Potreba i nagon za preživljavanjem postoje otkad je svijeta. Od jednostavnih biljaka i životinja koji su se u vodama borili za opstanak i dominaciju, preko prvih oblika na kopnu, pa sve do prvih kralježaka, sisavaca te na kraju i samog čovjeka. Obraniti se od predatora i utažiti glad bile su dvije ključne strategije za preživljavanje. Obje su strategije itekako obilježile povijest svijeta, a mi ćemo se u ovom radu pozabaviti onom koja se odnosi na utaživanje gladi.
Kako su to ljudi u početcima radili?
Prvi su stočari pripitomljavali divlje životinje, držali ih u krdima i brinuli o njima, a kasnije ih koristili za prehranu te izradu odjeće i raznog oružja. Nomadski stočari su se pak neprestano premještali i išli ''trbuhom za kruhom''.
Prva revolucija, neolitska, dogodila se oko osam tisuća godina prije nove ere, a njezino glavno obilježje je početak uzgoja usjeva. Revolucionari su shvatili da tako mogu prehraniti deset puta više gladnih usta nego lovom i skupljanjem plodova. Ubrzo nakon toga, drevni egipatski ratari shvatili su da je za uspjeh usjeva potrebna voda. Stoga su razvili različite sustave navodnjavanja u dolinama rijeka.
Metode obrađivanja zemlje i korištenja poljoprivrede polako su se razvijali kroz tisućljeća, neovisno o tome jesu li se vodili ratovi ili je vladao mir. Poljoprivreda je bila ključna za preživljavanje. Druga revolucija dogodila se u 18. stoljeću, točnije 1750-ih na području Britanije. Uzgoj naveliko i poboljšanje poljoprivrednih tehnika postala su osnovna načela nove ere poljoprivrede.
Od 1750. niz velikih promjena najavio je eru moderne poljoprivrede. Ključne novine su bile uzgoj naveliko, intenzivan uzgoj životinja i poboljšanje poljoprivrednih tehnika, kao što je četverogodišnja izmjena kulture, a sve su se najprije počele primjenjivati u Britaniji.
Izumom visokorodnih vrsta zbog povećanja proizvodnje pšenice i riže, došlo je do treće, zelene, revolucije u poljoprivredi. 1960-ih godina počela su se upotrebljavati umjetna gnojiva i razni pesticidi, a ubrzo nakon toga došlo je i do izuma poljoprivredne mehanizacije koja je uvelike smanjila potrebnu radnu snagu, a povećala proizvodnju.
I evo nas u 2023. godini - kada je osnovni cilj maksimiziranje prinosa po jedinici poljoprivredne proizvodnje.
'' Treba prekinuti ovaj rat protiv malih farmera. Zdravlje plodnog zemljišta, biljaka, životinja i ljudi su neraskidivo povezani.''
- A. Howard
- A. Howard
Zelena, a uništava prirodu?
Već je dobro poznato da čovjek svojim djelatnostima uvelike pridonosi klimatskim promjenama. Jedna od tih djelatnosti je i ovakva poljoprivreda, a uz nju tu su i energetika, industrijski procesi i gospodarenje otpadom, ali i prekomjerno korištenje prirodnih dobara poput šuma. Poljoprivreda, zajedno sa šumarstvom, ima gotovo najveći utjecaj na stakleničke plinove, odmah nakon energetike.
Osim što iskorištava zemljišta i troši fosilna goriva, poljoprivreda izravno pridonosi emisiji stakleničkih plinova, i to kroz, primjerice, proizvodnju riže i uzgoj stoke. I Međunarodna komisija o klimatskim promjenama (IPCC) prepoznala je poljoprivredu kao jedan od tri glavna uzroka povećanja stakleničkih plinova u posljednjih 250 godina.
Klimatske promjene i poljoprivreda veoma su povezani procesi. Ako malo zavirimo u povijest, vidjet ćemo da su velike promjene na površini planeta Zemlje nakon 1750. proizašle upravo iz deforestacije u umjerenim regijama. Naime, tada su neke šume „izbrisane“ u svrhu stvaranja polja i pašnjaka.
Aktivnosti povezane sa stočarstvom također mogu negativno utjecati na zemljišta. U 2010. fermentacija u ishrani goveda činila je 43 posto ukupnih emisija stakleničkih plinova iz svih poljoprivrednih aktivnosti u svijetu.
Dakle, konvencionalna poljoprivreda velik je izvor emisija stakleničkih plinova te je ovisna o fosilnim gorivima – za tešku mehanizaciju te proizvodnju pesticida i mineralnih gnojiva. Sve to čini ju neodrživom, a posljedice su smanjivanje mogućnosti tla da kontinuirano proizvodi hranu, narušavanje stabilnosti ekosustava, doprinos klimatskim promjenama i teškim zdravstvenim posljedicama za ljude.
Vrijeme za promjene
Održiva poljoprivreda ima ulogu u ublažavanju klimatskih promjena ili na prilagodbu na njih. Poljoprivreda prilagođena klimatskim promjenama primjenjuje direktne i indirektne mjere i postupke, a neke od najvažnijih su konzervacijska poljoprivreda, održivi sustav uzgoja biljaka i životinja, održivo šumarstvo, plodoredi, uzgoj međuusjeva, uzgoj cover, catch, cash usjeva, pravilno gospodarenje vodom, praćenje vremenskih prognostičkih modela, protupoplavne mjere, uzgoj otpornijih usjeva i introdukcija stranih kultivara.
Je li onda možda vrijeme za četvrtu poljoprivrednu revoluciju? Ili se ona već odvija širenjem održive poljoprivrede?
Već je dobro poznato da čovjek svojim djelatnostima uvelike pridonosi klimatskim promjenama. Jedna od tih djelatnosti je i ovakva poljoprivreda, a uz nju tu su i energetika, industrijski procesi i gospodarenje otpadom, ali i prekomjerno korištenje prirodnih dobara poput šuma. Poljoprivreda, zajedno sa šumarstvom, ima gotovo najveći utjecaj na stakleničke plinove, odmah nakon energetike.
Osim što iskorištava zemljišta i troši fosilna goriva, poljoprivreda izravno pridonosi emisiji stakleničkih plinova, i to kroz, primjerice, proizvodnju riže i uzgoj stoke. I Međunarodna komisija o klimatskim promjenama (IPCC) prepoznala je poljoprivredu kao jedan od tri glavna uzroka povećanja stakleničkih plinova u posljednjih 250 godina.
Klimatske promjene i poljoprivreda veoma su povezani procesi. Ako malo zavirimo u povijest, vidjet ćemo da su velike promjene na površini planeta Zemlje nakon 1750. proizašle upravo iz deforestacije u umjerenim regijama. Naime, tada su neke šume „izbrisane“ u svrhu stvaranja polja i pašnjaka.
