IMA LI ŽIVOTA POSLIJE FAKULTETA?

POSAO IZ SNOVA? 

Ivana Kopčić
Ima li u Hrvatskoj perspektive nakon završetka fakulteta, gdje se mladi vide za nekoliko godina i planiraju li ostanak u zemlji - neke od najzanimljivijih odgovora studenata na sva ta pitanja pogledajte u nastavku!


​Koje su mogućnosti zapošljavanja magistara nakon fakulteta?

Hrvoje Periša
Marija Milas

Sara zidarić o stručnom osposobljavanju:  "SRETNA SAM ŠTO SU MI LJUDI PRUŽILI PRILIKU"
​                                        

Marija Milas
Sara Zidarić iz Zagreba, mlada je akademska slikarica koja je s nama podijelila svoje iskustvo rada u sklopu mjere stručnog osposobljavanja. Nakon što je diplomirala prošle godine, Sara je svoj prvi posao pronašla u Zagrebačkom kazalištu lutaka kao asistentica scenografa. Kaže kako su ju scenografija i rad u kazalištu počeli zanimati već na četvrtoj godini akademije, te čim je dobila mogućnost stručnog osposobljavanja u ZKL-u s radošću je to i prihvatila. Sara navodi kako je uspjela puno naučiti o scenografiji, rekvizitima, lutkama i mnogim drugim stvarima o kojima nije mogla naučiti za vrijeme studija na akademiji. 

NEIZVJESTAN PUT MLADE UČITELJICE DO ZAPOSLENJA U STRUCI ​

Ela Pazdrijan
Monika Sedlaček, 25-godišnja učiteljica razredne nastave bila je svjesna da za pronalazak posla u struci nije dovoljno posjedovati diplomu, nego se što hrabrije i spretnije plasirati na tržište rada.

Nakon završetka integriranog preddiplomskog i diplomskog učiteljskog studija s pojačanom Likovnom kulturom u srpnju 2018. godine, Monika se našla na životnoj raskrsnici. Budući da je početak školske godine bio blizu, morala je odlučiti hoće li ostati živjeti u malom gradiću u kojem je odrasla ili će se pridružiti dečku u Zagrebu i među „bezbroj“ mogućnosti pronaći svoj posao iz snova.
​
Nakon što se ipak odlučila na preseljenje u Zagreb, s preseljenjem je prihvatila i neizvjesnost pronalaska posla u struci. Pogled na trenutno stanje u državi iz perspektive mlade osobe koja je tek diplomirala nije obećavajući niti svijetao. Nedavnim štrajkom koji je ujedno bio i najmnogobrojniji u hrvatskoj povijesti, prosvjetni radnici željeli su postići jednakost i zadobiti poštovanje države i građana. Učitelji i nastavnici u Hrvatskoj su premalo cijenjeni te je njihova profesija potplaćena, a u isto se vrijeme zaboravlja da oni dok školuju, tu istu djecu i odgajaju. Monikina iskrena ljubav prema djeci i poslu učiteljice bila joj je glavna snaga u ovom trenutnom hrvatskom sivilu gdje mladi teško pronalaze priliku za ispunjenje svojeg potencijala, a još teže, dostojnu plaću. A Monika jedino to želi - biti hrvatska učiteljica, a ne ispunjenje svojeg sna pronaći u Irskoj ili Njemačkoj. ​
Nakon pedesetak poslanih molbi i nekoliko obavljenih razgovora za posao primljena je na stručno osposobljavanje u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi, a nakon par mjeseci od početka stručnog osposobljavanja ponuđeno joj je potpisivanje ugovora na određeno radno vrijeme. Iako je borba za radno mjesto bila teška i neizvjesna, mlada učiteljica kaže: „Nakon što sam sama stupila u razred iznova sam shvatila kako je to zaista posao koji želim raditi u budućnosti bez obzira na opsežnost poslova koje učitelj ima. Škola u kojoj radim odiše toplinom i ljubavi. Presretna sam što je moje prvo radno iskustvo započelo baš u njoj“.

