Povijest
|
Zagrebački Gornji grad oduvijek je bio središte života gradske zajednice, poprište svakodnevnih, uvriježenih, ali i ostalih javnih skupova i svečanosti. Na Markovog trgu, koji predstavlja srce Gornjeg rada od 1256. se, osim godišnjeg sajma, koji je trajao dva tjedna i bio najvažniji privredni i društveni događaj, pojavilo i dnevno tržište, a utorkom i četvrtkom tjedni sajam. Ispred oltara Sv. Križa gradski suci, bilježnici, senatori i prisežnici, ali i hrvatski banovi, polagali su zakletvu pred župnikom. Prva javna zgrada bio je tzv. Kraljevinski dom 1739., slijede 1809. Banski dvori i neposredno uz njih, 1839. zgrada kraljevinskih ureda - svi u adaptiranim starijim palačama. Kazalište je sagrađeno 1834. Upravo je, putem raznih društvenih i poljoprivrednih pa zatim vjerskih i na kraju političkih, Gornji grad postao idealno mjesto za život.
|
Odlazak mladih
Tijekom godina život se ovdje uvelike promijenio. Nekadašnje idealno mjesto za život danas je postalo mjesto iz kojeg mlado stanovništvo odlazi, a staro ima pregršt stvari koje želi promijeniti. Da Gornji grad broji sve manje stanara govore i podatci popisa stanovnika.
DVIJE STRANE PRIČE
Ipak u svakoj priči postoje dvije strane pa tako i u ovoj. Gornji grad je neosporno povijesno i kulturno središte Zagreba. Kao takvo omiljeno je mjesto i brojnim turistima koje dodatno privlače i brojne manifestacije koje se odvijaju na Gorjem gradu. Turisti stanovnicima ne smetaju, dapače oni žele da i turisti mogu doživjeti Gornji grad u najboljem izdanju. Kulturni turizam je veliki potencijal Gornjeg grada koji svakako puno znači i obrtnicima s Gornjeg grada.
- Iako je nama građanima Gornjeg grada u interesu da se vlast i državne institucije izmjeste s Gornjeg grada na marginu grada da ovo bude baš Gornji grad, mjesto gdje ljudi žive i turisti koji dolaze, da jednostavno to bude kako bi rekli turistička zajednica, govori Alenka Lalić koja na Gornjem gradu živi već 26 godina. Iako je kako priznaje bilo misli o preseljenju ipak to ne bi mogla. Ona kao i ostali sugovornici svjesni su problema i žive ih svakodnevno, ali nitko ne pomišlja na odlazak.
- Iako je nama građanima Gornjeg grada u interesu da se vlast i državne institucije izmjeste s Gornjeg grada na marginu grada da ovo bude baš Gornji grad, mjesto gdje ljudi žive i turisti koji dolaze, da jednostavno to bude kako bi rekli turistička zajednica, govori Alenka Lalić koja na Gornjem gradu živi već 26 godina. Iako je kako priznaje bilo misli o preseljenju ipak to ne bi mogla. Ona kao i ostali sugovornici svjesni su problema i žive ih svakodnevno, ali nitko ne pomišlja na odlazak.
BIJEG IZ URBANE VREVE
U današnje vrijeme kad smo izloženim brojnim podražajima i u stalnoj žurbi mir i tišina su nešto što puno znači. Posebno su lijepe upravo šetnje Gornjim gradom koje pružaju utočiste i bijeg od urbane svakodnevice.
- Super sam zadovoljan životom na Gornjem gradu, to je jedan kvart koji je u samom centru, srce Zagreba i Hrvatske, ali ujedno ima, bez obzira na to što je u centru ima, svoju mirnoću. Nema gužve, za pet minuta si u srcu, u gužvi, a za pet minuta se opet vratiš u naš mir gore na Gornjem gradu, govori Leo Topić koji je osim stanovnik i vlasnik ugostiteljskog objekta na Gornjem gradu. Zadovoljan je poslovanjem jer ljudi prepoznaju starozagrebački štih koji nudi Gornji grad i kojeg on želi očuvati kroz svoju konobu.
- Super sam zadovoljan životom na Gornjem gradu, to je jedan kvart koji je u samom centru, srce Zagreba i Hrvatske, ali ujedno ima, bez obzira na to što je u centru ima, svoju mirnoću. Nema gužve, za pet minuta si u srcu, u gužvi, a za pet minuta se opet vratiš u naš mir gore na Gornjem gradu, govori Leo Topić koji je osim stanovnik i vlasnik ugostiteljskog objekta na Gornjem gradu. Zadovoljan je poslovanjem jer ljudi prepoznaju starozagrebački štih koji nudi Gornji grad i kojeg on želi očuvati kroz svoju konobu.
