Pandemija virusa COVID-19 promijenila je svijet i donijela nam život u "novom normalnom". Kako su se sportaši uklopili u novu perspektivu, ali i kakav je život sportaša, pročitajte u narednim redovima.
|
|
Izvor: RFEBM
|
|
|
Autori: Mario Lacković (ml), Karlo Plazina (kp)
|
SPORTSKI KORONA PODCAST
Dobrodošli u specijalni korona podcast sa Leonom, Lacom i Plazinom. U ovom specijalnom izdanju pričati ćemo kako je pandemija koronavirusa utjecala na sport koji poznajemo. Što se promijenilo, tko se najbolje prilagodio, hoće li se gledatelji vratiti na tribine... To i još mnoštvo pitanja iz svih sportova očekuje vas u videu ispod!
Autori: Mario Lacković (ml), Leon Svetić (ls), Karlo Plazina (kp)
EUROPSKO PRVENSTVO U VRIJEME PANDEMIJE
Zatvaranje svih sportskih objekata početkom 2020. godine zbog pandemije virusa COVID-19 značilo je kompletno otkazivanje svih sportova na svijetu, uključujući i Olimpijske igre u Tokiju. Rukomet nije bio iznimka. U Hrvatskoj su sve lige prošle godine bile otkazane i poništene, a tuga i neizvjesnost zamijenile su borbu na terenu. Ipak, naše reprezentativke u „balonu“ u Danskoj napravile su pravi pothvat osvojivši brončanu medalju na Europskom prvenstvu. U našem podcastu ugostili smo Larissu Kalaus, jednu od brončanih rukometašica, koja nam je otkrila kako je to biti na Europskom prvenstvu pod posebnim uvjetima, kako su prošle pripreme za prvenstvo te ima li kakvih posljedica nakon povratka treningu poslije pauze. Više u videu ispod…
Autori: Mario Lacković (ml), Karlo Plazina (kp)
(ne)logičnosti kategorizacije
Izvor: Karlo Plazina
Prošlo je mjesec dana od uvođenja novih mjera u Hrvatskoj koje se odnose na sportska natjecanja i sportske kolektive. Upute koje su otvorile treninge nešto većem broju sportaša, ali i koje su potaknule na razmišljanje o ranijim, travanjskim, preporukama dočekanih s odobravanjem. Njima su otvoreni treninzi, sportski centri, dvorane i igrališta koji su zbog pandemije više od mjesec dana bili zatvoreni. No, i dalje ima nelogičnosti.
Prema tim preporukama treninzi su bili dozvoljeni samo sportašima I. i II. kategorije u pojedinačnim sportovima te članovima seniorskih sportskih kolektiva u najvišem stupnju natjecanja. U prijevodu - ako ste vrhunski sportaš ili dio najjače lige, imali ste dozvolu. Skoro.
Prema tim preporukama treninzi su bili dozvoljeni samo sportašima I. i II. kategorije u pojedinačnim sportovima te članovima seniorskih sportskih kolektiva u najvišem stupnju natjecanja. U prijevodu - ako ste vrhunski sportaš ili dio najjače lige, imali ste dozvolu. Skoro.
Izvor: Karlo Plazina
Za kategorizaciju je zaslužan Hrvatski olimpijski odbor. Prve tri kategorije čine vrhunski sportaši. Zašto onda nisu smjeli trenirati oni koji su, prema toj kategorizaciji, vrhunski sportaši u trećoj kategoriji? U njoj je i Marcela Marić, državna prvakinja u skokovima u vodu, olimpijka u sportu koji je po definiciji i načinu izvedbe - beskontaktni. Bilo bi zanimljivo da je netko Krunoslava Capaka, člana Stožera civilne zaštite, pitao zašto je bilo zabranjeno treniranje tog sporta. Još se sjećamo odgovora o tenisu: "Možemo puno diskutirati je li tenis beskontaktni sport. Ako bacite lopticu ispred svojih usta i nakon toga je udarite reketom, pa je ovaj drugi uzme i primi u ruku i baci ispred svojih usta..."
A skokovi u vodu u nekakvoj hijerarhiji sportova kotiraju mnogo lošije od „kraljice sportova“ - atletike. Kako nam je rekla jedna kadetkinja iz atletskog kluba „AŠK Zadar“ koja je pauzirala nekoliko mjeseci: „Treniram sprinterske discipline i skok u dalj. Dvoranu za to nemamo, tako da smo uvijek na otvorenom. Nikad nas nema više od pet ili šest, bez problema možemo održavati razmak. Ali, eto, očito nije bilo važno širenje zaraze, nego tko je dovoljno dobar.“
A skokovi u vodu u nekakvoj hijerarhiji sportova kotiraju mnogo lošije od „kraljice sportova“ - atletike. Kako nam je rekla jedna kadetkinja iz atletskog kluba „AŠK Zadar“ koja je pauzirala nekoliko mjeseci: „Treniram sprinterske discipline i skok u dalj. Dvoranu za to nemamo, tako da smo uvijek na otvorenom. Nikad nas nema više od pet ili šest, bez problema možemo održavati razmak. Ali, eto, očito nije bilo važno širenje zaraze, nego tko je dovoljno dobar.“
Izvor: Karlo Plazina
Riječi ove atletičarke upućuju na drugi problem. Zaista, zar je u epidemiološkoj situaciji kakva je vladala Hrvatskom u tim trenucima, zbog koje su zatvarani lokali, autoškole, teretane, crkve, škole i fakulteti, zar je u takvoj situaciji važnije tko se bavi kojim sportom i koliko je ljudi u okruženju na treninzima ili bi epidemiolozima trebalo biti važno koliko je netko dobar? Već smo rekli da su u trećoj kategoriji vrhunski sportaši, državni prvaci u svojim sportovima koji (još) nisu ostvarili uspjehe na međunarodnim natjecanjima. Barem ne uspjehe koji bi ih svrstali u prvu ili drugu kategoriju. Netko je donio odluku da se oni moraju odmarati. Koji su podaci presudili pri donošenju te odluke vjerojatno nikada nećemo saznati. O tome tko je odlučivao i koje su sposobnosti i reference odgovornih za odluke ne možemo niti raspravljati jer ih imenima ne znamo.
