U POTRAZI ZA OBRAZOVANJEMSve većem broju migranata Hrvatska više nije samo usputna zemlja na njihovom putovanju. Hrvatska postaje njihova zauvijek zemlja. Za ostvarenje tog cilja potrebne su sve vrste integracija migranata u hrvatsko društvo. Jedna od ključnih integracija je obrazovna koja utječe i na migrante i njihovu socijalnu uključenost i na novo društvo u koje se integriraju. Manjak obrazovanja utječe na migrante na brojnim razinama i u brojnim područjima svakodnevnog života. Najvažnija komponenta za življenje u stranoj državi je poznavanje jezika. Ukoliko doseljenici nemaju pravo na obrazovanje tj. učenje jezika u novoj zemlji, onemogućena im je komunikacija s prevladavajućim društvom što automatski smanjuje šansu za prilagodbu. Usto, bez potrebnog obrazovanja vještine osobe ne dolaze do izražaja, a to ograničava količinu poslova i aktivnosti koje mogu odrađivati. Zbog toga se često ne može doći na tržište rada kojemu naravno svi teže. Ovo sve dovodi do toga da će migranti ostati nezadovoljni i odlučiti otići u zemlje koje im pružaju bolje uvjete.
U ovom radu bavit ćemo se problemima azilanata prilikom upisa na hrvatske fakultete. Objasnit ćemo sam postupak upisa i usporediti ga na razini Zakona i stvarne prakse. To ćemo učiniti kroz stvarne priče trenutnih studenata koji su kao migranti stigli u Hrvatsku, no ovdje su odlučiti ostvariti svoje životne ciljeve te analizom prikupljenih informacija od strane stručnih propisa i organizacija. Tea Pintarić
|
Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti izriče se sljedeće: |
Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na osnovno, srednje i visoko obrazovanje pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin u skladu s posebnim propisima. |
Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ostvaruje pravo na obrazovanje odraslih sukladno propisima kojima se regulira obrazovanje odraslih pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin. |
Tea Pintarić
A ŠTO KAŽE MINISTARSTVO?Ministarstvo znanosti i obrazovanja, uz Agenciju za znanost i visoko obrazovanje, prilagodilo je informacijski sustav za upis na visoka učilišta osobama kojima je odobrena međunarodna zaštita. To je postignuto unaprijeđenjem sustava za prijavu na diplomske studije NISpDS. Tim pronalaskom rješenja je problem upisa nestao, no stvorio se novi problem. Prijave kandidata pod međunarodnom zaštitom gotovo da ni ne postoje.
Sveučilište u Zagrebu kaže kako su tijekom migrantskog vala 2015. svi odlazili u treće zemlje i nisu ostajali u Hrvatskoj. Naveli su i kako se u zadnjih 5 godina svega nekoliko studenata htjelo upisati po navedenim specifičnim postupcima te dati prethodno zaslužene diplome na priznavanje, no nitko od njih do sada nije ostao na studiju u Hrvatskoj ili je postupak bio prekinut. Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih u 2019. godini nije zaprimila ni jedan zahtjev za priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije osoba koje traže međunarodnu zaštitu. Interes osoba pod međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj zainteresiranih za studij u Republici Hrvatskoj je vrlo mali i svi su bili u mogućnosti podnijeti dokumentaciju predviđenu za redovan postupak priznavanja. |
EXPLAINER - Prava studenata azilanata u hrvatskoj
Silvio Šipušić
Tea Pintarić
Tea Pintarić
KAKO SE ZAKON PROVODI U PRAKSI?
|
Upis azilanata na hrvatske fakultete kompliciran je proces upravo zbog toga što do sada to nije bila toliko česta pojava, ali i u praksi ne postoje točno utvrđena pravila. Od 2010. Do danas na hrvatske fakultete upisano je samo 8 azilanata. Prednost se daje hrvatskim državljanima, a tek su onda na redu azilanti, neovisno o njihovom dosadašnjem obrazovanju u Hrvatskoj ili van nje. Postoje i slučajevi kada fakultet tvrdi da više nema slobodnih mjesta na određenom smjeru, ali uz pomoć odvjetnice migranti ipak uspiju upisati upravo taj smjer. Isto se dogodilo Rubi Naddaf koju su, između ostalog, prvo upisali na neželjeno naftno rudarstvo umjesto sestrinstva te kasnije ispisali. Kasnije, pri ponovnom pokušaju upisa, dogodila se opisana situacija i uspjela je upisati redovan studij sestrinstva na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu.
