Hrvatska je zemlja bogata kulturnim dobrom, jedan od tih dobara je glazba. Svaki kutak Lijepe naše nudi vlastitu tradicionalnu glazbu, napjeve, melos i tako od davnina. Glazba se u Hrvatskoj razvija i napreduje oduvijek, u hrvatskoj glazbenoj povijesti nalaze se brojni poznati skladatelji opera i opereta kao i brojni glazbenici koji su održavali koncerte diljem Europe i svijeta. Za vrijeme Jugoslavije diljem zemlje organizirali su se festivali na kojima su se mladi izvođači imali priliku predstaviti i zaslužiti svoje mjesto pod glazbenim nebom. Također je veliki broj mladih glazbenika pokrenuo zvuk inspiriran zapadnjačkim glazbenim pravcima punkom i rockom, na ovim prostorima taj zvuk prozvan je "Novi Val". Novovalni glazbenici i njihove pjesme i danas su uspješne i drage slušateljima. Devedesete je pak obilježio dance zvuk predvođen grupama kao što su Colonia i Electro Team, uz dance zvuk zbog političke situacije veliki uspjeh doživjele su i domoljubne pjesme. Kako je navedeno hrvatskoj ne nedostaje domaće glazbe no unatoč tome u posljednjih deset godina sve veću popularnost uživaju srpski glazbenici, takozvani narodnjaci. Cilj je otkriti zašto je do toga došlo, što je u tome loše i je li stvarno važno dal' se pjeva ili peva.
Glazba nije problem društva
U kontekstu srpske glazbe često se priča samo o narodnjacima što bi bilo isto kao kada bi hrvatsku glazbu sveli samo na klape. Inspiracija za temu svakako je bila Aleksandra Prijović koja je rasprodala pet Arena Zagreb , a nedugo zatim i Osijek. Zapitali smo se zašto se "krivnja" za uspjeh narodne glazbe u Hrvatskoj svaljuje isključivo na mlade kada su recimo mediji ti koji im daju puno više prostora i pričaju o njima. Također nas interesira zašto je vrsta glazbe koju ljudi slušaju problem društva.
Hrvatska glazbena scena nije u raspadu, ali je fragmentirana
Profesor Ivica Zadro dugi niz godina predavao je na Fakultetu političkih znanosti, smjeru Novinarstvo kolegij Radijsko novinarstvo. Prije YouTube-a, Spotify-a i ostalih platformi putem kojih je danas dostupna glazba, dugo vremena upravo je radio bio jedini izvor glazbe. Pitali smo kakvo je njegovo mišljenje o hrvatskoj glazbenoj sceni i o uspjehu srpskih izvođača u Hrvatskoj.
Mislite li da je Hrvatska glazbena u raspadu?
Nije ona u raspadu kao cijela scena, ali definitivno je fragmentirana u odnosu na nešto što smo znali ranije. Razni tipovi glazbe dolaze do publike na to utječe razvoj tehnologije, algoritmi, kao i formatiranje radio stanica koje je ograničilo hrvatsku glazbu u eteru. Nove izvođače nisu puštali što je s vremenom dovelo do toga da se ljudi okreću drugim žanrovima. Pogotovo današnjem trapu, pop – folku no to nije glazba koja se zadržava dugo za koju se može reći da je evergreen.
Što mislite koji od trenutno najpopularnijih izvođača ima priliku da opstane jednako dugo kao Prljavo Kazalište, Bajaga ili Doris Dragović?
Zanimljivo pitanje s obzirom da su svi navedeni svoju inicijalnu popularnost stegli korištenjem povijesne situacije. Odnosno oni su imali priliku otići u London, Beč i slične gradove kupiti ploče, prekopirat muziku i stvorit hit jer nama strana glazba sa zapada nije bila dostupna u mjeri u kojoj je danas. Sada je lako zarotirati neki sample, napraviti da to produkcijski dobro zvuči. Izdvojio bi Matiju Cveka sa naše scene zbog raspona vokala i širine repertoara. Aleksandra Prijović je na svojim koncertima pjevala i hrvatske pjesme što pokazuje širinu.
Mislite li da je Hrvatska glazbena u raspadu?
Nije ona u raspadu kao cijela scena, ali definitivno je fragmentirana u odnosu na nešto što smo znali ranije. Razni tipovi glazbe dolaze do publike na to utječe razvoj tehnologije, algoritmi, kao i formatiranje radio stanica koje je ograničilo hrvatsku glazbu u eteru. Nove izvođače nisu puštali što je s vremenom dovelo do toga da se ljudi okreću drugim žanrovima. Pogotovo današnjem trapu, pop – folku no to nije glazba koja se zadržava dugo za koju se može reći da je evergreen.
Što mislite koji od trenutno najpopularnijih izvođača ima priliku da opstane jednako dugo kao Prljavo Kazalište, Bajaga ili Doris Dragović?