 „Potpuno sam izgubila tremu da stanem pred razred dok su sve oči usmjerene u mene“, dodaje Monika koja je kroz ovaj posao potpuno upoznala sebe i svoje mogućnosti, iako je na početku bilo trenutaka u kojima je bila i uplašena i obeshrabrena, ali je ostajala upornom. Iako danas u Hrvatskoj postoji velika brojka mladih koji se odlučuju na iseljavanje u potrazi za poslom, postoje i mladi poput Monike koji su odlučili ostati u svojoj zemlji, uz svoju obitelj, prijatelje ili partnere te nekim zajedničkim snagama pokušavaju izboriti bolje uvjete rada. Uz premalu plaću, veliku odgovornost i opsežnost posla, kod Monike su prevagnule ustrajnost i volja za radom u profesiji koja je ključna za budućnost Hrvatske.

„Moja poruka svim mladim ljudima na stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa bila bi da ne odustaju i ne posustaju bez obzira na minimalnu plaću koju stručno osposobljavanje nudi“ kaže Monika. Iako je minimalna plaća na stručnom osposobljavanju težak početak za mladu osobu koja je tek diplomirala, to iskustvo ju uvodi u surovost tržišta rada. Danas kad je teško pronaći posao, mjera stručnog osposobljavanja Moniki ponudila stjecanje jedne godine iskustva koja joj je potrebna za polaganje stručnog ispita. A isto tako i prvo radno iskustvo uopće, na temelju kojeg je mogla uvidjeti kakav je osjećaj raditi posao za koji se školovala i o čemu je uvijek sanjala.

No, ni velika ljubav prema vlastitoj struci, radni elan i marljivost nisu uvijek dovoljni za uspjeh u Hrvatskoj. Početak samostalnog života trebao bi donositi izazov i uzbuđenje, a ne uzrokovati strah i neizvjesnost za vlastitu egzistenciju. Monika je pozitivni primjer pronalaska stručnog osposobljavanja i zapošljavanja u Hrvatskoj, ali većina mladih ne misli tako te iz mjeseca u mjesec ostaje sve manje radno sposobnih ljudi na hrvatskom tržištu rada. Dok ona čvrsto stoji iza svoje odluke kako nikad ne bi otišla iz Hrvatske, čak niti radi bolje plaćenog posla u struci, brojke iseljenih visokoobrazovanih Hrvata pokazuju znatno drugačiju sliku. ​

PAUŠALNI OBRTI U HRVATSKOJ

Ela Pazdrijan i Hrvoje Periša
Jedan od popularnijih odabira među mladim poduzetnicima je paušalni obrt. Mnogi ga smatraju odličnom prilikom za samozapošljavanje. Riječ je o vrsti poslovnog subjekta koji je zapravo klasičan obrt, ali se njegovo oporezivanje provodi paušalno. Dakle, to je najnormalniji obrt kakvog otvaraju svi novi obrtnici. Razlika nastaje isključivo  s porezne strane, jer se porez uplaćuje paušalno. tilio.hr/pausalni-obrt/

​„Ne smatram se rođenom poduzetnicom i čovjekom u odijelu koji će biti opasan, ali se definitivno ne vidim ni kao osobu koja će sjediti na jednom mjestu 8 sati svaki dan i tako do kraja života.“ 

Dok se neki odlučuju na mjeru stručnog osposobljavanja, odlazak iz Hrvatske za bolje plaćenim poslom ili obavljanje poslova van struke, neki se odlučuju i na oblik samozapošljavanja. U kratkom intervjuu s Anom Mitar, vlasnicom paušalnog obrta 'FirmAna', doznajemo koje su prednosti i nedostaci ovog oblika samozapošljavanja. 
DOZNAJEMO!                         PORAST otvorenih paušalnih obrta prema području glavne djelatnosti te broj                                                                                    otvorenih obrta u 2019. godini u odnosu na 2018. godinu. 