Lucija Mulalić iz Centra za mirovne studije ističe da unatoč teoretskim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, praktična provedba priznavanja prethodnih znanja često nije standardizirana. Osobe koje iz opravdanih razloga ne mogu dostaviti potrebnu dokumentaciju suočavaju se s poteškoćama, dok procjena prije stečenih kompetencija ne pruža konzistentne rezultate. Čak i kada se priznaju prethodna znanja, mnogi studenti nailaze na izazove poput visokih troškova razlika u predmetima. |
Postoji i problem s nepriznavanjem prethodno položenih kolegija, prisiljavajući neke studente da ponovno polažu predmete ili čak krenu sa studijem ispočetka, unatoč već stečenim godinama obrazovanja u svojim zemljama porijekla. Neki su čak morali plaćati značajne iznose za priznavanje kvalifikacija i ispite pri komorama, stvarajući dodatne prepreke za integraciju.
Za provedbu zakona i obrazovnih inicijativa potreban je konkretan plan, ali i sredstva koja omogućuju njihovo izvođenje. Jedna od tih inicijativa su i tečajevi Hrvatskog jezika bez kojih migranti ne mogu studirati na hrvatskim studijima. Mulalić ističe da Ministarstvo obrazovanja više ne organizira tečajeve jezika za izbjeglice jer je "izgubilo je financije za ovu aktivnost zbog nepravilnog upravljanja fondovima", a tečajevi organizirani prijašnjih godina obuhvaćali su isključivo osnovnu razinu jezika nedostatnu za upis bilo koji fakultet. "Izbjeglice ako žele upisati fakultete uglavnom prije moraju sami plaćati tečajeve jezika – otprilike 700 eura po semestru", nadovezala se Mulalić. |
Ministarstvo obrazovanja više ne organizira tečajeve jezika za izbjeglice jer je "izgubilo je financije za ovu aktivnost zbog nepravilnog upravljanja fondovima" |
Većina sveučilišta u Hrvatskoj nisu upoznata ili ne poštuju zakone Prava na obrazovanje. Stoga studenti izbjeglice često moraju plaćati studij jer se protivno legislativi vode kao strani studenti. Oni konačno upišu studij moraju uložiti dodatan napor za rješavanje stambenog pitanja jer, kako navodi Mulalić, "za natječaje za studentski dom boduje se broj članova kućanstava, što neke osobe u izbjegličkom statusu nemaju".
S problemima prilikom upisa suočavaju se i migranti srednjoškolci, jer čak i ako završe srednju školu spriječeni su pristupiti ispitu ukoliko njihov boravak u Hrvatskoj nije dosegao osam godina potrebnih za stjecanje hrvatskog državljanstva. Migranti maloljetnici bez pratnje nakon navršene 18 godine gube pravo na nastavak srednjoškolskog obrazovanja, a uz to i mogućnost upisa na fakultet. "Znamo za slučajeve kada su onda maloljetnici završavali trogodišnje programe koji nisu pružali mogućnost polaganja mature i kasnijeg upisa na fakultet," napomenula je Mulalić.
S problemima prilikom upisa suočavaju se i migranti srednjoškolci, jer čak i ako završe srednju školu spriječeni su pristupiti ispitu ukoliko njihov boravak u Hrvatskoj nije dosegao osam godina potrebnih za stjecanje hrvatskog državljanstva. Migranti maloljetnici bez pratnje nakon navršene 18 godine gube pravo na nastavak srednjoškolskog obrazovanja, a uz to i mogućnost upisa na fakultet. "Znamo za slučajeve kada su onda maloljetnici završavali trogodišnje programe koji nisu pružali mogućnost polaganja mature i kasnijeg upisa na fakultet," napomenula je Mulalić.
Silvio Šipušić
YouTube Video: Samo osam azilanata upisano na fakultete u Hrvatskoj - Al Jazeera
Iz dalekog Afganistana…
RAZGOVOR SA ZAINULLOM
|
Od 2010. godine do danas na fakultete upisano je osam azilanata. Jedan od njih je i Zainullah Ibrahimi, student Fakulteta političkih znanosti. Zainullah je u Hrvatsku stigao 2017. godine dok je bježao pred nasiljem i prijetnjama talibana.
