1579. To je broj stranaca u svim rangovima hrvatskog nogometa. Iako se naizgled čini da se radi o manipuliranim ili netočnim podacima, ovakva brojka samo dokazuje višegodišnji trend porasta stranaca u domaćim ligama. U SuperSport HNL, najvišem rangu hrvatskog nogometa, ukupni postotak stranih igrača doseže čak 41%, što znači da na strance otpada gotovo pola svih nogometaša u prvoj ligi. Kroz prvu polovicu prošlog desetljeća broj stranaca u hrvatskom nogometu je opadao iz godine u godinu, međutim, nakon 2018. primjetna je nagla uzlazna putanja po broju stranih nogometaša u Hrvatskoj. Radi li se o slučajnosti?
Očigledno je kako je za ovakav trend uvelike zaslužan uspjeh hrvatske reprezentacije na svjetskim smotrama. Višestruke medalje sa svjetskih prvenstava i ona srebrna iz Lige Nacija su zasigurno odaslale snažnu poruku o moći hrvatskog nogometa. Uspjesi reprezentacije su učvrstili Hrvatsku kao velesilu na nogometnoj mapi, te su ti uspjesi očito bili ključan faktor za strane nogometaše. Sve više stranih nogometaša dolazi u hrvatske lige jer, ponukani uspjehom hrvatskih nogometaša, smatraju da im takav potez može biti odskočna daska u nogometnim karijerama. Osim najvišeg ranga, ovakvi trendovi se mogu zapaziti i u nižim nogometnim ligama, kao i u malonogomometnoj ligi. Međutim, rezultati hrvatske reprezentacije nisu bili jedini faktor u povećanju stranih nogometaša. Ulazak Hrvatske u Europsku uniju je otvorio vrata nogometašima članicama Europske unije, odnosno omogućio im je lakši dolazak u hrvatsku ligu. Najbolje se to očituje u činjenici da je u razdoblju od 2009. do 2018., postotak stranaca u prvoj nogometnoj ligi porastao sa 22% na čak 42% posto, što znači da Hrvatska ima najveće povećanje od svih europskih liga u spomenutom razdoblju.
Očito je da se unutar saveza ovakvi događaji podupiru. Dovoljno govori činjenica da je u sezonama prije ulaska Hrvatske u EU, dopušteni koeficijent stranaca po ekipi bio 6, dok je u sezoni 2016/2017. taj broj porastao na 8 stranaca ( ne uključujući igrače iz EU). U teoriji, to bi značilo da hrvatska prvoligaška momčad može igrati ligu – bez iti jednog Hrvata u svom sastavu. U konačnici, što uopće znači povećanje stranaca za hrvatski nogomet? Dolazak stranaca u hrvatski nogomet bi prvenstveno trebao služiti povećanju kvalitete domaće lige, međutim, povećanje stranih igrača automatski znači smanjivanje domaćih igrača u nacionalnoj ligi. Što je u tom slučaju, najbolje rješenje za hrvatski nogomet?
UVOZ KOJI UGROŽAVA DOMAĆU PROIZVODNJU - KAKO POLJOPRIVREDNIke I HRVATSKI NOGOMET BRINU ISTE BRIGE?!
Izvršni odbor Hrvatskog nogomentog saveza
U pokušaju razjašnjavanja ovog fenomena, za komentar smo upitali i spotskog novinara Stjepana Matia iz redakcije Indexa. Stjepan Mati smatra da na povećanje broja stranaca u hrvatskim ligama utječu mnogi faktori, ali kako je zasigurno jedan od najvažnijih uspjeh hrvatske reprezentacije na velikim turnirima u posljednjih nekoliko godina. Velik faktor su zasigurno i povećani broj unosnih izlaznih transfera mladih talenata iz HNL-a: „Strani nogometaši i njihovi agenti jako dobro znaju da su brojni igrači iz HNL-a, najviše iz Dinama, ostvarivali ogromne transfere u inozemstvo i samim time im je HNL zanimljiv da u njega plasiraju svoje igrače u nadi da će i oni na taj način uzeti dio kolača.“ Također ističe činjenicu da je Hrvatska mnogo ugodnija zemlja za život od nekih nerazvijenih krajeva iz kojih strani nogometaši nerijetko dolaze, poput Afrike ili Latinske Amerike. Moderne tehnologije igračima olakšavaju prilagodbu u novoj zemlji, a ujedno i komunikaciju s obitelji, pa se sve veći broj stranih nogometaša danas ima hrabrosti zaputiti u nepoznati, udaljeni svijet u potrazi za uspjehom. Stjepan skreće pažnju na činjenicu da postoji dio stranih nogometaša u Hrvatskoj koji su u jednom trenutku shvatili da se neće ostvariti kao profesionalni nogometaši, pa su našli poslove u drugim strukama, nastavili igrati amaterski nogomet, te ono najvažnije – ostali u Hrvatskoj.
