Osam sugovornika i isto toliko priča o roditeljstvu u Hrvatskoj. Priča koje razbijaju tabue i ruše stereotipnu sliku sretne hrvatske obitelji. Priče su to naše sadašnjosti, ali i budućnosti koje se trebaju čuti i – ozbiljno shvatiti.
Već četrdesetak godina stručnjaci upozoravaju da Hrvatskoj treba smislena demografska politika na nacionalnoj razini. Izuzmemo li svijetle primjere pojedinih gradova i općina, Hrvatska i dalje ne čini dovoljno kako bi mladi odlučili osnivati obitelji i ostati u domovini. Mlade se žene, uglavnom u srednjih dvadesetima, i dalje besramno pita 'kad će beba'?. No malo je onih koji se pritom pozabave uzrocima sve kasnijeg rađanja prvog djeteta, danas prosječno oko tridesete godine. Što mladima otežava osnivanje obitelji, zašto je i dalje čudno čuti da je na porodiljnom muškarac, kako sustav tretira one koji su dvadeset i četiri sata dnevno uz svoje dijete – i na kraju krajeva, što politički akteri moraju učiniti kako bi se demografski trendovi promijenili nabolje – to su pitanja koja zaista zahtijevaju odgovore. Na neka od njih pokušali smo odgovoriti upravo u sklopu Novinarskog istraživačkog laboratorija.
Autorica: Patricija Turkalj
Il’ pare il’ dijete
Nije mali broj žena čulo ovakvu ili sličnu izjavu iz usta njihovog šefa. U većini slučajeva ova izjava je striktno vezana uz temu porodiljnog, na kojeg sve žene imaju pravo.
|
Znate li da u Gradu Zagrebu ima 186,087 tisuća žena u dobi od 20 pa do 64 godine života, prema najnovijem popisu stanovništva. Sve te žene su kotačići u ogromnom ekonomskom stroju koji puni proračun, no velika je vjerojatnost da je previše njih iskusila neku vrstu omalovažavanja bilo seksualnog, religijskog ili dobnog. Ono s čim žene imaju većinom problema jest upravo osnivanje obitelji. Iako vladajući „kukaju“ o padu nataliteta žene i dalje nisu u mogućnosti uzeti vremena za dijete koliko bih željele zbog često koji im često prijete otkazom ili ne produljivanjem ugovora o radnom odnosu. |
Već na samom razgovoru za posao postavljaju se neugodna pitanja.
|
Ne znam ni sama na koliko mnogo razgovora su me poslodavci pitali „Kada planiraš imati djecu?“ i „Planiraš li im se posvetiti kao majka?“ Andrijana Serdar, 33 godine, radi u odvjetničkom društvu već nekoliko godina, no put do pronalaska sadašnjeg posla bio je mukotrpan i dug. „Kao da smo roba s greškom samo zato što planiramo imati djecu“. Neugodna činjenica je ta da većina poslodavaca i ima takvu predodžbu o ženama. Nisu dovoljno pouzdane za stalno zapošljavanje, pa se njihovi ugovori produljuju svakih 3 do 6 mjeseci jer ne daj Bože da ostane trudna. |
Andrijana Serdar
|
A dok se sve to događa ženama koje žele raditi, ali i imati djecu, Vlada i ostali „momci“ odlučuju i zasjedaju o problemu nataliteta ne bazirajući se na probleme s kojima se te iste žene već nose.
Željkica Perinić
|
Na pitanje „Misliš li da je u redu od strane poslodavca ne zaposliti tebe ili nekog drugog ako ta osoba želi obitelj u bliskoj budućnosti?“ Željkica Perinić, prodavačica, 25 godina i majka dvoje djece, odgovorila je sa „Ne naravno da nije u redu, smatram da svakome treba pružiti priliku za poslom pogotovo u ovo današnje vrijeme i mladim ljudima koji zaista žele posao bez obzira na njihovu sadašnjost ili budućnost.“ Također govori da je primijetila da nakon što žene s kojima radi, kolegice, poznanice, traže za slobodan dan zbog djeteta ili porodiljnog da ih njihovi poslodavci nakon traženja gledaju dosta drugačije. |
Vodi li se takva politika, posao ili dijete, svuda?
