UVOD
Zamislite da se u trenutku nađete u potpuno nepoznatom okruženju, suočeni s jezikom koji ne razumijete, kulturom koja je strana, okolnostima koje su daleko od poznatih i nostalgičnim osjećajem koji žudi za povratkom u prijašnja vremena. Upravo je takva situacija zadesila ukrajinski narod koji je uslijed ratne agresije bio prisiljen napustiti svoju domovinu i krenuti put Europe, bez ikakvih očekivanja što sutra nosi.
Unatoč sličnostima među narodima, prilagodba novoj kulturi i jeziku predstavlja izazov koji je neprirodan svakom pojedincu, a nepredvidivo ratno stanje i mali izgledi o skorom povratku kući dodatno otežavaju situaciju.
Osim što ovdje čine najstariju nacionalnu manjinu, u Hrvatsku je u zadnje dvije godine ušlo preko dvadeset tisuća Ukrajinaca koji su u Lijepoj našoj, vlasititim izborom ili stjecajem okolnosti, započeli novi život. Uloga je Hrvata, kao domaćina, prihvatiti one u nevolji otvorenih ruku i s osmjehom na licu kako bi zajednički lakše prebrodili teške trenutke.
U nastavku donosimo više o povijesti tog naroda u Hrvatskoj, predstavljamo udruge i organizacije koje im olakšavaju integraciju te predstavljamo priče brojnih Ukrajinaca koji su kod nas započeli novi život. Kroz emotivne priče ukrajinskih majki, djece, sportaša, učenika i drugih saznajte što im se ovdje sviđa, s kakvim se izazovima susreću i otkrijte kako našim novim sugrađanima olakšati u nepoznatoj situaciji koja ih je snašla.
Unatoč sličnostima među narodima, prilagodba novoj kulturi i jeziku predstavlja izazov koji je neprirodan svakom pojedincu, a nepredvidivo ratno stanje i mali izgledi o skorom povratku kući dodatno otežavaju situaciju.
Osim što ovdje čine najstariju nacionalnu manjinu, u Hrvatsku je u zadnje dvije godine ušlo preko dvadeset tisuća Ukrajinaca koji su u Lijepoj našoj, vlasititim izborom ili stjecajem okolnosti, započeli novi život. Uloga je Hrvata, kao domaćina, prihvatiti one u nevolji otvorenih ruku i s osmjehom na licu kako bi zajednički lakše prebrodili teške trenutke.
U nastavku donosimo više o povijesti tog naroda u Hrvatskoj, predstavljamo udruge i organizacije koje im olakšavaju integraciju te predstavljamo priče brojnih Ukrajinaca koji su kod nas započeli novi život. Kroz emotivne priče ukrajinskih majki, djece, sportaša, učenika i drugih saznajte što im se ovdje sviđa, s kakvim se izazovima susreću i otkrijte kako našim novim sugrađanima olakšati u nepoznatoj situaciji koja ih je snašla.
Zapamtite, sličnosti nas povezuju, a razlike obogaćuju!
najstarija ukrajinska manjina na svijetu
Prvi su Ukrajinci na prostor današnje Hrvatske stigli prije 170 godina, dok su devedeset godina ranije naselili Vojvodinu i Bačku. Migracije su bile organizirane od austro-ugarske vlasti koja je poticala plansko naseljavanje prostora uz granicu Habsburške Monarhije kako bi naselili dio oslobođen od Osmanlija.
Ovi su doseljenici sa sobom donijeli jezik, običaje, vjeru, ali i ime - Rusini. I danas se u Hrvatskoj potomci prve dvije doseljeničke skupine nazivaju Rusinima, dok potomci treće i četvrte skupine koriste naziv Ukrajinci.
Iza podvojenosti naziva stoji politička pozadina te valja razjasniti struje obiju strana.
Ovi su doseljenici sa sobom donijeli jezik, običaje, vjeru, ali i ime - Rusini. I danas se u Hrvatskoj potomci prve dvije doseljeničke skupine nazivaju Rusinima, dok potomci treće i četvrte skupine koriste naziv Ukrajinci.
Iza podvojenosti naziva stoji politička pozadina te valja razjasniti struje obiju strana.
Izradila: Hana Cvijanović
DOSELJAVANJE
|
Povijest dolaska stanovnika iz prostora današnje Ukrajine prije ruske agresije 2022. godine, može se podijeliti u četiri glavne etape. Naseljavanje je započelo prije čak 240 godina, a zadnje su se veće migracije dogodile krajem prošlog stoljeća. Više o povijesti saznajte u videu! Izradila: Hana Cvijanović
|
|
Nakon prošlogodišnjeg početka ruske agresije na Ukrajinu, Vlada Republike Hrvatske pokazala je solidarnost i spremnost na pomoć Ukrajinskim državljanima. Sami intenzitet ulaska Ukrajinaca varirao je ovisno o razvoju krize, a kao znak pomoći, Vlada Republike Hrvatske omogućila je ukrajinskim državljanima i njihovim obiteljima privremenu zaštitu.
Izradila: Petra Jokić
A ŠTO S DJECOM?
Samo u 2022. godini u Hrvatsku je došlo gotovo 7.500 djece, a za koju se ne zna u kakvim uvjetima žive, pruža li im država adekvatan obrazovni program i jesu li uključeni u društvo. Ministarstvo znanosti i obrazovanja je objavilo nekolicinu priručnika za nastavnike pri radu s ukrajinskom djecom, a sufinancira se i program za pružanje dodatne potpore učenicima raseljenima iz Ukrajine. Djeci se pokušava proces prilagodbe olakšati što je više moguće. Za njih je organizirana i pripremna nastava hrvatskog jezika, ali jezična je barijera još uvijek prisutna. Ipak, može se reći da nju teže prevladavaju roditelji, dok se djeca polako, ali sigurno uklapaju u hrvatsko društvo.
Izvor: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Izradila: Dora Jamnik
Izradila: Dora Jamnik
Broj ukrajinskih učenika povećao se s obzirom na prošlu školsku godinu, a najviše ih ima na području Grada Zagreba i Splitsko - dalmatinske županije.