Stjepan Mati, sportski novinar
Po pitanju HNS-ove inicijative za povećanjem dopuštene kvote za strance, Mati objašnjava: „Inicijativa HNS-a da se poveća kvota stranaca u ligama ispod HNL-a (prvi rang natjecanja) najviše proizlazi iz toga što su domaći igrači postali puno skuplji nego stranci istog kvalitetivnog razreda što dugoročno može imati teške posljedice na budžete klubova. Primjera radi, ako jedan klub domaćeg igrača plaća, recimo, 2000 eura mjesečno, stranca iste kvalitete mogao bi dovesti za tisuću eura.“ Mati ističe kako HNS-ovo povećanje kvota za strane nogometaše može biti dobro kao kratkoročno rješenje, međutim gledajući dugoročno, ovakva politika bi mogla biti izrazito nepovoljna za domaće mlade igrače, kojima bi teški put do probijanja u prvu ili drugu ligu sada postao još teži „To se već odražava na HNL u kojem je iz godine u godinu sve više stranih igrača koje je lakše dovesti “gotove” iz inozemstva nego čekati da se neki mladi igrač razvije. To si mogu dopustiti neki slabiji klubovi, ali ovi najjači (Dinamo, Hajduk, Rijeka, Osijek) trebaju gotove i iskusne igrače koji mogu odmah biti pojačanja.“ Mati najveći problem, a ujedno i ironiju cijele situacije kratko sažima: “To je istovremeno paradoksalno jer najveći hrvatski klubovi žive od prodaje domaćih igrača koje su razvijali kroz par sezona, a na ovaj način upravo njima otežavaju razvoj i tako dugoročno potencijalno ugrožavaju vlastitu egzistenciju jer se vrlo rijetko događa da neki klub iz HNL-a zaradi na prodaji stranog igrača.”
S obzirom da je uz povećanje kvota za strance, HNS najavio i mjeru o “naturalizaciji” nogometaša iz naše regije, pitanje je kako će ta mjera utjecati na domaće igrače. Stjepan Mati nije optimističan po tom pitanju: “Tretiranje “ex-YU” igrača kao domaće bio bi dodatan udarac za domaće igrače jer se “ex-Yu” igrači zbog izostanka jezične barijere i kulturoloških razlika lako adaptiraju i to im je dodatni adut uz činjenicu da su jeftiniji”.” Dugoročno gledajući, stvari ne izgledaju najbolje po pitanju razvoja domaćih igrača. Inzistiranje na kupovini stranih igrača jer su jeftiniji, a ne na razvijanju domaćih igrača, potencijalno se može pokazati pogubnom strategijom za HNL. Ostaje vidjeti u kojem će se smjeru stvari razvijati..
NAJVRiJEDNIJEG DEFANZIVCA SVIJETA MOŽDA MOŽETE PRONAĆI NA KLUPI VLASTITOG OMLADINSKOG POGONA, vrijedi pokušati...