Zanimljivo pitanje s obzirom da su svi navedeni svoju inicijalnu popularnost stegli korištenjem povijesne situacije. Odnosno oni su imali priliku otići u London, Beč i slične gradove kupiti ploče, prekopirat muziku i stvorit hit jer nama strana glazba sa zapada nije bila dostupna u mjeri u kojoj je danas. Sada je lako zarotirati neki sample, napraviti da to produkcijski dobro zvuči. Izdvojio bi Matiju Cveka sa naše scene zbog raspona vokala i širine repertoara. Aleksandra Prijović je na svojim koncertima pjevala i hrvatske pjesme što pokazuje širinu.
Koliko na popularnost srpske glazbe utječe to što je mnogima ta glazba „zabranjeno voće“?
Mladenački bunt je uvijek tu i mladi uvijek rade ono što je zabranjeno i ono što roditelje nervira. Naravno da je rat imao utjecaj na slušanje narodne glazbe, cajki, sve glazbe iz Srbije i oni koji su to slušali prije rata, poslije rata više nisu, ne zato što im se ne sviđa već zato što je iz Srbije. Ne smijemo zanemariti radio stanice poput Extra Fm-a koja ima veliku slušanost. Upitno je koliko će trajati, ali njihovi producenti i tekstopisci se znaju prilagođavati. Kakva je razlika između Hrvatske i Srpske produkcije? Gledajte, srpska produkcija je kvantitativno jača. U Srbiji je jeftinije snimati i to im daje prednost. Ne postoje više vremena u kojoj hrvatski izvođači mogu odlaziti u zapadne zemlje, nemaju novaca za to, a ni potrebu jer u malo boljem studiju s dobrim producentom i osoba koja ne zna pjevati može zvučati kao Whitney Houston. |
Što mislite koji hrvatski izvođač bi uspio napuniti pet Arena?
Usudio bi se reći nitko. Bar od živih nitko, možda Oliver ili Massimo, ali njima to nikada nije bio cilj. Kada odlučite napraviti koncert u Areni morate imati veliku medijsku podršku i reklamu, Prijovićka je to imala. Uvijek postoji rizik da Arenu nećete rasprodati i napuniti, a to je onda sramota za izvođača.
Mislite li da bi Thompson koji ima isključivo domoljubne pjesme i čista je suprotnost Aleksandri Prijović, napunio Arenu s obzirom da je pjevao pred punim Maksimirom i Poljudom?
Pa da, njega sam izuzeo zbog cijele situacije sa sinom, ali ne vjerujem da bi napunio baš pet Arena, nekoliko sigurno, ali baš pet teško. Maksimir nije bio samo koncert Thompsona, tu je bilo puno izvođača.
Hrvatska ima natjecanja u pjevanju kao i Srbija, međutim njihovi natjecatelji pune arene, naših nema nigdje. Kako to objašnjavate?
Gledajte, naši formati su jako ograničeni, glazbeno mislim, netko tko je Hrvat i zna pjevat narodnu muziku nema priliku to pokazati javnosti, međutim ni Thompsona ne može pjevati u recimo The Voice-u. To je najveći problem, Hrvatska ne daje ono što Hrvati žele slušat i sasvim je normalno da će ići tražiti ono što im se sviđa.
Je li istina da hrvatski pjevači uživaju veliku popularnost u Srbiji?
Njihov najslušaniji radio prije dvije godine objavio je listu pjesama na kojoj je svaka druga bila hrvatska. Kao što naši građani traže ono što nemaju i žele slušati što je zabranjeno, tako žele i Srbi.
Usudio bi se reći nitko. Bar od živih nitko, možda Oliver ili Massimo, ali njima to nikada nije bio cilj. Kada odlučite napraviti koncert u Areni morate imati veliku medijsku podršku i reklamu, Prijovićka je to imala. Uvijek postoji rizik da Arenu nećete rasprodati i napuniti, a to je onda sramota za izvođača.
Mislite li da bi Thompson koji ima isključivo domoljubne pjesme i čista je suprotnost Aleksandri Prijović, napunio Arenu s obzirom da je pjevao pred punim Maksimirom i Poljudom?
Pa da, njega sam izuzeo zbog cijele situacije sa sinom, ali ne vjerujem da bi napunio baš pet Arena, nekoliko sigurno, ali baš pet teško. Maksimir nije bio samo koncert Thompsona, tu je bilo puno izvođača.
Hrvatska ima natjecanja u pjevanju kao i Srbija, međutim njihovi natjecatelji pune arene, naših nema nigdje. Kako to objašnjavate?
Gledajte, naši formati su jako ograničeni, glazbeno mislim, netko tko je Hrvat i zna pjevat narodnu muziku nema priliku to pokazati javnosti, međutim ni Thompsona ne može pjevati u recimo The Voice-u. To je najveći problem, Hrvatska ne daje ono što Hrvati žele slušat i sasvim je normalno da će ići tražiti ono što im se sviđa.
Je li istina da hrvatski pjevači uživaju veliku popularnost u Srbiji?
