Gornji grad. Nekada srce Zagreba, žila kucavica s pregršt ljudi, životinja, krvavih mesničkih radnji i pekara, učenih jezuita i zatrtih krvnika. Danas – isto je Gornji grad srce grada, ali tek ono licitarsko; Gornji grad postao je samo turistička meka. Nekadašnji je Gradec od neupitnog centra zbivanja postao „elitno selo“ bez trgovine, bankomata ili kioska, zbog čega je dom sve manjem broju ljudi.
Priče u nastavku donose Nikolina Matošević, Antonija Vulić, Lucija Žeger i Dominik Ciganović.
|
"Zabranjuje se kroz ova vrata kolima prolaziti, jašiti i blago tjerati", natpis je to na Kamenitim vratima, na putu s Gradeca na Kaptol, koji u jednoj rečenici opisuje srž nekadašnjeg Gornjeg grada. Iako je danas nevjerojatno i pomisliti da bi po Markovom trgu, okolo Kamenitih vrata ili po Strossu i Mesničkoj hodale domaće životinje, nekada je upravo to bila stvarnost.
Na Gornjem gradu palile su se lomače, u palačama živjeli plemići i velikaši, a tek malo niže ispod gradskih vrata postojalo je toliko drvenih mesnica, punih svježeg, sirovog tek zaklanog mesa, da se ulica i dan danas zove Mesnička ulica. Političari su tada šetajući trgom dolazili do Vlade i Sabora. Danas je pak takva scenografija potpuno nezamisliva. Gornjim gradom kroči tek psić na povodcu, jedina domaća životinja je mačka. Ne postoji trgovina, kamo li mesnica. Stanovnici su se pretvorili u taoce visokih institucija koje dominiraju. Policija, ograda, blindirani automobili neizbježan su prizor ako šetate Gornjim gradom. Sve navedeno su razlozi zašto mnogi, a posebice mladi svoj su dom odlučili pronaći negdje drugdje jer Gornji grad već dugo nije mjesto gdje mogu ostvariti kvalitetan život. Kao i u svakoj priči postoji i druga strana, ona ljepša, a to je tradicija i posebna ljepota ovog prostora koja je nekima ipak dovoljan razlog da tamo ostanu. 
|
A da se ne zadržavamo samo na prošlosti, pričama i legendama, evo i par aktualnih zanimljivih činjenica koje vežemo za Gornji grad.
Autorica teksta i infografika: Nikolina Matošević
Izvori fotografija: Privatna arhiva, Pixabay, Unsplash, Pexels
Izvori fotografija: Privatna arhiva, Pixabay, Unsplash, Pexels
Povijest
|
Zagrebački Gornji grad oduvijek je bio središte života gradske zajednice, poprište svakodnevnih, uvriježenih, ali i ostalih javnih skupova i svečanosti. Na Markovog trgu, koji predstavlja srce Gornjeg rada od 1256. se, osim godišnjeg sajma, koji je trajao dva tjedna i bio najvažniji privredni i društveni događaj, pojavilo i dnevno tržište, a utorkom i četvrtkom tjedni sajam. Ispred oltara Sv. Križa gradski suci, bilježnici, senatori i prisežnici, ali i hrvatski banovi, polagali su zakletvu pred župnikom. Prva javna zgrada bio je tzv. Kraljevinski dom 1739., slijede 1809. Banski dvori i neposredno uz njih, 1839. zgrada kraljevinskih ureda - svi u adaptiranim starijim palačama. Kazalište je sagrađeno 1834. Upravo je, putem raznih društvenih i poljoprivrednih pa zatim vjerskih i na kraju političkih, Gornji grad postao idealno mjesto za život.
|
Izvor fotografija Gornjeg grada u prošlosti: Snješka Knežević
Izvor fotografija Gornjeg grada danas: Antonija Vulić
Izvor fotografija Gornjeg grada danas: Antonija Vulić
Autor: Dominik Ciganović
Omjer institucija i stambenih zgrada u 15. i 21. stoljeću
Autor: Dominik Ciganović
PROMJENE U STANOVNIŠTVU
Tijekom godina život se ovdje uvelike promijenio. Nekadašnje idealno mjesto za život danas je postalo mjesto iz kojeg mlado stanovništvo odlazi, a staro ima pregršt stvari koje želi promijeniti. Da Gornji grad broji sve manje stanara govore i podatci popisa stanovnika. Iako podaci pokazuju da ljudi kontinuirano odlaze iz Gornjeg grada, Snješka Knežević s Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu koja je i sama autorica knjige na temu Gornjeg grada govori da migracije nema.