Marjan Šišić i Joško Gvardiol
S obzirom da nam je sad jasno zašto strani nogometaši dolaze u Hrvatsku, ostaje nam odgovoriti na pitanje; kako dolaze, tko ih dovodi te tko su posrednici u njihovim transferima. Za odgovore na ta pitanja najbolje je upitati nogometne menadžere, pa smo se za upit obratili Marjanu Šišiću, hrvatskom nogometnom menadžeru koji zastupa mnoga domaća i internacionalna imena, uključujući i Joška Gvardiola - obrambenog igrača za kojeg je plaćena najveća odšteta u povijesti nogometa. Zanimljiva je činjenica kako Joško, u trenutku kada ga Šišić potpisuje, nije bio prvotimac Dinama u svom godištu. To je najbolji mogući primjer pronalaženja igrača iz vlastitog "bazena". Šišić objašnjava kako , po pitanju skautiranja stranih nogometaša, tu djelatnost obavlja u suradnji sa provjerenim partnerima. Napominje kako su njegova osnovna baza njegov njemački partner, ujedno i vlasnik nogometne akademije u Gani (iz čije su akademije proizašli Ohandza, ex igrač Hajduka, kao i Patrick Kesse, mladi nogometaš o čijoj ćemo sudbini reći nešto više kasnije), te partneri iz Portugala (zaslužni za dolazak Soudania i Iva Pinte u Dinamo) te Češke ( zaslužni za dolaske Kadziora i Lecjaksa). „ U osnovi, oni mi predlože igrača, kojeg pogledam putem Wyscouta, uživo, na „highlightsima“ te na televiziji( 2 - 3 cijele utakmice, a najbolje sve nabrojano) i onda odlučimo kojem ćemo klubu u HNL - u predložiti kojeg igrača. Osnova je, dakle, networking i povjerenje u partnere izvana te nakon toga i osobni scouting.“
Franck Ohandza i Marjan Šišić
Napominje kako je osobni scouting mnogo teži kada se radi o nogometašima koji dolaze iz Afrike ili Južne Amerike, pa zato preferira rad s mladim nogometašima u Europi. Marjan Šišić također napominje da se u situacijama gdje igrač dolazi iz Afrike ili J. Amerike, tranzicija najbolje obavlja ukoliko igrač ostvari transfer u povijesno blisku zemlju ( npr. nogometašima iz Senegala i Kameruna je najpovoljniji transfer u Francusku, Brazilcima u Portugal, Argentincima u Španjolsku ili Italiju..) Na pitanje što misli o potencijalnom povećanju kvota za broj stranaca u HNL-u, Šišić iznosi svoje brige: „Neshvatljivo je da je naša liga već sada pretrpana strancima upitne kvalitete i domaćim starim igračima umjesto da se otvara prostor novim, domaćim mladim talentima.Sukladno tome, apsolutno sam protiv povećanja kvote stranaca.Takvo što ima smisla samo u puno, puno bogatijim ligama od naše.“ Šišić napominje da bi HNL trebala biti razvojna liga prvenstveno za domaće igrače, s obzirom da domaći klubovi žive isključivo od proizvodnje i prodaje domaćih igrača, a ne od ulaganja u strane nogometaše te njihove preprodaje. Nadalje, Šišić ističe sljedeće: „ ...Održivu budućnost naših klubova vidim isključivo u razvoju akademija i pružanju šansi domaćim igračima. Samo eventualno u naša dva ili tri kluba sa najvećim budžetima ima smisla dovesti stranca, koji onda mora biti provjereno pojačanje za lov na naslov prvaka i europske utakmice.“ Šišić također napominje da se čak i u takvim slučajevima treba dati prednost stranim igračima kojima će prilagodba na državu i ligu biti brža i lakša: „Tu moram izdvojiti Rijeku koja radi upravo to i dovodi igrače koji već prethodno imaju nekakve veze sa Hrvatskom i / ili regijom ( Gavranović, Drmić, Ivanović, Pašalić, Galešić, Čolak, Vrančić..).“ Šišićev stav po pitanju povećanja kvota za strane nogometaše je jasan, međutim, što o svemu misle strani nogometaši u Hrvatskoj?
„Šibenik je pravi korak prema ostvarenju mog sna.“
Ransford Appah na treningu HNK Šibenika
Jedan od 1579 stranih nogometaša u Hrvatskoj je i Ransford Appah, mladi nogometaš iz Gane. Rođen je 2003. godine u gradu Ashaimanu u regiji Accra, na samom jugu Gane. Ransford je trenutno član HNK Šibenik, čija se prva ekipa natječe u 1.NL (drugi najveći rang). Ransford kaže kako se zaljubio u nogomet od svog prvog kontakta sa sportom, a trenira ga od osme godine. „Dok smo bili djeca, najdraži dio dana mi je uvijek bio kad bi se okupio sa svojim prijateljima i samo igrao nogomet“, ističe Ransford. Nakon nekoliko godina igranja za lokalni tim, uslijedio je transfer u WAFA-u (West African football academy), klub čija seniorska momčad nastupa u prvoj ligi Gane. Kao što mu i samo ime govori, klub je poznat kao tvornica mladih nogometaša koja okuplja najbolje mlade talente sa zapada Afrike.