|
Baš i ne, bar nam tako odgovara Marija Pokas, 36 godina, koja radi u državnoj firmi „Hmmm mene nisu pitali ništa za djecu i je l' ih planiram imati, a kaj se tiče kolegica koje su išle na porodiljini...ni jedna nije imala loše iskustvo. Baš naprotiv, uvijek je bilo prvo čestitanje i onda da se ne trebaju brinuti oko ničega. Te stvari kod nas nisu nikakav problem“. Govori također da uplitanje u privatne stvari ne događa u državnim firmama već u privatnim. Možda zbog toga što su razumi i uljudni ljudi? Možda, no nepobitna činjenica je da više ih se nadzire i kontrolira pa se drže zakona i ugovora. |
Marija Pokas
|
No, nisu svi privatnici negativci u ovoj priči. „Kada god tražim slobodan dan za kćer uvijek mi ga daju bez pitanja. Shvaćaju da je teško odgajati dijete kada oboje roditelja rade, čak su mi i omogućili da ranije dođem i odem s posla“ Andrijana govori s vidnim olakšanjem, „Na prošlom poslu su mi oduzeli dva godišnja odmora jer sam otišla na porodiljni, kao „odmorila sam se dosta.“
Radno i ravnopravno i žene
Oznaka “#znatelištosunamrekli” u jedanaestom mjesecu 2017. godine preplavila je društvene mreže s objavama žena koje su se našle na meti poslodavaca radi traženja porodiljnog ili slobodnih dana za brigu o djetetu. Malo je reći da su te odluke šokirale i zgrozile javnost što je i bio cilj tih poruka, da osvijeste javnost da to nije samo nešto što se događa samo jednoj ili dvjema ženama. Ubrzo su se javile i inicijatorice akcije „Radno i ravnopravno“ čija je i bila zasluga širenje tih poruka. Imena tih inicijatorica su Tihana Naglić, Iva Davorija i Đurđica Peranić, a dolaze iz riječke Udruge za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter.
Radno i ravnopravno je u sklopu većeg projekta kojeg vode Ime mu je “Sisterality – International network of girls and young women” (Internacionalna mreža djevojaka i mladih žena). Projekt je pokrenut 2017. godine u ožujku uz financijsku pomoć Europske Unije u sklopu programa Erazmus+. Nositelj je PaRiter koji se zalaže za jednakost rodova, spolova i identiteta, a cilj im je stvoriti međunarodnu mrežu mladih žena za promicanje zapošljivosti, poticanje mobilnosti radne snage te kroz kampanju osvijesti javnost o rodnoj nejednakosti na tržištu rada.
Radno i ravnopravno je u sklopu većeg projekta kojeg vode Ime mu je “Sisterality – International network of girls and young women” (Internacionalna mreža djevojaka i mladih žena). Projekt je pokrenut 2017. godine u ožujku uz financijsku pomoć Europske Unije u sklopu programa Erazmus+. Nositelj je PaRiter koji se zalaže za jednakost rodova, spolova i identiteta, a cilj im je stvoriti međunarodnu mrežu mladih žena za promicanje zapošljivosti, poticanje mobilnosti radne snage te kroz kampanju osvijesti javnost o rodnoj nejednakosti na tržištu rada.
Što nam predstoji?
Prema nekim istraživanjima žene bi trebale čekati još dva stoljeća kako bi postignule jednakost s muškarcima u pogledu posla, ali i mnogočega drugog. Jedino što ih može „utješiti“, ako se to tako može nazvati, je da nisu jedine koji se bore s ovom zvijeri od problema. Žene su na ivici toga žele li financijsku sigurnost ili obitelj jer kao da je nebuloza to da mogu imati oboje.
Svima je jasno da se trebaju neke stvari promijeniti jer ako se već svi visoko pozicionirani zalažu za natalitet i za život djece, bilo bi potpuno ispravno i potrebno da se isto tako zalažu i za život majke koja će se brinuti o djeci, hraniti tu djecu, učiti ih životu i raznim stvarima od životne važnosti.
Nećemo gledati odviše crno jer postoje i poslodavci koji su spremni platiti jednako i za muškarca i za ženu, te priuštiti slobodne dane i ostale beneficije. Pitanje ostaje, hoćemo li dopustiti da takvi budu rijetki ili ćemo promijeniti ponašanje prema ženama, majkama, kraljicama i radnicama.
Svima je jasno da se trebaju neke stvari promijeniti jer ako se već svi visoko pozicionirani zalažu za natalitet i za život djece, bilo bi potpuno ispravno i potrebno da se isto tako zalažu i za život majke koja će se brinuti o djeci, hraniti tu djecu, učiti ih životu i raznim stvarima od životne važnosti.