Izvor: Leon Svetić
Nismo još niti spomenuli ekipne sportove. Pogledate li trenutnu ljestvicu Hrvatske nogometne lige, vidjet ćete da u njoj gotovo da nema momčadi koja ima isti broj odigranih utakmica kao neka druga. Veliki broj utakmica otkazan je zbog zaraze u svlačionicama klubova, a to se događalo i u drugim sportovima. Košarkaši Zadra izvrstan su primjer selektivnosti pri određivanju kriterija. Osim što igrački kadar sa stručnim stožerom broji oko 30 članova, igrači Zadra pripadaju četvrtoj kategoriji sportaša.
Atletičarka iz ranijeg dijela teksta treninzima se vratila nakon dugotrajne pauze i odmah zadobila ozljedu Ahilove tetive. Možda je slučajnost, a možda je preduga stanka nastala zbog nelogičnih odluka nadležnih tijela. Jer nisu svi sportaši imali uvjete za rad u kućama i stanovima. Atletičari mogu vježbati na raznim nasipima i šetalištima na kojima, ironije li, dolaze u kontakt s građanima koji se rekreiraju na isti način. Kako će Marcela Marić vježbati skokove u vodu? Ili bilo koji individualni pojedinac koji se bavi vodenim sportovima? Što je s veslanjem, gimnastikom, streljaštvom, stolnim tenisom? I, da, zaboravili smo – ako je tenis kontaktni sport, onda je sigurno i stolni tenis. Ili je možda istina da pravilnik nije pisan za tako specifične situacije.
Atletičarka iz ranijeg dijela teksta treninzima se vratila nakon dugotrajne pauze i odmah zadobila ozljedu Ahilove tetive. Možda je slučajnost, a možda je preduga stanka nastala zbog nelogičnih odluka nadležnih tijela. Jer nisu svi sportaši imali uvjete za rad u kućama i stanovima. Atletičari mogu vježbati na raznim nasipima i šetalištima na kojima, ironije li, dolaze u kontakt s građanima koji se rekreiraju na isti način. Kako će Marcela Marić vježbati skokove u vodu? Ili bilo koji individualni pojedinac koji se bavi vodenim sportovima? Što je s veslanjem, gimnastikom, streljaštvom, stolnim tenisom? I, da, zaboravili smo – ako je tenis kontaktni sport, onda je sigurno i stolni tenis. Ili je možda istina da pravilnik nije pisan za tako specifične situacije.
Izvor: Leon Svetić
Stanje je sada nešto drugačije. Nove mjere otvorile su treninge i natjecanja, ali opet samo nekima i samo uz posebne uvjete. Jedni od onih kojima su sportski tereni i treniranje i dalje zabranjeni su oni kojima je sport vrlo bitan za socijalizaciju, razvijanje motorike i ostalih vještina, a to su mlađe kategorije. Razgovarali smo s Franjom Marenkovićem, nogometnim trenerom mlađih kategorija u „Športskom Rekreacijskom Društvu Kozjak“. Otkrio nam je kako drugi klubovi poput „NK Maksimira“ i „NK Dubrave“ organiziraju „treninge“ za igrače po parkovima kao što je Maksimir, dok se „ŠRD Kozjak“ još uvijek nije odlučio vratiti treninzima. „Djeci fale treninzi, no ne želimo riskirati njihovo zdravlje i moguću financijsku kaznu nadležnih službi radi treninga. Također, od roditelja sam čuo da djeca koja žele trenirati, i ovako i onako treniraju doma, iako, naravno, to nije usporedivo s „normalnim“ treningom pošto većina njih nema adekvatne uvjete. Naravno, djeci jako fale i njihovi prijatelji s nogometa.“
Sve u svemu, koliko god se pojedincima, kategorizacije i mjere činile nelogičnima, morat će pričekati na ukidanje i promjenu istih.
Sve u svemu, koliko god se pojedincima, kategorizacije i mjere činile nelogičnima, morat će pričekati na ukidanje i promjenu istih.
Autori: Karlo Plazina (kp), Leon Svetić (ls)
NA MLADIMA KORONA OSTAJE
|
Josip Župan talentirani je 17-godišnji nogometaš, član zadarskog kluba Abeceda Sporta. U veljači prošle godine dobio je poziv Intera iz Zaprešića te se iz NK Zadra preselio u omladinski pogon Diva iz predgrađa. Njegova prva dionica u Zaprešiću trajala je mjesec dana, a onda je zbog pandemije koronavirusa slijedio povratak u Zadar. Tri mjeseca intenzivnih individualnih treninga ostavili su ga u dobroj formi pa se u lipnju vratio u Zaprešić. Slijedila je ljetna stanka nakon koje je ostao u Zadru, ali i dalje razmišlja o odlasku u jači klub unatoč novoj zabrani treniranja. Autor: Karlo Plazina (kp) |
Izvor: Karlo Plazina
|
srebro neobičnog sjaja
Viceprvak Europe u classic bodybuildingu, Ivan Kabalin, govori o tome kako je pandemija virusa COVID-19 utjecala na održavanje prvenstva, kako je prilagodio svoj posao fitness trenera novonastaloj situaciji te može li se za vrijeme "lockdowna" napraviti dobar trening.
Autor: Leon Svetić (ls)
MLAĐE DOBNE SKUPINE U VRIJEME KORONE
Pandemija koronavirusa zatvorila je svaki oblik sporta i rekreacije. Odjedanput su ljudi, uključujući i djecu, ostali bez „ispušnog ventila“ i razonode te su zaključani u četiri zida. Mirna Antolić, kineziologinja i koordinatorica mlađih dobnih kategorija, i sama vrhunska sportašica, zbog virusa je bila prisiljena prestati s radom kako bi zaštitila najranjivije. Kako je virus utjecao na nju i rad njezinih kolega, hoće li biti manjeg upisa djece na sportove te kako je zatvaranje utjecalo na psihu najmlađih, saznajte u intervjuu.
Autori: Mario Lacković (ml), Leon Svetić (ls)
Kako je pandemija virusa COVID-19 utjecala na rekreativno bavljenje sportom
|
Lana Željka Svetić je pilates instruktorica s 15 godina iskustva, no još se nije susrela s ovakvim specifičnim uvjetima rada. Budući da je pilates deklariran kao rekreacija za njega vrijedi zabrana treniranja. S kakvim se preprekama susreće, kako je prilagodila treninge novonastaloj situaciji, kakav je odaziv polaznica te utjecaj epidemije na rekreativni sport objasnila nam je u kratkom razgovoru. Autor: Leon Svetić (ls) |
Izvor: Leon Svetić
|
DRUGA STRANA PRIČE - IZ SUDAČKOG UGLA
|
Tea Lacković sutkinja je dvoranskog rukometa i rukometa na pijesku koja iza sebe ima iskustva brojnih europskih i svjetskih turnira i prvenstava. U ovom kratkom radijskom intervjuu, ispričala nam je iz sudačke perspektive kako izgleda život u doba korone, ali i kako su se nacionalne federacije, EHF i IHF prilagodili novonastalim okolnostima te kako izgleda rukomet u doba „novog normalnog“.
