Podizanje svijesti o opasnostima koje vrebaju iza aplikacija i društvenih mreža nikad nije bilo važnije. Ljudi nisu ni svjesni čime se sve izlažu svakim svojim klikom, nešto što se naizgled čini bezopasno, zabavno i dio igre s novom tehnologijom i aplikacijama, može postati jako opasno oružje kojima se pokušavaju ukrasti podaci, identitet i koje može imati kobne posljedice na mentalno zdravlje korisnika.
Kroz razne oblike i primjere prikazat ćemo i objasniti tek par opasnosti u moru njih koje nas svakodnevno vrebaju na internetu.
Kroz razne oblike i primjere prikazat ćemo i objasniti tek par opasnosti u moru njih koje nas svakodnevno vrebaju na internetu.
PETRA VUKA
“Moj” korisniČki raČun?
U današnje vrijeme kada svi koristimo društvene mreže nismo ni svijesni opasnosti koje vrebaju na ovim platfomama. Krađa identiteta nije nova stvar, ali kako je prepoznati i zaštititi se od njih, pogledajte u videu.
tadeja pigac
Prihvaćate (I agree) što?
Surfajući internetom ili skidajući aplikacije nerijetko bez razmišljanja prihvaćamo uvjete korištenja jer smo brzopleti, nestrpljivi i ne da nam se čitati nerazumljiv i dosadan tekst. Većina nas nije niti svjesna da svakim klikom na "Prihvaćam" ili "I agree" kako bi nastavili dalje prihvaćamo odgovornosti koje su navedene u uvjetima. No koje su posljedice? Za početak, jedne od posljedica su i klauzule na koje pristajemo, a koje istima dozvoljavaju prodaju naših osobnih podataka.
antonela petrov
ŠTO JE TO DEEPFAKE?
Deepfake je digitalno manilpuliran video koji pomoću napredne tehnologije uzima lice jedne osobe
i stavlja ga na tijelo druge, često bez dopušenja.
Ovo je sedam vrsta deepfake videa koja se često pojavljuju na društvenim mrežama
i stavlja ga na tijelo druge, često bez dopušenja.
Ovo je sedam vrsta deepfake videa koja se često pojavljuju na društvenim mrežama
Deepfake pornografija
Kreateri deepfakea često stvaraju videa s licem korisnika TikToka i postavljaju ih na pornografske
stranice bez korisnikova neznanja. Primjere ovih videa teško je pronaći jer se svaki pokušaj
uklanja kako bi se spriječila daljnja aktivnost, oni postoje na pornografskim stranicama.
Politički deepfakeDeepfake politička videa često nastaju s ciljem izrugivanja političarima ili kako bi se prenijela neka poruka. Prije dvije godine Jordan Peele je u suradnji s Buzzfeedom napravio deepfake Baracka Obame kako bi podigli svijest o deepfakeu, no to nije jedini deepfake. Tijekom predsjedničkih izbora u SAD-u, Joe Biden i Donald Trump bili su česti akteri ovih videa.
Umjetnički deepfake Katerina Cizek, William Uricchio i Sarah Wolozin s ‘Massachusetts Institute of Technology’ objavili
su rad ‘Collective Wisdom’ u kojem su prikazali djelo umjetnika Josepha Ayerlea. On je 2018. godine objavio video ‘Italian game’ u kojem je stvorio ‘Al actress’, sinetičku verziju glumačke zvijezde iz 80-ih, Ornellu Muti. Personalizirani deepfakeovi
Social media je pogodno ‘tlo’ na kojem korisnici često objavljuju videa svojih deepfakeova. Svoja lica ili onih koje prate mijenjaju s drugim poznatim osobama, likovima iz filmova ili onima koje znaju
iz svoje okoline. Aplikacija Zao jedna je od besplatnih aplikacija koje korisnicima omogućuju umetanje u scene ili fotografije. |
Filmski deepfakeDeepfake tehnologija omogućava filmskim kompanijama reinkarnaciju preminulih glumaca ili scena u novim nastavcima filmova. Primjena ove tehnologije značila bi smanjenje troškova snimanja. Disney već koristi sličnu tehnologiju zvanu ‘Neural Face Swapping’, tako pomoću algoritama mijenjaju lica i ‘igraju’ se videima i fotografijama.
Deepfake glumaThe Guardian u svojem članaku analizira pojavu deepfake tehnologije u glumi i zaključio da bi se glumci lako mogli zamijeniti novom tehnologijom. Ova tehnologija koristila se u nekoliko filmovima s ciljem pomlađivanja junaka ili dodavanja liku pojedinih karakteristika. Jedna od uloga za koju je
poznato je pojava mladog Harrisona Forda kao Hana Sola u filmu Solo: A Star Wars Story. Nagađa se da je tehnologija korištena i u filmu ‘Irishman’. Sockpuppets deepfakeSockpuppets je vrsta deepfake fotografije koja prikazuje izmišljenu osobu, novo stvoreni lažni
identitet, koji šalje određenu poruku. U jednom od slučajeva lik Oliver Taylor predstavljao se kao aktivist koji je davao izjave o određenim političkim temama i iznosio je svoje mišljenje na društvenim mrežama. Kako piše Reuters, njegov lik je umjetno kreiran i ne postoji. |
martina mikša
KAKO SE ZAŠTITITI?
Kako bi korisnici prepoznali opasnosti koje vrebaju na internetu, ovih osam jednostavnih koraka pomoći će vam da nastavite raditi, kupovati, istraživati i u krajnjoj liniji živjeti online, a sve potpuno sigurno.
petra vuka
"Deep fake" : Samo zabava ili razlog za zabrinutost?
Mnogi su već čuli za deepfake tehnologiju, obliku umjetne inteligencije koji editiranjem videozapisa lažno prikazuje snimke stvarnih ljudi. Želite li staviti nečije riječi u tuđa usta, plesati poput Shakire ili glumiti u najdražem filmu, sada postoji način kako to lažirati. Mnogima je to sve samo zabava i igranje s tehnologijom, no samo je pitanje vremena kada će ta zabava i popularizacija lažnih vijesti biti zloupotrebljena u svrhu dezinformiranja javnosti.
ANTONELA PETROV
TikTokeri izloženi kao nikad dosad:
Deepfake vreba iz najmračnijih kutaka interneta. Ova videa se sve češće pojavljuju na TikToku, društvenoj mreži za dijeljenje videa. Magazin Rolling Stones je razgovarao sa stručnjacima koji proučavaju korištenje deepfake tehnologije i njezinog utjecaja na maloljetne korisnike. Oni su za magazin otkrili s čime se tiktokeri suočavaju danas i koje posljedice trpe. Kreatori deepfake videa kradu njihova lica te ih lijepe na tijela porno glumaca, stoga često ostanu šokirani kad svoja lica pronađu u porno uradcima. Neki od njih još nisu ni punoljetni...
|
|
MARTINA MIKŠA
|
Stručnjaci upozorili: “Sve što radimo na internetu ostavlja digitalni trag i
|
MARTINA MIKŠA I ANTONELA PETROV
Mediji su protiv novog Zakona o elektroničkim medijima jer 'gubimo demokraciju', no pravnici se s njima ne slažu
FOTO: Instagram
Društvene mreže otvorile su svojevrsni portal za sastajanje ljudi svih vrsta osobnosti, interesa i namjera, i iako su nam one, kao i Internet, uvelike olakšale i uljepšale život i komunikaciju sa svijetom, dio korisnika odlučio je pravo javnog komentiranja iskoristiti za ono najgore. Ti ljudi nazivaju se 'hejterima'. Na edukaciji 'Korištenje društvenih mreža u poslovanju' održanoj prošle godine u listopadu, predavač Ilija Brajković istaknuo je kako su dvije riječi dominirale u komentarima 'hejtera', a to su: sramota i zašto. Osim 'hejtera', često na društvenim mrežama možemo čuti pojam ‘troll’ čije je značenje vrlo slično 'hejterima'.
“Istraživanje je pokazalo da trolovi obično nisu u stanju izgraditi zdrave odnose na društvenim mrežama, oni često gube osjećaj odgovornosti i samosvijesti. Normalna pravila društvenog angažmana gube se u masi”, kazala je psihologinja Jo Hemmings za Hello magazin. Pojava ovakvih komentara nagnala je i hrvatsku Vladu da u novom prijedlogu Zakona o elektroničkim medijima odgovornost prepiše na medije i nakladnike. Iako prijedlog ima za cilj smanjiti ovakve komentare, što je svima u interesu, mediji nisu sretni s ovakvim rješenjem.
Kako se nositi s tim?
Na udaru su svi korisnici društvenih mreža i općenito interneta, ali posebice javne osobe koje svoj život češće dijele s javnosti. Vrlo je važno znati kako se postaviti prema onima kojima je cilj iznositi negativne stavove o svemu. Opasnost koja se javlja djelovanjem 'hejtera' i 'trollova' jest ta da se ne zna je li netko takav s pravom, dakle samo nezadovoljan korisnik s opravdanim stavom, ili doista širi mržnju bez pokrića. Svako od njih se na poseban način nosi s 'hejterima' ili za slučaj angažiraju profesionalce. Zvijezde kao što su Chrissy Teigen, Gigi Hadid i Amy Schumer javno su prozvale svoje zlostavljače. Vojvotkinja od Sussexa i supruga princa Harryja Meghan Markle je i sama progovorila o svojoj borbi s nasilnicima na internetu. No, nemaju svi takvu hrabrost. O tome kako se nosi sa zlostavljačima za NovinarZ govorio je Marco Cuccurin, YouTube i TikTok zvijezda koji je popularan zbog svojih edukativnih i zabavnih videa. Surađuje s JoomBoosom, ali i objavljuje na vlastitom profilu. Često se susreće s negativnim komentarima i pozivanjem na mržnju zbog svojih make-up tutoriala i strasti koju kao muškarac gaji prema šminki i modi. Priznao je da često dobiva hejt komentare, a kako kaže razlog tome je jer je javna osoba i nalazi se pod povećalom.
“Svaka osoba koja se bavi javnim poslom i koja je konkretno influencer, tj. bavi se društvenim mrežama, dobiva hejt komentare. Ja bih rekao da dobivam malo češće nego ostali jer sam češće na tapeti takvih ljudi, ali znam da je to zato što radim nešto apstraktno, što je ljudima još kontroverzno i tabu tema je biti muškarac koji se šminka, iako znamo da je to u Americi odavno poznato i ‘normalno’“, kazao nam je Marco. Njegov način nošenja s time jest ignoriranje jer, kaže, nije mu važno što negativno pišu te na važnosti pridaje samo onome pozitivnome. Budući da je od malena na meti takvih ljudi, navikao je na svakakve komentare i osuđivanja pa se, naglašava, naprosto oglušio na takve stvari.
“Jednostavno od trenutka kad sazreš i stvoriš svoju ličnost, kad postaneš siguran u ono što jesi i tko si, te kad stvoriš svoje ‘ja’, onda te to ne dira. Tako da ja ne reagiram na njih zapravo nikako osim kroz smijeh, zabavu, humor i okrenem to na svoj mlin, kako se kaže. Da nema njih možda ne bih bio ovdje gdje jesam“, priznaje.
Međutim, iako je sad oglušio na to, prije ga je itekako pogađalo i priznaje da je često bio tužan.
“Dok sam bio u osnovnoj školi, dok je još bio aktualan Facebook, to je razdoblje kad me to doticalo. Čak sam imao razdoblje kad su otvorili jednu Facebook grupu gdje su me javno hejtali doslovno svakog dana, dok se ta grupa nije ugasila. To je zapravo zato što sam bio u osjetljivijim godinama, kad se još uvijek tražiš i razvijaš. Sad sam nekako svoj čovjek i to ne može više utjecati na mene“, ponosno ističe.
Osim komentara, bio je i žrtva krađe identiteta, što se pokušavalo na razne načine. Od otvaranja lažnih Instagram profila, lažnih TikTok profila, a ono najgore, čak su njegove fotografije bile na brojnim aplikacijama za upoznavanje.
„Ljudi iskoriste moje slike, promijene ime i grad pa se s mojim fotografijama predstavljaju na aplikacijama kao što je Tinder i slično. Ondje se upoznavaju s ljudima, predstavljajući se s mojim fotografijama što je meni užasno. To je nešto na što sam najviše alergičan, na što se ježim i što ne mogu shvatiti zašto netko ima potrebu predstavljati tuđim identitetom kad će to na kraju izaći na vidjelo. To je stvarno užasan osjećaj i to je nažalost onaj moment u kojem ti nemaš veliki utjecaj na to“, kaže i ističe da je to jedna od „boljki“ javnih osoba. Sa cyberbullyingom se svakodnevno susreće, kao i ostali influenceri i ljudi koji imaju otvorene profile na društvenim mrežama. Smatra da je nažalost to postalo svakodnevica. Iako je Marco odlučio ignorirati hejt komentare jer ga je na to ponukalo iskustvo i stav, stavlja se fokus i na aplikacijama i medijima na kojima dobivaju takve komentare.