Nećemo gledati odviše crno jer postoje i poslodavci koji su spremni platiti jednako i za muškarca i za ženu, te priuštiti slobodne dane i ostale beneficije. Pitanje ostaje, hoćemo li dopustiti da takvi budu rijetki ili ćemo promijeniti ponašanje prema ženama, majkama, kraljicama i radnicama.
Autorica: Helena Tučkorić
Autorica: Mirjana Čirjak
Što će muško na porodiljnom?
U svijetu smo koji se brzo mijenja, no ne samo tehnologija već i djetinjstva. Nisu ovo više vremena kada očevi ne vode svoju djecu u park i na sladoled. Ovo su nove generacije muškaraca koji su spremni staviti svoju obitelj i svoju djecu ispred svega. Ovo su hrabri muškarci, pioniri svoga vremena.
Jedan od njih je i Nikša Labaš, otac troje djece, Margite koja je šesti razred, Ane koja je četvrti i malenog Đure koji je drugi razred osnovne škole. Nikša je jedan od rijetkih očeva koji su se okušali u roditeljskom dopustu i njegove su reakcije samo pozitivne. Roditeljski dopust je uzeo nakon rođenja Đuro. Tada su njegova žena Dora i on imali mogućnost korištenja tri godine roditeljskog dopusta. Nikša je taj dopust koristio od Đurine prve godine, a zatim u isprekidanim intervalima kada je bilo potrebno, točnije dva intervala po šest mjeseci.
„Nakon rođenja trećeg djeteta sam odlučio uzeti roditeljski dopust, kako bi se i moja supruga ostvarila u poslovnom pogledu“ kaže Nikša. Naime, djeca su rođena u intervalima od dvije godine i kao bračni par donijeli su odluku da supruga ovaj put ode na posao, a da suprug ostane kod kuće s djecom. Uz rođenje trećeg djeteta poklopio se period kada su htjeli riješiti stambeno pitanje. „Procjena je bila da je bolje da sam ja s djecom u tom trenutku jer je žena postala privatnik, paušalni obrtnik. Imali smo i mogućnost turističkog rada sezonski u Dubrovniku, što sam ja odradio u tom periodu kako bi ostvarili financijsku mogućnost stambenog pitanja.“
„Nakon rođenja trećeg djeteta sam odlučio uzeti roditeljski dopust, kako bi se i moja supruga ostvarila u poslovnom pogledu“ kaže Nikša. Naime, djeca su rođena u intervalima od dvije godine i kao bračni par donijeli su odluku da supruga ovaj put ode na posao, a da suprug ostane kod kuće s djecom. Uz rođenje trećeg djeteta poklopio se period kada su htjeli riješiti stambeno pitanje. „Procjena je bila da je bolje da sam ja s djecom u tom trenutku jer je žena postala privatnik, paušalni obrtnik. Imali smo i mogućnost turističkog rada sezonski u Dubrovniku, što sam ja odradio u tom periodu kako bi ostvarili financijsku mogućnost stambenog pitanja.“
Nikša je radio tri posla kada je u njihovu malenu obitelj došlo prvo dijete i nije mogao pomoći svojoj ženi kada joj je bilo najpotrebnije. U razgovoru sa suprugom shvatili su da im vrijeme brzo ide, a da neće stići uživati zajedno u odgajanju njihove curice. Upravo je to jedan od temeljnih razloga zašto su se odlučili da Nikša uzme roditeljski dopust.
„Nije ni ženi lako biti stalno s djecom koliko god to krasno, ali velike su to obaveze i mislim da svaka pomoć muškarca, muža (je) jako bitna, pa i u onom najbanalnijem primjeru da pričuvaš dijete dvadeset minuta da žena može biti sama u miru, već si puno napravio.“
Također je rekao da muškarci još ne shvaćaju koliko znači kada barem malo pomogneš supruzi u brizi s djetetom i kada joj podariš te dragocjene minute, sate gdje može biti sama nakon cjelodnevne brige o djeci.
“Šta ćeš ti muško na porodiljnom?”
Spomenuo je i pozitivno iskustvo u poslovnoj sredini pri uzimanju dopusta, ističuči “reakcije na poslu su bile samo pozitivne jer ja sam radio u osnovnoj školi u Zagrebu, a taj se kolektiv sastajao uglavnom od žena. Dobio sam malo pozitivne zezancije, ali i od ravnateljice i od mojih kolegica dobio sam samo podršku“. Nije bilo ni ikakvih negativnih reakcija od strane obitelji i bližnjih već su bili puni razumijevanja i podrške. Sam Nikša kaže „Reakcija bližnjih je bila dobra, nije bilo 'šta ćeš ti muško na porodiljnom'. Mislim da se naše društvo jako razvilo u vezi tih stvari“. Što i jest istina, naše društvo je u posljednjih trideset godina iznimno mnogo napredovalo od toga da su žene bile kućanice do toga da su ravnopravne i da i one mogu skrbiti o obitelji.
