Rubrika “Gladni zdravlja” bavi se problematikom nepravilne i neuravnotežene prehrane te neredovite tjelovježbe kod mladih, ponajviše studenata. Bavimo se i o svim posljedicama tog stanja, poput pretilosti i poremećaja prehrane, ali i o rješenjima i koracima kako utažiti glad za zdravljem.
O čemu ćete čitati
Jesu li studenti postali gladni zdravlja?
Kakve su nam navike usađene od samog početka života? Sjećate li se vrtića i tete koja vas je tjerala jesti neki ružni gulaš? Milijun je pitanja u vezi ishrane kao odrednice zdravog načina života. Osim toga i tjelovježba je neizbježna sastavnica zdravlja. Svih pitanja u vezi točaka pod temom gladni zdravlja dotaknut će se studentice i novinarke potrala NovinarZ Anamarija Dukši, Ana Tomšić, Karla Perhat i Emilija Nović.
Kakve su nam navike usađene od samog početka života? Sjećate li se vrtića i tete koja vas je tjerala jesti neki ružni gulaš? Milijun je pitanja u vezi ishrane kao odrednice zdravog načina života. Osim toga i tjelovježba je neizbježna sastavnica zdravlja. Svih pitanja u vezi točaka pod temom gladni zdravlja dotaknut će se studentice i novinarke potrala NovinarZ Anamarija Dukši, Ana Tomšić, Karla Perhat i Emilija Nović.
Anketa pokazala: studenti zdravu hranu smatraju skupom
Iz prve ruke odlučili smo provesti anketu i ispitati vas kakvo je vaše mišljenje o zdravoj prehrani, aktivnom načinu života, odvajanju džeparca za zdraviju i kvalitetniju hranu, te koliko uopće pijete vode dnevno.
Između ostalog, zanimljivi podaci su ti da se većina studenata zapravo i odlučuje baviti rekreativnim aktivnostima barem jedno tjedno, te da redovito od hrane konzumiraju ugljikohidrate koji su sami po sebi poznati kao glavni brzi izvor energije.
No, ono što valja napomenuti je da studenti zdravu hranu smatraju iznimno skupom zbog čega će se za gablec uvijek radije odlučiti za jeftiniju alternativu poput bureka, pizze i ostale jednostavne, manje hranjive, obroke.
Između ostalog, zanimljivi podaci su ti da se većina studenata zapravo i odlučuje baviti rekreativnim aktivnostima barem jedno tjedno, te da redovito od hrane konzumiraju ugljikohidrate koji su sami po sebi poznati kao glavni brzi izvor energije.
No, ono što valja napomenuti je da studenti zdravu hranu smatraju iznimno skupom zbog čega će se za gablec uvijek radije odlučiti za jeftiniju alternativu poput bureka, pizze i ostale jednostavne, manje hranjive, obroke.
Anamarija Dukši
pitanja: Ana Tomšić
Karla Perhat
Emilija Nović
pitanja: Ana Tomšić
Karla Perhat
Emilija Nović
zabrinjavajuće statistike
Sve veća zastupljenost pretilih osoba postaje naša svakodnevnica. Nezdrava hrana i sve manje bavljenje aktivnošću postaje nam rutina. Već duži niz godina to pokazuju i statistike, a debljina postaje svojevrsna epidemija.
Emilija Nović
što nas pokreće?
Potrudili smo se saznati koji su najčešći razlozi zbog kojih se, kao mladi i poprilično zauzeti, studenti odlučuju na aktivan život. Saznali smo koji su najčešćih pet razloga zbog kojih se odlučujemo na bavljenje tjelovježbom. Osim odgovora na to zašto smo aktivni, fitness trener Luka Feldevari otkrio nam je da je uz redovno vježbanje vrlo bitno voditi računa i o prehrani.
Karla Perhat
Mjesta za tjelovježbu
Jedna od čestih isprika za nedostatkom tjelovježbe u životu, studentima je: "nemam kamo", "članstvo u teretani je preskupo", "ne želim trenirati sam/a" i dr. Kako bismo vam pomogli da ovaj tip isprika, ne samo srežete u korijenu, već i iščupate to korijenje loših opravdanja, pripremili smo vam kartu s mjestima za rekreaciju i tjelovježbu. Ovdje možete pronaći besplatne rekreativne aktivnosti u prirodi, ali i individualne te grupne treninge. Budući da su programi za treninge pod organizacijom Studentskog Centra u Zagrebu, cijene su prilagođene studentima.
Ana Tomšić
Emilija Nović
KOD TRENINGA SU NAJVAŽNIJE VJEŽBE ISTEZANJA
Istezanje je izuzetno važan element kod vježbanja jer čini tijelo zdravijim Bilo da ste sportaš ili se bavite nekom tjelesnom aktivnošću rekreativno, istezanje ima važnu ulogu u formiranju i oporavku mišića. Isto tako, istezanje poboljšava držanje tijela, povećava raspon pokreta, a može spriječiti i ozljede, te smanjiti bol u mišićima. Najjednostavnije vježbe za istezanje koje možete raditi i kod kuće predložio je Filip Svalina.
Karla Perhat
Može li se hraniti zdravo u studentskim menzama?
Ispitali smo studente koliko često jedu u menzi, kakve su njihove prehrambene navike, koji su razlozi odlaska u menzu i što uglavnom tamo jedu. Otkrili smo različite navike i različite načine razmišljanja, a osim sa studentima pričali smo i sa nutricionisticom Pletikosić koja nam je otkrila svoje mišljenje o ponudi hrane u studentskim menzama.
Karla Perhat i Ana Tomšić
PODACI O TJELESNOM ODGOJU I DOMAĆINSTVU U HRVATSKIM ŠKOLAMA
Koliko je u školama zastupljen tjelesni odgoj i koliko se u obrazovnim i odgojnim ustanovama vodi računa o tome da se djeci usade zdrave navike pogledajte prema podacima u infografici.
Anamarija Dukši
MIT ILI ISTINA: Nova navika za 21 dan?
Kada mislite da ne postoji način kako da promijenite svoje navike, te da to uzima previše vremena i truda, mi vam donosimo nekoliko savjeta kojima ćete vrlo brzo i vrlo lako promijeniti svoje navike iz same srži. Umjesto rob loših navika postanite rob dobrih navika. U nastavku pogledajte naš članak i uvjerite se sami koliko je zdrav način života jednostavan, zanimljiv, a opet efikasan.
Ana Tomšić
"danas ću se samo malo prejesti, ali sutra sam već okej"
Jeste li ikada čuli nekoga da je to rekao ili da je tako razmišljao? U koliko slučajeva znate da ta rečenica nije istinita i da cijela situacija ne završava već sutra. Mnogi se u košmaru svakodnevnice ne mogu i ne znaju kako riješiti probleme, te zadržavajući ih za sebe dovode se u opasne situacije i komplikacije riskatne životom. U razgovoru s članom udruge NADA Hrvojem Rendulićem, koja već duži niz godina pomaže oboljelima od anoreksije i bulimije, saznajemo koji su najčešći izgovori i kako se oboljeli uopće odlučuju na pomoć. Saznajte i koji su najčešći simptomi i pokazatelji da imate problema ili poremećaj u prehrani.
Hrvoje Rendulić, udruga Nada
Mnoge udruge i ustanove vode računa o poremećajima u prehrani. Njihov najčešći zadatak je pobuđivanje svijesti o tom problemu, te potaknuti sve osobe koje se nalaze u takvoj situaciji da progovore o tome, te da se odluče na rješavanje problema u što kraćem mogućem roku. Udruga Nada jedna je od poznatijih udruga koja se bori s tim problemima. Na mnoga pitanja i nejasnoće u svezi ovakvih problema u Hrvatskoj upravo nam je odgovorio član udruge Hrvoje Rendulić, koji je i sam, iz prve ruke osjetio problematiku teme koju smo načele.
Tko traži pomoć kada je riječ po poremećaju prehrane?
Najčešći tražitelji pomoći sami su oboljeli kad nakon gotovo četvrte godine bolovanja više ne mogu izdržavati psihosomatske terete koje bolest nosi. Najčešće su tražitelji pomoći oko 70% oni sami, oko 20% su njihove obitelji koje vide i osjećaju da se nešto događa s oboljelima, a da taj ne reagira u traženju pomoći, a 10% su to prijatelji, dečki, rođaci i slično. U intervjuu se Rendulić izjasnio kako svi u dotičnoj obitelji, svatko na svoj način, ima problema zbog neznanja o bolesti kao i o pogršenim obrascima ponašanja prema oboljelima. Često svojim krivim ponašanjem u namjeri da pomognu čine upravo suprotno i postaju dodatni teret za oboljelog kao i za liječnike koji bi trebali pomoći jednima i drugima.
Dolazi li nužno do patologije ponašanja?
Po istraživanju u SAD-u poremećaji u obitelji su jedan od najčešćih razloga socijalnog raslojavanja i propadanja obitelji obzirom na patologiju bolesti odnosno uvjetovanih ponašanja svih skupa koje više vremenom ne mogu izdržavati. Poremećaji u prehrani su kronični psihosomatski problem kojim se svakodnevno treba znati i moći nositi. Nažalost malo je obitelji koje izdrže tešku interakciju odnosa koji načelno u međuvremenu postaju svojevrsna patologija ponašanja obzirom na oboljelog.
Oboljeli učestalo odbijaju liječenje
Na naše pitanje o tome shvaćaju li osobe s poremećajem u prehrani koliki je njihov problem Rendulić se izjasnio negativno te kazao kako redovito ne priznaju da su bolesni te odbijaju potrebno liječenje, a kada pritisak više ne mogu izdržati pokušavaju uvjetovati liječenje svojim viđenjem problema.
Patofiziologija poremećaja u prehrani je medicini još uvijek nepoznata, no zna se da postoje biološki kao i socijalni trigeri koji u pojedinim situacijama određeni psihosomatski profil osobnosti dovodi do bolesti. Naime, same medije se ne bi trebalo kriviti za to jer sama takva vrsta bolesti znana je još od antike i srednjeg vijeka, a u 18. stoljeću pojavio se zapis o poremećaju prehrane kao bolesti.