Kako to rješavaju mediji?
U Večernjem listu, priča nam njihova voditeljica društvenih mreža Barbara Toma, postoje ljudi koji od 7 do 23 svakoga dana kontroliraju i prolaze kroz svaki komentar koji je napisan. Na temelju toga, objektivnom evaluacijom i pomalo subjektivnim dojmom – jer svatko na svoj način doživljava govor mržnje i kako ga je potrebno regulirati, procjenjuju komentare i tada ih ostavljaju ispod članaka, brišu ili komentatore kažnjavaju tzv. kartonima. Tako dijele žute, crvene i crne kartone.
„Crveni kartoni se dodjeljuju kod pravila broj jedan kada se radi o govoru mržnje na nacionalnoj, religijskoj, seksualnoj ili bilo kojoj drugoj osnovi, i kod pravila broj dva kada se radi o prijetnjama upućenima ostalim korisnicima, administratorima, novinarima ili subjektima članaka. Kada korisnik dobije dva crvena kartona, sustav mu zabranjuje komentiranje na 7 dana. Opetovano kršenje prvog ili drugog pravila dovodi do toga da korisnik dobiva crni karton gdje mu se zabranjuje komentiranje na dvije godine. To pravilo je proizašlo iz proučavanja ponašanja korisnika koji drukčije ne mogu razgovarati osim ako njihovo komentiranje ne sadrži govor mržnje ili prijetnje“, objašnjava nam Toma.
A koliko komentara uopće dobivaju pod tekstovima ovisi o događanjima toga dana. Kako kaže, ako nema nekog interesantnog događaja Večernji list ima otprilike 3000 komentara dnevno, no kada se radi o „zanimljivijem danu“, brojka se zna povećati i do 4500.
„Najčešća tema su netrpeljivosti prema određenim etničkim skupinama, prema pripadnicama susjednih država, kao i netrpeljivost i mržnja zbog spolne orijentacije. Naravno, tema je često i vjera određenih subjekata članaka. No, ipak najveća tema mržnje i rasprava su povijesni događaji“, kaže Toma.
Tko će se kažnjavati?
A pravu buru u javnosti iznio je prijedlog novog Zakona o elektroničkim medijima koji bi trebao definirati uredničku odgovornost za sve što se objavljuje na portalima, što će konkretno značiti da će uredništvo biti odgovorno “ne samo za ono što se nalazi u tekstovima koji se objavljuju i potpisuju, dakle prolazi uredničke odluke, nego i za ono što se pojavljuje ispod njih… gdje pronalazimo i elemente govora mržnje i neprimjerenih sadržaja, a što se odnosi na komentare ispod članaka. To je najavila ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek krajem prošle godine. Prijedlog je potom prošao prvo čitanje u Saboru, a 23. lipnja ministrica je najavila da je za par tjedana na redu i drugo. Važno je naglasiti da društvene mreže nisu dio medijskih zakona te se na njih primjenjuju prekršajni, odnosno kazneni zakoni. Stoga će ovakav Zakon regulirati samo komentare pod tekstovima na portalima. Međutim, Toma s ovime nije zadovoljna te se pita – zašto se ne kažnjavaju ljudi koji to pišu, umjesto redakcije.
„Zato zakon usmjeren prema tome, nije dobro izveden zakon. Nismo još uvijek dovoljno 'obrazovano' društvo o tome koje posljedice donosi govor mržnje na internetu i koga on vrijeđa“, kaže.
„Prvo moramo senzibilizirati javnost, a i same sebe kako bismo uopće znali što je govor mržnje i kako na njega gledati. A to nije dužnost pojedine redakcije”, naglašava. Suština svega, zaključuje Toma, jest da redakcije ne stignu pregledati sve komentare na portal i pravovremeno ih riješiti.
Gubitak demokracije?
A kako će Zakon, ako izglasan, utjecati konkretno na Večernji list? Trenutno imaju dva spremna rješenja: puno strože kazne ili potpuno gašenje komentara na svim tekstovima. Spremni su svakako za bilo koji scenarij. A spreman je i N1, kaže nam njihov voditelj društvenih mreža Davor Igrić. Oni već sada imaju opciju da se nijedan komentar ne objavi (ne bude javno vidljiv) dok ne bude provjeren s njihove strane, stoga će vrlo vjerojatno ići kompletno u tom smjeru.
“Nama komentari jesu bitni, ali nisu presudni za funkcioniranje medija”, kaže nam. On također, kao ni Toma, nije zadovoljan prijedlogom Zakona.
“Smatram da je to jako loše za demokraciju i slobodu govora na internetu. Zaista smatram da će urednicima lakše biti potpuno isključiti komentare nego se boriti s konstantnim tužbama. Već ste posljednjih godina imali primjere nekih domaćih političara koji su obožavali tužiti novinare i urednike zbog napisane riječi; ovo će im dati samo dodatnu municiju da raspale po medijima koji im smetaju”, pojašnjava i ističe da novi Zakon neće spriječiti govor mržnje niti ga ukloniti preko noći iz javnog diskursa. Takvi komentari samo će se, misli on, preseliti na druge kanale i društvene mreže kojima je to teže regulirati. I tako se s time neće dobiti apsolutno ništa, zaključuje Igrić, osim što Vlada neće više moći čitati kritike na svoje poteze ispod članaka i kolumni u domaćim medijima.
N1 za sada briše svaki komentar koji je upućen na vrijeđanje neke osobe ili prijetnju smrću ili ozljeđivanjem, kojih nerijetko dobivaju. Zna im se dogoditi da dnevno brišu i po stotinu komentara, a najčešće se tu radi o vrijeđanju na nacionalnoj osnovi (Srbin, četnik, ustaša, partizan, cigan,...). Također, na člancima o LGBT zajednici ima jako puno uvreda na rodno-spolnoj osnovi. Međutim, kako ima prijašnjeg iskustva i u 24 sata, ali in a Telegramu, Igrić objašnjava kako N1 za razliku od 24 sata nema striktnih kriterija za brisanje komentara. Na 24 sata je postojao set od 10 pravila, javno istaknutih kada se osoba registrirala; 3 teška (vrijeđanje na nacionalnoj, spolnoj, rasnoj, vjerskoj osnovi, prijetnje smrću, itd.) i 7 lakših "grijeha" koji su se sankcionirali opomenama i brisanjem. Ove lakše bile su neke psovke ili blaže uvrede (glupane, kretenu,...).
Telegram je funkcionirao po principu Facebook widgeta, što nije integralni dio portala, zbog čega se nije toliko pazilo na komentare. “Tu su se sankcionirale i brisale isključivo prijetnje smrću ili napadom, a sve ostalo, čak i psovke i uvrede ad hominem, smatrali smo dijelom normalnog diskursa”, prisjeća se.
Pravni aspekt
Za razliku od Tome i Igrića, odvjetnica Vesna Alaburić, koja je dobra poznavateljica medijskog zakonodavstva u Europskoj uniji, nije toliko protiv novog prijedloga Zakona. Zapravo, u njemu uopće ne vidi ništa bitno novo.
“Temeljno je pravno pravilo da za javno komunicirani sadržaj odgovaraju autor i pravni subjekti koji sudjeluju u distribuciji komunikacijskih sadržaja. Zato su nakladnici elektroničkih medija i danas suodgovorni za štetu uzrokovanu komentarima čitatelja. Taj pravni standard potvrđen je presudama hrvatskih sudova i Europskog suda za ljudska prava”, pojašnjava nam Alaburić, no ističe kako novi Zakon ne isključuje odgovornost autora komentara.
Pojavljuje se pitanje: gdje je granica između slobode izražavanja koje autor ima (negativni komentari) i nepopustljivog i kažnjivog govora mrženje?
“Ako se radi o temi od opravdanog javnog interesa, doprinosu debati važnoj za javnost, javnim osobama, točnim činjeničnim tvrdnjama ili činjenično utemeljenim vrijednosnim sudovima, sloboda izražavanja uživa najširu pravnu zaštitu. Ako se, međutim, radi o rasističkom govoru ili bezrazložnom osobnom napadu, takva vrsta govora ne uživa pravnu zaštitu”, pojašnjava odvjetnica Alaburić.
Ovo nije hrvatska specifičnost, kaže Alaburić, već je aktualno u svim zemljama. “Razvija se praksa reagiranja nakon objavljivanja po principu - notice-and-take-down -, koja podrazumijeva slobodno objavljivanje svih komentara i obvezu nakladnika da u povodu prigovora žurno analizira sporne komentare i briše one koje ocijeni protupravnima”, kaže i spominje mogućnost kakvu N1 ima, a to je obvezu nakladnika da nadziru komentare prije objavljivanja.
A kada je riječ o tužbama koje su dopale u njezine ruke, Alaburić otkriva da su sudski i drugi postupci pred tijelima javne vlasti vođeni primarno zbog diskriminatornog govora na nacionalnoj osnovi. Što i nije toliko začuđujuće, s obzirom na to da na prvi pogled pod komentare najčitanijih tekstova na portalima vidimo da takvih komentara ipak ima najviše.
“Istraživanje je pokazalo da trolovi obično nisu u stanju izgraditi zdrave odnose na društvenim mrežama, oni često gube osjećaj odgovornosti i samosvijesti. Normalna pravila društvenog angažmana gube se u masi”, kazala je psihologinja Jo Hemmings za Hello magazin. Pojava ovakvih komentara nagnala je i hrvatsku Vladu da u novom prijedlogu Zakona o elektroničkim medijima odgovornost prepiše na medije i nakladnike. Iako prijedlog ima za cilj smanjiti ovakve komentare, što je svima u interesu, mediji nisu sretni s ovakvim rješenjem.
Kako se nositi s tim?
Na udaru su svi korisnici društvenih mreža i općenito interneta, ali posebice javne osobe koje svoj život češće dijele s javnosti. Vrlo je važno znati kako se postaviti prema onima kojima je cilj iznositi negativne stavove o svemu. Opasnost koja se javlja djelovanjem 'hejtera' i 'trollova' jest ta da se ne zna je li netko takav s pravom, dakle samo nezadovoljan korisnik s opravdanim stavom, ili doista širi mržnju bez pokrića. Svako od njih se na poseban način nosi s 'hejterima' ili za slučaj angažiraju profesionalce. Zvijezde kao što su Chrissy Teigen, Gigi Hadid i Amy Schumer javno su prozvale svoje zlostavljače. Vojvotkinja od Sussexa i supruga princa Harryja Meghan Markle je i sama progovorila o svojoj borbi s nasilnicima na internetu. No, nemaju svi takvu hrabrost. O tome kako se nosi sa zlostavljačima za NovinarZ govorio je Marco Cuccurin, YouTube i TikTok zvijezda koji je popularan zbog svojih edukativnih i zabavnih videa. Surađuje s JoomBoosom, ali i objavljuje na vlastitom profilu. Često se susreće s negativnim komentarima i pozivanjem na mržnju zbog svojih make-up tutoriala i strasti koju kao muškarac gaji prema šminki i modi. Priznao je da često dobiva hejt komentare, a kako kaže razlog tome je jer je javna osoba i nalazi se pod povećalom.
“Svaka osoba koja se bavi javnim poslom i koja je konkretno influencer, tj. bavi se društvenim mrežama, dobiva hejt komentare. Ja bih rekao da dobivam malo češće nego ostali jer sam češće na tapeti takvih ljudi, ali znam da je to zato što radim nešto apstraktno, što je ljudima još kontroverzno i tabu tema je biti muškarac koji se šminka, iako znamo da je to u Americi odavno poznato i ‘normalno’“, kazao nam je Marco. Njegov način nošenja s time jest ignoriranje jer, kaže, nije mu važno što negativno pišu te na važnosti pridaje samo onome pozitivnome. Budući da je od malena na meti takvih ljudi, navikao je na svakakve komentare i osuđivanja pa se, naglašava, naprosto oglušio na takve stvari.
“Jednostavno od trenutka kad sazreš i stvoriš svoju ličnost, kad postaneš siguran u ono što jesi i tko si, te kad stvoriš svoje ‘ja’, onda te to ne dira. Tako da ja ne reagiram na njih zapravo nikako osim kroz smijeh, zabavu, humor i okrenem to na svoj mlin, kako se kaže. Da nema njih možda ne bih bio ovdje gdje jesam“, priznaje.
Međutim, iako je sad oglušio na to, prije ga je itekako pogađalo i priznaje da je često bio tužan.
“Dok sam bio u osnovnoj školi, dok je još bio aktualan Facebook, to je razdoblje kad me to doticalo. Čak sam imao razdoblje kad su otvorili jednu Facebook grupu gdje su me javno hejtali doslovno svakog dana, dok se ta grupa nije ugasila. To je zapravo zato što sam bio u osjetljivijim godinama, kad se još uvijek tražiš i razvijaš. Sad sam nekako svoj čovjek i to ne može više utjecati na mene“, ponosno ističe.