Upravo je ta financijska sigurnost koja pada na leđa muškaraca razlog što više očeva ne uzima roditeljski dopust. Nikša također kaže da i ovdje igraju veliki stereotipi „Mislim da je zapravo jedini razlog zašto se očevi nisu odlučivali na to upravo onaj financijski jer se očekuje da ti kao otac moraš raditi i donositi novac u kuću, ali žene su ravnopravne danas i mislim da nema nijedan razlog da očevi to sada ne koriste, a da ne spominjem kako to nosi samo pozitivne efekte što na brak, što na djecu.“
Stereotipi koji postoje su više s muške perspektive jer, kako kaže Nikša, smatra se da si manje muško ako to koristiš, ali u ovakvim trenutcima nema mjesta tim stereotipima.
Spomenuo je i pozitivno iskustvo u poslovnoj sredini pri uzimanju dopusta, ističuči “reakcije na poslu su bile samo pozitivne jer ja sam radio u osnovnoj školi u Zagrebu, a taj se kolektiv sastajao uglavnom od žena. Dobio sam malo pozitivne zezancije, ali i od ravnateljice i od mojih kolegica dobio sam samo podršku“. Nije bilo ni ikakvih negativnih reakcija od strane obitelji i bližnjih već su bili puni razumijevanja i podrške. Sam Nikša kaže „Reakcija bližnjih je bila dobra, nije bilo 'šta ćeš ti muško na porodiljnom'. Mislim da se naše društvo jako razvilo u vezi tih stvari“. Što i jest istina, naše društvo je u posljednjih trideset godina iznimno mnogo napredovalo od toga da su žene bile kućanice do toga da su ravnopravne i da i one mogu skrbiti o obitelji.
Upravo je ta financijska sigurnost koja pada na leđa muškaraca razlog što više očeva ne uzima roditeljski dopust. Nikša također kaže da i ovdje igraju veliki stereotipi „Mislim da je zapravo jedini razlog zašto se očevi nisu odlučivali na to upravo onaj financijski jer se očekuje da ti kao otac moraš raditi i donositi novac u kuću, ali žene su ravnopravne danas i mislim da nema nijedan razlog da očevi to sada ne koriste, a da ne spominjem kako to nosi samo pozitivne efekte što na brak, što na djecu.“
Stereotipi koji postoje su više s muške perspektive jer, kako kaže Nikša, smatra se da si manje muško ako to koristiš, ali u ovakvim trenutcima nema mjesta tim stereotipima.
Kako izgleda Nikšin dan?
„Muškarcima je puno lakše sada kada imaju barem jedan primjer oca koji je uzeo roditeljski dopust jer vide da i oni sami to mogu učiniti bez obzira na svoj spol“ jer prema njegovim riječima mentalitet ljudi s naših prostora je takav da prvo trebamo vidjeti tog jednog koji je uspio da bi ostali pošli za njim.
Ono što je činjenica je to da svako dijete ima samo jedno djetinjstvo, koje ne možemo vratiti i da je uloga oca jedna od bitnih komponenata u izrastanju zdravog i veselog djeteta. Sve su oči sada uprte u vas, očevi pioniri, hvala što ste zasjali i što i dalje sijate u jednoj od najvažnijih uloga u svome životu – u ulozi oca.
Autorice: Helena Tučkorić i Mirjana Čirjak
Borba u četiri zida
Oni obavljaju najteži posao, a jedva preživljavaju. Oni nemaju pauze ni radnog vremena, a sustav ih godinama zanemaruje.
U Hrvatskoj živi gotovo 5000 roditelja njegovatelja, a za potrebe kolegija Novinarski istraživački laboratorij na Fakultetu političkih znanosti, razgovaramo s njih dvoje - gospodinom Dragom Vugrincem i gospođom Anom Alapić.
U Hrvatskoj živi gotovo 5000 roditelja njegovatelja, a za potrebe kolegija Novinarski istraživački laboratorij na Fakultetu političkih znanosti, razgovaramo s njih dvoje - gospodinom Dragom Vugrincem i gospođom Anom Alapić.