Za upis na FPZG Zainullah ima samo riječi hvale koji je, kako kaže, većinski protekao bez problema, a svoje pozitivno iskustvo zahvaljuje djelatnicima fakulteta, profesorima i dekanatu koji su imali razumijevanja za njegovu situaciju. "Ne sjećam se da je bilo previše komplicirano. Najveća prepreka je što je birokracija spora i komplicirana. Ako si u tuđni, ne možeš baš sve znati. Srećom, upoznao sam jednu curu koja mi je ponudila pomoć, slala je mailove dekanici i kontaktirala institucije. Sve što su tražili, ja sam poslao", rekao je Zainullah. Za upis mu je bila potrebna preslika svjedodžbe iz osnovne škole koju je dostavio u agenciju za visoko obrazovanje, kao i diplomu tečaja Hrvatskog jezika koje, kaže, plaćaju azilanti. Za studente azilante problemi s upisom tek su početak problema. Kao jedna od najvećih prepreka prilikom studiranja je i jezična barijera, upravo zbog zahtjevnosti sporazumijevanja te razumijevanja studijskog programa i literature na hrvatskom jeziku. "Trenutno sam na drugoj godini studija. Prošle sam godine riješio cijeli program. Imao sam prvi kolokvij iz kolegija Uvod u političke znanosti, jedno sam pitanje odgovorio u četiri rečenice. Profesor je rekao: moraš to lijepše napisati, dodati još nekoliko rečenica", rekao je te nadodao da profesori imaju razumijevanja: "Bio sam na jednom okruglom stolu s ostalim studentima azilantima, i svi su se žalili. Ja sam svoje profesore i profesorice samo hvalio." |
|
Uz studij Zainullah radi u kafiću, a povremeno i pomaže MUP-u s prijevodima dokumenata. Rad preko student servisa, kaže, funkcionira bez poteškoća. Zbog potrebe uzdržavanja sebe kao i financiranja svoje braće u Afganistanu navodi da se ne može u potpunosti posvetiti fakultetu. Stambeno pitanje je riješio; živi u stanu u Zagrebu, a uz to ima i pravo na studentski smještaj. Unatoč kulturološkim razlikama Hrvatske i rodnog Afganistana lako se prilagodio hrvatskom načinu života.
"A već imam osjećaj da sam jako drugo kod vas. Možda sam čak i zaboravio tu svoju kulturu. Ali naravno je Hrvatska kultura isto slična. Pa je možda meni puno akše živjeti (tu) nego u Njemačkoj", kazao je Zainullah. Trenutno u Hrvatskoj boravi pod supsidijarnom zaštitom, a nakon što napuni osam godina boravka u Hrvatskoj namjerava podnijeti zahtjev za stalno državljanstvo. "Teško je reći gdje ću živjeti. Planiram ostati u Hrvatskoj neko vrijeme. Najviše zbog kulture, ne mogu se zamisliti da živim u Njemačkoj ili Estoniji, mentalitet u Hrvatskoj sličan je mom. Čitam knjige, družim se, izlazim van. Nemam konkretan cilj što ću raditi nakon završetka studija. Dosta sam analitičan, možda me karijera odvede u tom putu. Ali volio bih se vratititi u svoju zemlju jednog kada kada se situacija stabilizira. Ipak je to moja zemlja", zaključio je Zainullah. |
Silvio Šipušić
RUBA NADDAF
Studentica iz Sirije na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu
|
Započeti život čak dvaput iz početka nije lak korak ni za koga, ali Rubina sudbina tako je odlučila. Iz daleke Sirije primorana je bila pobjeći uoči rata u Siriji pa tako 2012. odlazi u Tursku. Nakon završene srednje škole, Europska unija odlučila je da svi bolesni moraju otići u Europu. Na taj način, Sirijka Ruba Naddaf sretno je u Hrvatskoj točno četiri i pol godine.