Aktivnosti povezane sa stočarstvom također mogu negativno utjecati na zemljišta. U 2010. fermentacija u ishrani goveda činila je 43 posto ukupnih emisija stakleničkih plinova iz svih poljoprivrednih aktivnosti u svijetu.
Dakle, konvencionalna poljoprivreda velik je izvor emisija stakleničkih plinova te je ovisna o fosilnim gorivima – za tešku mehanizaciju te proizvodnju pesticida i mineralnih gnojiva. Sve to čini ju neodrživom, a posljedice su smanjivanje mogućnosti tla da kontinuirano proizvodi hranu, narušavanje stabilnosti ekosustava, doprinos klimatskim promjenama i teškim zdravstvenim posljedicama za ljude.
Vrijeme za promjene
Održiva poljoprivreda ima ulogu u ublažavanju klimatskih promjena ili na prilagodbu na njih. Poljoprivreda prilagođena klimatskim promjenama primjenjuje direktne i indirektne mjere i postupke, a neke od najvažnijih su konzervacijska poljoprivreda, održivi sustav uzgoja biljaka i životinja, održivo šumarstvo, plodoredi, uzgoj međuusjeva, uzgoj cover, catch, cash usjeva, pravilno gospodarenje vodom, praćenje vremenskih prognostičkih modela, protupoplavne mjere, uzgoj otpornijih usjeva i introdukcija stranih kultivara.
Je li onda možda vrijeme za četvrtu poljoprivrednu revoluciju? Ili se ona već odvija širenjem održive poljoprivrede?
Održiva poljoprivreda, autor: Antonija Vulić
eUROPSKA UNIJA I ODRŽIVOSTEkološka poljoprivreda ima ključnu ulogu u očuvanju prirodnih staništa i razvoju održivog sustava proizvodnje hrane u cijelom svijetu, a njezin utjecaj na okoliš i bioraznolikost je znatno manji u odnosu na konvencionalnu poljoprivredu. Važne su poljoprivredne površine namijenjene ekološkom uzgoju u EU, koje su kroz godine kontinuirano rasle, kako u apsolutnim, tako i u relativnim iznosima. Prema podacima iz Nacionalnog akcijskog plana razvoja ekološke poljoprivrede 2023.-2030., ukupna ekološka poljoprivredna površina EU 2019. je iznosila čak 14,6 milijuna hektara (ha), što predstavlja značajno povećanje od 46,09 posto u odnosu na 9,9 milijuna hektara zabilježenih 2012. godine. U udjelu ekološke poljoprivredne površine u ukupnoj korištenoj poljoprivrednoj površini na razini država članica 2019., u EU godinama prednjači Austrija, koja je na nacionalnoj razini već ispunila cilj od barem 25% (25,33%) površine pod ekološkom proizvodnjom, koji EU želi ostvariti do 2030. godine. Odmah uz nju, na vrhu ljestvice su i Estonija (22,33%) te Švedska (20,43%). Na donjem dijelu ljestvice nalaze se zemlje s najmanjim udjelom ekološke poljoprivredne površine: Bugarska (2,34%), Irska (1,63%) te Malta (0,47%). Hrvatska se također nalazi u donjem dijelu ljestvice, s udjelom od 7,19%, koji je nešto niži od udjela na razini EU-28 (7,92%). Kada govorimo o ekološkoj poljoprivredi nužno je osim površina namijenjenih za ekološku proizvodnju razmotriti i proizvođače te prerađivače ekološke poljoprivrede. Trendovi u razdoblju od 2012. do 2019. ukazuju na kontinuirani rast broja proizvođača i prerađivača na razini EU. Iako je većina država članica imala rast svih navedenih varijabli, postoje razlike u stopama rasta istih. Također, zemlje članice koje su imale najveći apsolutni rast površina namijenjenih ekološkoj proizvodnji bilježile su i najveći porast broja proizvođača i prerađivača. U državama članicama EU prevladava ekološki uzgoj peradi, ovaca te goveda, dok manjinu ekološkog uzgoja čini uzgoj koza i svinja. Promatrajući udjele površina namijenjenih ekološkoj proizvodnji pojedinih usjeva/nasada odnosno udjele oranica, trajnih travnjaka te trajnih nasada, na razini EU u 2019. bilježi se trend najvećeg udjela oranica (45,3%), zatim trajnih travnjaka (43,7%) te naposljetku trajnih nasada, kojeg prati i Hrvatska. Potrošnja na proizvode ekološke poljoprivrede diljem EU ovisi o raznim faktorima, uključujući i kupovnu moć stanovnika zemlje. Kao zemlja s manjom kupovnom moći, Hrvatska spada u zemlje u kojima stanovnici izdvajaju u prosjeku 24 eura za kupovinu ekoloških proizvoda, naspram primjerice Danske, u kojoj stanovnici izdvajaju do 344 eura prilikom kupovine ekoloških proizvoda. |
ODRŽIVA POLJOPRIVREDA U HRVATSKOJ
Dijaprojekcija (izradila Matea Lauš) prikazuje istaknute stavke kada je riječ o održivoj poljoprivredi u županijama u Hrvatskoj. Foto: OPG Novak
Sve je počelo 2001. godine kada je Republika Hrvatska izglasala i usvojila Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. On uređuje pitanja ekološke proizvodnje i trgovine ekološkim proizvodima, obavljanja kontrole i nadzora, postupka certificiranja ekoloških proizvoda i poticaja za ekološku poljoprivredu. Njezin značaj na teritoriju Republike Hrvatske dodatno se intenzivira 2005. godine.
Razdoblje do 1991. godine nije obilježeno značajnijim zbivanjima, osim postupaka nekolicine entuzijasta koji su potvrdili mogućnost razvoja ekološke poljoprivrede. Razdoblje od 1991. do 2001.: veliki utjecaj na razvoj ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj. Prirodni resursi su zbog Domovinskog rata bili pošteđeni prevelike industrijalizacije, a zbog čistoće i nezagađenosti vode i tla, Hrvatska se počinje percipirati kao zemlja iznimnog potencijala za razvoj ekološke poljoprivrede. U tom razdoblju javljaju se prve specijalizirane trgovine zdrave hrane, osnivaju se udruge, kao i Savez za biološko organsko gospodarenje. Godine 1997. osnovan je i Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, čiji je cilj bio dati potporu razvoju obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i ruralnog prostora.
Danas su države usmjerene i raznim udrugama i zadrugama koje su aktivne u promociji ekološke poljoprivrede, održavanju eko-sajmova, edukaciji i ostalome.
Pozitivni trendovi?
