ZAGREBALI SMO PO SMEĆU!

Održivo gospodarenje otpadom i ekološka politika postaju vrlo važno pitanje za čovječanstvo. Potrošačko društvo proizvodi sve veće količine otpada, a naš planet zatvoren je ekosustav čiji resursi nisu neograničeni. Pored toga, klimatske promjene postaju vidljive i uglavnom se negativno odražavaju na društvo. Održivo gospodarenje otpadom, kao što nam je rekao niz sugovornika, skup je sustav. Najjeftinije je sve baciti u jednu rupu i zatrpati. Međutim, potrebno je sagledati širu sliku i gledati u budućnost. Odvajanje i recikliranje otpada proizvodi indirektne koristi i u širem kontekstu pokazuje se kao isplativo. Pridruživanjem Europskoj uniji, Hrvatska je prihvatila čitav niz pravila ponašanja, europskih direktiva, uredbi koje imaju za cilj usmjeriti zemlje prema odgovornom gospodarenju otpadom. Za one koji se toga neće pridržavati, postoje i sankcije, uglavnom novčane.

Do 2035. godine Hrvatska bi trebala reciklirati čak 65% otpada. Točan podatak o tome koliko Hrvatska odvaja otpada na internetu je vrlo teško pronaći. Primjerice, Hrvatsko udruženje komunalnog gospodarstva Hrvatske gospodarske komore procjenjuje kako je Hrvatska u 2019. godini odvojila 10% otpada. S druge strane Ministar zaštite okoliša i energetike, Tomislav Ćorić je 2018. godine za Hinu izjavio kako Hrvatska odvaja od 17% do 25% i to su podaci koji se vjerojatno odnose na 2017.godinu. Prema izvješću Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost na koje nas je uputilo Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Hrvatska je prikupila 31% odvojeno prikupljenog otpada u 2018. godini i pritom reciklirala 22.5%. Točne podatke teško smo utvrdili i u slučaju Zagreba. Na službenim stranicama grada Zagreba stoji kako grad Zagreb odvaja oko 34% te se tvrdi kako neće biti problema sa dostizanjem ciljeva odvajanja 50% otpada do kraja 2020. godine.

S druge strane, prema izvješću EU, Zagreb je u 2015. godini prikupio samo 1% odvojeno prikupljenog otpada, a prema stranicama Ministarstva za zaštitu okoliša i energetiku, u Zagrebu je u 2018. godini prikupljeno oko 10.70 % odvojenog otpada. Ova razlika je na stranicama grada Zagreba objašnjena time što Ministarstvo zaštite okoliša i energetike u svoje izračune ne uvrštava glomazni otpad.
​Što se tiče podataka Eurostata, njih bi trebalo ažurirati, a na to nas je upozorila i predstavnica Zelene akcije Anamarija Mileusnić  Već nam ove poteškoće u utvrđivanju najosnovnijih činjenica bacaju sumnju na transparentnost sustava odvajanja otpada u Republici Hrvatskoj i Zagrebu, a možda i o cjelokupnoj strategiji budući da nemamo čistu situaciju niti oko polazišnih točki.
PODACI O ODVAJANJU OTPADA U ZAGREBU
​Treba reći kako Zagrebački sustav odvajanja otpada napreduje o čemu govore i brojke (prije 5 godina Zagreb je odvajao 1% otpada. Jedan od velikih nedostataka zagrebačkog gospodarenja otpadom je nedostatak sustava sortirnica i kompostana, međutim do kraja 2020. godine bi se i to moglo promijeniti budući da je u planu završetak gradnje postrojenja za sortiranje odvojenog otpada i postrojenja za kompost.
Da je nedostatak infrastrukture veliki problem, potvrdili su nam i Anamarija Mileusnić iz Zelene akcije te Tomislav Čokalić iz udruge Eko Zagreb. „Osim što građani nisu motivirani za odvajajanje otpada, oni nemaju niti odgovarajuću infrastrukturu i ne vjeruju u ovaj sustav. Svi su svjesni Jakuševca i građani se pitaju koliko ima smisla odvajati otpad kada sve ionako završi na istom mjestu“, poručila je Anamarija Mileusnić govoreći o skepsi koju građani gaje prema odvajanju otpada te nadodala kako je ta priča ipak svojevrsni mit. „Naravno to je priča, neki urbani mit kojim građani opravdavaju svoju lijenost“.
​ Sudeći po tome, mogli bismo reći kako u Zagrebu postoje određeni uvjeti za odvajanje otpada na kućnom pragu, ali aktivisti iz udruge Eko Zagreb i Zelene akcije slažu se kako je sustav generalno disfunkcionalan te da su vlasti, kao što ćemo vidjeti u nastavku, imale malo sluha za njihove prijedloge temeljene na iskustvu drugih.

