Migrantska kriza započela je 2015. godine, no još je uvijek aktualna tematika političkih i medijskih razgovora. Iako su valovi migracija oscilirali s vremenom, uvijek su prisutni i aktualni.
Emma Matković, Hana Volenik i Roberto Klimeš upoznat će Vas sa sudbinom migranata u Lijepoj našoj.
Kojim rutama se kreću migranti te s kakvim se sve preprekama suočavaju? Tko je migrant, a tko, pak, izbjeglica? Koje institucije pomažu integraciji migranata u RH? Vjerujemo li medijima pri izvještavanju o migracijama? Grade li mediji “zid” između migranata i javnosti? Samo su neka od pitanja na koje ćemo Vam ponuditi odgovore te podijeliti naša mišljenja.
Emma Matković, Hana Volenik i Roberto Klimeš upoznat će Vas sa sudbinom migranata u Lijepoj našoj.
Kojim rutama se kreću migranti te s kakvim se sve preprekama suočavaju? Tko je migrant, a tko, pak, izbjeglica? Koje institucije pomažu integraciji migranata u RH? Vjerujemo li medijima pri izvještavanju o migracijama? Grade li mediji “zid” između migranata i javnosti? Samo su neka od pitanja na koje ćemo Vam ponuditi odgovore te podijeliti naša mišljenja.
"No one leaves home unless home is the mouth of a shark." - Warsan Shire
"Migration is an expression of the human aspiration for dignity, safety and a better future. It is a part of the social fabric, part of our very make-up as a human family." - Ban Ki-moon
Emma Matković
"A simple way to take measure of a country is to look at how many want in.. And how many want out." - Toni Blair
Ne vjerujemo migrantima! Vjerujemo li medijima?
Prema pisanjima portala Hrvatske radiotelevizije u članku „Zemlje EU-a 2018. odobrile više od 300 tisuća zahtjeva za azil, RH odobrila 155“ koji je objavljen 25. travnja 2019. godine, navodi se kako je Republika Hrvatska, prema podacima Eurostata, u 2018. godini odobrila 155 zahtjeva tražitelja azila.
„Eurostat je u četvrtak objavio podatke prema kojima je 28 članica EU-a tijekom 2018. odobrilo zaštitu za 333.400 tražitelja azila, što je gotovo 40 posto manje u odnosu na 2017., kada je odobreno 533.000 azila.Hrvatska je prošle godine odobrila 155 zahtjeva za azil, a među tražiteljima je najviše Sirijaca (80), zatim Iračana (35) i Iranaca (10)“.
Podatak iz navedenog članka o broju odobrenih zahtjeva azilanata na području Republike Hrvatske u 2018. godini ne poklapa se s podacima u statistici Ministarstva unutarnjih poslova, koji se mogu pronaći na njihovim službenim stranicama.
„Eurostat je u četvrtak objavio podatke prema kojima je 28 članica EU-a tijekom 2018. odobrilo zaštitu za 333.400 tražitelja azila, što je gotovo 40 posto manje u odnosu na 2017., kada je odobreno 533.000 azila.Hrvatska je prošle godine odobrila 155 zahtjeva za azil, a među tražiteljima je najviše Sirijaca (80), zatim Iračana (35) i Iranaca (10)“.
Podatak iz navedenog članka o broju odobrenih zahtjeva azilanata na području Republike Hrvatske u 2018. godini ne poklapa se s podacima u statistici Ministarstva unutarnjih poslova, koji se mogu pronaći na njihovim službenim stranicama.
Izvor: Pixabay
Emma Matković, Hana Volenik
Izvor: Pixabay
Statistički podaci
Naime, migrantska kriza u tijeku je od 2015. godine, a s obzirom na to da se radi o masovnim migracijama koje se iz godine u godinu povećavaju, potrebno je voditi statističke podatke o broju migranata koji su ušli unutar granica Republike Hrvatske, broju ilegalnih migranata, onih koji nisu uspjeli prijeći granicu te su izgubili život i slično. Također kao jedan od važnih statističkih podataka za jednu državu je i broj tražitelja azila, odnosno broj migranata kojima je taj zahtjev odobren. Kada se migrantu odobri azil on ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj te mu se osigurava smještaj (koji odlazi na teret državnog proračuna).
Osim toga, azilanti imaju pravo na: zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, rad, besplatnu pravnu pomoć, socijalnu skrb, pomoć pri uključivanju u društvo, itd… Svaki od ovih segmenata učinit će azilante pripadnicima društvene zajednice u koju dolaze kao stranci.
Statističkih podataka zaista je mnogo te postoje razni izvori koji posjeduju te informacije. Jedan od najčešće korištenih statističkih izvora prethodno je navedeni Eurostat, dok je za Hrvatsku ključan Državni zavod za statistiku te konkretno za tematiku migranata – statistika Ministarstva unutarnjih poslova.
Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske na svojim stranicama ima sakupljene statističke podatke o tražiteljima azila od 2008. godine pa sve do aktualne 2019. godine. S obzirom na to da se podatak u članku na portalu Hrvatske radiotelevizije odnosi na prethodnu, 2018. godinu, fokus je izvješće MUP-a iz 2018. – koje je prikazano u dva dijela. Prvo izvješće podrazumijeva podatke od 1. siječnja 2018. godine do 30. rujna 2018. godine prema kojemu je u tom razdoblju odobren azil 140 osoba, od čega je 96 muškaraca te 44 žene. Uzmemo li da je podatak Eurostata za 2018. godinu točan te da je Hrvatska uistinu odobrila 155 zahtjeva tražitelja azila, to bi značilo kako je u posljednjem tromjesečju 2018. godine odobreno tek 15 zahtjeva. S druge strane, pogledamo li izvješće MUP-a za cijelu 2018. godinu, uočit ćemo da je podatak o potvrđenim zahtjevima za azil puno veći od onog prikazanog Eurostatom, a iznosi 240. Nepravilnost u prikazivanju statističkih podataka velik je propust, pogotovo kada je riječ o temi koja ima vrlo visok prag relevantnosti (poput migrantske krize). Nepoklapanje podataka često se pojavljuje u izvještavanju o migrantima.
Naime, migrantska kriza u tijeku je od 2015. godine, a s obzirom na to da se radi o masovnim migracijama koje se iz godine u godinu povećavaju, potrebno je voditi statističke podatke o broju migranata koji su ušli unutar granica Republike Hrvatske, broju ilegalnih migranata, onih koji nisu uspjeli prijeći granicu te su izgubili život i slično. Također kao jedan od važnih statističkih podataka za jednu državu je i broj tražitelja azila, odnosno broj migranata kojima je taj zahtjev odobren. Kada se migrantu odobri azil on ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj te mu se osigurava smještaj (koji odlazi na teret državnog proračuna).