OAZA MIRA
Ante se rado prisjeća nekih prošlih vremena, kada je na gornjem gradu sve bilo živo, sada je on, kaže, postao oaza mira.
- Zadnja diskoteka je bila dolje, zvala se Lapud i od kad je zatvorena nema ništa. Imamo ova dva kafića ovdje. Zapravo možda ima i više kafića, ali ja vam to gledam s ove strane ograde, s druge strane više ni ne zalazim, tvrdi Ante Mikulandra koji ovdje živi posljednjih dvadesetak godina.
- Zadnja diskoteka je bila dolje, zvala se Lapud i od kad je zatvorena nema ništa. Imamo ova dva kafića ovdje. Zapravo možda ima i više kafića, ali ja vam to gledam s ove strane ograde, s druge strane više ni ne zalazim, tvrdi Ante Mikulandra koji ovdje živi posljednjih dvadesetak godina.
ELITNO SELO
Odvojeni od ostalih u svojoj oazi mira stanovnici Gornjeg grada vole ga zvati i malim elitnim selom. Prije svega srž svakog kvarta su ljudi i odnosi građeni godinama. Svi se međusobno poznaju ako ne osobno svakako iz viđenja. Svaku zajednicu čine ljudi i njihovi međusobni odnosi.
- Mnogi ljudi žive u zgradi pa se ne poznaju, mi se ovdje poznajemo, pozdravljamo se, odemo kod Lea i nešto pojesti i tako družimo se, nije nam loše, govori Sanja Benić. Svi oni dijele iste probleme, ali njihovo zajedništvo jedan je od ključnih elemenata koji čini život na Gornjem gradu lijepim.
- Mnogi ljudi žive u zgradi pa se ne poznaju, mi se ovdje poznajemo, pozdravljamo se, odemo kod Lea i nešto pojesti i tako družimo se, nije nam loše, govori Sanja Benić. Svi oni dijele iste probleme, ali njihovo zajedništvo jedan je od ključnih elemenata koji čini život na Gornjem gradu lijepim.
Sugovornici Ante Mikulandra i Mihaela Trčak
PODJELA GORNJEG GRADA BARIKADAMA
Na Gornjem gradu postoji jedan jedina trgovina i čini se da će upravo ta trgovina svoja vrata stanarima zatvoriti 15. srpnja kada prestaje s radom. Dok se neki stanari žale zbog toga, drugima ne predstavlja nikakav problem jer od rujna prošle godine, kako je postavljena ograda na Markov trg, uopće više ne idu tamo.
- Postavili su te ograde i doslovno su podijelili Gornji grad na dva svijeta. Mi koji moramo obilaziti te ograde da bismo došli do trgovine više ni ne idemo tamo. Ja sam ujutro znao ići po cigarete, po gablec, ali sad više ne idem. Ne da mi se skroz okolo hodati i onda kupovinu riješim u gradu. Po cigarete odem u kafić. Svima ide na živce ta ograde, stvarno ih sve treba potjerati, prepričava nam Ante Mikulandra.
Što se ograda, sigurnosti i političara tiče Ante drži jasan stav – nije im mjesto ovdje.
- Ovo je kulturni spomenik, cijeli Gornji grad i zato nas još više i nervira što su ovi sad tu. Takvi napadi se dogode jednom u 500 godina i oni su sad odlučili nama promijeniti život. Turisti su razočarani kad dođu ovdje, ovo je simbol grada, a mogu gledati preo tih ograda, ne smiju ući u crkvu niti se slikati. U strane zemlje nose fotografije s barikadama iz Zagreba, sramota, prokomentirao je Ante.
- Postavili su te ograde i doslovno su podijelili Gornji grad na dva svijeta. Mi koji moramo obilaziti te ograde da bismo došli do trgovine više ni ne idemo tamo. Ja sam ujutro znao ići po cigarete, po gablec, ali sad više ne idem. Ne da mi se skroz okolo hodati i onda kupovinu riješim u gradu. Po cigarete odem u kafić. Svima ide na živce ta ograde, stvarno ih sve treba potjerati, prepričava nam Ante Mikulandra.
Što se ograda, sigurnosti i političara tiče Ante drži jasan stav – nije im mjesto ovdje.