Hrvatska je u 2019. imala 108.127 ha površina pod ekološkim uzgojem, što je činilo 7,2 posto ukupne korištene poljoprivredne površine u Hrvatskoj te godine. Udio poljoprivrednih površina pod ekološkom proizvodnjom u 2019. na razini RH (7,2 posto) sličan je udjelu na razini u EU (7,92 posto), ali kada promatramo Hrvatsku u odnosu na neke druge države članice (kao što je primjerice Austrija s 25,33 posto površine pod ekološkom proizvodnjom), vidimo da Hrvatskoj preostaje dug put do dostizanja cilja od barem 25 posto površine pod ekološkom proizvodnjom, koji EU želi ostvariti do 2030. godine.
Lijepa naša prati trend kontinuiranog rasta broja proizvođača. Naime, upravo je kod nas zabilježena najveća postotna promjena broja proizvođača na razini EU od 2012. do 2019., od čak 237,2 posto te treća najveća postotna promjena na razini EU od 2018. do 2019. od 17,8 posto. Međutim, kada je riječ o broju prerađivača, Hrvatska bilježi ispodprosječne rezultate te nije prisutan kontinuiran rast kao kod proizvođača. Tako je u 2020. smanjen broj prerađivača u odnosu na godinu ranije.
Sve je počelo 2001. godine kada je Republika Hrvatska izglasala i usvojila Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. On uređuje pitanja ekološke proizvodnje i trgovine ekološkim proizvodima, obavljanja kontrole i nadzora, postupka certificiranja ekoloških proizvoda i poticaja za ekološku poljoprivredu. Njezin značaj na teritoriju Republike Hrvatske dodatno se intenzivira 2005. godine.
Razdoblje do 1991. godine nije obilježeno značajnijim zbivanjima, osim postupaka nekolicine entuzijasta koji su potvrdili mogućnost razvoja ekološke poljoprivrede. Razdoblje od 1991. do 2001.: veliki utjecaj na razvoj ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj. Prirodni resursi su zbog Domovinskog rata bili pošteđeni prevelike industrijalizacije, a zbog čistoće i nezagađenosti vode i tla, Hrvatska se počinje percipirati kao zemlja iznimnog potencijala za razvoj ekološke poljoprivrede. U tom razdoblju javljaju se prve specijalizirane trgovine zdrave hrane, osnivaju se udruge, kao i Savez za biološko organsko gospodarenje. Godine 1997. osnovan je i Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, čiji je cilj bio dati potporu razvoju obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i ruralnog prostora.
Danas su države usmjerene i raznim udrugama i zadrugama koje su aktivne u promociji ekološke poljoprivrede, održavanju eko-sajmova, edukaciji i ostalome.
Pozitivni trendovi?
Hrvatska je u 2019. imala 108.127 ha površina pod ekološkim uzgojem, što je činilo 7,2 posto ukupne korištene poljoprivredne površine u Hrvatskoj te godine. Udio poljoprivrednih površina pod ekološkom proizvodnjom u 2019. na razini RH (7,2 posto) sličan je udjelu na razini u EU (7,92 posto), ali kada promatramo Hrvatsku u odnosu na neke druge države članice (kao što je primjerice Austrija s 25,33 posto površine pod ekološkom proizvodnjom), vidimo da Hrvatskoj preostaje dug put do dostizanja cilja od barem 25 posto površine pod ekološkom proizvodnjom, koji EU želi ostvariti do 2030. godine.
Lijepa naša prati trend kontinuiranog rasta broja proizvođača. Naime, upravo je kod nas zabilježena najveća postotna promjena broja proizvođača na razini EU od 2012. do 2019., od čak 237,2 posto te treća najveća postotna promjena na razini EU od 2018. do 2019. od 17,8 posto. Međutim, kada je riječ o broju prerađivača, Hrvatska bilježi ispodprosječne rezultate te nije prisutan kontinuiran rast kao kod proizvođača. Tako je u 2020. smanjen broj prerađivača u odnosu na godinu ranije.
Osim toga, Hrvatska prati trendove na razini EU po pitanju strukture poljoprivrednih površina koje se koriste za ekološku proizvodnju. Promatrajući udjele površina namijenjenih ekološkoj proizvodnji pojedinih usjeva/nasada odnosno udjele oranica, trajnih travnjaka te trajnih nasada, na razini EU u 2019. bilježi se trend najvećeg udjela oranica (45,3 posto), zatim trajnih travnjaka (43,7 posto) te naposljetku trajnih nasada kojeg prati i Hrvatska s udjelom oranica od 48,63 posto, trajnih travnjaka od 37,6 posto te trajnih nasada od 13,7 posto.
Neiskorišteni potencijal
Dok u EU prodaja ekoloških proizvoda u turističke svrhe raste sve više zbog sve veće prisutnosti ekoagroturizma, u Hrvatskoj ekološki proizvođači još uvijek nisu dovoljno iskoristili taj kanal prodaje. Rezultati anketnog upitnika nad ekološkim proizvođačima pokazali su da skoro 80 posto ekoloških proizvođača ne prodaje svoje proizvode u turističke svrhe i kao razlog istome najviše ih navodi da ne posjeduju dovoljno velike proizvodne kapacitete koji bi mogli adekvatno opskrbiti potražnju za njihovim proizvodima. Ipak, takve proizvođače treba podupirati.
Neiskorišteni potencijal
Dok u EU prodaja ekoloških proizvoda u turističke svrhe raste sve više zbog sve veće prisutnosti ekoagroturizma, u Hrvatskoj ekološki proizvođači još uvijek nisu dovoljno iskoristili taj kanal prodaje. Rezultati anketnog upitnika nad ekološkim proizvođačima pokazali su da skoro 80 posto ekoloških proizvođača ne prodaje svoje proizvode u turističke svrhe i kao razlog istome najviše ih navodi da ne posjeduju dovoljno velike proizvodne kapacitete koji bi mogli adekvatno opskrbiti potražnju za njihovim proizvodima. Ipak, takve proizvođače treba podupirati.
Najčešći problemi naših ekoloških poljoprivrednika
Izrael istovremeno ima lošije uvjete i održiviju poljoprivredu nego Hrvatska
|
Kad bismo u obzir uzeli samo informacije poput broja obradivih površina i nestašice vode, mogli bismo pomisliti da je Izrael zemlja koja nema nikakvu, a pogotovo ne održivu poljoprivredu. Ipak, oni su u ovom aspektu dosta napredniji od nas.