Prije nekoliko mjeseci, u Zagrebu je velika tema bila „poplava plastičnih kanti“. Grad Zagreb, odnosno Čistoća je u posljednje dvije godine naručila 68.600 spremnika za odvojeno skupljanje otpada. Kao što smo dokumentirali u našoj fotoreportaži, ali Čistoća sama, dosadašnji spremnici i zeleni otoci često su bili estetski problem, a nakon smanjenja broja odvoza i disfunkcionalni te postavljeni na nelogičnim mjestima, često nepotpuni.
Pored svega toga, na ulice je stiglo dodatnih 68.600 spremnika zbog čega su ulice grada djelovale doista prenaupučene plastičnim kantama.
Na to su se žalili i sami građani zbog čega se u javnosti počelo govoriti o „Kantogradu“. Ne ulazivši dublje u to koliko su ti spremnici elegantno rješenje, nabavka tih spremnika spornija je time što grad najavljuje odustajanje od koncepta zelenih otoka kojima je faktički povećao kapacitete upravo nabavkom tih kanti. 

Sustav održivog gospodarenja otpadom i odvajanje otpada na kućnom pragu u Zagrebu nije doživio neku snažniju „kampanju“ ili pokušaj da se građanima približi ideja o odvajanju otpada. Zasigurno možemo govoriti o tome da je ova tema bila medijski popraćena te da postoji interes građana. Na tu činjenicu nas upozorava i predstavnica Zelene akcije Anamarija Mileusnić koja tvrdi kako Zagreb u ovom slučaju nije učinio dovoljno, ali slaže se i ne može učiniti više dok sustavu nedostaje infrastruktura. „Grad trenutno provodi edukacije po mjesnim odborima gdje se organiziraju radionice. Međutim, treba se ipak malo više uložiti u to. Ako grad nije u stanju, neka se plati udrugama koje bi mogle provesti edukaciju. Grad treba shvatiti da nije dovoljno samo ostaviti jedan listić sa uputama i pet vreća za koje nitko ne zna kamo će s njima. Mi kada radimo edukaciju, uglavnom smo usmjereni na prevenciju, odnosno kako smanjiti količinu otpada koji nastaje u kućanstvu. Iz naše perspektive, zbog svega nabrojenog nema smisla ljude educirati za sustav koji ne funkcionira“, poručila je Mileusnić.  Kao pozitivan primjer sustavnog obrazovanja građana na temu odvajanja otpada te približavanja te teme građanima izdvojili smo otok Krk i njihov projekt Eko otok Krk, a o tome kako održivo gospodarenje otpadom izgleda na Krku ispričao nam je dogradonačelnik Krka Čedomir Miler, ujedno i direktor lokalnog komunalnog poduzeća iz vremena kada je Projekt eko otok Krk uveden. Pored toga, posjetili smo i krčki centar za gospodarenje otpadom u pratnji voditelja pogona za sortiranje i kompostiranje, Željka Brauta.    
Voditelj pogona za sortiranje i kompostiranje, Željko Braut.  