- Ovo je kulturni spomenik, cijeli Gornji grad i zato nas još više i nervira što su ovi sad tu. Takvi napadi se dogode jednom u 500 godina i oni su sad odlučili nama promijeniti život. Turisti su razočarani kad dođu ovdje, ovo je simbol grada, a mogu gledati preo tih ograda, ne smiju ući u crkvu niti se slikati. U strane zemlje nose fotografije s barikadama iz Zagreba, sramota, prokomentirao je Ante.
Nedostatak bankomata i parkinga
Život na Gornjem gradu mu se sviđa, mirno je i tiho, ima puno prijatelja i poznanika, ali isto tako ističe kako ovo nije najbolje mjesto za život. Najveći mu je problem nedostatak bankomata, a kafić u kojem se svakodnevno druži s prijateljima ne prima kartice.
- Ostanem bez keša, a ovdje u kafićima ne primaju kartice. Pa se zapisujem, pa idem do grada po novac, sva sreća pa se ovdje svi znamo i nikada nije problem. Ovo je miran kvart, nema ni trafike, ništa. Stvarno nema ničeg. Ali nije to novi problem, već smo naviknuli na to, govori nam Ante.
S njim Antom se slaže i Mihaela Trčak, studentica koja posljednjih nekoliko godina radi u kafiću na Gorje grad. Upoznala je svakog stanovnika ovdje i zna njihove priče. Kaže da se ljudi često žale zbog nedostatka parkinga, a da djece ovdje gotovo ni nema.
- Uvijek se vode te bitke oko parkinga, stanari imaju svoje, ali navodno im je i to uvijek zauzeto. Zbog toga mladi i odlaze odavde, nisam sigurna ima li ovdje uopće vrtića i škola za mlađe, govori Mihaela.
- Ostanem bez keša, a ovdje u kafićima ne primaju kartice. Pa se zapisujem, pa idem do grada po novac, sva sreća pa se ovdje svi znamo i nikada nije problem. Ovo je miran kvart, nema ni trafike, ništa. Stvarno nema ničeg. Ali nije to novi problem, već smo naviknuli na to, govori nam Ante.
S njim Antom se slaže i Mihaela Trčak, studentica koja posljednjih nekoliko godina radi u kafiću na Gorje grad. Upoznala je svakog stanovnika ovdje i zna njihove priče. Kaže da se ljudi često žale zbog nedostatka parkinga, a da djece ovdje gotovo ni nema.
- Uvijek se vode te bitke oko parkinga, stanari imaju svoje, ali navodno im je i to uvijek zauzeto. Zbog toga mladi i odlaze odavde, nisam sigurna ima li ovdje uopće vrtića i škola za mlađe, govori Mihaela.
PROBLEMI S OTPADOM
Upravo kao i u ostatku Zagreba, i stanovnici Gornjeg grada svoju muku muče s problematikom odvoza otpada. U gotovo najelitnijoj gradskoj četvrti moguće je vidjeti ovakve prizore:
Ovim se ulicama otpad odvozi dva dana u tjednu - srijedom i subotom.
SASTAV ZAGREBAČKI CINKUŠI
Sugovornik Božidar Cakić
Ovaj je sastav proizašao iz orkestra koji je svirao na Krapinskom festivalu 1960-ih. Djeluju u rad na Gornjem gradu već 45 godina. Prije korone su znali svirati i do šest puta tjedno, a sad su svirke i zabave smanjili na dva puta tjedno.
- Mi imamo iskustvo, volimo svirati, volimo ovako izgledati zagrebački, pristojno. Program je zagrebački i našega kraja. Sviramo puno toga, ali ljudi vole čuti zagrebačku glazbu, a Zagreb ima što za pokazati, objašnjavaju nam složno.
Jedan od njihovih članova je i Božidar Cakić, koji ovdje živi i radi od 1976. godine, vlasnik je kafića koji također nosi naziv Cinkuš.
- Mi tu radimo izložbe, imamo književne večeri, svira se, pjeva, zabavlja. Zagrebački program čuvamo, puno surađujemo s turističkom zajednicom Grada Zagreba tako da cijela ljeta se odigravaju tu. Imali smo tajne Griča, gornjogradske priče, Tkalčom sviramo, promenadom na Zrinjevcu i tako. Radimo sve što daje život gradu. Sad smo jako stradali od potresa i korone pa se to sve hajdemo reći umrtvilo, ali nastojimo to vratiti. Imamo jako velike probleme zato što je Markov trg zatvoren, tu se nema kaj reći. To nas uništava, i kao lokal, i kao sve te akcije koje su se tu dešavale. Kao da ti netko zagradi hodnik, pa sad ulazi u sobu kroz prozor, pohvalio nam se, ali i požalio Božidar.