Za početak, Izrael koristi sustav navodnjavanja „kap po kap“ ,čime „štede vodu koja se cijevima dovodi do svake biljke i vlaži mali dio zemljišta. Također, time su smanjeni troškovi energije, pojava korova i bolesti. Takav je sustav prikladan za sve tipove tla, manje se narušava njegova struktura, a navodnjavati je moguće i po vjetru. Sastoji se od pogonskog dijela s filtrom, cijevi koje su uglavnom od polietilena i kapaljki. Ovaj sustav ima visoke troškove ugradnje, korištenja i održavanja pa je prikladan za dohodovne kulture. No, troškovi rada i korištenja kapanja manji su nego kod ostalih načina, jer se troši manje vode i energije“. |
Država Izrael danas proizvodi najveći dio potrebne hrane za svoje potrebe, a uvozi samo žitarice, uljarice, kavu, kakao i šećer. Uvoz je višestruko pokriven izvozom drugih poljoprivrednih proizvoda. Uzgajaju se mnoge vrste cvijeća, voća i povrća, naročito u područjima s toplijom klimom, što daje uzgajivačima prednost na europskim tržištima.
Izrael se smatra zemljom s „apsolutnom“ nestašicom vode (<500 m3 godišnje po stanovniku). Gospodarenje vodama u Izraelu karakteriziraju ograničeni izvori slatke vode, loša prirodna raspodjela tih resursa te raspoređena i rastuća populacija. Jedna je od zemalja na svijetu koja je uložila impresivne napore i resurse kako bi se nosila s nestašicom vode. Tijekom godina su prikupili značajno znanje i razvili učinkovite strategije za poticanje produktivne poljoprivrede u kontekstu nedostatka vode.
Osim što su u Izraelu izumili sustav navodnjavanja „kap po kap“, tu su i solarizacija tla, korištenje otpadnih voda u svrhu navodnjavanja i različiti projekti biotehnologije. Čak 50 posto poljoprivredne površine se navodnjava, za razliku od Hrvatske u kojoj je to manje od dva posto.
Izrael se smatra zemljom s „apsolutnom“ nestašicom vode (<500 m3 godišnje po stanovniku). Gospodarenje vodama u Izraelu karakteriziraju ograničeni izvori slatke vode, loša prirodna raspodjela tih resursa te raspoređena i rastuća populacija. Jedna je od zemalja na svijetu koja je uložila impresivne napore i resurse kako bi se nosila s nestašicom vode. Tijekom godina su prikupili značajno znanje i razvili učinkovite strategije za poticanje produktivne poljoprivrede u kontekstu nedostatka vode.
Osim što su u Izraelu izumili sustav navodnjavanja „kap po kap“, tu su i solarizacija tla, korištenje otpadnih voda u svrhu navodnjavanja i različiti projekti biotehnologije. Čak 50 posto poljoprivredne površine se navodnjava, za razliku od Hrvatske u kojoj je to manje od dva posto.
šTO JE S HRANOM?
|
I u aspektu proizvodnje hrane posljednjih se godina susrećemo s nekim trendovima. Jedan od njih su genetski modificirani (GMO) proizvodi na policama naših trgovina. Članstvo u Europskoj uniji, kojoj je Hrvatska pristupila 1. srpnja 2013., donijelo je mogućnost plasiranja genetski modificirane hrane na hrvatsko tržište. Sve u skladu s europskim regulativama, među kojima je i direktiva uvođenja GMO proizvoda, uz poštivanje odredbi provedenih propisa. Sanitarna inspekcija Ministarstva zdravlja provela je istraživanja i otkrila je uzorke GMO-a u vrijednosti do 0,9 posto u proizvodima na hrvatskom tržištu. |
Ipak, pokazalo se da se njihova prisutnost bilježi nenamjernom tehnološkom kontaminacijom. Koliko je GMO hrana raširena u Hrvatskoj pratimo od 2007. i najvažniji zaključak je da nisu uočeni štetni utjecaji po čovjekovo zdravlje.
Kad je riječ o broju ekoloških poljoprivrednih proizvođača, u godinama od 2013. do 2022. bilježimo stalni rast, što je prikazano u gornjoj infografici. U skladu s tim podacima, možemo zaključiti da ekološka poljoprivreda u Republici Hrvatskoj napreduje iz godine u godinu, ali još uvijek nije ni blizu svog vrhunca. Važno je istaknuti da bi zahvaljujući članstvu u EU hrvatski poljoprivrednici imaju mogućnost izvlačenja potpora i fondova.
Također, Hrvatska se može pohvaliti brojem oranica, vrtova, trajnih travnjaka i nasada, a upravo su to površine koje najbolje odgovaraju ekološkoj poljoprivredi. Stoga možemo reći da imamo resurse i potencijal da bi se ovakva vrsta poljoprivrede nastavila razvijati i kod nas.
Kad je riječ o broju ekoloških poljoprivrednih proizvođača, u godinama od 2013. do 2022. bilježimo stalni rast, što je prikazano u gornjoj infografici. U skladu s tim podacima, možemo zaključiti da ekološka poljoprivreda u Republici Hrvatskoj napreduje iz godine u godinu, ali još uvijek nije ni blizu svog vrhunca. Važno je istaknuti da bi zahvaljujući članstvu u EU hrvatski poljoprivrednici imaju mogućnost izvlačenja potpora i fondova.
Također, Hrvatska se može pohvaliti brojem oranica, vrtova, trajnih travnjaka i nasada, a upravo su to površine koje najbolje odgovaraju ekološkoj poljoprivredi. Stoga možemo reći da imamo resurse i potencijal da bi se ovakva vrsta poljoprivrede nastavila razvijati i kod nas.
'Eko-poljoprivreda u Hrvatskoj? Dva koraka naprijed, jedan nazad... Ali krećemo se'
Foto: Privatna arhiva
O održivoj poljoprivredi u Hrvatskoj razgovarali smo s Martinom Borić, diplomiranom inženjerkom agronomije i vlasnicom tvrtke BIOinput. Riječ je o tvrtki koja je uvoznik i distributer certificiranih proizvoda za profesionalnu ekološku i integriranu poljoprivrednu proizvodnju. Oni savjetuju svoje klijente oko samog načina proizvodnje. Uče ih kako i kada koristiti gnojiva, sredstva za zaštitu bilja, ojačivače i bazne proizvode – sve kako bi imali zdrave i kvalitetne prinose. Njihova je ideja naučiti ljude kako da proizvode, kako bi u tome mogli biti što samostalniji. „Ekološka poljoprivreda za mene znači napredak, ne samo u poljoprivredi, nego i u društvu, jer ju prati način razmišljanja usmjeren na dobrobit sviju, ne samo pojedinca“ – započinje Borić.
Sva hrana, izuzev ekološke, u sebi sadrži pesticide
I to 'legalne'Da će poljoprivreda na jedan način biti dio njezina životnog puta odlučila je još odabirom fakulteta. Ipak, priča o održivosti „iskristalizirala“ se kad je postala majka i počela sve više brinuti o tome što njezina obitelj unosi u svoj organizam, kakvu hranu jede. Nakon mnogo proučavanja shvatila je ono čega se pribojavala – ne postoji hrana, izuzev ekološke, koja u sebi ne sadrži ostatke pesticida.