Ono što nas je najviše zanimalo, a to su rješenja cjelokupne tematike koju proučavamo, moglo se dobiti tek kada dobijemo odgovor na dosadašnju situaciju, stoga samo gospodina Rendulića upitale „Imate li povratne informacije kako osobe koje su se izborile s poremećajem nastavljaju život? Kako je to utjecalo na njihovu daljnu životnu rutinu? Postoje li kakve teške posljedice (primjerice drukčija vrsta poremećaja – depresija i sl.)?“
Rendulić se izjasnio kako stvarnog ozdravljenja nema, bolest uvijek perpetuira više ili manje svojim oblicima i sadržajima ovisno o mnogo faktora koje bolesni svakodnevno doživljavaju. Cilj je umanjiti štetu za psihu i tijelo određenim tretmanima liječenja tako da oboljeli može što kvalitetnije živjeti kao i svi oboljeli od drugih kroničnih bolesti, npr. dijabetes, pošto se poremećaji u prehrani broje i u metaboličke probleme.
Utjecaj depresije na svakodnevni život
Depresija, anksioznost, fobije i slična neurotična stanja uvijek su kod svakog oboljelog dio kliničke slike i to se jedino može liječiti i farmakologijom. Cure mogu biti majke, radnice, supruge kao da se ništa ne događa ali uvjet je da su u kontaktu više ili manje ovisno o svom stanju s liječnicima. Ima naših cura koje su dr. nauka s 30 godina, ima ih koje su kapetani aviona, ima ih u vojsci- nisu one ništa manje vrijedne kao bolesne.
„Čak i bebe mogu imati anoreksiju“
Ima li djetinjstvo utjecaj u svezi poremećaja u kasnijim fazama života u nikakvoj stručnoj literaturi nije opisano jer valjanih provjerenih argumenata nema. No ono što je provjereno jest da postoje biološke predispozicije za pojavu bolesti kod malenih, npr. infantilna anoreksija koja se javlja u beba već sa 6 mjeseci starosti, a te bebe uglavnom umiru jer im poznati načini pomoći očigledno nisu dovoljni.
Ubrzani tempo života kao razlog pojavi poremećaja?
Nezdrava prehrana i manjak fizičke aktivnosti, pokazalo se među studentima, postaje sve učestalija pojava među populacijom, a pogotovo kod onih koji žive ubrzanim tempom života. No, problemi s prehranom u kontekstu izgladnjivanja, prejedanja pa izbacivanja ili pak čistog prejedanja i padanja u depresiju zbog toga, gotovo su jednako zastupljeni kao i nezdravi način života. Jedina, ali i velika razlika, između tih situacija jest što se o bolestima kao što su anoreksija, bulimija i kompulzivno prejedanje ne govori otvoreno i učestalo kao o tome da za naše zdravlje pretilost donosi mnoge, pa čak i smrtonosne, probleme.
Prepoznavanje simptoma bolesti češće od anoreksije
Bulimija, također poznata i kao bulimia nervosa, je po prekomjernom konzumiranju hrane, a potom namjernim izbacivanjem hrane. Najčešće se javlja u adolescentskoj dobi i to kod djevojčica koje su učestalo opterećene svojim izgledom i slikom sebe, uspoređujući to uglavnom sa „ljepotom“ i pojmom privlačnog koji nameću mediji i društvene mreže. Većina mladih žena isprobava restriktivne dijete, te u slučaju neuspjeha, što je uglavnom i slučaj, odlučuju se na povraćanje, uzimanje laksativa, dijetnih pilula ili lijekova za smanjenje tekućine u tijelu.
Variranje težine i više od desetak kilograma
Osobe koje nakon bulimije ne obole od anoreksije normalne su ili čak malo povišene tjelesne težine koja može varirati i više od dvadesetak kilograma kontinuiranim prežderavanjem i izbacivanjem hrane. Pacijenti kod kojih se dijagnosticira bulimija najčešće imaju četrnaest epizoda pretjeranog konzumiranja i namjernog eliminiranja hrane iz svojeg organizma svaki tjedan. U proteklih nekoliko godina tvrdi se da bulimija postaje poprilično poznat problem, te da se pojavljuje većom brzinom od same anoreksije.
Bulimiju gotovo u svim slučajevima vežemo isključivo uz psihološko podrijetlo. Čišćenje organizma od hrane, nakon prejedanja, ima dva glavna razloga: sprječavanje dobivanja na težini ii privremeno ublažavanje depresivnog stanja i ostalih negativnih osjećaja i emocija koja osoba nosi u sebi. Osim psihičkog oštećenja vidljivi znakovi bulimije su, osim očitog variranja težine, oticanje želuca ili gušterače, upala jednjaka, povećane žlijezde slinovnice, te kvarenje zubi i bolest desni zbog povećane želučane kiseline koja se izbacuje kroz usta.
Korijeni bolesti još u drevno doba
Kako se navodi u udruzi NADA, poznatoj kao vodeća udruga koja nastoji istrijebiti postojeći problem, navodi kako se bulimija u medicinskoj literaturi pojavila 1979. godine, no njezini korijeni sežu u stari Egipat, Grčku, Rim i Arabiju gdje se čišćenje želuca i povraćanje smatralo potrebnim radi očuvanja zdravlja. Također, navode kako je poremećaj vrlo lako odmah porepoznati po povremenoj potrebi jedenja velikih količina hrane uz prateći osjećaj ne postojanja kontrole za uzimanjem hrane.
Osoba prestaje sa prejedanjem kada se pojave bolovi zbog prepunjenosti želuca ili jednostavno osjećaja pretrpanosti nakon čega se javlja strah od debljanja i potreba za sprečavanja debljanja povraćanjem konzumirane hrane.
Osobe oboljele od bulimije u gotovo svim slučajevima imaju i neki dodatni psihički problem, npr. depresija. Uspješnost liječenja prije svega ovisi o kombinaciji bulimije s još nekim od psihičkih poremećaja, a sama psihoterapija zahtjeva velika odricanja i može biti dugotrajna.
Bolest mršavosti
Anoreksija kao poremećaj prehrane u početku se javlja u obliku straha od debljanja. Gubitak apetita javlja se kasnije i njega označava upravo pojam anoreksija.
Postoje dvije forme anoreksije. Prva forma je restriktivna, a karakterizira ju strogo držanje dijete i nekontrolirano vježbanje. Drugi oblik je prežderavajući. Osobe koje pate od takve vrste povraćaju baš poput osoba koje pate od bulimije, samo što osobe s prežderavajućim oblikom anoreksije to rade rjeđe.
Ono što svih interesira pri spominjanju anoreksije jest kako ju uočiti prije? Koji su kriteriji za dijagnosticiranje anoreksije? Upravo ovi:
1. Namjerno mršavljenje
2. Jaki strah od debljanja usprkos gubitku težine
3. Poremećaj doživljaja veličine i oblika tijela, poricanje ozbiljnosti niske tjelesne težine te utjecaj težine i oblika tijela na samoprocjenjivanje
4. Izostanak menstrualnog ciklusa (najmanje 3 ciklusa u nizu)
Akademici navode kako su još neka obilježja povezana s anoreksijom perfekcionizam, prisutnost suicidalnih misli, težnja visokom akademskom uspjehu, odvratnost prema sebi...
Anoreksija je prisutna svuda oko nas, a to potvrđuju i krugovi slavnih koji su priznali borbu protiv iste. Christina Ricci, poznata je glumica iz serije Addams family. Poremećaj prehrane s kojim se borila pripisala je strahu od kritika te presingu od upadanja u holivudski standard.
Slaba kontrola ili psihološki problem?
Kompulzivno prejedanje, ili svjetski poznatija kao binge eating, prvi put se pojavljuje u formatu sindroma jedenja noću. Situacija, ali i poremećaj, opisan je kao naviku osoba da se nekoliko puta tijekom noći bude i ne mogu zaspati bez obroka iako zapravo nisu gladne. Srodno tome, izrasta sindrom kompulzivnog prejedanja u kojem se radi, neovisno o dobi dana, o konzumaciji abnormalne količine hrane u kratkom vremenskom periodu uz nepotstojanje osjećaja sitosti i nemogućnosti kontroliranja i zaustavljanja.
Slična pojava pojavljuje se i kod bulimije, no u ovom slučaju nema popratnog izbacivanja hrane. Epizode prejedanja povezane su sa osjećajem neugodne ispunjenosti obzirom na to da se radi o velikoj količini hrane, bez osjećaja prethodne gladi. Nakon konzumacije tolike količine hrane redovito se javlja osjećaj gađenja prema samome sebi ili depresija i krivnja zbog tolikog unosa hrane u sebe. Kompulzivno prejedanje nije toliko nužno povezano s pretilošću iako osobe koje pate od tog sindroma uglavnom i jesu pretile.
Osim variranja težine zastupljene i druge fizičke posljedice
Za takve osobe se pokazalo da imaju i veća funkcionalna oštećenja, slabiju kvalitetu života i veću subjektivnu patnju. Sam uzrok nikada nije moguće jasno definirati, no najčešće se poremećaj javlja kao posljedica međudjelovanja bioloških, psiholoških i sociokulturalnih čimbenika. Kao poznati razlozi navode se nezadovoljstvo izgledom, nisko samopouzdanje i poteškoće u kontroli emocija.
Svi pojedinci svjesni su gubitka kontrole nad vlastitim obrascima ponašanja. Važna komponenta u toj ovisnosti je osjećaj nagrade koju takva vrsta hrane izaziva.
Dodatna pomagala u stvaranju problema
Hrana čiji je okus pojačan tim i sličnim dodacima (tzv. pojačivačima okusa) izaziva otpuštanje dopamina, kemijskog spoja koji je vrlo sličan adrenalinu. Istraživanja pokazuju da ljudi koji jedanput osjete „nalet“ dopamina u mozgu češće posežu za namirnicama koje izazivaju upravo takvu reakciju, odnosno kad god su u prilici imaju potrebu jesti više. Taj signal „nagrade“ koji se osjeća kod povećane razine dopamina jači je od osjećaja sitosti i zadovoljstva zbog punog želuca pa kao rezultat toga ljudi neku hranu mogu trpati u sebe čak i kada nisu gladni.
Tko traži pomoć kada je riječ po poremećaju prehrane?