Osim toga, azilanti imaju pravo na: zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, rad, besplatnu pravnu pomoć, socijalnu skrb, pomoć pri uključivanju u društvo, itd… Svaki od ovih segmenata učinit će azilante pripadnicima društvene zajednice u koju dolaze kao stranci.
Statističkih podataka zaista je mnogo te postoje razni izvori koji posjeduju te informacije. Jedan od najčešće korištenih statističkih izvora prethodno je navedeni Eurostat, dok je za Hrvatsku ključan Državni zavod za statistiku te konkretno za tematiku migranata – statistika Ministarstva unutarnjih poslova.
Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske na svojim stranicama ima sakupljene statističke podatke o tražiteljima azila od 2008. godine pa sve do aktualne 2019. godine. S obzirom na to da se podatak u članku na portalu Hrvatske radiotelevizije odnosi na prethodnu, 2018. godinu, fokus je izvješće MUP-a iz 2018. – koje je prikazano u dva dijela. Prvo izvješće podrazumijeva podatke od 1. siječnja 2018. godine do 30. rujna 2018. godine prema kojemu je u tom razdoblju odobren azil 140 osoba, od čega je 96 muškaraca te 44 žene. Uzmemo li da je podatak Eurostata za 2018. godinu točan te da je Hrvatska uistinu odobrila 155 zahtjeva tražitelja azila, to bi značilo kako je u posljednjem tromjesečju 2018. godine odobreno tek 15 zahtjeva. S druge strane, pogledamo li izvješće MUP-a za cijelu 2018. godinu, uočit ćemo da je podatak o potvrđenim zahtjevima za azil puno veći od onog prikazanog Eurostatom, a iznosi 240. Nepravilnost u prikazivanju statističkih podataka velik je propust, pogotovo kada je riječ o temi koja ima vrlo visok prag relevantnosti (poput migrantske krize). Nepoklapanje podataka često se pojavljuje u izvještavanju o migrantima.
Medijsko uokviravanje
Mediji koji su posrednici između informacije i publike nerijetko nameću teme i uokviruju diskurse kroz koje promatramo migrante. Zbog medijske prezentacije koja proizlazi iz prethodno navedenog, publika (odnosno građani) može osjećati određen strah od useljavanja velikog broja migranata.
Kako bi novinar došao do točnog statističkog stanja, poželjno je prilikom obrade teksta koristiti različite izvore kako ne bi dolazilo do netransparentnih i netočnih informacija koje se potom prosljeđuju publici. U ovom slučaju najpoželjniji izbor trebao bi biti službeni izvor informacija (odnosno nadležna institucija, organizacija te skupina ili pojedinac koji imaju javno ovlaštenje i zakonsku dužnost izdavati podatke o nekom događaju). Nepodudarnost podataka u članku izaziva veliku nesigurnost u točno, iskreno i vjerodostojno izvještavanje. No, zbog vlastitog neiskustva čitatelji su skloni vjerovati gotovo svakom izvoru koji im se predstavi kroz obradu informacije. Također, velik broj medija samo preuzima podatke od Hrvatske izvještajne novinske agencije (HINA), bez daljnje provjere.
Ono na što treba obratiti pažnju jest način na koji je informacija predstavljena. U samom članku potencira se na smanjenju pristizanja migranata, iako je više nego jasno kako problem s migrantskom krizom još uvijek očekuje svoje rješenje. Posljednjih nekoliko mjeseci najveći problem predstavljaju ilegalni ulasci na područje Republike Hrvatske, stoga možemo zaključiti kako se točan broj pristiglih migranata niti ne može konkretno odrediti.
Provjera točnosti podataka
Iako migrantska kriza traje već duži niz godina, mediji bi i dalje trebali bolje provjeravati podatke koji odlaze širim narodnim masama. Propusti se događaju svakodnevno, bilo da je riječ o portalima - ili kojem drugom mediju. Građani imaju pravo biti pravilno, ali i pravovremeno informirani o svim događanjima unutar države. Zbog stigme koja dolazi s migrantima, važno je pripaziti na obavještavanje javnosti. Podaci bi trebali biti provjereni čak do nekoliko puta. Izričito je važno napomenuti kako mediji ponekad imaju tendenciju povećavati ili smanjivati statističke podatke, kako bi se spriječila masovna panika kod publike. Također, stvaranje određenog diskursa o migrantima ne potječe samo iz domaćih medija. Najviše su za to zaslužni strani mediji (ponajviše mediji zapadnih zemalja).
Zbog razlike između podataka koji su prikazani u članku „Zemlje EU-a 2018. odobrile više od 300 tisuća zahtjeva za azil, RH odobrila 155“ te onih na službenim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova, niti same autorice nisu sigurne u valjanost informacije koja je pružena čitateljima. Kako je MUP službena institucija na području Republike Hrvatske postoji tendencija priklanjanja službenom izvoru podataka, koji u samom članku nije spomenut. Članak zapravo sadržava vrlo oskudne informacije koje ne odaju aktualno stanje problematike migranata. Prihvaćanje azila zanimljiva je tema koja je vrijedna daljnjeg istraživanja i praćenja jer će se kroz godine i sama situacija s migrantima mijenjati. Stoga, možemo potvrditi kako prikazana informacija nije u potpunosti točna, iako članak sadrži izvor informacija. Provjerom ovog slučaja zaključeno je kako ponekad nije dovoljno koristiti samo jedan izvor prilikom izvještavanja (bilo da je riječ o migrantima ili nekoj drugoj temi), već je važno odvojiti vrijeme na valjano prikupljanje informacija.
Mediji koji su posrednici između informacije i publike nerijetko nameću teme i uokviruju diskurse kroz koje promatramo migrante. Zbog medijske prezentacije koja proizlazi iz prethodno navedenog, publika (odnosno građani) može osjećati određen strah od useljavanja velikog broja migranata.
Kako bi novinar došao do točnog statističkog stanja, poželjno je prilikom obrade teksta koristiti različite izvore kako ne bi dolazilo do netransparentnih i netočnih informacija koje se potom prosljeđuju publici. U ovom slučaju najpoželjniji izbor trebao bi biti službeni izvor informacija (odnosno nadležna institucija, organizacija te skupina ili pojedinac koji imaju javno ovlaštenje i zakonsku dužnost izdavati podatke o nekom događaju). Nepodudarnost podataka u članku izaziva veliku nesigurnost u točno, iskreno i vjerodostojno izvještavanje. No, zbog vlastitog neiskustva čitatelji su skloni vjerovati gotovo svakom izvoru koji im se predstavi kroz obradu informacije. Također, velik broj medija samo preuzima podatke od Hrvatske izvještajne novinske agencije (HINA), bez daljnje provjere.
Ono na što treba obratiti pažnju jest način na koji je informacija predstavljena. U samom članku potencira se na smanjenju pristizanja migranata, iako je više nego jasno kako problem s migrantskom krizom još uvijek očekuje svoje rješenje. Posljednjih nekoliko mjeseci najveći problem predstavljaju ilegalni ulasci na područje Republike Hrvatske, stoga možemo zaključiti kako se točan broj pristiglih migranata niti ne može konkretno odrediti.