Osim komentara, bio je i žrtva krađe identiteta, što se pokušavalo na razne načine. Od otvaranja lažnih Instagram profila, lažnih TikTok profila, a ono najgore, čak su njegove fotografije bile na brojnim aplikacijama za upoznavanje.
„Ljudi iskoriste moje slike, promijene ime i grad pa se s mojim fotografijama predstavljaju na aplikacijama kao što je Tinder i slično. Ondje se upoznavaju s ljudima, predstavljajući se s mojim fotografijama što je meni užasno. To je nešto na što sam najviše alergičan, na što se ježim i što ne mogu shvatiti zašto netko ima potrebu predstavljati tuđim identitetom kad će to na kraju izaći na vidjelo. To je stvarno užasan osjećaj i to je nažalost onaj moment u kojem ti nemaš veliki utjecaj na to“, kaže i ističe da je to jedna od „boljki“ javnih osoba. Sa cyberbullyingom se svakodnevno susreće, kao i ostali influenceri i ljudi koji imaju otvorene profile na društvenim mrežama. Smatra da je nažalost to postalo svakodnevica. Iako je Marco odlučio ignorirati hejt komentare jer ga je na to ponukalo iskustvo i stav, stavlja se fokus i na aplikacijama i medijima na kojima dobivaju takve komentare.
Kako to rješavaju mediji?
U Večernjem listu, priča nam njihova voditeljica društvenih mreža Barbara Toma, postoje ljudi koji od 7 do 23 svakoga dana kontroliraju i prolaze kroz svaki komentar koji je napisan. Na temelju toga, objektivnom evaluacijom i pomalo subjektivnim dojmom – jer svatko na svoj način doživljava govor mržnje i kako ga je potrebno regulirati, procjenjuju komentare i tada ih ostavljaju ispod članaka, brišu ili komentatore kažnjavaju tzv. kartonima. Tako dijele žute, crvene i crne kartone.
„Crveni kartoni se dodjeljuju kod pravila broj jedan kada se radi o govoru mržnje na nacionalnoj, religijskoj, seksualnoj ili bilo kojoj drugoj osnovi, i kod pravila broj dva kada se radi o prijetnjama upućenima ostalim korisnicima, administratorima, novinarima ili subjektima članaka. Kada korisnik dobije dva crvena kartona, sustav mu zabranjuje komentiranje na 7 dana. Opetovano kršenje prvog ili drugog pravila dovodi do toga da korisnik dobiva crni karton gdje mu se zabranjuje komentiranje na dvije godine. To pravilo je proizašlo iz proučavanja ponašanja korisnika koji drukčije ne mogu razgovarati osim ako njihovo komentiranje ne sadrži govor mržnje ili prijetnje“, objašnjava nam Toma.
A koliko komentara uopće dobivaju pod tekstovima ovisi o događanjima toga dana. Kako kaže, ako nema nekog interesantnog događaja Večernji list ima otprilike 3000 komentara dnevno, no kada se radi o „zanimljivijem danu“, brojka se zna povećati i do 4500.
„Najčešća tema su netrpeljivosti prema određenim etničkim skupinama, prema pripadnicama susjednih država, kao i netrpeljivost i mržnja zbog spolne orijentacije. Naravno, tema je često i vjera određenih subjekata članaka. No, ipak najveća tema mržnje i rasprava su povijesni događaji“, kaže Toma.
Tko će se kažnjavati?
A pravu buru u javnosti iznio je prijedlog novog Zakona o elektroničkim medijima koji bi trebao definirati uredničku odgovornost za sve što se objavljuje na portalima, što će konkretno značiti da će uredništvo biti odgovorno “ne samo za ono što se nalazi u tekstovima koji se objavljuju i potpisuju, dakle prolazi uredničke odluke, nego i za ono što se pojavljuje ispod njih… gdje pronalazimo i elemente govora mržnje i neprimjerenih sadržaja, a što se odnosi na komentare ispod članaka. To je najavila ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek krajem prošle godine. Prijedlog je potom prošao prvo čitanje u Saboru, a 23. lipnja ministrica je najavila da je za par tjedana na redu i drugo. Važno je naglasiti da društvene mreže nisu dio medijskih zakona te se na njih primjenjuju prekršajni, odnosno kazneni zakoni. Stoga će ovakav Zakon regulirati samo komentare pod tekstovima na portalima. Međutim, Toma s ovime nije zadovoljna te se pita – zašto se ne kažnjavaju ljudi koji to pišu, umjesto redakcije.
„Zato zakon usmjeren prema tome, nije dobro izveden zakon. Nismo još uvijek dovoljno 'obrazovano' društvo o tome koje posljedice donosi govor mržnje na internetu i koga on vrijeđa“, kaže.
„Prvo moramo senzibilizirati javnost, a i same sebe kako bismo uopće znali što je govor mržnje i kako na njega gledati. A to nije dužnost pojedine redakcije”, naglašava. Suština svega, zaključuje Toma, jest da redakcije ne stignu pregledati sve komentare na portal i pravovremeno ih riješiti.
Gubitak demokracije?
A kako će Zakon, ako izglasan, utjecati konkretno na Večernji list? Trenutno imaju dva spremna rješenja: puno strože kazne ili potpuno gašenje komentara na svim tekstovima. Spremni su svakako za bilo koji scenarij. A spreman je i N1, kaže nam njihov voditelj društvenih mreža Davor Igrić. Oni već sada imaju opciju da se nijedan komentar ne objavi (ne bude javno vidljiv) dok ne bude provjeren s njihove strane, stoga će vrlo vjerojatno ići kompletno u tom smjeru.
“Nama komentari jesu bitni, ali nisu presudni za funkcioniranje medija”, kaže nam. On također, kao ni Toma, nije zadovoljan prijedlogom Zakona.
“Smatram da je to jako loše za demokraciju i slobodu govora na internetu. Zaista smatram da će urednicima lakše biti potpuno isključiti komentare nego se boriti s konstantnim tužbama. Već ste posljednjih godina imali primjere nekih domaćih političara koji su obožavali tužiti novinare i urednike zbog napisane riječi; ovo će im dati samo dodatnu municiju da raspale po medijima koji im smetaju”, pojašnjava i ističe da novi Zakon neće spriječiti govor mržnje niti ga ukloniti preko noći iz javnog diskursa. Takvi komentari samo će se, misli on, preseliti na druge kanale i društvene mreže kojima je to teže regulirati. I tako se s time neće dobiti apsolutno ništa, zaključuje Igrić, osim što Vlada neće više moći čitati kritike na svoje poteze ispod članaka i kolumni u domaćim medijima.
N1 za sada briše svaki komentar koji je upućen na vrijeđanje neke osobe ili prijetnju smrću ili ozljeđivanjem, kojih nerijetko dobivaju. Zna im se dogoditi da dnevno brišu i po stotinu komentara, a najčešće se tu radi o vrijeđanju na nacionalnoj osnovi (Srbin, četnik, ustaša, partizan, cigan,...). Također, na člancima o LGBT zajednici ima jako puno uvreda na rodno-spolnoj osnovi. Međutim, kako ima prijašnjeg iskustva i u 24 sata, ali in a Telegramu, Igrić objašnjava kako N1 za razliku od 24 sata nema striktnih kriterija za brisanje komentara. Na 24 sata je postojao set od 10 pravila, javno istaknutih kada se osoba registrirala; 3 teška (vrijeđanje na nacionalnoj, spolnoj, rasnoj, vjerskoj osnovi, prijetnje smrću, itd.) i 7 lakših "grijeha" koji su se sankcionirali opomenama i brisanjem. Ove lakše bile su neke psovke ili blaže uvrede (glupane, kretenu,...).
Telegram je funkcionirao po principu Facebook widgeta, što nije integralni dio portala, zbog čega se nije toliko pazilo na komentare. “Tu su se sankcionirale i brisale isključivo prijetnje smrću ili napadom, a sve ostalo, čak i psovke i uvrede ad hominem, smatrali smo dijelom normalnog diskursa”, prisjeća se.
Pravni aspekt
Za razliku od Tome i Igrića, odvjetnica Vesna Alaburić, koja je dobra poznavateljica medijskog zakonodavstva u Europskoj uniji, nije toliko protiv novog prijedloga Zakona. Zapravo, u njemu uopće ne vidi ništa bitno novo.
“Temeljno je pravno pravilo da za javno komunicirani sadržaj odgovaraju autor i pravni subjekti koji sudjeluju u distribuciji komunikacijskih sadržaja. Zato su nakladnici elektroničkih medija i danas suodgovorni za štetu uzrokovanu komentarima čitatelja. Taj pravni standard potvrđen je presudama hrvatskih sudova i Europskog suda za ljudska prava”, pojašnjava nam Alaburić, no ističe kako novi Zakon ne isključuje odgovornost autora komentara.
Pojavljuje se pitanje: gdje je granica između slobode izražavanja koje autor ima (negativni komentari) i nepopustljivog i kažnjivog govora mrženje?
“Ako se radi o temi od opravdanog javnog interesa, doprinosu debati važnoj za javnost, javnim osobama, točnim činjeničnim tvrdnjama ili činjenično utemeljenim vrijednosnim sudovima, sloboda izražavanja uživa najširu pravnu zaštitu. Ako se, međutim, radi o rasističkom govoru ili bezrazložnom osobnom napadu, takva vrsta govora ne uživa pravnu zaštitu”, pojašnjava odvjetnica Alaburić.
Ovo nije hrvatska specifičnost, kaže Alaburić, već je aktualno u svim zemljama. “Razvija se praksa reagiranja nakon objavljivanja po principu - notice-and-take-down -, koja podrazumijeva slobodno objavljivanje svih komentara i obvezu nakladnika da u povodu prigovora žurno analizira sporne komentare i briše one koje ocijeni protupravnima”, kaže i spominje mogućnost kakvu N1 ima, a to je obvezu nakladnika da nadziru komentare prije objavljivanja.
A kada je riječ o tužbama koje su dopale u njezine ruke, Alaburić otkriva da su sudski i drugi postupci pred tijelima javne vlasti vođeni primarno zbog diskriminatornog govora na nacionalnoj osnovi. Što i nije toliko začuđujuće, s obzirom na to da na prvi pogled pod komentare najčitanijih tekstova na portalima vidimo da takvih komentara ipak ima najviše.
|
~ hejteri ~ riječi koja dolazi od engl. riječi hate, što znači mrziti. Osim što imaju mišljenje o apsolutno svemu što se događa i što vide na društvenim mrežama, to sve im užasno smeta i potom bez argumenata napadaju druge komentatore, kao i vlasnika objave jer jednostavno u svemu vide nešto loše, piše Plavi ured.
~ troll ~ također dolazi iz engleskog govornog područja, a značenjem je vrlo blisko 'hejteru'. Prema magazinu Hello, 'troll' označava osobu koja na uvredljiv ili podrugljiv način stvara online sadržaj. ~ govor mržnje ~ Svi oblici izražavanja određenih mrzilačkih i uvredljivih sadržaja kojima se iznosi, zagovara ili potiče mržnja, diskriminacija ili nasilje, ili izruguju, omalovažavaju, ponižavaju, dehumaniziraju ili obezvrjeđuju pojedine društvene skupine ili pripadnici tih skupina, koji se mogu identificirati po određenim zajedničkim objektivnim značajkama kao što su rasa, boja kože, nacionalno ili etničko podrijetlo, vjera, spol, seksualna orijentacija, rodna pripadnost i slično. Ili, jednostavnije, govor mržnje je rasistički, diskriminatorni govor - odvjetnica Alaburić. ~ Negativni komentari ~ Postoje u spektru od obrazloženih kritičkih vrijednosnih sudova do uvredljivih, prostačkih izjava. Takvi komentari, bez obzira kako vulgarni, prostački bili, ne smiju se izjednačavati s govorom mržnje. Tek kad se komentarom nekoga vrijeđa, omalovažava ili diskvalificira na nacionalnoj, vjerskoj ili nekoj drugoj rasnoj osnovi, radi se o „govoru mržnje“, odnosno rasističkom, diskriminatornom komentaru. Negativni komentari su zaštićeni pravom na slobodu izražavanja - odvjetnica Alaburić. |
|
PETRA VUKA I MARTINA MIKŠA
Kako je s jednom fotografijom moguće srušiti kredibilitet najvećih političara i slavnih osoba, a sve iz "zabave"
Deepfake tehnologiju izumio je student Ian Goodfellow, zaposlenik Apple-a, a sigurno nije ni sanjao te 2014. godine da će njegova nova tehnologija prijetiti politici, životima slavnih osoba, pa čak i financijskom svijetu. Zašto su ljudi u istraživanju koje je provelo Sveučilište u Kaliforniji Irvine u 50% slučajeva povjerovali u potpuno lažni politički video da Barack Obama govori potpuno sulude stvari? O opasnostima online prijevara i Deepfake tehnologije uvelike smo raspravljali u prijašnjim videima i tekstovima, no kako ga uopće možete napraviti, a kako prepoznati? Koliko je lako staviti svoje lice na lice druge, poznate osobe i koliko je "teško" prepoznati kada netko takav video vama pošalje, saznajte u videu.