Najčešći tražitelji pomoći sami su oboljeli kad nakon gotovo četvrte godine bolovanja više ne mogu izdržavati psihosomatske terete koje bolest nosi. Najčešće su tražitelji pomoći oko 70% oni sami, oko 20% su njihove obitelji koje vide i osjećaju da se nešto događa s oboljelima, a da taj ne reagira u traženju pomoći, a 10% su to prijatelji, dečki, rođaci i slično. U intervjuu se Rendulić izjasnio kako svi u dotičnoj obitelji, svatko na svoj način, ima problema zbog neznanja o bolesti kao i o pogršenim obrascima ponašanja prema oboljelima. Često svojim krivim ponašanjem u namjeri da pomognu čine upravo suprotno i postaju dodatni teret za oboljelog kao i za liječnike koji bi trebali pomoći jednima i drugima.
Dolazi li nužno do patologije ponašanja?
Po istraživanju u SAD-u poremećaji u obitelji su jedan od najčešćih razloga socijalnog raslojavanja i propadanja obitelji obzirom na patologiju bolesti odnosno uvjetovanih ponašanja svih skupa koje više vremenom ne mogu izdržavati. Poremećaji u prehrani su kronični psihosomatski problem kojim se svakodnevno treba znati i moći nositi. Nažalost malo je obitelji koje izdrže tešku interakciju odnosa koji načelno u međuvremenu postaju svojevrsna patologija ponašanja obzirom na oboljelog.
Oboljeli učestalo odbijaju liječenje
Na naše pitanje o tome shvaćaju li osobe s poremećajem u prehrani koliki je njihov problem Rendulić se izjasnio negativno te kazao kako redovito ne priznaju da su bolesni te odbijaju potrebno liječenje, a kada pritisak više ne mogu izdržati pokušavaju uvjetovati liječenje svojim viđenjem problema.
Patofiziologija poremećaja u prehrani je medicini još uvijek nepoznata, no zna se da postoje biološki kao i socijalni trigeri koji u pojedinim situacijama određeni psihosomatski profil osobnosti dovodi do bolesti. Naime, same medije se ne bi trebalo kriviti za to jer sama takva vrsta bolesti znana je još od antike i srednjeg vijeka, a u 18. stoljeću pojavio se zapis o poremećaju prehrane kao bolesti.
Ono što nas je najviše zanimalo, a to su rješenja cjelokupne tematike koju proučavamo, moglo se dobiti tek kada dobijemo odgovor na dosadašnju situaciju, stoga samo gospodina Rendulića upitale „Imate li povratne informacije kako osobe koje su se izborile s poremećajem nastavljaju život? Kako je to utjecalo na njihovu daljnu životnu rutinu? Postoje li kakve teške posljedice (primjerice drukčija vrsta poremećaja – depresija i sl.)?“
Rendulić se izjasnio kako stvarnog ozdravljenja nema, bolest uvijek perpetuira više ili manje svojim oblicima i sadržajima ovisno o mnogo faktora koje bolesni svakodnevno doživljavaju. Cilj je umanjiti štetu za psihu i tijelo određenim tretmanima liječenja tako da oboljeli može što kvalitetnije živjeti kao i svi oboljeli od drugih kroničnih bolesti, npr. dijabetes, pošto se poremećaji u prehrani broje i u metaboličke probleme.
Utjecaj depresije na svakodnevni život
Depresija, anksioznost, fobije i slična neurotična stanja uvijek su kod svakog oboljelog dio kliničke slike i to se jedino može liječiti i farmakologijom. Cure mogu biti majke, radnice, supruge kao da se ništa ne događa ali uvjet je da su u kontaktu više ili manje ovisno o svom stanju s liječnicima. Ima naših cura koje su dr. nauka s 30 godina, ima ih koje su kapetani aviona, ima ih u vojsci- nisu one ništa manje vrijedne kao bolesne.
„Čak i bebe mogu imati anoreksiju“
Ima li djetinjstvo utjecaj u svezi poremećaja u kasnijim fazama života u nikakvoj stručnoj literaturi nije opisano jer valjanih provjerenih argumenata nema. No ono što je provjereno jest da postoje biološke predispozicije za pojavu bolesti kod malenih, npr. infantilna anoreksija koja se javlja u beba već sa 6 mjeseci starosti, a te bebe uglavnom umiru jer im poznati načini pomoći očigledno nisu dovoljni.
Ubrzani tempo života kao razlog pojavi poremećaja?
Nezdrava prehrana i manjak fizičke aktivnosti, pokazalo se među studentima, postaje sve učestalija pojava među populacijom, a pogotovo kod onih koji žive ubrzanim tempom života. No, problemi s prehranom u kontekstu izgladnjivanja, prejedanja pa izbacivanja ili pak čistog prejedanja i padanja u depresiju zbog toga, gotovo su jednako zastupljeni kao i nezdravi način života. Jedina, ali i velika razlika, između tih situacija jest što se o bolestima kao što su anoreksija, bulimija i kompulzivno prejedanje ne govori otvoreno i učestalo kao o tome da za naše zdravlje pretilost donosi mnoge, pa čak i smrtonosne, probleme.
Prepoznavanje simptoma bolesti češće od anoreksije
Bulimija, također poznata i kao bulimia nervosa, je po prekomjernom konzumiranju hrane, a potom namjernim izbacivanjem hrane. Najčešće se javlja u adolescentskoj dobi i to kod djevojčica koje su učestalo opterećene svojim izgledom i slikom sebe, uspoređujući to uglavnom sa „ljepotom“ i pojmom privlačnog koji nameću mediji i društvene mreže. Većina mladih žena isprobava restriktivne dijete, te u slučaju neuspjeha, što je uglavnom i slučaj, odlučuju se na povraćanje, uzimanje laksativa, dijetnih pilula ili lijekova za smanjenje tekućine u tijelu.
Variranje težine i više od desetak kilograma
Osobe koje nakon bulimije ne obole od anoreksije normalne su ili čak malo povišene tjelesne težine koja može varirati i više od dvadesetak kilograma kontinuiranim prežderavanjem i izbacivanjem hrane. Pacijenti kod kojih se dijagnosticira bulimija najčešće imaju četrnaest epizoda pretjeranog konzumiranja i namjernog eliminiranja hrane iz svojeg organizma svaki tjedan. U proteklih nekoliko godina tvrdi se da bulimija postaje poprilično poznat problem, te da se pojavljuje većom brzinom od same anoreksije.
Bulimiju gotovo u svim slučajevima vežemo isključivo uz psihološko podrijetlo. Čišćenje organizma od hrane, nakon prejedanja, ima dva glavna razloga: sprječavanje dobivanja na težini ii privremeno ublažavanje depresivnog stanja i ostalih negativnih osjećaja i emocija koja osoba nosi u sebi. Osim psihičkog oštećenja vidljivi znakovi bulimije su, osim očitog variranja težine, oticanje želuca ili gušterače, upala jednjaka, povećane žlijezde slinovnice, te kvarenje zubi i bolest desni zbog povećane želučane kiseline koja se izbacuje kroz usta.
Korijeni bolesti još u drevno doba
Kako se navodi u udruzi NADA, poznatoj kao vodeća udruga koja nastoji istrijebiti postojeći problem, navodi kako se bulimija u medicinskoj literaturi pojavila 1979. godine, no njezini korijeni sežu u stari Egipat, Grčku, Rim i Arabiju gdje se čišćenje želuca i povraćanje smatralo potrebnim radi očuvanja zdravlja. Također, navode kako je poremećaj vrlo lako odmah porepoznati po povremenoj potrebi jedenja velikih količina hrane uz prateći osjećaj ne postojanja kontrole za uzimanjem hrane.
Osoba prestaje sa prejedanjem kada se pojave bolovi zbog prepunjenosti želuca ili jednostavno osjećaja pretrpanosti nakon čega se javlja strah od debljanja i potreba za sprečavanja debljanja povraćanjem konzumirane hrane.
Osobe oboljele od bulimije u gotovo svim slučajevima imaju i neki dodatni psihički problem, npr. depresija. Uspješnost liječenja prije svega ovisi o kombinaciji bulimije s još nekim od psihičkih poremećaja, a sama psihoterapija zahtjeva velika odricanja i može biti dugotrajna.
Bolest mršavosti
Anoreksija kao poremećaj prehrane u početku se javlja u obliku straha od debljanja. Gubitak apetita javlja se kasnije i njega označava upravo pojam anoreksija.
Postoje dvije forme anoreksije. Prva forma je restriktivna, a karakterizira ju strogo držanje dijete i nekontrolirano vježbanje. Drugi oblik je prežderavajući. Osobe koje pate od takve vrste povraćaju baš poput osoba koje pate od bulimije, samo što osobe s prežderavajućim oblikom anoreksije to rade rjeđe.
Ono što svih interesira pri spominjanju anoreksije jest kako ju uočiti prije? Koji su kriteriji za dijagnosticiranje anoreksije? Upravo ovi:
1. Namjerno mršavljenje
2. Jaki strah od debljanja usprkos gubitku težine
3. Poremećaj doživljaja veličine i oblika tijela, poricanje ozbiljnosti niske tjelesne težine te utjecaj težine i oblika tijela na samoprocjenjivanje
4. Izostanak menstrualnog ciklusa (najmanje 3 ciklusa u nizu)
Akademici navode kako su još neka obilježja povezana s anoreksijom perfekcionizam, prisutnost suicidalnih misli, težnja visokom akademskom uspjehu, odvratnost prema sebi...
Anoreksija je prisutna svuda oko nas, a to potvrđuju i krugovi slavnih koji su priznali borbu protiv iste. Christina Ricci, poznata je glumica iz serije Addams family. Poremećaj prehrane s kojim se borila pripisala je strahu od kritika te presingu od upadanja u holivudski standard.
Slaba kontrola ili psihološki problem?
Kompulzivno prejedanje, ili svjetski poznatija kao binge eating, prvi put se pojavljuje u formatu sindroma jedenja noću. Situacija, ali i poremećaj, opisan je kao naviku osoba da se nekoliko puta tijekom noći bude i ne mogu zaspati bez obroka iako zapravo nisu gladne. Srodno tome, izrasta sindrom kompulzivnog prejedanja u kojem se radi, neovisno o dobi dana, o konzumaciji abnormalne količine hrane u kratkom vremenskom periodu uz nepotstojanje osjećaja sitosti i nemogućnosti kontroliranja i zaustavljanja.
Slična pojava pojavljuje se i kod bulimije, no u ovom slučaju nema popratnog izbacivanja hrane. Epizode prejedanja povezane su sa osjećajem neugodne ispunjenosti obzirom na to da se radi o velikoj količini hrane, bez osjećaja prethodne gladi. Nakon konzumacije tolike količine hrane redovito se javlja osjećaj gađenja prema samome sebi ili depresija i krivnja zbog tolikog unosa hrane u sebe. Kompulzivno prejedanje nije toliko nužno povezano s pretilošću iako osobe koje pate od tog sindroma uglavnom i jesu pretile.