Autor: Mario Lacković (ml) |
Izvor: Magyaroszag Strandkeszilabda
|
ČARI AMATERSKOG NOGOMETA
Izvor: Deni Paulaj
„Igračima koji rade nerijetko je teško doći na trening i utakmice, ali to je jedna od čari amaterskog sporta i njima se potrebno kvalitetno prilagoditi.“
Prvoligaški nogomet već je počeo, a uskoro na zelene i ne tako zelene travnjake izlaze i hrvatski niželigaši. Polu-profesionalni i amaterski klubovi spremaju se za novu sezonu, a upravo o perspektivi i ozljedama u potonjim razgovarali smo sa Zvonimirom Ragužem, "jedinicom" amaterskog nogometnog kluba NK Ribar Kopačevo koji djeluje od 1922. godine, a ove godine postao je prvakom 3. ŽNL - Baranjska liga.
Izvor: Deni Paulaj
Od kada se baviš nogometom i jesi li oduvijek želio biti golman?
Amaterskim nogometom se aktivno bavim 10 godina. Teško je reći jesam li oduvijek htio biti vratar,
ali put je jednostavno bio takav s obzirom na to da sam od malena branio u futsalu i nogometu, pa je
sve nekako vodilo k tome.
Često za vratare kažu da su posebna vrsta ljudi, slažeš li se s time?
Apsolutno bih se složio da su vratari posebna vrsta ljudi jer inače ne bi bili ograničeni u 16 metara. U
svojoj amaterskoj karijeri upoznao sam mnogo vratara i kako sam stariji sve se više slažem s tom
konstatacijom.
Koliko si zadovoljan klubom i ligom u kojoj igraš?
Što se tiče kluba i lige, mogu reći da sam zadovoljan perspektivom kluba, a što se lige tiče ona je
solidna, možda u ovom trenutku i prejaka za nas s obzirom na to da smo nedavno promovirani u viši
rang, ali nadamo se da ćemo s pokojim pojačanjem i to nadoknaditi.
Može li se živjeti od niželigaškog nogometa?
Od niželigaškog nogometa može živjeti onaj kojem je primarni cilj živjeti od njega. Većina niželigaških
igrača igra zbog samog gušta, eventualnog džeparca, druženja i upoznavanja pa smatram da u tome
treba tražiti razloge zašto se baviti amaterskim sportom. Isto tako ako odskačeš od konkurencije u
ponekim nižim ligama da se itekako dobro živjeti od njega.
Čime se baviš uz nogomet?
Uz nogomet prvenstveno se bavim studiranjem. Studiram socijalni rad, a uz to sam zaposlen na pola
radnog vremena kao asistent djeci s problemima u ponašanju u jednoj osječkoj osnovnoj školi.
Jesi li imao priliku prijeći i imaš li želju otići u višu ligu?
Što se tiče ponuda za odlazak, bilo je određenih upita, ali nikad se nisam pretjerano zamarao time
prvenstveno jer sam smatrao da nisam u mogućnosti posvetiti se nogometu u tolikoj mjeri da dođem
na razinu koja je za te rangove potrebna. Uz to činjenica je da sam emotivno vezan za svoj klub i nemam namjeru mijenjati suigrače, okolinu i prijatelje te trenutno ne postoji opcija odlaska osim ako se naravno ne dogodi neka nemoralna ponuda, koja se vjerujem ipak neće dogoditi.
Koliko i u kakvim uvjetima trenirate i igrate utakmice?
Uvjeti za trening možemo reći da su bolji iz godine u godinu, klub konstantno traži načine da u teškim vremena nekako izbalansira financije pa se i radi sukladno time. Uvjeti nisu idealni, ali najbitnije je da se igrači imaju gdje istuširati te da postoje uvjeti za boravak u klupskim prostorijama uz naravno uvjet da klub nesmetano funkcionira i opstaje u ovim turbulentnim vremenima.
Koliko je igračima koji su zaposleni teže dolaziti na treninge i utakmice?
Igračima koji rade nerijetko je teško doći na trening i utakmice, ali to je jedna od čari amaterskog sporta i njima se potrebno kvalitetno prilagoditi. U prošlim vremenima nogomet i posao lakše su se nadopunjavali jer su nadređeni imali više strpljenja te su više cijenili lokalni nogomet. Danas postoje neki pojedinačni primjeri kada klub igraču pronađe posao pa mogu nadopunjavati poslovne obveze i obveze u amaterskom sportu, a svi ostali su dani na milost i nemilost vlastitim poslodavcima.
Je li istina da je niželigaški nogomet grublji i kako gledaš na to?
Osobno se ne bih složio da je amaterski nogomet grublji, ali nažalost u svakoj ligi ima jedna ekipa
"mesara" koja nažalost ozlijedi nekoliko igrača. U pravilu amaterski igrači više čuvaju jedni druge baš
zato što im nogomet nije primarni izvor prihoda.
Izvor: Privatna arhiva
Kako tretirate lakše ozlijede na utakmici, imate li fizioterapeuta?
Lakše ozljede na utakmici se tretiraju ono što igrači zovu "magičnim sprejem" jer to je nažalost manje više to što možemo napraviti za prvu ruku. Nažalost najniži rangovi nemaju adekvatnu zamjenu za fizioterapeute pa se snalazimo tako što netko od igrača ima određeno predznanje u medicini, a čim se netko jače ozlijedi netko iz uprave kluba ga vozi u najbližu zdravstvenu ustanovu.
Jesi li svjedočio težim ozljedama i što činite u takvim situacijama?
Svjedočili smo nažalost i težim ozljedama, ali najčešće su to uganuća i longete pa posljedice nažalost osjećamo mjesecima. Ozljede su dio igre pa tako na njih i gledamo. Kada se dogodi izvanredna situacija uvijek je u blizini netko s automobilom pa smo na takve situacije relativno spremni.
Izvor: Privatna arhiva
Koje si sve ozlijede imao do sada i kako se nosiš s njima?
