Nekad idealno mjesto za život - danas u okovima političara

---

​Zagrebački Gornji grad oduvijek je bio središte života gradske zajednice, poprište svakodnevnih, uvriježenih, ali i ostalih javnih skupova i svečanosti. Na Markovog trgu, koji predstavlja srce Gornjeg rada od 1256. se, osim godišnjeg sajma, koji je trajao dva tjedna i bio najvažniji privredni i društveni događaj, pojavilo i dnevno tržište, a utorkom i četvrtkom tjedni sajam. Crkva Sv. Marka je osim svoje osnovne, sakralne funkcije bila i fokus društvene i duhovne povezanosti gradske zajednice. Tu su, pred oltarom Sv. Križa, gradski suci, bilježnici, senatori i prisežnici, ali i hrvatski banovi, polagali zakletvu pred župnikom. Prva javna zgrada bio je tzv. Kraljevinski dom 1739., slijede 1809. Banski dvori i neposredno uz njih, 1839. zgrada kraljevinskih ureda - svi u adaptiranim starijim palačama. Kazalište je sagrađeno 1834. Upravo je, putem raznih društvenih i poljoprivrednih pa zatim vjerskih i na kraju političkih, Gornji grad postao idealno mjesto za život.
Tijekom godina život se ovdje uvelike promijenio. Nekadašnje idealno mjesto za život danas je postalo mjesto iz kojeg mlado stanovništvo odlazi, a staro ima pregršt stvari koje želi promijeniti. Da Gornji grad broji sve manje stanara govore i podatci popisa stanovnika. 

PREDNOSTI ŽIVOTA NA GORNJEM GRADU

​Ako se krenete raspitivati gdje je najbolje živjeti u Zagrebu rijetko kad ćete čuti da netko spominje Gornji grad. Cijene nekretnina su visoke, a kvaliteta života po mnogima ne opravdava tu cijenu. Ipak u svakoj priči postoje dvije strane pa tako i u ovoj. Gornji grad je neosporno povijesno i kulturno središte Zagreba. Kao takvo omiljeno je mjesto i  brojnim turistima koje dodatno privlače i brojne manifestacije koje se odvijaju na Gorjem gradu. Turisti stanovnicima ne smetaju, dapače oni žele da i turisti mogu doživjeti Gornji grad u najboljem izdanju. Kulturni turizam je veliki potencijal Gornjeg grada koji svakako puno znači i obrtnicima s Gornjeg grada.  „Iako je nama građanima Gornjeg grada u interesu da se vlast i državne institucije izmjeste s Gornjeg grada na marginu grada da ovo bude baš Gornji grad, mjesto gdje ljudi žive i turisti koji dolaze, da jednostavno to bude kak bi rekli turistička zajednica”, govori Alenka Lalić koja na Gornjem gradu živi već 26 godina. Iako je kako priznaje bilo misli o preseljenju ipak to ne bi mogla. Ona kao i ostali sugovornici svjesni su problema i žive ih svakodnevno, ali nitko ne pomišlja na odlazak. 

BIJEG IZ URBANE VREVE

U današnje vrijeme kad smo izloženim brojnim podražajima i u stalnoj žurbi mir i tišina su nešto što puno znači. Posebno su lijepe upravo šetnje Gornjim gradom koje pružaju utočiste i bijeg od urbane svakodnevice. „Super sam zadovoljan životom na Gornjem gradu, to je jedan kvart koji je u samom centru, srce Zagreba i Hrvatske al ujedno ima bez obzira što je u centru ima svoju mirnoću. Nema gužve, za pet minuta si u srcu, u gužvi, a za pet minuta se opet vratiš u naš mir gore na Gornjem gradu”, govori Leo Topić koji je osim stanovnik i vlasnik ugostiteljskog objekta na Gornjem gradu. Zadovoljan je poslovanjem jer ljudi prepoznaju starozagrebački štih koji nudi Gornji grad i kojeg on želi očuvati kroz svoju konobu.​

ELITNO SELO

Odvojeni od ostalih u svojoj oazi mira stanovnici Gornjeg grada vole ga zvati i malim elitnim selom. Prije svega srž svakog kvarta su ljudi i odnosi građeni godinama. Svi se međusobno poznaju ako ne osobno svakako iz viđenja. Svaku zajednicu čine ljudi i njihovi međusobni odnosi. „Mnogi ljudi žive u zgradi pa se ne poznaju, mi se ovdje poznajemo, pozdravljamo se, odemo kod Lea i nešto pojesti i tako družimo se, nije nam loše”, govori Sanja Benić koja cijeli svoj život stanuje na Gornjem gradu. Naglašava da zajednički pokušavaju rješavati probleme što vidimo i po primjeru s peticijom koju su svi stanari potpisali. Svi oni dijele iste probleme, ali njihovo zajedništvo jedan je od ključnih elemenata koji čini život na Gornjem gradu lijepim. 
Sve navedeno su neke male ljepote koje stanovnici Gornjeg grada prepoznaju i ističu kao najveće prednosti života tamo. Sitnice su ono što znači što može utjecati na cjelokupni doživljaj nečega, pa tako u slučaju Gornjeg grada te sitnice život i dalje čine lijepim. 