PROJEKT EKO OTOK KRK

Budući da se otok Krk približava brojci od 60% odvojeno prikupljenog otpada zamolili smo tamošnje vlasti da nas upute u to kako funkcionira njihov sustav gospodarenja otpadom kojeg sami nazivaju „Projekt eko otok Krk“. S tim projektom nas je prvotno upoznao naš sugovornik Tomislav Čokalić iz udruge Eko Zagreb koja promovira ZEKO(Zagrebački cjeloviti ekološki zasnovan sustav za gospodarenje komunalnim otpadom)čiji je autor profesor fizikalne kemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Stanko Uršić koji je međuostalim surađivao i na Projektu eko otok Krk. Ta poveznica između Zagreba i Krka preko profesora Uršića bila je dodatan poticaj da bolje upoznamo krčki sustav gospodarenja otpadom.
DOKUMENTARNA REPORTAŽA O RECIKLIRANJU NA  OTOKU KRKU 
Na otoku Krku, prema riječima dogradonačelnika grada Krka Čedomira Milera, edukacija i dijeljenje uputstava za odvajanje otpada u kućanstvu, provodilo se od vrata do vrata, mnogo napora se ulaže u edukaciju mladih. Tako već i djeca u vrtićima na otoku Krku, o odvajanju otpada. Osim edukacije, građane treba stalno motivirati, kazao nam je dogradonačelnik Miler. Stanovnici Krka svakako su motivirani činjenicom da njihov dobar životni standard itekako ovisi o turizmu, a njegovo glavno uporište je upravo zdrava i čista priroda. Međutim, vjerojatno nikakva edukacija ne bi pomogla kada bi stanovnici Krka sumnjali da sav otpad koji vjerno odvajaju završi na istoj hrpi. Ono što otok Krk razlikuje od drugih mjesta, je to što ima razvijeni sustav reciklažnih dvorišta, sortirnicu, suvremenu kompostanu i pretovarnu stanicu. Većina tog otpada završi u prešanim balama koje se prodaju otkupljivačima. Od bio otpada rade kompost koji se u potpunosti ponovno koristi. Dio komposta podijeli se građanima koji ga koriste za obrađivanje okućnice i vrtova. Pritom, oni sami moraju doći po njega… Voditelj sortirnice u centru za gospodarenje otpadom na Treskavcu na otoku Krku, Željko Braut objasnio je zašto se podjela vrši upravo na odlagalištu, odnosno kompostani.
„ Važno je da građani dođu i vide što se događa s njihovim otpadom. Zbog toga, osjećaju se zadovoljno jer dobivaju osjećaj vrijednosti“ . Sav kompost koji se ne podijeli otkupe građani koji se bave gospodarstvom. Upravo tako, izgleda cirkularna ekonomija.
Što može motivirati građane Zagreba kada im o gospodarenju otpadom ne ovisi ekonomija, a sortirnicu i kompostanu tek treba izgraditi? Kao što su nam je rekla Anamarija Mileusnić iz Zelene akcije u Zagrebu nedostaje sustav za sortiranje i obradu otpada kakav poznaje Krk, a i dodatan su problem zeleni otoci. „Naši prijedlozi idu prema prvenstveno ukidanju cijelog koncepta zelenih otoka i odvajanju na kućnom pragu. Predlažemo da svako kućanstvo bilo to stambena zgrada ili kuća ima svoje kontejnere, a naplaćivao bi se samo miješani otpad. Sve ostalo umanjuje tu ukupnu cijenu računa. U takvom sustavu treba izgraditi i sustav sortirnica osobito radi plastike kojih ima različitih tipova. Plastika se najmanje i reciklira i zbog toga, ali ona bi se trebala i očistiti, a to se isto ne radi“. Zbog svega toga, Zelena akcija građane uči prevenciji, odnosno educiraju građane kako smanjiti količinu otpada koji nastaje u kućanstvu jer smatraju kako nema smisla educirati ljude za sustav koji ne funkcionira. Ukidanje zelenih otoka je čini se na agendi većine udruga i to se rješenje često spominje kao relikt prošlosti čemu svjedoče i najave gradonačelnika Milana Bandića kako kreće sa smanjivanjem broja zelenih otoka. Krk se pomalo približava i toj realnosti budući da je svako domaćinstvo dobilo vlastite spremnike za odvajanje otpada i to poseban spremnik za staklo, papir, plastiku, bio otpad i naravno miješani komunalni otpad. 
Svako domaćinstvo ima po pet spremnika.
Odvajanje „na kućnom pragu“ znatno je učinkovitije , a na Krku svako kućanstvo ima i kalendar odvoza svih vrsta otpada za cijelu godinu. Vrlo je jednostavan i pregledan. 
Godišnji kalendar za odvoz otpada na Krku.
​Međutim, Zagreb ipak i dalje muči muku s kantama, a dobar primjer toga je situacija u gradskoj četvrti Vrbik koju smo posjetili kako bismo prisustvovali na tribini mjesnog odbora Vrbik o problemu odlaganja otpada u gradskoj četvrti Vrbik.
Na tribini u Mjesnom odboru Vrbik održanoj u veljači predstavnici Čistoće odgovarali su na pitanja građana. Vrbik se tada, baš kako i mnogi drugi kvartovi, borio s ogromnim količinama otpada zbog čega je kako kaže predsjednica Mjesnog odbora Vrbik Blanka Matek, Čistoća unutar godine dana 50 puta izvanredno odvozila otpad. Građani Vrbika se žale da su zeleni otoci ljeti prepuni namještaja, Iz gradske četvrti Trnje obećali su postaviti kamere na zelene otoke, no novaca za to nije bilo, a i komunalnih redara nema dovoljno. Jedan od predstavnika stanara žalio se kako je nekoliko puta tražio veću kantu za papir, međutim iz Čistoće su odgovorili kako iz operativnih razloga nije bilo moguće obaviti zamjenu kante. Kada govorimo o kapacitetima kontejnera, istaknuli bismo jednu usporedbu koja govori o tome da u Zagrebu na jedan spremnik dolazi mnogo više ljudi nego na Krku, a broj odvoza se smanjio. 
DOKUMENTARNA REPORTAŽA O RECIKLIRANJU U GRADU ZAGREBU I GRADSKOJ ČETVRTI VRBIK
U razgovoru s dogradonačelnikom grada Krka saznali smo kako je otok Krk 2005. godine imao preko tisuću zelenih otoka. Zagreb danas ima oko 6000(700 zelenih otoka) spremnika za odvajanje što ispada da na svaki spremnik  dolazi barem 134 stanovnika, dok na Krku 20 stanovnika dolazi na jedan zeleni otok. Iako su zeleni otoci zastarjela ideja, ipak nam i ova brojka nešto govori o tome zašto na zagrebačkim zelenim otocima vlada nered i zašto stanovnici Vrbika i drugih kvartova trpe nered na ulicama.
Predstavnik suvlasnika na Vrbiku Tin Bašić, u sklopu tribine je upozorio na činjenicu kako je Vrbik poslovno stambena četvrt, pa svakodnevni priljev studenata i radnika povećava količinu otpada. Ovdje valjda spomenuti se radi o problemu gdje kvart nije pripremljen na vršnu potrošnju i prigovor gospodina Bašića je u tom smislu posve opravdan.