Imao sam brojne ozljede kao vratar, od svakodnevnih ozljeda kao što su recimo natučeni prsti koji su nažalost kod vratara neminovni pa sve do onih težih ozljeda poput ozljede leđa kad sam morao pauzirati s nogometom nekoliko mjeseci. Imao sam suigrače koji su se znali ozlijediti na puno duže, pa čak i suigrače koji su nakon ozljede morali trajno prestati baviti amaterskim sportom. Igrači najčešće od težih ozljeda imaju istegnuća, iščašenja, napuknuća i lomove ruku, nogu i koljena za koje je najveći krivac loš teren, loš proces zagrijavanja ali i pokoji preoštar start.
Vrlo si angažiran u svim aktivnostima vezanim za klub, planiraš li na neki način ostati u
nogometu nakon završetka karijere?
S obzirom na to da je NK Ribar klub koji ovisi o 20 entuzijasta, od kojih smo većina i igrači i sama
uprava kluba, naša homogenost je uvjet da se ostvari opstanak kluba pa se tako i trajno vidim u klubu
s obzirom na to da sam već sada dio rukovodstva u nadzornom odboru. Osobni plan mi je daljnji
napredak kluba te konsolidiranje u ovom rangu natjecanja, ali i održavanje financija u ovom
financijskom periodu s obzirom na nedavno preuzimanje klupske strukture od strane igrača i navijača
pod novim, mlađim vodstvom.
nogometu nakon završetka karijere?
S obzirom na to da je NK Ribar klub koji ovisi o 20 entuzijasta, od kojih smo većina i igrači i sama
uprava kluba, naša homogenost je uvjet da se ostvari opstanak kluba pa se tako i trajno vidim u klubu
s obzirom na to da sam već sada dio rukovodstva u nadzornom odboru. Osobni plan mi je daljnji
napredak kluba te konsolidiranje u ovom rangu natjecanja, ali i održavanje financija u ovom
financijskom periodu s obzirom na nedavno preuzimanje klupske strukture od strane igrača i navijača
pod novim, mlađim vodstvom.
Izvor: NK Ribar Kopačevo
Klub je ove godine na spektakularan način osvojio 3. ŽNL, koja su očekivanja za nadolazeću
sezonu i plan za budućnost?
Pa da, osvojili smo napokon toliko željni trofej osvajača 3.ŽNL (Baranjske lige). Zaista smo se fizički i
emocionalno iscrpili te je zato i dogovorena smjena generacija u upravi. Stanje je takvo da je borba za
goli opstanak u višem rangu nažalost realnost, ali isto tako na vidiku su neka pojačanja koja upadaju
u financijsku konstrukciju pa se nadamo da ćemo izboriti ostanak i ostaviti klub koji po svojoj povijesti
ipak pripada srednjem sloju Baranjskog nogometa.
Autor: Deni Paulaj (dp)
sezonu i plan za budućnost?
Pa da, osvojili smo napokon toliko željni trofej osvajača 3.ŽNL (Baranjske lige). Zaista smo se fizički i
emocionalno iscrpili te je zato i dogovorena smjena generacija u upravi. Stanje je takvo da je borba za
goli opstanak u višem rangu nažalost realnost, ali isto tako na vidiku su neka pojačanja koja upadaju
u financijsku konstrukciju pa se nadamo da ćemo izboriti ostanak i ostaviti klub koji po svojoj povijesti
ipak pripada srednjem sloju Baranjskog nogometa.
Autor: Deni Paulaj (dp)
Izvor: Deni Paulaj
|
Izvor: NK Ribar Kopačevo
|
ULOGA FIZIOTERAPEUTA I TRETIRANJE OZLJEDA
Izvor: privatna arhiva
U životu profesionalnih i amaterskih sportaša uz same treninge, jednako bitna stavka su odmor i regeneracija koji su ključna komponenta kod mogućnosti izbjegavanja ozljeda. Samim time je i uloga fizioterapeuta od iznimne važnosti jer oni ne samo što pomažu ozlijeđenim osobama u povećanju pokretnosti, ublažavanju boli te sprečavanju i ublažavanju trajnih posljedica ozljeda, već i procjenjuju zdravstveno stanje svojih pacijenata.
Jedan od takvih ključnih aktera je i Josip Režić, fizioterapeut s ponajviše iskustva u radu s rukometašima. Josip je nedavno završio pripravnički staž u KBC Sestre Milosrdnice, a prije toga je volontirao u Rukometnom klubu Zagreb te bio pomoćni fizioterapeut hrvatske muške seniorske te ženske mlađe i starije kadetske rukometne reprezentacije.
Jedan od takvih ključnih aktera je i Josip Režić, fizioterapeut s ponajviše iskustva u radu s rukometašima. Josip je nedavno završio pripravnički staž u KBC Sestre Milosrdnice, a prije toga je volontirao u Rukometnom klubu Zagreb te bio pomoćni fizioterapeut hrvatske muške seniorske te ženske mlađe i starije kadetske rukometne reprezentacije.
Izvor: privatna arhiva
Kod profesionalnih sportaša u različitim sportovima postoje razlike u intenzitetu, a samim time u regeneraciji i odmoru; ovisno radi li se o pripremnom dijelu (dva ili 3 treninga dnevno) za pojačane napore to jest turnire ili takozvani off-season.
„Prije pripremnog dijela treninga igrači koji vuku neke stare ozljede pretežno samostalno obavljaju specifične vježbe kako bi ciljano pripremili određeni segment za sami trening. U njih spadaju i propriocepcijske vježbe koje su često sastavni dio uvodnog dijela treninga, a ne samo rehabilitacijskog procesa. Informacija dobivena od periferije prema mozgu i obrnuto; kako se osoba ustaje, hoda, trči, skače, mijenja smjer i slično, je vrlo često i važnija od same trofike muskulature kako ne bi došlo do nove ili povratka stare ozljede“, započinje Režić.
Pomalo zanemarena tehnika učinkovite kratkoročne regeneracije je statičko i dinamičko istezanje. Istezanje poboljšava držanje, raspon pokreta i cirkulaciju krvi, povećava fleksibilnost i snagu, smanjuje napetost mišića te eliminira stvaranje mliječne kiseline. Međutim, istezanje nije jedina vrsta kratkoročne regeneracije.