- Iz Gornjega grada nema migracija, odnosno, dio stanovnika s vremenom je otjerala politika. Migracije su osobito nakon potresa 2020. karakteristične za Donji grad, iz kojeg se navodno se iselilo mnogo stanovnika zbog teško oštećenih kuća. Na Gornjem gradu privatne kuće uglavnom obnavljaju sami vlasnici ili stanari. U Donjem gradu vlasnici uvelike prodaju svoje stanove, bilo da nemaju sredstava da ih obnove, bilo da žele živjeti u sigurnijim (novijim) zgradama, objašnjava nam Snješka.
- Iz Gornjega grada nema migracija, odnosno, dio stanovnika s vremenom je otjerala politika. Migracije su osobito nakon potresa 2020. karakteristične za Donji grad, iz kojeg se navodno se iselilo mnogo stanovnika zbog teško oštećenih kuća. Na Gornjem gradu privatne kuće uglavnom obnavljaju sami vlasnici ili stanari. U Donjem gradu vlasnici uvelike prodaju svoje stanove, bilo da nemaju sredstava da ih obnove, bilo da žele živjeti u sigurnijim (novijim) zgradama, objašnjava nam Snješka.
Autorica infografike: Nikolina Matošević
DVIJE STRANE PRIČE
Ipak u svakoj priči postoje dvije strane pa tako i u ovoj. Gornji grad je neosporno povijesno i kulturno središte Zagreba. Kao takvo, omiljeno je mjesto i brojnim turistima, a njih dodatno privlače i brojne manifestacije koje se odvijaju na Gornjem gradu. Turisti stanovnicima ne smetaju, oni žele da i turisti mogu doživjeti Gornji grad u najboljem izdanju. Kulturni turizam je veliki potencijal Gornjeg grada koji svakako puno znači i tamošnjim obrtnicima. U obilazak Gornjeg grada uputili smo se i mi da bi doživjeli i istražili duh tog kultnog zagrebačkog kvarta. Uz to, pronašli smo i nekoliko stanovnika s kojima smo popričali o njihovom životu.
- Građanima Gornjeg grada u interesu je da se vlast i državne institucije izmjeste s Gornjeg grada na marginu grada, da ovo bude baš Gornji grad, mjesto gdje ljudi žive i turisti dolaze, da jednostavno to bude turistička zajednica, govori Alenka Lalić koja na Gornjem gradu živi već 26 godina. Iako je razmišljala o preseljenju u drugi dio Zagreba, brzo je od toga odustala. Jednostavno ne bi mogla, kaže. Ona kao i ostali sugovornici svjesni su problema i žive ih svakodnevno, ali nitko ne pomišlja na odlazak.
- Građanima Gornjeg grada u interesu je da se vlast i državne institucije izmjeste s Gornjeg grada na marginu grada, da ovo bude baš Gornji grad, mjesto gdje ljudi žive i turisti dolaze, da jednostavno to bude turistička zajednica, govori Alenka Lalić koja na Gornjem gradu živi već 26 godina. Iako je razmišljala o preseljenju u drugi dio Zagreba, brzo je od toga odustala. Jednostavno ne bi mogla, kaže. Ona kao i ostali sugovornici svjesni su problema i žive ih svakodnevno, ali nitko ne pomišlja na odlazak.
BIJEG IZ URBANE VREVE
Čim nas je slavna zagrebačka uspinjača dovezla do Gornjeg grada vidjeli smo veliki park iznad Strossmayerovog šetališta (ime ako netko zna). U današnje vrijeme kad smo izloženim brojnim podražajima i u stalnoj žurbi mir i tišina su nešto što puno znači. Uvjerili smo se kako su posebno su lijepe upravo šetnje Gornjim gradom koje pružaju utočiste i bijeg od urbane svakodnevice. Ovdje postoji nekoliko parkova u kojima se nalaze klupice i igrališta za djecu. Ovdje smo sreli i Lea Topića, inače i vlasnika jednog ugostiteljskog objekta na Gornjem gradu. Leo je zadovoljan sa životom i poslovanjem ovdje jer, kako kaže, ljudi prepoznaju starozagrebački štih koji nudi Gornji grad i kojeg on želi očuvati kroz svoju konobu.