Izradila: Dora Jamnik
UDRUGA SVOJA - integracija ukrajinskih izbjeglica u hrvatskoj
Brojni Ukrajinci koji su u Hrvatsku stigli uslijed ratne agresije pomoć su primali od volonterki. Već 2022. godine prepoznata je potreba za njihovim zaposlenjem te je udruživanjem snaga nastala Udruga Svoja koja Ukrajincima pomaže u stvaranju novog života.
Glavni su im ciljevi:
Glavni su im ciljevi:
- pomoć Ukrajincima pri zapošljavanju ili pokretanju vlastitog obrta ili tvrtke
- potpore kroz edukaciju prvenstveno po pitanju učenja hrvatskog jezika
- promicanje integracije u hrvatsko društvo
"Mi u Udruzi SVOJA uvjereni smo da ljudi ne bi trebali ostati sami sa svojim problemima i životni izazovima, već bi trebali biti podrška jedni drugima, kao što to i mi svakodnevno činimo”, kaže direktorica udruge Nataliia Hryshchenko
Izradila: Patricija Lenardić Jakopač
Priredila: Hana Cvijanović
UKRAJINSKA ZAJEDNICA I RAD S DJECOM
Logo Ukrajinske zajednice Republike Hrvatske
Ukrajinska zajednica Grada Zagreba jedna je od udruga krovne Ukrajinske zajednice Republike Hrvatske. Djeluje već 16 godina kao organizacija namijenjena za okupljanje ukrajinske nacionalne manjine i očuvanje njihovog nacionalnog identiteta. Za korisnike su organizirane različite radionice i manifestacije u Ukrajinskom domu, a volonteri pomažu i pri snalaženju u hrvatskom sustavu. Marija Maleško, predsjednica zajednice, ispričala nam je o svojem dosadašnjem iskustvu rada s ukrajinskom nacionalnom manjinom.
"Mi smo ti koji su prva crta obrane. Neće majka djeteta koji ima problem otići u civilnu zaštitu. Ona neće pokucati na njihova vrata i reći da ih ne razumije, da ne razumije naš sustav. Ona će otići ili svom vlasniku stana ili manjinskoj zajednici."
Izvor: Ukrajinska zajednica Republike Hrvatske
Izradila: Patricija Lenardić Jakopač
Izradila: Patricija Lenardić Jakopač
Kao najveću prepreku kod rješavanja problema Ukrajinaca navodi jezik, smatrajući da bi nadilaženje jezične barijere uklonilo gotovo svaki problem s kojima se ukrajinski narod u Hrvatskoj suočava. Volonteri svakodnevno pružaju pomoć Ukrajincima, upućujući ih nadležnim institucijama koje će im dati profesionalni savjet. Jedan od većih nedostataka zajednice je nepostojanje stručnih osoba, već sve rješavaju volonteri koji često ne znaju pronaći izlaz iz neke situacije, jer za nju nisu nadležni. Ukrajinski dom korisnicima predstavlja mjesto zajedništva i utjehe, pa nekad i običan razgovor s pripadnicima iste kulture može razriješiti sve poteškoće.
Među korisnicima, nalazi se i velik broj djece koji imaju priliku uključiti se u projekte, poput Ljetne škole, ili sudjelovati u neformalnim druženjima u Ukrajinskom domu. Marija ističe da nema problema s integracijom djece, pogotovo one mlađe dobi, no često nailaze na otpor zbog ulaska u pubertet. Iako se provode razni programi prilagođeni ukrajinskoj djeci, roditelji i djeca često ni ne saznaju za njih jer ne razumiju njihov sadržaj. Marija ističe da je potrebno prevoditi, prosljeđivati i dijeliti sadržaj na njima dostupnijim platformama, što oni kao zajednica prakticiraju, ali ne radi se o jednostavnom zadatku. Ipak, može se reći da je inkluzija djece dosad bila uspješna, zbog suradnje s učiteljima i drugim obrazovnim djelatnicima.
PRIČE UKRAJINSKIH MAJKI
Povodom blagdana Svetog Nikole, udruga Chervona Kalyna organizirala je darovanje ukrajinske djece. Udruga pomaže pri integraciji Ukrajinaca, pomoću nastave hrvatskog jezika, različitih radionica i zajedničkih druženja. Svoja iskustva života u Hrvatskoj prenijelo nam je nekoliko obitelji, a zadovoljstvo životom u Zagrebu nisu krili. Prilagodba djece teče glatko, dok učenje hrvatskog jezika za njih ne predstavlja problem. Iako im nedostaje dom, pojedini planiraju ostati ovdje i nakon završetka rata, posebice radi djece.
Ukrajinske mame , autor: Patricija Lenardić Jakopač
Izradila: Patricija Lenardić Jakopač
UDRUGA CHERVONA KALYNA
Kako je izgledalo druženje korisnika udruge Chervone Kalyne, u prilogu su prikazale studentice Antonela Šamal i Petra Oršulić.
ledena čarolija daleko od doma
ANGELINA MIAKHTOVA - KROZ IZAZOVE NA LEDU I U ŠKOLI
U srcu Zagreba živi jedna posebna djevojčica koja je svojom hrabrošću i talentom osvojila srca svojih prijatelja s klizališta. Angelina Miakhtova, 15-godišnja klizačica, stigla je u Hrvatsku iz Kijeva samo pet dana nakon početka ruske invazije na glavni grad Ukrajine.
Angelina, zajedno sa svojim roditeljima i neobičnim kućnim ljubimcem - guštericom, pronašla je privremeni dom u Splitu, gdje su proveli dva mjeseca prije nego su se preselili u Zagreb. Unatoč izazovima koje donosi selidba i prilagodba na novu sredinu, Angelina se brzo uklopila u svoj novi klub, stekavši prijatelje među mladim klizačima.
Godinu i pol dana pohađala je online školu, a ove školske godine odlučila se upustiti u hrvatski obrazovni sustav. No, iako pozitivna i otvorena prema svojoj novoj domovini, Angelina se suočava s izazovima u učenju jezika.