Možda bi Čistoća trebala obratiti više pažnje na dinamiku punjenja kontejnera u svakom kvartu posebno. Na tragu tog rješenja idu i prijedlozi Zelene akcije da se sustav odvajanja otpada decentralizira, pa da svaki kvart brine o tome na koje će sve načine održivo gospodariti svojim otpadom.
Na otoku Krku, sustav je pripremljen za takozvanu vršnu potrošnju, a ne onu najnižu.  Otok Krk izvan turističke sezone ima blizu 20 tisuća stanovnika dok je u sezoni 2019. godine Krk zabilježio 4,24 milijuna noćenja. Valja napomenuti kako se situacija u gradskoj četvrti Vrbik nakon održane tribine promijenila osobito radi toga što je povećan broj odvoza otpada na jednom tjedno.
​Stanari Vrbika tražili su da se maknu i dva kontejnera za miješani otpad koji su uvijek bili pretrpani smećem. „Sada su tamo postavljene dvije klupice. Taj potez se pokazao dobrim jer sada tamo nema smeća i sve djeluje ljepše, a u vrijeme karantene Vrbikom je cirkuliralo znatno manje ljudi, pa je cijeli kvart bio uredniji“, ispričala nam je predsjednica Mjesnog odbora Blanka Matek. Iako u manjoj mjeri, nažalost smeća pored kontejnera i dalje ima.

zeko

Rješenja se nude, niz aktivista i stručnjaka nudio je svoje rješenje za Zagreb, a udruga Eko Zagreb tvrdi kako je „ZEKO“ (Zagrebački cjeloviti ekološki zasnovan sustav za gospodarenje komunalnim otpadom) najbolji odgovor na problem gospodarenja otpada. „Osnovna ideja za Zagreb je imati dvije kante - jedna je kanta za biorazgradivi otpad druga je kanta za ostali otpad koji je opet razvrstan u vrećama po boji.
I svaka vreća ima barkod koji je povezan s vašom korisničkom karticom kao korisnika usluge grada za gospodarenje otpadom. U sortirnici bi pomoću barkodova kontrolirali odvajate li otpad.
Ako ga ne odvajate, naplatili bi više.
U Krku ta faza zasad nije uvedena jer odvajanje otpada funkcionira i na dobrovoljnoj bazi“, objasnio nam je Tomislav Čokalić iz udruge Eko Zagreb razočaran činjenicom da se Zagreb dugi niz godina po pitanju gospodarenja otpadom nije pomaknuo s mrtve točke. Kako nam kaže Tomislav Čokalić, sastanci s predstavnicima političke vlasti nisu bili produktivni, a ZEKO nije privukao mnogo pažnje. „Održali smo nekoliko sastanaka s ministrom zaštite okoliša i energetike, Tomislavom Čorićem koji je sastanke naprasno prekinuo kada su se počela postavljati pitanja.
​
Kao što možemo vidjeti do sada, neadekvatna infrastruktura je samo dio problema. Otoku Krku je trebalo gotovo 10 godina da dođe na ovu razinu na kojoj je sada u pogledu odvojeno prikupljenog i recikliranog otpada. Tamošnje vlasti i radnici komunalnog poduzeća „Ponikve“ uspjeli su približiti ideju o održivom gospodarenju otpadom. Njihove taktike poput obrazovanja djece vrtićke dobi, pa sve do edukacije od vrata do vrata, godišnje podjela komposta - imale su mnogo uspjeha. 
O Edukaciji - Ponikve d.o.o Krk
S druge strane, građanima Zagreba je zagrebački sustav gospodarenja otpadom relativno nepoznat, a kako su nam otkrili u našoj anketi, mnogi su vrlo skeptični oko toga gdje se baca sve ono što su oni razvrstali. U osnovi, građanima nije posve jasno što se u Zagrebu događa s odvajanjem i recikliranjem otpada i čini nam se da je to jedan od razloga zbog kojeg velik dio građana ne ispunjava svoj dio odgovornosti u pogledu odvajanja otpada, a to je jasno, samo simptom sustava koji je kako smo do sada vidjeli, proizveo mnoge nelogičnosti.
Sami građani vide da sustav gospodarenjem otpadom ne funkcionira kako bi trebao što veliku većinu njih snažno demotivira, pa samim time i ne odvajaju otpad. Prema našoj anketi, mogli bismo zaključiti da i građani koji su svjesni važnosti odvajanja otpada, otpad ne odvajaju jer nemaju povjerenja u sustav.
Čini se kao da svi čekaju da se sustav uredi, da se postave jasna pravila, a onda će svi odvajati.