Provjera točnosti podataka
Iako migrantska kriza traje već duži niz godina, mediji bi i dalje trebali bolje provjeravati podatke koji odlaze širim narodnim masama. Propusti se događaju svakodnevno, bilo da je riječ o portalima - ili kojem drugom mediju. Građani imaju pravo biti pravilno, ali i pravovremeno informirani o svim događanjima unutar države. Zbog stigme koja dolazi s migrantima, važno je pripaziti na obavještavanje javnosti. Podaci bi trebali biti provjereni čak do nekoliko puta. Izričito je važno napomenuti kako mediji ponekad imaju tendenciju povećavati ili smanjivati statističke podatke, kako bi se spriječila masovna panika kod publike. Također, stvaranje određenog diskursa o migrantima ne potječe samo iz domaćih medija. Najviše su za to zaslužni strani mediji (ponajviše mediji zapadnih zemalja).
Zbog razlike između podataka koji su prikazani u članku „Zemlje EU-a 2018. odobrile više od 300 tisuća zahtjeva za azil, RH odobrila 155“ te onih na službenim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova, niti same autorice nisu sigurne u valjanost informacije koja je pružena čitateljima. Kako je MUP službena institucija na području Republike Hrvatske postoji tendencija priklanjanja službenom izvoru podataka, koji u samom članku nije spomenut. Članak zapravo sadržava vrlo oskudne informacije koje ne odaju aktualno stanje problematike migranata. Prihvaćanje azila zanimljiva je tema koja je vrijedna daljnjeg istraživanja i praćenja jer će se kroz godine i sama situacija s migrantima mijenjati. Stoga, možemo potvrditi kako prikazana informacija nije u potpunosti točna, iako članak sadrži izvor informacija. Provjerom ovog slučaja zaključeno je kako ponekad nije dovoljno koristiti samo jedan izvor prilikom izvještavanja (bilo da je riječ o migrantima ili nekoj drugoj temi), već je važno odvojiti vrijeme na valjano prikupljanje informacija.
Izvor: Pixabay
Očitovanje MUP-a
Autorice su, potaknute rezultatima fact check analize, kontaktirale službeni izvor informacija o tražiteljima međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, te dana 16. prosinca 2019. dobile sljedeći odgovor:
“Ministarstvo unutarnjih poslova RH objavljuje točne podatke o broju tražitelja međunarodne zaštite i broju osoba kojima je u Republici Hrvatskoj priznata međunarodna zaštita, a razlog odstupanja u podacima je različita metodologija prikupljanja statističkih podataka.
Naime, Ministarstvo unutarnjih poslova prikuplja podatke od trenutka izražene namjere za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva. Pojašnjavamo kako je tražitelj međunarodne zaštite državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15, 127/17).
Za razliku od toga, zbog različite metodologije prikupljanja statističkih podataka Eurostat prikuplja podatke o broju podnesenih zahtjeva, no ne i izražene namjere budući da osoba koja je izrazila namjeru te stekla status tražitelja međunarodne zaštite ne mora uvijek podnijeti i formalan zahtjev za međunarodnom zaštitom.
Dodatno pojašnjavamo kako se odluke o odobrenoj međunarodnoj zaštiti, zbog Eurostat metodologije prikupljanja podataka tkz. Eurostat statistike, razvrstavaju na pozitivne odluke donesene tijekom prvostupanjskog administrativnog postupka, drugostupanjskog postupka pred Upravnim sudom te postupka preseljenja (resettlement) koje Hrvatska provodi za sirijske izbjeglice iz Turske. Unutar ovih podjela postoji i podjela prema vrsti odobrenih zaštita, azil i supsidijarnu zaštitu.
Zbrojem svega navedenog dolazimo do ukupnog broja odobrenih zaštita koji je u skladu s prikazanim ukupnim zaštitama na stranicama MUP-a”.
Prema službenom očitovanju MUP-a, radi se o različitom načinu prikupljanja podataka, što u konačnici dovodi do različitih rezultata odnosno statističkih podataka, u ovom slučaju broju odobrenih zahtjeva tražitelja azila. No, u članku „Zemlje EU-a 2018. odobrile više od 300 tisuća zahtjeva za azil, RH odobrila 155“ se spominje samo konačan broj odobrenih zahtjeva te ukoliko se novinar, kao što su to napravile autorice ove analize, odluče na provjeru točnosti podataka, naići će na podatke drugog službenog izvora, u ovom slučaju izvješća MUP-a, koji ne odgovaraju podacima iz spomenutog članka. Naime, autorice smatraju kako je zbog izostavljenog konteksta načina prikupljanja podataka u članku portala Hrvatske radiotelevizije, lako doći do krivog zaključka i širenja dezinformacija.
Autorice su, potaknute rezultatima fact check analize, kontaktirale službeni izvor informacija o tražiteljima međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, te dana 16. prosinca 2019. dobile sljedeći odgovor:
“Ministarstvo unutarnjih poslova RH objavljuje točne podatke o broju tražitelja međunarodne zaštite i broju osoba kojima je u Republici Hrvatskoj priznata međunarodna zaštita, a razlog odstupanja u podacima je različita metodologija prikupljanja statističkih podataka.
Naime, Ministarstvo unutarnjih poslova prikuplja podatke od trenutka izražene namjere za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva. Pojašnjavamo kako je tražitelj međunarodne zaštite državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15, 127/17).
Za razliku od toga, zbog različite metodologije prikupljanja statističkih podataka Eurostat prikuplja podatke o broju podnesenih zahtjeva, no ne i izražene namjere budući da osoba koja je izrazila namjeru te stekla status tražitelja međunarodne zaštite ne mora uvijek podnijeti i formalan zahtjev za međunarodnom zaštitom.
Dodatno pojašnjavamo kako se odluke o odobrenoj međunarodnoj zaštiti, zbog Eurostat metodologije prikupljanja podataka tkz. Eurostat statistike, razvrstavaju na pozitivne odluke donesene tijekom prvostupanjskog administrativnog postupka, drugostupanjskog postupka pred Upravnim sudom te postupka preseljenja (resettlement) koje Hrvatska provodi za sirijske izbjeglice iz Turske. Unutar ovih podjela postoji i podjela prema vrsti odobrenih zaštita, azil i supsidijarnu zaštitu.
Zbrojem svega navedenog dolazimo do ukupnog broja odobrenih zaštita koji je u skladu s prikazanim ukupnim zaštitama na stranicama MUP-a”.