„Kratkoročna regeneracija predstavlja cjelokupno znanje i umijeće fizioterapeuta kako bi u što kraćem vremenskom roku osposobio igrača za povratak u igru i to vrlo često u vrijeme utakmice, a ne samo u pripremi za nadolazeću utakmicu ili trening. Osim sposobnosti fizioterapeuta te aparaturnih tehnika koju pruža fizikalna terapija, tu pripadaju izotonički napitci, energetski gelovi, čokoladice i ostali suplementi“, objasnio nam je fizioterapeut Josip Režić.
„Prije pripremnog dijela treninga igrači koji vuku neke stare ozljede pretežno samostalno obavljaju specifične vježbe kako bi ciljano pripremili određeni segment za sami trening. U njih spadaju i propriocepcijske vježbe koje su često sastavni dio uvodnog dijela treninga, a ne samo rehabilitacijskog procesa. Informacija dobivena od periferije prema mozgu i obrnuto; kako se osoba ustaje, hoda, trči, skače, mijenja smjer i slično, je vrlo često i važnija od same trofike muskulature kako ne bi došlo do nove ili povratka stare ozljede“, započinje Režić.
Pomalo zanemarena tehnika učinkovite kratkoročne regeneracije je statičko i dinamičko istezanje. Istezanje poboljšava držanje, raspon pokreta i cirkulaciju krvi, povećava fleksibilnost i snagu, smanjuje napetost mišića te eliminira stvaranje mliječne kiseline. Međutim, istezanje nije jedina vrsta kratkoročne regeneracije.
„Kratkoročna regeneracija predstavlja cjelokupno znanje i umijeće fizioterapeuta kako bi u što kraćem vremenskom roku osposobio igrača za povratak u igru i to vrlo često u vrijeme utakmice, a ne samo u pripremi za nadolazeću utakmicu ili trening. Osim sposobnosti fizioterapeuta te aparaturnih tehnika koju pruža fizikalna terapija, tu pripadaju izotonički napitci, energetski gelovi, čokoladice i ostali suplementi“, objasnio nam je fizioterapeut Josip Režić.
Izvor: privatna arhiva
Za optimalne sportske izvedbe je uz kratkoročni oporavak mišića i zglobova jednako važan i onaj dugoročni koji se tiče starih ozljeda koje se vuku duži period, a nisu se bile moguće oporaviti u tako kratkom roku. Različiti fizioterapeutski tretmani i masaže su sastavni dio oporavka. Također, postoji i aktivna regeneracija koja uključuje vježbe niskog intenziteta.
„Aktivni oblici regeneracije su aerobni treninzi poput bicikliranja, trčkaranja, plivanja, itd. Osim što pozitivno djeluje na fiziološke promjene u tijelu poput smanjenja laktata u krvi i mišićnim vlaknima, ima i psihološki učinak na smanjenje stresa. Također u ovu kategoriju spadaju i aktivne vježbe za koje se koriste popularni foam rolleri s ciljem miofascijalnog opuštanja“, nastavlja Josip.
Usprkos raznim vrstama regeneracije, svjedoci smo velikog broja ozljeda kod svih vrsta sportaša. Tražeći njihov uzrok, treba napomenuti radi li se o kontaktom sportu ili ne. Kod kontaktnog sporta, traume najčešće nastaju pri visokom intenzitetu i frekvenciji, tj. brzini.
„Ozljede u kontaktom sportu nemoguće je suzbiti, ali se zato napretkom struke nastoje svesti na minimum pri čemu važnu ulogu ima dovođenje igrača u različite stresore koji se odvijaju pri svim vrstama trenažnog procesa. Kada se radi o sportašima koji imaju minimalnu ili nikakvu kontakt igru, svakako da ulogu igraju sindromi prenaprezanja. Takav fizički poremećaj koji je ujedno učestala pojava kod svih vrsta sportaša je prije svega odgovor nepravilne biomehanike tijela. Iako možda na oko neprimjetna, tjelesna promjena uzastopnim nakupljanjem stresora na organizam dovoljna je da bi se pojavio odgovor na nju, odnosno bol koju sportaš može registrirati“, mišljenja je Josip.
„Aktivni oblici regeneracije su aerobni treninzi poput bicikliranja, trčkaranja, plivanja, itd. Osim što pozitivno djeluje na fiziološke promjene u tijelu poput smanjenja laktata u krvi i mišićnim vlaknima, ima i psihološki učinak na smanjenje stresa. Također u ovu kategoriju spadaju i aktivne vježbe za koje se koriste popularni foam rolleri s ciljem miofascijalnog opuštanja“, nastavlja Josip.
Usprkos raznim vrstama regeneracije, svjedoci smo velikog broja ozljeda kod svih vrsta sportaša. Tražeći njihov uzrok, treba napomenuti radi li se o kontaktom sportu ili ne. Kod kontaktnog sporta, traume najčešće nastaju pri visokom intenzitetu i frekvenciji, tj. brzini.
„Ozljede u kontaktom sportu nemoguće je suzbiti, ali se zato napretkom struke nastoje svesti na minimum pri čemu važnu ulogu ima dovođenje igrača u različite stresore koji se odvijaju pri svim vrstama trenažnog procesa. Kada se radi o sportašima koji imaju minimalnu ili nikakvu kontakt igru, svakako da ulogu igraju sindromi prenaprezanja. Takav fizički poremećaj koji je ujedno učestala pojava kod svih vrsta sportaša je prije svega odgovor nepravilne biomehanike tijela. Iako možda na oko neprimjetna, tjelesna promjena uzastopnim nakupljanjem stresora na organizam dovoljna je da bi se pojavio odgovor na nju, odnosno bol koju sportaš može registrirati“, mišljenja je Josip.
Izvor: privatna arhiva
Kada se priča o tretmanima ozljede, Josip smatra da je potrebno razlikovati liječenje kroničnih te akutnih stanja pošto se svaka ozljeda razlikuje, ne samo po segmentu tijela nego i kako pojedini igrač reagira na određenu terapiju.
„Fizioterapeut svojom procjenom prije svakog nadolazećeg tretmana treba evaluirati je li pacijent od zadnjeg tretmana stagnirao ili uznapredovao. Prema WCPT-u (World Confederation for Physical Therapy) postoje i smjernice za određenu vrstu ozljede koje se primjenjuju u pojedinom stadiju bolesti što ne mora nužno biti pravilo. Najučestalija procedura u akutnoj fazi je svakako primjena krioterapije, odnosno leda s ciljem smanjenja boli te otekline dok se u kroničnoj fazi primjenjuju različiti oblici procedura s ciljem zagrijavanja pojedinog segmenta, tj. poboljšanje cirkulacije kako bi se otpustile otpadne tvari i mehanizmi upale“, tumači nam Josip.