„Počela sam nakon što je uslijedila pandemija, počela sam tražit neki centar za jezik kao Croaticum na Filozofskom fakultetu i ima neki centar za učenje hrvatskog. I tako sam učila A1, A2 i završila sam sa B1.“ Životni joj je san oduvijek raditi u zdravstvu stoga je njena čvrsta odluka bila da će upisati fakultet upravo ovdje, u Hrvatskoj. Naime, put do fakulteta nije bio idiličan. Iz i dalje neobjašnjivih razloga, osim da je to jedan od najlakših fakulteta, upisana je na studij naftnog rudarstva. „Rekla sam da ću ja izgubit svoje godine samo, neću učiti ništa jer ja ne volim taj smjer. Onda sam morala ić´, išla sam, ostala sam na naftnom rudarstvu samo dva mjeseca i ispisala se. Toliko sam bila psihički umorna. Idem samo vidjeti koliko je put i vraćam se doma.“ |
Tada je Ruba potražila odvjetnicu s kojom je tražila fakultete sa smjerovima povezanima sa zdravstvom. Znala je da je Medicinski fakultet prevelik zalogaj tako da se odlučila za sestrinstvo na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu. No, svi tamošnji smjerovi zahtijevaju B2 razinu hrvatskog jezika što Ruba nije imala.
„Tijekom učenja B2 našla sam centar koji se zove sveučilište Medical, zapravo Zdravstveno učilište Medical. Oni imaju nešto u vezi zdravstva sve. Fizioterapeut, dentalni asistent, njegovatelj i to. Pa sam ja upisala kod njih program njegovatelj, za njegovateljicu i to je trajalo tri mjeseca. Tijekom učenja jezika to sam učila i završila sam taj tečaj i završila sam jezik.“ Nakon nekoliko mjeseci ponovno su krenule poteškoće upisa na fakultet. „I onda me nisu htjeli upisati opet na Zdravstveno veleučilište. Oni nisu znali kako će me upisati, kao strankinju, kao Hrvaticu, kao azilanta ovdje. Nisu znali. Onda moja odvjetnica tražila po Zakonu kako može me upisati.“ |
Životni joj je san oduvijek raditi u zdravstvu. Naime, put do fakulteta nije bio idiličan. Iz i dalje neobjašnjivih razloga, osim da je to jedan od najlakših fakulteta, upisana je na studij naftnog rudarstva. |
|
Na kraju je, srećom, odvjetnica izravno sa Veleučilištem riješila problem. Upisana je kao redovni student bez ikakvog plaćanja, osim upisnine kao i za sve hrvatske studente. Za upis na sestrinstvo trebale su joj sve svjedodžbe iz Sirije i Turske, kao i ostali dokumenti.
„Kažem evo, puno sam čekala. Puno sam izgubila vremena. Dok su meni priznali sve moje dokumente. Trebali su putovnicu. Trebali su naš rodni list, a mi kod nas u Siriji nemamo rodni list, nego svaka obitelj ima jednu knjižicu.“ Od njene konačne odluke da obrazovanje želi nastaviti u Hrvatskoj do konačnog upisa na željeni fakultet prošle su dvije i pol godine. Iako je to puno izgubljenog vremena, na kraju se sve posložilo. Uživa sva studentska prava kao što su hrana u menzi, prometne povlastice, studentski poslovi, stipendija i slično. Za fakultet ne može pronaći niti jednu zamjerku i što se tiče profesora, ali i studentskih kolega. „Imam, na primjer, 50% produženo vrijeme za ispite. Neke ispite položim usmeni. Svi profesori su sa mnom jako, jako su dobri prema meni. Imaju razumljivost. Studenti isto me jako vole. Zato što sam uvijek zainteresirana za njih sve. Oni pitaju svašta.“ Hrvatska je njen odabir. Ovdje namjerava ostati i nakon završetka studija i nastaviti svoj život, a u rodnu zemlju odlazit će samo u posjete. Stalni boravak u Hrvatsku dobiva za šest mjeseci, a iz MUP-a su kazali kako za državljanstvo treba pričekati da prođe osam godina od njenog dolaska. |
Tea Pintarić
Silvio Šipušić
Obrazovanje stranih učenika |
Phuong Le Đo Hong
vijetnamka koja je (skoro) savladala 7 padeža hrvatskog
vijetnamka koja je (skoro) savladala 7 padeža hrvatskog
Da su jezične razlike zahtjevne, posebno kada se radi o hrvatskom i vijetnamskom jeziku kojima su govorna područja udaljena preko osam tisuća kilometara zračne linije, ali ne i nepremostive, pokazuje studentica politologije Phuong Le Đo Hong s Fakulteta političkih znanosti s kojom smo razgovarali.