Prema službenom očitovanju MUP-a, radi se o različitom načinu prikupljanja podataka, što u konačnici dovodi do različitih rezultata odnosno statističkih podataka, u ovom slučaju broju odobrenih zahtjeva tražitelja azila. No, u članku „Zemlje EU-a 2018. odobrile više od 300 tisuća zahtjeva za azil, RH odobrila 155“ se spominje samo konačan broj odobrenih zahtjeva te ukoliko se novinar, kao što su to napravile autorice ove analize, odluče na provjeru točnosti podataka, naići će na podatke drugog službenog izvora, u ovom slučaju izvješća MUP-a, koji ne odgovaraju podacima iz spomenutog članka. Naime, autorice smatraju kako je zbog izostavljenog konteksta načina prikupljanja podataka u članku portala Hrvatske radiotelevizije, lako doći do krivog zaključka i širenja dezinformacija.
"World belongs to humanity, not this leader, that leader or that king or prince or religious leader. World belongs to humanity." - Dalai Lama
Uloga Europske unije u migracijskoj krizi – krivac ili spasioc?
|
Europska migracijska kriza započela je 2015. godine, a podrazumijeva migracije stanovnika afričkih i azijskih zemalja prema državama Europske unije. Jedna je od posljedica uspona Islamske Države te pogoršanja odnosa između država Bliskog istoka. Iako trend migracija u svijetu postoji oduvijek, posebice prelaska iz siromašnih zemalja u bogate, pojavom drugačijih društveno-ekonomskih uvjeta odnosno eskalirajućih situacija poput rata, nereda i slično, razlozi migracija se mijenjaju.
Iako su ciljano odredište masovnih migracija razvijene zemlje Europske unije za koje se smatra da imaju zadatak pružiti migrantima stabilnije uvjete za život, financijsku potporu te sve ono što nisu mogli pronaći u matičnoj zemlji, postavlja se pitanje je li zaista Europska unija dužna to ispuniti te koja je njezina uloga u sukobima koji svakodnevno izbijaju? |
doc. dr. sc. Robert Mikac
Ono što je bilo 2015. i 2016. se ne može ponoviti, ali... |
Emma Matković, Roberto Klimeš
Zbog geografskog položaja Europske unije te blizine sa zemljama Bliskog istoka i afričkih država, logičan slijed migracijskih trendova je pronalazak sigurnosti u zemljama članicama. No, sagledamo li širu sliku, povijesne, političke, društvene i ekonomske aspekte, pitamo se nije li taj priliv ljudi u smjeru Europe kontradiktoran? Prema pisanju doc. dr. sc. Roberta Mikaca te dr. sc. Filipa Dragovića u tekstu „Masovne migracije: izazovi, posljedice i put naprijed“ postoje stavovi kako je Europska unija odgovorna za uzrok sukoba u zemljama Bliskog istoka, ali da ne možemo to tvrditi sa stopostotnom sigurnošću, jer su ratno stanje i sukobi posljedica prvenstveno unutarnje politike i nestabilnosti tih država. Neprestani politički i vojni sukob koji traje još od osnutka Izraela temelji se na želji Arapa da stvore vlastitu državu na području Gaze i Zapadne obale. No, kako se u tu priču uklapa Europska unija?
|
Doc. dr. sc. Robert Mikac pojasnio je na što se odnosi pojam "Masovne migracije" |
Kao što smo već naveli, prema članku EU nije krivac za sukobe, ali njezina odgovornost leži u tome da je politikom nečinjenja i izostankom intervencije u spriječavanju nemira, postala sukrivac za događaje na spomenutim područjima. Osim toga, povijesno gledano, razloge za izbijanje krize na Bliskom istoku možemo tražiti u odnosu politike jakih sila poput SAD-a i Rusije, ali i djelovanja pojedinih članica EU, kao što je Velika Britanija i Francuska, razdoblja kolonizacija i drugo. Generalno, države članice EU imaju jaku individualnu vanjsku politiku, no razlog zbog kojeg se savez europskih država naziva sukrivcem je nedostatak jedinstvene zajedničke politike zbog kojeg se ne mogu definirati stavovi i rješenja kriznih situacija, poput ove na Bliskom istoku. Naime, neke su države EU kao odgovor na migracijsku krizu otvoreno pozdravile dolazak i ostanak migranata unutar svojih granica, dok druge države nemaju takvu politiku dobrodošlice. Primjerice Njemačka je svojom politikom otvorenih vrata pozivala migrante na prihvaćanje njihova domaćinstva, čemu svjedoče brojne izjave kancelarke Angele Merkel. Uz rame Njemačkoj, tu su se mogle pronaći i države poput Italije i Švedske koje su tijekom posljednih godina zabilježile velik broj priliva migranata. S druge strane, Mađarska je vodila jasnu migrantsku politiku postavljajući žicu na južnu granicu kako bi spriječila masovni ulazak „neprijatelja“ u vlastitu državu. Države koje pripadaju Balkanskoj ruti, to jest Turska, Grčka, Makedonija, Srbija, Hrvatska i Slovenija, su vodile zasebne politike koje se najčešće tiču tranzicije i time osiguravale put prema Zapadnoj Europi organizacijom prijevoza migranata. S druge strane neke od država Balkanske rute također su reagirale postavljanjem žice na svoje granice. Iz toga zaključujemo da je postojanje paradoksa u okviru ove tematike neizbježno.
Dalje, Mikac i Dragović raspravljaju kako je možda jedna od glavnih suprotnosti situacija u kojoj se našla Makedonija. Zemlja koja nije članica EU, iako se nalazi među kandidatima za pristupanje, ostavljena je da se sama bori s pokušajima zaustavljanja masovnih migracija. Države Europske unije su tražile od zemlje izlazećeg sunca da zaustavi migrante, zanemarujući to da država nečlanica štiti Europsku Uniju od same Unije, s obzirom da migranti u Makedoniju dolaze iz Grčke, koja je članica EU. Ovaj primjer najbolje iznosi paradoks izrečen u naslovu ovog teksta i dovodi u pitanje politiku otvorenosti koje pojedine zemlje članice vode. Ta je politika otvorenosti, posebice Njemačka politika ranije, nakon izbijanja rata između Sirije i Iraka, kada je nastupio masovni migracijski val, pokazala diferencirane stavove među državama i izostanak planskog rješavanja migracijske krize na razini Europske unije.
Dalje, Mikac i Dragović raspravljaju kako je možda jedna od glavnih suprotnosti situacija u kojoj se našla Makedonija. Zemlja koja nije članica EU, iako se nalazi među kandidatima za pristupanje, ostavljena je da se sama bori s pokušajima zaustavljanja masovnih migracija. Države Europske unije su tražile od zemlje izlazećeg sunca da zaustavi migrante, zanemarujući to da država nečlanica štiti Europsku Uniju od same Unije, s obzirom da migranti u Makedoniju dolaze iz Grčke, koja je članica EU. Ovaj primjer najbolje iznosi paradoks izrečen u naslovu ovog teksta i dovodi u pitanje politiku otvorenosti koje pojedine zemlje članice vode. Ta je politika otvorenosti, posebice Njemačka politika ranije, nakon izbijanja rata između Sirije i Iraka, kada je nastupio masovni migracijski val, pokazala diferencirane stavove među državama i izostanak planskog rješavanja migracijske krize na razini Europske unije.