Osim variranja težine zastupljene i druge fizičke posljedice
Za takve osobe se pokazalo da imaju i veća funkcionalna oštećenja, slabiju kvalitetu života i veću subjektivnu patnju. Sam uzrok nikada nije moguće jasno definirati, no najčešće se poremećaj javlja kao posljedica međudjelovanja bioloških, psiholoških i sociokulturalnih čimbenika. Kao poznati razlozi navode se nezadovoljstvo izgledom, nisko samopouzdanje i poteškoće u kontroli emocija.
Svi pojedinci svjesni su gubitka kontrole nad vlastitim obrascima ponašanja. Važna komponenta u toj ovisnosti je osjećaj nagrade koju takva vrsta hrane izaziva.
Dodatna pomagala u stvaranju problema
Hrana čiji je okus pojačan tim i sličnim dodacima (tzv. pojačivačima okusa) izaziva otpuštanje dopamina, kemijskog spoja koji je vrlo sličan adrenalinu. Istraživanja pokazuju da ljudi koji jedanput osjete „nalet“ dopamina u mozgu češće posežu za namirnicama koje izazivaju upravo takvu reakciju, odnosno kad god su u prilici imaju potrebu jesti više. Taj signal „nagrade“ koji se osjeća kod povećane razine dopamina jači je od osjećaja sitosti i zadovoljstva zbog punog želuca pa kao rezultat toga ljudi neku hranu mogu trpati u sebe čak i kada nisu gladni.
Karla Perhat i Emilija Nović
Zdrava hrana - rijedak i skup resurs
Obzirom na rezultate ankete u kojima su nam studenti dali do znanja kako nemaju vremena ili dovoljno financijskih sredstava kako bi se zdravo hranili, doznajemo koliko je hrana uistinu skupa, te gdje i po kojim cijenama možete jesti brzu hranu. Donosimo informacije gdje ćete pronaći zdravu hrani i koju cijenu morate platiti kako bi ostali u ritmu sa zdravim životom.
Zdrava hrana nam je preskupa – žale se studenti o tome kolike su cijene i dostupnost zdrave, odnosno nezdrave hrane.
U pet istraženih prodavaonica oko glavnog zagrebačkog trga najveći je izbor 'nezdravih' proizvoda, a oni zdravi su ujedno i najskuplji. Za njih morate odvojiti više od 16 kuna. Istrazi je dodana i posjećenost, jednoj od najpopularnijih poslovnica brze hrane, McDonald'su. Čini se da ljudi, unatoč skupljim cijenama vole konzumirati nezdravu hranu.
Nezdravo na tronu!
Kiflice, cjenovno s manje od dvije kune, pobjeđuju kao najjeftiniji proizvod u analiziranim pekarama Pan Pek, Mlinar i Dubravica. Međutim, najveći broj jeftinih proizvoda su i količinski iznimno mali, stoga ako želite pojesti više zasitan obrok jasno je da ćete se morati odlučiti za nekolicinu najjeftinijih proizvoda. To nas ponovno dovodi do logike trošenja veće količine novca uz koju, ukoliko želimo uložiti manje, a najesti se, jedina opcija nam je nezdrava hrana.
S druge strane tu su salate kao najbolja varijanta zdravih proizvoda jer su najhranjivije. Sadrže najviše raznolikih namirnica što bi ih trebao jedan uravnotežen obrok sadržavati. Salate tako pobjeđuju kao najskuplji proizvodi, odnosno kupite li ih, džepovi vam gube od 16,90 do 23,90 u pekarama, a kada dodamo i analizirane poslovnice nešto zdravije brze hrane, Good Food i Koykan, cijene salata idu čak do 46 kuna.
Tortilje i sendviči – vice prvaci
Tortilje kao i salate, jedan su od boljih izbora u brzim lancima jer su također bogatije makronutijentima od običnih pekarskih proizvoda.
Mlinar jedini među pekarama nudi wrap, odnosno tortilju s mesom te povrćem i to za 16,50 kuna. Koykan ima velik izbor raznih tortilja no cijene i nisu toliko pristupačne. Tortilju samo s povrćem ćete platiti 33,00 kune, a ako želite nešto riblje, npr. s tunom ili kozicama cijena seže do visoke 42,00 kune.
Sendviči, kao manje zlo pekara i prodavaonica brze hrane, svoje cijene kroje od devet pa do 46 kuna. Najpovoljniji sendviči su u Pan Peku i Dubravici. No i tamo, sendviči mogu doseći do 16 kuna, uključujući i pekaru Mlinar.
Zanimljivo je to što se u većini pekarnica zapravo nude iznimno hranjivi i kvalitetni proizvodi koji fariraju od vegetarijanskih do, ranije spomenutih, prepunih mesom, zelenilom i ostalim kvalitetnim proizvodima. Dakle, opcija postoji, ali opcija ima i svoju cijenu.
Najviše novaca za sendviče ipak treba izdvojiti u Good Foodu. Odnosno, cijene burgera kreću se između 34 i 46 kuna. Pod sendvičima su nabrojani i razni burgeri jer se dobiva sličan sadržaj obroka: pecivo u kojem je povrće i neka vrsta mesa (osim ako nije vegetarijanski) te umak. Ni Koykan ne kaska puno za njima sa svojim, ujedno i najskupljim proizvodima, BBQ lungić i pulled beef burgerima od 40 kuna.
Pizze i bureci
Od najbrže, najpopularnije, ali ujedno i poprilično nezdrave varijante najčešće na ulicama možemo vidjeti kako ljudi u hodu jedu upravo burek ili pizzu. Vrlo je praktično i efikasno rješenje za brzo „utrpati“ u sebe i nastaviti dalje svoj posao.
Cijene bureka i pizza u svim istraženim pekarnama poprilično su pristupačne, a slično kao i kod zdrave hrane, nude se različite varijante kako pizza tako i bureka. Ljudi koji ne jedu meso također imaju izbor jer svaka pekarna nudi vegetanrijanske pizze. Isto tako tu su pizze, poput slavonske s dodacima kao kobasice, jaja i razni umaci za ljubitelje mesa. Kod bureka slična je situacija obzirom da se ne nudi klasični proizvod s mesom i pizzom već možete birati od špinata pa sve do pizza bureka. U prosjeku za ovakve obroke izdavajte desetak kuna obzirom da najčešće odabrani komad pizze- mješana pizza u većini pekara košta devet kuna, dok mali burek, što slatki što slani, možete pronaći već od šest kuna. Cijene dakako rastu i do preko petnaestak kuna, ali za tu cijenu dobit ćete i bogat i masni obrok kojim ćete vrlo vjerojatno unjeti svu prosječnu dnevnu kalorijsku vrijednost potrebnu za jednu osobu.
Posebne ponude
Mnoge pekarne uvele su i inovativne načine kako privući ljubitelje zdrave hrane. U Dubravici tako možete pronaći i jogurt s pahuljicama i voćem što se smatra jednim od uobičajenih zdravih obroka. Ujedno, takav obrok zadovoljit će i vaše nepce, a financijski nećete ostati osakačeni jer u prosjeku cijena je oko desetak kuna. Također, Good Food nudi zdravu i toplu varijantu jednog slabijeg obroka kao što je topla juha s povrćem. Za jednu juhu od bundeve ili rajčice, u tom slučaju, morat ćete izdvojiti 18,00 kuna. U Koykanu se nudi i domaći čujšpajz za 25 kuna.
Možemo li konzumirati i riblje proizvode „s nogu“?
Zastupljenost ribe u pekarama nije velika. Iako je bitna u raznolikoj prehrani, pogotovo ako konzumiramo mesnate proizvode, moramo imati različiti izvor proteina iz mesa. U prehrambenom lancu vrlo važnu kariru ima i riba koja je poznata bogatstvom, ne samo bjelančevina, već i omege 3. Omega 3 iznimno je bitna za kvalitetno funkcioniranje i rast kostiju, stanje kože i kose.
U svim analiziranim pekarnama moći ćete pronaći ribu isključivo u obliku sendviča ili varijante pekarskog proizvoda kao što je tuna štruca u Mlinaru. Sendviči u pekarnama koji imaju riblji sastav napravljeni su isključivo od tune, koja se ujedno jedina nudi od ribe.
Zdraviji proizvod ribljeg sastava nudi se jedino u Dubravici i to u obliku salate s kozicama koja, sa svojom malom gramažom, vrijedi 19,00 kuna.
Najveća posjećenost ipak kralju brze hrane
Vječni klasik McDonald's iznimno je posjećen, ali i dalje drži cijene. Nerijetko ćete obrok tamo platiti preko 30 kuna. Stoga isprike većine da je zdrava hrana preskupa za konzumirati, ne idu pod ruku s rezultatima o posjećenosti „skupog“ McDonald'sa koje su naše novinarke istraživanjem dobile. Možete li pretpostaviti koliko je ljudi posjetilo McDonald's u 12 minuta - rezultate pogledajte u videu ispod.
U pet istraženih prodavaonica oko glavnog zagrebačkog trga najveći je izbor 'nezdravih' proizvoda, a oni zdravi su ujedno i najskuplji. Za njih morate odvojiti više od 16 kuna. Istrazi je dodana i posjećenost, jednoj od najpopularnijih poslovnica brze hrane, McDonald'su. Čini se da ljudi, unatoč skupljim cijenama vole konzumirati nezdravu hranu.
Nezdravo na tronu!
Kiflice, cjenovno s manje od dvije kune, pobjeđuju kao najjeftiniji proizvod u analiziranim pekarama Pan Pek, Mlinar i Dubravica. Međutim, najveći broj jeftinih proizvoda su i količinski iznimno mali, stoga ako želite pojesti više zasitan obrok jasno je da ćete se morati odlučiti za nekolicinu najjeftinijih proizvoda. To nas ponovno dovodi do logike trošenja veće količine novca uz koju, ukoliko želimo uložiti manje, a najesti se, jedina opcija nam je nezdrava hrana.
S druge strane tu su salate kao najbolja varijanta zdravih proizvoda jer su najhranjivije. Sadrže najviše raznolikih namirnica što bi ih trebao jedan uravnotežen obrok sadržavati. Salate tako pobjeđuju kao najskuplji proizvodi, odnosno kupite li ih, džepovi vam gube od 16,90 do 23,90 u pekarama, a kada dodamo i analizirane poslovnice nešto zdravije brze hrane, Good Food i Koykan, cijene salata idu čak do 46 kuna.