GLAZBA: pixabay.com
ISTRAŽIVANJE: voxonline.com
VIDEO: youtube.com
ISTRAŽIVANJE: voxonline.com
VIDEO: youtube.com
TADEJA PIGAC I PETRA VUKA
Samo paranoja ili nas naši pametni telefoni zaista potajnu „prisluškuju“? Napravile smo eksperiment
Isprika Applea zbog zaposlenika koji prisluškuju privatne razgovore preko Siri pokrenula je lavinu teorija da nas naši uređaji slušaju na više načina nego što mislimo. Naime, u usporedbi s prethodnim erama, gotovo sve danas je zabilježeno i negdje pohranjeno.
Koliko dobro zapravo poznajemo svoj mobitel? Danas su pametni telefoni „najpotrebnija“ stvar na svijetu, i imamo dojam da najbolje poznajemo vlastiti mobitel te s napretkom tehnologije i svih mogućih načina zaključavanja koje su danas dostupne, daju nam osjećaj sigurnosti. No, koliko je to zapravo točno?
Iako vaši pametni telefoni možda ne sadržavaju eksplicitne podatke, sama pomisao na digitalne prijetnje poput hakiranja računa i krađe identiteta, može vas nagnati da mijenjate lozinke svaka dva tjedna. Koliko god možemo biti sigurni da smo upoznati sa operacijskim sustavom koji se nalazi na našem uređaju, to ipak ne znači da jako dobro znamo baš svaku instaliranu aplikaciju. Postoje aplikacije koje rade u pozadini našeg uređaja, a da toga nismo ni svjesni. Kada aplikacije rade u pozadini vašeg uređaja, a niste ih sami instalirali, vjerojatno je riječ o štetnim aplikacijama.
Ima li istine u teorijama zavjere ili je samo riječ o algoritmu?
Mnogi se danas plaše raznih teorija zavjere među kojima je i ta da nas naši neizostavni pametni telefoni prisluškuju putem svojih ugrađenih mikrofona. Nikada nismo posebno obraćali pažnju na to, većini nas ta je misao negdje duboko sakrivena u jednu od ladica mozga. Uglavnom ju svi ignoriramo i nesmetano nastavljamo s upotrebom naših pametnih telefona. No, kada je jedna od kolegica ispričala neobičnu situaciju u kojoj se našla, teško je ne zapitati se. Naime, kolegica je željela kupiti kaput, no nije ga guglala niti pretraživala, već samo razgovarala o tome u društvu prijatelja i idućih nekoliko dana njen pametni telefon počeo joj je prikazivati oglase za povoljne kapute. To je bilo dovoljno za probati istražiti prisluškuju li nas zaista putem naših telefona ili je jednostavno riječ o algoritmu kojemu mi omogućavamo da nas prati, uključujući i ono što izgovorimo dok nam pametni telefon stoji u džepu jakne ili torbe?
Budemo li jedan dan intenzivno razgovarali o primjerice planerima za posao, hoće li nam se njihovi oglasi pojaviti na internetu?
Počeli smo od istraživanja koje je napravila novinarka portala The Sun, Miranda Knox. Naime, Knox je, nakon što su joj se počeli prikazivati oglasi o kojima je samo pričala, a ne ih i pretraživala, odlučila sama istražiti što se to tu točno događa. Nakon što je izabrala neke kategorije tema o kojma će govoriti, počela je intenzivno razgovarati o njima. I zaista, kroz nekoliko dana bila je zatrpana oglasima koje su sadržavale sve ključne riječi.
Slijedeći njenu metodu, odlučili smo se upustiti u eksperiment. Budemo li jedan dan intenzivno međusobno razgovarali o primjerice planerima za posao dok smo u društvu, hoće li nam se njihovi oglasi pojaviti na internetu?
Koliko dobro zapravo poznajemo svoj mobitel? Danas su pametni telefoni „najpotrebnija“ stvar na svijetu, i imamo dojam da najbolje poznajemo vlastiti mobitel te s napretkom tehnologije i svih mogućih načina zaključavanja koje su danas dostupne, daju nam osjećaj sigurnosti. No, koliko je to zapravo točno?
Iako vaši pametni telefoni možda ne sadržavaju eksplicitne podatke, sama pomisao na digitalne prijetnje poput hakiranja računa i krađe identiteta, može vas nagnati da mijenjate lozinke svaka dva tjedna. Koliko god možemo biti sigurni da smo upoznati sa operacijskim sustavom koji se nalazi na našem uređaju, to ipak ne znači da jako dobro znamo baš svaku instaliranu aplikaciju. Postoje aplikacije koje rade u pozadini našeg uređaja, a da toga nismo ni svjesni. Kada aplikacije rade u pozadini vašeg uređaja, a niste ih sami instalirali, vjerojatno je riječ o štetnim aplikacijama.
Ima li istine u teorijama zavjere ili je samo riječ o algoritmu?
Mnogi se danas plaše raznih teorija zavjere među kojima je i ta da nas naši neizostavni pametni telefoni prisluškuju putem svojih ugrađenih mikrofona. Nikada nismo posebno obraćali pažnju na to, većini nas ta je misao negdje duboko sakrivena u jednu od ladica mozga. Uglavnom ju svi ignoriramo i nesmetano nastavljamo s upotrebom naših pametnih telefona. No, kada je jedna od kolegica ispričala neobičnu situaciju u kojoj se našla, teško je ne zapitati se. Naime, kolegica je željela kupiti kaput, no nije ga guglala niti pretraživala, već samo razgovarala o tome u društvu prijatelja i idućih nekoliko dana njen pametni telefon počeo joj je prikazivati oglase za povoljne kapute. To je bilo dovoljno za probati istražiti prisluškuju li nas zaista putem naših telefona ili je jednostavno riječ o algoritmu kojemu mi omogućavamo da nas prati, uključujući i ono što izgovorimo dok nam pametni telefon stoji u džepu jakne ili torbe?
Budemo li jedan dan intenzivno razgovarali o primjerice planerima za posao, hoće li nam se njihovi oglasi pojaviti na internetu?
Počeli smo od istraživanja koje je napravila novinarka portala The Sun, Miranda Knox. Naime, Knox je, nakon što su joj se počeli prikazivati oglasi o kojima je samo pričala, a ne ih i pretraživala, odlučila sama istražiti što se to tu točno događa. Nakon što je izabrala neke kategorije tema o kojma će govoriti, počela je intenzivno razgovarati o njima. I zaista, kroz nekoliko dana bila je zatrpana oglasima koje su sadržavale sve ključne riječi.
Slijedeći njenu metodu, odlučili smo se upustiti u eksperiment. Budemo li jedan dan intenzivno međusobno razgovarali o primjerice planerima za posao dok smo u društvu, hoće li nam se njihovi oglasi pojaviti na internetu?
I doista, nije im čak dugo niti trebalo. Jedno čitavo jutro razgovarali smo isključivo o planerima, no ne s namjerom kupnje, već kako ih volimo koristiti, kako uvijek zatrebaju, kako nismo tipovi za digitalne planere niti aplikacije već stara škola jer volimo imati sve ručno zapisano. Oglasi za planere već su se prije ručka počeli prikazivati na Instagramu.
Moramo priznati da nas je taj događaj malo iznenadio i nismo više bili sigurni prisluškuju li nas stvarno ili je taj oglas o planerima bio samo puka slučajnost. Iz tog razloga smo se odlučili obratiti stručnjacima.
„Od plasiranja reklama veći je problem zapravo preprodaja ili ustupanje tih informacija nekakvim trećim stranama“
Zašto bi nas itko „prisluškivao“ i kakvu korist imaju od toga da znaju što volimo i što želimo, saznali smo iz razgovora s gospodinom Sinišom Begovićem, stručnjakom za e-trgovinu koji je, na pitanje što se dobiva uzimanjem informacija od nas putem pametnih telefona, odgovorio:
„ Mogu se koristiti evo na načine koji su ajmo reći manje agresivni, a to je da nam se plasiraju reklame koje imaju veze sa tim što smo mi posjećivali, kažem to je manji problem, jer na kraju krajeva ako nam već moraju dolaziti reklame ajde neka nam dolaze barem u kontekstu onoga što gledamo. Veći problem je zapravo preprodaja, ako to tako smijem reći, ili ustupanje tih informacija nekakvim trećim stranama.“
Dobivanje naših informacija ima veliku važnost i vrlo je moguće da su naše pretraživanje zamijenili nečim sofisticiranijim i efikasnijim, a to je prisluškivanje. Jer neke stvari možda nećemo pretraživati, ali definitivno ćemo o njima govoriti. Svi smo već navikli da nam se konstantno nudi personalizirani sadržaj na temelju onoga što smo pretraživali. To nam je postalo normalno, čak i korisno. No zašto nam je toliko strašno da to isto rade bez našeg pretraživanja? Ako samo pogledamo aplikacije za prepoznavanje glasa poput Siri ili Alexe, koje uvijek slušaju naredbe, ne bi nam trebalo biti previše šokantno da se isti princip koristi i za slušanje naših želja.
Nakon što pretražujemo određenu stvar, riječ, proizvod na Google-u, reklame s tim istim proizvodima iskaču nam na društvenim mrežama. No ono što je posebno zanimljivo jest da osim reklama i presonaliziranih sadržaja, većina nas ne zna da se u poboljšanim modelima pametnih telefona zaista može instalirati i slušanje.
Riječ je o „pametnim“ algoritmima koji zahtijevaju svakodnevnu obradu podataka velikih razmjera
Stoga kada govorimo da nas „netko prisluškuje“, ne mislimo na scene iz filmova u kojima agenti sjede sa slušalicama na ušima i prate što i kome govorimo. Ovdje je riječ o „pametnim“ algoritmima, koji zahtijevaju svakodnevnu obradu podataka velikih razmjera. To je sposobnost umjetne inteligencije da samostalno prikuplja podatke i na temelju njih uči i donosi zaključke.
Danas postoje UI algoritmi koji analiziraju ljudski glas i izvlače zaključke o govorniku. Algoritmi su sposobni na temelju osobnih podataka donijeti zaključke u vezi pojedinca, pa tako analiziraju glas i prema njegovoj boji, tonalitetu vrlo precizno pogađaju tko ste, kojeg ste spola, odakle dolazite, gdje se nalazite, koliko ste stari i kojim jezikom govorite. Tako na primjer US Today navodi kako nas Facebook prati toliko sofisticirano da ni ne čudi pomisao, tj. usporedba da nas netko prisluškuje. Ova društvena mreža koristi demografske i lokacijske podatke kako bi došla do materijala za oglase. Kako navodi Phil Lieberman; "Facebookova umjetna inteligencija može detektirati namjeru zahvaljujući tekstualnim i vizualnim materijalima koje im omogućite. Oni tako ciljano mogu pronaći proizvode i usluge za koje ćete biti zainteresirani i vi. Slično je to 'recommender systems' kojeg nudi i Amazon.“
Isto tako, stručnjaci sa Sveučilišta Princeton pokazali su kako Google može pratiti našu lokaciju čak i kad mobitelu isključimo lokacijske servise, a moguće je i izraditi program koji će telefonu omogućiti da fotografira bez vašeg znanja. Ova vrsta tehnologije je još u začetku, ali uskoro bi mogla utjecati na privatnost svakog od nas. Trenutno se većina UI sustava bavi analizom podataka kojima će se kasnije služiti ljudi, a tehnološke tvrtke tvrde da nas njihovi uređaji ne snimaju, ali samo je pitanje vremena kada će se oglašivači i prevaranti početi služiti ovom tehnologijom u svrhu saznanja kako razmišljamo, i kako bi pronašli naše slabe točke.
Sve sofisticiranija tehnologija iziskuje i oprezniju upotrebu
Kako biste zaštitili svoju privatnost, ili umanjili paranoju, dobro razmislite prije nego instalirate neku novu aplikaciju koja traži pristup svim senzorima u vašem pametnom telefonu, jer ovi sakupljači podataka su sve sposobniji. Ako ne budete oprezniji uskoro će vas poznavati bolje od prijatelja i obitelji. Vaš je pametni telefon uvijek uz vas i možda već sada osluškuje svaki vaš zvuk i prati svaki vaš pokret. Živimo u vremenu kada se velika većina ljudi ne odvaja više od svojih pametnih telefona te iako su neki pritom svjesni opasnosti od zadiranja u privatnost, svakako bi svi trebali voditi računa o prijetnjama prilikom upotrebe sve pametnijih telefona jer već postoje moćni UI algoritmi i tehnologija postaje sve sofisticiranija.