Angelina, zajedno sa svojim roditeljima i neobičnim kućnim ljubimcem - guštericom, pronašla je privremeni dom u Splitu, gdje su proveli dva mjeseca prije nego su se preselili u Zagreb. Unatoč izazovima koje donosi selidba i prilagodba na novu sredinu, Angelina se brzo uklopila u svoj novi klub, stekavši prijatelje među mladim klizačima.
Godinu i pol dana pohađala je online školu, a ove školske godine odlučila se upustiti u hrvatski obrazovni sustav. No, iako pozitivna i otvorena prema svojoj novoj domovini, Angelina se suočava s izazovima u učenju jezika.
Prilog: Marta Jandrečić i Maša Samardžija
"Volim Hrvatsku, ljudi su ovdje divni, a klub me toplo prihvatio. Ipak, jezik mi je prilično težak," izjavila je Angelina. "Ponekad ne razumijem sve u školi, posebno kemiju i povijest. Ali trudim se svaki dan i vjerujem da će biti bolje."
Unatoč jezičnim preprekama, Angelina je pokazala izuzetan talent na klizaljkama. Njezina trenerica Ivana Petljak Gagro, s kojom je započela suradnju u Klizačkom klubu Medveščak, hvali njezin predan rad i odlučnost.
"Angelina je nevjerojatno vrijedna i uporna. Njezina predanost i ljubav prema umjetničkom klizanju jasno se očituju u njezinim nastupima. Radimo zajedno na poboljšanju njezinog hrvatskog jezika kako bi mogla potpuno sudjelovati u školi i životu u Hrvatskoj," izjavila je trenerica.
Angelina sanja o tome da jednog dana predstavlja Ukrajinu na velikim međunarodnim natjecanjima u umjetničkom klizanju. Njezina pozitivna energija i izuzetan trud čine je uzorom mnogima u njezinoj zajednici.
Iako je njezin put do savladavanja jezičnih izazova tek početak, Angelina Miakhtova već je osvojila srca svojih prijatelja s klizališta svojim šarmom, talentom i izuzetnom pozitivnom. Njezina priča podsjeća nas na snagu pojedinca da se nosi s izazovima života i ostvari svoje snove, bez obzira na prepreke koje mu se nađu na putu.
"Angelina je nevjerojatno vrijedna i uporna. Njezina predanost i ljubav prema umjetničkom klizanju jasno se očituju u njezinim nastupima. Radimo zajedno na poboljšanju njezinog hrvatskog jezika kako bi mogla potpuno sudjelovati u školi i životu u Hrvatskoj," izjavila je trenerica.
Angelina sanja o tome da jednog dana predstavlja Ukrajinu na velikim međunarodnim natjecanjima u umjetničkom klizanju. Njezina pozitivna energija i izuzetan trud čine je uzorom mnogima u njezinoj zajednici.
Iako je njezin put do savladavanja jezičnih izazova tek početak, Angelina Miakhtova već je osvojila srca svojih prijatelja s klizališta svojim šarmom, talentom i izuzetnom pozitivnom. Njezina priča podsjeća nas na snagu pojedinca da se nosi s izazovima života i ostvari svoje snove, bez obzira na prepreke koje mu se nađu na putu.
OLEG FILIPPOV
Oleg Filippov trener je umjetničkog klizanja. U Hrvatsku je stigao 1995. godine, a i danas radi u Klizačkom klubu Leda.
Razgovarali smo o izazovima s kojima se susreo prije skoro trideset godina. Oleg priznaje da se odmah osjećao prihvaćenim, ali i da jezik nije bilo lako naučiti. Neke su mu riječi zadavale posebne muke, a u pomoć je priskočila bilježnica u koju je od prvog dana krenuo zapisivati nove izraze.
Pogledajte i saznajte kako je izgledao Olegov dolazak, koje su ga to riječi 'mučile', ali i što ima za reći o ratu u Ukrajini.
Razgovarali smo o izazovima s kojima se susreo prije skoro trideset godina. Oleg priznaje da se odmah osjećao prihvaćenim, ali i da jezik nije bilo lako naučiti. Neke su mu riječi zadavale posebne muke, a u pomoć je priskočila bilježnica u koju je od prvog dana krenuo zapisivati nove izraze.
Pogledajte i saznajte kako je izgledao Olegov dolazak, koje su ga to riječi 'mučile', ali i što ima za reći o ratu u Ukrajini.
"Za mene su svi narodi isti i rat ne prihvaćam. Odrastao sam u Sovjetskom Savezu i ne mogu prihvatiti da slavenski narodi ne prihvaćaju jedni druge. "
Priredila: Hana Cvijanović
POGLED KROZ JEZIK, KULTURU I NOVE PUSTOLOVINE
iz viktoriijine perspektive
Dvadeset jednogodišnja Viktoriia Yukhymchuk, studentica je Filozofskog fakulteta iz Ukrajine, a trenutačno svoje obrazovanje nastavlja na odsjeku kroatistike u Zagrebu. Svoju je domovinu napustila prije dvije godine, na početku ruske invazije, a izgleda za skori povratak nema.
Srećom, zahvaljujući Erasmus programu, spakirala je svoja tri kofera i krenula put Zagreba. Unatoč nesigurnosti i strahu, Viktoriia je bila predana da nastavi s obrazovanjem.
„Još u Ukrajini sam se odlučila za studij kroatistike jer sam oduvijek bila strastvena prema učenju stranih jezika, a hrvatski mi se tada činio kao izazov koji želim prihvatiti“, rekla je Viktoriia ističući veliku prednost koju je imala pri dolasku u Hrvatsku.
Najveći su problem predstavljale poteškoće u sporazumijevanju i tečnom govoru novog jezika, ali i za to je našla rješenje.
“Prvo sam se sramila pričati, jer sam imala užasan naglasak i nisam pričala tečno, sad je situacija puno bolja”, objašnjava Viktoriia koja je probleme svladala pomoću tečaja Croaticum.
Srećom, zahvaljujući Erasmus programu, spakirala je svoja tri kofera i krenula put Zagreba. Unatoč nesigurnosti i strahu, Viktoriia je bila predana da nastavi s obrazovanjem.
