U općoj definiciji ples je niz koraka i pokreta koji odgovaraju brzini i ritmu nekog glazbenog djela.
No u velikoj mjeri on je osobno i intimno iskustvo pa je njegovu definiciju teško je svesti na kratak i sažet pojam.
Za neke prava noćna mora koja budi nelagodu, a za druge, prilika za ispuštanje, izražavanje i osvještavanje vlastitog tijela. Odgovora na pitanje ''Što je ples?'' još je mnogo, a jedan od njih svakako je da je ples komunikacija. Jezik plesa i pokreta neverbalan je te samim time podrazumijeva specifična pravila, simbole i tzv. kodove koji se spajaju u plesne poruke. No o čemu ovisi kvaliteta i jasnoća plesnih poruka, kako ih približiti publici te na koji način ona takve poruke prima?
PLES KAO KOMUNIKACIJSKI KANAL
Komunikacija je prijenos informacija između jednog mjesta, osobe ili grupe i drugih. Pomoću nje gradimo most između osobnog unutarnjeg svijeta i onog vanjskog, a pomaže nam da se povežemo, razumijemo, učimo i još mnogo toga. Komunikacijskih kanala je mnogo, a ono što njima prenosimo su poruke koje mogu biti u obliku ideja, osjećaja, uputa, društvenih problema itd. Princip komunikacije sastoji se od 3 dijela: pošiljatelja, poruke i primatelja. Pošiljatelj 'kodira' poruku koja se prenosi govorom ili pisanjem, a primatelj 'dekodira' poruku. Komunikacija može biti verbalna i neverbalna i iako se te dvije vrste najčešće međusobno isprepliću i tvore cjelinu, to nije uvijek slučaj. Neverbalna komunikacija podrazumijeva govor tijela, geste, kako se oblačimo ili ponašamo, gdje stojimo, pa čak i naš miris.
Ples je vrsta neverbalne komunikacije i funkcionira putem posebnih kodova koji stvaraju poruku. Prema istraživanju Melisse Peick sa sveučilišta u Wisconsinu – La Crosse, kod koji ples koristi promatra se kroz percepciju o socijalnom i osobnom prostoru, dodir i osjetljivost kože na dodir te kinestetiku. Dodir može slati pozitivne ili negativne poruke te izražavati cijeli spektar emocija, ovisno o njegovu obliku i intenzitetu, a percepcija o prostoru usko je vezana za kulturnu, obiteljsku i psihološku pozadinu pojedinca. Kinestetika proučava pokret tijela i lica te kontakt očima. Pokret tijela i sloboda u pokretu puno govori o našem unutarnjem stanju. Veliki, čvrsti ili fluidni pokreti mogu pokazati koliko se ugodno i samopouzdano osjećamo u vlastitom tijelu dok ukočenost tijela govori o potencijalnom osjećaju nelagode.
S kontaktom očima je isto; izbjegavanjem kontakta očima s drugima možemo slati poruku o nezainteresiranosti i tjeskobi koju osjećamo prema interakciji.
Ples je vrsta neverbalne komunikacije i funkcionira putem posebnih kodova koji stvaraju poruku. Prema istraživanju Melisse Peick sa sveučilišta u Wisconsinu – La Crosse, kod koji ples koristi promatra se kroz percepciju o socijalnom i osobnom prostoru, dodir i osjetljivost kože na dodir te kinestetiku. Dodir može slati pozitivne ili negativne poruke te izražavati cijeli spektar emocija, ovisno o njegovu obliku i intenzitetu, a percepcija o prostoru usko je vezana za kulturnu, obiteljsku i psihološku pozadinu pojedinca. Kinestetika proučava pokret tijela i lica te kontakt očima. Pokret tijela i sloboda u pokretu puno govori o našem unutarnjem stanju. Veliki, čvrsti ili fluidni pokreti mogu pokazati koliko se ugodno i samopouzdano osjećamo u vlastitom tijelu dok ukočenost tijela govori o potencijalnom osjećaju nelagode.