Phuong se ističe po svom zanimljivom brzom govoru uobičajenom za zemlje istočne i jugoistočne Azije, za koji bi hrvatskim govornicima zamjerili da ne koriste stanke ni interpunkcijske znakove. Ipak, s obzirom na izazove poput dolaska u stranu zemlju u 6. razredu osnovne škole i rastavljene roditelje, Phuong je svoj hrvatski dovela do savršenstva.
„Očuh koji je iz hrvatske povezao me sa prijateljicom koja predaje u osnovnoj školi. Viđala sam se s njom 2,3 puta tjedno nekoliko mjeseci radi učenja i tu sam razvila sposobnost sklapanja rečenica iz poznavanja osnovnih nepovezanih izraza koje sam znala prije toga“, kazala nam je Phuong.
Kao i mnogima koji se s hrvatskim naknadno susretnu, padeži su joj zadali dosta problema. S osmjehom spominje da i nakon osam godina svakodnevne uporabe hrvatskog još uvijek se dešava da ih pogrešno koristi i tu je najčešće ispravljaju.
Veliku ulogu u savladavanju jezika, uz stručnu pomoć profesorice i redovnu nastavu imali su njeni vršnjaci, prijatelji na fakultetu i školi koji uskaču sa savjetima kako neku riječ izgovoriti ili objašnjenjima nekog složenijeg pojma. Danas se uglavnom radi o sitnicama koje joj ne stvaraju problem u studiranju.
„Što se tiče govora mislim da se dobro snašla. Ponekad brza u priči, ali ju se načelno razumije. Kolege joj pomažu oko sitnih gramatičkih pogrešaka, iako je jako dobro upoznata s posebnostima hrvatske gramatike. Svakako ju se razumije na predavanjima i seminarima“, priča njezin kolega i prijatelj s fakulteta Patrik Kuljanac.
Nije nikad formalno pohađala tečaj hrvatskog jezika, ali kao zaljubljenica u jezike ažurna je po pitanju različitih usluga za učenje koje se nude na internetu. U želji da jednom ode na studentsku razmjenu u njemačku pronašla je online tečaj Split Misli koji uz predočenje potvrde o studiranju, nudi besplatne sate učenja njemačkog.
„Imali smo online sastanke dva puta tjedno po sat vremena. Na prvu mi se svidio koncept no samo učenje se pokazalo teže nego sam mislila, pogotovo kada se mora uskladiti s obavezama na fakultetu. Za razinu A1 poznavanja njemačkog potrebno je 4 mjeseca pohađanja nakon čega se piše ispit. Čovjeku treba puno motivacije da odradi tečaj i zaista nauči pričati,“ prepričala je Phuong svoje iskustvo sa Split Misli platformom.
Phuong se ističe po svom zanimljivom brzom govoru uobičajenom za zemlje istočne i jugoistočne Azije, za koji bi hrvatskim govornicima zamjerili da ne koriste stanke ni interpunkcijske znakove. Ipak, s obzirom na izazove poput dolaska u stranu zemlju u 6. razredu osnovne škole i rastavljene roditelje, Phuong je svoj hrvatski dovela do savršenstva.
„Očuh koji je iz hrvatske povezao me sa prijateljicom koja predaje u osnovnoj školi. Viđala sam se s njom 2,3 puta tjedno nekoliko mjeseci radi učenja i tu sam razvila sposobnost sklapanja rečenica iz poznavanja osnovnih nepovezanih izraza koje sam znala prije toga“, kazala nam je Phuong.
Kao i mnogima koji se s hrvatskim naknadno susretnu, padeži su joj zadali dosta problema. S osmjehom spominje da i nakon osam godina svakodnevne uporabe hrvatskog još uvijek se dešava da ih pogrešno koristi i tu je najčešće ispravljaju.
Veliku ulogu u savladavanju jezika, uz stručnu pomoć profesorice i redovnu nastavu imali su njeni vršnjaci, prijatelji na fakultetu i školi koji uskaču sa savjetima kako neku riječ izgovoriti ili objašnjenjima nekog složenijeg pojma. Danas se uglavnom radi o sitnicama koje joj ne stvaraju problem u studiranju.