„Još u Ukrajini sam se odlučila za studij kroatistike jer sam oduvijek bila strastvena prema učenju stranih jezika, a hrvatski mi se tada činio kao izazov koji želim prihvatiti“, rekla je Viktoriia ističući veliku prednost koju je imala pri dolasku u Hrvatsku.
Najveći su problem predstavljale poteškoće u sporazumijevanju i tečnom govoru novog jezika, ali i za to je našla rješenje.
“Prvo sam se sramila pričati, jer sam imala užasan naglasak i nisam pričala tečno, sad je situacija puno bolja”, objašnjava Viktoriia koja je probleme svladala pomoću tečaja Croaticum.
"To je za mene bilo otkrivanje skrivenog blaga. Upoznala sam bogatu kulturu Hrvata kroz glazbu, književnost i tradiciju, što je obogatilo moje iskustvo učenja“, rekla je Viktoriia.
Unatoč izazovima, Viktoriia je u Lijepoj našoj pronašla svoj dom. Integraciju su joj znatno olakšali lijep boravak i prijateljstva u Studentskom domu. Jezik je usavršila, a zahvaljujući sličnostima hrvatske i ukrajinske kulture, naglašava da se osjeća kao doma.
„Hrvati su divni ljudi, uvijek spremni pružiti podršku i srdačno dočekati strance. Njihova otvorenost i ljubaznost su nešto što će mi uvijek ostati urezano u srce“, objašnjava, ali priznaje i da ponosno njeguje svoju kulturu:
„Ponekad svojim prijateljima iz Hrvatske pripremam tradicionalna ukrajinska jela, što za mene predstavlja način da podijelim svoju kulturu s drugima“.
Iako njezin boravak ovdje nije pri kraju, Viktoriia ističe svoju zahvalnost Hrvatima te govori kako ju je Hrvatska oduševila svojom ljepotom i toplinom ljudi, ali i raznolikošću. Spominje kako je život ovdje drugačiji i usporeniji no u Ukrajini, što joj se osobito sviđa, a posebice ističe činjenicu da je otkrila novo mjesto koje bi moglo postati njezin stalni dom.
Napisala: Petra Jokić
„Hrvati su divni ljudi, uvijek spremni pružiti podršku i srdačno dočekati strance. Njihova otvorenost i ljubaznost su nešto što će mi uvijek ostati urezano u srce“, objašnjava, ali priznaje i da ponosno njeguje svoju kulturu:
„Ponekad svojim prijateljima iz Hrvatske pripremam tradicionalna ukrajinska jela, što za mene predstavlja način da podijelim svoju kulturu s drugima“.
Iako njezin boravak ovdje nije pri kraju, Viktoriia ističe svoju zahvalnost Hrvatima te govori kako ju je Hrvatska oduševila svojom ljepotom i toplinom ljudi, ali i raznolikošću. Spominje kako je život ovdje drugačiji i usporeniji no u Ukrajini, što joj se osobito sviđa, a posebice ističe činjenicu da je otkrila novo mjesto koje bi moglo postati njezin stalni dom.
Napisala: Petra Jokić
OLHA ZELENSKA
Hrabra Olha Zelenska u Hrvatsku je stigla iz malog grada na istoku Ukrajine koji broji manje od 50 tisuća stanovnika. Rat je tamo započeo još davne 2014. godine kada su se, upravo u Volynskoj oblasti, ruske snage suprotstavile ukrajinskoj.
U Dugo Selo je došla 2022. godine, ali ne svojim izborom. U tom trenu, Hrvatska joj je bila dostupnija nego li ostale zemlje jer su ovdje bili zaposleni njezini bratići. Pogoršanje ratne situacije potaknulo ih je da 53-godišnju Olhu pozovu k sebi u Lijepu našu. "Na početku rata mi je odmah bilo jasno da u Hrvatskoj neću ostati kratko kao što sam se nadala. Dugo sam čekala odobrenje statusa privremene zaštite, a da mogu birati, ponovo ne bih izabrala Hrvatsku jer se u drugim državama Europske Unije živi bolje", objašnjava. 
Nakon odobrenja dozvole, s kćeri je stigla u Zagreb gdje su sedam mjeseci boravile u hostelu u Gradu mladih. Kao i u svim prihvatnim centrima koje je osiguralo Ministarstvo, Olha je zadovoljna mogućnostima i informacijama koje je dobivala dok je tamo boravila.
Ubrzo se u Hrvatskoj otvorila prilika za zaposlenjem. Centar za rehabilitaciju u zagrebačkoj Sloboštini bio je u potrazi za medicinskim radnikom koji će skrbiti o ukrajinskim invalidima, a za to je radno mjesto Olha bila, ne samo dovoljno, nego i prekvalificirana. U Ukrajini je završila Medicinski fakultet i 29 godina radila kao epidemiolog, ali je u Hrvatskoj na prijedlog predsjednice ukrajinske zajednice Marije Maleško, ipak prihvatila ovaj posao. "Nisam bila oduševljena idejom da radim kao njegovateljica, ali u ovim izvanrednim okolnostima i neznanju jezika, to mi je bilo jedino prihvatljivo rješenje", objašnjava Olga koja je hrvatski lako svladala zbog sličnosti s ukrajinskim. IZAZOVI U NOVOM I NEPOZNATOM
Hrvatski jezik nastavlja učiti u formalnim i neformalnim situacijama na poslu i van njega, u javnom prijevozu, a pored svega toga, usavršava ga i putem profesionalnog tečaja. Zadovoljna je profesorom koji učenicima predstavlja i hrvatsku kulturu, navike i običaje, a jezik želi usavršiti kako bi položila ispit razine B2 i zaposlila se kao liječnica. Želja za nostrificiranom diplomom i radnim mjestom u struci upravo su to što ju gura naprijed. Zbog inflacije, trenutačna joj je plaća dovoljna isključivo za pokriti svakodnevne životne troškove, a veća primanja koja bi imala kao liječnica znatno bi olakšala situaciju.