S kontaktom očima je isto; izbjegavanjem kontakta očima s drugima možemo slati poruku o nezainteresiranosti i tjeskobi koju osjećamo prema interakciji.
Ples, za razliku od ostalih medija neverbalne komunikacije, karakterizira velika količina fizičkog kontakta. S jedne strane, to je vidljivo promatrajući ples na plesnom podiju nekog noćnog kluba. U slučaju velikog broja ljudi koji su si međusobno bliski, u prostoru dolazi do slučajnih ili namjernih dodira. S druge strane, prilikom organiziranih i promišljenih plesnih predstava ovi se kodovi mogu koristiti s namjerom i u kontroliranim uvjetima. Prilikom solo točke ili predstave u kojoj pleše 2-3 izvođača, do fizičkog kontakta ne mora ni doći. No nedostatak jednog koda ne negira postojanje drugih te se poruka i dalje može kodirati i poslati, bez obzira na uvjete.
Doktor Guido Orgs sa sveučilišta u Londonu izradio je jednostavan prikaz komunikacije koja se ostvaruje kroz ples, specifično kroz osmišljene plesne predstave.
Doktor Guido Orgs sa sveučilišta u Londonu izradio je jednostavan prikaz komunikacije koja se ostvaruje kroz ples, specifično kroz osmišljene plesne predstave.
Ovaj vizualni prikaz plesnog modela komunikacije uzima u obzir 3 glavna aktora koja smo spomenuli ranije u članku. Poruka je možda najzanimljiviji dio ove interakcije u kontekstu plesnih predstava koje su po prirodi često apstraktne. Semantika i sintaksa u sastavu poruke podrazumijevaju značenja koja sadržavaju pokreti te način na koji se ti pokreti spajaju u veću cjelinu. Prema doktoru Orgsu ''plesačeva je primarna uloga da prenese poruku publici pokretima vlastitog tijela. To implicira određenu razinu objektivizacije: plesač koristi svoje tijelo kao alat za prenošenje poruka''. Plesači i koreografi prilikom stvaranja performansa uvijek imaju na umu poruku koju žele poslati no radi njezine neverbalne prirode ona može biti teža za dekodirati od strane gledatelja tj. publike.
U svrhu istraživanja provedena je anonimna anketa na studentima Sveučilišta u Zagrebu kako bi se saznalo imaju li iskustvo prisustvovanja na plesnim predstavama te ako da, razumiju li s lakoćom poruku koju izvođači šalju. Većina ispitanika barem je jednom u životu pogledala plesnu predstavu te smatra da s lakoćom razumije temu i poruke plesne predstave.
Ipak, neki ispitanici su komentirali kako postoje segmenti koji im otežavaju razumjevanje plesne poruke.
U svrhu istraživanja provedena je anonimna anketa na studentima Sveučilišta u Zagrebu kako bi se saznalo imaju li iskustvo prisustvovanja na plesnim predstavama te ako da, razumiju li s lakoćom poruku koju izvođači šalju. Većina ispitanika barem je jednom u životu pogledala plesnu predstavu te smatra da s lakoćom razumije temu i poruke plesne predstave.
Ipak, neki ispitanici su komentirali kako postoje segmenti koji im otežavaju razumjevanje plesne poruke.
U sklopu ankete bilo je postavljeno pitanje na koje nije bilo obavezno odgovoriti, a glasilo je; ''Što vam najviše otežava razumijevanje sadržaja plesne predstave?''
Tri ispitanika ostavila su svoj odgovor:
I1: A sama narav plesne predstave isključuje dijalog i onda ukoliko predstava nije dovoljno ekspresivna ne razumijem sto se događa.
I2: Neponavljajući pokreti, nečitljivi ili ukočeni izrazi lica, nelogična scenografija ili osvjetljenje, vlastita slabovidnost.
I3: Nemam iskustvo gledanja, kao nisam gledala plesove, ne znam bi li mi bilo teško da ih gledam. Ali da ti probam odgovoriti, bude mi dosadno pa ne pratim, i pogotovo ako je moderni ples, svi se samo savijaju kao tužne vrbe, nema nijansiranosti, meni.