Fizikalna terapija kao grana medicine koja se bavim primjenom fizikalnih agenasa, ali i raznih manualnih tehnika u svrhu liječenja sve više napreduje kao i same inovativne tehnologije koje pomažu kod regeneracije, ublažavanja bolova u mišićima i sprječavanju nastanka ozljede. Osim velikog učinka aktivnih procedura koje fizioterapeut sa svojih 10 prstiju i malo razmišljanja može učiniti, Josip ističe i one pasivnog tipa, to jest aparate koji postižu optimalnu regeneraciju, odnosno tretiranje već nastalih ozljeda.
„Popularne su vakuum čizme koje se ujedno primjenjuju u limfnoj drenaži kao dio estetskih tretmana, ali i nakon uklanjanja limfnih čvorova iz prepona i/ili dr. medicinskih razloga. One uvelike olakšavaju posao fizioterapeutu, dajući mu na vremenu odraditi druge ozlijeđene igrače, ali i štedi fizioterapeutove ruke od različitih profesionalnih bolesti. Osim spomenutih prednosti za fizioterapeuta, kod igrača su terapijski efikasne iznimno u kratkim razmacima između velikih treninga i utakmica kada je igraču potrebno postignuti mišićni tonus zbog čega je i smanjen rizik od ozljede“, zaključuje Josip.
„Fizioterapeut svojom procjenom prije svakog nadolazećeg tretmana treba evaluirati je li pacijent od zadnjeg tretmana stagnirao ili uznapredovao. Prema WCPT-u (World Confederation for Physical Therapy) postoje i smjernice za određenu vrstu ozljede koje se primjenjuju u pojedinom stadiju bolesti što ne mora nužno biti pravilo. Najučestalija procedura u akutnoj fazi je svakako primjena krioterapije, odnosno leda s ciljem smanjenja boli te otekline dok se u kroničnoj fazi primjenjuju različiti oblici procedura s ciljem zagrijavanja pojedinog segmenta, tj. poboljšanje cirkulacije kako bi se otpustile otpadne tvari i mehanizmi upale“, tumači nam Josip.
Fizikalna terapija kao grana medicine koja se bavim primjenom fizikalnih agenasa, ali i raznih manualnih tehnika u svrhu liječenja sve više napreduje kao i same inovativne tehnologije koje pomažu kod regeneracije, ublažavanja bolova u mišićima i sprječavanju nastanka ozljede. Osim velikog učinka aktivnih procedura koje fizioterapeut sa svojih 10 prstiju i malo razmišljanja može učiniti, Josip ističe i one pasivnog tipa, to jest aparate koji postižu optimalnu regeneraciju, odnosno tretiranje već nastalih ozljeda.
„Popularne su vakuum čizme koje se ujedno primjenjuju u limfnoj drenaži kao dio estetskih tretmana, ali i nakon uklanjanja limfnih čvorova iz prepona i/ili dr. medicinskih razloga. One uvelike olakšavaju posao fizioterapeutu, dajući mu na vremenu odraditi druge ozlijeđene igrače, ali i štedi fizioterapeutove ruke od različitih profesionalnih bolesti. Osim spomenutih prednosti za fizioterapeuta, kod igrača su terapijski efikasne iznimno u kratkim razmacima između velikih treninga i utakmica kada je igraču potrebno postignuti mišićni tonus zbog čega je i smanjen rizik od ozljede“, zaključuje Josip.
Autor: Marko Andrijić (ma)
Elias Kolega – Put prema oporavku
|
Hrvatski skijaši u novoj sezoni nižu sjajne rezultate. Prije svega Filip Zubčić, a onda i Istok Rodeš, Samuel Kolega te Matej Vidović koji trenutno nije član reprezentacije. Ulazak među 30 najboljih na Sljemenu, postolja Filipa Zubčića i sve češće druge vožnje naših skijaša ukazuju da se, ako zdravlje to bude dopuštalo, imamo čemu nadati u budućnosti. Prošla 2020. godina ostavila je traga i na najperspektivnijem mladom skijaškom reprezentativcu Eliasu Kolegi koji će ovu sezonu morati propustiti zbog ozljede. Upravo Eliasa stručnjaci nazivaju nasljednikom Ivice Kostelića koji mu je, kako sam kaže, sportski uzor. Bronca s juniorskog svjetskog prvenstva u Sočiju 2016. godine, prvi bodovi u Svjetskom kupu 2018., skok za 70 mjesta u 2019. te 6. mjesto u Adelbodenu sa startnim brojem 48 pokazuju da su očekivanja s pravom velika. Unatoč teškoj ozljedi Kolega ne gubi nadu te je u ekskluzivnom intervjuu za naš portal progovorio o nesretnom događaju, procesu oporavka te izazovima koji su pred njim.
Autor: Deni Paulaj (dp) |
Izvor: Deni Paulaj
|
VAŽNOST MASAŽE KAO VRSTE FIZIKALNE TERAPIJE
|
Anamarija Živković je viši fizioterapeutski tehničar koji radi s profesionalnim i amaterskim sportašima te običnim ljudima na njihovim fizičkim poteškoćama. Pomaže oko uklanjanja boli te koristi masažne tehnike i različite oblike manipulacija te istezanja u svrhu prevencije ozljeda, očuvanja i održavanja mišićne jakosti te izvedbe. Njen je plan i kineziterapijski program prilagođen mogućnostima te sposobnostima svakog pojedinca. Anamarijina ponuda također sadrži transkutanu električnu stimulaciju živaca (TENS) koja se koristi za suzbijanje akutne kronične boli i cupping vakuum čaša koje služe bržoj i boljoj regeneraciji mišića.
|
|
Autor: Marko Andrijić (ma)
OSVRT PLIVAČKOG REPREZENTATIVCA NA NEDAVNU OZLJEDU
Izvor: privatna arhiva
Po rezultatima koje bilježi, Marin Mogić je, uz momčadskog kolegu Franka Grgića iz splitskog Jadrana, trenutno najuspješniji hrvatski plivač. Uz to što je državni rekorder u seniorskoj i mlađoj seniorskoj konkurenciji u disciplini 400 metara slobodnim stilom u velikim i malim bazenima, Marin u kolekciji ima i brončano odličje u disciplini 800 metara slobodno s Europskog juniorskog prvenstva 2017. godine.