Tortilje i sendviči – vice prvaci
Tortilje kao i salate, jedan su od boljih izbora u brzim lancima jer su također bogatije makronutijentima od običnih pekarskih proizvoda.
Mlinar jedini među pekarama nudi wrap, odnosno tortilju s mesom te povrćem i to za 16,50 kuna. Koykan ima velik izbor raznih tortilja no cijene i nisu toliko pristupačne. Tortilju samo s povrćem ćete platiti 33,00 kune, a ako želite nešto riblje, npr. s tunom ili kozicama cijena seže do visoke 42,00 kune.
Sendviči, kao manje zlo pekara i prodavaonica brze hrane, svoje cijene kroje od devet pa do 46 kuna. Najpovoljniji sendviči su u Pan Peku i Dubravici. No i tamo, sendviči mogu doseći do 16 kuna, uključujući i pekaru Mlinar.
Zanimljivo je to što se u većini pekarnica zapravo nude iznimno hranjivi i kvalitetni proizvodi koji fariraju od vegetarijanskih do, ranije spomenutih, prepunih mesom, zelenilom i ostalim kvalitetnim proizvodima. Dakle, opcija postoji, ali opcija ima i svoju cijenu.
Najviše novaca za sendviče ipak treba izdvojiti u Good Foodu. Odnosno, cijene burgera kreću se između 34 i 46 kuna. Pod sendvičima su nabrojani i razni burgeri jer se dobiva sličan sadržaj obroka: pecivo u kojem je povrće i neka vrsta mesa (osim ako nije vegetarijanski) te umak. Ni Koykan ne kaska puno za njima sa svojim, ujedno i najskupljim proizvodima, BBQ lungić i pulled beef burgerima od 40 kuna.
Pizze i bureci
Od najbrže, najpopularnije, ali ujedno i poprilično nezdrave varijante najčešće na ulicama možemo vidjeti kako ljudi u hodu jedu upravo burek ili pizzu. Vrlo je praktično i efikasno rješenje za brzo „utrpati“ u sebe i nastaviti dalje svoj posao.
Cijene bureka i pizza u svim istraženim pekarnama poprilično su pristupačne, a slično kao i kod zdrave hrane, nude se različite varijante kako pizza tako i bureka. Ljudi koji ne jedu meso također imaju izbor jer svaka pekarna nudi vegetanrijanske pizze. Isto tako tu su pizze, poput slavonske s dodacima kao kobasice, jaja i razni umaci za ljubitelje mesa. Kod bureka slična je situacija obzirom da se ne nudi klasični proizvod s mesom i pizzom već možete birati od špinata pa sve do pizza bureka. U prosjeku za ovakve obroke izdavajte desetak kuna obzirom da najčešće odabrani komad pizze- mješana pizza u većini pekara košta devet kuna, dok mali burek, što slatki što slani, možete pronaći već od šest kuna. Cijene dakako rastu i do preko petnaestak kuna, ali za tu cijenu dobit ćete i bogat i masni obrok kojim ćete vrlo vjerojatno unjeti svu prosječnu dnevnu kalorijsku vrijednost potrebnu za jednu osobu.
Posebne ponude
Mnoge pekarne uvele su i inovativne načine kako privući ljubitelje zdrave hrane. U Dubravici tako možete pronaći i jogurt s pahuljicama i voćem što se smatra jednim od uobičajenih zdravih obroka. Ujedno, takav obrok zadovoljit će i vaše nepce, a financijski nećete ostati osakačeni jer u prosjeku cijena je oko desetak kuna. Također, Good Food nudi zdravu i toplu varijantu jednog slabijeg obroka kao što je topla juha s povrćem. Za jednu juhu od bundeve ili rajčice, u tom slučaju, morat ćete izdvojiti 18,00 kuna. U Koykanu se nudi i domaći čujšpajz za 25 kuna.
Možemo li konzumirati i riblje proizvode „s nogu“?
Zastupljenost ribe u pekarama nije velika. Iako je bitna u raznolikoj prehrani, pogotovo ako konzumiramo mesnate proizvode, moramo imati različiti izvor proteina iz mesa. U prehrambenom lancu vrlo važnu kariru ima i riba koja je poznata bogatstvom, ne samo bjelančevina, već i omege 3. Omega 3 iznimno je bitna za kvalitetno funkcioniranje i rast kostiju, stanje kože i kose.
U svim analiziranim pekarnama moći ćete pronaći ribu isključivo u obliku sendviča ili varijante pekarskog proizvoda kao što je tuna štruca u Mlinaru. Sendviči u pekarnama koji imaju riblji sastav napravljeni su isključivo od tune, koja se ujedno jedina nudi od ribe.
Zdraviji proizvod ribljeg sastava nudi se jedino u Dubravici i to u obliku salate s kozicama koja, sa svojom malom gramažom, vrijedi 19,00 kuna.
Najveća posjećenost ipak kralju brze hrane
Vječni klasik McDonald's iznimno je posjećen, ali i dalje drži cijene. Nerijetko ćete obrok tamo platiti preko 30 kuna. Stoga isprike većine da je zdrava hrana preskupa za konzumirati, ne idu pod ruku s rezultatima o posjećenosti „skupog“ McDonald'sa koje su naše novinarke istraživanjem dobile. Možete li pretpostaviti koliko je ljudi posjetilo McDonald's u 12 minuta - rezultate pogledajte u videu ispod.
Ana Tomšić i Emilija Nović
Ključ zdravlja je u svjesnom životu
Jedemo kao da se cijeli dan krećemo, a ne krećemo se uopće i to je najveći problem današnjeg tehnološkog društva. Kako naprijed, kako krenuti dalje, koji su uzroci nezdravog načina života i kako to promijeniti kazao nam je osobni motivacijski trener Dalibor Petrinić. Uravnoteženje uma tijela i duha njegov je posao, a u videu je dao odgovore koji navode kako to uopće nije teško. Situacija jest alarmanta, ljudi jedu više nego je potrebno, a kreću su manje nego ikad. „Kopamo si grobove s vilicama i noževima.“ Petrinić kaže kako za sve pronalazimo lakše načine, a hrana nam je najgora ovisnost. Obrazovni sustav ne nudi nam poticaj. Pekare se nalaze na sve strane. Ali svemu tome mora se reći STOP. Sami se moramo pokrenuti i ne tražiti isprike jer zdrav život ne mora biti skup. Više o cijeloj temi poslušajte u podcastu.
Ana Tomšić
Emilija Nović
Karla Perhat
Emilija Nović
Karla Perhat
'Plus size modeli šalju jednako "krivu" poruku javnosti kao i bilo koji drugi modeli'
- Plus size modeling u Hrvatskoj je došao prije nekoliko godina, a Midikenn ima trenutno četiri plus size modela – tvrdi Sayon Bangoura, vlasnik i direktor Midikenn agencije.
Plus size modeli u Hrvatskoj potekli su uglavnom iz modne agencije Midikenn, no oni nisu toliko prepoznati u Hrvatskoj. To potvrđuje i direktor Midikenna Bangoura agencije koji tvrdi kako je Hrvatska premalo tržište da bi se plus size modeli probili i da kod nas više pali „klasika“.
Trenutno najpoznatiji plus size model krenuo iz njihove agencije, a to je Lucija Lugomer, no nakon nje je sve više aktualna Marijana Brankov. Dakako, iako je tržište jako malo, utjecaj plus size modela u Hrvatskoj ipak postoji, no Sayon Bangoura ističe kako je u modi bitna osobnost, a ljepota i izgled su samo 20 posto.
Naime, ovi podaci izuzetno su važni jer su danas mladi zbog društvenih mreža neizbježno sve više pod utjecajem fotografija i video zapisa modela i influencera u kojima pojedinci vide uzor. Bilo da se radi o onima super fit i mršavima ili onima s malo više oblina koji se nazivaju i super size modeli. I jedni i drugi mogu negativno utjecati na percepciju o tome što je zdravo, a što nije, i što je više ili manje poželjno , kažu stručnjaci.
Trenutno najpoznatiji plus size model krenuo iz njihove agencije, a to je Lucija Lugomer, no nakon nje je sve više aktualna Marijana Brankov. Dakako, iako je tržište jako malo, utjecaj plus size modela u Hrvatskoj ipak postoji, no Sayon Bangoura ističe kako je u modi bitna osobnost, a ljepota i izgled su samo 20 posto.
Naime, ovi podaci izuzetno su važni jer su danas mladi zbog društvenih mreža neizbježno sve više pod utjecajem fotografija i video zapisa modela i influencera u kojima pojedinci vide uzor. Bilo da se radi o onima super fit i mršavima ili onima s malo više oblina koji se nazivaju i super size modeli. I jedni i drugi mogu negativno utjecati na percepciju o tome što je zdravo, a što nije, i što je više ili manje poželjno , kažu stručnjaci.
Tanja Bukovčan (Foto: Privatna arhiva)
Zato se postavlja pitanje šalju li plus size modeli zaista krivu poruku mladi i promoviraju li nezdrav način života ili su tu kako bi svijetu pokazali da prihvatimo sebe i svoje različitosti? Na to i još neka pitanja o ovoj temi odgovorila nam je doc. dr. sc. Tanja Bukovčan, kulturna antropologinja s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
- Mislim da plus size modeli šalju jednako "krivu" poruku javnosti kao i bilo koji drugi modeli. Sve fotografije, svi prikazi koji dolaze iz modne industrije su strogo i detaljno editirani, bez obzira o kojem tipu modela se radi – tvrdi Bukovčan.
Također, valja napomenuti kako ide vrijeme tako se i trendovi mijenjaju. Nekada su nam bake pričale da su prije žene bile punije i zdravije, a danas je samo bitno da su kao „vješalice“, što je danas i u trendu i jako dobro prolazi. No, je li to pitanje promjene vremena i trendova ili samo veća osviještenost o zdravijem načinu života? Bukovčan tvrdi kako nije sigurna da se može složiti s tvrdnjom da su se "prije" punije žene smatrale poželjnijima.