„Što se tiče govora mislim da se dobro snašla. Ponekad brza u priči, ali ju se načelno razumije. Kolege joj pomažu oko sitnih gramatičkih pogrešaka, iako je jako dobro upoznata s posebnostima hrvatske gramatike. Svakako ju se razumije na predavanjima i seminarima“, priča njezin kolega i prijatelj s fakulteta Patrik Kuljanac.
Nije nikad formalno pohađala tečaj hrvatskog jezika, ali kao zaljubljenica u jezike ažurna je po pitanju različitih usluga za učenje koje se nude na internetu. U želji da jednom ode na studentsku razmjenu u njemačku pronašla je online tečaj Split Misli koji uz predočenje potvrde o studiranju, nudi besplatne sate učenja njemačkog.
„Imali smo online sastanke dva puta tjedno po sat vremena. Na prvu mi se svidio koncept no samo učenje se pokazalo teže nego sam mislila, pogotovo kada se mora uskladiti s obavezama na fakultetu. Za razinu A1 poznavanja njemačkog potrebno je 4 mjeseca pohađanja nakon čega se piše ispit. Čovjeku treba puno motivacije da odradi tečaj i zaista nauči pričati,“ prepričala je Phuong svoje iskustvo sa Split Misli platformom.
Mlađi polubrat ove studentice, sada polaznik 3.razreda, ima vijetnamske korijene i sada se nalazi u procesu dodatnog učenja hrvatskog koji je Phuong na svoj način već prošla. Učenik je u trećem razredu Osnovne škole Poliklinike Suvag. Ova ustanova osim redovne nastave organizira i dodatni rehabilitacijski program za djecu s teškoćama u govoru, u koja se ubrajaju i djeca koja imaju roditelje strance ili su došla iz druge zemlje pa im hrvatski nije materinji jezik.
„S našom djecom u dodatnom programu rade vrsni logopedi kojima je cilj da dijete stekne jezične vještine dovoljno dobre da se u najkraćem roku prebaci u isključivo redovnu nastavu. Kod nas su u trećem razredu dječak čija je mama Vijetnamka i djevojčica iz Ukrajine. Oboje su za sada pokazali veliki napredak u jeziku i to su nam vjerodostojni pokazatelji da radimo dobar posao“, rekao je pedagog škole Tomislav Zec.
(Gluić, Milošević)
„S našom djecom u dodatnom programu rade vrsni logopedi kojima je cilj da dijete stekne jezične vještine dovoljno dobre da se u najkraćem roku prebaci u isključivo redovnu nastavu. Kod nas su u trećem razredu dječak čija je mama Vijetnamka i djevojčica iz Ukrajine. Oboje su za sada pokazali veliki napredak u jeziku i to su nam vjerodostojni pokazatelji da radimo dobar posao“, rekao je pedagog škole Tomislav Zec.
(Gluić, Milošević)
|
|
Portal HR4EU
Ideja portala za učenje hrvatskog jezika nastala je na Zavodu za lingvistiku Filozofskog Fakulteta u Zagrebu
Mladi lingvisti doktorandi uvidjeli su da nema takvog projekta za hrvatski jezik, pa su napisali projekt i aplicirali europska sredstva. Na projektu su radili 15 mjeseci.
Portal od 2016. nema službeno financiranje, pa funkcionira zahvaljujući volonterskom radu istraživača koji tamo rade.
Najviše korisnika na početku su bili pripadnici hrvatske dijaspore, osobito potomci Hrvata iz Južne Amerike i Australije, koji su se prijavili s željom da nauče jezik svojih roditelja.
Mladi lingvisti doktorandi uvidjeli su da nema takvog projekta za hrvatski jezik, pa su napisali projekt i aplicirali europska sredstva. Na projektu su radili 15 mjeseci.
Portal od 2016. nema službeno financiranje, pa funkcionira zahvaljujući volonterskom radu istraživača koji tamo rade.
Najviše korisnika na početku su bili pripadnici hrvatske dijaspore, osobito potomci Hrvata iz Južne Amerike i Australije, koji su se prijavili s željom da nauče jezik svojih roditelja.
Razvojem izbjegličke situacije u Europi (rat u Ukrajini i Bliskom Istoku) još je porastao broj useljenika koji žele naučiti hrvatski.