- To je jedan kvart koji je u samom centru, srce Zagreba i Hrvatske, ali ujedno ima, bez obzira na to što je u centru ima, svoju mirnoću. Nema gužve, za pet minuta si u srcu, u gužvi, a za pet minuta se opet vratiš u naš mir gore na Gornjem gradu.
Knežević kao posebne oaze mira ističe dva ne tako davno uređena parka; Park Bele IV. i Park Grič, sa spektakularnim otkrićem srednjovjekovnih bedema Gradeca, savršeno restauriranima, a sam je park inovativno hortikulturno uređen. Oba parka se intenzivno posjećuju, a u njemu borave i stanovnici Gornjega grada i turisti.
- To je jedan kvart koji je u samom centru, srce Zagreba i Hrvatske, ali ujedno ima, bez obzira na to što je u centru ima, svoju mirnoću. Nema gužve, za pet minuta si u srcu, u gužvi, a za pet minuta se opet vratiš u naš mir gore na Gornjem gradu.
Knežević kao posebne oaze mira ističe dva ne tako davno uređena parka; Park Bele IV. i Park Grič, sa spektakularnim otkrićem srednjovjekovnih bedema Gradeca, savršeno restauriranima, a sam je park inovativno hortikulturno uređen. Oba parka se intenzivno posjećuju, a u njemu borave i stanovnici Gornjega grada i turisti.
OAZA MIRA
Ante se rado prisjeća nekih prošlih vremena, kada je na gornjem gradu sve bilo živo, sada je on, kaže, postao oaza mira.
- Zadnja diskoteka je bila dolje, zvala se Lapud i od kad je zatvorena nema ništa. Imamo ova dva kafića ovdje. Zapravo možda ima i više kafića, ali ja vam to gledam s ove strane ograde, s druge strane više ni ne zalazim, tvrdi Ante Mikulandra koji ovdje živi posljednjih dvadesetak godina.
- Zadnja diskoteka je bila dolje, zvala se Lapud i od kad je zatvorena nema ništa. Imamo ova dva kafića ovdje. Zapravo možda ima i više kafića, ali ja vam to gledam s ove strane ograde, s druge strane više ni ne zalazim, tvrdi Ante Mikulandra koji ovdje živi posljednjih dvadesetak godina.
ELITNO SELO
Hodajući popločenim ulicama i srećući sve sugrađane osjetili smo domaću atmosferu ljudi koji međusobno dobacuju šale, zovu se nadimcima i zovu na kavu kod Lea. Ili pak u ovaj kultni kafić u kojem je snimana i još kultni film – Tko pjeva zlo ne misli.
I sami stanovnici vole svoj kvart nazivati elitnim selom jer, kako kažu, odvojeni od ostalih u svojoj oazi mira. I uistinu, svega srž svakog kvarta su ljudi i odnosi građeni godinama. Svi se međusobno poznaju ako ne osobno svakako iz viđenja. Svaku zajednicu čine ljudi i njihovi međusobni odnosi.
- Mnogi ljudi žive u zgradi pa se ne poznaju, mi se ovdje poznajemo, pozdravljamo se, odemo kod Lea i nešto pojesti i tako družimo se, nije nam loše, govori Sanja Benić. Svi oni dijele iste probleme, ali njihovo zajedništvo jedan je od ključnih elemenata koji čini život na Gornjem gradu lijepim, ispričali su nam Ante i Mihaela koje smo pronašli u ovom lokalu.
I sami stanovnici vole svoj kvart nazivati elitnim selom jer, kako kažu, odvojeni od ostalih u svojoj oazi mira. I uistinu, svega srž svakog kvarta su ljudi i odnosi građeni godinama. Svi se međusobno poznaju ako ne osobno svakako iz viđenja. Svaku zajednicu čine ljudi i njihovi međusobni odnosi.