10 koraka kod osnivanja paušalnog obrta

​Otvaranje paušalnih obrta jedan je od češćih oblika samozapošljavanja kod mladih osoba. U videu vam prikazujemo 10 koraka prilikom osnivanja paušalnog obrta, a detaljnije o koracima pogledajte na: 
​
​ plaviured.hr/vodici/10-koraka-kod-osnivanja-pausalnog-obrta/

JE LI GIG EKONOMIJA ISPLATIVA?

Marija Milas i Ivana Kopčić
Gig ekonomija u Hrvatskoj tek je u povojima. U svijetu je ona jedan od vodećih oblika poslovanja. Na taj način zapošljava se oko 400 000 ljudi. No što je ona zapravo, kako funkcionira i možete li se i Vi okušati u svijetu gig poslovanja, saznajte u prilogu.

Biti obrtnik u Hrvatskoj: Zaboravljeno zanimanje ili zanimanje budućnosti? 

                                                                                                                                                                                                         Ela Pazdrijan i Marija Milas
​Naizgled, obrti u Hrvatskoj prestali su biti popularna zanimanja. Brojke pokazuju kako mnoga zanatska zanimanja više ne uspijevaju upisati niti jednog učenika u svoje klupe. Koja od zanatskih zanimanja imaju budućnost, a koja ne? Suvremena zanimanja, poput onih u IT sektoru, glase kao ona koja donose ugodan život i dobru plaću. Traži se modernost, brzina, moramo biti ukorak s naprednim Zapadom, a to si u Hrvatskoj čini se, samo ako imaš diplomu. No, dok većina mladih ovdje ganja diplomu, ipak se moramo zapitati: „Tko će nam popravljati cipele?“ „Tko će nam mijesiti kruh? „Gdje ću napraviti kopiju ključeva od stana?“

Potragu za odgovorima započeli smo na zagrebačkom Kvatriću, kod cvjećarke Nataše Damjanović. Po zanimanju ekonomistica, gospođa Damjanović odlučila se za ovaj posao zbog ljubavi prema aranžiranju. „Ja to radim zato što to volim. Ili imaš smisla ili nemaš, ne može se to baš naučiti. Tako da nije ni struka baš presudna u stvari, ni škola“, kaže gospođa Damjanović. Tvrdi da mladi uopće nisu zainteresirani za ovaj posao jer je on premalo plaćen, točnije rečeno, radnici su potplaćeni. „Upišu se mladi za cvjećarsku školu jer za to ne trebaju previsoke ocjene, a uopće nisu zainteresirani. Zato tražimo već godinu i pol dana radnicu, i ne uspijevamo nikoga pronaći. Neće nitko raditi“, na kraju dodaje cvjećarka.
​ 
Nakon Kvatrića, zaputili smo se na glavni zagrebački trg u potrazi za znakom ključa. Nakon male potrage, ključić smo ugledali u ulici Pod zidom, ušli u radnju te saznali da smo se zapravo zatekli u oštraonici noževa, i to najstarijoj, ako ne i jedinoj preostaloj u Zagrebu. Gospođa Štefica Večković naglašava kako ovaj zanat izumire, jer zadnji majstor koji to radi već je pred mirovinom, a nema pomoćnika, škola ne postoji. „U staroj Jugoslaviji je bilo škole za takve obrte i oni su radili bolničke instrumente. Čovjek koji radi kod nas, s nama je već 35 godina, radi bez zastoja, ali nitko se više nije javio, čekamo već 15 godina da se netko javi, nitko živ neće“, odmahuje glavom gospođa Večković. Također, nadodaje kako ovaj zanat polako izumire, a oni još polako rade. „Ja bih bila sretna da se to može potaknuti jer je to bitno za naše domaćice. Kada dođu na Trg uvijek donesu nož ili škare, iz Novog Zagreba i okolice. Nitko ne misli na naše građane. A mi smo tu opstali, teško, s kreditima. Bilo bi mi drago da se malo više govori o tome i da mladi dobiju više volje, a ne samo da sjede za kompjuterima“, zaključuje gospođa Večković, potvrđujući Leonin komentar da većina njenih vršnjaka najviše vremena provodi za računalom ili s pametnim telefonom u ruci. 
 Picture