Intervju s doc. dr. sc. Robert Mikac (desno)
|
Otvorena politika prema migrantima? |
Iako je spomenuti tekst dvojice autora objavljen u znanstvenom časopisu „Forum za sigurnosne studije“, 2017. godine, teze koje su koristili i koje smo naveli u tesktu možemo primijeniti i na aktualnu migrantsku situaciju danas. Naime, kao što je već spomenuto da su sukobi u državama Bliskog istoka posljedica vlastite untarnje politike, ne možemo izostaviti tezu kako je povijesno djelovanje zemalja članica Europske unije na tim područjima, djelovalo na izgradnju unutarnje politike i stvaranje nesigurnosti unutar tih država. Razmotrimo li cilj država Bliskog istoka, točnije Arapa za osnutkom vlastite države, koji u tom naumu ne uspijevaju dugi niz godina, možemo li reći da je povijesno djelovanje zemalja Europske unije ostavilo toliko snažne posljedice koje su izazvale neprestane političke i vojne sukobe, kojima se izgleda ne nazire kraj. Možemo tvrditi da je Europa sukrivac tome i da je kao posljedica nastupila migracijska kriza, no ne smijemo izostaviti činjenicu da države Bliskog istoka nisu više u istoj poziciji kao što su bile nekada, primjerice nisu pod kolonijalnim utjecajem velikih europskih sila, kao što je to bilo nekad. Ostaje pitanje je li djelovanje zemalja EU iz davne prošlosti ostavilo toliku količinu utjecaja da se zemlje koji su izvori nestabilnosti i sukoba, a u konačnici i migracija, ne mogu oporaviti?
Ako polazimo od stava da je EU sukrivac za izbijanje migracijske krize, onda logičan slijed pitanja bio bi: države EU koje vode otvorenu politiku prema migrantima, rade li to zbog osjećaja krivnje i na taj način se žele 'odužiti'? No, kako bismo onda objasnili promjenu stava i migrantske politike pojedinih europskih država. Naime, liberalna politika njemačke kancelarke Angele Merkel naišla je na kritike, stoga je njemačka vlada odlučila o promjeni politike otvorenosti. Njemačka desnica radi na povratu i deportaciji migranata te osigurava zabranu ulaska migrantima u zemlju, dok kancelarka Merkel i dalje ustraje na otvorenoj politici. Takav jaki kontrast na njemačkoj političkoj sceni zasigurno utječe na podjelu stavova njemačke javnosti i inicira unutarnji sukob jake europske sile. Stvaranje nesuglasica o stavu prema migrantima utječe na sveukupnu sliku države kao potencijalnog 'puta spasa' za migrante i dovodi u pitanje pogled na Europu kao spasioca.
Ako polazimo od stava da je EU sukrivac za izbijanje migracijske krize, onda logičan slijed pitanja bio bi: države EU koje vode otvorenu politiku prema migrantima, rade li to zbog osjećaja krivnje i na taj način se žele 'odužiti'? No, kako bismo onda objasnili promjenu stava i migrantske politike pojedinih europskih država. Naime, liberalna politika njemačke kancelarke Angele Merkel naišla je na kritike, stoga je njemačka vlada odlučila o promjeni politike otvorenosti. Njemačka desnica radi na povratu i deportaciji migranata te osigurava zabranu ulaska migrantima u zemlju, dok kancelarka Merkel i dalje ustraje na otvorenoj politici. Takav jaki kontrast na njemačkoj političkoj sceni zasigurno utječe na podjelu stavova njemačke javnosti i inicira unutarnji sukob jake europske sile. Stvaranje nesuglasica o stavu prema migrantima utječe na sveukupnu sliku države kao potencijalnog 'puta spasa' za migrante i dovodi u pitanje pogled na Europu kao spasioca.
|
Crno-bijeli okvir |
Nadalje, razmotrimo li sliku o migranima koju stvaraju mediji svojim portretiranjem tematike, možemo reći da to također dovodi u pitanje možemo li gledati na Europu kao spasioca. Mediji su skloni prikazivati migrante koristeći crno-bijeli okvir, a najčešće, prikazujući ih u negativnom kontekstu kao narušavatelje mira, sigurnosti lokalnog stanovništa, kriminalce i slično. S druge strane kada mediji govore o načinima na koje državne institucije pristupaju migrantima, a često se spominju nasilna rješenja, ne možemo se oduprijeti misli o upitnosti spasilačke uloge Europske unije. Kako možemo smatrati nekoga spasiocem, ako nam nanosi štetu nasilnim ponašanjem, deportacijom, odbijanjem zahtjeva za azil i slično? Međutim, trebamo uzeti u obzir pitanje koliko zapravo vjerujemo medijima i njihovoj dosljednosti izvještavanja o migrantima? Je li publika zaista čita medijski tekst kroz dominantno i preferirano značenje koje je sadržano u poruci medija, ili kritički promišljaju o sadržaju koji konzumiraju i stvaraju mišljenje na temelju vlastitih znanja i iskustava?
Stoga, možemo zaključiti ovaj tekst time da pitanje uloge Europske unije u migracijskoj krizi ostaje otvoreno zbog toga što u raspravi ove tematike nailazimo na mnogo neodgovorenih pitanja, koja bi nam dala bolji uvid u odgovor.
Stoga, možemo zaključiti ovaj tekst time da pitanje uloge Europske unije u migracijskoj krizi ostaje otvoreno zbog toga što u raspravi ove tematike nailazimo na mnogo neodgovorenih pitanja, koja bi nam dala bolji uvid u odgovor.
"Migration is a process to escape from the unsatisfactory situation." - Uruj Shahid
Problem izvještavanja o migrantima |
Hana Volenik
|
"Ending illegal immigration only strengthens legal migration." - Mitt Romney
medijsko izvještavanje iskrivljava sliku o migrantima
Pojmove poput migranti, migrantska kriza, izbjeglice ili azilanti svakodnevno možemo pronaći u različitim medijskim formatima, no informacije o tome tko su oni i koja je njihova kulturna, ekonomska ili društvena pozadina nećemo pronaći gotovo nigdje.
Unatoč tomu, scene koje smo mogli vidjeti bile su uistinu mučne – horde ljudi koje ulaze na teritorij Republike Hrvatske, podosta slabo obučeni te izmorenih lica stajali su u redovima te bili popisivani kako bi mogli nastaviti svoje putovanje. Kao promatrači, o njima nismo znali čak niti osnovne informacije koje bi uključivale odakle dolaze i tko su? Zašto su pobjegli iz svojih domova i što su ostavili iza sebe? Mediji na to nisu davali odgovore.