Moramo priznati da nas je taj događaj malo iznenadio i nismo više bili sigurni prisluškuju li nas stvarno ili je taj oglas o planerima bio samo puka slučajnost. Iz tog razloga smo se odlučili obratiti stručnjacima.
„Od plasiranja reklama veći je problem zapravo preprodaja ili ustupanje tih informacija nekakvim trećim stranama“
Zašto bi nas itko „prisluškivao“ i kakvu korist imaju od toga da znaju što volimo i što želimo, saznali smo iz razgovora s gospodinom Sinišom Begovićem, stručnjakom za e-trgovinu koji je, na pitanje što se dobiva uzimanjem informacija od nas putem pametnih telefona, odgovorio:
„ Mogu se koristiti evo na načine koji su ajmo reći manje agresivni, a to je da nam se plasiraju reklame koje imaju veze sa tim što smo mi posjećivali, kažem to je manji problem, jer na kraju krajeva ako nam već moraju dolaziti reklame ajde neka nam dolaze barem u kontekstu onoga što gledamo. Veći problem je zapravo preprodaja, ako to tako smijem reći, ili ustupanje tih informacija nekakvim trećim stranama.“
Dobivanje naših informacija ima veliku važnost i vrlo je moguće da su naše pretraživanje zamijenili nečim sofisticiranijim i efikasnijim, a to je prisluškivanje. Jer neke stvari možda nećemo pretraživati, ali definitivno ćemo o njima govoriti. Svi smo već navikli da nam se konstantno nudi personalizirani sadržaj na temelju onoga što smo pretraživali. To nam je postalo normalno, čak i korisno. No zašto nam je toliko strašno da to isto rade bez našeg pretraživanja? Ako samo pogledamo aplikacije za prepoznavanje glasa poput Siri ili Alexe, koje uvijek slušaju naredbe, ne bi nam trebalo biti previše šokantno da se isti princip koristi i za slušanje naših želja.
Nakon što pretražujemo određenu stvar, riječ, proizvod na Google-u, reklame s tim istim proizvodima iskaču nam na društvenim mrežama. No ono što je posebno zanimljivo jest da osim reklama i presonaliziranih sadržaja, većina nas ne zna da se u poboljšanim modelima pametnih telefona zaista može instalirati i slušanje.
Riječ je o „pametnim“ algoritmima koji zahtijevaju svakodnevnu obradu podataka velikih razmjera
Stoga kada govorimo da nas „netko prisluškuje“, ne mislimo na scene iz filmova u kojima agenti sjede sa slušalicama na ušima i prate što i kome govorimo. Ovdje je riječ o „pametnim“ algoritmima, koji zahtijevaju svakodnevnu obradu podataka velikih razmjera. To je sposobnost umjetne inteligencije da samostalno prikuplja podatke i na temelju njih uči i donosi zaključke.
Danas postoje UI algoritmi koji analiziraju ljudski glas i izvlače zaključke o govorniku. Algoritmi su sposobni na temelju osobnih podataka donijeti zaključke u vezi pojedinca, pa tako analiziraju glas i prema njegovoj boji, tonalitetu vrlo precizno pogađaju tko ste, kojeg ste spola, odakle dolazite, gdje se nalazite, koliko ste stari i kojim jezikom govorite. Tako na primjer US Today navodi kako nas Facebook prati toliko sofisticirano da ni ne čudi pomisao, tj. usporedba da nas netko prisluškuje. Ova društvena mreža koristi demografske i lokacijske podatke kako bi došla do materijala za oglase. Kako navodi Phil Lieberman; "Facebookova umjetna inteligencija može detektirati namjeru zahvaljujući tekstualnim i vizualnim materijalima koje im omogućite. Oni tako ciljano mogu pronaći proizvode i usluge za koje ćete biti zainteresirani i vi. Slično je to 'recommender systems' kojeg nudi i Amazon.“
Isto tako, stručnjaci sa Sveučilišta Princeton pokazali su kako Google može pratiti našu lokaciju čak i kad mobitelu isključimo lokacijske servise, a moguće je i izraditi program koji će telefonu omogućiti da fotografira bez vašeg znanja. Ova vrsta tehnologije je još u začetku, ali uskoro bi mogla utjecati na privatnost svakog od nas. Trenutno se većina UI sustava bavi analizom podataka kojima će se kasnije služiti ljudi, a tehnološke tvrtke tvrde da nas njihovi uređaji ne snimaju, ali samo je pitanje vremena kada će se oglašivači i prevaranti početi služiti ovom tehnologijom u svrhu saznanja kako razmišljamo, i kako bi pronašli naše slabe točke.
Sve sofisticiranija tehnologija iziskuje i oprezniju upotrebu
Kako biste zaštitili svoju privatnost, ili umanjili paranoju, dobro razmislite prije nego instalirate neku novu aplikaciju koja traži pristup svim senzorima u vašem pametnom telefonu, jer ovi sakupljači podataka su sve sposobniji. Ako ne budete oprezniji uskoro će vas poznavati bolje od prijatelja i obitelji. Vaš je pametni telefon uvijek uz vas i možda već sada osluškuje svaki vaš zvuk i prati svaki vaš pokret. Živimo u vremenu kada se velika većina ljudi ne odvaja više od svojih pametnih telefona te iako su neki pritom svjesni opasnosti od zadiranja u privatnost, svakako bi svi trebali voditi računa o prijetnjama prilikom upotrebe sve pametnijih telefona jer već postoje moćni UI algoritmi i tehnologija postaje sve sofisticiranija.
antonela petrov i tadeja pigac
FINANCIJSKE PREVARE IZA EKRANA:
Ljudi svakodnevno gube novac zbog online prevara i lažnih poziva
Bez interneta i naših pametnih telefona danas gotovo da i ne možemo. S obzirom na to koliko su oni postali ključni dijelovi naših života, bilo da je riječ o privatnoj komunikaciji ili poslu, moramo biti svjesni da sa sobom nose i veliku opasnost, ako im ne pristupite s određenom dozom opreza.
Naime, putem novih medija ljudi se svakodnevno suočavaju s raznim vrstama prevara koje su usmjerene isključivo na krađu novčanih sredstava, odnosno pljačku. Napadači se koriste vrlo profinjenim trikovima i obećanjima kako bi od ljudi izvukli novac ili vrijedne financijske informacije. Najučinkovitija obrana od ovakvih prevara je obrazovanje i oprez dok koristite e-poštu, web stranice, telefonske pozive, tekstualne poruke i druge aplikacije na svojim pametnim telefonima i računalima. Prevaranti vrebaju iz gotovo svakog virtualnog kutka, a to je postalo još prisutnije tijekom pandemije koronavirusa.
Bilo da je riječ o telefonskom pozivu kojim se nudi da će vam popraviti računalo, prijetnji putem e-poruke da morate vratiti novac koji ne dugujete, ili ucjeni ukoliko ne platite određenu svotu pustiti će sve informacije o vama, pa sve do poziva da se povežete s nekim na internetu kako bi ostvarili romantičnu vezu; - prevaranti znaju kako vas izmanipulirati da bi dobili ono što žele. Pogotovo u doba pandemije kada vlada strah, nesigurnost i usamljenost među ljudima, takve vrste prevara dobile su novi zamah i našle plodno tlo. Stoga je od velike važnosti podizanje svijesti u društvu na koji način identificirati ovakve prevarante kako bi čitatelje i njihove financije učinili sigurnima.
Online prevare putem poruka i lažnih poziva
Kriminalci se koriste svakakvim sredstvima kako bi došli do vaših osobnih podataka, a razvojem tehnologije ti alati postaju sve sofisticiraniji, a taktike kojima se koriste sve inovativnije i teže za otkriti. Neki od načina kojima se koriste su krivotvoreni e-mailovi i SMS poruke, zavaravajući skočni oglasi i prozori, lažna preuzimanja, neželjeni kalendarski događaji, čak i lažni telefonski pozivi i sve to kako bi vas naveli da podijelite podatke kao što su lozinka za Apple ID ili brojevi kreditnih kartica.
Jedan od oblika prevare koji se ističe već godinama je smishing - vrsta prijevare putem poruke, čiji su primjeri prikazani u infografici. Naime, većina vas i nas je često znala dobiti poruke u inboks Facebook Messengera, WhatsAppa ili čak sms-a koje nisu imale smisla ili su dolazile od nepoznatih profila. Često su to bile poruke ‘navlakuše’, na primjer; „Ako ne proslijediš ovu poruku 20 ljudi sutra ćeš izgubiti kemijsku ili još gore“; „Sudjeluj u ovoj hvaljenoj nagradnoj igri i osvoji automobil“. Oni brzopleti i neoprezni bi pomislili da je to istina i sudjelovali bi u nečemu što je sve samo ne nagradna igra. Osim toga ovakav tip poruka najčešće je bio proslijeđen od strane bliskih nam kontakata koji su ‘pali’ na priče lažnih obećanja i proslijeđivali dalje.
Naime, putem novih medija ljudi se svakodnevno suočavaju s raznim vrstama prevara koje su usmjerene isključivo na krađu novčanih sredstava, odnosno pljačku. Napadači se koriste vrlo profinjenim trikovima i obećanjima kako bi od ljudi izvukli novac ili vrijedne financijske informacije. Najučinkovitija obrana od ovakvih prevara je obrazovanje i oprez dok koristite e-poštu, web stranice, telefonske pozive, tekstualne poruke i druge aplikacije na svojim pametnim telefonima i računalima. Prevaranti vrebaju iz gotovo svakog virtualnog kutka, a to je postalo još prisutnije tijekom pandemije koronavirusa.
Bilo da je riječ o telefonskom pozivu kojim se nudi da će vam popraviti računalo, prijetnji putem e-poruke da morate vratiti novac koji ne dugujete, ili ucjeni ukoliko ne platite određenu svotu pustiti će sve informacije o vama, pa sve do poziva da se povežete s nekim na internetu kako bi ostvarili romantičnu vezu; - prevaranti znaju kako vas izmanipulirati da bi dobili ono što žele. Pogotovo u doba pandemije kada vlada strah, nesigurnost i usamljenost među ljudima, takve vrste prevara dobile su novi zamah i našle plodno tlo. Stoga je od velike važnosti podizanje svijesti u društvu na koji način identificirati ovakve prevarante kako bi čitatelje i njihove financije učinili sigurnima.
Online prevare putem poruka i lažnih poziva
Kriminalci se koriste svakakvim sredstvima kako bi došli do vaših osobnih podataka, a razvojem tehnologije ti alati postaju sve sofisticiraniji, a taktike kojima se koriste sve inovativnije i teže za otkriti. Neki od načina kojima se koriste su krivotvoreni e-mailovi i SMS poruke, zavaravajući skočni oglasi i prozori, lažna preuzimanja, neželjeni kalendarski događaji, čak i lažni telefonski pozivi i sve to kako bi vas naveli da podijelite podatke kao što su lozinka za Apple ID ili brojevi kreditnih kartica.
Jedan od oblika prevare koji se ističe već godinama je smishing - vrsta prijevare putem poruke, čiji su primjeri prikazani u infografici. Naime, većina vas i nas je često znala dobiti poruke u inboks Facebook Messengera, WhatsAppa ili čak sms-a koje nisu imale smisla ili su dolazile od nepoznatih profila. Često su to bile poruke ‘navlakuše’, na primjer; „Ako ne proslijediš ovu poruku 20 ljudi sutra ćeš izgubiti kemijsku ili još gore“; „Sudjeluj u ovoj hvaljenoj nagradnoj igri i osvoji automobil“. Oni brzopleti i neoprezni bi pomislili da je to istina i sudjelovali bi u nečemu što je sve samo ne nagradna igra. Osim toga ovakav tip poruka najčešće je bio proslijeđen od strane bliskih nam kontakata koji su ‘pali’ na priče lažnih obećanja i proslijeđivali dalje.
Nedavno se tako pojavila i prijevara putem sms poruka u kojima su ljudima stizale obavijesti o propuštenim pozivima i neotvorenoj govornoj pošti. Kako piše Večernji list, uz govornu poštu je priložen link koji vodi do preuzimanje aplikacija, a ona sadrži viruse. Na taj način su bili prevareni mnogi ljudi koji su naivno nasjeli na lažnu govornu poštu.
