Na projektu rade: Ela Hamzić, Bruno Rukavina i Roko Silov
Kako je čovjek ubio biljke?
Četvrtina svih biljnih i životinjskih vrsta na Galapagosima, te u Amazoniji je pred izumiranjem
Iako se često u prvi plan stavljaju posljedice za ljude, klimatske promjene imaju veliki utjecaj i na biljne i životinjske vrste. Jedan od velikih problema klimatskih promjena jest promjena biljnog svijeta, to jest, promjena u raspodjeli biljnih vrsti, pojava novih (invazivnih) biljnih vrsti i izumiranje autohtonih vrsti.
Infografiku izradila: Ela Hamzić
Naime, “četvrtina svih biljnih i životinjskih vrsta na Galapagosima, te u Amazoniji je pred umiranjem. Također, četvrtini sisavca i gotovo polovini vodozemaca prijeti izumiranje” prenosi portal klimatske promjene.hr. U Europi je 1677 ugroženih biljnih vrsta, među kojima i divlji kesten, navode iz Europskog parlamenta.
Da je to veliki problem potvrđuje i Jelena Puđak, autorica knjiga "Koga briga za klimu" i "Kap preko ruba čaše - klimatske promjene: svijet i Hrvatska", a ujedno i znanstvena suradnica na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar. ”Kad vrsta izumre, onda je više nikako ne možemo vratiti nazad u prirodu. Vrste često izumiru zbog zagađenosti i gubitka staništa tako da čak i da magičnom metodom kloniranja moderna znanost može vratiti izumrle vrste ( a još uvijek ne može) u puno slučajeve ne bi bilo staništa koje je tim vrstama potrebno za preživljavanje”, objašnjava nam Puđak. Osim toga, dodaje i da je “s biljkama stvar nešto drugačija jer je razmnožavanje biljaka nešto jednostavnije i tu svrhu očuvanja bioraznolikosti sada već postoji nekoliko banaka sjemena u svijetu. Implikacije izumiranja su višestruke, od onih etičkih do praktičnih koje su povezane sa odgovorom na prvo pitanje.”
Također, kao što pokazuju neke studije, još jedan problem s kojim se suočavamo jest da promjene u klimi utječu na agrikulturu, specifično voće, koje zbog promjena imaju produžen i nepravilan ciklus cvjetanja.
Da je to veliki problem potvrđuje i Jelena Puđak, autorica knjiga "Koga briga za klimu" i "Kap preko ruba čaše - klimatske promjene: svijet i Hrvatska", a ujedno i znanstvena suradnica na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar. ”Kad vrsta izumre, onda je više nikako ne možemo vratiti nazad u prirodu. Vrste često izumiru zbog zagađenosti i gubitka staništa tako da čak i da magičnom metodom kloniranja moderna znanost može vratiti izumrle vrste ( a još uvijek ne može) u puno slučajeve ne bi bilo staništa koje je tim vrstama potrebno za preživljavanje”, objašnjava nam Puđak. Osim toga, dodaje i da je “s biljkama stvar nešto drugačija jer je razmnožavanje biljaka nešto jednostavnije i tu svrhu očuvanja bioraznolikosti sada već postoji nekoliko banaka sjemena u svijetu. Implikacije izumiranja su višestruke, od onih etičkih do praktičnih koje su povezane sa odgovorom na prvo pitanje.”
Također, kao što pokazuju neke studije, još jedan problem s kojim se suočavamo jest da promjene u klimi utječu na agrikulturu, specifično voće, koje zbog promjena imaju produžen i nepravilan ciklus cvjetanja.
PROMJENE U NAŠEM OKRUŽENJU
Kako ističu Ujedinjeni narodi, uslijed posljedica klimatskih promjena gubimo vrste 1000 puta brže nego ikad prije zabilježeno. Još jedan problem su sve češće suše što dovodi do ugroženosti ekosistema i podizanja razina mora. Američka Nacionalna agencija za istraživanje oceana i atmosfere navodi kako je od 1880. godine razina mora na globalnoj razini narasla za 21 do 24 centimetara.