Umjesto toga mogli smo vidjeti, čuti ili pročitati prepiranje između susjednih zemalja, postavljanje bodljikave žice i prijetnje koje su stigle iz Turske. Migranti, izbjeglice i azilanti predstavljeni su kao anonimne grupe – ne samo u našim medijima, već i u medijima diljem Europske Unije.
Unatoč tomu, scene koje smo mogli vidjeti bile su uistinu mučne – horde ljudi koje ulaze na teritorij Republike Hrvatske, podosta slabo obučeni te izmorenih lica stajali su u redovima te bili popisivani kako bi mogli nastaviti svoje putovanje. Kao promatrači, o njima nismo znali čak niti osnovne informacije koje bi uključivale odakle dolaze i tko su? Zašto su pobjegli iz svojih domova i što su ostavili iza sebe? Mediji na to nisu davali odgovore.
Umjesto toga mogli smo vidjeti, čuti ili pročitati prepiranje između susjednih zemalja, postavljanje bodljikave žice i prijetnje koje su stigle iz Turske. Migranti, izbjeglice i azilanti predstavljeni su kao anonimne grupe – ne samo u našim medijima, već i u medijima diljem Europske Unije.
Hana Volenik, Roberto Klimeš
Izvještavanje o migrantima u Europskim medijima
Studija Erich Brost instituta pod nazivom Migration coverage in Europe's Media: A comparative analysis of coverage in 17 countries, daje odličan uvid u analizu masovnih medija te njihovog izvještavanja o migrantima i izbjeglicama. Autori Susanne Fengler i Marcus Kreutler odabrali su šest tjedana u razdoblju od 2015. do 2018. godine jer se upravo u tom razdoblju bilježi veći broj izvještavanja o migrantima i izbjeglicama.
Kod izvještavanja o migrantima, studija Erich Brost instituta navodi kako se velik problem javlja već kada je riječ o korištenju terminologije. UNHCR (The UN Refugee Agency) od 2018. godine aktivno se zalaže za odvajanje termina „izbjeglica“ od termina „migrant“, tvrdeći kako oni koji se nazivaju izbjeglicama ne mogu biti migranti, a s druge strane migranti nikako ne mogu postati izbjeglicama. Nadalje, UNHCR izbjeglicama daje i temeljitiji opis objašnjavajući kako je izbjeglica osoba koja se zbog opravdanog straha od proganjanja, zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili svog političkog mišljenja, nađe izvan zemlje svog državljanstva, a koje se ne može ili zbog straha ne želi staviti pod zaštitu te zemlje.
Unatoč transparentno navedenim objašnjenjima, novinari su često suočeni s time da moraju izvijestiti o grupi individua s različitim motivom odlaska iz zemlje podrijetla ili jednostavno nemaju dovoljno vremena kako bi provjeravali informacije koje su vezane uz podrijetlo i motiv. Ako vremenski rok izuzmemo kao glavni faktor zbog kojega se informacije ne provjeravaju, ostaje pitanje zašto se to uistinu ne čini?
Studija Erich Brost instituta pod nazivom Migration coverage in Europe's Media: A comparative analysis of coverage in 17 countries, daje odličan uvid u analizu masovnih medija te njihovog izvještavanja o migrantima i izbjeglicama. Autori Susanne Fengler i Marcus Kreutler odabrali su šest tjedana u razdoblju od 2015. do 2018. godine jer se upravo u tom razdoblju bilježi veći broj izvještavanja o migrantima i izbjeglicama.
Kod izvještavanja o migrantima, studija Erich Brost instituta navodi kako se velik problem javlja već kada je riječ o korištenju terminologije. UNHCR (The UN Refugee Agency) od 2018. godine aktivno se zalaže za odvajanje termina „izbjeglica“ od termina „migrant“, tvrdeći kako oni koji se nazivaju izbjeglicama ne mogu biti migranti, a s druge strane migranti nikako ne mogu postati izbjeglicama. Nadalje, UNHCR izbjeglicama daje i temeljitiji opis objašnjavajući kako je izbjeglica osoba koja se zbog opravdanog straha od proganjanja, zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili svog političkog mišljenja, nađe izvan zemlje svog državljanstva, a koje se ne može ili zbog straha ne želi staviti pod zaštitu te zemlje.
Unatoč transparentno navedenim objašnjenjima, novinari su često suočeni s time da moraju izvijestiti o grupi individua s različitim motivom odlaska iz zemlje podrijetla ili jednostavno nemaju dovoljno vremena kako bi provjeravali informacije koje su vezane uz podrijetlo i motiv. Ako vremenski rok izuzmemo kao glavni faktor zbog kojega se informacije ne provjeravaju, ostaje pitanje zašto se to uistinu ne čini?
Problematika zemalja podrijetla
Prilikom izvještavanja, pojedine zemlje distanciraju se od „problema“ migranata i izbjeglica predstavljajući ih kroz vanjskopolitičke teme, izlažući pritom osnovne podatke poput primjerice broja ulazaka na teritorij Europe te osnovne rute kretanja. Studija Erich Brost instituta otkriva kako je od 2.417 analiziranih članka, njih 2.289 navelo točnu rutu kretanja migranata i izbjeglica – dok je samo 778 članka specifično naglasilo zemlje podrijetla.
U slučaju kada se podrijetlo migranata spominje, navodi se sljedeće: Sirija, Afrika (kao kontinent, bez navođenja država), Myanmar, Albanija, Ukrajina te Afganistan. Tijekom 2015. i 2016. godine najviše se izvještavalo o izbjeglicama s Bliskog Istoka, no s vremenom je i taj broj opadao. U 2017. godini (u onim člancima koji su naglašavali zemlju podrijetla) najviše se spominjao Myanmar, dok je 2018. godine to bila Ukrajina.
Dakle, mediji o temama migranata i izbjeglica izvještavaju na apstraktan način te u tim slučajevima njihovo podrijetlo ostaje nejasno. Nedostatkom ovih informacija, publika ostaje zbunjena jer ne može procijeniti status i prava određenih migranata i izbjeglica.
Prilikom izvještavanja, pojedine zemlje distanciraju se od „problema“ migranata i izbjeglica predstavljajući ih kroz vanjskopolitičke teme, izlažući pritom osnovne podatke poput primjerice broja ulazaka na teritorij Europe te osnovne rute kretanja. Studija Erich Brost instituta otkriva kako je od 2.417 analiziranih članka, njih 2.289 navelo točnu rutu kretanja migranata i izbjeglica – dok je samo 778 članka specifično naglasilo zemlje podrijetla.