Jedna od većih prijevara, odnosno smishing je i ona na WhatsAppu, godinama kruži u sličnom obliku, a mnogi ljudi su ostali prevareni jer su pali na lažne poruke bližnjih. Profili i brojevi ljudima poznatih i bliskih ljudi bili su hakirani, a u njihovo su se ime prevaranti javljali oštećenicima. Stizale su im poruke sa šesteroznamenkastim kodom koji oni sami nisu zatražili niti su htjeli pokrenuti novi WhatsApp račun. Prevaranti su korisnike, predstavljajući se kao njihovi bližnji, tražili da upotrijebe kod. Onaj tko bi ga upotrijebio, automatski bi ustupio svoj Whatsapp račun prevarantima. Mislili su da pomažu svojim prijateljima, a zapravo je na kraju njima trebala pomoć, prenosi Poslovni list.
Na prijevare nasjedaju sve dobne skupine jer postoje sve inovativniji načini kojima se prevaranti služe. Stoga svi trebaju biti oprezni i ako su prevareni obratiti se nadležnim službama i upozoriti one koji se s time nisu suočili. Navedeni pokušaji da vas se na prijevaru navede da pružite osobne podatke putem poruka za cilj često imaju krađu identiteta, a više o tome pogledajte u ovoj infografici.
Jedna od većih prijevara, odnosno smishing je i ona na WhatsAppu, godinama kruži u sličnom obliku, a mnogi ljudi su ostali prevareni jer su pali na lažne poruke bližnjih. Profili i brojevi ljudima poznatih i bliskih ljudi bili su hakirani, a u njihovo su se ime prevaranti javljali oštećenicima. Stizale su im poruke sa šesteroznamenkastim kodom koji oni sami nisu zatražili niti su htjeli pokrenuti novi WhatsApp račun. Prevaranti su korisnike, predstavljajući se kao njihovi bližnji, tražili da upotrijebe kod. Onaj tko bi ga upotrijebio, automatski bi ustupio svoj Whatsapp račun prevarantima. Mislili su da pomažu svojim prijateljima, a zapravo je na kraju njima trebala pomoć, prenosi Poslovni list.
Na prijevare nasjedaju sve dobne skupine jer postoje sve inovativniji načini kojima se prevaranti služe. Stoga svi trebaju biti oprezni i ako su prevareni obratiti se nadležnim službama i upozoriti one koji se s time nisu suočili. Navedeni pokušaji da vas se na prijevaru navede da pružite osobne podatke putem poruka za cilj često imaju krađu identiteta, a više o tome pogledajte u ovoj infografici.
Čak nam ni jedna od najvećih internetskih trgovina ne jamči sigurnost
24-godišnjoj studentici novac je prilikom kupnje na Amazonu prebačen na račun u Švicarskoj, a da to nije niti primijetila
Još jedan izvor prijetnje jest plaćanje preko interneta, točnije sve popularnije naručivanje razne nove i rabljene robe preko reklama na Internetu. Građani, nenaviknuti na takav oblik trgovine, kada se kupuje na “neviđeno”, često su žrtve pojedinaca i grupa koje jednostavnom prijevarom dolaze do značajnih novčanih iznosa. Tvrtke i stranice koje prodaju svoju robu i usluge preko raznih web-shopova u načelu su siguran izbor, pogotovo ako se radi o online trgovini koja je svjetski poznata, reklamirana i na kojoj na tisuće ljudi kupuje svakodnevno. Međutim, čak i kupovina na "najsigurnijim" stranicama, (a najsigurnijim stavljamo pod navodnike jer na Internetu nitko zapravo nije siguran), može dovesti do krađe s vaših računa, a hakeri koji se time bave su toliko dobri da vi to niti ne shvatite prilikom kupnje.
Katarina Grubišić, 24-godišnja studentica iz Solina čvrsti je dokaz tome. Naime, za rođendan najboljem prijatelju odlučila je pokloniti jednu od novijih knjiga koja u vrijeme kupnje još nije bila dostupna stoga ju je mogla samo "rezervirati". Odlučila se za Amazon, svjetski poznatu internetsku trgovinu osnovanu još 1994. godine od strane jednog od najbogatijih ljudi na svijetu, Jeffa Bezosa. Danas, 25 godina kasnije, Amazon je redefinirao prodaju u potpunosti. Trenutno je najveća svjetska internetska trgovina koja prodaje gotovo sve što se može zamisliti i trenutno vrijedi 1.7 trilijun američkih dolara. Postao je kompanija koja više nije samo američka internetska trgovina, nego multinacionalna korporacija čiji je popis djelatnosti kojima se bave ogroman.
Katarina Grubišić, 24-godišnja studentica iz Solina čvrsti je dokaz tome. Naime, za rođendan najboljem prijatelju odlučila je pokloniti jednu od novijih knjiga koja u vrijeme kupnje još nije bila dostupna stoga ju je mogla samo "rezervirati". Odlučila se za Amazon, svjetski poznatu internetsku trgovinu osnovanu još 1994. godine od strane jednog od najbogatijih ljudi na svijetu, Jeffa Bezosa. Danas, 25 godina kasnije, Amazon je redefinirao prodaju u potpunosti. Trenutno je najveća svjetska internetska trgovina koja prodaje gotovo sve što se može zamisliti i trenutno vrijedi 1.7 trilijun američkih dolara. Postao je kompanija koja više nije samo američka internetska trgovina, nego multinacionalna korporacija čiji je popis djelatnosti kojima se bave ogroman.
FOTO: Facebook
Katarini smo postavili par pitanja o prijevari koja joj se dogodila kako bi nam detaljnije objasnila svoju situaciju, kako je uopće do nje došlo, kako bismo mi ubuduće mogli to izbjeći, ali i kako ju je riješila.
Možeš li opisati točno kako je izgledala tvoja kupovina na Amazonu? Nisi isprve shvatila da te odvelo na neku drugu stranicu?
U pitanju je bila kupnja jedne knjige koja tada još nije bila u prodaji, ali se mogla naručiti. Otišla sam na britanski Amazon jer mi je tamo bilo povoljnije (nije se plaćala poštarina). Uredno sam unijela sve potrebne podatke, među njima i broj svoje kartice bez kojeg kupnja nije ni moguća i na samom kraju sam na mail zaprimila potvrdu o kupnji i račun.
Ta "druga stranica" je izgledala identično kao ona od Amazona?
Tako je. Nijedan drugi prozor mi se nije otvorio prilikom kupnje, a stranica na kojoj sam bila izgledala je kao stranica Amazona tako da uopće nisam ni mogla znati da će mi se dogoditi ono što se dogodilo.
Kada si zapravo shvatila da je nešto pošlo po krivu?
S obzirom da se radilo o narudžbi knjige koja još nije u prodaji, pretpostavila sam da će mi Amazon skinuti novac s računa tek kada knjiga izađe u prodaju. S obzirom da nemam baš iskustva s online kupnjom (jer sam se uvijek bojala mogućih hakiranja i krađe osobnih podataka) nisam bila sigurna je li to stvarno tako pa sam sutradan išla provjeriti jesu li mi možda već skinuli novac. Kada sam ušla u mobilnu aplikaciju svoje banke vidjela sam da mi na računu manjka cca 370kn, a cijena knjige je bila nešto niža od 200kn. Odmah me uhvatila panika. Prilikom provjere te transakcije nije mi bio vidljiv ni broj računa primatelja ni ostali podatci, samo je u opisu plaćanja pisalo "POS 21TRENDY ST-LEONARD", što mi nije imalo nikakvog značenja i nisam imala pojma o čemu se radi, a nisam isprve ni povezala da se je "kriv" Amazon.
Kome si se prvo obratila i kako si razrješila situaciju?
Odmah sam otišla u najbližu poslovnicu svoje banke i objasnila im situaciju.
Što su ti rekli, što se točno dogodilo s tvojim novcima?
Nakon kratkog vremena uspjeli su otkriti da je novac otišao na neki račun u Švicarskoj. Bila sam šokirana. Također, otkrili su da je tzv. 21trendy nekakva trgovina koja prodaje sve i svašta (odjeću, mobitele,...). Objasnila sam im da prvi put čujem za nju i da samim time nikada ništa nisam kupovala preko nje. Djelatnik banke je rekao da je vrlo vjerojatno stranica Amazona na kojoj sam unosila podatke bila hakirana na način da je prozor za unos podataka koji sam otvorila izgledao identično kao i stranica Amazona, ali to zapravo nije bila službena Amazonova stranica. Tako sam direktno hakerima dala svoje osobne podatke. Potom sam ispunila jedan formular u kojem sam navela da je transakcija obavljena bez mojega znanja kako bih dobila povrat tog novca, a također sam i platila izradu nove kartice. Novac sam dobila nakon otprilike dva tjedna.
Je li te sada strah ponovno kupovati na Amazonu, ili uopće na Internetu?
Pa strah me je jednako kao i prije. Znam da takve stvari nisu rijetkost na Internetu, ali eto, nisam nikada čula da su nekome hakirani osobni podatci na Amazonu. I dalje ne kupujem često online, ali kada jesam, uvijek pazim da to nije s nekih nepoznatih stranica i obratim pažnju na recenzije. Amazon koristim i dalje, ali isključivo aplikaciju koju sam preuzela na mobitel. Kada su mi hakirali osobne podatke kupnju nisam obavljala preko same aplikacije, već preko Google-a.
Kriviš li Amazon?
Pa i da i ne. Ne znam u kolikoj mjeri itko može garantirati zaštitu osobnih podataka, sve se može hakirati. Mislim da je krajnja odgovornost ipak na kupcu, a same tvrtke ne bi trebale navoditi da je sigurnost podataka garantirana.
Katarini se, dakle, dogodila situacija koja bi se sutra mogla dogoditi svima nama, upravo zbog toga što, prilikom kupnje i upisivanja svojih podataka o kartici „na Amazonu“, nije moguće primijetiti kada nas je odvelo na lažnu stranicu. Katarina je jedna od 150 milijuna ljudi koji vjeruju Amazonu. Konkretno, trenutno je upravo toliko ljudi prijavljeno na Amazon Prime. Također, čak 89% kupaca s Amazona ima pozitivno iskustvo te su odlučili da više vjeruju njemu nego bilo kojoj drugoj internetskoj kupovini. Ona se, baš poput drugih 67% kupaca, odlučila za kupovinu na svom laptopu, a ne na mobilnoj aplikaciji, a baš zbog većeg osjećaja sigurnosti. Zaključno, svake minute na Amazonu se proda preko 4000 stvari, a prošle godine mu je zarada bila preko 125 i pol bilijuna dolara. A čak nam ni ova internetska trgovina ne jamči sigurnost. Ako ne može ona, tko može?
Pandemija koronavirusa otvorila je nove puteve online prevarama
Navedeni slučaj studentice Katarine samo je jedan mnoštvu slučajeva u kojima ljudi svakodnevno na slične načine nasjedaju, a koji su se pojavom pandemije dodatno pojačali jer su se prevarantima otvorila mnoga vrata za nove vrste prevara. Naime, u kontekstu samoizolacije i društvenog distanciranja potrebnog zbog širenja pandemije koronavirusa, sve više ljudi boravi kod kuće, što je rezultiralo povećanom konzumacijom interneta i internetske kupovine. OpenVault je izvijestio da se promet upotrebe interneta povećao za 51% zbog pandemije. Tvrtka je također otkrila da se prosječna upotreba po pretplatniku povećala sa 344 GB u četvrtom tromjesečju 2019. na 482,6 GB mjesečno u četvrtom tromjesečju prošle godine, što je povećanje od 40%.
No za vrijeme dok mi pokušavamo zaštiti sebe i svoje obitelji, kiberkriminalci i ostali sudionici u prijevarama iskorištavaju naš strah i našu anksioznost kako bi nas prevarili i opljačkali. Naime, pokušavajući upotrijebiti najnovije vijesti koje im pomažu kako bi prevarili ranjive korisnike da stupe s njima u kontakt, primjerice, klikom na zlonamjernu poveznicu u e-pošti ili otvaranjem zlonamjernog privitka, kiberkriminalci sve uspješnije dolaze do osobnih podataka. To im omogućava da ljudima ukradu identitet i naprave financijsku štetu. Dolaskom pandemije koja je zahvatila svijet ovakvi napadi šire se paralelno sa širenjem virusa, jer su krizne situacije ovih razmjera idealna prilika za prevarante današnjice koji ne prežu ni pred čim i učinit će sve da dobiju što žele, a to je novac ili bankovne podatke.
Možeš li opisati točno kako je izgledala tvoja kupovina na Amazonu? Nisi isprve shvatila da te odvelo na neku drugu stranicu?
U pitanju je bila kupnja jedne knjige koja tada još nije bila u prodaji, ali se mogla naručiti. Otišla sam na britanski Amazon jer mi je tamo bilo povoljnije (nije se plaćala poštarina). Uredno sam unijela sve potrebne podatke, među njima i broj svoje kartice bez kojeg kupnja nije ni moguća i na samom kraju sam na mail zaprimila potvrdu o kupnji i račun.
Ta "druga stranica" je izgledala identično kao ona od Amazona?