- Treba naglasiti da se ti stavovi o "poželjnim tijelima" ne samo mijenjaju s vremenom, nego su direktno kulturno uvjetovani i direktno vezani uz određene kulture. Cijelo 20. i 21. stoljeće zapadna kultura prepoznaje relativno slično regulirano tijelo, muško i žensko, ali s izdvojenom epizodom preferiranja izuzetne ženske mršavosti (Indeks tjelesne mase ispod 19) u dijelovima modne industrije od 1970-ih (Twiggy) do 1990-ih (Kate Moss) – objasnila je.
Nadalje, objašnjava Bukovčan, zadnjih tridesetak godina je gotovo najraširenija općeprihvaćena ideja vezana uz tijelo u zapadnim društvima da je zdravo tijelo lijepo, odnosno da je lijepo tijelo i zdravo. Dok, s druge strane, stvarnost nosi sa sobom relativan pad kvalitete prehrane, pa je pretilost većinom posljedica toga, a pretili ljudi ostaju onda stigmatizirani.
Bukovčan nastavlja kako je pretilost definirana od strane Svjetske zdravstvene organizacije i to je jedina odrednica koju je važno naglasiti.
- Utjecaj super size modela s društvenih mreža na mlade "koji kopiraju sve što tamo vide" je jednako opasan ili bezopasan kao utjecaj bilo čega drugoga s društvenih mreža – naglašava.
Također, moramo uzeti u obzir i to da percepcija mladih o tome kako doživljavaju super size modele ovisi i o odgoju kao i iz sredine koje dolaze, što znači da svaki pojedinac ima drugačije mišljenje o super size modelima i stav o zdravom načinu života.
- Odgoj je također dio kulture i zapravo služi formiranju i prenošenju kulturnih stavova mlađim naraštajima. Naravno da obitelj utječe na odnos mladih o tijelu, naravno da se prve prehrambene navike stječu upravo kod kuće, ali i nadogradnja na te prve stavove slijedi vrlo brzo - u vrtiću, školi, parku, itd – pojašnjava Bukovčan i nastavlja kako društvena kontrola, stigmatizacija, popularna kultura, celebrityji, društvene mreže, ideja pripadanja, pitanja identiteta, i još mnogo toga, mogu utjecati na način na koji mladi ljudi konceptualiziraju svoje tijelo, plus, zero ili kakvo god drugo.
Mišljenje o plus size modelima i njihovom utjecaju na mlade izrazile su i studentice Bojana Funduk i Elena Međimorec koja imaju različita mišljenja o ovoj temi. Bojana Funduk (23) s Fakulteta političkih znanosti smatra da ne postoji ništa loše u plus-size modelima jer se ljudskost ne mjeri u kilogramima.
- Svi mi imamo neke svoje nesavršenosti koje nastojimo sakriti. Iako, bilo bi bolje da ih prihvatimo i naučili živjeti s njima jer su dio nas. Ima ljudi koji su sretni mršaviji, ali isto tako i onih koji su zadovoljniji s par kilograma više. Naravno, sve je to u redu dok nema negativnih posljedica na zdravlje. No, što se estetike tiče, slažem se s onom narodnom: 'Ljepota je u oku promatrača' – objašnjava ona i dodaje kako plus size modeli ne šalju krivu poruku mladima već baš suprotno, oni poručuju mladim djevojkama da prihvate sebe kakve jesu.
- Mislim da plus size modeli šalju jednako "krivu" poruku javnosti kao i bilo koji drugi modeli. Sve fotografije, svi prikazi koji dolaze iz modne industrije su strogo i detaljno editirani, bez obzira o kojem tipu modela se radi – tvrdi Bukovčan.
Također, valja napomenuti kako ide vrijeme tako se i trendovi mijenjaju. Nekada su nam bake pričale da su prije žene bile punije i zdravije, a danas je samo bitno da su kao „vješalice“, što je danas i u trendu i jako dobro prolazi. No, je li to pitanje promjene vremena i trendova ili samo veća osviještenost o zdravijem načinu života? Bukovčan tvrdi kako nije sigurna da se može složiti s tvrdnjom da su se "prije" punije žene smatrale poželjnijima.
- Treba naglasiti da se ti stavovi o "poželjnim tijelima" ne samo mijenjaju s vremenom, nego su direktno kulturno uvjetovani i direktno vezani uz određene kulture. Cijelo 20. i 21. stoljeće zapadna kultura prepoznaje relativno slično regulirano tijelo, muško i žensko, ali s izdvojenom epizodom preferiranja izuzetne ženske mršavosti (Indeks tjelesne mase ispod 19) u dijelovima modne industrije od 1970-ih (Twiggy) do 1990-ih (Kate Moss) – objasnila je.
Nadalje, objašnjava Bukovčan, zadnjih tridesetak godina je gotovo najraširenija općeprihvaćena ideja vezana uz tijelo u zapadnim društvima da je zdravo tijelo lijepo, odnosno da je lijepo tijelo i zdravo. Dok, s druge strane, stvarnost nosi sa sobom relativan pad kvalitete prehrane, pa je pretilost većinom posljedica toga, a pretili ljudi ostaju onda stigmatizirani.
Bukovčan nastavlja kako je pretilost definirana od strane Svjetske zdravstvene organizacije i to je jedina odrednica koju je važno naglasiti.
- Utjecaj super size modela s društvenih mreža na mlade "koji kopiraju sve što tamo vide" je jednako opasan ili bezopasan kao utjecaj bilo čega drugoga s društvenih mreža – naglašava.
Također, moramo uzeti u obzir i to da percepcija mladih o tome kako doživljavaju super size modele ovisi i o odgoju kao i iz sredine koje dolaze, što znači da svaki pojedinac ima drugačije mišljenje o super size modelima i stav o zdravom načinu života.
- Odgoj je također dio kulture i zapravo služi formiranju i prenošenju kulturnih stavova mlađim naraštajima. Naravno da obitelj utječe na odnos mladih o tijelu, naravno da se prve prehrambene navike stječu upravo kod kuće, ali i nadogradnja na te prve stavove slijedi vrlo brzo - u vrtiću, školi, parku, itd – pojašnjava Bukovčan i nastavlja kako društvena kontrola, stigmatizacija, popularna kultura, celebrityji, društvene mreže, ideja pripadanja, pitanja identiteta, i još mnogo toga, mogu utjecati na način na koji mladi ljudi konceptualiziraju svoje tijelo, plus, zero ili kakvo god drugo.
Mišljenje o plus size modelima i njihovom utjecaju na mlade izrazile su i studentice Bojana Funduk i Elena Međimorec koja imaju različita mišljenja o ovoj temi. Bojana Funduk (23) s Fakulteta političkih znanosti smatra da ne postoji ništa loše u plus-size modelima jer se ljudskost ne mjeri u kilogramima.
- Svi mi imamo neke svoje nesavršenosti koje nastojimo sakriti. Iako, bilo bi bolje da ih prihvatimo i naučili živjeti s njima jer su dio nas. Ima ljudi koji su sretni mršaviji, ali isto tako i onih koji su zadovoljniji s par kilograma više. Naravno, sve je to u redu dok nema negativnih posljedica na zdravlje. No, što se estetike tiče, slažem se s onom narodnom: 'Ljepota je u oku promatrača' – objašnjava ona i dodaje kako plus size modeli ne šalju krivu poruku mladima već baš suprotno, oni poručuju mladim djevojkama da prihvate sebe kakve jesu.
Bojana Funduk (Foto: Privatna arhiva)
Nešto drugačije mišljenje ima Elena Međimorec (20) sa Zdravstvenog Veleučilišta, koja tvrdi kako je plus size modeling među nas došao s razvojem trendova i napretkom čovječanstva.
- Isto kako nije zdravo da modeli budu jako mršavi, tako nije ni zdrav pretjerano debeo size model. Kod standardnog modelinga postoje neke proporcije koje se trebaju poštovati, dok kod plus size modelinga ispada da to svi mogu biti ako imaju „višak“ kilograma – tvrdi Elena. Također, rekla je i kako su kod nas u Hrvatskoj plus size modeli dobro građeni i imaju lijepo raspoređene kilograme, dok to u drugim većim zemljama nije slučaj, pošto je tržište kod nas slabo razvijeno. Lucija Lugomer je u jednoj svojoj objavi napisala kako plus size modeling nije nezdrav način života, već da plus size modeli jedu normalno, a čak i vježbaju ponekad – priča Elena i dodaje kako po tome zaključuje da je ona jedan od plus size modela koji zaista brine o svome tijelu, no ne mora značiti da su svi poput nje. Zaključila je kako percepcija o plus size modelingu ovisi o pojedincu i njegovom načinu razmišljanja te kako su plus size modeli tu da upozore ljude da nije sve tako kako se čini na prvu, odnosno da ako ljudi imaju više kilograma, ne znači da automatski nisu i zdravi.
- Isto kako nije zdravo da modeli budu jako mršavi, tako nije ni zdrav pretjerano debeo size model. Kod standardnog modelinga postoje neke proporcije koje se trebaju poštovati, dok kod plus size modelinga ispada da to svi mogu biti ako imaju „višak“ kilograma – tvrdi Elena. Također, rekla je i kako su kod nas u Hrvatskoj plus size modeli dobro građeni i imaju lijepo raspoređene kilograme, dok to u drugim većim zemljama nije slučaj, pošto je tržište kod nas slabo razvijeno. Lucija Lugomer je u jednoj svojoj objavi napisala kako plus size modeling nije nezdrav način života, već da plus size modeli jedu normalno, a čak i vježbaju ponekad – priča Elena i dodaje kako po tome zaključuje da je ona jedan od plus size modela koji zaista brine o svome tijelu, no ne mora značiti da su svi poput nje. Zaključila je kako percepcija o plus size modelingu ovisi o pojedincu i njegovom načinu razmišljanja te kako su plus size modeli tu da upozore ljude da nije sve tako kako se čini na prvu, odnosno da ako ljudi imaju više kilograma, ne znači da automatski nisu i zdravi.
Elena Međimorec (Foto: Privatna arhiva)
FITNESS I INFLUENCERI
Danas puno više u Hrvatskoj dominira fitness industrije i fitness influenceri, što je Bukovčan također komentirala.