Njihova akademija je jedna od najboljih u zapadnoj Africi, pa ne čudi da se na njihovim utakmicama nerijetko može pronaći veliki broj europskih skauta koji pomno promatraju i analiziraju mlade nogometaše. Ransfordu su dobre igre u WAFA-i omogućile sljedeći veliki iskorak – odlazak u Europu. „Imam samo jedan san – uspjeti na najvećoj razini u europskom nogometu ... Nakon dobrih igara za WAFA-u, bilo je nekoliko ponuda iz Europe, posebice iz Austrije.“ – ističe Ransford Appah. Nedugo nakon toga, svoju ponudu je poslao i HNK Šibenik. Ransford napominje kako je odmah znao da je to pravi potez za njegovu karijeru. „Šibenik je pravi korak prema ostvarenju mog sna.“, napominje Appah, čiji su menadžeri iz njemačke „Skylar Talent“ agencije ubrzo dogovorili transfer sa HNK Šibenikom.
Ransford Appah na treningu HNK Šibenika
Ransford napominje kako dolazak u Hrvatsku nije bio slučajan, te da je vrlo dobro upoznat s uspjesima hrvatskih nogometaša, kao i reprezentacije. „Hrvatski nogomet je jako kvalitetan, to se lako može zaključiti po jakim imenima kao i nedavnim uspjesima reprezentacije. Po meni su i dalje podcjenjeni.“ – zaključio je Ransford. Ističe kako ga razvoj i napredak mladih nogometaša u Hrvatskoj ohrabruje, te se nada da će i on uskoro postati jedan od onih kojima će hrvatski nogomet biti odskočna daska. Iako je Ransfordu, kao i svakom drugom mladom nogometašu, glavni cilj zaigrati za neku od velikih europskih momčadi, ističe da je u potpunosti posvećen tome da doprinese Šibeniku kvalitetom svojih igara. „Uvijek razmišljam o tome koji je sljedeći ispravni korak za moju karijeru, ali smatram da je za iskorak potrebno maksimalno doprinjeti timu za kojeg trenutno igram. Imam velike snove i želim ih ostvariti, ali sam usredotočen na trenutnu ekipu“, napominje mladi ganski nogometaš.
Po pitanju situacije u Šibeniku, Ransford se susreo s nekim birokratskim problemima koji su ga spriječili od debitiranja za prvu momčad. Zasad je igrao samo za rezervnu momčad Šibenika, koja se natječe u županijskom rangu nogometa. „Nažalost zbog problema s dokumentima još nisam debitirao za prvu momčad. Sada su dokumenti rješeni i očekujem svoj debi uskoro. Jako se radujem tomu!“ Što se tiče samog života u Hrvatskoj, napominje kako su mu klub i menadžment pomogli sa smještajem i prilagodbom. Ransford je u Hrvatsku došao sam, bez obitelji i prijatelja. „Iako sam došao sam i nedostaju mi prijatelji i obitelj, moram priznati kako su mi suigrači mnogo pomogli; zabavni su pa mi nije trebalo dugo da se prilagodim i postanem dio ekipe“ Ransford ističe da mu se u Hrvatskoj sviđa, da su svi uvjeti odgovarajući i da su dosadašnja iskustva s ljudima i više nego pozitivna. Kaže kako za sada zasigurno ostaje u Hrvatskoj. „Stvarno želim započeti nešto. Kao što sam rekao, trenutno sam fokusiran na Šibenik, a što će se dogoditi nakon toga, vidjet ćemo!“ – zaključio je Ransford.