Njihov najslušaniji radio prije dvije godine objavio je listu pjesama na kojoj je svaka druga bila hrvatska. Kao što naši građani traže ono što nemaju i žele slušati što je zabranjeno, tako žele i Srbi.
Profesor Zadro naveo nas je na daljnje istraživanje te smo stoga odlučili iskoristiri Billboardovu listu najslušanijih pjesama u Hrvatskoj kako bi mogli sagledati trendove glazbenih preferencija.
Billboard je lista najpopularnijih singlova koju tjedno objavljuje časopis Bilboard. Lista se stvara na temelju najslušanijih pjesama na online platformama.i digitalne prodaje singlova koje prikuplja MRC data , vodeći globalni sustav mjerenja popularnosti u industriji zabave. Hrvatska pripada Bilbordovoj sekciji "Hits of the World" gdje se objavljuju 25 najslušanijih pjesama tjedna. Ljestvica se ažurira utorkom na temelju podataka koji se mjere između petka i četvrtka prethodnog tjedna. Napravivši detaljan pregled 2022.godine odnosno prve godine kada je uvedena Bilboard ljestvica za Hrvatsku, uvidjeli smo da su vodeći srpski trap izvođači te da se na prvom mjestu u niti jednom tjednu ne pojavljuju hrvatski izvođači.
Što preferiraju budući novinari:
Cilj provedene ankete bio je istražiti glazbene preferencije studenata novinarstva te ustanoviti istinitost teze među njima da je srpska glazba slušanija od hrvatske. Anketa je bila usmjerena isključivo na studente na Fakultetu političkih znanosti, a anketa se sastojala od 11 pitanja. U istraživanju je sudjelovalo 110 ispitanika, od kojih 77.3% studentica i 22.7% studenata, a anketu su najviše ispunili studenti prve i druge godine studija što je vidljivo iz grafa ispod.
Pop glazba zauzela je prvo mjesto sa 32.2% i najslušanija je među studentima novinarstva, dok je turbofolk zauzeo drugo mjesto sa 26.8%. Nakon njih, najslušaniji su rock i trap, a na grafu ispod iskazana je slušanost i ostale vrste glazbe.
Na pitanje koja je među studentima najslušanija pjesma na nekoj od glazbenih platformi, odgovori su bili različiti i uglavnom se nisu ponavljali. Ako usporedimo podatke sa Billborda, jedino se ponovila pjesma Mamma mia od Grše. Na pitanje koja je pjesma obilježila 2023.godinu, ispitanici su se složili da je to definitivno pjesma Aleksandre Prijović pod nazivom "Dam dam dam" te Gršina Mamma Mia.
Njih 81.8% složilo se sa tezom da je srpska glazba slušanija. Kao razloge tome uglavnom su isticali činjenicu da je srpska glazba modernija, da bolje prati trendove i da u Srbiji postoje kvalitetnije izdavačke kuće, ali i da imaju bolju promociju i marketing. Studenti smatraju i kako su melodije "zabavnije", a tekstovi lakše pamtljivi i zanimljiviji. Isticali su i kako je njihovo glazbeno tržište puno razvijenije. U prilog tome naveli su i činjenicu da se u klubovima većinom pušta turbofolk te da Hrvatskoj fali mladih izvođača koji bi privukli publiku. Ipak nisu se svi složili pa su tako neki naveli kako su mladi krenuli u krivom smjeru i kako su tekstovi srpske glazbe neslušljivi te da im zbog toga nisu jasni razlozi iz kojih mladi slušaju takvu vrstu glazbe. Njih 45.9% barem je jednom bilo osuđivano zbog vrste glazbe koju slušaju, a 56.1% smatra kako je sva glazba koja dolazi iz Srbije generalizirana odnosno u lošem prizvuku. Uglavnom smatraju da je tako zbog povijesnih događaja između Hrvatske i Srbije odnosno zbog Domovinskog rata zbog čega Hrvati nerado prihvaćaju glazbu koju nameće istok. Neki su se složili i zbog toga što smatraju kako je srpska glazba nekvalitetna. Većina koja se nije složila, isticala je činjenicu kako na spomen srpske glazbe svi odmah pomisle na turbofolk zanemarujući tako ostale kvalitetne žanrove koje Srbija ima.
Od turbofolk izvođača koje studenti slušaju podjednako su se izdvojili i stariji i novi. Aleksandra Prijović, koja je rasprodala pet zagrebačkih arena i u ovome je dijelu bila najviše puta navedena. Zaključno, među studentima novinarstva, srpska glazba nije najslušanija, no studenti su se u velikoj većini složili da je turbofolk svakako slušaniji od hrvatske glazbe zbog razloga koji su prethodno navedeni, a što u konačnici potvrđuje navedenu tezu. Studenti su se složili kako Hrvatska glazbena scena treba više raditi na glazbi koja će biti modernija i privući mlade koji žele slušati glazbu koja ih pokreće, ali i da je potrebno više ulagati u produkciju i motivirati mlade glazbenike. Dakle, ukoliko želimo oživjeti našu glazbenu scenu, potrebno je pratiti trendove i stalno unositi nešto novo i zanimljivo.