- Fitness "boom" u kombinaciji s promoviranjem zdravog načina života počeo je u 1980-ima i relativno brzo i masovno utjecao na popularnu kulturu. Od velikih zvijezda fitnessa, Jane Fonda, do velikih zvijezda bodybuildinga (neizostavni Arnold Schwarzenegger), glumaca/pjevača/celebrityja koji očigledno odlaze u teretanu i ozbiljno treniraju (Sylvester Stallone ili, kasnije Brad Pitt, Madonna, Severina), svi su zapravo, kroz popularni posao kojim su se bavili/se bave, svakako utjecali na ideju "poželjnog tijela" – ispričala je Bukovčan i dodala kako osim "popularnog" poželjnog, vrlo brzo se uz taj kulturni narativ u našoj kulturi vezala i ideja da je takvo tijelo i "medicinski" poželjno, odnosno, zdravo.
Danas puno više u Hrvatskoj dominira fitness industrije i fitness influenceri, što je Bukovčan također komentirala.
- Fitness "boom" u kombinaciji s promoviranjem zdravog načina života počeo je u 1980-ima i relativno brzo i masovno utjecao na popularnu kulturu. Od velikih zvijezda fitnessa, Jane Fonda, do velikih zvijezda bodybuildinga (neizostavni Arnold Schwarzenegger), glumaca/pjevača/celebrityja koji očigledno odlaze u teretanu i ozbiljno treniraju (Sylvester Stallone ili, kasnije Brad Pitt, Madonna, Severina), svi su zapravo, kroz popularni posao kojim su se bavili/se bave, svakako utjecali na ideju "poželjnog tijela" – ispričala je Bukovčan i dodala kako osim "popularnog" poželjnog, vrlo brzo se uz taj kulturni narativ u našoj kulturi vezala i ideja da je takvo tijelo i "medicinski" poželjno, odnosno, zdravo.
Anamarija Dukši
HRVOJE RENDULIĆ: Oboljeli od poremećaja u prehrani su tijekom karantene doslovno pali na koljena
Tijekom karantene situacija je bila doslovno krležijanska, siva, sumorna, bezizgledna. Oboljeli su doslovno pali od tog dodatnog psihološkog pritiska na koljena. Nažalost cijelo to vrijeme bili su i bez one minimalne pomoći jer su hladni pogoni bolnica i domova zdravlja bili neopravdano nedostupni za njih, kaže predsjednik udruge NADA
Hrvoje Rendulić (Foto: Privatna arhiva)
Jedna od zanemarenih skupina ljudi u cijeloj pandemiji korona virusa i o kojima se općenito malo govori su svakako oni s poremećajima u prehrani. Anoreksija, bulimija i ostale bolesti s pandemijom nisu nestale i svakoj osobi s ovom bolešću je u pandemiji mnogo lošije jer im se ne može pružiti adekvatna pomoć. Razgovarali smo s predsjednikom Udruge „Nada“, nevladine neprofitne udruge koja pomaže oboljelima od poremećaja u prehrani, Hrvojem Rendulićem koji nam je odgovorio
na pitanja koja se tiču stanja oboljelih u trenutnoj situaciji.
Kakva je trenutna situacija s brojem osoba s poremećajima u prehrani?
U Hrvatskoj je oko 100.000 oboljelih od poremećaja u prehrani 85 posto su ženskog i 15 posto muškog spola. U svijetu zapadne provenijencije idu i sa većim brojem prevalencije/pojavnosti oboljelih nego što mi radimo ali znamo da nam je zdravstvo ionako 30 godina iza trendova u svijetu što se tiče poimanja i tretiranja oboljelih od poremećaja u prehrani i njihovih obitelji.
Kakva je situacija bila tokom karantene? Je li vam se povećao broj oboljelih ili je on možda sada narastao (ili se smanjio)?
Tijekom karantene situacija je bila doslovno krležijanska, siva, sumorna, bezizgledna. Oboljeli su doslovno pali od tog dodatnog psihološkog pritiska na koljena. Nažalost cijelo to vrijeme bili su i bez one minimalne pomoći jer su hladni pogoni bolnica i domova zdravlja bili neopravdano nedostupni za njih, a načelno radi se o teškim psihosomatskim bolesnicima koji su svi bili u nekakvom obliku relapsa sa svojom primarnom bolesti. U tom vremenu povećan je i broj suicida.
Po statistikama WHO oko 80.000.000 je oboljelih od poremećaja u prehrani u svijetu, svakih 62 minute umire jedan oboljeli u svijetu od posljedica koje nose poremećaji u prehrani, u RH svaki tjedan umre jedna oboljela osoba od posljedica neliječenja primarnog problema ali o tome nitko ne piše niti priča.
Radi li se tu samo o osobama koja imaju anoreksiju i bulimiju ili se mogu pronaći još neki slučajevi?
Anoreksija i bulimija nervosa su lice i naličje jedne te iste bolesti i svi oboljeli prolaze bez ikakvih pravila ta oba osnovna oblika bolesti, restriktivni i purgativni tokom svog bolovanja. Na jednu anoreksiju statistički idu 3-4 bulimije u danom vremenu, jednako su teške i opasne i u smislu reakcija na dodatne okidače koji se nađu tokom i bolovanja i psihosomatske reakcije su slične.
na pitanja koja se tiču stanja oboljelih u trenutnoj situaciji.
Kakva je trenutna situacija s brojem osoba s poremećajima u prehrani?
U Hrvatskoj je oko 100.000 oboljelih od poremećaja u prehrani 85 posto su ženskog i 15 posto muškog spola. U svijetu zapadne provenijencije idu i sa većim brojem prevalencije/pojavnosti oboljelih nego što mi radimo ali znamo da nam je zdravstvo ionako 30 godina iza trendova u svijetu što se tiče poimanja i tretiranja oboljelih od poremećaja u prehrani i njihovih obitelji.
Kakva je situacija bila tokom karantene? Je li vam se povećao broj oboljelih ili je on možda sada narastao (ili se smanjio)?
Tijekom karantene situacija je bila doslovno krležijanska, siva, sumorna, bezizgledna. Oboljeli su doslovno pali od tog dodatnog psihološkog pritiska na koljena. Nažalost cijelo to vrijeme bili su i bez one minimalne pomoći jer su hladni pogoni bolnica i domova zdravlja bili neopravdano nedostupni za njih, a načelno radi se o teškim psihosomatskim bolesnicima koji su svi bili u nekakvom obliku relapsa sa svojom primarnom bolesti. U tom vremenu povećan je i broj suicida.
Po statistikama WHO oko 80.000.000 je oboljelih od poremećaja u prehrani u svijetu, svakih 62 minute umire jedan oboljeli u svijetu od posljedica koje nose poremećaji u prehrani, u RH svaki tjedan umre jedna oboljela osoba od posljedica neliječenja primarnog problema ali o tome nitko ne piše niti priča.
Radi li se tu samo o osobama koja imaju anoreksiju i bulimiju ili se mogu pronaći još neki slučajevi?
Anoreksija i bulimija nervosa su lice i naličje jedne te iste bolesti i svi oboljeli prolaze bez ikakvih pravila ta oba osnovna oblika bolesti, restriktivni i purgativni tokom svog bolovanja. Na jednu anoreksiju statistički idu 3-4 bulimije u danom vremenu, jednako su teške i opasne i u smislu reakcija na dodatne okidače koji se nađu tokom i bolovanja i psihosomatske reakcije su slične.
"Mi smo doslovno u srednjem vijeku sa poimanjem velikog i teškog problema od kojeg uglavnom boluju žene na koje se toliko volimo licemjerno pozivati kao na stalne vrijednosti u društvu"
Osobe koje dobi vam se najčešće javljaju? Ima li muškaraca?
Najčešće kronološke dobi su oboljeli od 10 godina uglavnom anoreksija pa do 50 godina koje su uglavnom u bulimiji kao obliku bolovanja. Uglavnom su to djevojčice, djevojke i žene, muškarci su po prilici prisutni do 15 posto od dječaka do odraslih ali uglavnom negiraju pomisao da su bolesni i odbijaju pomoć. Umiru mlađi nego žene i češći su suicidi kod muških sa dijagnozom poremećaju prehrani.
Kako ste pružali pomoć osobama oboljelima od određenih poremećaja kada je nastupila karantena?
Sva pomoć tijekom karantene svodila se na verbaliziranje, osvješćivanje problema i malo pomaganja farmakologijom pošto su kao komorbiditeti uvijek prisutne anksioznost, depresija, fobije što se može dijelom tretirati lijekovima: anksioliticima i antidepresivima. To su uglavnom katastrofične situacije za naše oboljele koji su svojim psihosomatskim profilom introvertne, senzibilne i emotivne osobe koje su kao takve dodatno osjetljive i ranjive i bilo je dosta povećana pomisao na samoubojstva kad su nažalost morale biti i hospitalizirani bez obzira na situaciju u institucionalnom zdravstvu.
Mislite li da će karantena utjecati na broj oboljelih ili otežati proces liječenja?
Ovo neviđeno stanje na svim nivoima života sigurno će utjecati na povećanje broja oboljelih od poremećaja u prehrani, u hrvatskom institucionalnom zdravstvu algoritimi liječenja poremećaja u prehrani ne postoje i oni mogu samo krenuti od početka sa načinima liječenja kako je to etablirala medicina u humanijem dijelu svijeta gdje se poremećaji u prehrani kvalificiraju kao teški zdravstveno socijalni problem u rješavanju kojeg bi trebale učestvovati sve strukture društva. Mi smo doslovno u srednjem vijeku sa poimanjem velikog i teškog problema od kojeg uglavnom boluju žene na koje se toliko volimo licemjerno pozivati kao na stalne vrijednosti u društvu. Životi upravo tih žena kod nas ne vrijede ništa obzirom na percepciju njihovih problema i danom im ukupnom pomoći.
Žale li vam se osobe s poremećajima u prehrani na neke probleme koji su ih snašli tijekom pandemije, a tiču se njihova zdravlja?
Uglavnom su oboljeli od kroničnih bolesti u što se ubrajaju i poremećaji u prehrani među prvima ostajali bez posla, raspadale su se veze parova zbog njihova dodatnog povlačenja u danim okolnostima ,međuodnosi u obiteljima su dodatno narušeni su zbog novih okolnosti, praktično u svakom segmentu života na površinu su isplivali novi problemi uglavnom zbog nerazumijevanja oboljelih i krive percepcije bolesti uopće u našoj javnosti. Određeni sadržaji i oblici koje uvjetuje bolest stalno perpetuiraju i u takvim situacijama oni isplivaju na površinu dodatno komplicirajući živote oboljelih.