Boravak u Hrvatskoj obilježila je i mukotrpna potraga za stanom. Tu joj je u pomoć uskočila kolegica te su uspješno pronašle smještaj u kojem i dalje boravi. Kao i Viktoriia, Olga ističe da su je kod Hrvata oduševili dobrota i pristupačnost koje osjeti na svakom koraku, dok se s lošim komentarima nije susrela. RAZLIKE U ZDRAVSTVENIM SUSTAVIMA
Kako to obično biva, i Olhi je početak bio najteži. Posao je obavljala uz pomoć mentora, a s pacijentima komunicirala na engleskom. Ipak, što se tiče radnog sustava velikih primjedbi nema. "Kod mog posla u državnoj ustanovi mi se sviđaju stabilnost i sigurnost, ipak, voljela bih da je plaća nešto veća", kaže diplomirana liječnica i dodaje da je rado prihvatila pauze tijekom radnog vremena koje u Ukrajini nisu uobičajene. Kao glavne razlike u sustavima, ističe da Ukrajina ima kvalitetnije liječnike nego Hrvatska, ali i veliku razliku u odnosima između pacijenta i doktora. Hrvatski odnos liječnika prema pacijentima pun je poštovanja u što se i sama uvjerila, dok u Ukrajini kaže da je često bez poštovanja i strpljenja. Njezine su riječi o Hrvatskoj pune hvale. Novčana pomoć kaže, bitna je, ali emocionalna podrška, pomoć i pristupačnost koje joj pružaju kolege daleko su joj bitnije. Spominje kako je svoj život stvorila ovdje i trenutačno ne razmišlja ni o čemu drugom. Živi dan za dan i ne opterećuje se velikim planovima za budućnost. Priredile: Hana Cvijanović i Petra Jokić |
Je li hrvatski obrazovni sustav prilagođen ukrajinskim učenicima?
Da bismo provjerili kako se strani učenici snalaze u hrvatskoj školi, posjetili smo Tehničku školu Ruđera Boškovića u Zagrebu. Pedagoginja je opisala početak rada s ukrajinskim učenicima, koji je istovremeno bio izazovan, ali i zabavan. Profesori su tada nailazili na mnoge poteškoće, posebice zbog nemogućnosti kvalitetne komunikacije. Svi učenici morali su polagati pripremnu nastavu hrvatskog jezika, koja im je olakšala razumijevanje gradiva. Naravno, najveći problem je predstavljala jezična barijera, zbog koje nastavnici nisu mogli prepoznati koji je točan razlog nerazumijevanja gradiva, jezik ili određena teškoća u učenju.
S obzirom na to da se radi o strukovnoj školi, isprva se nisu mogli pronaći materijali koji bi nudili savjete u takvim situacijama. Profesori su se često snalazili sami, na temelju metode pokušaja i pogreške, a sporazumijevanje pomoću Google prevoditelja nije bilo strano. Ipak, različite radionice i webinari olakšali su nastavnicima rad sa stranim učenicima.
Nakon skoro dvije godine, vidljiva je veća integracija ukrajinske djece. Iako se ukrajinski učenici još uvijek drže zajedno u grupama, sve više su u interakciji s ostatkom razreda. Odlaze na zajedničke izlete te sudjeluju u određenim izvannastavnim aktivnostima, a rad s njima profesorima još uvijek zna biti zabavan.
S obzirom na to da se radi o strukovnoj školi, isprva se nisu mogli pronaći materijali koji bi nudili savjete u takvim situacijama. Profesori su se često snalazili sami, na temelju metode pokušaja i pogreške, a sporazumijevanje pomoću Google prevoditelja nije bilo strano. Ipak, različite radionice i webinari olakšali su nastavnicima rad sa stranim učenicima.
Nakon skoro dvije godine, vidljiva je veća integracija ukrajinske djece. Iako se ukrajinski učenici još uvijek drže zajedno u grupama, sve više su u interakciji s ostatkom razreda. Odlaze na zajedničke izlete te sudjeluju u određenim izvannastavnim aktivnostima, a rad s njima profesorima još uvijek zna biti zabavan.
Tehnička škola Ruđera Boškovića, autor: Dora Jamnik
Izradila: Dora Jamnik
Iz perspektive učenika
Primorani napustiti dom i doći u Hrvatsku bez poznavanja jezika i sustava – situacija koja može imati velik utjecaj na osobu, pogotovo na dijete u razdoblju adolescencije. Ipak, naša tri sugovornika odlično su se snašla u Lijepo Našoj, a proces prilagodbe nije im teško pao. Yevhen, Tymur i Maksym zajedno pohađaju 2.A razred Tehničke škole Ruđera Boškovića. Sva trojica došli su u Hrvatsku tijekom proljeća 2022. godine sa svojim obiteljima, napustivši poznatu okolinu i svoje prijatelje. Priznaju da im je na početku bilo pomalo zahtjevno uhvatiti korak u školi i zajednici zbog nepoznavanja jezika, no brzo su naučili komunicirati s vršnjacima i profesorima. Zadovoljni su životom u Hrvatskoj, a moglo bi se reći da su se uistinu udomaćili.
Yevhen dolazi iz grada Melitopola, koji je Rusija tijekom rata okupirala. Grad je postao pust, jedino što se još uvijek odvijalo bila je prodaja kruha i mlijeka, pa je njegova obitelj odlučila napustiti dom. Prvotni plan bio je odlazak u Španjolsku gdje bi njegov otac nastavio karijeru trenera nogometa, no dolaskom u Hrvatsku odlučili su ostati. Kako kaže, hrvatski nogomet je isto tako dobro razvijen. Na početku su bili smješteni u Motelu Plitvice, blizu Lučkog. Radilo se o prihvatnom centru u kojem je bila osigurana osnovna humanitarna pomoć, psihosocijalna podrška i učenje hrvatskog jezika. Kasnije su se smjestili u jednu zagrebačku četvrt, u iznajmljeni stan.