Rasprodane arene dovoljan su dokaz koja glazba je u hrvatskoj slušanijA
Extra FM jedna je od mlađih radio postaja u Hrvatskoj, a ujedno i prva koja se odvažila puštati regionalnu, ili u narodu poznatu pod nazivom „cajke“. Više o uspjehu samog radija i svega što organiziraju porazgovarali smo s programskim direktorom Ivanom Jurkovićem.
Extra FM jedan je od najslušanijih radija u Hrvatskoj, mislite li da vam je prednost što nemate konkurenciju na polju narodne glazbe?
Na samom početku imali smo jasnu viziju kakav radio želimo stvoriti i u kojem smjeru želimo razvijati Extra FM. Bili smo svjesni prednosti na tržištu budući da smo očigledno prvi prepoznali potencijal za brand poput Extra FM-a. Svakako je prednost što prije nas nitko nije puštao regionalnu glazbu, ali i taj glazbeni pravac treba znati kvalitetno predstaviti slušateljima jer tako se stvara povjerenje.
U današnje vrijeme mnogi spominju odumiranje radija kao medija, slažete li se s time, mislite li da je uspjeh radija dugotrajan ili da ima rok trajanja?
Kolektivno razmišljanje ljudi koji rade na projektu Extra FM je takvo da radio nikada neće izumrijeti. On ima svoje prednosti i mane kao i svaki medij, ali povjerenje koje mu slušatelji ukazuju, čemu svjedoče brojna istraživanja, sve je veće i veće. Brzina, neposrednost i emocija su te koje slušatelji osjete i iznova mu se vraćaju. Kroz tehnološka unaprjeđenja, imamo priliku graditi ga tako da krajnjim korisnicima pruži još kvalitetniji sadržaj, nikako da izgubi na svojoj važnosti. Radio nije samo medij koji se sluša. On se i gleda. Njegova produžena ruka su i društvene mreže, a njegova bit da najbrže donese neku informaciju, ostaje vječna.
Što mislite o sve češćem spominjanju zabrana koncerata srpskih izvođača? Zašto mislite da dolazi do zabrana, koji su motivi i ciljevi koji bi se postigli zabranom?
Naše je osobno iskustvo da se nismo susreli s bilo kakvim zabranama. Koncerti koje smo organizirali ili čiji smo medijski pokrovitelji, naišli su na sjajne reakcije javnosti i publike zbog koje se ustvari takvi koncerti organiziraju. Više puta organizirali smo koncertne spektakle u zagrebačkoj Areni, u splitskoj areni Spaladium, festivale, trenutno pratimo turneju Aleksandre Prijović po Hrvatskoj, a kroz 2024. godinu, s još nekim izvođačima obići ćemo brojne hrvatske gradove. Glazbu nikad neće biti moguće zabraniti budući da ona uvijek nađe put do publike.
Mislite li da hrvatska glazbena scena pada u zaborav pored neprestanograstućeg uspjeha srpske glazbene scene? Što mislite zašto je glazba koja dolazi iz Srbije kod mladih danas najslušanija, je li to oduvijek bilo tako?
Regionalna glazba se uvijek slušala, ali pokretanje Extra FM-a doprinijelo je populariziranju te glazbe i smanjivanju stigme oko slušanja iste. Extra FM je zapravo pravi medij i ambasador narodne takve glazbe u Hrvatskoj. Na estradnom nebu uvijek ima mjesta, jer glazba uvijek nađe put do publike i takav je slučaj s muzikom mladih hrvatskih izvođača. Grše, Miach, Hiljson, Matija Cvek osvježili su hrvatsku glazbenu scenu i privukli brojne mlađe slušatelje. Ako je suditi po komentarima publike i Billboardove ljestvice koja je zaista dobro mjerilo uspjeha pjesama u Hrvatskoj mlada publika cijeli kvalitetnu produkciju, ulaganje u spotove, praćenje trendova i to nagrađuje pregledima.
Što mislite zašto dolazi do generaliziranja i svrstavanja sve glazbe pod pojam "cajke"? Možemo reći da pod isti pojam "cajke" mnogi stavljaju primjerice izvođače kao što su Nucci te a druge strane Tanja Savić?
Iskreno, još mi nitko tko govori riječ “cajke”, nije objasnio njezino značenje. Razlog tome je neinformiranost i ustaljenost spomenute riječi u neslužbeni govor, ali i provlačenje iste kroz brojne medije kada se priča o glazbi koju izvode izvođači iz Srbije. U želji da se muzika iz Srbije ili BiH omalovaži, kategorizirala se kao “cajke”, a stvarnost je, htio to netko priznati ili ne, potpuno drugačija. Niti jedna muzika nije za omalovažavanje, pogotovo ne neka koja je produkcijski vrlo kvalitetna po glazbenim standardima. Isključivši čak i sve činjenice koje sam naveo, potpuno je nelogično, nakon što se čuju taktovi npr. Nuccijeve pa pjesme Tanje Savić, reći da su isti tip izvođača i da njihova muzika spada u isti žanr. Riječ je o potpuno drugačijem izrazu, načinu pjevanja, muzici, temama koje obrađuju kroz svoje pjesme,… U skladu s tim, za mene u određivanju glazbenog žanra, termin “cajke” - ne znači ništa.