U slučaju kada se podrijetlo migranata spominje, navodi se sljedeće: Sirija, Afrika (kao kontinent, bez navođenja država), Myanmar, Albanija, Ukrajina te Afganistan. Tijekom 2015. i 2016. godine najviše se izvještavalo o izbjeglicama s Bliskog Istoka, no s vremenom je i taj broj opadao. U 2017. godini (u onim člancima koji su naglašavali zemlju podrijetla) najviše se spominjao Myanmar, dok je 2018. godine to bila Ukrajina.
Dakle, mediji o temama migranata i izbjeglica izvještavaju na apstraktan način te u tim slučajevima njihovo podrijetlo ostaje nejasno. Nedostatkom ovih informacija, publika ostaje zbunjena jer ne može procijeniti status i prava određenih migranata i izbjeglica.
Reprezentacija motiva migracija
Razlozi, odnosno motivi, koji uzrokuju migracije važan su segment kada je u pitanju izvještavanje o migrantima i izbjeglicama. Upravo putem motiva možemo saznati koji je njihov legalan status unutar zemlje u koju su stigli. Pragmatičkim pristupom pravi se razlika između zaštićenog migranta i nezaštićenog migranta. Dakle, zaštićen migrant spada pod zaštitu Ženevske konvencije i smatra se izbjeglicom zbog nasilnog konflikta unutar matične zemlje (kasnije može postati tražitelj azila). Osobe koje spadaju pod termin nezaštićenog migranta, iseljavaju zbog ekonomskog ili osobnog boljitka.
Rezultati spomenute studije pokazuju kako manje od trećine članka izvještava specifično o izbjeglicama ili osobama koje imaju status izbjeglica. Većina članaka sadržava generaliziranje statusa, miješanje definicija različitih statusa ili ostavlja nerazjašnjen status onih koji su pristigli. Razlozi za lošu reprezentaciju su različiti od nedovoljnog poznavanja definicija, manjka vremena i prostora da bi se to preciziralo pa sve do vjerovanja kako publika ne poznaje razliku između ovih pojmova… Ovdje uključujemo i političare (koji su glavni izvor kada su u pitanju migracije) koji koriste nejasne i dvosmislene termine.
Kada je riječ o motivima migracija, oni su još manje medijski pokriveni. Samo 1% svih analiziranih članaka u studiji Migration coverage in Europe's Media: A comparative analysis of coverage in 17 countries fokusira se na individualne motive ljudi da „postanu“ migranti ili izbjeglice. Njihove priče bivaju ispričane od strane političara i medija, dok oni ostaju u sjeni anonimne grupe. Prilike koje dobivaju da ispričaju svoje priče su vrlo rijetke, čak nepostojeće. Ako promatramo isključivo hrvatske medije i ono što prenose, vrlo rijetko ćemo naići na priloge o životu migranata i izbjeglica. Postoje malobrojni slučajevi kada specijalizirane emisije objavljuju priloge vezane uz integraciju i traženje azila.
Razlozi, odnosno motivi, koji uzrokuju migracije važan su segment kada je u pitanju izvještavanje o migrantima i izbjeglicama. Upravo putem motiva možemo saznati koji je njihov legalan status unutar zemlje u koju su stigli. Pragmatičkim pristupom pravi se razlika između zaštićenog migranta i nezaštićenog migranta. Dakle, zaštićen migrant spada pod zaštitu Ženevske konvencije i smatra se izbjeglicom zbog nasilnog konflikta unutar matične zemlje (kasnije može postati tražitelj azila). Osobe koje spadaju pod termin nezaštićenog migranta, iseljavaju zbog ekonomskog ili osobnog boljitka.
Rezultati spomenute studije pokazuju kako manje od trećine članka izvještava specifično o izbjeglicama ili osobama koje imaju status izbjeglica. Većina članaka sadržava generaliziranje statusa, miješanje definicija različitih statusa ili ostavlja nerazjašnjen status onih koji su pristigli. Razlozi za lošu reprezentaciju su različiti od nedovoljnog poznavanja definicija, manjka vremena i prostora da bi se to preciziralo pa sve do vjerovanja kako publika ne poznaje razliku između ovih pojmova… Ovdje uključujemo i političare (koji su glavni izvor kada su u pitanju migracije) koji koriste nejasne i dvosmislene termine.
Kada je riječ o motivima migracija, oni su još manje medijski pokriveni. Samo 1% svih analiziranih članaka u studiji Migration coverage in Europe's Media: A comparative analysis of coverage in 17 countries fokusira se na individualne motive ljudi da „postanu“ migranti ili izbjeglice. Njihove priče bivaju ispričane od strane političara i medija, dok oni ostaju u sjeni anonimne grupe. Prilike koje dobivaju da ispričaju svoje priče su vrlo rijetke, čak nepostojeće. Ako promatramo isključivo hrvatske medije i ono što prenose, vrlo rijetko ćemo naići na priloge o životu migranata i izbjeglica. Postoje malobrojni slučajevi kada specijalizirane emisije objavljuju priloge vezane uz integraciju i traženje azila.
|
Budućnost izvještavanja o migrantima i izbjeglicama
Nasuprot izvještavanju u Europskim zemljama, pozicionira se izvještavanje o migrantima i izbjeglicama u SAD-u. Studija Erich Broth instituta analizira i američke medije, tvrdeći kako The New York Times i The Washington post pokazuju iznimno pozitivan trend u izvještavanju kada su u pitanju migracije (bez obzira na anti-migracijsku politiku koju provodi Donald Trump). Ako pojedinačno promotrimo ova dva medija, možemo primijetiti kako The Washington post kreira sadržaj u kojem sudjeluju migranti kao pojedinci – dakle oni sami pričaju svoje priče. Teme koje prevladavaju vezane su uz migracije te unutrašnju politiku SAD-a. Nasuprot tomu, The New York Times pozicionira se kao globalni kritičar događaja i migranata u Europi. Slični pozitivni trendovi u izvještavanju o migracijama trenutno ne dominiraju u Europi, no mediji pojedinih zemalja (poput Njemačke, Španjolske) prave iskorak u pravom smjeru. Migracijsku krizu ne treba stavljati isključivo u okvire granica onih zemalja koje su se s njom susrele. Novinari iz različitih Europskih zemalja trebali bi na ovakvim temama surađivati te ostvarivati kontakte s kolegama – kako bi zajedno bolje razumjeli pa potom i razvili kompleksniji način izvještavanja o fenomenu migranata i izbjeglica. |
doc. dr. sc. Robert Mikac o izvještavanju medija o migrantima
|
Što se tiče hrvatskih medija i izvještavanja o migrantima i izbjeglicama, način izvještavanja trebao bi se uvelike izmijeniti. Naš medijski prostor prepun je generaliziranja, stereotipiziranja, a samim time i nejasnih informacija. Izvještavanje o migracijama trebalo bi više uključivati osobe čija sudbina ovisi o njima, a manje političke aktere koji dvosmislenim frazama zbunjuju kako publiku, tako i medije.