- Ta me činjenica zaprepastila. Da konvencionalnim načinom uzgoja u svakoj proizvedenoj hrani ima ostataka pesticida, koji su legalni, bez iznimke. Bez obzira na to što postoji zakonska regulativa vezana uz maksimalno dozvoljene razine pesticida, nitko nikada nije napravio istraživanje kako različite aktivne tvari, pa iako u dozvoljenim količinama, interferiraju u hrani i kasnije u organizmu. Znala sam da ne želim biti dio te priče. Znala sam da je moj put ekološka poljoprivreda - objašnjava.
Ipak, taj put je sve samo ne jednostavan. Naime, najveći problem ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj je neznanje i strah od promjene, smatra Martina. Osim proizvođača koji ne znaju kako proizvoditi jer imaju iskrivljen sliku kako to izgleda, tu su i kupci koji nisu u potpunosti osviješteni i nemaju uvid u to kakvu hranu konzumiraju.
- O ekološkoj se proizvodnji priča kao o nekom mitu. Nabadaju se krive informacije, sve u svrhu diskreditacije takvog načina proizvodnje. Od toga da je takva vrsta proizvodnje suludo skupa, do toga da je nemoguće tako proizvoditi. Kemijska industrija jedna je od najjačih na svijetu i teško ćemo promijeniti postojanje sintetičkih sredstava, bez obzira na to što pouzdano znamo da ona imaju negativne posljedice na ljude, okoliš i životinje - tvrdi Martina.
'Država? Ukratko – ne pomaže'
Dodaje da se i u ekološkoj proizvodnji biljke prskaju sredstvima protiv bolesti i štetnika, isto kao što se tlo gnoji da bi se poboljšala struktura i plodnost te posredno i prinos, no te se radnje obavljaju proizvodima koji dokazano nemaju negativan učinak na ljude, okoliš i životnije. Dakle, neznanje je veliki problem, jer da bi proizvodili na taj način trebamo uložiti više truda u znanje o procesima biljaka te životnih ciklusa štetnika i bolesti.
Najveći izazov za poljoprivrednike je nedostatak zakonodavne podrške, kao i nedostatak tržišne mreže. Na našem tržištu postoje mali ekološki proizvođači koji nemaju dovoljno količina za široku potrošnju te većinu svojih proizvoda prodaju na OPG-u, ili postoje veliki koji izvoze u druge države.
- Ne postoji interes ni volja vladajućih da se stvori mreža domaćih ekoloških proizvoda, pa u trgovačkim lancima nalazimo ekološke proizvode iz Italije ili Španjolske. Nažalost - kaže Borić.
Pitamo se gdje je u cijeloj priči država. Martina kratko odgovara – država ne pomaže. Naime, pomažu subvencije Europske unije.
- Dakle, kada bi se pitalo proizvođače, svi do jednog bi rekli da država samo odmaže suludim dokumentacijama, lošim inspekcijskim nadzorima i nemanjem sluha za pogreške. Mogla bi pomoći tako da stvori bazu dozvoljenih ekoloških proizvoda, da surađuje s proizvođačima na način da ih educira i potiče u proizvodnji. Osim toga, mogla bi tražiti da se u vrtićima i školama jede samo hrana naših OPG proizvođača, uzgojena po ekološkim standardima. Država bi mogla puno, ne preko noći, no mi bismo mogli proizvoditi velike količine ekološke hrane kada bismo zdravlje stavili na prvo mjesto - objašnjava.
Sva hrana, izuzev ekološke, u sebi sadrži pesticide
I to 'legalne'Da će poljoprivreda na jedan način biti dio njezina životnog puta odlučila je još odabirom fakulteta. Ipak, priča o održivosti „iskristalizirala“ se kad je postala majka i počela sve više brinuti o tome što njezina obitelj unosi u svoj organizam, kakvu hranu jede. Nakon mnogo proučavanja shvatila je ono čega se pribojavala – ne postoji hrana, izuzev ekološke, koja u sebi ne sadrži ostatke pesticida.
- Ta me činjenica zaprepastila. Da konvencionalnim načinom uzgoja u svakoj proizvedenoj hrani ima ostataka pesticida, koji su legalni, bez iznimke. Bez obzira na to što postoji zakonska regulativa vezana uz maksimalno dozvoljene razine pesticida, nitko nikada nije napravio istraživanje kako različite aktivne tvari, pa iako u dozvoljenim količinama, interferiraju u hrani i kasnije u organizmu. Znala sam da ne želim biti dio te priče. Znala sam da je moj put ekološka poljoprivreda - objašnjava.
Ipak, taj put je sve samo ne jednostavan. Naime, najveći problem ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj je neznanje i strah od promjene, smatra Martina. Osim proizvođača koji ne znaju kako proizvoditi jer imaju iskrivljen sliku kako to izgleda, tu su i kupci koji nisu u potpunosti osviješteni i nemaju uvid u to kakvu hranu konzumiraju.
- O ekološkoj se proizvodnji priča kao o nekom mitu. Nabadaju se krive informacije, sve u svrhu diskreditacije takvog načina proizvodnje. Od toga da je takva vrsta proizvodnje suludo skupa, do toga da je nemoguće tako proizvoditi. Kemijska industrija jedna je od najjačih na svijetu i teško ćemo promijeniti postojanje sintetičkih sredstava, bez obzira na to što pouzdano znamo da ona imaju negativne posljedice na ljude, okoliš i životinje - tvrdi Martina.
'Država? Ukratko – ne pomaže'
Dodaje da se i u ekološkoj proizvodnji biljke prskaju sredstvima protiv bolesti i štetnika, isto kao što se tlo gnoji da bi se poboljšala struktura i plodnost te posredno i prinos, no te se radnje obavljaju proizvodima koji dokazano nemaju negativan učinak na ljude, okoliš i životnije. Dakle, neznanje je veliki problem, jer da bi proizvodili na taj način trebamo uložiti više truda u znanje o procesima biljaka te životnih ciklusa štetnika i bolesti.
Najveći izazov za poljoprivrednike je nedostatak zakonodavne podrške, kao i nedostatak tržišne mreže. Na našem tržištu postoje mali ekološki proizvođači koji nemaju dovoljno količina za široku potrošnju te većinu svojih proizvoda prodaju na OPG-u, ili postoje veliki koji izvoze u druge države.
- Ne postoji interes ni volja vladajućih da se stvori mreža domaćih ekoloških proizvoda, pa u trgovačkim lancima nalazimo ekološke proizvode iz Italije ili Španjolske. Nažalost - kaže Borić.
Pitamo se gdje je u cijeloj priči država. Martina kratko odgovara – država ne pomaže. Naime, pomažu subvencije Europske unije.