Tymur potječe iz grada Kostiantynivke. Četiri dana nakon početka rata shvatili su da je potrebno napustiti dom, a kako kažu njegovi prijatelji, u gradu je još uvijek opasno. Prije dolaska ovdje, stanovali su u Poljskoj dva tjedna. No, s obzirom na velik broj Ukrajinaca, bilo je teško pronaći posao, pa su odlučili pronaći drugu zemlju. Tri mjeseca živjeli su u Gračacu, a zatim došli u Zagreb.
Maksym je napustio područje blizu centra Kijeva, a Hrvatska se činila kao logičan izbor. Njegovoj tetki se sviđalo ovdje na ljetovanju, dok su sestričnu pozvali ranije na razmjenu kao studenticu hrvatskog jezika. Velik dio obitelji preselio je u Hrvatsku, prvo u Metković, gdje je bilo teško pronaći posao. Zatim su doselili blizu Zagreba, njegova majka smještena je u Gradu Mladih, a on radi škole boravi u učeničkom domu.
Yevhen dolazi iz grada Melitopola, koji je Rusija tijekom rata okupirala. Grad je postao pust, jedino što se još uvijek odvijalo bila je prodaja kruha i mlijeka, pa je njegova obitelj odlučila napustiti dom. Prvotni plan bio je odlazak u Španjolsku gdje bi njegov otac nastavio karijeru trenera nogometa, no dolaskom u Hrvatsku odlučili su ostati. Kako kaže, hrvatski nogomet je isto tako dobro razvijen. Na početku su bili smješteni u Motelu Plitvice, blizu Lučkog. Radilo se o prihvatnom centru u kojem je bila osigurana osnovna humanitarna pomoć, psihosocijalna podrška i učenje hrvatskog jezika. Kasnije su se smjestili u jednu zagrebačku četvrt, u iznajmljeni stan.
Tymur potječe iz grada Kostiantynivke. Četiri dana nakon početka rata shvatili su da je potrebno napustiti dom, a kako kažu njegovi prijatelji, u gradu je još uvijek opasno. Prije dolaska ovdje, stanovali su u Poljskoj dva tjedna. No, s obzirom na velik broj Ukrajinaca, bilo je teško pronaći posao, pa su odlučili pronaći drugu zemlju. Tri mjeseca živjeli su u Gračacu, a zatim došli u Zagreb.
Maksym je napustio područje blizu centra Kijeva, a Hrvatska se činila kao logičan izbor. Njegovoj tetki se sviđalo ovdje na ljetovanju, dok su sestričnu pozvali ranije na razmjenu kao studenticu hrvatskog jezika. Velik dio obitelji preselio je u Hrvatsku, prvo u Metković, gdje je bilo teško pronaći posao. Zatim su doselili blizu Zagreba, njegova majka smještena je u Gradu Mladih, a on radi škole boravi u učeničkom domu.
Izradila Dora Jamnik
Zadovoljni sa školom
Na početku srednjoškolskog obrazovanja, nastavne materijale nisu razumjeli zbog nedovoljno dobrog poznavanja hrvatskog jezika. Prije završetka pripremne nastave hrvatskog jezika, nisu bili ocjenjivani, a upoznavši jezik učenje gradiva krenulo im je glatko. Yevhen tvrdi da je nastavu puno lakše shvatiti nego u Ukrajini, dok je Tymuru i Maksyju zahtjevnost na istoj razini kao i u rodnoj zemlji. Ipak, bitno je istaknuti da su ispitni materijali njima prilagođeni i nešto jednostavniji od ostatka razreda.
Jedna od razlika koju su naglasili je učenje manje količine gradiva, ali temeljitije. Isto tako, u Ukrajini ne postoje ispravci, a hrvatski sistem zahtijeva ispravljanje ocjene nedovoljan.
Ističu da su im svi profesori pružili pomoć, kao i pedagoginja te psihologinja. Pružali su im podršku razgovarajući o obiteljskoj situaciji ili problemima. Isto tako, Ministarstvo im je omogućilo besplatan pribor te sufinancirane udžbenike.
Na početku srednjoškolskog obrazovanja, nastavne materijale nisu razumjeli zbog nedovoljno dobrog poznavanja hrvatskog jezika. Prije završetka pripremne nastave hrvatskog jezika, nisu bili ocjenjivani, a upoznavši jezik učenje gradiva krenulo im je glatko. Yevhen tvrdi da je nastavu puno lakše shvatiti nego u Ukrajini, dok je Tymuru i Maksyju zahtjevnost na istoj razini kao i u rodnoj zemlji. Ipak, bitno je istaknuti da su ispitni materijali njima prilagođeni i nešto jednostavniji od ostatka razreda.
Jedna od razlika koju su naglasili je učenje manje količine gradiva, ali temeljitije. Isto tako, u Ukrajini ne postoje ispravci, a hrvatski sistem zahtijeva ispravljanje ocjene nedovoljan.
Ističu da su im svi profesori pružili pomoć, kao i pedagoginja te psihologinja. Pružali su im podršku razgovarajući o obiteljskoj situaciji ili problemima. Isto tako, Ministarstvo im je omogućilo besplatan pribor te sufinancirane udžbenike.
Ukrajinci i škola, autor: Patricija Lenardić Jakopač
Izradila: Patricija Lenardić Jakopač
Komunikacija s vršnjacima
U početku je uspostavljanje kontakta s ostalim učenicima predstavljalo prepreku, no trudili su se sporazumijevati. Ostatak razreda ih je dobro prihvatio, a mogućnost druženja u školi s drugim Ukrajincima predstavljalo im je olakšanje. Otpočetka su smješteni zajedno u isti razred, jedino je Maksym došao nešto kasnije. Ponekad odlaze s učenicima iz razreda nakon škole na kebab, a druže se i s ukrajinskim prijateljima koje su upoznali ovdje.
U početku je uspostavljanje kontakta s ostalim učenicima predstavljalo prepreku, no trudili su se sporazumijevati. Ostatak razreda ih je dobro prihvatio, a mogućnost druženja u školi s drugim Ukrajincima predstavljalo im je olakšanje. Otpočetka su smješteni zajedno u isti razred, jedino je Maksym došao nešto kasnije. Ponekad odlaze s učenicima iz razreda nakon škole na kebab, a druže se i s ukrajinskim prijateljima koje su upoznali ovdje.