- Mnogi ljudi žive u zgradi pa se ne poznaju, mi se ovdje poznajemo, pozdravljamo se, odemo kod Lea i nešto pojesti i tako družimo se, nije nam loše, govori Sanja Benić. Svi oni dijele iste probleme, ali njihovo zajedništvo jedan je od ključnih elemenata koji čini život na Gornjem gradu lijepim, ispričali su nam Ante i Mihaela koje smo pronašli u ovom lokalu.
Sugovornici Ante Mikulandra i Mihaela Trčak
GORNJOGRAĐANI O GORNJEM GRADU
O prednostima života na Gornjem gradu sve su nam ispričali oni koji tamo i žive, stanovnici Gornjega grada Alenka Lalić i Leo Topić. Što oni misle o svom "kvartu", pogledajte u nastavku.
Autori: Nikolina Matošević i Dominik Ciganović
Autorica infografike: Nikolina Matošević
PODJELA GORNJEG GRADA BARIKADAMA
Nakon lokala, zanimalo nas je gdje građani Gornjeg grada mogu otići u nabavku – odnosno gdje se nalazi trgovina. Nažalost, u razgovoru s prodavačicama doznali smo da jedna jedina trgovina koja ovdje radi, svoja vrata zatvara 15. srpnja kada prestaje s radom. Dok se neki stanari žale zbog toga, drugima ne predstavlja nikakav problem jer od rujna prošle godine, kako je postavljena ograda na Markov trg, uopće više ne idu tamo.
- Postavili su te ograde i doslovno su podijelili Gornji grad na dva svijeta. Mi koji moramo obilaziti te ograde da bismo došli do trgovine više ni ne idemo tamo. Ja sam ujutro znao ići po cigarete, po gablec, ali sad više ne idem. Ne da mi se skroz okolo hodati i onda kupovinu riješim u gradu. Po cigarete odem u kafić. Svima ide na živce ta ograde, stvarno ih sve treba potjerati, prepričava nam Ante Mikulandra.
A ograde se nalaze na glavnom trgu i mjesto nekadašnjih glavnih zbivanja. Sve su to zapriječile ograde postavljene zbog sigurnosti i političara tiče. Ante, kojeg smo sreli u lokalu drži jasan stav – nije im mjesto ovdje.
- Ovo je kulturni spomenik, cijeli Gornji grad i zato nas još više i nervira što su ovi sad tu. Takvi napadi se dogode jednom u 500 godina i oni su sad odlučili nama promijeniti život. Turisti su razočarani kad dođu ovdje, ovo je simbol grada, a mogu gledati preo tih ograda, ne smiju ući u crkvu niti se slikati. U strane zemlje nose fotografije s barikadama iz Zagreba, sramota, prokomentirao je Ante.
Zauzimanje Gornjeg grada od strane institucija i Knežević ističe kao glavni problem koji onemogućuje ljudima kvalitetan život.
- Najveći je problem što su stanovnici Gornjega grada zatočenici političkih institucija, koje su zauzele u potpunosti glavni, Markov trg, a i više zgrada, koje su sve pod trajnom kontrolom policije. Eklatantni je primjer potpuno zatvaranje Markova trga i njegova potpuna nepristupačnost. Ogradivši u cijelosti trg, Vlada RH, a osobito njezin predsjednik g. Plenković, ponašaju se kao gospodari.
- Postavili su te ograde i doslovno su podijelili Gornji grad na dva svijeta. Mi koji moramo obilaziti te ograde da bismo došli do trgovine više ni ne idemo tamo. Ja sam ujutro znao ići po cigarete, po gablec, ali sad više ne idem. Ne da mi se skroz okolo hodati i onda kupovinu riješim u gradu. Po cigarete odem u kafić. Svima ide na živce ta ograde, stvarno ih sve treba potjerati, prepričava nam Ante Mikulandra.
A ograde se nalaze na glavnom trgu i mjesto nekadašnjih glavnih zbivanja. Sve su to zapriječile ograde postavljene zbog sigurnosti i političara tiče. Ante, kojeg smo sreli u lokalu drži jasan stav – nije im mjesto ovdje.
- Ovo je kulturni spomenik, cijeli Gornji grad i zato nas još više i nervira što su ovi sad tu. Takvi napadi se dogode jednom u 500 godina i oni su sad odlučili nama promijeniti život. Turisti su razočarani kad dođu ovdje, ovo je simbol grada, a mogu gledati preo tih ograda, ne smiju ući u crkvu niti se slikati. U strane zemlje nose fotografije s barikadama iz Zagreba, sramota, prokomentirao je Ante.