Infografiku izradila: Ela Hamzić
U Hrvatskoj stanje nije mnogo bolje. Trend pokazuje da “od 1995. godine razina mora raste od 0.5 do 0.8% godišnje, dok na nekim područjima i više. To znači da bi se u narednih 100 godina razina mora mogla podići za čak 40 centimetara”, navode iz Nacionalnog parka Brijuni.
Istovremeno, iz NASA-e navode da se u Bakru razina mora diže za 2.09 milimetra po godini, a u Splitu za 1.57 milimetra po godini.
Bioraznolikost znatno utječe na kvalitetu ljudskih života. Puđak ističe kako je “problem u tome je što bioraznolikost utječe na, i određuje stabilnost ekosustava kao cjeline. Bez te stabilnosti dolazi do narušavanja i onih aktivnosti bitnih za društvenu reprodukciju poput proizvodnje hrane, dostupnosti vode, utjecaja nametnika i slično.”
Također je bitno naglasiti da “bioraznolikost u Europi opada kontinuirano još od vremena prve industrijske revolucije, te je trenutno relativno 'niska' sa velikim brojem izumrlih vrsta u zadnjih 50 godina, stoga se i javljaju inicijative Europske komisije o implementaciji zakonodavnih okvira kojima bi se pomoću zaštićenih područja pomoglo očuvanju bioraznolikosti”, kaže Puđak.
Istovremeno, iz NASA-e navode da se u Bakru razina mora diže za 2.09 milimetra po godini, a u Splitu za 1.57 milimetra po godini.
Bioraznolikost znatno utječe na kvalitetu ljudskih života. Puđak ističe kako je “problem u tome je što bioraznolikost utječe na, i određuje stabilnost ekosustava kao cjeline. Bez te stabilnosti dolazi do narušavanja i onih aktivnosti bitnih za društvenu reprodukciju poput proizvodnje hrane, dostupnosti vode, utjecaja nametnika i slično.”
Također je bitno naglasiti da “bioraznolikost u Europi opada kontinuirano još od vremena prve industrijske revolucije, te je trenutno relativno 'niska' sa velikim brojem izumrlih vrsta u zadnjih 50 godina, stoga se i javljaju inicijative Europske komisije o implementaciji zakonodavnih okvira kojima bi se pomoću zaštićenih područja pomoglo očuvanju bioraznolikosti”, kaže Puđak.
Sprječavanje deforestacije kao rješenje
Što mi možemo učiniti? Mnogo.
Osim što možemo proširiti svijest i staviti pritisak na one koje donose odluke, možemo promijeniti i naše navike. Možemo otići na posao pješice ili biciklom umjesto autom. Ako smo u mogućnosti, možemo postaviti solarne panele na kuću. Također, možemo i prilagoditi naše prehrambene navike, jesti više voća i povrća, te ne bacati hranu.
Još jedna stvar koju možemo učiniti da smanjimo efekte globalnog zatopljenja jest sadnja drveća ili biljaka ili zaustaviti deforestaciju. Biljke upijaju ugljikov dioksid i proizvode nama potreban kisik.
“Međutim važno je napomenuti da individualnim ponašanjem ne možemo postići dovoljno značajne napretke u očuvanju bioraznolikosti, posebice s obzirom na činjenicu da je moderni društveni razvoj doveo do 6 masovnog izumiranja (u kojem se upravo nalazimo). Stoga su nam potrebne sustavne politike na nacionalnoj i međunarodnoj razini koje će kroz planiranje svih društvenih sektora voditi računa o očuvanju bioraznolikosti,” zaključuje Puđak.
Osim što možemo proširiti svijest i staviti pritisak na one koje donose odluke, možemo promijeniti i naše navike. Možemo otići na posao pješice ili biciklom umjesto autom. Ako smo u mogućnosti, možemo postaviti solarne panele na kuću. Također, možemo i prilagoditi naše prehrambene navike, jesti više voća i povrća, te ne bacati hranu.
Još jedna stvar koju možemo učiniti da smanjimo efekte globalnog zatopljenja jest sadnja drveća ili biljaka ili zaustaviti deforestaciju. Biljke upijaju ugljikov dioksid i proizvode nama potreban kisik.