Ovo su samo neki od razloga radi kojih je gledateljima teško shvatiti poruku plesne predstave, a oni mogu biti vanjski ili unutarnji tj. osobni. Poteškoće u komunikaciji između izvođača i publike mogu doći s jedne strane radi slabe kvalitete izvođenja od strane izvođača, nelogične scenografije i osvjetljenja. S druge strane, nerazumijevanje može stvoriti gledateljeva nezainteresiranost za performans, osobna slabovidnost ili poteškoće u dešifriranju poruka koje gledatelj prima gledajući ples i pokret.
I1: A sama narav plesne predstave isključuje dijalog i onda ukoliko predstava nije dovoljno ekspresivna ne razumijem sto se događa.
I2: Neponavljajući pokreti, nečitljivi ili ukočeni izrazi lica, nelogična scenografija ili osvjetljenje, vlastita slabovidnost.
I3: Nemam iskustvo gledanja, kao nisam gledala plesove, ne znam bi li mi bilo teško da ih gledam. Ali da ti probam odgovoriti, bude mi dosadno pa ne pratim, i pogotovo ako je moderni ples, svi se samo savijaju kao tužne vrbe, nema nijansiranosti, meni.
Ovo su samo neki od razloga radi kojih je gledateljima teško shvatiti poruku plesne predstave, a oni mogu biti vanjski ili unutarnji tj. osobni. Poteškoće u komunikaciji između izvođača i publike mogu doći s jedne strane radi slabe kvalitete izvođenja od strane izvođača, nelogične scenografije i osvjetljenja. S druge strane, nerazumijevanje može stvoriti gledateljeva nezainteresiranost za performans, osobna slabovidnost ili poteškoće u dešifriranju poruka koje gledatelj prima gledajući ples i pokret.
MOGU LI SE KROZ PLES SLATI ZELENE PORUKE?
O klimatskim promjenama i očuvanju okoliša slušamo, čitamo i gledamo svakodnevno putem raznih medija. Ples nije medij na koji primarno pomislimo kad govorimo o okolišnoj komunikaciji no sadržaj plesne poruke svakako može biti zelenog karaktera. Dr. Gemma Collard-Stokes, istraživačica terapijskih umjetnosti na Sveučilištu Derby, vjeruje da, kako bismo obnovili smislen odnos s prirodnim svijetom, moramo imati pristup iskustvima i spoznajama koji nam pomažu razviti taj odnos. Specifično, dr. Collard-Strokes istražila je na koji nam način plesne izvedbe nude prostor u kojem se možemo susresti s osjećajem pripadnosti, zajedništva i brige te se samim time ponovno zaljubiti u naš planet i promijeniti odnos koji imamo s njim.
Kao čin fizičkog pripovijedanja, plesna izvedba daje publici priliku za razmišljanje o sadašnjem trenutku. Publika može uvidjeti korelacije između svijeta na pozornici i svijeta u kojem živi. Plesne izvedbe potiču emocije i empatične uvide, dvije komponente koje ponekad mogu nedostajati činjeničnom svijetu znanosti.
Kao čin fizičkog pripovijedanja, plesna izvedba daje publici priliku za razmišljanje o sadašnjem trenutku. Publika može uvidjeti korelacije između svijeta na pozornici i svijeta u kojem živi. Plesne izvedbe potiču emocije i empatične uvide, dvije komponente koje ponekad mogu nedostajati činjeničnom svijetu znanosti.
Dok nam znanost prikazuje do koje je mjere priroda ekološki marginalizirana u zapadnoj kulturi, umjetnost podsjeća kako život sa smislom ne postoji bez značajne, duboke veze s ostatkom prirodnog svijeta.
Komunikaciju zelenih poruka možemo doživjeti kao svojevrsni ples između znanosti i umjetnosti u kojem obadva partnera imaju različitu no jednako važnu ulogu. Znanost zahtijeva različite metode dosezanja izvan svog područja, a ples i pokret sve se više spoznaje i prihvaća kao moćan komunikacijski medij.