Zauzimanje Gornjeg grada od strane institucija i Knežević ističe kao glavni problem koji onemogućuje ljudima kvalitetan život.
- Najveći je problem što su stanovnici Gornjega grada zatočenici političkih institucija, koje su zauzele u potpunosti glavni, Markov trg, a i više zgrada, koje su sve pod trajnom kontrolom policije. Eklatantni je primjer potpuno zatvaranje Markova trga i njegova potpuna nepristupačnost. Ogradivši u cijelosti trg, Vlada RH, a osobito njezin predsjednik g. Plenković, ponašaju se kao gospodari.
U srpnju ove godine, GONG (nestranačka organizacija građana) je pozvao građane da se uključe u javnu akciju i zatraže od predsjednika Vlade, Andreja Plenkovića i predsjednika Sabora, Gordana Jandrokovića, da otvore upravo Markov trg i prilaz najvišim demokratskim institucijama u Hrvatskoj.
Izradili su i interaktivnu kartu Gornjeg grada na kojoj se građani mogu i informirati o dostupnosti i transparentnosti rada Sabora i Vlade te se aktivirati oko akcije rušenja barikada.
Izradili su i interaktivnu kartu Gornjeg grada na kojoj se građani mogu i informirati o dostupnosti i transparentnosti rada Sabora i Vlade te se aktivirati oko akcije rušenja barikada.
Autorica infografike: Nikolina Matošević
Nedostatak bankomata i parkinga
No, jedina trgovina koja će raditi još koji dan ovdje nije jedini problem. Ovdje nismo uspjeli pronaći niti jedan bankomat. I upravo kako i sami sugovornici govore, život na Gornjem gradu im se sviđa jer je mirno i tiho, no isto tako ističu kako ovo nije najbolje mjesto za život. Upravo je i Ante spomenuo nedostatak bankomata kao najveći mu problem nedostatak bankomata jer kafić u kojem se svakodnevno druži s prijateljima ne prima kartice.
- Ostanem bez keša, a ovdje u kafićima ne primaju kartice. Pa se zapisujem, pa idem do grada po novac, sva sreća pa se ovdje svi znamo i nikada nije problem. Ovo je miran kvart, nema ni trafike, ništa. Stvarno nema ničeg. Ali nije to novi problem, već smo naviknuli na to, govori nam Ante.
S Antom se slaže i Mihaela koja zapravo i ne živi ovdje. Ona je studentica koja posljednjih nekoliko godina radi u kafiću gdje je i upoznala svakog stanovnika. Kaže kako zna njihove priče i kako se ljudi često žale zbog nedostatka parkinga, a da djece ovdje gotovo ni nema.
- Uvijek se vode te bitke oko parkinga, stanari imaju svoje, ali navodno im je i to uvijek zauzeto. Zbog toga mladi i odlaze odavde, nisam sigurna ima li ovdje uopće vrtića i škola za mlađe, govori Mihaela.
- Mini autobus koji se kreće od Garaže Tuškanac Gornjim Gradom do početka Radićeve ulice i Gradske ljekarne ne prometuje nedjeljom. Uspinjača je za „urođenike“ preskupa”, govori na Knežević i ističe da u Europi postoji bezbroj primjera gdje su povijesne jezgre ili naselja uređena tako su u njima uravnotežene stambena, turistička, kulturna funkcija, koji su atrakcije, ali i da se takav se odnos ili razvoj za Gornji grad ne nazire.
- Ostanem bez keša, a ovdje u kafićima ne primaju kartice. Pa se zapisujem, pa idem do grada po novac, sva sreća pa se ovdje svi znamo i nikada nije problem. Ovo je miran kvart, nema ni trafike, ništa. Stvarno nema ničeg. Ali nije to novi problem, već smo naviknuli na to, govori nam Ante.
S Antom se slaže i Mihaela koja zapravo i ne živi ovdje. Ona je studentica koja posljednjih nekoliko godina radi u kafiću gdje je i upoznala svakog stanovnika. Kaže kako zna njihove priče i kako se ljudi često žale zbog nedostatka parkinga, a da djece ovdje gotovo ni nema.