“Međutim važno je napomenuti da individualnim ponašanjem ne možemo postići dovoljno značajne napretke u očuvanju bioraznolikosti, posebice s obzirom na činjenicu da je moderni društveni razvoj doveo do 6 masovnog izumiranja (u kojem se upravo nalazimo). Stoga su nam potrebne sustavne politike na nacionalnoj i međunarodnoj razini koje će kroz planiranje svih društvenih sektora voditi računa o očuvanju bioraznolikosti,” zaključuje Puđak.
Autor članka: Roko Silov
Biljke bi mogle biti savršeno rješenje za klimatske promjene koje se događaju
Klimatske promjene s kojima se suočavamo posljedica su našeg djelovanja i prekomjerne industrijalizacije. No, potencijalnu ulogu u zaustavljanju globalnog zatopljenja bi mogle imati biljke.
Izgaranjem prevelikih količina fosilnih goriva i ispuštanjem stakleničkih plinova u atmosferu, ljudi su izazvali nove klimatske promjene i ugrozili vlastitu budućnost na Zemlji. Prema istraživanjima Europske agencije za okoliš, u zadnjih dvjestotinjak godina temperatura na Zemlji porasla je za 1 C u odnosu na razinu temperatura prije industrijskog doba. Isto istraživanje kaže kako bi zagrijavanje od samo 1,5 C moglo imati kobne i nepovratne utjecaje na naše društvo i okoliš.
Klimatske promjene nisu nova pojava. Prema znanstvenicima, one se događaju otprilike svakih 100 tisuća godina. Ali, od posljednjih klimatskih promjena prošlo je tek oko 12 tisuća godina prema NASA-i, a znanstvenici su sigurni da su ljudi krivi za to ubrzanje procesa.
Klimatske promjene nisu nova pojava. Prema znanstvenicima, one se događaju otprilike svakih 100 tisuća godina. Ali, od posljednjih klimatskih promjena prošlo je tek oko 12 tisuća godina prema NASA-i, a znanstvenici su sigurni da su ljudi krivi za to ubrzanje procesa.
Biljke su već bile rješenje za globalno zatopljenje
Prema istraživanjima Liama Dolana, profesora botanike na Sveučilištu u Oxfordu, biljke su prve ohladile Zemlju još prije 440 milijuna godina. Naime, Zemlja je tada bila zagrijana na 49 C, a nakon razvoja prvih biljki došlo je do postepenog hlađenja i prvog ledenog doba. Dolan tu vidi potencijal biljki u rješavanju i sadašnjih klimatskih promjena.
Dolan je dokazao kako mahovina, biljka najsličnija prvim biljkama na Zemlji, povećava šanse za silikatno trošenje - kemijsku reakciju koja uz pomoć silikatnih minerala smanjuje količinu ugljikovog dioksida u atmosferi.
Dolan je dokazao kako mahovina, biljka najsličnija prvim biljkama na Zemlji, povećava šanse za silikatno trošenje - kemijsku reakciju koja uz pomoć silikatnih minerala smanjuje količinu ugljikovog dioksida u atmosferi.
Infografiku izradila: Ela Hamzić
Dolan je dokazao kako mahovina, biljka najsličnija prvim biljkama na Zemlji, povećava šanse za silikatno trošenje - kemijsku reakciju koja uz pomoć silikatnih minerala smanjuje količinu ugljikovog dioksida u atmosferi.
„Naše otkriće pokazuje kako biljke imaju glavnu ulogu u reguliranju i kontroli klime: imale su jučer, imaju je danas i sigurno će je imati i sutra“, napisao je Dolan u svom istraživanju objavljenom u znanstvenom časopisu Nature Geoscience.
„Naše otkriće pokazuje kako biljke imaju glavnu ulogu u reguliranju i kontroli klime: imale su jučer, imaju je danas i sigurno će je imati i sutra“, napisao je Dolan u svom istraživanju objavljenom u znanstvenom časopisu Nature Geoscience.
Kako biljke još doprinose?
Povećanje silikatnog trošenja je samo jedan način na koji biljke pomažu u borbi protiv klimatskih promjena. One također čuvaju tlo od erozije, održavaju pH vrijednosti tla, vlažnost i toleranciju na soli. Nezamjenjivi su dio hranidbenog lanca, pročišćavaju vodu i zrak od zagađivača i bitne su u medicini. Uz sve to, proizvode i kisik kroz proces fotosinteze.