​
​











No jedna praktikantica u cvjećarni ulijeva nadu. Leona Paradi koja ima 17 godina i učenica je cvjećarske škole kaže da svoju budućnost vidi u ovom poslu.
​Najviše voli atmosferu ovog posla jer su mušterije ugodne, a aranžiranje cvijeća zabavno. Leonine dvije prijateljice također se školuju za cvjećare, a njihov razred broji čak 23 učenika. „Danas ima previše ljudi koji su za računalom, ali i dalje postoje ljudi koji vole raditi rukama i time ispunjavaju svoje vrijeme“, veselo nam je rekla Leona. ​
U jednoj zlatarni u Tkalčićevoj ulici, zatekli smo mladog Adriana Nokaja. Objasnio nam je da je on jedan od vlasnika zlatarnice koja je dio obiteljskog posla i tradicije. Iako je mlado lice pravo osvježenje u jednoj takvoj radnji, Nokaj kaže da je i zlatarstvo jedan od zanata koji polako umire. Mlade od zanata odbija upravo nedostatak znanja i iskustva te općenito nepopularnost te struke. Sve više se okrećemo tehnologiji pa je to mladima primamljivije, smatra Nokaj. Jedini način uspjeha u svom poslu danas suradnja je s drugim umjetnicima i zanimanjima koji inspiriraju na modernizaciju i prilagodbe zlatarstva potrebama novog vremena i kupaca. „Treba se adaptirati i ići u nekakvom novom smjeru, suradnja s dizajnerima iz drugih smjerova je jednostavno jako bitna. Bez osluškivanja kretanja tržišta ništa ne prolazi“ zaključuje Adriano. 
​

​U Ulici Dragutina Domjanića, ušle smo u postolarsku radnju gospođe Sendi Češnaj koja je obrt naslijedila od bake. Njen kolega, srdačni gospodin Ivica Budak, iako uz osmijeh, tužno potvrđuje našu tezu. Kaže da nitko ne želi raditi, mladi nemaju gdje naučiti zanat, te smatra da svi žele ići na fakultete. Godišnje u školu za zanimanje postolara upiše se troje učenika. Gospodina Budak misli kako je njegova generacija, zadnja generacija ovog zanimanja, a majstori ovog zanata više skoro niti ne postoje. „Ja sam završio 1987. godine, kad je u gradu Zagrebu bilo recimo 7-8 firmi i plaće su bile vrhunske. Jako puno se radilo za izvoz. I posla je jako puno bilo, tražili su“, nadodaje. Zaključuje da u skoroj budućnosti pronalazak dobrog majstora nositi sa sobom i astronomsku cijenu, a za Budaka to je je budućnost svih zanatskih zanimanja. „Ja evo baš tražim krovopokrivača, ne može se nać u Hrvatskoj. Uvoze se iz Češke i Poljske. Dakle, tokara više nema, to je ugušena struka. Čak bravara više nema, vi ne možete pronaći bravara“, ostavlja nas gospodin Budak s novim pitanjima za razmišljanje. 
S gorko-slatkim osjećajem, izlazimo iz postolarske radnje i pitamo se -  je li ovo zaista surova stvarnost hrvatskih obrta i obrtnika?
 Stručno mišljenje potražili smo u obrtničkoj školi za osobne usluge u Savskoj ulici, na čijim nas vratima dočekuje ravnateljica Darinka Štampar Šmaguc. U ovu je obrtničku školu trenutno upisano 700 učenika, što na prvu djeluje kao obećavajući podatak. Ravnateljica kaže da nije sve tako jednostavno. Učenicima kojima je ova škola bila prvi izbor lako je usaditi ljubav prema budućem poslu, ali onima kojima je ona bila tek četvrti ili peti izbor, malo teže. „Moramo postići da oni u tome vide motiv i korist jer svatko tko danas radi, želi biti pošteno vrednovan i plaćen za svoj rad. Rad ruku će uvijek biti cijenjen, ali trenutna svjesnost o njegovoj važnosti jako je niska u hrvatskom društvu“, dodaje ravnateljica. „Mi bismo voljeli da je situacija drugačija, postoji lijepo tržište rada, ali tu negdje postoji kratki spoj između tržišta rada i naših učenika gdje bi njima trebali biti ponuđeni bolji uvjeti rada“. 