​ U svakom slučaju, kao što smo spomenuli stvari bi u Zagrebu mogle ići na bolje uzevši u obzir skoru izgradnju sortirnice i centra za gospodarenje otpadom, a i postupno smanjivanje zelenih otoka upućuje na to da se djelomično sluša i struku. Ipak, kao što smo spomenuli, rješenja se donose stihijski, pa je i građanima cijela priča „daleko“. Kako upozoravaju iz Zelene akcije, nedostaje jedno cjelovito rješnje. „Kao što možemo vidjeti, u zadnje vrijeme pojavio se niz  problema poput požara na Jakuševcu, spremnici koji su u katastrofalnom stanju, nedovoljan broj odvoza i tako dalje. To je onaj dio koji vidimo mi i svi ostali, ali nije da ne postoji rješenje za to. Rješenje sigurno nije ova stihija. Za sada se preuzimaju komadi nekog rješenja i grad naprosto ne dobiva jednu kompletnu, sustavnu promjenu koja je ovom gradu prijeko potrebna.
 
 
Valneo Kosić, Željka Škreblin & Filip Antonio Lizatović

NOVI SUSTAV ODVAJANJA OTPADA U ZAGREBU PROMAŠENA JE STVAR:
Zelena akcija otkriva kako riješiti problem zagrebačkog smeća!

Zagrebački sustav odvajanja otpada je disfunkcionalan na više razina, a najnovija rješenja koje je grad uveo izazvala su mnoga pitanja. Zašto sadašnji sustav odvajanja otpada u Zagrebu nema budućnost i kakav sustav je Zagrebu potreban otkrila nam je Anamarija Mileusnić, asistentica na programu održivog gospodarenja otpadom u ekološkoj udruzi Zelena akcija koja se dugi niz godina bavi problem otpada u Zagrebu i jedna je od najprominentnijih ekoloških civilnih organizacija u Hrvatskoj.
Otpad u Zagrebu postaje sve veći problem iako grad na njemu nikad prije intenzivnije nije radio. Mileusnić se odmah nadovezuje tvrdeći da je za sve kriv grad. Uprava grada Zagreba je najzaslužnija za to što sustav odvajanja otpada ne funkcionira. Zelena akcija već godinama savjetuje grad kako organizirati sustav da on bude isplativ kako za grad tako i za građane. Unatoč tome ne događaju se te promjene nego se ide u korist određenih interesnih skupina. Dok god su odnosi na toj razini takvi, ništa se puno ne može promijeniti. 

Problem se rješava stihijski

Kao što možemo vidjeti, u zadnje vrijeme pojavio se niz  problema poput požara na Jakuševcu, spremnici koji su u katastrofalnom stanju, nedovoljan broj odvoza i tako dalje. To je onaj dio koji vidimo mi i svi ostali, ali nije da ne postoji rješenje za to. Rješenje sigurno nije ova stihija. Za sada se preuzimaju komadi nekog rješenja i grad naprosto ne dobiva jednu kompletnu, sustavnu promjenu koja je ovom gradu prijeko potrebna.
Odluke koje je u posljednje vrijeme grad donio nikako ne vode poboljšanju. Događa se to da će se računi građanima i građankama povisiti, a usluga će ostati jednako loša, jednako nedostupna i nepoticajna građanima da odvajaju otpad i adekvatno zbrinu svoj otpad. Zahvaljujući ovim odlukama, motivacija građana bit će još manja jer je sada narastao taj fiksni dio cijene, dakle ovaj koji je za sva kućanstva isti. To nikako nije poticajan sustav. 

Treba ukinuti sustav zelenih otoka

„Naši prijedlozi idu prema prvenstveno ukidanju cijelog koncepta zelenih otoka i odvajanju na kućnom pragu. Predlažemo da svako kućanstvo bilo to stambena zgrada ili kuća ima svoje kontejnere, a naplaćivao bi se samo miješani otpad. Sve ostalo umanjuje tu ukupnu cijenu računa. U takvom sustavu treba izgraditi i sustav sortirnica osobito radi plastike kojih ima različitih tipova. Plastika se najmanje i reciklira i zbog toga, ali ona bi se trebala i očistiti, a to se isto ne radi. Novi sustav koji se upravo pokušava uvesti zaposlio je dodatnih 400 ljudi u Čistoći. Sustav koji mi predlažemo predviđa puno manje zaposlenih koji bi radili u decentraliziranim manjim sortirnicama što bi dovelo do toga da imamo manje zagađenu sirovinu. Uz to, trebalo bi otvoriti i nekoliko manjih kompostana, a ne nužnoj jednu veliku do koje bi se sirovina trebala voziti na jako velike udaljenosti. Pored toga, građani su nezadovoljni vrećicama, primjerice bio otpad bi se trebalo odlagati u kompostere koje bi imalo svako kućanstvo, a u bio otpad za odvoz bacalo bi se samo ono što nije prikladno za komposter. Kompostane bi bile zatvorenog tipa i mogle bi biti element koji bi mogao proizvoditi električnu energiju. Sam proces raspadanja bio-otpada proizvodi organsku tvar koja povisuje temperaturu koja pak može biti pretvorena u električnu energiju.

