medvednica

Medvednica ili Zagrebačka gora planina je koja se prostire na 42 km na sjeveru grada Zagreba. NJezin najviši vrh, koji se nalazi na 1030 m, poput krova odvaja južnu od sjeverne padine pa je simbolično dobio naziv Sljeme (sljeme krova).  Šume na Medvednici zaštićene su kao šumski rezervati (hrast, bukva, jela) te je 1981. proglašena parkom prirode. Osim bogate prirode, Medvednicu krase i kulturno-povijesni spomenici, npr. utvrda Medvedgrad (13. stoljeće), rudnik Zrinski (16. stoljeće), kapelica "Majka Božja Sljemenska Kraljica Hrvata" (1931.) i dr. Godišnje ju posjeti oko 1.005.000 posjetitelja kojima je na raspolaganju 70 planinarskih staza, 9 biciklističkih staza, 3 skijaške staze, 25 objekata (planinarski domovi i kuće), žičaru, itd. No, na Medvednici već desetljećima nije sve tako bajno pa tako postoji 7 ruševnih objekata (Vila Rebar, Sanatorij Brestovac, Dom Željezničar,  Gornja stanica žičare, Prekratićeva kuća, Lugarnica Oštrica, Pansion Medvednica).
Po običaju, razno razni planovi i obećanja uvijek postoje, ali rijetko koji ugledaju svjetlo dana.

DOM ŽELJEZNIČARa

Dom Željeničara ili Činovnički dom izgrađen je 1928. prema projektu arhitekta Josipa Gauppa te je pod vlasništvom Gradskog odbora činovnika do 1964. kada je predan željezničarima. Ubrzo postaje nezaobilazno odredište velikog broja planinara i skijaša, a danas stoji napušteno. Nakon dugogodišnjeg spora o vlasništvu  između HŽ Hrvatske željeznice i Grada Zagreba, dom je na ljeto 2022.  konačno pripao Gradu Zagrebu. No, hoće li to promijeniti njegovu sudbinu?

Već 80-tih godina Domu Željezničara renovacija je bila prijekopotrebna. Tada je noćenje bez doručka u dvokrevetnim, trokrevetnim ili četverokrevetnim sobama koštala otprilike 1300 dinara (14.83 eura), ali zbog stanja doma posjetioci nisu bili česti. 1987. započela je potpuna obnova koja je zaustavljena zbog ranije spomenutog spora oko vlasništva nad domom. Naime, te 1964. ugovor o predaji doma željezničarima nije bio ovjeren pečatom niti potpisan, a sam dom nije bio niti upisan u katastarske knjige. Osim toga, obnova Željezničara nije bila moguća i dok Šumsko gospodarstvo Zagreb i Provincijalat hrvatske pokrajine ne potpišu suglanost kao suvlasnici zemljišta. I tako je započela priča o propadanju Doma Željezničara,...
"Novca za radove HŽP nema. Nisu ga imali ni ranije, ali su željezničari sada pronašli novog krivca za daljnje propadanje kuće na najatraktivnijoj sljemenskoj lokaciji."
​
                                                                                                          - Večernji  list, 28. srpnja 1991.
Napokon, 1999. pojavio se tračak nade u obliku privatnog poduzetnika Slavka Hale koji je Gradu Zagrebu ponudio gotov projekt obnove Doma Željezničara. Prema projektu vrijednom tadašnjih 5 000 000 njemačkih maraka (2 556 460 eura) dom je trebao biti pretvoren u sportsko-rekreativni centar Sljeme koji bi se prostirao na 5000 m4. U sklopu centra nalazio bi se olimpijski bazen, jacuzzi, sauna, saloni za masaže, dva košarkaška igrališta, rukometno igralište, odbojkaško igralište, dvorana za borilačke vještine, teretana, restoran, konferencijske dvorane, itd. Također, postojala bi dva minibusa koja bi svakih pola sata besplatno vozili s Mihaljevca prema novom sportsko-rekreativnom centru. Slavko Hala odgovor od Grada Zagreba nikada nije dobio što je za Dom Željezničara značilo daljnje propadanje. Treća sreća pojavila se 2003. kada se za obnovu doma zainteresirao JU PP Medvednica, ali niti ta inicijativa nije urodila plodom. Dom Željezničara tako stoji prazan od 1987., ali to ne znači da je njegova priča gotova - sada je sve u rukama Grada Zagreba koje od 2022. konačno ima potpuno vlasništvo nad česticom.