- Uvijek se vode te bitke oko parkinga, stanari imaju svoje, ali navodno im je i to uvijek zauzeto. Zbog toga mladi i odlaze odavde, nisam sigurna ima li ovdje uopće vrtića i škola za mlađe, govori Mihaela.
- Mini autobus koji se kreće od Garaže Tuškanac Gornjim Gradom do početka Radićeve ulice i Gradske ljekarne ne prometuje nedjeljom. Uspinjača je za „urođenike“ preskupa”, govori na Knežević i ističe da u Europi postoji bezbroj primjera gdje su povijesne jezgre ili naselja uređena tako su u njima uravnotežene stambena, turistička, kulturna funkcija, koji su atrakcije, ali i da se takav se odnos ili razvoj za Gornji grad ne nazire.
PROBLEMI S OTPADOM
Upravo kao i u ostatku Zagreba, i stanovnici Gornjeg grada svoju muku muče s problematikom odvoza otpada. U gotovo najelitnijoj gradskoj četvrti moguće je vidjeti ovakve prizore:
Ovim se ulicama otpad odvozi dva dana u tjednu - srijedom i subotom.
STRUKA KAŽE
Razgovarali smo sa Sanjom Klempić Bogadi iz Instituta za migracije i narodnosti koja nam je pojasnila zašto Gornji grad sve više propada.
- Nakon društveno-političkih promjena 1990-ih, kada raste potreba za poslovnim prostorima zbog uvođenja tržišne ekonomije te jačanjem turizma u Zagrebu, mnogi stanovi gube funkciju stalnog stanovanja i postaju stanovi za iznajmljivanje turistima. Sve to pridonosi znatnom povećanju cijena stambenih prostora u samom središtu grada, a uz dotrajalost zgrada i infrastrukture značajno utječe na smanjenje njihove stambene dostupnosti, ali i atraktivnosti, a time i novog doseljavanja, ističe Klempić Bogadi.
Uz sve navedeno potres koji je pogodio Zagreb dodatno je istaknuo sve slabosti tog područja. Demografski je za očekivati da će se nastaviti depopulacija Gornjeg grada i gubitak stambene funkcije. Ako ne dođe do nekih ograničenja povećavat će se broj stanova koji će se koristiti u turističke svrhe.
- Sigurno su ovu nepovoljnu situaciju sa sporom obnovom nakon potresa iskoristili građevinski mešetari da jeftino otkupe stanove od vlasnika koji ih ne mogu obnoviti, te će te stanove iskoristiti na financijski najisplativije načine, a to neće biti trajno stanovanje, objašnjava Klempić Bogadi.
Znatno se mijenja i stil života. Na zapadu je suburbanizacija vrlo intenzivna, a takva postaje i kod nas. Modernizacija željeznice i izgradnja na nekim novim rutama mogla bi osigurati lakše dnevno cirkuliranje na posao, što bi doprinijelo daljnjem procesu dekoncentracije stanovništva iz velikih gradova.
- Pandemija koronavirusa otkrila je i brojne nedostatke života u velikim urbanim središtima, zgradama i stanovima, te je sigurno potaknula jedan dio stanovnika da realizira ili počne planirati preseljenje u obiteljsku kuću u neko naselje izvan grada. Osim toga, vrlo visoke cijene stambenih kvadrata u gradovima i dalje će biti čimbenik koji će utjecati na stambenu izgradnju u naseljima okolice i preseljenje stanovništva, zaključuje Klempić Bodadi i dodaje da se sve više tvrtki odlučuje za rad od kuće što će povremeno ili čak trajno omogućiti zaposlenicima život na udaljenijim lokacijama.
- Nakon društveno-političkih promjena 1990-ih, kada raste potreba za poslovnim prostorima zbog uvođenja tržišne ekonomije te jačanjem turizma u Zagrebu, mnogi stanovi gube funkciju stalnog stanovanja i postaju stanovi za iznajmljivanje turistima. Sve to pridonosi znatnom povećanju cijena stambenih prostora u samom središtu grada, a uz dotrajalost zgrada i infrastrukture značajno utječe na smanjenje njihove stambene dostupnosti, ali i atraktivnosti, a time i novog doseljavanja, ističe Klempić Bogadi.