Osim mahovina u borbi sa stakleničkim plinovima veliki doprinos bi mogle donijeti i druge biljke kao što je industrijska konoplja. Prema istraživanju Jamesa Vospera hektar industrijske konoplje može pohraniti i do četiri puta više ugljikovog dioksida od hektara šume.
Osim mahovina u borbi sa stakleničkim plinovima veliki doprinos bi mogle donijeti i druge biljke kao što je industrijska konoplja. Prema istraživanju Jamesa Vospera hektar industrijske konoplje može pohraniti i do četiri puta više ugljikovog dioksida od hektara šume.
Infografiku izradila: Ela Hamzić
Naglo širenje biljki u povijesti je dovelo do hlađenja Zemlje, a danas je taj balans narušen zbog masovnog uzurpiranja biljnih površina. Dolan i Vosper kao najbolje rješenje vide okretanje prema biljkama, pošumljavanje većih površina i uzgoj biljki koje brže apsorbiraju kisik, kao što to radi industrijska konoplja, u nadi da još nije kasno za promjenu na bolje.
Biljke doprinose, ali im mi moramo pomoći
Prekrivanje površina biljkama bi u principu trebalo poboljšati situaciju, ali u praksi to nije tako jednostavno. Martina Galić-Rukavina, inženjerka biologije i voditeljica odjela u Vodovodu hrvatsko primorje – južni ogranak, dugi niz godina ima priliku pratiti situaciju iz prve ruke, a osim tijekom radnih sati za biljke se zanima i u slobodno vrijeme, sudjelujući i u vrtlarskim projektima. Ona tvrdi kako novo pošumljavanje neće imati toliki utjecaj, dok se zaustavimo prekomjernu deforestaciju već dugogodišnjih biljki.
„Klimatske promjene sve više izražavaju svoj negativni utjecaj na biljni i životinjski svijet. Zanimljivo je da su se višegodišnje biljke do sada pokazale mnogo otpornijima na ove promjene u odnosu na jednogodišnje vrste“, tvrdi Martina Galić-Rukavina.
„Tradicionalno se vjeruje da pošumljavanje može doprinijeti smanjenju CO2 u atmosferi i hlađenju planeta. Međutim, najnovija istraživanja donose intrigantne teze koje sugeriraju da sadnja drveća može rezultirati većom apsorpcijom sunčeve svjetlosti, što bi moglo dovesti do suprotnog efekta - zagrijavanja umjesto hlađenja. Prema stručnjacima, najbolji način borbe protiv klimatskih promjena nije u pošumljavanju, već u sprječavanju krčenja šuma. Prekomjerna sadnja stabala, posebno na neodgovarajućim područjima, može imati neželjene posljedice. Stoga, najefikasniji pristup može biti očuvanje prirodne ravnoteže i smanjenje ljudskog uplitanja u prirodne ekosisteme“, dodaje Galić-Rukavina.
Prema stručnjacima, samim krčenjem šuma počinjena je već ogromna šteta, ali još nije prekasno za podizanje svijesti i zaustavljanje daljnjeg krčenja. Nova pošumljavanja mogu pomoći, ali ne u mjeri u kojoj pomažu dugogodišnje šume, što znači da se moramo probuditi na vrijeme i riješiti se loših navika, ako mislimo spasiti ovaj svijet.
„Tradicionalno se vjeruje da pošumljavanje može doprinijeti smanjenju CO2 u atmosferi i hlađenju planeta. Međutim, najnovija istraživanja donose intrigantne teze koje sugeriraju da sadnja drveća može rezultirati većom apsorpcijom sunčeve svjetlosti, što bi moglo dovesti do suprotnog efekta - zagrijavanja umjesto hlađenja. Prema stručnjacima, najbolji način borbe protiv klimatskih promjena nije u pošumljavanju, već u sprječavanju krčenja šuma. Prekomjerna sadnja stabala, posebno na neodgovarajućim područjima, može imati neželjene posljedice. Stoga, najefikasniji pristup može biti očuvanje prirodne ravnoteže i smanjenje ljudskog uplitanja u prirodne ekosisteme“, dodaje Galić-Rukavina.