Mogić je, uz Grgića, jedini hrvatski plivač, koji ima isplivane norme (400, 800 te 1500 slobodno) za Olimpijske igre u Tokiju iduće godine. Međutim, njegov trenutni fokus je na isplivavanju limita za državno natjecanje koje će pokušati ostvariti na regionalnom prvenstvu Hrvatske na koje odlazi bez ijednog odrađenog treninga uslijed ozlijede koja se dogodila tijekom trenažnog procesa. O kojoj je točno ozljedi riječ te kako izgleda proces rehabilitacije, Mogić otkriva u radijskom intervjuu.
Autor: Marko Andrijić (ma)
Mogić je, uz Grgića, jedini hrvatski plivač, koji ima isplivane norme (400, 800 te 1500 slobodno) za Olimpijske igre u Tokiju iduće godine. Međutim, njegov trenutni fokus je na isplivavanju limita za državno natjecanje koje će pokušati ostvariti na regionalnom prvenstvu Hrvatske na koje odlazi bez ijednog odrađenog treninga uslijed ozlijede koja se dogodila tijekom trenažnog procesa. O kojoj je točno ozljedi riječ te kako izgleda proces rehabilitacije, Mogić otkriva u radijskom intervjuu.
Autor: Marko Andrijić (ma)
IVAN GLAVAŠ – OZLJEDE I PERSPEKTIVA U KARATEU
Izvor: Deni Paulaj
Pored nogometa, rukometa i košarke, malo tko bi pomislio da je među popularnijim sportovima i karate. Jedan je to od sportova koji imaju najveći broj polaznika i trenera. No, ima li karate u hrvatskoj uvjete da zbrine svoje sportaše u zdravstvenom i financijskom smislu? Ivan Glavaš, član Karate kluba Princ iz Zagreba i reprezentativac Hrvatske u karateu jedan je od zaljubljenika u ovaj sport koji mogu odgovoriti na to pitanje. Kroz 21-godišnju karijeru, Ivan je prošao gotovo sve. Seniorski doprvak države u katama osvajač je brojnih medalja i trofeja, sudjelovao je na svjetskim i europskim prvenstvima, a naslove državnog prvaka osvajao je kao kadet, junior i mlađi senior. Ujedno, dobitnik je nagrade za mladog sportaša godine grada Osijeka. Većina karataša ovaj sport trenira od malih nogu, a s time se slaže i Ivan „Počeo sam ga trenirati još u vrtiću kad nas je posjetio Karate klub Esseker, vježbe su bile isključivo vezane za motoriku, što se meni kao iznimno energičnom djetetu jako svidjelo.“ Nije tajna da ovi klubovi nerijetko posežu za školskim dvoranama koje im služe kao mjesto za treniranje pa tako ne treba čuditi da najveći postotak ovih sportaša dolazi iz osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta.
Iako karate kao borilačka vještina ne mora biti kontaktni sport, to ne umanjuje učestali broj ozljeda. „Karate treninzi kako napredujete postaju sve zahtjevniji i intenzivniji što dovodi do bolova i ozljeda, na prijelazu u srednju školu većina karataša shvati jesu li za to ili nisu“, ukazuje Glavaš. Prema istraživanju koje je provedeno na Kineziološkom fakultetu 72% karataša se ozlijedilo jedanput ili više puta zbog čega nisu trenirali dulje od tjedan dana, a 28% ih se nikada nije ozlijedilo. Najčešće prijavljene ozljede vezane su za gležanj, stopalo te prste na nogama što potvrđuje naš sugovornik „iz vlastitog iskustva mogu reći da su bol u prstima, zglobovima i stopalima nešto na što se svatko tko za ozbiljno trenira karate mora naviknuti. Pri izvođenju vježbi i poteza velika su opterećenja na tijelo, posebno kada tijelo pokušavate održati u balansu kako bi kao npr. u slučaju kata dobili što bolju ocjenu. Kroz svoju karijeru imao sam dvije ozbiljnije ozljede, jedna iz 2011. kada sam imao probleme s koljenom, osjećao sam konstantnu bol i umalo sam odustao, na sreću to se nije dogodilo. Druga se dogodila na pripremama za juniorsko svjetsko prvenstvo 2013. godine u Španjolskoj kada sam istegnuo ligamente lijevog koljena. O palcu desne noge neću ni pričati jer me boli praktički cijelu karijeru“.
Iako karate kao borilačka vještina ne mora biti kontaktni sport, to ne umanjuje učestali broj ozljeda. „Karate treninzi kako napredujete postaju sve zahtjevniji i intenzivniji što dovodi do bolova i ozljeda, na prijelazu u srednju školu većina karataša shvati jesu li za to ili nisu“, ukazuje Glavaš. Prema istraživanju koje je provedeno na Kineziološkom fakultetu 72% karataša se ozlijedilo jedanput ili više puta zbog čega nisu trenirali dulje od tjedan dana, a 28% ih se nikada nije ozlijedilo. Najčešće prijavljene ozljede vezane su za gležanj, stopalo te prste na nogama što potvrđuje naš sugovornik „iz vlastitog iskustva mogu reći da su bol u prstima, zglobovima i stopalima nešto na što se svatko tko za ozbiljno trenira karate mora naviknuti. Pri izvođenju vježbi i poteza velika su opterećenja na tijelo, posebno kada tijelo pokušavate održati u balansu kako bi kao npr. u slučaju kata dobili što bolju ocjenu. Kroz svoju karijeru imao sam dvije ozbiljnije ozljede, jedna iz 2011. kada sam imao probleme s koljenom, osjećao sam konstantnu bol i umalo sam odustao, na sreću to se nije dogodilo. Druga se dogodila na pripremama za juniorsko svjetsko prvenstvo 2013. godine u Španjolskoj kada sam istegnuo ligamente lijevog koljena. O palcu desne noge neću ni pričati jer me boli praktički cijelu karijeru“.