Božidar kaže da Gornji rad im nekoliko problema, ali da se sve svodi na jedno, a to je nebriga države za infrastrukturu. Dodatne štete stvorio je i potres, a od kojeg obnova još nije ni započela.
- Nemaš bankomat, dućan, infrastruktura je loša. Radi se sve na cesti, ali ti moraš i u zgradi napraviti kompletnu obnovu. Treba se puno raditi na ovim zgradama koji su kulturni spomenik. Bogate države ili oni koji vode brigu to rješavaju, naši ne vode brigu ni o čemu, žali se Božidar.
- Mi imamo iskustvo, volimo svirati, volimo ovako izgledati zagrebački, pristojno. Program je zagrebački i našega kraja. Sviramo puno toga, ali ljudi vole čuti zagrebačku glazbu, a Zagreb ima što za pokazati, objašnjavaju nam složno.
Jedan od njihovih članova je i Božidar Cakić, koji ovdje živi i radi od 1976. godine, vlasnik je kafića koji također nosi naziv Cinkuš.
- Mi tu radimo izložbe, imamo književne večeri, svira se, pjeva, zabavlja. Zagrebački program čuvamo, puno surađujemo s turističkom zajednicom Grada Zagreba tako da cijela ljeta se odigravaju tu. Imali smo tajne Griča, gornjogradske priče, Tkalčom sviramo, promenadom na Zrinjevcu i tako. Radimo sve što daje život gradu. Sad smo jako stradali od potresa i korone pa se to sve hajdemo reći umrtvilo, ali nastojimo to vratiti. Imamo jako velike probleme zato što je Markov trg zatvoren, tu se nema kaj reći. To nas uništava, i kao lokal, i kao sve te akcije koje su se tu dešavale. Kao da ti netko zagradi hodnik, pa sad ulazi u sobu kroz prozor, pohvalio nam se, ali i požalio Božidar.
Božidar kaže da Gornji rad im nekoliko problema, ali da se sve svodi na jedno, a to je nebriga države za infrastrukturu. Dodatne štete stvorio je i potres, a od kojeg obnova još nije ni započela.
- Nemaš bankomat, dućan, infrastruktura je loša. Radi se sve na cesti, ali ti moraš i u zgradi napraviti kompletnu obnovu. Treba se puno raditi na ovim zgradama koji su kulturni spomenik. Bogate države ili oni koji vode brigu to rješavaju, naši ne vode brigu ni o čemu, žali se Božidar.
NADAJU SE PROMJENAMA
No, ipak nije sve tako crno, uz promjene koje se događaju, Božidar nam je objasnio i što bi se sve trebalo popraviti da život ovdje bude bolji.
- Sada konačno ima puno više dinamike ovim našim ulicama. Ima tu puno događaja i manifestacija i to daje dušu i karakter ovom mjestu. Dolaze nam turisti, imamo apartmane, ma može se tu naći i dobrih stvari. Sve prazne prostore pretvoriti u poslovne prostore, u ugostiteljstva bilo koje vrste, u uslužne djelatnosti. Treba vratiti život. I sigurno treba maknuti vladu odavde. Sabor bi još i mogao ostati kao institucija, ali političare iz Vlade ne. Tu im nije mjesto. Imaju oni prostora tamo gdje god želiš, zaključuje Božidar.
- Sada konačno ima puno više dinamike ovim našim ulicama. Ima tu puno događaja i manifestacija i to daje dušu i karakter ovom mjestu. Dolaze nam turisti, imamo apartmane, ma može se tu naći i dobrih stvari. Sve prazne prostore pretvoriti u poslovne prostore, u ugostiteljstva bilo koje vrste, u uslužne djelatnosti. Treba vratiti život. I sigurno treba maknuti vladu odavde. Sabor bi još i mogao ostati kao institucija, ali političare iz Vlade ne. Tu im nije mjesto. Imaju oni prostora tamo gdje god želiš, zaključuje Božidar.
Zajedno u svemu
Osim što se nadaju promjenama, za njih se i zalažu. U ožujku ove godine na Gornjem gradu, na inicijativu samih stanara, potpisivala se peticija za rješavanje nekoliko ključnih problema koji im otežavaju život. Do sada se nisu dogodile znatnije promjene, ali stanari govore kako u svojoj borbi neće odustati.