Uz sve navedeno potres koji je pogodio Zagreb dodatno je istaknuo sve slabosti tog područja. Demografski je za očekivati da će se nastaviti depopulacija Gornjeg grada i gubitak stambene funkcije. Ako ne dođe do nekih ograničenja povećavat će se broj stanova koji će se koristiti u turističke svrhe.
- Sigurno su ovu nepovoljnu situaciju sa sporom obnovom nakon potresa iskoristili građevinski mešetari da jeftino otkupe stanove od vlasnika koji ih ne mogu obnoviti, te će te stanove iskoristiti na financijski najisplativije načine, a to neće biti trajno stanovanje, objašnjava Klempić Bogadi.
Znatno se mijenja i stil života. Na zapadu je suburbanizacija vrlo intenzivna, a takva postaje i kod nas. Modernizacija željeznice i izgradnja na nekim novim rutama mogla bi osigurati lakše dnevno cirkuliranje na posao, što bi doprinijelo daljnjem procesu dekoncentracije stanovništva iz velikih gradova.
- Pandemija koronavirusa otkrila je i brojne nedostatke života u velikim urbanim središtima, zgradama i stanovima, te je sigurno potaknula jedan dio stanovnika da realizira ili počne planirati preseljenje u obiteljsku kuću u neko naselje izvan grada. Osim toga, vrlo visoke cijene stambenih kvadrata u gradovima i dalje će biti čimbenik koji će utjecati na stambenu izgradnju u naseljima okolice i preseljenje stanovništva, zaključuje Klempić Bodadi i dodaje da se sve više tvrtki odlučuje za rad od kuće što će povremeno ili čak trajno omogućiti zaposlenicima život na udaljenijim lokacijama.
Autor: Nikolina Matošević
SASTAV ZAGREBAČKI CINKUŠI
Sugovornik Božidar Cakić
Ipak najsimpatičnije građane Gornjeg grada smo sreli na odlasku. To je nekolicina muškaraca koji svake večeri zabavljaju turiste ispod Kule Lotrščak. I sa njima smo sjeli i popričali te doznali slatke pojedinosti.
Naime, ovaj je sastav proizašao iz orkestra koji je svirao na Krapinskom festivalu 1960-ih. Djeluju u rad na Gornjem gradu već 45 godina. Prije korone su znali svirati i do šest puta tjedno, a sad su svirke i zabave smanjili na dva puta tjedno.
- Mi imamo iskustvo, volimo svirati, volimo ovako izgledati zagrebački, pristojno. Program je zagrebački i našega kraja. Sviramo puno toga, ali ljudi vole čuti zagrebačku glazbu, a Zagreb ima što za pokazati, objašnjavaju nam složno.
Jedan od njihovih članova je i Božidar Cakić, koji ovdje živi i radi od 1976. godine, vlasnik je kafića koji također nosi naziv Cinkuš.
- Mi tu radimo izložbe, imamo književne večeri, svira se, pjeva, zabavlja. Zagrebački program čuvamo, puno surađujemo s turističkom zajednicom Grada Zagreba tako da cijela ljeta se odigravaju tu. Imali smo tajne Griča, gornjogradske priče, Tkalčom sviramo, promenadom na Zrinjevcu i tako. Radimo sve što daje život gradu. Sad smo jako stradali od potresa i korone pa se to sve hajdemo reći umrtvilo, ali nastojimo to vratiti. Imamo jako velike probleme zato što je Markov trg zatvoren, tu se nema kaj reći. To nas uništava, i kao lokal, i kao sve te akcije koje su se tu dešavale. Kao da ti netko zagradi hodnik, pa sad ulazi u sobu kroz prozor, pohvalio nam se, ali i požalio Božidar.
Božidar kaže da Gornji rad im nekoliko problema, ali da se sve svodi na jedno, a to je nebriga države za infrastrukturu. Dodatne štete stvorio je i potres, a od kojeg obnova još nije ni započela.
- Nemaš bankomat, dućan, infrastruktura je loša. Radi se sve na cesti, ali ti moraš i u zgradi napraviti kompletnu obnovu. Treba se puno raditi na ovim zgradama koji su kulturni spomenik. Bogate države ili oni koji vode brigu to rješavaju, naši ne vode brigu ni o čemu, žali se Božidar.