Kako biste komentirali evoluciju Extra koncerta godine koji je prvotno osmišljen kao proslava rođendana Extra fm-a, ali je s vremenom prerastao u znatno veći događaj s više izvođača i više datuma kroz godine. Kako to percipirate imajući u vidu da se na srpsku glazbu često gleda s određenom i to vrlo česti negativnom stigmom, bez obzira na izvođače?
Kao što smo na samom početku imali viziju u kojem će se smjeru razvijati Extra FM, tako je bio slučaj i s Extra koncertom godine. Naša želja bila je da naši slušatelji shvate da je riječ o jedinstvenom doživljaju prepunom pozitivne emocije, energije, kvalitetne produkcije i izboru fantastičnog izvođača koji će posjetiteljima priuštiti večer koju će zauvijek pamtiti te koja će, osim nama bitnog datuma ili perioda, obilježiti i njihovu godinu. Nismo nikad pažnju pridavali stigmama i neutemeljenim negativnim komentarima. S koncertom Aleksandre Prijović shvatili smo da očigledno nije uvijek dovoljan samo jedan datum, ali nije nam to zadavalo glavobolju jer je od samog početka cjelokupna priča Extra koncerta godine bila veća od “samo jednog datuma”. Željeli smo stvoriti “place to be” i da već na sam spomen “Extra koncerta godine”, ljudi pomisle kako moraju biti dio tog događaja. Ponosno možemo reći kako nam to polazi za rukom čemu svjedoči i ovogodišnji uspjeh s Lepom Brenom budući da smo godinu dana prije rasprodali tri koncerta, a i četvrti je na dobrom putu da doživi istu sudbinu.
Na samom početku imali smo jasnu viziju kakav radio želimo stvoriti i u kojem smjeru želimo razvijati Extra FM. Bili smo svjesni prednosti na tržištu budući da smo očigledno prvi prepoznali potencijal za brand poput Extra FM-a. Svakako je prednost što prije nas nitko nije puštao regionalnu glazbu, ali i taj glazbeni pravac treba znati kvalitetno predstaviti slušateljima jer tako se stvara povjerenje.
U današnje vrijeme mnogi spominju odumiranje radija kao medija, slažete li se s time, mislite li da je uspjeh radija dugotrajan ili da ima rok trajanja?
Kolektivno razmišljanje ljudi koji rade na projektu Extra FM je takvo da radio nikada neće izumrijeti. On ima svoje prednosti i mane kao i svaki medij, ali povjerenje koje mu slušatelji ukazuju, čemu svjedoče brojna istraživanja, sve je veće i veće. Brzina, neposrednost i emocija su te koje slušatelji osjete i iznova mu se vraćaju. Kroz tehnološka unaprjeđenja, imamo priliku graditi ga tako da krajnjim korisnicima pruži još kvalitetniji sadržaj, nikako da izgubi na svojoj važnosti. Radio nije samo medij koji se sluša. On se i gleda. Njegova produžena ruka su i društvene mreže, a njegova bit da najbrže donese neku informaciju, ostaje vječna.
Što mislite o sve češćem spominjanju zabrana koncerata srpskih izvođača? Zašto mislite da dolazi do zabrana, koji su motivi i ciljevi koji bi se postigli zabranom?
Naše je osobno iskustvo da se nismo susreli s bilo kakvim zabranama. Koncerti koje smo organizirali ili čiji smo medijski pokrovitelji, naišli su na sjajne reakcije javnosti i publike zbog koje se ustvari takvi koncerti organiziraju. Više puta organizirali smo koncertne spektakle u zagrebačkoj Areni, u splitskoj areni Spaladium, festivale, trenutno pratimo turneju Aleksandre Prijović po Hrvatskoj, a kroz 2024. godinu, s još nekim izvođačima obići ćemo brojne hrvatske gradove. Glazbu nikad neće biti moguće zabraniti budući da ona uvijek nađe put do publike.
Mislite li da hrvatska glazbena scena pada u zaborav pored neprestanograstućeg uspjeha srpske glazbene scene? Što mislite zašto je glazba koja dolazi iz Srbije kod mladih danas najslušanija, je li to oduvijek bilo tako?