16452 korisnika - danas
Korisnici dolaze iz cijelog svijeta. Neki su vrlo aktivni i pokazuju trenutnu inicijativu javljajući se s upitima o daljnjem razvitku portala.
Voditelji portala osim klasične gramatike i leksika dodali su i dio na stranici s informacijama o hrvatskoj kulturi i načinu života. Također nude i korisne informacije o tome kako da se stranci lakše snađu u razgovoru s institucijama, s administracijom i sličnom terminologijom.
Razvoj portala je moguć, ali su potrebna veća financijska sredstva. Ekipa s portala vjeruje da će pronaći institucionalni okvir kroz koji bi mogli skupiti veća sredstva.
(Gluić)
16452 korisnika - danas
Korisnici dolaze iz cijelog svijeta. Neki su vrlo aktivni i pokazuju trenutnu inicijativu javljajući se s upitima o daljnjem razvitku portala.
Voditelji portala osim klasične gramatike i leksika dodali su i dio na stranici s informacijama o hrvatskoj kulturi i načinu života. Također nude i korisne informacije o tome kako da se stranci lakše snađu u razgovoru s institucijama, s administracijom i sličnom terminologijom.
Razvoj portala je moguć, ali su potrebna veća financijska sredstva. Ekipa s portala vjeruje da će pronaći institucionalni okvir kroz koji bi mogli skupiti veća sredstva.
(Gluić)
što kaže centar za mirovne studije o mogućnostima besplatnog učenja hrvatskog jezika za strance ?
U Hrvatskoj, pitanje pristupa obrazovanju stranih radnika u smislu učenja hrvatskog jezika ili kulture trenutno nije obuhvaćeno javnom politikom. Ovaj nedostatak uređenja ostavlja učenje jezika isključivo na dobroj volji poslodavaca ili pojedinaca koji su spremni financijski podržati tečajeve jezika.
Jedna od prepreka je financijska strana, gdje je pitanje tko će snositi troškove tečaja jezika.
Ako su poslodavci spremni i u mogućnosti financijski podržati ovu inicijativu, strani radnici imaju priliku naučiti jezik. Međutim, često je odgovornost na samim pojedincima koji, ako žele učiti jezik, moraju plaćati skupe tečajeve. Na primjer, informacije ukazuju da je za jedan semestar učenja hrvatskog jezika u Croaticumu potrebno platiti više od 800 eura.
U teoriji, legislativa nalaže da je učenje jezika obavezno za izbjeglice ili osobe pod međunarodnom zaštitom (članak 74. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti). Međutim, u praksi, Ministarstvo obrazovanja, koje je odgovorno za provedbu tečajeva jezika, suočilo se s problemima zbog netransparentnog korištenja sredstava iz europskih fondova. Trenutno ne postoji organiziran tečaj jezika za izbjeglice financiran od strane države.
Nadalje, Hrvatska nije donijela novi Akcijski plan za integraciju od 2019. godine, koji je prethodno bio namijenjen isključivo osobama pod međunarodnom zaštitom. Ova praznina u političkim inicijativama dodatno otežava situaciju za strane radnike i izbjeglice.
U pozitivnom svjetlu, Grad Zagreb najavio je provedbu tečajeva jezika kako za izbjeglice tako i za strane radnike. Ipak, važno je napomenuti da će ti tečajevi biti ograničenog kapaciteta zbog financijskih ograničenja lokalne samouprave. Izazovno je postići dovoljan obuhvat kako bi zadovoljili rastuću potrebu ljudi za učenjem jezika u ovoj zajednici.(Gluić)
Jedna od prepreka je financijska strana, gdje je pitanje tko će snositi troškove tečaja jezika.
Ako su poslodavci spremni i u mogućnosti financijski podržati ovu inicijativu, strani radnici imaju priliku naučiti jezik. Međutim, često je odgovornost na samim pojedincima koji, ako žele učiti jezik, moraju plaćati skupe tečajeve. Na primjer, informacije ukazuju da je za jedan semestar učenja hrvatskog jezika u Croaticumu potrebno platiti više od 800 eura.