Znanstvene činjenice same po sebi teško potiču na akciju te poruke o klimatskim promjenama zahtijevaju događaj koji se s publikom povezuje na emocionalnoj razini.
Ljudsko djelovanje, promatrajući iz psihološkog aspekta, nije samo učinak motivacije, već i njezin uzrok. Većina ljudi obvezuje se na djelovanje samo ako osjećaju određenu razinu motivacije, a motivaciju osjećaju samo kad osjete emocionalnu inspiraciju.
Ples je jedinstven medij koji znanosti može pomoći u navigaciji ove delikatne mješavine činjeničnog znanja i empatije uz zajednički cilj izazivanja promjene. Znanost zajedno s plesom oživljava zelene poruke, ostavljajući dubok trag u našem emocionalnom svijetu te našoj mašti.
Komunikaciju zelenih poruka možemo doživjeti kao svojevrsni ples između znanosti i umjetnosti u kojem obadva partnera imaju različitu no jednako važnu ulogu. Znanost zahtijeva različite metode dosezanja izvan svog područja, a ples i pokret sve se više spoznaje i prihvaća kao moćan komunikacijski medij.
Znanstvene činjenice same po sebi teško potiču na akciju te poruke o klimatskim promjenama zahtijevaju događaj koji se s publikom povezuje na emocionalnoj razini.
Ljudsko djelovanje, promatrajući iz psihološkog aspekta, nije samo učinak motivacije, već i njezin uzrok. Većina ljudi obvezuje se na djelovanje samo ako osjećaju određenu razinu motivacije, a motivaciju osjećaju samo kad osjete emocionalnu inspiraciju.
Ples je jedinstven medij koji znanosti može pomoći u navigaciji ove delikatne mješavine činjeničnog znanja i empatije uz zajednički cilj izazivanja promjene. Znanost zajedno s plesom oživljava zelene poruke, ostavljajući dubok trag u našem emocionalnom svijetu te našoj mašti.
Kako bi saznali više o svijetu plesa, plesnih predstava te o plesnoj komunikaciji, razgovarali smo s tri stručnjakinje. Martina, Nastasja i Katarina s nama su podijelile svoje plesno i autorsko iskustvo.
MARTINA
Martina Granić (43) diplomirana je dizajnerica i vizualna umjetnica koja živi i radi u Zagrebu. Profesionalno se 10 godina bavila koreografijom, a trenutno radi kao copywriter u Real grupi i predavač na Sveučilištu Vern. Ozljede, pandemija i financijska situacija primorali su je da odustane od koreografske i plesne karijere. Činjenica da više nije toliko aktivna na plesnoj sceni ne briše njezin dugogodišnji koreografski i samostalni umjetnički rad, pa je s nama podijelila svoj doživljaj plesa kao medija za prenošenje poruka.
''Ako pogledamo neke druge umjetničke grane, recimo modnu industriju, jezik komunikacije je stil odijevanja što je kompleksan i zanimljiv umjetnički izričaj. Ono što je u plesu drugačije je što si to ti, to je tvoje tijelo'' podijelila je Martina. ''Taj integritet koji donosiš na scenu kao plesač je važan. Paralelno se moraš se slagati i sa koreografom te konstantno stvarati kompromis vezan uz ono što prezentiraš.'' nastavila je, naglašavajući važnost rezoniranja plesača sa koreografijom koju izvodi, ''Želim zaključiti, to je sve jezik komunikacije, i jako je kompleksan''.
Martina ističe kako su sami plesači kad izađu na scenu mediji, koji zrače. Ako se radi o kvalitetnim plesačima, oni šalju određenu energiju publici koja zatim uspijeva prepoznati i osjetiti talent i iskrenost, i to ne treba uzimati zdravo za gotovo. Raspravljajući o kreiranju plesnog vokabulara putem kojeg je moguće poslati poruku, Martina kaže kako je teško da ples sam po sebi može ispričati nešto. ''Svaki koreograf prenosi ideju i stvara svoj vokabular uzimajući plesni izričaj koji je civilizacijski naslijedio do tog vremena i često nehotice koristi građu ili citate iz već urađenih predstava. Veliki dio priče je tako ispričan adekvatnom scenografijom, dizajnom rasvijete, narativom, kostimima i sl.'' objasnila je.