Isto tako, ističe kako se jako puno kozmetičara i pedikera zapošljava u Irskoj gdje je njihov rad kvalitetno plaćen, što pokazuje da se učenici ovih obrtničkih zanimanja ne boje rada, nego samo rada u hrvatskim uvjetima koji ih tjeraju na rad na drugim bolje plaćenim poslovima, poput konobarenja, ali koje na koncu nisu njihova struka. „Nije istina da škola i sustav obrazovanja nisu dobro napravili posao. U Zagrebu ima jako puno naših bivših učenika koji su sada ponosni vlasnici svojih vlastitih obrta, a puno njih nastavlja obiteljsku tradiciju. Rješenje je da prestanemo bježati od fizičkog rada, da on prestane biti nepoželjan. Na kraju krajeva, ne možemo i ne trebamo svi biti intelektualci“, zaključuje ravnateljica obrtničke škole u Savskoj. 

No, kakva je situacija u Hrvatskoj ako izađemo iz radiona i škola, te obrtnička zanimanja promotrimo strogo matematički, kroz brojke? Brojke pokazuju kako sadašnjost obrtničkih zanimanja nije blistava, ali neka zanimanja ipak upisuju veći broj učenika nego prethodnih godina. 


Prema dostupnim podacima, u rasponu od 5 godina mnoga uslužna zanimanja prestala su upisivati učenike u svoje zanate - poput staklara, obućara, fasadera. U 2019. se povećava samo brojka upisanih frizera, i dalje su popularni kozmetički obrti te uslužno zanatstvo, ali u zanimanja poput bravara i soboslikara nije upisan ni jedan učenik. Sljedeći graf predstavlja aktivne obrte u Republici Hrvatskoj otvorene u razdoblju od studenog 2014. i 2019. godine. Vidljivi su padovi obrta u cehu trgovine, ugostiteljstvu i turizma, zanatstva i ribarstava, marikultura i poljodjelstvo. 
Ali, tko će nam onda oslikati sobu ili popraviti fasadu na kući ili zgradi? Sudeći po brojkama, netko tko se nije školovao u Hrvatskoj. U zemlji nedostaje vodoinstalatera, keramičara, staklara i drugih majstora, takva situacija koja bi prije 20 godina bila je posve nezamisliva. U vremenskom periodu od 2017. godine do siječnja ove godine, kontinuirano se povećala kvota za strane radnike u Republici Hrvatskoj.
Povećana potražnja stranih radnika, dokaz je manjka domaćih. To možemo povezati s masovnim iseljavanjem u navedenom periodu. Stanovnici Hrvatske s razinom strukovnog obrazovanja smatraju se potplaćenima u matičnoj zemlji i bolji život potražili su u naprednijim zapadnijim državama Europske unije. Time su se otvorila vrata stranim radnicima, pa tako nije rijetkost u Hrvatskoj sresti poljoprivrednike, stočare, tesare, automehaničare i slično, ne samo iz nama bližih zemalja, nego čak iz Indije i Nepala. Mladi zasigurno manje pohađaju obrtničke škole, ali ipak ih pohađaju i završavaju. Dok je gospodin Budak svjestan  kako se učenici više ne upisuju u školu za postolarski zanat, ista takva sudbina stigla je i zanatsku radnju Štefice Večković, ali to ne znači da se situacija u budućnosti neće promijeniti. Iako u manjem broju nego prije pet godina, cvjećari i zlatari se ipak upisuju, te će Nataša Damjanović i Adriano Nokaj u budućnosti u svoje radnje ipak moći zaposliti cvjećara ili zlatara koji su se školovali u hrvatskim školama. Možda će baš oni  pomoći izabrati najljepši buket ili komad nakita, baš za vas. 