Regionalna glazba se uvijek slušala, ali pokretanje Extra FM-a doprinijelo je populariziranju te glazbe i smanjivanju stigme oko slušanja iste. Extra FM je zapravo pravi medij i ambasador narodne takve glazbe u Hrvatskoj. Na estradnom nebu uvijek ima mjesta, jer glazba uvijek nađe put do publike i takav je slučaj s muzikom mladih hrvatskih izvođača. Grše, Miach, Hiljson, Matija Cvek osvježili su hrvatsku glazbenu scenu i privukli brojne mlađe slušatelje. Ako je suditi po komentarima publike i Billboardove ljestvice koja je zaista dobro mjerilo uspjeha pjesama u Hrvatskoj mlada publika cijeli kvalitetnu produkciju, ulaganje u spotove, praćenje trendova i to nagrađuje pregledima.
Što mislite zašto dolazi do generaliziranja i svrstavanja sve glazbe pod pojam "cajke"? Možemo reći da pod isti pojam "cajke" mnogi stavljaju primjerice izvođače kao što su Nucci te a druge strane Tanja Savić?
Iskreno, još mi nitko tko govori riječ “cajke”, nije objasnio njezino značenje. Razlog tome je neinformiranost i ustaljenost spomenute riječi u neslužbeni govor, ali i provlačenje iste kroz brojne medije kada se priča o glazbi koju izvode izvođači iz Srbije. U želji da se muzika iz Srbije ili BiH omalovaži, kategorizirala se kao “cajke”, a stvarnost je, htio to netko priznati ili ne, potpuno drugačija. Niti jedna muzika nije za omalovažavanje, pogotovo ne neka koja je produkcijski vrlo kvalitetna po glazbenim standardima. Isključivši čak i sve činjenice koje sam naveo, potpuno je nelogično, nakon što se čuju taktovi npr. Nuccijeve pa pjesme Tanje Savić, reći da su isti tip izvođača i da njihova muzika spada u isti žanr. Riječ je o potpuno drugačijem izrazu, načinu pjevanja, muzici, temama koje obrađuju kroz svoje pjesme,… U skladu s tim, za mene u određivanju glazbenog žanra, termin “cajke” - ne znači ništa.
Kako biste komentirali evoluciju Extra koncerta godine koji je prvotno osmišljen kao proslava rođendana Extra fm-a, ali je s vremenom prerastao u znatno veći događaj s više izvođača i više datuma kroz godine. Kako to percipirate imajući u vidu da se na srpsku glazbu često gleda s određenom i to vrlo česti negativnom stigmom, bez obzira na izvođače?
Kao što smo na samom početku imali viziju u kojem će se smjeru razvijati Extra FM, tako je bio slučaj i s Extra koncertom godine. Naša želja bila je da naši slušatelji shvate da je riječ o jedinstvenom doživljaju prepunom pozitivne emocije, energije, kvalitetne produkcije i izboru fantastičnog izvođača koji će posjetiteljima priuštiti večer koju će zauvijek pamtiti te koja će, osim nama bitnog datuma ili perioda, obilježiti i njihovu godinu. Nismo nikad pažnju pridavali stigmama i neutemeljenim negativnim komentarima. S koncertom Aleksandre Prijović shvatili smo da očigledno nije uvijek dovoljan samo jedan datum, ali nije nam to zadavalo glavobolju jer je od samog početka cjelokupna priča Extra koncerta godine bila veća od “samo jednog datuma”. Željeli smo stvoriti “place to be” i da već na sam spomen “Extra koncerta godine”, ljudi pomisle kako moraju biti dio tog događaja. Ponosno možemo reći kako nam to polazi za rukom čemu svjedoči i ovogodišnji uspjeh s Lepom Brenom budući da smo godinu dana prije rasprodali tri koncerta, a i četvrti je na dobrom putu da doživi istu sudbinu.
Nikad ne treba gledat trenutak već produkt vremena
Nikša Bratoš jedan je od najuspješnijih skladatelja i kompozitora sa ovih prostora, upravo on jedan je od onih koji stvaraju glazbu koja traje. Osim što je kompozitor ujedno je i predsjednik Hrvatske glazbene unije. Hrvatska glazbena unija je dobrovoljna, neprofitna strukovna udruga u kulturi, u koju se učlanjuju glazbenici-izvođači i drugi glazbeni i glazbeno-scenski djelatnici koji u djelovanju HGU-a nalaze svoj interes.
Mnogi smatraju da je hrvatska glazba u silaznoj putanji.Je li hrvatska glazbena scena u raspadu?