U teoriji, legislativa nalaže da je učenje jezika obavezno za izbjeglice ili osobe pod međunarodnom zaštitom (članak 74. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti). Međutim, u praksi, Ministarstvo obrazovanja, koje je odgovorno za provedbu tečajeva jezika, suočilo se s problemima zbog netransparentnog korištenja sredstava iz europskih fondova. Trenutno ne postoji organiziran tečaj jezika za izbjeglice financiran od strane države.
Nadalje, Hrvatska nije donijela novi Akcijski plan za integraciju od 2019. godine, koji je prethodno bio namijenjen isključivo osobama pod međunarodnom zaštitom. Ova praznina u političkim inicijativama dodatno otežava situaciju za strane radnike i izbjeglice.
U pozitivnom svjetlu, Grad Zagreb najavio je provedbu tečajeva jezika kako za izbjeglice tako i za strane radnike. Ipak, važno je napomenuti da će ti tečajevi biti ograničenog kapaciteta zbog financijskih ograničenja lokalne samouprave. Izazovno je postići dovoljan obuhvat kako bi zadovoljili rastuću potrebu ljudi za učenjem jezika u ovoj zajednici.(Gluić)
Are You Syrious? organizacija
Ova udruga posljednjih 8 godina radi na pružanju pomoći azilantima (osobama pod međunarodnom zaštitom) i tražiteljima međunarodne zaštite na području Zagreba. Od 2019. krenulo se s održavanjem tečajeva opismenjavanja i obrazovanja stranaca.
Integracijski centar udruge AYS nalazi se u ulici Božidara Magovca u kvartu Središće.
Ondje se svi sati s polaznicima odrađuju uživo i svi su besplatni.
Dobrodošli su svi zainteresirani neovisno o dobi.
Ondje se svi sati s polaznicima odrađuju uživo i svi su besplatni.
Dobrodošli su svi zainteresirani neovisno o dobi.
Voditelji tečaja hrvatskog primarno su studenti kroatistike, nastavnici hrvatskog jezika ili stranog jezika s iskustvom u poučavanju hrvatskog. Najveći broj volontera studenti su završnih godina smjera kroatistika. Tečajevi su podijeljeni na više grupa, u koje zbog prostornog ograničenja stane 10 polaznika. Po rasporedu dolaze u Integracijski centar na sate jezika 3 puta tjedno. Moguće je održavanje tečaja i za više grupa istovremeno.
Bitnu ulogu u prilagodbi igra podrijetlo
Onima koji dolaze iz zemalja ruskog govornog područja, lakše je savladati čitanje, govor i pismo zbog sličnosti jezičnog sustava nego Arapima ili Turcima. Potonji nemaju viziju o rodu i padežu, a koriste i riječi koje same objedinjuju nekoliko značenja za koja u Hrvatskoj trebaju zasebni izrazi. Također izgovor pojedinih glasova jedan je od češćih problema, osobito ako ih polaznik nema u svom materinjem jeziku. Prema riječima voditeljice tečaja, to su uobičajeni problemi koji se slušanjem i vježbom savlada. Rijetko nailaze na ekstremno nerazumijevanje gradiva i zadovoljni su napretkom i znanjem koje polaznici pokažu na završnome ispitu. Svi koji su pohađali tečaj motivirali su se na marljiv rad zbog prijateljskog pristupa i dobre atmosfere na satima iz čega se stvaraju i nova prijateljstva.
(Milošević)
Bitnu ulogu u prilagodbi igra podrijetlo
Onima koji dolaze iz zemalja ruskog govornog područja, lakše je savladati čitanje, govor i pismo zbog sličnosti jezičnog sustava nego Arapima ili Turcima. Potonji nemaju viziju o rodu i padežu, a koriste i riječi koje same objedinjuju nekoliko značenja za koja u Hrvatskoj trebaju zasebni izrazi. Također izgovor pojedinih glasova jedan je od češćih problema, osobito ako ih polaznik nema u svom materinjem jeziku. Prema riječima voditeljice tečaja, to su uobičajeni problemi koji se slušanjem i vježbom savlada. Rijetko nailaze na ekstremno nerazumijevanje gradiva i zadovoljni su napretkom i znanjem koje polaznici pokažu na završnome ispitu. Svi koji su pohađali tečaj motivirali su se na marljiv rad zbog prijateljskog pristupa i dobre atmosfere na satima iz čega se stvaraju i nova prijateljstva.
(Milošević)