Ana Ćuća, iz Centra za mirovne studije, ističe kako u hrvatskim medijima postoji razlika između oslikavanja izbjeglica i migranata na početku humanitarne krize te kako se vidi velik pomak, odnosno nazadovanje od 2015. do 2020. godine. „Dolaskom na vlast nove predsjednice i novog ministra dolazi i do promjene diskursa koji od humanitarnog pristupa prelazi na sigurnosni pristup – i onda više nemamo djecu, muškarce i žene koji su portretirani kao osobe sa zaštitom, već dolazi do izvještavanja o pretežito mladim muškarcima koji nisu portretirani kao tražitelji azila kojima je potrebna sigurnost“ -dodaje Čuća. Dakle, medijsko izvještavanje o migrantima i izbjeglicama uvelike se mijenjalo ovisno o političkim okolnostima, dok su se same priče o migrantima dehumanizirale, neovisno o stvarnoj situaciji.
Ana Ćuća, iz Centra za mirovne studije, ističe kako u hrvatskim medijima postoji razlika između oslikavanja izbjeglica i migranata na početku humanitarne krize te kako se vidi velik pomak, odnosno nazadovanje od 2015. do 2020. godine. „Dolaskom na vlast nove predsjednice i novog ministra dolazi i do promjene diskursa koji od humanitarnog pristupa prelazi na sigurnosni pristup – i onda više nemamo djecu, muškarce i žene koji su portretirani kao osobe sa zaštitom, već dolazi do izvještavanja o pretežito mladim muškarcima koji nisu portretirani kao tražitelji azila kojima je potrebna sigurnost“ -dodaje Čuća. Dakle, medijsko izvještavanje o migrantima i izbjeglicama uvelike se mijenjalo ovisno o političkim okolnostima, dok su se same priče o migrantima dehumanizirale, neovisno o stvarnoj situaciji.
"Your enemy is not the refugee. Your enemy is the one who made him a refugee." - Tariq Ramadan
Grade li mediji virtualni „zid” pri izvještavanju o migrantima
|
Ana Ćuća, zaposlenica Centra za mirovne studije, razgovarala je s nama o problemima s kojima se migranti i izbjeglice svakodnevno susreću, a tijekom razgovora smo se također dotaknuli tema koje su usko vezane uz prakse Ministarstva unutarnjih poslova.
Okosnica razgovora bili su mediji, kako Hrvatski tako i strani, te njihovo izvještavanje tijekom migrantske krize koja je započela 2015. godine. Ana je s nama podijelila kako je medijsko izvještavanje tijekom godina doživjelo velike promjene, koja je uloga institucija u integraciji migranata i još mnogo toga. Više o odnosu migranata i medija možete poslušati u intervjuu ispod. |
Ana Ćuća, Centar za mirovne studije
|
“The migrant crisis continues unabated. By better understanding the risks facing these people, we can do more to protect them." - Leonard Doyle
Integracija migranata u republici hrvatskoj |
Roberto Klimeš
|
"We are all immigrants. Some people have forgotten that." - Moises Rodrigues
Institucije koje pomažu integraciji migranata
Emma Matković
Vladine organizacije
- provodi upravni postupak
- pruža informacije o pravima i obvezama osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita - pomaže u ostvarivanju prava - obavlja poslove vezane uz postupak povodom zahtjeva za azil - surađuje s ostalim jedinicama Ministarstva 
- azilantima i strancima pod supsidijarnom zaštitom u nadležnosti Ministarstva osigurava pravo na smještaj i pravo na socijalnu skrb sukladno propisima kojima se uređuje područje socijalne skrbi hrvatskih državljana
|
- vodi odgojne i obrazovne radionice
- zainteresiranim tražiteljima azila i njihovoj djeci osigurava uvjete za predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje u zemlji i inozemstvu 
- potiče poduzetničku kulturu u društvu te razvoj pozitivnog odnosa prema cjeloživotnom učenju u poduzetništvu radi rasta i razvoja poduzetništva te povećanja stope samozapošljavanja i zapošljavanja
|
- provodi mjere zaštite i unapređenja zdravlja te liječenja i rehabilitacije bolesnika
- osigurava liječničku i psihološku pomoć, skrb te primjereni rehabilitacijski tretman u Prihvatilištu za tražitelje azila 
- obavlja poslove koji se odnose na radne odnose, kolektivne ugovore, zaštitu na radu, sustav mirovinskoga osiguranja, tržište rada, zapošljavanje i prava za vrijeme nezaposlenosti
|
- osigura uvjete za uključivanje i integraciju tražitelja azila i azilanata u kulturni i društveni život te potiče programe kulturnih potreba pripadnika hrvatskog naroda u drugim zemljama
|
- promiče i štiti ljudska prava, slobode i vladavinu prava te suzbija diskriminaciju i razmatra pritužbe koje se odnose na rad pravnih i fizičkih osoba; može dati preporuke, mišljenja, prijedloge i upozorenja tijelima na
koje se pritužba odnos |
Visoki upravni sud RH
- protiv odluke Ministarstva unutarnjih poslova (prvostupanjski postupak) o zahtjevu za azil može se pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom (Zagreb, Osijek, Rijeka, Split); tražitelji azila koji nemaju financijskih sredstava imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć u drugostupanjskom postupku pred upravnim sudom |
- rješava pitanja iz problematike vezane uz zapošljavanje i nezaposlenost
|
- obavlja stručne poslove u vezi s izvedbom politika promicanja i zaštite ljudskih prava i posebice prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj
|
- postupa po pritužbama na diskriminaciju temeljem spola, bračnog ili obiteljskog statusa i spolne orijentacije
|
Nevladine organizacije |
Međunarodne organizacije |
- razmatra povrede prava pojedinog djeteta ili opće pojave koje ugrožavaju prava i interese djece te može osigurati pomoć stručnih osoba i ustanova čiji djelokrug pokriva zaštitu, skrb, razvitak i prava djece
|
- neprofitna humanitarna udruga čije je poslanje pratiti, služiti i zagovarati prava izbjeglica i drugih nasilno raseljenih osoba- neprofitna humanitarna udruga čije je poslanje pratiti, služiti i zagovarati prava izbjeglica i drugih nasilno raseljenih osoba
|
- upravlja i koordinira međunarodne operacije zaštite izbjeglica i rješava izbjeglička pitanja u cijelom svijetu, nastoji osigurati korištenje prava na azil i pronalazak sigurnog utočišta u drugoj državi, uz mogućnost dobrovoljnog povratka kući, lokalne integracije ili preseljenja u treću zemlju; pomaže osobama bez državljanstva
|
- bavi se svim aspektima suvremenih migracija (strategija i politika), te nastoji naći praktična rješenja za probleme migranata; pomaže oko dobrovoljnog povratka prisilno raseljenih osoba odnosno stranaca u njihove zemlje podrijetla
|
Izvor: migracije.hr