Ne bih se složio da je scena u raspadu, da li je u silaznoj putanji ne znam to će vrijeme pokazati, ali ta putanja uvijek varira. Prva stvar koju površni pratitelji gledaju je važnost jednog faktora zanemarujući ostale. Ljudi vide, aha neko je napunio arenu i on automatski valja i uspješniji je od bilo kojeg hrvatskog izvođača. Što mislite kako prosječni slušatelj odnosno publika ocjenjuje valjanost nekoga? Ljudi se vode digitalnim platformama, brojem pregleda, lajkova, a to nije pokazatelj ničeg. Slušatelji imaju besplatan pristup YouTube-u i tu je lako skupit preglede, a kad su u pitanju koncerti i arene vi pomno birate za koga ćete dati svoj novac. Kada se priča o trendingu to je nikakav pokazatelj odnosno ne nikakav, ali definitivno prolazan. Onaj koji puni dvorane ima priliku opstati. Osobe koje odlaze na koncerte su većinom srednjih godina, kako to komentirate? Moramo uzeti u obzir da su ljudi srednjih godina u boljoj financijskoj situaciji, sluh im je istančaniji i nije ima problem dati novac za ono što im se sviđa. S druge strane klinci moraju štedjeti da bi otišli na koncert njima dragog izvođača. Ne treba to toliko gledati generacijski, jer klinci uvijek slušaju ono što je trivijalno. Ajmo malo situaciju usporedit sa SAD-om, country izvođači pune stadione, pop izvođači dvorane, a jazz klubove. I kod nas je nešto što je narodnjak uspješnije od popa i jazza, ne treba se oko toga toliko uzbuđivati. |
Možemo li usporediti situaciju danas i situaciju u bivšoj Jugoslaviji?
Naravno, Oliver, Massimo prodavali su 120000 ploča, Lepa Brena je prodavala 500000. Ona je punila stadione, njih dvojica dvorane. Oni su igrali utakmicu na duge staze i dostigli uspjeh Lepe Brene. Nikad ne treba gledat trenutak već produkt vremena. Naši izvođači postizali su velike uspjehe na tadašnjoj Jugoviziji, hrvatska grupa pobijedila je na Eurosongu.
Puno puta smo spomenuli arene i dvorane, čega su one pokazatelj?
One su pokazatelj da hrvatska muzika ne propada, jer naši glazbenici bez problema po dva puta pune Stark arenu u Beogradu, arenu u Skopju, Sarajevsku Zetru. Dobro ne punimo našim narodnjacima, jer ih nemamo ,to nije nešto naše. Svaka čast Aleksandri Prijović i Dinu Merlinu oni su narodnjak doveli do svjetske razine što se tiče produkcije, muzikanata, melodija je istočna, ali nama je to priraslo srcu.
Sami ste napravili brojne pjesme, kako komentirate tekstove narodnjaka i novih hrvatskih repera?
Teksovi naših narodnjaka su bolji i kvalitetniji od bilo kojeg američkog repa, a hrvatski izvođači kao Grše, Z++ vide uzor u tom repu i imamo tekstove šta vozim, pijem, konzumiram s kim spavam i tome slično. To je nešto što ekipa danas sluša i nema smisla protivit se tome.
Kako bi ste opisali prosječnog hrvatskog slušatelja?
Glazba se mora zasnivat na nečemu što je društveno prihvatljivo u Hrvatskoj je to uvijek nešto što bar malo gleda na zapad. Tako smo imali u Hrvatskoj Nove fosile, a u Srbiji Rokere s Moravu.
Kako se odlučuje koliko koncerata održati u Areni, kako to da je Dino Merlin napunio četiri, a Gibonni dvije?
Merlin nije dostupan u dvoranama, klubovima već je jednom u četiri godine u Areni normalno da će te iskoristiti priliku, a Gibonni je svugdje u Hrvatskoj, zašto će te ići u Zagreb iz Splita, ako je on u Splitu za koji tjedan.
Kada spominjemo koncerte u zadnjih godinu dana mnogi koncerti su zabranjeni, ima li smisla braniti koncerte?
Braniti koncerte izvođačima zbog nekih političkih i nacionalnih razloga, nema smisla. Uvijek se sjetim nekih davnih vremena, kada nešto zabranite stvarate tom izvođaču savršen marketing.
Na Billbord listi slušanosti u Hrvatskoj u prvih 10 ne nalaze se hrvatski izvođači, kako to komentirate?
Narodnjak uvijek kupi više, mi to nemamo tako da je to unaprijed izgubljena utakmica. Sve što se gleda samo po broju ne znači nužno da valja. Digitalne platforme na koje se Bilboard oslanja uglavnom koristi mlađa populacija, tako da ne iznenađuje taj rezultat.
Kako bi ste ocijenili hrvatsku glazbu?
Hrvatska glazba trenutno definitivno nije na vrhuncu po slušanosti, ali hrvatska glazba je kvalitetna i uvijek će ponuditi dobre pop pjesme koje susjedi nemaju. Svatko ima svoj trenutak. Mi smo mediteranska zemlja, oduvijek nam je život težak i od tu dolazi inspiracija za dobre pjesme.
U koga polagati nade. Na kome ostaje hrvatska glazba?
Rekao bi da je Matija Cvek pop izvođač koji je tipičan hrvatski proizvod. Uz njega Z++, Grše, Silente. Naš glazbeni pravac je pop nije narodnjak, mi najbolje radimo pop, a on nije sad na vrhuncu. Ne treba ga zbog toga zanemariti treba ga cijeniti.