“Mi ćemo jednog dana u mirovini imati crkavicu, pitanje bolovanja nije dobro riješeno, a ministri se samo izmijenjuju.” |
Iako su mišljenja sugovornika o statusu roditelja njegovatelja različita, njihove nam priče pružaju uvid u sve manjkavosti sustava:
Autorica: Iva Habek
demografski pesimizam
hrvatska stari, mladi se sele - što čekamo?
Unazad 25 godina Vlada je usvojila nekoliko dokumenata koji su trebali popraviti demografsku sliku Hrvatske, no nijedan nije zaživio. Istražujemo zašto
Hrvatska je 2020. samo prirodnim putem izgubila grad veličine Vukovara, dok smo prošle godine izgubili Dubrovnik. Stanovništvo nam stari, a unazad sedam godina dodatnouočavamo negativne posljedice iseljavanja mladih u inozemstvo. Tako nam demograf Ivo Turk s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar dočarava sve lošiju demografsku sliku Hrvatske. Pesimistični nisu ni najnoviji podaci Eurostata koji predviđaju da će do kraja ovog stoljeća stopa starijih stanovnika premašiti 60 posto. Hrvatska bi, prema istoj projekciji, do 2050. mogla izgubiti milijun stanovnika što predstavlja alarm za uzbunu.
Zato je Vlada krajem travnja prošle godine pokrenula postupak izrade Strategije demografske revitalizacije do 2031. godine. Za njenu je izradu zadužen Središnji državni ured za demografiju i mlade, a kako se da iščitati iz prošlogodišnje Odluke Vlade, prvo su se trebalakonkretizirati pitanja i ključne stavke na kojima će se, u konačnici, bazirati Strategija. Ni godinu nakon pokretanja izrade, nije poznato kad će prijedlog Strategije ugledati svjetlo dana ni u kojoj je fazi navodna izrada. U potrazi za tim odgovorima obratili smo se Središnjem državnom uredu za demografiju i mlade te ih upitali kako napreduje izrada prijedloga Strategije. No na postavljena pitanja i dalje čekamo službeni odgovor.
Zato je Vlada krajem travnja prošle godine pokrenula postupak izrade Strategije demografske revitalizacije do 2031. godine. Za njenu je izradu zadužen Središnji državni ured za demografiju i mlade, a kako se da iščitati iz prošlogodišnje Odluke Vlade, prvo su se trebalakonkretizirati pitanja i ključne stavke na kojima će se, u konačnici, bazirati Strategija. Ni godinu nakon pokretanja izrade, nije poznato kad će prijedlog Strategije ugledati svjetlo dana ni u kojoj je fazi navodna izrada. U potrazi za tim odgovorima obratili smo se Središnjem državnom uredu za demografiju i mlade te ih upitali kako napreduje izrada prijedloga Strategije. No na postavljena pitanja i dalje čekamo službeni odgovor.
|
Samo na papiru
Demograf Turk smatra da je svijetla točka to što postoji svijest da Hrvatskoj treba dugoročna populacijska politika, no ova Strategija nije prvi pokušaj rješavanja demografskih problema. Vlada je, naime, još 1996. usvojila Nacionalni program demografskog razvitka, šest godina kasnije Nacionalnu obiteljsku politiku, a 2006. Nacionalnu populacijsku politiku. Nijedan od tih dokumenata naposljetku nije zaživio pa se čini da je hrvatska demografija prepuštena sama sebi. |
Dr.s c. Ivo Turk - privatna arhiva
|
Prof. dr. sc. Anđelko Akrap
|
Radi se o sljedećem – kad se jedna strategija dugoročno donese, ona bi se trebala provoditi neovisno o tome koja je politička stranka na vlasti. I demograf Anđelko Akrap sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta slaže se da se od konkretnih koraka u domeni demografske politike prebrzo odustajalo - velikim dijelom zato što je za njihovo provođenje nužno osigurati financijska sredstva. ''Na taj se način odgađa suočavanje sa stvarnim problemima'', kaže Akrap i dodaje da se provode tek neke od mjera iz područja obiteljske politike. Iako mjere obiteljske politike djeluju u korist obitelji, posebno onih s više djece – poput dječjih doplataka, poreznih olakšica ili mjere roditelja odgojitelja – takve mjere same po sebi ne mogu značajno utjecati na demografske trendove. Za njihov je uspjeh potrebna promišljena demografska strategija na nacionalnoj razini, odnosno populacijska politika. |
Poljuljano povjerenje
Kako je demograf Akrap još prije 10 godina ustvrdio u svom radu Demografska putanja Hrvatske u pojedinim su se razdobljima provodile restrikcije dječjih doplataka i duljine plaćenog porodiljskog dopusta što je doprinijelo nepovjerenju naspram spomenutih mjera. Slična je situacija i s još jednom mjerom iz domene obiteljske politike - mjerom roditelj odgojitelj.