ISELJAVANJE MLADIH IZ REPUBLIKE HRVATSKE

Ela Pazdrijan
Iseljavanje mladih iz svojih matičnih država danas je jedno od najvećih globalnih problema. Najveći razlog migracija mladih ljudi egzistencijalne je naravi, dakle, potraga za boljim poslom i općenito životnim uvjetima. U sljedećim infografikama, donosimo Vam mapu europskih i svjetskih država u koje su Hrvati odselili te podatke o iseljavanju Hrvata u dobi od 20 do 35 godina u vremenskom razdoblju od 2013. do 2018. godine.
Izvor: Državni zavod za statistiku
Hrvoje Periša
Ukupno 62.566 osoba u dobi od 20 do 35  godina iselilo je iz Republike Hrvatske od njezina ulaska u Europsku uniju 2013. do 2018. godine. Dakako, zbog primjene novog Zakona o prebivalištu (NN, br. 144/12. i 158/13.) podaci od 2013. do 2018. godine uključuju osobe koje su napustile prebivalište u trajanju duljem od godinu dana radi privremenog odlaska izvan Republike Hrvatske i svoj su privremeni odlazak prijavile Ministarstvu unutarnjih poslova. No, postavlja se pitanje je li takva brojka realna odnosno prijavljuju li svi Hrvati svoj odlazak? 

Dani podaci ukazuju kako je uoči velike gospodarske i financijske krize koja je zadesila Republiku Hrvatsku od 2013. do 2017. godine, broj iseljenih Hrvata naglo rastao, no već 2018. takav stagnira. S obzirom da se 2018. radi o brojci od skoro 14.000 Hrvata u dobi od 20 od 35 godina, postavlja se pitanje je li to zaista pokazatelj smanjenja iseljavanja mladih iz Republike Hrvatske u odnosu na 2017. ili je pak i dalje veliki problem s kojim se država suočava? Ostavljamo na razmišljanje. 

"HRVATSKA JE MEĐU 5 DEMOGRAFSKI 
​NAJUGROŽNIJIH ZEMALJA NA SVIJETU."

Ivana Kopčić i Hrvoje Periša
Iseljavanje ljudi, posebno mladih iz Republike Hrvatske, već nekoliko godina uzima maha, a o posljedicama koje je takav ostavio za ekonomiju, gospodarstvo i demografiju, u podcastu nam govori poznati demograf, Marin Strmota. I sami smo se uvjerili da velik broj građana odlazi. Na zagrebačkom autobusom kolodvoru inozemne linije prometuju svakoga sata, a najviše ljudi ulazi u autobuse koji kreću u Njemačku i Austriju. O motivima odlaska razgovarali smo s nekima od putnika.

ZAPOŠLJAVANJE STRANIH RADNIKA U REPUBLICI HRVATSKOJ 

Ivana Kopčić
Dok jedni odlaze, drugi ipak dolaze. Povećanje kvota za strane radnike omogućilo je državljanima brojnih svjetskih zemalja zapošljavanje u Hrvatskoj. Od susjedne Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne gore pa sve do dalekog Pakistana - radnici stižu i zapošljavaju se kao ugostitelji, građevinari, prodavači... Osim radi posla, Lijepu našu vide i kao sjajno mjesto za studiranje. Tako je i Vanja iz Makedonije stigla u Hrvatsku na studij, usavršila jezik i dobila posao u školi stranih jezika!

A ŠTO JE S PREKVALIFIKACIJOM? 

Ela Pazdrijan, Marija Milas, Ivana Kopčić i Hrvoje Periša
Završiš školu, a onda shvatiš da se time ne želiš baviti ili da u toj struci baš i nije lako pronaći posao... Ili milijun drugih razloga koji te mogu dovesti do prekvalifikacije! Što je to, kako funkcionira, kakve mogućnosti pruža? - odgovore na sva ta pitanja otkrij u našem novom podcastu!
Picture
Obrtnička škola za osobne usluge u Zagrebu koja pruža program prekvalifikacije za četiri zanimanja, frizer, fotograf, kozmetičar i pediker.
ISTRAŽI JOŠ TEMA