Prema stručnjacima, samim krčenjem šuma počinjena je već ogromna šteta, ali još nije prekasno za podizanje svijesti i zaustavljanje daljnjeg krčenja. Nova pošumljavanja mogu pomoći, ali ne u mjeri u kojoj pomažu dugogodišnje šume, što znači da se moramo probuditi na vrijeme i riješiti se loših navika, ako mislimo spasiti ovaj svijet.
Autor članka: Bruno Rukavina
Ekološki pristup urbanom životu
Održivo vrtlarenje je novi trend kojim se možete baviti i u studentskoj sobi
„Biljke zahtijevaju tvoju brigu, ali ti zauzvrat uljepšavaju ambijent u kojem živiš“, tvrdi student Teo Domines Peter.
Zaljubljenici u prirodu vrlo se često i strastveno bave vrtlarstvom, a osim osjećaja zadovoljstva, priroda za koju brinu ponekad ih nagradi i ukusnim plodovima. Nekima takav hobi preraste u naviku koja zahtijeva puno truda, ljubavi i strpljenja, ali u njihov život donese zeleni kutak za opuštanje. Među novim trendovima u posljednje vrijeme sve popularnije postaje održivo vrtlarstvo, praksa koja traži učenje, ali za minimalne resurse i prirodi i vrtlarima donosi velike benefite.
Uz puno volje mali prostor nije problem
Oni koji se još ne bave održavanjem biljaka i održivim vrtlarstvom vrlo često misle da im za to treba veliki prostor, što je ogromna prednost, ali ne i nužnost. Da to nije istina, dokazuje student Teo Domines Peter koji je nedavno počeo skupljati biljke u svojoj sobi u studentskom domu.
„Uvijek sam u domu pokušavao reducirati broj stvari, jer je selidba zahtjevna, a nakon nekog vremena takvo me razmišljanje počelo sputavati. Shvatio sam da prostor u kojem živim želim prilagoditi sebi, ali ga istovremeno ne želim preopteretiti stvarima. Kod prijatelja sam vidio da u svojoj sobi ima neke biljke i tada sam shvatio da bih tako mogao obogatiti i vlastitu sobu“, govori Teo. |
Teo je svoju sobu obogatio s nekoliko biljki koje ne zauzimaju puno prostora, ali, kako tvrdi, ispunjavaju mu prazninu koju je osjećao u sobi prije toga i koju se pokušavao riješiti na razne načine.
„Biljke mi pružaju zadovoljstvo, jer se ne radi samo o nekakvoj dekoraciji, ipak se radi o živim organizmima i vrlo brzo stvoriš posebnu vezu s njima. Biljke zahtijevaju tvoju brigu, ali ti zauzvrat uljepšavaju ambijent u kojem živiš, pa sam tako zadovoljio svoju želju za personalizacijom sobe. Također, biljke mi ne predstavljaju problem prilikom selidbe, jer sam s njima razvio i emocionalni odnos“, tvrdi Teo, koji u domu živi već pet godina.
„Nije ih problem uzgajati, ali bio je problem u početku zbog ograničenog znanja. Teško je pronaći sve informacije o uzgoju i optimalnim biljkama koje mogu preživjeti u takvom prostoru i što im je potrebno da bi se uspješno razvijale“, kaže Teo.
„Biljke mi pružaju zadovoljstvo, jer se ne radi samo o nekakvoj dekoraciji, ipak se radi o živim organizmima i vrlo brzo stvoriš posebnu vezu s njima. Biljke zahtijevaju tvoju brigu, ali ti zauzvrat uljepšavaju ambijent u kojem živiš, pa sam tako zadovoljio svoju želju za personalizacijom sobe. Također, biljke mi ne predstavljaju problem prilikom selidbe, jer sam s njima razvio i emocionalni odnos“, tvrdi Teo, koji u domu živi već pet godina.