- Dakle, kada bi se pitalo proizvođače, svi do jednog bi rekli da država samo odmaže suludim dokumentacijama, lošim inspekcijskim nadzorima i nemanjem sluha za pogreške. Mogla bi pomoći tako da stvori bazu dozvoljenih ekoloških proizvoda, da surađuje s proizvođačima na način da ih educira i potiče u proizvodnji. Osim toga, mogla bi tražiti da se u vrtićima i školama jede samo hrana naših OPG proizvođača, uzgojena po ekološkim standardima. Država bi mogla puno, ne preko noći, no mi bismo mogli proizvoditi velike količine ekološke hrane kada bismo zdravlje stavili na prvo mjesto - objašnjava.
„Ekološka poljoprivreda za mene znači napredak, ne samo u poljoprivredi, nego i u društvu, jer ju prati način razmišljanja usmjeren na dobrobit sviju, ne samo pojedinca“
Proizvođačima prioritet nisu subvencije, već pozitivna promjena
Subvencije Europske unije nisu male, no nisu ni velike. Uglavnom oni proizvođači koji se odluče na ovakav način proizvodnje to rade zbog toga što uistinu razmišljaju u smjeru pozitivnih promjena i žele proizvoditi na ekološki način te njima subvencije nisu prioritet, no ne odmažu, pojašnjava Borić. Ipak, kao i u svemu, tako i ovdje ponekad dolazi do zloupotrebe financijskih sredstava, pa ima proizvođača koji proizvode samo zbog subvencija.
Istraživanjem izazova s kojima se suočavaju ekološki poljoprivrednici dolazimo i do problema s prijavama za subvencije. Ljudi, a pogotovo starije osobe, ponekad ne mogu ili ne znaju doći do potrebnih informacija. Važno je znati da pri Ministarstvu poljoprivrede imamo posebnu Službu za stručnu podršku koja se bavi OPG proizvođačima koji mogu puno pomoći na tu temu.
Ipak, nekad za uspjeh u održivoj poljoprivredi nije dovoljan samo novac. Iako neki od eko-proizvođača iz ovog područja odlaze i zbog financijskih izazova, to nije jedina problematika. Borić ističe da je najčešći razlog izlaska iz ekološke proizvodnje nedostatak podrške struke i tržišta.
'Dva koraka naprijed, jedan nazad... Ali krećemo se'
Suluda količina dokumentacije i papirologije smanjuje volju za proizvodnjom. Ljudi izađu iz ekološke da nemaju tolike količine nadzora i inspekcija koje na kraju nemaju nikakav realni uvid, jer često uopće ne razumiju procese proizvodnje. Osim toga, ekološka proizvodnja, kao što sam spomenula, traži veće količine znanja i truda, pa to isto tako može biti jedan od razloga - govori Borić.
Kad je riječ o budućnosti, Martina je istovremeno optimistična i pesimistična. Kako kaže, ekološka proizvodnja u Hrvatskoj je na samim počecima. Imamo puno malih OPG proizvođača koji rade „vrhunski posao“, no nemamo dovoljne količine, kao ni konkretno tržište.
- Sve što sam ja naučila o ekološkom načinu proizvodnje, naučila sam preko naših dobavljača iz drugih zemalja. Smatram da smo kao društvo, barem u poljoprivrednom smislu, u velikom otporu prema promjenama. Na kraju krajeva, promjene se ne događaju preko noći i nikad nisu lagane. Smatram da idemo prema naprijed, ponekad dva koraka naprijed pa jedan nazad, ali se krećemo. Budućnost poljoprivrede svakako će se temeljiti na zakonskim okvirima, jer smatram da kvaliteta hrane u Hrvatskoj nije prioritet - zaključuje.
Subvencije Europske unije nisu male, no nisu ni velike. Uglavnom oni proizvođači koji se odluče na ovakav način proizvodnje to rade zbog toga što uistinu razmišljaju u smjeru pozitivnih promjena i žele proizvoditi na ekološki način te njima subvencije nisu prioritet, no ne odmažu, pojašnjava Borić. Ipak, kao i u svemu, tako i ovdje ponekad dolazi do zloupotrebe financijskih sredstava, pa ima proizvođača koji proizvode samo zbog subvencija.
Istraživanjem izazova s kojima se suočavaju ekološki poljoprivrednici dolazimo i do problema s prijavama za subvencije. Ljudi, a pogotovo starije osobe, ponekad ne mogu ili ne znaju doći do potrebnih informacija. Važno je znati da pri Ministarstvu poljoprivrede imamo posebnu Službu za stručnu podršku koja se bavi OPG proizvođačima koji mogu puno pomoći na tu temu.
Ipak, nekad za uspjeh u održivoj poljoprivredi nije dovoljan samo novac. Iako neki od eko-proizvođača iz ovog područja odlaze i zbog financijskih izazova, to nije jedina problematika. Borić ističe da je najčešći razlog izlaska iz ekološke proizvodnje nedostatak podrške struke i tržišta.
'Dva koraka naprijed, jedan nazad... Ali krećemo se'
Suluda količina dokumentacije i papirologije smanjuje volju za proizvodnjom. Ljudi izađu iz ekološke da nemaju tolike količine nadzora i inspekcija koje na kraju nemaju nikakav realni uvid, jer često uopće ne razumiju procese proizvodnje. Osim toga, ekološka proizvodnja, kao što sam spomenula, traži veće količine znanja i truda, pa to isto tako može biti jedan od razloga - govori Borić.
Kad je riječ o budućnosti, Martina je istovremeno optimistična i pesimistična. Kako kaže, ekološka proizvodnja u Hrvatskoj je na samim počecima. Imamo puno malih OPG proizvođača koji rade „vrhunski posao“, no nemamo dovoljne količine, kao ni konkretno tržište.
- Sve što sam ja naučila o ekološkom načinu proizvodnje, naučila sam preko naših dobavljača iz drugih zemalja. Smatram da smo kao društvo, barem u poljoprivrednom smislu, u velikom otporu prema promjenama. Na kraju krajeva, promjene se ne događaju preko noći i nikad nisu lagane. Smatram da idemo prema naprijed, ponekad dva koraka naprijed pa jedan nazad, ali se krećemo. Budućnost poljoprivrede svakako će se temeljiti na zakonskim okvirima, jer smatram da kvaliteta hrane u Hrvatskoj nije prioritet - zaključuje.
RIJEČ STRUKE
Kako bismo saznali zašto Hrvatska kaska za spomenutim državama usprkos svim potencijalima kada je riječ o održivoj poljoprivredi, razgovarali smo sa stručnjakom za tlo, ujedno dekanom Agronomskog fakulteta u Zagrebu, prof. dr. sc. Ivicom Kisićem.