Izvor: Hrvatski državni arhiv; Katastar.hr

stara žičara "sljeme"

20.07.1960. ​Komisija za reviziju projekata Narodnog odbora Grada Zagreba odobrila je glavni projekt za izgradnju turističke žičare "Sljeme".  Nešto manje od godinu dana kasnije (27.02.1961.) odobren je i projekt za izgradnju donje i gornje stanice žičare "Sljeme", ali uz određene uvjete. Tako se, npr., u sklopu donje stanice trebalo riješiti pitanje pristupa WC-u u podrumu objekta, izgradnje ograde, izlaza putnika, uređenja terena oko same stanice, itd. S druge strane, neki od uvjeta za gradnju gornje stanice bili su da se arhitektura gornje stanice uskladi s onom donje stanice, izgradnja jednosobnog stana za glavnog pogonskog mehaničara, postavljane reflektora za osvjetljenje pruge i dr. U narednim danima riješena su i pitanja izgradnje pristupnih puteva, izgradnje glavne vanjske kanalizacije te izgradnje trafostanice. 28. travnja 1961. Odjel za komunalne poslove i građevinarstvo Grada Zagreba odobrila je lokaciju za donju stanicu žičare na 330 mnv te lokaciju za gornju stanicu na 1000 mnv koje su zadovoljoavale ranije navedene uvjete (pristupni putevi, kanalizacija, trafostanice). Tri mjeseca kasnije, 03. srpnja 1961., odobren je glavni projekt za polaganje kabela za pogon žičare nakon čega, godinu dana kasnije, Zagrebački električni tramvaj (ZET) započinje s izgradnjom žičare "Sljeme". 27. srpnja 1963. žičara je službeno započela s radom te je u svojih 88 kabina mogla prevesti i do 450 ljudi u jednome satu. Radila je neprestano sve do 30. lipnja 2007. kada je zatvorena zbog kvara na motoru i nezadovoljavanja tadašnjih sigurnosnih uvjeta.
Kako je već spomenuto, stara žičara "Sljeme" sastojala se od donje i gornje stanice u sklopu kojih su se nalazili bifei u kojima su posjetitelji žičare mogli nešto popiti ili pojesti. Bife "Škorpion" koji se nalazio u sklopu gornje stanice žičare s radom je započeo 1981. kada ZET taj prostor daje Ivanu Ivčeku u desetogodišnji najam. Nakon isteka tih deset godina, gornja stanica žičare ponovno se sastojala samo od čekaonice i strojarnice dok je ugostiteljski dio objekta bio u potpunosti devastiran. Do toga je, kao i u slučaju Doma Željezničara došlo zbog sudskog spora - ovaj put između ZET-a i Ivana Ivčeka. Nakon što je spor konačno riješen, 1999. počelo se govoriti o obnovi ugostiteljskog objekta:
​
"Najbolje bi bilo da se prostor uredi u drvu i ima veliku terasu s pogledom na Zagreb. Ugodno mjesto gdje bi ljudi dok čekaju žičaru pojeli domaću hranu po pristupačnim cijenama, no da slobodno mogu jesti i svoju klopu i u miru haklati belu."
                                         
                                                                           - Ernest Vragović za Jutarnji list (31. ožujka 1999.)
Nažalost, "Škorpion" je ostao zatvoren sve do 2007. kada je s radom prestala žičara Sljeme te i danas nepromijenjen stoji na istom mjestu u vlasništvu Grada Zagreba.