„Nije ih problem uzgajati, ali bio je problem u početku zbog ograničenog znanja. Teško je pronaći sve informacije o uzgoju i optimalnim biljkama koje mogu preživjeti u takvom prostoru i što im je potrebno da bi se uspješno razvijale“, kaže Teo.
Održivo vrtlarstvo je rješenje za uštedu resursA
Održivo vrtlarstvo predstavlja ekološki prihvatljiv pristup uzgoj biljaka koji se temelji na principima očuvanja prirodnih resursa, smanjenja otpada i stvaranja zdravog okoliša. Ovaj način vrtlarstva obuhvaća razne tehnike koje smanjuju negativan utjecaj na okoliš, potiču bioraznolikost i doprinose očuvanju tla, vode i energije. Tehnike održivog vrtlarstva izučavaju se godinama, ali donose iznimne rezultate.
Zainteresirani za održivo vrtlarstvo vrlo često ne znaju gdje početi, a najviše savjeta može se pronaći u udrugama i zajednicama koje se time bave već godinama. Jedna od takvih udruga je i Zelena mreža aktivističkih grupa (ZMAG), koja okuplja organske vrtlare, praktičare primjenjivih tehnologija i ekološkog graditeljstva i još mnoge druge. Pitali smo ih da nam kažu nešto o održivom vrtlarstvu.
„Održivo vrtlarstvo nas uči uzgajati biljke po principima i zakonitostima prirode, oponašajući biljne sustave koji nas okružuju. Nudi nam rješenje za uštedu resursa i smanjenje energije koju ulažemo. Uzmimo na primjer šumu – njezino tlo nije golo, već pokriveno lišćem, tako smanjujemo isparavanje vode iz tla, životinjski i mikro svijet je zaštićen te nahranjen materijalom kojim je pokriveno tlo. Inspirirani listincem u šumi, u vrtu malčiramo sa slamom, sjenom, svježim otkosom trave, što nam je već lokalno dostupno. Na taj način smanjujemo količinu vode za zalijevanje i štitimo površinski sloj zemlje od potencijalne pokorice i erozije kišom. Adaptiranjem takvih praksi prilagođavamo uzgoj biljaka i na promjene u klimi“, objašnjava Dunja Zbiljski, voditeljica projekta Društvena banka sjemena ZMAG.
„Održivo vrtlarstvo nas uči uzgajati biljke po principima i zakonitostima prirode, oponašajući biljne sustave koji nas okružuju. Nudi nam rješenje za uštedu resursa i smanjenje energije koju ulažemo. Uzmimo na primjer šumu – njezino tlo nije golo, već pokriveno lišćem, tako smanjujemo isparavanje vode iz tla, životinjski i mikro svijet je zaštićen te nahranjen materijalom kojim je pokriveno tlo. Inspirirani listincem u šumi, u vrtu malčiramo sa slamom, sjenom, svježim otkosom trave, što nam je već lokalno dostupno. Na taj način smanjujemo količinu vode za zalijevanje i štitimo površinski sloj zemlje od potencijalne pokorice i erozije kišom. Adaptiranjem takvih praksi prilagođavamo uzgoj biljaka i na promjene u klimi“, objašnjava Dunja Zbiljski, voditeljica projekta Društvena banka sjemena ZMAG.
Zahtijeva učenje, ali uloženo vrijeme višestruke vraća
Jedna od ključnih tehnika održivog vrtlarstva je kompostiranje. Kompostiranje je proces razgradnje organskih materijala, poput ostataka hrane i vrtnog otpada, u bogatu organsku tvar koja se može koristiti kao prirodno gnojivo. Time se smanjuje količina otpada koja završava na odlagalištima i obogaćuje tlo esencijalnim hranjivim tvarima.