Profesor nam je objasnio kako je uopće tekao razvoj eko-poljoprivrede i kada se prvi put pojavila u Hrvatskoj, s obzirom na to da ekološku poljoprivredu vežemo uz poljoprivredu naših starih. Dotakli smo se i njezinih današnjih problema i saznali ima li budućnosti u održivoj poljoprivredi, ne zanemarujući ulogu države i Europske unije, čija je Hrvatska članica. Prof. dr. sc. Ivica Kisić također objašnjava razlike u nazivlju "ekološka", "održiva" ili pak "organska" poljoprivreda. Budući da su ti pojmovi istovjetni uz razlike samo u govornim područjima, u razgovoru smo upotrebljavali izraz "ekološka" poljoprivreda koji je potpuno istovjetan izrazu "održiva" poljoprivreda.
Kako bismo saznali zašto Hrvatska kaska za spomenutim državama usprkos svim potencijalima kada je riječ o održivoj poljoprivredi, razgovarali smo sa stručnjakom za tlo, ujedno dekanom Agronomskog fakulteta u Zagrebu, prof. dr. sc. Ivicom Kisićem.
Profesor nam je objasnio kako je uopće tekao razvoj eko-poljoprivrede i kada se prvi put pojavila u Hrvatskoj, s obzirom na to da ekološku poljoprivredu vežemo uz poljoprivredu naših starih. Dotakli smo se i njezinih današnjih problema i saznali ima li budućnosti u održivoj poljoprivredi, ne zanemarujući ulogu države i Europske unije, čija je Hrvatska članica. Prof. dr. sc. Ivica Kisić također objašnjava razlike u nazivlju "ekološka", "održiva" ili pak "organska" poljoprivreda. Budući da su ti pojmovi istovjetni uz razlike samo u govornim područjima, u razgovoru smo upotrebljavali izraz "ekološka" poljoprivreda koji je potpuno istovjetan izrazu "održiva" poljoprivreda.
Malenim koracima do velikog biznisa
|
Kako sve navedeno izgleda u praksi objasnio nam je par iz Zagreba.
Mateja Novak (33) želi jednoga dana postati liječnica, a njen suprug Neven (40) je zaljubljen u tehnologiju. Ove osobnosti s posve različitim interesima spaja ljubav prema poljoprivredi i poduzetništvu. 2016. godine otvorili su OPG Novak - tada nisu ni slutili što ih sve čeka. Danas su među desetak najvećih ekoloških proizvođača u Hrvatskoj. Godišnje proizvedu 30 do 40 tona održivo uzgojenog voća i povrća, a ukupno je u Hrvatskoj na godišnjoj razini oko 1500 tona takvih proizvoda. Krastavci, paprike, rajčica, salate – ma sve što od povrća možete zamisliti, a kada je riječ o voću, Markuševcu u proljeće posebnu crvenu boju daju jagode, a slatkoću dinje i lubenice. Njihovih pet hektara zemlje proteže se na brdima zagrebačkog Markuševca, od toga su tri hektara prostrane livade, a na ostala dva se proteže oko osam tisuća kvadrata plastenika. |
|
- Oduvijek nam je bila želja pokrenuti nešto svoje, htjeli smo posao koji donosi slobodu i kreativnost. Osim toga, ja sam bila studentica, a muž informatičar i s vremenom je bilo teško živjeti samo s jednom plaćom pa je ovo bio i dobar izvor prihoda – objašnjava nam Mateja koja je zaledila četvrtu godinu na Medicinskom fakultetu, ali se polako vraća na predavanja i planira što prije položiti sve ispite.
Svoje proizvode plasiraju na štandu, rade s Veronika Delikates dućanima, a ove godine su govorili i suradnju s dva zagrebačka restorana.
- Dobra stvar je i što je Grad Zagreb krenuo u pilot projekt nabave ekološke hrane za zagrebačke škole pa se nadam da će upravo to potaknuti što više osoba da se upusti u ovaj posao – govori Mateja i dodaje da je sve više prilika za ekološke proizvođače.
Svoje proizvode plasiraju na štandu, rade s Veronika Delikates dućanima, a ove godine su govorili i suradnju s dva zagrebačka restorana.
- Dobra stvar je i što je Grad Zagreb krenuo u pilot projekt nabave ekološke hrane za zagrebačke škole pa se nadam da će upravo to potaknuti što više osoba da se upusti u ovaj posao – govori Mateja i dodaje da je sve više prilika za ekološke proizvođače.
|
|
Ipak, onaj tko se želi baviti održivom poljoprivredom u Hrvatskoj, često će naići na probleme.
- Tko god je radio išta u Hrvatskoj što se poduzetništva tiče, prvo je morao savladati vještinu plivanja u birokratskim vodama. Sama papirologija oko otvaranja OPG-a i nije toliko strašna, ali onda se uz to vežu mnoge druge dozvole poput one za postavljanje štanda, vodopravne dozvole i slično. Većina tih dozvola se dodatno naplaćuje – objašnjava Mateja.
Gora od papirologije koju zahtjeva Hrvatska birokracija je ona koju zahtjeva Europska unija. Što se tile financiranja poljoprivrede kroz EU fondove postoje različite mogućnosti.
- Poljoprivrednici najčešće uzimaju fondove iz lokalnih izvora, tako da smo mi prva sredstva uspjeli povući od grada. Ta sredstva su bila za pokretanje projekta 2016. godine i iznosila su oko tisuća eura. I dalje se redovito prijavljujemo na gradske potpore, a dobra stvar je što su prijave jednostavne, tako da se i početnici mogu u svemu tome snaći – govori Mateja.
- Tko god je radio išta u Hrvatskoj što se poduzetništva tiče, prvo je morao savladati vještinu plivanja u birokratskim vodama. Sama papirologija oko otvaranja OPG-a i nije toliko strašna, ali onda se uz to vežu mnoge druge dozvole poput one za postavljanje štanda, vodopravne dozvole i slično. Većina tih dozvola se dodatno naplaćuje – objašnjava Mateja.
Gora od papirologije koju zahtjeva Hrvatska birokracija je ona koju zahtjeva Europska unija. Što se tile financiranja poljoprivrede kroz EU fondove postoje različite mogućnosti.
- Poljoprivrednici najčešće uzimaju fondove iz lokalnih izvora, tako da smo mi prva sredstva uspjeli povući od grada. Ta sredstva su bila za pokretanje projekta 2016. godine i iznosila su oko tisuća eura. I dalje se redovito prijavljujemo na gradske potpore, a dobra stvar je što su prijave jednostavne, tako da se i početnici mogu u svemu tome snaći – govori Mateja.
samostalno istraživanje
Osim toga, kaže Mateja, manja se sredstva mogu dobiti i od zavoda za zapošljavanje. Što se tiče velikih financiranja, ona dolaze od Europske unije, ali idu preko Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. No, dugo vremena ovaj bračni par nije ni pokušao dobiti takva sredstva.