Izvor: Državni arhiv u Zagrebu; ​Hrvatski državni arhiv; Katastar.hr

pansion medvednica

Pansion Medvednica ili Dom Sindikata izgrađen je davne 1939. kao poštarski planinarski dom. Nakon toga, u njemu se dugi niz godina nalazio Odjel očne klinike Medicinskog fakulteta u Zagrebu nakon čega prelazi u ruke sindikata. Neko vrijeme bio je poznat pod imenom Sindikalni dom "Mirko Vanić", a od 1986. nakon preuređenja je preimenovan u Centar za osposobljavanje sindikalnih kadrova na Sljemenu.
U sklopu Centra organizirali su se razni seminari i studijska istraživanja pa je tako prvi trodnevni seminar 1986. bio organiziran za članove Republičkog i Međuopćinskog odbora Sindikata radnika u energetici, kemiji i nemetalima. Sam Centar sastojao se od 24 sobe, 67 kreveta, kuhinje, sale za ručak, dvije učionice te nekoliko kabineta i dvorana u koje je mogao primiti do 120 ljudi. Posljedni gosti Centra za osposobljavanje sindikalnih kadrova na Sljemenu bili tamburaši i dirigent Prosvjetnog sabora Hrvatske nakon čega je on u srpnju 1990. zatvoren. Iako je Centar bio službeno zatvoren u njega su još uvijek svakodnevno dolazili zaposlenici, kuhari, vozač, domar, sobarice i direktor te radili i plaćali režije kao da je sve normalno. Centar konačno preuzima Trgovačko društvo Sljeme oko 2000. koje ga u potpunosti obnavlja (29 soba, dvije konferencijske dvorane, tri školske učionice, restoran i kuhinja) i preimenuje u Pansion Medvednica. Postepeno se u njega počeo vraćati život, a ubrzo je postao i nezaobilazna lokacija škola u prirodi zagrebačkih osnovnih škola. 2011. Pansion je ponovno vraćen sindikatu, tj. Savezu samostalnih sindikata Hrvatske što ponovno rezlutira njegovim zatvaranjem i propadanjem. U međuvremenu, vlasništvo je prešlo na Republiku Hrvatsku te dvorište, pomoćna zgrada, spremište, poslovna zgrada i skladište na Sljemenskoj cesti i u 2023. stoje prazni i devastirani.

Izvor: Hrvatski državni arhiv

Skijaški kompleks medvednica

Iako nije riječ o napuštenom objektu, Skijaški kompleks Medvednica jedan je od projekata Grada Zagreba koji još uvijek nije ugledao svjetlo dana. Projekt koji je predviđao gradnju skijaškog centra na Sljemenu prvi puta je predstavljen Gradskom poglavarstvu davne 2001. Sam plan predlagao je produljenje Zelenog spusta, gradnju nove četverosedežnice, gradnja novih žičara, gradnja apartmanskog nasljelja s parkiralištem, itd. Projekt je prihvaćen, a iza njega stajali su tadašnji zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, Ante Kostelić (kao savjetnik za Sljeme) i direktor Trgovačkog društva Medvednica-Sljeme. Za njih, prioritet je bio da se prvotno urede postojeće staze i nabave topovi za umjetni snijeg koji bi omogućili produljenje sezone skijanja na Medvednici. U međuvremenu, do 2023. nabaljeno je još topova za snijeg, jedna žičara je zatvorena (2007.), druga je otvorena (2022.) i to bi više manje bilo sve. 
​
Plan o Skijaškom kompleksu Medvednica narednih je godina nekoliko puta bio izmjenjen i dopunjen, a posljednji put to se dogodilo u 2021. nakon dolaska Tomislava Tomaševića na mjesto zagrebačkog gradonačelnika. Prema novom prijedlogu planira se trasa za sanjkanje "Sljemenski bob", nove zgrade gornje stanice Crvenog spusta, gornje stanice Zelenog spusta, Ciljna kućica te izletište "Brijest". No, i u 2023. još uvijek sve postoji samo u obliku planova. 
"Razlog donošenja odluke o izmjeni i dopuni UPU-a Skijaškog kompleksa je što područje „Skijaškog kompleksa“ koje se nalazi unutar Parka prirode Medvednica, odnosno unutar područja ekološke mreže HR2000583 Medvednica, je područje koje je u relativno kratkom vremenskom razdoblju, zbog održavanja skijaškog natjecanja „Snježna kraljica“, postalo prepoznatljivo za Grad Zagreb i Republiku Hrvatsku." 

- Prijedlog izmjena i dopuna urbanističkog plana uređenja državnog značaja "Skijaški kompleks", Medvednica (srpanj 2021.)

Jesmo li zaboravili medvednicu?

Jesmo li zaista zaboravili Medvednicu? Na ovo pitanje odgovorila bih da nismo mi ti koji smo zaboravili Medvednicu već oni koji su iznad nas. Ljudi svih uzrasta svakodnevnu idu na Medvednicu, planinare njenim stazama, skijanju se njezinim spustevima, uživaju u njenoj prirodi i odmaraju u njenim planinarskim domovima. Koliko god Medvednica bila bogata sadržajem, bila bi još bogatija kada bi se više ulagalo u njezino održavanje i obnovu te kada bi više planova i ideja ugledalo svjetlo dana. Kroz ovaj članak pokušala sam dočarati da se jedno te isti problemi na Medvednici vrte već desetljećima te da je malo onoga o čemu se pričalo na kraju do danas i ostvareno.
​
A koji je Vaš odgovor na ovo pitanje?
Autorica: Greta Juras