Tako je. Nijedan drugi prozor mi se nije otvorio prilikom kupnje, a stranica na kojoj sam bila izgledala je kao stranica Amazona tako da uopće nisam ni mogla znati da će mi se dogoditi ono što se dogodilo.
Kada si zapravo shvatila da je nešto pošlo po krivu?
S obzirom da se radilo o narudžbi knjige koja još nije u prodaji, pretpostavila sam da će mi Amazon skinuti novac s računa tek kada knjiga izađe u prodaju. S obzirom da nemam baš iskustva s online kupnjom (jer sam se uvijek bojala mogućih hakiranja i krađe osobnih podataka) nisam bila sigurna je li to stvarno tako pa sam sutradan išla provjeriti jesu li mi možda već skinuli novac. Kada sam ušla u mobilnu aplikaciju svoje banke vidjela sam da mi na računu manjka cca 370kn, a cijena knjige je bila nešto niža od 200kn. Odmah me uhvatila panika. Prilikom provjere te transakcije nije mi bio vidljiv ni broj računa primatelja ni ostali podatci, samo je u opisu plaćanja pisalo "POS 21TRENDY ST-LEONARD", što mi nije imalo nikakvog značenja i nisam imala pojma o čemu se radi, a nisam isprve ni povezala da se je "kriv" Amazon.
Kome si se prvo obratila i kako si razrješila situaciju?
Odmah sam otišla u najbližu poslovnicu svoje banke i objasnila im situaciju.
Što su ti rekli, što se točno dogodilo s tvojim novcima?
Nakon kratkog vremena uspjeli su otkriti da je novac otišao na neki račun u Švicarskoj. Bila sam šokirana. Također, otkrili su da je tzv. 21trendy nekakva trgovina koja prodaje sve i svašta (odjeću, mobitele,...). Objasnila sam im da prvi put čujem za nju i da samim time nikada ništa nisam kupovala preko nje. Djelatnik banke je rekao da je vrlo vjerojatno stranica Amazona na kojoj sam unosila podatke bila hakirana na način da je prozor za unos podataka koji sam otvorila izgledao identično kao i stranica Amazona, ali to zapravo nije bila službena Amazonova stranica. Tako sam direktno hakerima dala svoje osobne podatke. Potom sam ispunila jedan formular u kojem sam navela da je transakcija obavljena bez mojega znanja kako bih dobila povrat tog novca, a također sam i platila izradu nove kartice. Novac sam dobila nakon otprilike dva tjedna.
Je li te sada strah ponovno kupovati na Amazonu, ili uopće na Internetu?
Pa strah me je jednako kao i prije. Znam da takve stvari nisu rijetkost na Internetu, ali eto, nisam nikada čula da su nekome hakirani osobni podatci na Amazonu. I dalje ne kupujem često online, ali kada jesam, uvijek pazim da to nije s nekih nepoznatih stranica i obratim pažnju na recenzije. Amazon koristim i dalje, ali isključivo aplikaciju koju sam preuzela na mobitel. Kada su mi hakirali osobne podatke kupnju nisam obavljala preko same aplikacije, već preko Google-a.
Kriviš li Amazon?
Pa i da i ne. Ne znam u kolikoj mjeri itko može garantirati zaštitu osobnih podataka, sve se može hakirati. Mislim da je krajnja odgovornost ipak na kupcu, a same tvrtke ne bi trebale navoditi da je sigurnost podataka garantirana.
Katarini se, dakle, dogodila situacija koja bi se sutra mogla dogoditi svima nama, upravo zbog toga što, prilikom kupnje i upisivanja svojih podataka o kartici „na Amazonu“, nije moguće primijetiti kada nas je odvelo na lažnu stranicu. Katarina je jedna od 150 milijuna ljudi koji vjeruju Amazonu. Konkretno, trenutno je upravo toliko ljudi prijavljeno na Amazon Prime. Također, čak 89% kupaca s Amazona ima pozitivno iskustvo te su odlučili da više vjeruju njemu nego bilo kojoj drugoj internetskoj kupovini. Ona se, baš poput drugih 67% kupaca, odlučila za kupovinu na svom laptopu, a ne na mobilnoj aplikaciji, a baš zbog većeg osjećaja sigurnosti. Zaključno, svake minute na Amazonu se proda preko 4000 stvari, a prošle godine mu je zarada bila preko 125 i pol bilijuna dolara. A čak nam ni ova internetska trgovina ne jamči sigurnost. Ako ne može ona, tko može?
Pandemija koronavirusa otvorila je nove puteve online prevarama
Navedeni slučaj studentice Katarine samo je jedan mnoštvu slučajeva u kojima ljudi svakodnevno na slične načine nasjedaju, a koji su se pojavom pandemije dodatno pojačali jer su se prevarantima otvorila mnoga vrata za nove vrste prevara. Naime, u kontekstu samoizolacije i društvenog distanciranja potrebnog zbog širenja pandemije koronavirusa, sve više ljudi boravi kod kuće, što je rezultiralo povećanom konzumacijom interneta i internetske kupovine. OpenVault je izvijestio da se promet upotrebe interneta povećao za 51% zbog pandemije. Tvrtka je također otkrila da se prosječna upotreba po pretplatniku povećala sa 344 GB u četvrtom tromjesečju 2019. na 482,6 GB mjesečno u četvrtom tromjesečju prošle godine, što je povećanje od 40%.
No za vrijeme dok mi pokušavamo zaštiti sebe i svoje obitelji, kiberkriminalci i ostali sudionici u prijevarama iskorištavaju naš strah i našu anksioznost kako bi nas prevarili i opljačkali. Naime, pokušavajući upotrijebiti najnovije vijesti koje im pomažu kako bi prevarili ranjive korisnike da stupe s njima u kontakt, primjerice, klikom na zlonamjernu poveznicu u e-pošti ili otvaranjem zlonamjernog privitka, kiberkriminalci sve uspješnije dolaze do osobnih podataka. To im omogućava da ljudima ukradu identitet i naprave financijsku štetu. Dolaskom pandemije koja je zahvatila svijet ovakvi napadi šire se paralelno sa širenjem virusa, jer su krizne situacije ovih razmjera idealna prilika za prevarante današnjice koji ne prežu ni pred čim i učinit će sve da dobiju što žele, a to je novac ili bankovne podatke.
Kao što je vidljivo u videu, činjenica kako sve više ljudi radi od doma povećala je aktivnosti kiberkriminalaca, jer su pojavom koronavirusa ljudi počeli osjećati strah, zbunjenost i zabrinutost za svoju egzistenciju i zdravlje, a kriminalci nastoje zlorabiti taj strah kako bi se dokopali osobnih podataka i drugih vrijednih informacija. Napade poput phishinga i drugih zlonamjernih softwerea hakeri su prilagodili tako što se u njima spominje bolest, a napadi su usmjereni na područja koja su najranjivija, odnosno ona područja u kojima je zabilježen porast broja zaraženih, slijedom čega je i strah veći što kao posljedicu ima očajničko traženje rješenja i odgovora online putem.
Pandemija je kiberkriminalcima poslužila kao plodno tlo za prevare, od onih povezanih direktno s virusom sve do klasičnih vrsta prevara u kojima se ljude ucjenjuje ili im se šalje zlonamjerna poveznica. Jedan od primjera ucjena tijekom koronavirusa dogodio se nedavno putem sumnjive elektroničke pošte u kojima nepoznate osobe ucjenjuju tražeći 1500 eura u bitcoinima. Kako prenosi Hina, policija je u posljednje vrijeme zaprimila više prijava građana koji su na svoje adrese elektroničke pošte zaprimili poruke u kojima ih nepoznate osobe ucjenjuju navodeći da su na njihova računala ili mobitele instalirali zloćudne računalne programe putem kojih su ostvarili pristup njihovim osobnim podacima te ih traže 1500 eura u bitcoinima kako navedene podatke ne bi javno objavili.
Otkako je počela pandemija koronavirusa, Europol je na svojoj internetskoj stranici počeo javnosti nuditi pomoć u obliku savjeta za sigurnost prilikom čega je posebnu pažnju posvetio kiberkriminalu. Pritom upozorava na kriminalce koji objavljuju lažne oglase za proizvode koje trebamo kao što su lijekovi, higijenski proizvodi i setovi za testiranje na koronavirus, na što nerijetko traže plaćanje unaprijed da bi u konačnici poslali lažni proizvod ili ga ne bi uopće poslali.
Slijedom toga, bitno je napomenuti kako se prevare vezane za koronavirus sastoje od online prodaje krivotvorenih zdravstvenih i sanitarnih proizvoda kao i osobnih zaštitnih sredstava i lažnih farmaceutskih proizvoda koja se višestruko povećala od izbijanja krize, kao i prevare lažnog predstavljanja u kojima kriminalci glume da su predstavnici vlasti kako bi naveli uplašene građane na suradnju.
Kako prenosi GrECo Croatia posrednik u osiguranju, najaktualnije prevare vezane za koronavirus su Koronavirusna mapa odnosno pharming i FFP3 zaštitne maske odnosno scamming. Naime, trenutno se koristi interaktivna karta širenja koronavirusa, a zlonamjerni softver prikriven je kao koronavirusna karta i šalje se e-poštom ili preuzima linkom. Za vrijeme dok karta pokazuje trenutno širenje koronavirusa, u pozadini se skenira računalo za lozinku, povijest preglednika te kolačiće i ključeve za kripto valute, brojeve kreditnih kartica, podatke o prijavi i ostale osjetljive podatke. Nadalje, kada govorimo o scammingu riječ je o klasičnoj vrsti prevare koja je u doba virusa korone dobila novi zamah. Naime, klasičan primjer su lažna obećanja ljubavi i novca, a trenutno je sve više prisutna web stranica koja nudi oskudnu i nedostupnu robu poput zaštitnih maski FFP3 ili kućnih testova na koronavirus.
Kako su se online prijevare povećale u doba pandemije, osim Euopola, sve više portala upozorava na ovakav oblik prijevare. U razdoblju od siječnja 2020. godine, pa sve do srpnja 2021. godine bilo je 8 članaka objavljenih od strane različitih portala (nacional.hr, vecernji.hr, dnevnik.hr...) koji upozoravaju na nove vrste online prijevare. U timelineu možete pogledati koji su to članci upozoravali na online prijevare, te koliko ih je bilo kroz godinu dana.
Pandemija je kiberkriminalcima poslužila kao plodno tlo za prevare, od onih povezanih direktno s virusom sve do klasičnih vrsta prevara u kojima se ljude ucjenjuje ili im se šalje zlonamjerna poveznica. Jedan od primjera ucjena tijekom koronavirusa dogodio se nedavno putem sumnjive elektroničke pošte u kojima nepoznate osobe ucjenjuju tražeći 1500 eura u bitcoinima. Kako prenosi Hina, policija je u posljednje vrijeme zaprimila više prijava građana koji su na svoje adrese elektroničke pošte zaprimili poruke u kojima ih nepoznate osobe ucjenjuju navodeći da su na njihova računala ili mobitele instalirali zloćudne računalne programe putem kojih su ostvarili pristup njihovim osobnim podacima te ih traže 1500 eura u bitcoinima kako navedene podatke ne bi javno objavili.
Otkako je počela pandemija koronavirusa, Europol je na svojoj internetskoj stranici počeo javnosti nuditi pomoć u obliku savjeta za sigurnost prilikom čega je posebnu pažnju posvetio kiberkriminalu. Pritom upozorava na kriminalce koji objavljuju lažne oglase za proizvode koje trebamo kao što su lijekovi, higijenski proizvodi i setovi za testiranje na koronavirus, na što nerijetko traže plaćanje unaprijed da bi u konačnici poslali lažni proizvod ili ga ne bi uopće poslali.
Slijedom toga, bitno je napomenuti kako se prevare vezane za koronavirus sastoje od online prodaje krivotvorenih zdravstvenih i sanitarnih proizvoda kao i osobnih zaštitnih sredstava i lažnih farmaceutskih proizvoda koja se višestruko povećala od izbijanja krize, kao i prevare lažnog predstavljanja u kojima kriminalci glume da su predstavnici vlasti kako bi naveli uplašene građane na suradnju.
Kako prenosi GrECo Croatia posrednik u osiguranju, najaktualnije prevare vezane za koronavirus su Koronavirusna mapa odnosno pharming i FFP3 zaštitne maske odnosno scamming. Naime, trenutno se koristi interaktivna karta širenja koronavirusa, a zlonamjerni softver prikriven je kao koronavirusna karta i šalje se e-poštom ili preuzima linkom. Za vrijeme dok karta pokazuje trenutno širenje koronavirusa, u pozadini se skenira računalo za lozinku, povijest preglednika te kolačiće i ključeve za kripto valute, brojeve kreditnih kartica, podatke o prijavi i ostale osjetljive podatke. Nadalje, kada govorimo o scammingu riječ je o klasičnoj vrsti prevare koja je u doba virusa korone dobila novi zamah. Naime, klasičan primjer su lažna obećanja ljubavi i novca, a trenutno je sve više prisutna web stranica koja nudi oskudnu i nedostupnu robu poput zaštitnih maski FFP3 ili kućnih testova na koronavirus.