Teškoće u pronalaženju izvanškolskih aktivnosti
Za razliku od njihovih roditelja, nisu uključeni u djelovanje ukrajinskih udruga ili aktivnosti. Prvotno su se uključili u izvanškolske aktivnosti, u slučaju Yevhena, to je bio boks. No, odustao je nakon prvog razreda. Maksym je u Ukrajini trenirao hrvanje, no ističe da je ovdje prošireniji grčkorimski stil, koji mu se ne sviđa, pa je isto tako odustao. Odbojka je sport kojim se Tymur bavio dulje vrijeme, ali u Zagrebu nije uspio pronaći adekvatan klub za treniranje. Osim manjkavosti dobro razvijenih klubova, ističu da je jedan od glavnih razloga ne uključivanja u aktivnosti nemogućnost druženja s nekim poznatim.
Za razliku od njihovih roditelja, nisu uključeni u djelovanje ukrajinskih udruga ili aktivnosti. Prvotno su se uključili u izvanškolske aktivnosti, u slučaju Yevhena, to je bio boks. No, odustao je nakon prvog razreda. Maksym je u Ukrajini trenirao hrvanje, no ističe da je ovdje prošireniji grčkorimski stil, koji mu se ne sviđa, pa je isto tako odustao. Odbojka je sport kojim se Tymur bavio dulje vrijeme, ali u Zagrebu nije uspio pronaći adekvatan klub za treniranje. Osim manjkavosti dobro razvijenih klubova, ističu da je jedan od glavnih razloga ne uključivanja u aktivnosti nemogućnost druženja s nekim poznatim.
Izvannastavne aktivnosti, autor: Patricija Lenardić Jakopač
Izradila: Patricija Lenardić Jakopač
Što dalje?
Teško je reći koji su planovi za bližu budućnost, s obzirom na to da je situacija u Ukrajini još uvijek kompleksna. Yevhen ne zna hoće li ići na fakultet, smatrajući da još ima dovoljno vremena za razmišljanje, dok Maksym razmatra mogućnost upisivanja građevinskog studija. Ipak, fokusirani su na trenutan stadij u svome životu. Da mogu birati, ne bi odabrali neku drugu zemlju za život umjesto Hrvatske, što dokazuje njihovo zadovoljstvo hrvatskim sustavom. Svjesni su činjenice da se neće skoro vratiti u Ukrajinu, s čime su se pomirili, no nedostaju im prijatelji i članovi obitelji. Osjećaju se prihvaćeno te im odgovara hrvatski način života, a ostanak ovdje na dulje vrijeme ne bi im smetao.
Teško je reći koji su planovi za bližu budućnost, s obzirom na to da je situacija u Ukrajini još uvijek kompleksna. Yevhen ne zna hoće li ići na fakultet, smatrajući da još ima dovoljno vremena za razmišljanje, dok Maksym razmatra mogućnost upisivanja građevinskog studija. Ipak, fokusirani su na trenutan stadij u svome životu. Da mogu birati, ne bi odabrali neku drugu zemlju za život umjesto Hrvatske, što dokazuje njihovo zadovoljstvo hrvatskim sustavom. Svjesni su činjenice da se neće skoro vratiti u Ukrajinu, s čime su se pomirili, no nedostaju im prijatelji i članovi obitelji. Osjećaju se prihvaćeno te im odgovara hrvatski način života, a ostanak ovdje na dulje vrijeme ne bi im smetao.
Mariina priča
|
|
Još jedna učenica, Mariia Isaieva, stigla je u Ukrajinu prije dvije godine. U početku je u svojoj školi pohađala 70 sati dopunske nastave hrvatskog jezika. Sada hrvatski uči privatno, putem online satova. Iako već dobro zna hrvatski, kaže da joj je teško razumjeti žargon, koji njeni vršnjaci najčešće koriste.
Mariia trenutno pohađa 11. gimnaziju u Zagrebu. Ispite u školi piše na hrvatskom jeziku, ali iz nekih predmeta poput geografije, povijesti i biologije smije koristiti online prevoditelj. Na početku nije dobivala ocjene, ali sada iz većine predmeta ima jednake kriterije kao njeni hrvatski kolege. Mariia kaže da joj to nerijetko predstavlja izazove. Kao i učenici iz Tehničke škole Ruđera Boškovića, ova gimnazijalka ima teškoće s izvannastavnim aktivnostima. Dok se u Ukrajini bavila pjevanjem, plesom i slikanjem, u Hrvatskoj zbog gustog školskog rasporeda to ne stiže. |
Izradila: Patricija Lenardić Jakopač
|
Ukrajinska obitelj iz malog grada
Oryna Svorina djevojčica je koja se osim jezične barijere svakodnevno suočava sa svojim fizičkim teškoćama. Unatoč tome, uspješno svladava gradivo uz pomoć asistentice, a poslije izvršavanja školskih zadataka odlazi na trening. Kao članica varaždinskog Plivačkog kluba Vidra niže uspjehe, dokazujući da je svaku teškoću moguće prevladati. Zajedno sa svojim roditeljima, bratom te bakom i djedom odselila je iz Hersona u grad Novi Marof pored Varaždina. Pohađa sedmi razred i jedina je ukrajinska učenica u školi. Uspjela je naučiti hrvatski jezik, a protekom vremena i matematika joj ide sve bolje. Život u Hrvatskoj joj se sviđa, no ljubav prema Ukrajini nije se smanjila. Njezini roditelji planiraju ostati ovdje, čak odseliti iz iznajmljene kuće te kupiti svoju. Razlog tomu su ponajviše djeca, kojima će teško pasti ponovno se adaptirati na drugačiju kulturu. Kao obitelj uspješno su se implementirali u hrvatski sustav, pronašavši posao i upisavši djecu u vrtić te školu. Život u manjem gradu im se sviđa, a smatraju da im je Hrvatska kao zemlja uistinu pomogla. Prošle godine ljetovali su u Puli zahvaljujući istarskoj udruzi Naš San Njihov Osmijeh, pokazavši im na takav način istinske blagodati naše zemlje. |
Novinarka: Dora Jamnik, snimateljica: Tamara Cvitkušić
|
Zagrebački osnovnoškolci
Uz Tehničku školu Ruđera Boškovića, Mariee iz 11. gimnazije i Oryne iz Novog Marofa, provjerili smo kako su se snašla dva osnovnoškolca u zagrebačkoj Osnovnoj školi Miroslava Krleže. Nina i Ivan učenici su 8. razreda te se ističu sa svojim hobijima, crtanjem i nogometom. Prevladali su jezičnu barijeru, stekli društvo i zavoljeli život u Hrvatskoj, no njihov dom im nedostaje. Ipak, njihovi zagrebački vršnjaci prirasli su im srcu.