Naravno, Oliver, Massimo prodavali su 120000 ploča, Lepa Brena je prodavala 500000. Ona je punila stadione, njih dvojica dvorane. Oni su igrali utakmicu na duge staze i dostigli uspjeh Lepe Brene. Nikad ne treba gledat trenutak već produkt vremena. Naši izvođači postizali su velike uspjehe na tadašnjoj Jugoviziji, hrvatska grupa pobijedila je na Eurosongu.
Puno puta smo spomenuli arene i dvorane, čega su one pokazatelj?
One su pokazatelj da hrvatska muzika ne propada, jer naši glazbenici bez problema po dva puta pune Stark arenu u Beogradu, arenu u Skopju, Sarajevsku Zetru. Dobro ne punimo našim narodnjacima, jer ih nemamo ,to nije nešto naše. Svaka čast Aleksandri Prijović i Dinu Merlinu oni su narodnjak doveli do svjetske razine što se tiče produkcije, muzikanata, melodija je istočna, ali nama je to priraslo srcu.
Sami ste napravili brojne pjesme, kako komentirate tekstove narodnjaka i novih hrvatskih repera?
Teksovi naših narodnjaka su bolji i kvalitetniji od bilo kojeg američkog repa, a hrvatski izvođači kao Grše, Z++ vide uzor u tom repu i imamo tekstove šta vozim, pijem, konzumiram s kim spavam i tome slično. To je nešto što ekipa danas sluša i nema smisla protivit se tome.
Kako bi ste opisali prosječnog hrvatskog slušatelja?
Glazba se mora zasnivat na nečemu što je društveno prihvatljivo u Hrvatskoj je to uvijek nešto što bar malo gleda na zapad. Tako smo imali u Hrvatskoj Nove fosile, a u Srbiji Rokere s Moravu.
Kako se odlučuje koliko koncerata održati u Areni, kako to da je Dino Merlin napunio četiri, a Gibonni dvije?
Merlin nije dostupan u dvoranama, klubovima već je jednom u četiri godine u Areni normalno da će te iskoristiti priliku, a Gibonni je svugdje u Hrvatskoj, zašto će te ići u Zagreb iz Splita, ako je on u Splitu za koji tjedan.
Kada spominjemo koncerte u zadnjih godinu dana mnogi koncerti su zabranjeni, ima li smisla braniti koncerte?
Braniti koncerte izvođačima zbog nekih političkih i nacionalnih razloga, nema smisla. Uvijek se sjetim nekih davnih vremena, kada nešto zabranite stvarate tom izvođaču savršen marketing.
Na Billbord listi slušanosti u Hrvatskoj u prvih 10 ne nalaze se hrvatski izvođači, kako to komentirate?
Narodnjak uvijek kupi više, mi to nemamo tako da je to unaprijed izgubljena utakmica. Sve što se gleda samo po broju ne znači nužno da valja. Digitalne platforme na koje se Bilboard oslanja uglavnom koristi mlađa populacija, tako da ne iznenađuje taj rezultat.
Kako bi ste ocijenili hrvatsku glazbu?
Hrvatska glazba trenutno definitivno nije na vrhuncu po slušanosti, ali hrvatska glazba je kvalitetna i uvijek će ponuditi dobre pop pjesme koje susjedi nemaju. Svatko ima svoj trenutak. Mi smo mediteranska zemlja, oduvijek nam je život težak i od tu dolazi inspiracija za dobre pjesme.
U koga polagati nade. Na kome ostaje hrvatska glazba?
Rekao bi da je Matija Cvek pop izvođač koji je tipičan hrvatski proizvod. Uz njega Z++, Grše, Silente. Naš glazbeni pravac je pop nije narodnjak, mi najbolje radimo pop, a on nije sad na vrhuncu. Ne treba ga zbog toga zanemariti treba ga cijeniti.
srpska glazba je trenutno uspješnija od hrvatske, no nije nužno bolja
Prema svim provedenim istraživanjima može se zaključiti kako je Srpska glazba trenutno uspješnija i slušanija od Hrvatske. Treba naglasiti i kako to nije nužno turbofolk nego i primjerice srpski trap koji uživa veliku popularnost među mladima. Međutim trap glazba je "mašinerija" u kojoj izvođači jako često izbacuju novu glazbu i pjesme koje traju koji tjedan ili nakon čega takvi izvođači objavljuju nove pjesme. Istraživanje ističe i kompleksnost situacije na Hrvatskoj glazbenoj sceni. Kroz analizu povijesnih, društvenih i medijskih faktora, istraživanje sugerira kako popularnost srpske glazbe nije samo rezultat glazbenih preferencija, već i dubljih društvenih i kulturnih dinamika. Ova situacija ukazuje na potrebu za promjenama u promicanju domaće glazbene scene, jačanjem glazbenog obrazovanja te osvještavanjem uloge medija u oblikovanju glazbenih ukusa i vrijednosti. Kroz održavanje ravnoteže između lokalnog i globalnog, klasičnog i suvremenog, moguće je izgraditi prosperitetnu i raznoliku glazbenu kulturu koja će odražavati bogatstvo identiteta i interesa široke populacije u Hrvatskoj.