Edukacija građana

Treba spomenuti i edukaciju građana. Grad trenutno provodi edukacije po mjesnim odborima gdje se organiziraju radionice. Međutim, treba se ipak malo više uložiti u to. Ako grad nije u stanju, neka se plati udrugama koje bi mogle provesti edukaciju. Grad treba shvatiti da nije dovoljno samo ostaviti jedan listić sa uputama i pet vreća za koje nitko ne zna kamo će s njima. Mileusnić poručuje da njezina udruga ne provodi edukacije koje uče ponašanju u ovom sustavu. „Smatramo da taj sustav treba promijeniti. Mi kada radimo edukaciju, uglavnom smo usmjereni na prevenciju, odnosno kako smanjiti količinu otpada koji nastaje u kućanstvu. Iz naše perspektive, zbog svega nabrojenog nema smisla ljude educirati za sustav koji ne funkcionira.“

 Europska rješenja

Što se tiče dobrog europskog primjera, ne moramo ići daleko. Ljubljana je super primjer, oni imaju sve navedeno, pokrivaju svaku stavku o kojoj smo govorili i kod njih to jako dobro funkcionira. Mislim da su na 80% odvojenog otpada. To je najbolji rezultat u EU dok je Zagreb na samom dnu. 

Koliko Zagreb zapravo odvaja otpada, 1%,30% ili 10%?

Europska komisija procijenila je da grad Zagreb odvaja 1% svog otpada, ministarstvo energetike i zaštite okoliša procijenilo je da grad odvaja 10,7 posto dok gradonačelnik Milan Bandić izjavljuje kako se odvaja skoro 30%. Grad Zagreb uistinu dugo vremena bio na jedan posto, ali ta brojka je sada narasla i podatke bi trebalo ažurirati, međutim to nikako nije 30 % kako tvrdi Milan Bandić, govori naša sugovornica. „Podatak od 10,7 odvojenog otpada odnosi se samo na kućanstva, a ovih 30% uključuje neka poduzeća koja čak imaju i ugovorne obveze za odvoz svojeg otpada. Mogli bismo reći da je podatak ministarstva od 10,7 posto točan.“

Građani su demotivirani i ne vjeruju u ovaj sustav

„Osim što građani nisu motivirani da odvajaju otpad niti imaju odgovarajuću infrastrukturu, oni i ne vjeruju u ovaj sustav. Svi su svjesni Jakuševca i građani se pitaju koliko ima smisla odvajati otpad kada sve ionako završi na istom mjestu. Naravno to je priča, neki urbani mit kojim građani opravdavaju svoju lijenost. Uz ovakav sustav razumljivo je da su ljudi takvi i da tako razmišljaju. Ljude treba upoznati s time da kada bi sustav funkcionira i da znaju što se s tim otpadom događa u svakom koraku, možda bi im to bila motivacija da odvajaju otpad. Nakon naših predavanja ljudi imaju neku jasniju viziju o tome i onda automatski tome prilagode i svoje ponašanje. Većina otpada završi na odlagalištu baš zbog tog niskog postotka odvajanja. 

Spalionica nije rješenje

Naša udruga smatra da ni spalionica otpada nije rješenje, iako se često tako percipira. Sav spaljeni otpad iza sebe ostavi pepeo koji se također negdje mora odložiti, a on može biti izrazito toksičan pogotovo kod spaljivanja plastike. Osim toga, spalionica bez obzira koliko napredna bila utječe na kvalitetu zraka, a problem sa kvalitetom zraka imamo i bez spalionice. Sve veće metropole koje imaju spalionice, rade na zatvaranju istih. One jesu jeftinija opcija, ali na taj način bismo i izgubili dosta materijala koji bi se mogao reciklirati. Da bi spalionica imala smislu nju je potrebno cijelo vrijeme hraniti otpadom, što naposlijetku rezultira manjim postotkom odvojenog otpada.  

Stari glomazni otpad dobiva novu svrhu

​„Zanimiljivo je spomenuti i takozvane centre za ponovnu upotrebu. Naime, radi se o tome da se određeni dio glomaznog otpada može obnoviti za daljnju upotrebu. To je također jedan od načina na koji bi jedinice lokalne samouprave mogle zaraditi novac kroz sustav odvajanja otpada. Takav sustav ima i Prelog, grad s najvećim postotkom odvojenog otpada u Hrvatskoj.“
Iako je grad Prelog znatno manji od Zagreba, pa je samim time i lakše organizirati odvojeno prikupljanje otpada, iz udruge kažu da su pozitivne prakse iz grada Preloga itekako primjenjive u Zagrebu, osobito ako se uzme u obzir prijedlog da sustav odvajanja otpada u Zagrebu bude decentraliziran, odnosno da primjerice svaki kvart brine o tome na koje će sve načine održivo gospodariti svojim otpadom. 