Martina ističe kako su sami plesači kad izađu na scenu mediji, koji zrače. Ako se radi o kvalitetnim plesačima, oni šalju određenu energiju publici koja zatim uspijeva prepoznati i osjetiti talent i iskrenost, i to ne treba uzimati zdravo za gotovo. Raspravljajući o kreiranju plesnog vokabulara putem kojeg je moguće poslati poruku, Martina kaže kako je teško da ples sam po sebi može ispričati nešto. ''Svaki koreograf prenosi ideju i stvara svoj vokabular uzimajući plesni izričaj koji je civilizacijski naslijedio do tog vremena i često nehotice koristi građu ili citate iz već urađenih predstava. Veliki dio priče je tako ispričan adekvatnom scenografijom, dizajnom rasvijete, narativom, kostimima i sl.'' objasnila je.
Ples nikad neće moći biti takav jezik komunikacije |
''Publika danas je navikla na primanje sadržaja putem masovnih medija; društvenih medija, portala, filma ili glazbe. Kad ljudi odluče ići gledati plesnu predstavu, već unaprijed kazališni izričaj doživljavaju kao nešto arhaično.'' ispričala nam je Martina i rekla kako ljudi zapravo nemaju naviku ići gledati plesne predstave te samim time ne znaju što očekivati od njih. ''Zato se pred publiku može staviti bilo što i to je ono što same koreografe zapravo stavlja u povlaštenu poziciju i daje im mogućnost da većini ljudi pruži nešto super''.
Kao što smo već spomenuli, plesom možemo otvarati rasprave i poticati na razmišljanje o raznim društveno relevantnim temama. Upravo to je napravila Martina, svojom plesnom predstavom "CLIMA" u sklopu koje priča o prelasku čovječanstva u digitalni metasvijet te zaboravljanju prirode kojom smo svakodnevno okruženi. "CLIMA" je spoj plesne i audio-vizualne umjetnosti te je autorica, osim vlastitog plesnog performansa, u predstavu uključila i svoj kratki film.
"Kad sam prijavljivala ovu predstavu htjela sam se baviti problemom ekologije jer sam osjetljiva na to prirodno. Dolazim iz takve familije koja pazi na to da se stvari recikliraju, da se jede prirodna i zdrava hrana te da se brine o okolišu" podijelila je Martina.
Kako bi predstava bila na jednoj drugačijoj dimenziji, Martina je inspiraciju pronašla u nečemu što je trenutno jako atraktivno, a to je metasvijet.
"Predstava ima dva velika ekrana na kojima se puštaju snimke mog filma, a one uključuju snimke svih pet elemenata Zemlje. Taj film se postepeno razvija u jednu toplu priču i završava u rodnom mjestu mojih roditelja, Baškoj vodi. U tom dijelu filma pričam o svojoj povezanosti s prirodom".
"Predstava ima dva velika ekrana na kojima se puštaju snimke mog filma, a one uključuju snimke svih pet elemenata Zemlje. Taj film se postepeno razvija u jednu toplu priču i završava u rodnom mjestu mojih roditelja, Baškoj vodi. U tom dijelu filma pričam o svojoj povezanosti s prirodom".
Još nešto što se prikazuje kroz film jest ljudska ljubav prema prirodi i životinjama na koju nekad tijekom odrastanja zaboravljamo. Pred kraj filma htjela sam publiku podsjetiti na sve te lijepe senzacije koje bivanje u prirodi potiče, a koje će možda biti zamjenjene virtualnim boravkom u prirodi".