NEDOSTACI ŽIVOTA NA GORNJEM GRADU

Uz svu ljepotu ovog starog kvarta, stanovnici se svakodnevno žale na probleme kojima teško pronalaze rješenje.
Naime, Gornji se grad pretvorio u prometnu prečicu. Oni koji iz Donjeg grada idu prema sjevernom dijelu ili obrnuto prolaze ulicama oko Markovog trga kako bi uštedili koju minutu ili kilometar vožnje. Uz to, važno je spomenuti da je gotovo cijelo područje Gornjeg grada neasfaltirano, već popločeno kockama koje izazivaju popriličnu buku prelaskom bilokakvog vozila. Osim što je Gornji grad postao prečica, postao je i kultno mjesto za nepoštivanje prometnih znakova i propisa. Zona u kojoj je dozvoljeno voziti maksimalnom brzinom od 30 km/h često je zona u kojoj se vozi i preko 60. Zabrana prometovanja od Ilirskog do Markovog trga u smjeru sjever – jug naglašena je s 5 prometnih znakova, no vozači ih često ne primijete. Upravo su zbog toga građani Gornjeg grada uzeli stvar u svoje ruke i gledali koliko se prometnih prekršaja na tom potezu napravi u mjesec dana, čak XX (moram provjerit) vozila prošlo je u zabranjenom smjeru. 

Bitka za parking ne prestaje 

Kao da pronalazak parkirnih mjesta nije bio dovoljno problematičan, potres je ovaj problem učinio još većim. Naime, stanari često vode bitke oko parkirnih mjesta jer čak i ona rezervirana i predviđena za određenu zgradu budu zauzeta. Nakon potresa su na mnogim parkirnim mjestima postavljene barikade ili obavijesti kako se zgrade urušavaju te da je parkiranje isključivo na vlastitu odgovornost. 

PUKOTINE NA ZIDU POSTALE OBILJEŽJE DOMOVA

Građevine su već stare i tretiraju se kao kulturno dobro, stoga je stanarima jako teško dobiti dozvolu za obnovu vlastitih domova. Ako ju i dobiju, ta obnova se odvija u kontroliranim uvjetima. Zbog brzine i količine prometa koji se svakodnevno odvija zgrade su sve lošije statike, a stanari se upravo zbog toga svakodnevno susreću s pukotinama u vlastitim domovima.

BARIKADE I POLICAJCI SU SVAKODNEVICA 

- Pa nažalost zbog toga što su političari te institucije sebi preuzeli i oni smatraju da je taj Gornji grad Bogom dan samo za njih, smatra jedna od sugovornica i stanovnica Gornjeg grada, Sanja Benić.


U listopadu 2022. godine mlađi muškarac ranio je policajca koji je čuvao zgradu Vlade. Tada prestrašeni stanari nisu ni sumnjali u to kakve će im probleme ovaj događaj donijeti u budućnosti. Događaj je okarakteriziran terorističkim napadom, postavljene su barikade preko Markova trga i policajci koji svakodnevno tamo stoje i stražare. Stanari nemaju pristup Markovom trgu i to im otežava svakodnevne aktivnosti. Najviše problema imaju starije osobe koje sada moraju ići okolnim putevima do jedine trgovine u tom dijelu. Osim za stanare, ovo je problem i za turističke agencije koje svoje klijente dovode pred barikade i pokazuju im znamenitosti grada na daljinu. Barikade su postale broj jedan problem kojeg stanari žele riješiti. 

PROBLEMI S OTPADOM

Kantograd postao je, kako kažu stanari, već sinonim za Gornji grad. Pregršt kanti za otad nalazi se na ulicama, a osim što narušavaju izgled, narušavaju i slobodno kretanje ulicama. Mnoge od tih kanti imaju mjesto na privatnim posjedima stanara, ali, tvrdi nam Alenka, stanarima je problem spremati kante i iznositi ih za vrijeme odvoza. 

A da Gornjem gradu pridaju epitet policijskog, u prilog ide i nedostatak parkova, vrtića i škola. Stanovnici se žale i na nedostatak drugih, važnih ustanova bez kojih je danas gotovo nezamisliv život.