Druga važna praksa je upotreba kišnice za zalijevanje. Skupljanje kišnice smanjuje potrošnju pitke vode i pomaže biljkama da se prilagode lokalnim uvjetima. Instalacija sustava za prikupljanje kišnice je jednostavna i može značajno doprinijeti očuvanju vodnih resursa. Održivo vrtlarstvo također uključuje rotaciju usjeva, što znači da se različite biljke sade na različitim mjestima svake godine. Ova praksa sprječava iscrpljivanje tla i smanjuje rizik od bolesti i štetnika. Korištenje autohtonih biljaka koje su prilagođene lokalnim uvjetima može smanjiti potrebu za kemijskim sredstvima za zaštitu i dodatnom njegom. Polikultivacija, odnosno sadnja različitih biljnih vrsta zajedno, još je jedna metoda održivog vrtlarstva. Ovaj pristup potiče bioraznolikost i stvara prirodnu ravnotežu koja smanjuje potrebu za pesticidima. Na primjer, sadnja cvijeća koje privlači korisne insekte može pomoći u kontroli štetnika. |
Možda će sve ove razne tehnike prestrašiti one koji su se zainteresirali za ovakav tip vrtlarstva, ali potpuni početnici se ne bi trebali bojati, čak i ako ne znaju ništa o biljkama. ZMAG kaže da nudi razne načine učenja, u kojima ponekad sudjeluju i oni najmlađi poput školaraca.
„Na godišnjoj razini ZMAG okuplja između 2800 i 3000 korisnika. U to spadaju školske grupe koje nas posjećuju, korisnici naših tečajeva, škola, akademija, festivala, radionica i konferencija, te posjetitelji javnih predavanja i radionica koje drže naši članovi i službeni partneri“, kaže Zbiljski.
Konačno, održivo vrtlarstvo uključuje smanjenje upotrebe kemijskih gnojiva i pesticida. Prirodni preparati, poput koprive ili češnjaka, mogu biti učinkovita alternativa za zaštitu biljaka. Time se čuva zdravlje tla, vode i okoliša u cjelini.
„Na godišnjoj razini ZMAG okuplja između 2800 i 3000 korisnika. U to spadaju školske grupe koje nas posjećuju, korisnici naših tečajeva, škola, akademija, festivala, radionica i konferencija, te posjetitelji javnih predavanja i radionica koje drže naši članovi i službeni partneri“, kaže Zbiljski.
Konačno, održivo vrtlarstvo uključuje smanjenje upotrebe kemijskih gnojiva i pesticida. Prirodni preparati, poput koprive ili češnjaka, mogu biti učinkovita alternativa za zaštitu biljaka. Time se čuva zdravlje tla, vode i okoliša u cjelini.
„Održivost može podrazumijevati razne prakse i varirat će od vrta do vrta, ali uglavnom podrazumijeva zajedničke zakonitosti organskog uzgoja i uštede resursa. Prvenstveno se odnosi na zadržavanje resursa i energije koji prolaze našim vrtom ili u njegovoj blizini, poput skupljanja kišnice, korištenja lokalnih materijala, i sadnje autohtonih vrsta prilagođenih stanišnim uvjetima. Također, odnosi se na prakse koje grade i čuvaju mikrobiološku komponentu tla, kao što su korištenje komposta, malčiranje ili ostavljanje korijena biljaka u tlu. Na taj način produbljujemo površinski sloj tla, što omogućuje da voda uđe dublje, manje isparava, a u slučaju obilnih kiša tlo je zaštićeno od erozije. Izgrađena mreža tla funkcionira kao kvalitetna drenaža i pohranjuje vodu dublje u tlu, što biljkama olakšava podnošenje sušnog stresa. Održivo vrtlarstvo obuhvaća i odabir, raspored i različite funkcije biljaka unutar biljnih zajednica“, dodaje Zbiljski.
Održivo vrtlarstvo nije samo korak prema ekološki odgovornijem načinu života, već i prema zdravijem i produktivnijem vrtu. Primjenom ovih tehnika, vrtlari mogu doprinijeti očuvanju prirode i uživati u plodovima svoga rada na održiv i odgovoran način, a ponekad im za to ne treba ništa više od malo prostora i nekoliko osnovnih informacija s kojima mogu početi.
Održivo vrtlarstvo nije samo korak prema ekološki odgovornijem načinu života, već i prema zdravijem i produktivnijem vrtu. Primjenom ovih tehnika, vrtlari mogu doprinijeti očuvanju prirode i uživati u plodovima svoga rada na održiv i odgovoran način, a ponekad im za to ne treba ništa više od malo prostora i nekoliko osnovnih informacija s kojima mogu početi.
Autor članka: Bruno Rukavina