Prosvjed

„Mi aktivno radimo na tome da se stvari promijene. Svo to nezadovoljstvo pomalo kulminira, pa organiziramo i veliki prosvjed 1.2 u subotu. Mi ne odustajemo i ako ništa, barem obrazujemo ljude da shvate koliko je važno razmišljati o svmeu što kupimo. Možemo raditi na osvješćivanju pojedinaca i pojedinki i paralelno zagovarati neki bolji sustav, zaključuje Anamarija Mileusnić.

​
Valneo Kosić & Željka Škreblin

Podaci o odvajanju
​komunalnog otpada u zagrebu

Filip Antonio Lizatović​

​ 
​U siječnju 2017. godine donesen je Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za 2017. – 2022. godinu. Prema direktivi Europske Unije, u Hrvatskoj bi se do 2020. godine trebalo odvajati 50% komunalnog otpada, a do 2035 i do 65%.  Točnost podataka o odvajanju komunalnog otpada u Gradu Zagrebu se ne može precizno utvrditi s obzirom na to da su različite informacije objavljene od strane Grada Zagreba, Ministarstva zaštite energetike i okoliša i Europske Unije. Nejasno je  kako je moguće da te institucije imaju toliko različite podatke.
Jedan od ključnih ciljeva plana za gospodarenje otpadom je unaprijediti sustav gospodarenja komunalnim otpadom. Do tog cilja bi se došlo ostvarivanjem nekoliko „manjih ciljeva“. Prvi cilj bi bio smanjiti ukupnu količinu proizvedenog komunalnog otpada za 5%. Drugi bi bio da se odvojeno prikupi 60% mase proizvedenog komunalnog otpada(prvenstveno papir, staklo, plastika, metal, biootpad i dr.). Treći bi bio odvojeno prikupiti 40% mase proizvedenog biootpada koji je sastavni dio komunalnog otpada, i  četvrti je odložiti na odlagališta manje od 25% mase proizvedenog komunalnog otpada. Ostvarivanjem ovih manjih „ciljeva“ sustav gospodarenja komunalnim otpadom bi se značajno unaprijedio, tako bi i otvorili nove i dodatne mogućnosti daljnjeg unapređivanja.

Ovo su neke od najznačajnijih mjera Planova gospodarenja otpadom u RH:

1. Poticanje odvojenog sakupljanja papira i kartona, metala, stakla i plastike koji bi inače bili sastavnica  miješanog komunalnog otpada (sakupljanje na kućnom pragu, uvođenje stimulativnih mjera pri naplati javne usluge prikupljanja komunalnog otpada prema sastavu i količini).
2.   Uvođenje naknade za odlaganje komunalnog otpada.
3.   Poticanje kućnog i komunalnog kompostiranja.
4.   Izgradnja sortirnica.
5.    Informatička potpora praćenju tokova otpada.
6.    Interventne mjere za Grad Zagreb i Split.
7.    Niz edukativno – informativnih mjera.

IZVORI:

Ne recikliramo jer nismo informirani, niti nemamo mogućnosti 

​Željka Škreblin
Neriješeno zbrinjavanje otpada nije samo ekološki već i ekonomski problem. Svaki grad u Hrvatskoj koji do 2020. godine neće reciklirati 50 posto komunalnog otpada, morat će platiti penale Europskoj Uniji. Kako sad stoji i Zagreb će platiti kaznu. Mi smo pitali stanovnike glavnog grada što misle koji je glavni problem te zašto ljudi ne recikliraju. “Zagreb postaje smetlarnik!” “Ljudi ne recikliraju jer ima premalo kontejnera”, samo su neka mišljenja Zagrepčana. Što su nam još rekli, pogledajte u anketi. 

"Zagreb postaje grad kanti"

Valneo Kosić
Zeleni otoci dio su infrastrukture koja služi prikupljanju odvojenog otpada, to je prva stanica na putu do održivog gospodarenja otpadom. Međutim, u gradu Zagrebu, te instalacije od nekoliko kontejnera i kanti različitih boja i oblika zatrpanih smećem, postale su dio problema, a ne rješenje. Zbog načina na koji je osmišljen njihov raspored i zbog njihovog neredovitog pražnjenja, zeleni otoci grada Zagreba izgledaju kao divlja odlagališta neugodna oku i svim drugim osjetilima. Odbojni su i kao takvi nepristupačni. Oni su pretrpani zbog čega grad izgleda kao preplavljen smećem, a odnedavno preplavljen je i kantama za smeće. U nastojanju da se problem otpada riješi, Zagreb je postao 'grad kanti'. Na gotovo svakom koraku, osim pretrpanih kontejnera možete vidjeti i desetke kanti postavljenih bez ikakvog reda i logike. Tako je grad Zagreb pored ekološke i ekonomske, problemu gospodarenja otpadom dodao i estetsku dimenziju. Vjerujemo da sve to demotivira ljude da se ozbiljno prime odvajanja otpada.