Također, kroz predstavu je Martina prikazala naše iskustvo s potresom prije odprilike tri godine. Čim mi Zemlju toliko maltretiramo, ona će biti jača od nas, smatra Martina. Za vrijeme njezinog plesnog performansa u sklopu predstave htjela je prikazati te snažne sile zemlje; potres, kišu, grmljavinu i drmanje zemlje koje se zatim pretvara u veliku prašumu po kojoj ptice lete slobodno, a taj put završava na plaži, u Baškoj vodi.
"Taj raspon senzacija, snage ljepote, nježnosti, elegancije zvukova; to je sve što Zemlja već ima, a mi stalno izmišljamo nešto novo. Odlazimo u metasvijet, a sve imamo u ovom svijetu".
Na kraju, Martina je komentirala kako bi ljudi trebali biti kritični prema sebi i znati zašto stvaraju određene radove, a ne ih stvarati kao na traci. "Nepromišljeno stvaranje je nešto što onečišćava okoliš" zaključila je.
Cijeli Martinin film "CLIMA" možete pogledati ovdje:
Cijeli Martinin film "CLIMA" možete pogledati ovdje:
NASTASJA
Nastasja Štefanić Kralj (32) plesna je umjetnica i glazbenica koja osim što se bavi autorskim radom, surađuje s domaćim i stranim plesnim umjetnicima.
Nastasja je s nama podijelila svoj doživljaj cilja plesnih predstava i umjetnosti: ''Po meni je cilj plesnih predstava i umjetnosti općenito prenošenje određene poruke na gledatelja, poticanje na razmišljanje, promišljanje i izazivanje emocije. Autorima je drago kad gledatelja ne ostave ravnodušnim''.
Nastasja naglašava kako je plesna predstava zapravo prilika za progovaranje o raznim tematikama i prenošenje osobnih stavova kroz autorov rad s ciljem
edukacije i aktivacije publike.
''Plesna predstava ne obrađuje temu kroz prikazivanje određene priče koja ima početak, zaplet, kraj i razvoj likova pa zato gledatelj kaže da mu je ono što gleda preapstraktno. Pokušava cijelo vrijeme pratiti radnju koja ne postoji'' podijelila je Nastasja. Kaže kako plesna predstava ima svoj tijek i razvoj no tematika se obrađuje kroz motive, metafore i asocijacije. ''Ako si gledatelj dopusti prepustiti se tome što gleda i dozvoli si pronaći neko svoje tumačenje onoga što je vidio u predstavi, mislim da će onda definitivno iščitati poruku'' zaključila je.
Dodala je kako tumačenje predstave jedne osobe možda neće biti jednako tumačenju duge ali kako smatra da je samu bit predstave moguće shvatiti, ''samo si treba dopustiti izgubiti se na trenutke, ne razumijeti i uživati''.
Kao i naše ostale sugovornice, a i mnogi umjetnici i plesni stručnjaci diljem svijeta, Katarina kao jedini instrument potreban za ples vidi ljudsko tijelo: '' kada je ono savršeno „uštimano“ sa našim unutarnjim životom, događa se čarolija te izražajnost koja zatim postaje umjetnost''.
katarina
Katarina Đurđević (49), profesorica je kineziologije koja trenutno radi kao plesna pedagoginja i koreografkinja. Katarinina potreba za umjetničkim izražavanjem kroz plesnu umjetnost transformirala se iz plesačice, što je bio njezin primarni profesionalni interes, u autoricu koja je svoja istraživanja i promišljanja krenula dijeliti s publikom kroz plesne predstave.
''Mislim da bi bez pokreta i plesa život ljudi i razvoj društva, kulture i umjetnosti koja je esencijalni dio duhovnog života čovjeka, bio nezamisliv. Nema ljudskog bića koje ne pleše. Ne radi se samo o samoizražavanju već i o obliku važne međuljudske i društvene komunikacije'' podijelila je za početak Katarina. Komunikaciju plesom smatra prirodnim, tečnim, poznatim i samorazumljivim oblikom sporazumijevanja, povezivanja i korelacije među ljudima.