Kako su se online prijevare povećale u doba pandemije, osim Euopola, sve više portala upozorava na ovakav oblik prijevare. U razdoblju od siječnja 2020. godine, pa sve do srpnja 2021. godine bilo je 8 članaka objavljenih od strane različitih portala (nacional.hr, vecernji.hr, dnevnik.hr...) koji upozoravaju na nove vrste online prijevare. U timelineu možete pogledati koji su to članci upozoravali na online prijevare, te koliko ih je bilo kroz godinu dana.
Zašto nasjedamo?
Psihologija ljudi koja ih dovodi na donošenje takvih loših prosudbi i krivih odluka u doba kriznih situacija može se objasniti strahom. Korisnici interneta diljem svijeta sigurno su jednom u životu pronašli e-poruku u kojem ih se moli da uplate određenu svotu novca na neki račun. Bez obzira na to je li riječ o nasljedstvu rođaka za kojeg nikada prije niste čuli ili prijatelju koji je doživio nesreću pa treba pomoć jer nema novaca, postavlja se pitanje zašto toliko ljudi nasjeda čak i u situacijama kada je vjerodostojnost poruka sumnjiva.
Odgovor na pitanje zašto unatoč svim upozorenjima i savjetima i dalje nasjedamo na internetske prijevare potražili smo u psihologiji, točnije kod psihologinje Andree Domitrović. Kako objašnjava psihologinja, pandemija stvara osjećaj bespomoćnosti i povezuje nas s glavnim egzistencijalnim strahovima, pa smo skloniji pribjegavati brzim, „instant“ rješenjima i tako stvoriti lažni osjećaj sigurnosti. Na taj način si pomažemo uspostaviti prividan osjećaj kontrole nad događajima u našem životu.
Kako prenosi, Net.hr postoje dva načina na koje ljudi razumijevaju poruke koje ih u nešto uvjeravaju, što se naravno odnosi i na prijevare. Jedan je baziran na logici, dok drugi cilja na emocije. Što je veća emocionalna uključenost to je veća vjerojatnost da osoba neće logično razmišljati te da će se upustiti u rizičnu aktivnost. Za ljude koji se osjećaju usamljeno te one sklone impluzivnom ponašanju također je vjerojatnije da će nasjesti na prijevaru.
Kako se zaštititi?
Spomenutim oblikom financijske prevare zvane phishing, prevaranti dobivaju pristup osjetljivim podacima poput lozinki ili podataka s kreditnih kartica, slanjem lažnih elektronskih ili tekstualnih poruka, koje izgledaju kao da dolaze od banaka, popularnih društvenih mreža ili internet stranica za kupovinu i prodaju. Od korisnika se često traži da na lažnim internet stranicama ostave svoje podatke, jer čim unesete svoje osobne podatke ili podatke za identifikaciju, oni odlaze nekom drugom. Od tog trenutka netko nepozvan može pristupiti vašim računima. Danas internet pruža mnoge prednosti kupovine i plaćanja računa iz vlastita doma, no bitno je pritom znati zaštititi se od mogućih zlouporaba na internetu. Kako biste smanjili rizik od prijevare, krađe identiteta ili podataka o vašim kreditnim karticama, postoje aktivnosti koje možete sami provesti kako bi se zaštitili.
1. Služite se sigurnim računalom
Bitno je da se uvijek služite sigurnim računalom koje ima antivirusne programime koji štite vaše podatke i lozinke. Nikada nemojte upisivati broj svoje kreditne kartice u internetski preglednik na javnim mjestima, također, nikada ne pristupajte e-banarstvu s računala kojim se koristi više osoba.
2. Posjećujte samo sigurne web-stranice
Potražite znak lokota na donjem dijelu internetskog pretraživača, na taj način možete biti sigurni da je web-stranica zaštićena. Ako je web-stranica koju posjećujete na sigurnom serveru, adresa mora počinjati s “https://” (“s” kao “secure”, siguran), a ne s uobičajenim “http://”.
3. Zaštita od lažne e-pošte
Nikada nemojte odgovarati na e-poštu u kojoj se traže vaši osobni podaci ili podaci o kreditnim karticama. Financijske institucije, banke ili kartičari nikada ne pitaju za vaš broj kartice, PIN, do kada vam vrijedi kartica ili kontrolni broj kartice. Ne otvarajte privitke ni linkove sumnjivih mailova jer linkovi unutar takvih mailova žele vas usmjeriti na lažnu web-stranicu ili lažnu e-adresu koja će od vas tražiti da unesete privatne i važne podatke o kreditnoj kartici.
4. Uvijek prijavite sumnjivu aktivnost
Provjeravajte svoje račune i troškove redovito putem mrežnih usluga svoje banke, ili aplikacije. Uočite li bilo kakvu nepravilnost poput nepoznate transakcije, odmah obavijestite banku izdavatelja vaše kartice, te zatražite novu karticu, jer velika je vjerojatnost da se neko koristi Vašom karticom.
5. Koristite se jakim lozinkama
Svoju osobnu sigurnost najbolje štitite jakom lozinkom koju napadač ne može otkriti. Jaka lozinka ovisi o duljini i složenosti, pritom se duljina odnosi na broj znakova koji se upotrebljavaju, a složenost na tehnike koje se primjenjuju pri stvaranju lozinke.
Kako bi se što efikasnije zaštitili od ovakve vrste prevara na internetu, potrebno je oprezno postupati sa svim e-porukama koje dobivamo, jer povratne adrese ili adrese pošiljatelja mogu se lažirati. Kako bi se zaštitili, potpunu e-adresu pošiljatelja možete provjeriti tako što ćete mišem prijeći preko naziva pošiljaoca. Također nije preporučljivo otvarati poveznice iz neočekivanih ili sumnjivih e-poruka, a pogotovo ne treba otvarati priloge iz neočekivanih e-poruka sa nastavcima .exe, .pif ili .vbf. Ukoliko ste ipak podlegli nekoj vrsti internetskih prijevara, prijavite ju Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
Budite svjesni činjenice da prijevare postoje
Iako je Internet ostvario mnoge pogodnosti za ljude i olakšao nam živote na mnogo načina, mora se uzeti u obzir da je riječ o neiscrpnom mjestu informacija koje ima dva lica. Svaki korak koji poduzimamo online moramo poduzeti s određenom dozom opreza jer koliko nam pruža lagodniji život toliko nam ga može i zakomplicirati. Njihovo djelovanje posebno je naglašeno u doba globalnih događanja poput pandemije koronavirusa koji je idealna prilika za hakere i kiberkriminalce za iskorištavanje ljudskog straha i ranjivosti kako bi ih prevarili i ostvarili ekonomsku korist.
Psihologija ljudi koja ih dovodi na donošenje takvih loših prosudbi i krivih odluka u doba kriznih situacija može se objasniti strahom. Korisnici interneta diljem svijeta sigurno su jednom u životu pronašli e-poruku u kojem ih se moli da uplate određenu svotu novca na neki račun. Bez obzira na to je li riječ o nasljedstvu rođaka za kojeg nikada prije niste čuli ili prijatelju koji je doživio nesreću pa treba pomoć jer nema novaca, postavlja se pitanje zašto toliko ljudi nasjeda čak i u situacijama kada je vjerodostojnost poruka sumnjiva.
Odgovor na pitanje zašto unatoč svim upozorenjima i savjetima i dalje nasjedamo na internetske prijevare potražili smo u psihologiji, točnije kod psihologinje Andree Domitrović. Kako objašnjava psihologinja, pandemija stvara osjećaj bespomoćnosti i povezuje nas s glavnim egzistencijalnim strahovima, pa smo skloniji pribjegavati brzim, „instant“ rješenjima i tako stvoriti lažni osjećaj sigurnosti. Na taj način si pomažemo uspostaviti prividan osjećaj kontrole nad događajima u našem životu.
Kako prenosi, Net.hr postoje dva načina na koje ljudi razumijevaju poruke koje ih u nešto uvjeravaju, što se naravno odnosi i na prijevare. Jedan je baziran na logici, dok drugi cilja na emocije. Što je veća emocionalna uključenost to je veća vjerojatnost da osoba neće logično razmišljati te da će se upustiti u rizičnu aktivnost. Za ljude koji se osjećaju usamljeno te one sklone impluzivnom ponašanju također je vjerojatnije da će nasjesti na prijevaru.
Kako se zaštititi?
Spomenutim oblikom financijske prevare zvane phishing, prevaranti dobivaju pristup osjetljivim podacima poput lozinki ili podataka s kreditnih kartica, slanjem lažnih elektronskih ili tekstualnih poruka, koje izgledaju kao da dolaze od banaka, popularnih društvenih mreža ili internet stranica za kupovinu i prodaju. Od korisnika se često traži da na lažnim internet stranicama ostave svoje podatke, jer čim unesete svoje osobne podatke ili podatke za identifikaciju, oni odlaze nekom drugom. Od tog trenutka netko nepozvan može pristupiti vašim računima. Danas internet pruža mnoge prednosti kupovine i plaćanja računa iz vlastita doma, no bitno je pritom znati zaštititi se od mogućih zlouporaba na internetu. Kako biste smanjili rizik od prijevare, krađe identiteta ili podataka o vašim kreditnim karticama, postoje aktivnosti koje možete sami provesti kako bi se zaštitili.
1. Služite se sigurnim računalom
Bitno je da se uvijek služite sigurnim računalom koje ima antivirusne programime koji štite vaše podatke i lozinke. Nikada nemojte upisivati broj svoje kreditne kartice u internetski preglednik na javnim mjestima, također, nikada ne pristupajte e-banarstvu s računala kojim se koristi više osoba.
2. Posjećujte samo sigurne web-stranice
Potražite znak lokota na donjem dijelu internetskog pretraživača, na taj način možete biti sigurni da je web-stranica zaštićena. Ako je web-stranica koju posjećujete na sigurnom serveru, adresa mora počinjati s “https://” (“s” kao “secure”, siguran), a ne s uobičajenim “http://”.
3. Zaštita od lažne e-pošte
Nikada nemojte odgovarati na e-poštu u kojoj se traže vaši osobni podaci ili podaci o kreditnim karticama. Financijske institucije, banke ili kartičari nikada ne pitaju za vaš broj kartice, PIN, do kada vam vrijedi kartica ili kontrolni broj kartice. Ne otvarajte privitke ni linkove sumnjivih mailova jer linkovi unutar takvih mailova žele vas usmjeriti na lažnu web-stranicu ili lažnu e-adresu koja će od vas tražiti da unesete privatne i važne podatke o kreditnoj kartici.
4. Uvijek prijavite sumnjivu aktivnost
Provjeravajte svoje račune i troškove redovito putem mrežnih usluga svoje banke, ili aplikacije. Uočite li bilo kakvu nepravilnost poput nepoznate transakcije, odmah obavijestite banku izdavatelja vaše kartice, te zatražite novu karticu, jer velika je vjerojatnost da se neko koristi Vašom karticom.
5. Koristite se jakim lozinkama
Svoju osobnu sigurnost najbolje štitite jakom lozinkom koju napadač ne može otkriti. Jaka lozinka ovisi o duljini i složenosti, pritom se duljina odnosi na broj znakova koji se upotrebljavaju, a složenost na tehnike koje se primjenjuju pri stvaranju lozinke.
Kako bi se što efikasnije zaštitili od ovakve vrste prevara na internetu, potrebno je oprezno postupati sa svim e-porukama koje dobivamo, jer povratne adrese ili adrese pošiljatelja mogu se lažirati. Kako bi se zaštitili, potpunu e-adresu pošiljatelja možete provjeriti tako što ćete mišem prijeći preko naziva pošiljaoca. Također nije preporučljivo otvarati poveznice iz neočekivanih ili sumnjivih e-poruka, a pogotovo ne treba otvarati priloge iz neočekivanih e-poruka sa nastavcima .exe, .pif ili .vbf. Ukoliko ste ipak podlegli nekoj vrsti internetskih prijevara, prijavite ju Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
Budite svjesni činjenice da prijevare postoje
Iako je Internet ostvario mnoge pogodnosti za ljude i olakšao nam živote na mnogo načina, mora se uzeti u obzir da je riječ o neiscrpnom mjestu informacija koje ima dva lica. Svaki korak koji poduzimamo online moramo poduzeti s određenom dozom opreza jer koliko nam pruža lagodniji život toliko nam ga može i zakomplicirati. Njihovo djelovanje posebno je naglašeno u doba globalnih događanja poput pandemije koronavirusa koji je idealna prilika za hakere i kiberkriminalce za iskorištavanje ljudskog straha i ranjivosti kako bi ih prevarili i ostvarili ekonomsku korist.