Erick je u hrvatskoj odigrao svoju "utakmicu života" i osvojio show koji ga je doveo u nk karlovac 1919
Jedan od mnogobrojnih stranih nogometaša koji su u Hrvatsku stigli s nadom o ostvarenju svojih nogometnih snova je Erick Ken-Iti Tsuitida Vanzela. Riječ je o mladom brazilskom nogometašu koji je trenutno član HNK Karlovac 1919. Erick se rodio u Sao Jose do Rio Pretu, iako je cijelu svoju mladost proveo u gradu Jose Bonifacio u federalnoj državi Sao Paulo. Kako kaže, nogometom se bavi praktički cijeli život. Sa 9 godina je počeo trenirati futsal, a u organizirani nogomet se uključio u svojoj jedanaestoj godini. Ističe kako mu je oduvijek prioritet bio igrati nogomet te održavati dobar uspjeh po pitanju obrazovanja. U Hrvatskoj je već gotovo dvije i pol godine, a HNK Karlovac 1919 nije prvi hrvatski klub koji ga je angažirao. Nastupao je za Naftaš iz Ivanića, a službeni ugovor mu je osigurao i Dinamo Zagreb povodom osvajanja natjecanja „Utakmica života“. Erick, međutim, nije upisao nastupe za Dinamo. Priliku za dolazak u Hrvatsku je dobio preko nogometne akademije NK BSK Brasil.
„U Hrvatsku sam stigao preko akademije NK BSK Brasil. Riječ je o nogometnoj akademiji koja ima partnerstvo s nekim klubovima u Hrvatskoj kao što je NK BSK Bijelo Brdo.“ Što se tiče dolaska u Hrvatsku, Erick ističe kako nije svjesno i namjerno odabrao Hrvatsku, već se transfer dogodio slučajno. „Došao sam u Hrvatsku strikno kako bih igrao nogomet. Dolazak se dogodio slučajno, nije bio planiran...Bio sam jedan od odabranih igrača koji su ostvarili transfer u Hrvatsku.“
Kao što je istaknuo, Erick nije bio jedini igrač iz brazilske akademije koji je ostvario transfer u Hrvatsku. Zajedno s njim su u Hrvatsku došli još 2 mlada brazilska nogometaša, kao i jedan čileanski nogometaš. Napominje kako ga u ovom trenutku predstavlja hrvatski menadzer, Ivan Rukavina. Erick ističe kako mu je u početku bilo teško, ali da su mu suigrači i uprava u svim dosadašnjim klubovima uvelike pomogli po pitanju prilagodbe na novu okolinu. Trenutno je zadovoljan svojom situacijom.
„Sviđa mi se u Hrvatskoj, jako sam zadovoljan. Posebice sada kada malo bolje razumijem i pričam hrvatski pa sad mogu i komunicirati i s onima koji ne razumiju engleski“ Erick smatra da je dolazak u Hrvatsku bio dobar potez te se nada daljnjem napretku i potencijalno uspješnoj karijeri.
od ganca do varaždinca?!
Patrick Junior Osei, među poznanicima poznatiji kao Kesse, rođen je 1999. godine u Gani. Nogometom se bavi praktički cijeli život, a u Gani je svoj nogometni put tesao u raznim akademijama. U Hrvatskoj je proveo posljednjih 5 godina igrajući za razne hrvatske klubove. Trenutno je član NK Dubrava, koja se natječe u 1. NL (drugi rang natjecanja). Najveće uspjehe ostvario je u NK Varaždinu, u kojem je proveo 6 mjeseci. Za vrijeme njegova boravka u Varaždinu, klub je izborio ulazak u najelitniji rang hrvatskog nogometa. Pažnju je privukao i hrvatskom nogometnom izborniku, Zlatku Daliću, čiji je sin ujedno i predsjednik NK Varaždina. U svojoj mladoj nogometnoj karijeri, Patrick je također igrao za NK Podravinu, NK Varteks, NK Segestu iz Siska, kao i za zagrebački klub NK Trnje.
U 5 godina života u Hrvatskoj, naučio je jezik dovoljno dobro da ga razumije, međutim još uvijek ima problema sa pričanjem na hrvatskom, pa se zato služi s engleskim jezikom. Kako kaže, u Hrvatskoj se jako dobro snašao i prilagodio. Za sebe kaže da se osjeća kao Hrvat i kao „Varaždinec“.
Iako se susreo s rasizmom u nekoliko navrata, kaže kako su ljudi u Hrvatskoj prema njemu dragi i ugodni. Namjerava ostati u Hrvatskoj koliko god je to moguće, iako postoji šansa da ga nogometna karijera odvede ka novim izazovima.
Tekstovi: Lucijan Ožegović Naslovi i infografike: Domagoj Tičak Prikupljanje podataka i kontakt s protagonistima: Lucijan Ožegović i Domagoj Tičak