Problem odlaganja otpada u Zagrebu dobro je poznat otkako se grad odlučio smanjiti broj odvoza otpada kako bi prisilio građane na odvajanje. Smatralo se da bi građani na taj način u manjoj mjeri punili kontejnere s miješanim otpadom. Međutim, dogodio se posve suprotan efekt. Zeleni otoci postali su vizualne i ekološke strahote grada koji već 20 godina vodi borbu sa smećem. Očigledno je da ova mjera nije urodila plodom. Građani i dalje ne recikliraju. Ne postoji kultura odvajanja otpada u Zagrebu, a stihijsko postavljanje kanti za odvojeni otpad ne pridonosi rješenju. Zeleni otoci su prvi dio infrastrukture u lancu odvajanja otpada. Međutim, oni nisu dobro opremljeni, nema ih dovoljno, gotovo uvijek su pretrpani i narušavaju estetiku grada neovisno o hrpama smeća oko njih. Prema podacima Ministarstva za zaštitu okoliša i energetiku, grad Zagreb odvaja samo 10,70 %  otpada i već sad je jasno da se statistika neće približiti EU direktivama koje su trebale biti ispunjene do 2020 godine. Gledajući problem na državnoj razini, prema podacima Udruženja komunalnog gospodarstva Hrvatske gospodarske komore Hrvatska odvaja samo 10% otpada , a do kraja 2020. uspjet će odvajati tek 15%, a do 2035. godine trebali bismo reciklirati 65 % otpada. Iz svega što ćemo vidjeti jasno je da grad Zagreb neće pridonijeti toj statistici.
​
Budući da je uređenje zelenih otoka prvi korak u stvaranju infrastrukture koja bi omogućila građanima da odvajaju otpad, mi ćemo pogledati kako se s time nosi grad Zagreb.



EKOLOŠKA STVARNOST

Prema podacima zagrebačke Čistoće, na području grada nalazi se oko 6 tisuća spremnika za odvojeno skupljanje otpada, a u posljednje tri godine grad Zagreb naručio je oko tristo tisuća raznih spremnika, uglavnom kanti za odvojeno prikupljanje otpada. Velika je to brojka, i teško je ne zapaziti činjenicu da su plastične kante preplavile grad. Često završe nagomilane na jednu hrpu pored zelenih otoka.  Kante se vrlo očito postavljaju stihijski i neplanski. Kako to izgleda, najbolje je ilustrirati. Prikazane fotografije snimljene su u krugu od 30 metara, a pokrivaju jedan stambeni blok, odnosno nekoliko ulaza.

BEZ VIZIJE I STRATEGIJE

Ovakve vizure nisu iznimka. Ne treba obići cijeli grad da bi se došlo do tog zaključka. Dovoljno je da posjetite Internet stranicu čistoće koja ima veliku fotogaleriju zelenih otoka zatrpanih smećem. Takva mjesta zahtijevaju učestale sanacije. Sve to, Čistoća dokumentira i apelira na građane da budu pažljiviji, ali s obzirom na stanje na terenu čini se da se ta gradska tvrtka ne može nositi s količinom smeća koja se stvara na zelenim otocima.

Građani se s pravom pitaju, čemu toliko kanti? Je li to doista najracionalniji način prikupljanja odvojenog i miješanog otpada? Teško je zamisliti odgovor koji bi opravdao njihov broj i raspored na ulicama Zagreba i toliki nered gdje god se one nalaze. Da postoji, vjerujemo da se nitko ne bi čudio velikom broju kanti.
Za kraj možemo reći da ove možda i sitne  nelogičnosti i nered upućuju na nedostatak jasne strategije i vizije gospodarenja otpadom. Kupili smo sve kante, ali osim dodatnog nereda na ulicama ništa se nije promijenilo. 

​

Kako pravilno odvajati otpad?

Željka Škreblin
Svaki građanin Hrvatske prosječno proizvede 404 kilograma otpada godišnje. No, otpad koji odložimo u ispravne kontejnere, može se reciklirati i ponovno upotrijebiti. Ako ga bacimo u miješani komunalni otpad, on postaje smeće koje nije iskoristivo. Ako niste sigurni kamo baciti neki proizvod bolje ga je baciti u kontejner za miješani komunalni otpad jer jedan krivo razvrstan predmet može ugroziti recikliranje cijelog kontejnera. Na web stranici Čistoće kao i u našem videu možete se podsjetiti kako razvrstavati otpad.

Koliko je vremena potrebno za razgradnju?

​

Filip Antonio Lizatović
Različitim materijalima je potreban različit vremenski period da bi se razgradili u prirodi. U našem videu možete vidjeti koliko vremena je nekim materijalima potrebno da se u potpunosti razgrade.

ISTRAŽI JOŠ TEMA