Izvor: privatna arhiva
Karate nije sport od kojeg se može pristojno živjeti u Hrvatskoj. Osim posebno nadarenih pojedinaca, koje Savez izravno podupire, ostali sportaši moraju trenirati bez financijske potpore i fizioterapeuta, a liječnika i terapije moraju tražiti sami. Ivan Glavaš odgovara i na pitanje je li mu žao što se njegov sport ne tretira barem upola kao nogomet . „Ne žalim za ičim, iskreno čak i ne pratim karate van svojih treninga i natjecanja. Radim to zbog sebe i iz ljubavi prema tom sportu, ako netko ulazi u karate zbog novaca ili slave, definitivno je odabrao krivi sport. Najveći profit koji možete dobiti iz ovoga su poznanstva i putovanja u druge države gdje možete upoznati doista sjajne ljude. Trenirao sam u Osijeku (KK Esseker), Zagrebu (KK Princ) i Splitu (KK Sokol Split) gdje sam proveo možda najsretnije dane i svima sam vječno zahvalan. Kao i za svaki sport, puno je ovdje žrtve i predanog rada, no ne mora nagrada uvijek biti novac.“
Izvor: Deni Paulaj
Što se trenerskog posla tiče, karate danas ima oko 400 registriranih trenera i stručnih suradnika u Hrvatskoj. Ova brojka pokazuje da mnogo karataša ostaje u ovom sportu i nakon sportske karijere, ali gotovo svi imaju redovan posao uz to, baš kao i sportaši. Ni Glavaš nije po tome drugačiji, on ima crni pojas te unatoč silnim uspjesima radi redovan posao. Karate karijera obično je kraća od karijera u drugim bolje plaćenim sportovima. O planovima za budućnost odgovara „Idem lagano prema trenerskom poslu, iako još uvijek postoji neki žar u meni, smatram da sam trenutno dosegao neki plafon u sportskom smislu, otkrio sam neku novu ljubav u trenerskom poslu i trenutno polažem ispite kako bi dobio licencu za karate trenera. Za sada ne planiram daljnja prvenstva, ali nikad ne reci nikad.“
Autor: Deni Paulaj (dp)
Autor: Deni Paulaj (dp)
Izvor: Karate klub Esseker
POVRATAK U PROFESIONALNI SPORT
|
Vanja Lopušinsky je sa sedam godina počeo trenirati u Stolnoteniskom klubu Split gdje je igrao do 18. godine kada je otišao u Zagreb studirati politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Ondje je nastavio sa stolnim tenisom, ali se nakon samo godinu dana vratio na studij ekonomije u Splitu kada se prestao aktivno baviti sportom jer je kaže shvatio da „ne može ići do nekih visokih limita“ pošto je potrebno biti vrlo dobar da bi od toga mogao živjeti. Međutim, s 23 godine je odlučio slijediti sportske snove kroz akademski put te se otisnuo u Veliku Britaniju na Coventry University gdje je upisao sportski marketing. Budući da je tamo sportski sustav na fakultetu vrlo dobro organiziran, a i znao je koliko voli sport i teško mu je živjeti bez njega, Vanja se vratio stolnom tenisu. Igrajući za sveučilišnu ekipu tijekom sve četiri godine studija, dvaput je osvajao British Universities & Colleges Sport (BUCS) ligu i kup. Po završetku studija, Vanja se vratio u rodni Split nakon što je dobio poziv od matičnog kluba, STK Split. Pošto sam priznaje da „nije pazio na način života“ te se „prenaglo išao vratiti iz rekreativnog u profesionalni sport“ , tijekom treninga i prvog službenog meča se ozlijedio. Vanja nam u videu otkriva koji tip ozljede mu se dogodio, kako izgleda proces rehabilitacije te što planira nakon stolnoteniske karijere.
Autor: Marko Andrijić (ma)
|
|
OZLJEDA KAO POČETAK NOVOG ŽIVOTNOG POGLAVLJA
|
Nakon završetka srednje škole uz plivačku stipendiju, odeš studirati u Sjedinjene Američke Države najmanje četiri godine. Na drugoj godini studija, osjetiš bolove u leđima, ali nastavljaš trenirati i natjecati se za svoj fakultet. Međutim, bolovi se pogoršaju te uskoro saznaš da je u pitanju ozbiljna ozljeda i ne možeš se više aktivno baviti sportom te ostaneš bez prednosti koje to donosi. Kako se fizički i mentalni oporaviti od toga, gdje se usmjeriti, ostati u sportu ili ne, kako izgleda život nakon sportske karijere? - odgovore na ta i još mnoga druga pitanja, otkrijte u našem novom podcastu!
|
Izvor: privatna arhiva
|
Autor: Marko Andrijić (ma)
DNEVNIK JEDNE KOŠARKAŠICE
Izvor: privatna arhiva
Košarkašicu Karmen Čičić sportski put odveo je u Italiju. Pallacanestro Sanga Milano klub je u kojem nastavlja ostvarivati košarkaške snove. Nekoć kadetska i juniorska reprezentativka četvrtu sezonu pruža odlične partije u Serie A2, a trenutno se oporavlja od ozljede. Čičić je 2016. godine bila dostupna za draft u WNBA, najjaču žensku košarkašku ligu, a rijetko koji sportaš(ica) u ekipnim sportovima se može pohvaliti da je postigao/la više poena na utakmici nego cijeli protivnički tim, što je pošlo za rukom upravo našoj sugovornici. U profesionalnoj karijeri prije prelaska u Sanga Milano nosila je dresove pet klubova (Mursa, Rockwool Pula, Regensburg Baskets, Scafati i San Salvatore), a sada su pred njom novi izazovi. Uz sport našla je vremena i za studiranje, a s obzirom na to da tek ulazi u najbolje košarkaške godine naša svestrana gošća progovorila je o borbi s ozljedom, fakultetom te budućnosti pred njom.
Autor: Deni Paulaj (dp)
Autor: Deni Paulaj (dp)
|
|
|
USKA POVEZANOST S BAZENOM
Izvor: Marko Andrijić
|
Iako je bila plivačica sa zapaženim rezultatima na međunarodnoj razini te kasnije vrhunska sportašica I. kategorije prema kriterijima Hrvatskog olimpijskog odbora u sportu ronjenje na dah, Dajana Karaula je svojevremeno i studirala na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirala, doktorirala te ostala raditi kao profesorica. Dobitnica je brojnih nagrada na području najboljih stručnih i znanstvenih radova kao i priznanja za osobite uspjehe u sportu, odnosno sportska postignuća u akademskoj 2009./2010. i 2010./2011. godini. Osim stalnog akademskog djelovanja, Karaula ima mnogo radnog sportskog iskustva gdje je također zabilježila zavidne rezultate. Cijeli sportski put naše sugovornice pogledajte u video prilogu koji smo vam pripremili.
Autor: Marko Andrijić (ma) 
Izvor: Marko Andrijić
|