Otkako je krajem travnja Visoki upravni sud privremeno obustavio odluku o ukidanju mjere roditelj-odgojitelj, oko 5800 korisnika te mjere odahnulo je. Za svoju brigu o najmanje troje djece u zajedničkom kućanstvu – od kojih najmlađe mora biti predškolske dobi, a najstarije mlađe od 26 godina – majka ili otac odgojitelj primaju, prema podacima iz srpnja prošle godine, 7.580 kuna bruto naknade mjesečno. Prava se ostvaruju do 15. godine života najmlađeg djeteta s tim da su ti zagrebački roditelji isključeni s tržišta rada, a djeca im pritomne pohađaju vrtić.
Upravo su se zbog mogućnosti uzimanja tog statusa roditelji u većem postotku odlučivali za treće, četvrto, ali i svako sljedeće dijete. Iako je broj trećerođene djece, kako prenosi Faktograf, od 2016. do 2019. narastao sa 16 na 20 posto ukupnog broja svih novorođenih, ta mjera gradski proračun skupo košta te, podsjetimo, vrijedi samo za obitelji u Gradu Zagrebu.Unatoč manjkavostima, jasno je, ističe Turk, zašto se bivša gradska vlast odlučila za uvođenje roditelja odgojitelja.
I dok se razglaba o nešto manje od 6000 zagrebačkih roditelja odgojitelja, čini se da se mlade izostavlja iz priče o demografiji. Unazad 10 godina iz Hrvatske je iselilo gotovo 400 tisuća stanovnika, u klupama je 2018. bilo 63.546 učenika manje nego 2011., a broj mladih radnika do 29 godina danas je za više od 100 tisuća manji nego prije 15 godina.
Nemar za mlade
Naš sugovornik Anđelko Akrap u svojim je Demografskim putanjama prije čitavo desetljeće naznačio da se trebaju stvoriti uvjeti koji će omogućiti zaposlenost izvan kuće i podizanje djece. Jedino pod tim uvjetima osoba koja želi imati djecu ne bi bila ograničena materijalnim ili nekim drugim okolnostima.
Još je tada sugerirao da država treba pomoći u davanju pristupačnih kredita za kupovinu stanova ili izgradnju obiteljskih kuća te da se treba poraditi na vrtićkim kapacitetima. Deset godina nakon, tim smjernicama može se dodati nužnost oživljavanja, recimo, Slavonije i Banovine, ali i otoka s kojih mladi većinski odlaze, a malokad se trajno vrate.
U praksi - Hrvatska nema adekvatne politike za mlade, APN krediti jedina su mjera usmjerena na osamostaljivanje, ali ih je teško ostvariti u dvadesetima, a čini se da su seegzistencijalni problemi mladih nakon pandemije koronavirusa samo produbili.
Oba se sugovornika slažu da su Hrvatskoj potrebne korjenite promjene u demografskoj politici, no teško je predvidjeti hoće li upravo najavljena Strategija demografske revitalizacije do 2031. godine donijeti promjenu – i hoćemo li je uopće dočekati.
Netom nakon objave teksta iz Središnjeg ureda su nam odgovorili da je spomenuta strategija u završnoj fazi izrade, no detalje ne iznose. ''Kao i prethodni dokumenti koje navodite - »Nacionalni program demografskog razvitka« (1996) i »Nacionalna populacijska politika« (2006) – Strategija će sadržavati mjere usmjerene osiguravanju potpora za obitelji s djecom, od olakšanog stambenog zbrinjavanja do usklađivanja obiteljskog i poslovnog života zaposlenih roditelja. Posebne mjere bit će usmjerene povećanju demografskog prirasta u područja s negativnim demografskim prirastom te usmjerenim migracijskim kretanjima'', stoji u odgovoru te dodaju da će se ovaj dokument usmjeriti na poboljšanje demografske slike Hrvatske do i nakon 2030. godine.
Autorica: Iva Habek
Autorica: Patricija Turkalj
Autorice: Iva Habek, Patricija Turkalj, Helena Tučkorić i Mirjana Čirjak