- Bili smo u uvjerenju da ne možemo dobiti te fondove, tako su nam govorili i iz svih službenih izvora. Sami smo se bacili na posao i istraživanje te se ispostavilo da je ipak moguće, samo što to nitko ne komunicira poljoprivrednicima – tvrdi entuzijastica.
Mateja kaže da stručnu pomoć oko natječaja od službenika ne dobiva. Oni objave natječaj, a sve ostalo je na poljoprivredniku. Jedini izbor im je tada konzultant koji skupo naplaćuje svoje usluge. Još jedan problem je, naglašava mlada poljoprivrednica, što činjenica da će konzultant pomoći oko natječaja ne znači da će natječaj uspješno proći, garancija je samo da će svi papiri i sve procedure biti valjano obavljene.
- Mi smo prošli na dva natječaja, jedan za mlade poljoprivrednike i drugi je za ulaganje u fizičku imovinu i dobili oko 100 tisuća eura, no od natječaja je prošlo dosta vremena i u tom su periodu cijene porasle, materijal nam je poskupio, tako da je projekt zapravo u vrijednosti od 200 tisuća eura na kraju bio – podijelila je Mateja s nama stvarnu situaciju.
"U ovom je poslu kao i u svemu u životu - ako budeš čekao da ti nešto padne s neba nećeš ništa postići."
ODRŽIVO, ALI SKUPLJEIako se konvencionalnom poljoprivredom nikada nisu bavili, Mateja smatra kako je održiva poljoprivreda skuplja. Održavanje nekoliko hektara različitih kultura bez pesticida i štetnih tvari je poprilično zahtjevan posao i iziskuje mnoštvo resursa, što ljudskog napora, što financija.
- Jedna od razlika je i birokracija. Imamo kontrolno tijelo, koje svake godine izlazi na teren i pregledava situaciju. Moramo sve račune imati, od samog sjemena, gnojiva pa do proizvoda koji dobijemo na kraju. Uzimaju uzorak i testiraju ga na razne štetne tvari, kako bi bili sigurni da je riječ o pravoj ekološkoj proizvodnji. Ta se kontrola također plaća – govori Mateja. Neven i Mateja tvrde da je ta kontrola samo 10 posto posla i da je ona nužna kako bi se potvrdio mukotrpan rad. Mnogi se proizvođači reklamiraju kao ekološki, ali ne odrade kontrole i tako nemaju službenu potvrdu. |
|
Nenadoknadiva šteta
Ovo ljeto ih je pogodila havarija od koje se i dalje oporavljaju. Dodatan problem je što je u oluji uništen projekt za kojeg su dobili EU fondove, no s isplatom nakon završetka radova.
- Podigli smo kredit kako bismo ga mogli napraviti, a onda bi naknadno stigla sredstva kojima bismo zatvorili kredit. Usred smo projekta bili kada je naišla oluja i sve što smo do tada napravili uništila. Sada smo u problemu jer nemamo sredstva za završiti projekt, a sami time nećemo dobiti ni fondove – požalila se Mateja.
Kontaktirali su Grad koji im je putem natječaja uspio osigurati mali dio sredstava, time su si uspjeli kupiti nove najlone za plastenike, a uputili su i dopis Upravi za ruralni razvoj koja bi trebala potvrditi da su projekt zapravo proveli.
- Glavni problemi s plastenicima su nepostojeća osiguranja. Polica pokriva samo štete u slučaju udara groma i pada letjelice, a za ovakve slučajeve ne postoji osiguranje, mi smo zapravo svjesni da se to njima ne isplati – objašnjava Mateja.
- Podigli smo kredit kako bismo ga mogli napraviti, a onda bi naknadno stigla sredstva kojima bismo zatvorili kredit. Usred smo projekta bili kada je naišla oluja i sve što smo do tada napravili uništila. Sada smo u problemu jer nemamo sredstva za završiti projekt, a sami time nećemo dobiti ni fondove – požalila se Mateja.
Kontaktirali su Grad koji im je putem natječaja uspio osigurati mali dio sredstava, time su si uspjeli kupiti nove najlone za plastenike, a uputili su i dopis Upravi za ruralni razvoj koja bi trebala potvrditi da su projekt zapravo proveli.
- Glavni problemi s plastenicima su nepostojeća osiguranja. Polica pokriva samo štete u slučaju udara groma i pada letjelice, a za ovakve slučajeve ne postoji osiguranje, mi smo zapravo svjesni da se to njima ne isplati – objašnjava Mateja.
Problem Zagrepčana
|
Međutim, postoji određeni fond koji pokriva štete u ovakvim situacijama, ali uvjet za takve isplate je to da je na području lokalne samouprave proglašena prirodna nepogoda. Ona se proglašava u trenutku kada je šteta veća od 20 posto od proračunskih prihoda za prošlu godinu. Njihovo zemljište spada pod Grad Zagreb, a budući da Zagreb ima najveći proračun u državi i same štete moraju biti velike da bi se proglasila prirodna nepogoda.
- U konkretnoj oluji koja nas je oštetila Požeško-slavonska županija je imala 4 milijuna eura štete i proglasili su prirodnu nepogodu, a Zagreb da bi je proglasio mora imati preko 400 milijuna eura štete – dodatno objašnjava Mateja problematiku. |
|
Edukacija građana neizostavna
|
Osim same birokracije i vremenskih nepogoda, Mateja tvrdi da Hrvatsko tržište ima i drugih problema, za početak treba puno više ekoloških proizvođača.
-Najveći problem je opća neinformiranost tržišta, konkretno kada dođete na plac postoje ekološki proizvođači i postoje oni koji samo govore da plodove nisu tretirali i špricali. To je veliki problem jer su ljudi u zabludi. Ako netko radi ekološku proizvodnju a ne certificira se – pojašnjava Mateja. |
Zakonom su zaštićeni nazivi ''ekološki'', ''organski'' i ''biološki'' što znači da ih nitko ne smije koristiti bez certifikata. S druge strane ''bez pesticida'', ''netretirano'' i tome slično su pojmovi u sivoj zoni i njihova uporaba nije kažnjiva.
- Puno ljudi ne zna što je ekološka proizvodnja i edukacija kupaca je nužna. Nažalost svi pamte slučaj Eko Sever, članak o ovoj aferi je napravio veliku štetu cijeloj eko proizvodnji. |
Kad' se sve zbroji i oduzme, ono što ovu malenu obitelj i dalje drži u ovom poslu je sreća.
- Poseban je osjećaj kada nešto posadite, kada se brinete o tome, uberete svježe i prodate vjernim kupcima – zaključuje Mateja s osmijehom.
- Poseban je osjećaj kada nešto posadite, kada se brinete o tome, uberete svježe i prodate vjernim kupcima – zaključuje Mateja s osmijehom.