Naime, ovaj je sastav proizašao iz orkestra koji je svirao na Krapinskom festivalu 1960-ih. Djeluju u rad na Gornjem gradu već 45 godina. Prije korone su znali svirati i do šest puta tjedno, a sad su svirke i zabave smanjili na dva puta tjedno.
- Mi imamo iskustvo, volimo svirati, volimo ovako izgledati zagrebački, pristojno. Program je zagrebački i našega kraja. Sviramo puno toga, ali ljudi vole čuti zagrebačku glazbu, a Zagreb ima što za pokazati, objašnjavaju nam složno.
Jedan od njihovih članova je i Božidar Cakić, koji ovdje živi i radi od 1976. godine, vlasnik je kafića koji također nosi naziv Cinkuš.
- Mi tu radimo izložbe, imamo književne večeri, svira se, pjeva, zabavlja. Zagrebački program čuvamo, puno surađujemo s turističkom zajednicom Grada Zagreba tako da cijela ljeta se odigravaju tu. Imali smo tajne Griča, gornjogradske priče, Tkalčom sviramo, promenadom na Zrinjevcu i tako. Radimo sve što daje život gradu. Sad smo jako stradali od potresa i korone pa se to sve hajdemo reći umrtvilo, ali nastojimo to vratiti. Imamo jako velike probleme zato što je Markov trg zatvoren, tu se nema kaj reći. To nas uništava, i kao lokal, i kao sve te akcije koje su se tu dešavale. Kao da ti netko zagradi hodnik, pa sad ulazi u sobu kroz prozor, pohvalio nam se, ali i požalio Božidar.
Božidar kaže da Gornji rad im nekoliko problema, ali da se sve svodi na jedno, a to je nebriga države za infrastrukturu. Dodatne štete stvorio je i potres, a od kojeg obnova još nije ni započela.
- Nemaš bankomat, dućan, infrastruktura je loša. Radi se sve na cesti, ali ti moraš i u zgradi napraviti kompletnu obnovu. Treba se puno raditi na ovim zgradama koji su kulturni spomenik. Bogate države ili oni koji vode brigu to rješavaju, naši ne vode brigu ni o čemu, žali se Božidar.
Autorice: Lucija Žeger i Antonija Vulić
NADAJU SE PROMJENAMA
No, ipak nije sve tako crno, uz promjene koje se događaju, Božidar nam je objasnio i što bi se sve trebalo popraviti da život ovdje bude bolji.
- Sada konačno ima puno više dinamike ovim našim ulicama. Ima tu puno događaja i manifestacija i to daje dušu i karakter ovom mjestu. Dolaze nam turisti, imamo apartmane, ma može se tu naći i dobrih stvari. Sve prazne prostore pretvoriti u poslovne prostore, u ugostiteljstva bilo koje vrste, u uslužne djelatnosti. Treba vratiti život. I sigurno treba maknuti vladu odavde. Sabor bi još i mogao ostati kao institucija, ali političare iz Vlade ne. Tu im nije mjesto. Imaju oni prostora tamo gdje god želiš, zaključuje Božidar.
- Sada konačno ima puno više dinamike ovim našim ulicama. Ima tu puno događaja i manifestacija i to daje dušu i karakter ovom mjestu. Dolaze nam turisti, imamo apartmane, ma može se tu naći i dobrih stvari. Sve prazne prostore pretvoriti u poslovne prostore, u ugostiteljstva bilo koje vrste, u uslužne djelatnosti. Treba vratiti život. I sigurno treba maknuti vladu odavde. Sabor bi još i mogao ostati kao institucija, ali političare iz Vlade ne. Tu im nije mjesto. Imaju oni prostora tamo gdje god želiš, zaključuje Božidar.
Zajedno u svemu
Osim što se nadaju promjenama, za njih se i zalažu. U ožujku ove godine na Gornjem gradu, na inicijativu samih stanara, potpisivala se peticija za rješavanje nekoliko ključnih problema koji im otežavaju život. Do sada se nisu dogodile znatnije promjene, ali stanari govore kako u svojoj borbi neće odustati.
Autorica infografike: Antonija Vulić
JOURLAB, autor: Antonija Vulić
Autorica infografike: Antonija Vulić