PSIHOLOŠKA PODRŠKA kao važan aspekt integracije
Djeca koja dolaze iz ratno osjetljivog područja, posebno su ranjiva i zahtijevaju intervenciju psiholoških stručnjaka. Natalija Lumezi, iz Isusovačke službe za izbjeglice (JRS), spomenula je da je djeci potrebna psihološka pomoć barem dva puta tijekom odrastanja, u mlađoj dobi te za vrijeme adolescencije.
Služba se pobrinula da djeca prime svu podršku koja im je potrebna. Mlađa djeca pohađaju različite aktivnosti, od art terapija i taekwondoa do satova učenja jezika putem igre i kazališnih predstava. Za tinejdžere je organizirana grupa podrške koja im pomaže pri izražavanju vlastitih osjećaja i misli. Iako se često suprotstavljaju autoritetima, zainteresiranost za psihološku pomoć kod njih se povećala.
Služba se pobrinula da djeca prime svu podršku koja im je potrebna. Mlađa djeca pohađaju različite aktivnosti, od art terapija i taekwondoa do satova učenja jezika putem igre i kazališnih predstava. Za tinejdžere je organizirana grupa podrške koja im pomaže pri izražavanju vlastitih osjećaja i misli. Iako se često suprotstavljaju autoritetima, zainteresiranost za psihološku pomoć kod njih se povećala.
Zaposlenici i volonteri JRS –a uočili su veliku promjenu na djeci. Od stidljivih i izgubljenih dječaka te djevojčica, pretvorili su se u otvorene i znatiželjne mališane. Postali su učitelji hrvatskog jezika svojim majkama, stekli hrvatske prijatelje i postali sve uspješniji školarci.
"Njihovo najprirodnije stanje je igra. Samo kroz igru vi možete njima najefikasnije pomoći."
|
|
|
Izradila: Dora Jamnik
Izradila: Patricija Lenardić Jakopač
Hrvatska se itekako trudi ukrajinskoj djeci pružiti svu pomoć koja im je potrebna - sufinancirani udžbenici, učenje jezika, psihološka pomoć, druženje s vršnjacima... Iako smješteni daleko od rodnih gradova, svojih prijatelja, pa čak i nekih članova obitelji, Hrvatska im pruža osjećaj doma. Hoće li se uskoro uspjeti vratiti u svoju zemlju, teško je odgovoriti, ali jasno je da se sve više osjećaju kao "naši".
ŠEĆER NA KRAJU
UKRAJINSKE DELICIJE U SRCU ZAGREBA
Upoznavanje s nacionalnom kuhinjom jedan je od najboljih načina prisvajanja nečije kulture.
Baš su zato 2023. godine u zagrebačkom Jarunu otvorene Ukrajinske delicije - mjesto gdje svi možemo probati prave istočnoeuropske delikatese.
Kuharice su u Hrvatsku su stigle uslijed početka invazije te ovdje započele sasvim drugačiji život. Irina Franchuk u Ukrajini je radila uredski posao, a Elvira Edemova profesorica je fizike i informatike. Jela pripremaju toliko vješto da nas je zaista iznenadila činjenica da se ovim poslom bave tek nekoliko mjeseci.
Od toplog boršča, preko punjenih varenyika, do slanih i slatkih palačinki... probale smo razne okuse ukrajinske kuhinje, a više pogledajte sami!
Baš su zato 2023. godine u zagrebačkom Jarunu otvorene Ukrajinske delicije - mjesto gdje svi možemo probati prave istočnoeuropske delikatese.
Kuharice su u Hrvatsku su stigle uslijed početka invazije te ovdje započele sasvim drugačiji život. Irina Franchuk u Ukrajini je radila uredski posao, a Elvira Edemova profesorica je fizike i informatike. Jela pripremaju toliko vješto da nas je zaista iznenadila činjenica da se ovim poslom bave tek nekoliko mjeseci.
Od toplog boršča, preko punjenih varenyika, do slanih i slatkih palačinki... probale smo razne okuse ukrajinske kuhinje, a više pogledajte sami!
|
|
|
Pripremile: Hana Cvijanović i Petra Jokić
ZAKLJUČAK
Unatoč teškoj situaciji u kojoj su primorani započeti s novim i drugačijim životom u nepoznatom okruženju, veseli nas da su svi naši sugovornici istaknuli da ih u Hrvatskoj oduševljava toplina, uslužnost i ljubaznost ljudi s kojima se susreću.
S druge strane, ono što im dodatno otežava integraciju su spora birokracija i niske plaće. Nadamo se da će se ipak, pomoću truda i dobre volje oba naroda, Ukrajinci u Hrvatskoj ponovo osjetiti kao doma.
Unatoč teškoj situaciji u kojoj su primorani započeti s novim i drugačijim životom u nepoznatom okruženju, veseli nas da su svi naši sugovornici istaknuli da ih u Hrvatskoj oduševljava toplina, uslužnost i ljubaznost ljudi s kojima se susreću.
S druge strane, ono što im dodatno otežava integraciju su spora birokracija i niske plaće. Nadamo se da će se ipak, pomoću truda i dobre volje oba naroda, Ukrajinci u Hrvatskoj ponovo osjetiti kao doma.
'Obveza je svake osobe rođene u sigurnijoj sobi da otvori vrata kada netko u opasnosti pokuca.' - Dina Nayeri