Za nju je pitanje kvalitete plesa kao kvalitetnog kanala za prenošenje poruka retoričko: ''Moj profesionalni umjetnički život i rad sastoji se upravo u korištenju tih kanala od autorice i koreografkinje, nadopunjene kanalima scenaristice, kompozitorice, majstorice svjetla, kostimografkinje do samih plesačica koje predstavljaju plesni umjetnički nukleus koje dopire kanalima do duša i intelekta publike''.
Za nju je pitanje kvalitete plesa kao kvalitetnog kanala za prenošenje poruka retoričko: ''Moj profesionalni umjetnički život i rad sastoji se upravo u korištenju tih kanala od autorice i koreografkinje, nadopunjene kanalima scenaristice, kompozitorice, majstorice svjetla, kostimografkinje do samih plesačica koje predstavljaju plesni umjetnički nukleus koje dopire kanalima do duša i intelekta publike''.
Katarina ističe kako joj je interesantno da, kao i svaki umjetnički izražaj, svaka gledateljica i gledatelj imaju subjektivni, dakle drugačiji doživljaj poruke koju predstava šalje, ali opet ostaju unutar iste temeljne ideje. ''Personalizirani doživljaj plesne predstave omogućuje svakome da se nadogradi, obračuna sa vlastitim iščekivanjima, tjeskobama i zatomljenim osjećajima ili uživa u zanosu i ushićenju'' podijelila je.
Budući je suvremena plesna umjetnost obilježena apstraktnim izričajem, Katarina često koristi tekst i video te surađuje sa umjetnicima iz drugih područja kako bi približila samu temu predstave publici.
Budući je suvremena plesna umjetnost obilježena apstraktnim izričajem, Katarina često koristi tekst i video te surađuje sa umjetnicima iz drugih područja kako bi približila samu temu predstave publici.
''Ipak, publici se ne treba baš sve nacrtati jer onda nestaje magije propitkivanja i njihove kreativnosti. Međutim želim istaknuti da mogućnost višestrukog razumijevanja pokreta, prizora i predstave kroz otvorene višeznačne scene ima čvrsti koreografski i autorski temelj te isključuje bauljanje izvođača na sceni bez smisla i forme''.
Jezik plesa možemo opisati kao apstraktnim, drugačijim ili savršeno jasnim. Ono na što nas u svakom slučaju poziva su otvorenost i prepuštanje. U plesu je često potrebno da primijenimo tzv. ''početnički pristup'', bilo da ples gledamo ili sami u njemu sudjelujemo. Takvim pristupom otvaramo svoj um te se izlažemo neznanju, zbunjenosti i novim spoznajama. U plesnim predstavama i performansima krije se mnogo informacija i poruka te iako je jezik drugačiji od onog verbalnog, a forma predstave netipična, svatko od nas ima slobodu krojiti vlastito tumačenje pokreta koje gledamo.
Ples je, kao i svi drugi oblici umjetnosti, prilika da naučimo nešto više o sebi samima te o svijetu oko nas. Iako duboko razumijevanje i suosjećanje s prirodnim svijetom osjećamo najviše kroz sami boravak u prirodi, prisustvom na plesnim izvedbama okolišnih tematika produbljujemo i unaprjeđujemo naš odnos s njim. Izlažemo se činjenicama i porukama koje autori izvedbi osmišljeno spajaju u cjelovito plesno djelo. Osim što ples autorima i plesačima služi kao kanal putem kojeg šalju poruke, koristi im kako bi izrazili sebe, a time inspiriraju i druge da učine isto, na svoj način.
Ples je, kao i svi drugi oblici umjetnosti, prilika da naučimo nešto više o sebi samima te o svijetu oko nas. Iako duboko razumijevanje i suosjećanje s prirodnim svijetom osjećamo najviše kroz sami boravak u prirodi, prisustvom na plesnim izvedbama okolišnih tematika produbljujemo i unaprjeđujemo naš odnos s njim. Izlažemo se činjenicama i porukama koje autori izvedbi osmišljeno spajaju u cjelovito plesno djelo. Osim što ples autorima i plesačima služi kao kanal putem kojeg šalju poruke, koristi im kako bi izrazili sebe, a time inspiriraju i druge da učine isto, na svoj način.