Najčešće kronološke dobi su oboljeli od 10 godina uglavnom anoreksija pa do 50 godina koje su uglavnom u bulimiji kao obliku bolovanja. Uglavnom su to djevojčice, djevojke i žene, muškarci su po prilici prisutni do 15 posto od dječaka do odraslih ali uglavnom negiraju pomisao da su bolesni i odbijaju pomoć. Umiru mlađi nego žene i češći su suicidi kod muških sa dijagnozom poremećaju prehrani.
Kako ste pružali pomoć osobama oboljelima od određenih poremećaja kada je nastupila karantena?
Sva pomoć tijekom karantene svodila se na verbaliziranje, osvješćivanje problema i malo pomaganja farmakologijom pošto su kao komorbiditeti uvijek prisutne anksioznost, depresija, fobije što se može dijelom tretirati lijekovima: anksioliticima i antidepresivima. To su uglavnom katastrofične situacije za naše oboljele koji su svojim psihosomatskim profilom introvertne, senzibilne i emotivne osobe koje su kao takve dodatno osjetljive i ranjive i bilo je dosta povećana pomisao na samoubojstva kad su nažalost morale biti i hospitalizirani bez obzira na situaciju u institucionalnom zdravstvu.
Mislite li da će karantena utjecati na broj oboljelih ili otežati proces liječenja?
Ovo neviđeno stanje na svim nivoima života sigurno će utjecati na povećanje broja oboljelih od poremećaja u prehrani, u hrvatskom institucionalnom zdravstvu algoritimi liječenja poremećaja u prehrani ne postoje i oni mogu samo krenuti od početka sa načinima liječenja kako je to etablirala medicina u humanijem dijelu svijeta gdje se poremećaji u prehrani kvalificiraju kao teški zdravstveno socijalni problem u rješavanju kojeg bi trebale učestvovati sve strukture društva. Mi smo doslovno u srednjem vijeku sa poimanjem velikog i teškog problema od kojeg uglavnom boluju žene na koje se toliko volimo licemjerno pozivati kao na stalne vrijednosti u društvu. Životi upravo tih žena kod nas ne vrijede ništa obzirom na percepciju njihovih problema i danom im ukupnom pomoći.
Žale li vam se osobe s poremećajima u prehrani na neke probleme koji su ih snašli tijekom pandemije, a tiču se njihova zdravlja?
Uglavnom su oboljeli od kroničnih bolesti u što se ubrajaju i poremećaji u prehrani među prvima ostajali bez posla, raspadale su se veze parova zbog njihova dodatnog povlačenja u danim okolnostima ,međuodnosi u obiteljima su dodatno narušeni su zbog novih okolnosti, praktično u svakom segmentu života na površinu su isplivali novi problemi uglavnom zbog nerazumijevanja oboljelih i krive percepcije bolesti uopće u našoj javnosti. Određeni sadržaji i oblici koje uvjetuje bolest stalno perpetuiraju i u takvim situacijama oni isplivaju na površinu dodatno komplicirajući živote oboljelih.
Anamarija Dukši
PARADOKS NOVOG NORMALNOG:
'lockdown' mnogima narušio zdravlje zbog loše prehrane i manjka kretanja
Zbog pandemije koronavirusa i mjera izolacije, bit će sigurno ljudi koji će imati zdravstvenih problema zbog manjka aktivnosti i loše prehrane , tvrdi , prof. dr. sc. Vesna Babić, profesorica s Kineziološkog fakulteta.
Foto: Pixabay
Privatna arhiva/Vesna Babić
Naime, pandemija koronavirusa je zahvatila cijeli svijet i tako ostavila posljedice na ljudima koje će se još dugo osjetiti, bilo da se radi o zdravstvenima, ekonomskima, ali i psihičkima i fizičkima. U Hrvatskoj, ali i širom svijeta, došlo je do „lockdowna“ ili karantene koja ja trajala gotovo dva mjeseca i ljudima zabranila da se druže i kreću, a svaki dan smo mogli čuti u medijima ponavljanje slogana: 'Ostani doma'. Teretane su bile zatvorene, održavanje sportova i drugih grupnih treninga zabranjeni, a ljudi su zbog straha od nestašice gomilali namirnice. Ovakva situacija utjecala je na sve ljude, pa tako i na mlade studente. Zato nije ni čudo što se često mogu čuti izjave poput: 'Samo sam jelo/la u karanteni, moram smršavjeti', a to se dogodilo i kod studentice Dine Kovač (20) koja tvrdi kako je zbog karantene dobila nekoliko kilograma.
- Udebljala sam se jer sam došla doma u Slavoniju i samo smišljala što bih sljedeće mogla jesti, a inače kada sam u Zagrebu od faksa i posla ponekad jedva da i stignem jesti – ispričala je studentica Dina i dodala kako nije vježbala prije karantene, a ne planira početi ni sada nakon. Smatra kako ima umjerenu fizičku aktivnost, često hoda ili ode biciklom negdje umjesto autom.
Ovakav slučaj sigurno nije jedini i mnogi mladi, ali i stari posustali su i krenuli više jesti u razdoblju i kojem je izgledalo kao da je to jedino i preostalo. Na društvenim mrežama sve je prštalo od mnogobrojnih kreativnih nezdravih, ali i zdravih recepata. Toliko, da su neki ljudi čak počeli kuhati iako im to nije najdraža aktivnost. Situaciju s manjkom kretanja tijekom i nakon nje, kao i njene posljedice komentirala je profesorica na Kineziološkom Fakultetu, prof. dr. sc. Vesna Babić. Ona tvrdi kako je karantena itekako utjecala na manjak fizičke aktivnosti kod ljudi, što je u jednu ruku i logično.
- Ako imate zabranu kretanja onda se to i dogodi, ljudi su u tom trenutku poštivali mjere. Međutim, nakon što je omogućena sloboda, ljudi su još više krenuli vježbati i trenirati kako bi nadoknadili izgubljeno – smatra profesorica Babić.
Hoće li takvo zatvaranje dovesti do povećanih broja debelih ili pretilih, teško je govoriti, Babić tvrdi kako je moguće da će ovakve mjere rezultirati debljim ljudima. No, isto tako govori kako će to većina ljudi riješiti u jako brzom roku.
- Bit će sigurno onih koji će imati drugih zdravstvenih problema. Što se mladih ljudi tiče, mislim da to ovisi od ljudi u okruženju – objasnila je i dodala kako vodi Udrugu kineziologa i koji su cijelo ljeto pripremali sadržaje i aktivnosti za djecu iz srednjih i osnovnih škola u smislu kretanja i vježbanja.
Također, naglasila je kako zatvaranje nije jedini problem, već da ključnu ulogu u manjku kretanja imaju i uvjeti života.
- Osnovni problem današnjice je to što su ljudi postali bolesniji jer su se prestali kretati. Zašto su se prestali kretati? Zato što ne moraju, uvjeti života su se poboljšali. Vi više ne morate hodati da biste došli do negdje. Imate tramvaje, ljudi si mogu kupiti automobile – istaknula je Babić.
U ovakvoj situaciji gdje je zdravlje većine ljudi u ugrozi, Babić smatra kako je važno promicati tjelovježbu i zdrav način života, jer to ne da ima utjecaja na fizičko, već i na mentalno zdravlje, koje je trenutno stavljeno u sasvim drugi plan.
- Svaka fizička aktivnost povećava otpornost organizma na bolesti i loša stanja. Ovakva jedna situacija kad zatvorite ljudi u kuće i kada im oduzmete slobodu - nema sreće u tome, ljudi moraju izdržati, a vježbanje potiče otpuštanje hormona sreće – objašnjava Babić i dodaje kako oni koji ne mogu to izdržati postaju depresivni. Babić također govori kako će svi koji su u sportu, uključujući i nju, uvijek zagovarati dobar utjecaj vježbanja na tijelo, njegovog dobrog utjecaja na ponašanje, raspoloženje, i na radnu efikasnost.
- Onaj tko je u dobro kondicijskoj spremi, on će na potpuno drugačiji način izdržati radni dan, radni tjedan i sve ostalo. Dok imate ljude koji ne vježbaju i ne mogu držati takav tempo i kada pogledate njihovu radnu efikasnost, ja tvrdim da je ona sigurno manja za razliku od onih ljudi koji rade nešto pa makar i samo preko vikenda – ističe. Studentica Dina s početka članka je progovorila i o svojoj fizičkoj aktivnosti te objasnila kako na poslu prehoda nekoliko tisuća koraka dnevno i kako nije u potpunosti lijena, već se pridržava neke umjerene tjelesne aktivnosti.
- Sada je stanje puno bolje, jer sam se vratila u Zagreb i radim i sada sam opet zauzeta i imam nekakav raspored pa ne jedem stalno. Prihvatila sam se i s nekoliko kilograma viška nije to ništa strašno već je bitno da sam zdrava – naglasila je. I profesorica Babić preporučuje ljudima koji nisu aktivni vježbači da svakodnevno imaju barem neke aktivnosti poput laganog hodanja.
- Za svakodnevni život mladih je važno kretanje. Za početak bi bilo dobro da ne sjednu odmah na tramvaj nego da šetaju nekoliko stanica. Treba se približiti nekoj aktivnosti barem pola sata dnevno. Prvo treba krenuti s hodanjem, a vremenom bi trebalo imati nekakav ritam i tempo kojeg bi s vremenom trebalo povećavati. Vikende bi mladi trebali biti u prirodi (planine, Sljeme, Klek, Bijele stijene) – savjetovala je. Ako se radi o ljudima koji imaju malo većinu težinu, Babić savjetuje da se na put smanjivanja kilograma krene postepeno i umjereno.
- Bitni su otkucaji srca kao i broj prijeđenih koraka. Predlažem aktivnosti do 150 otkucaja srca, zavisno o težini, odnosno koliko se netko udebljao. Važno je da se ne oštete zglobovi ako je ta težina prevelika, pa zato preporučujem aktivnosti u kojima zglobovi nisu opterećeni, kao što su vožnja bicikla, plivanje, veslanje. Tu je važna aerobna aktivnost, umjerena i dugotrajna s ne prevelikim otkucajima srca – objasnila je.
Ovakav režima treba primjenjivati sve dok ne dođemo na težinu koja je podnošljiva za naše tijelo, onda krećemo hodanjem, trčanjem i slično. Također, profesorica preporučuje i korištenje puls metra, -satova poput Garmina i slično.
Kako je 'lockdown' utjecao na smanjenu tjelesnu aktivnost kod ljudi, tako je utjecao i na prehrambene navike i „potaknuo“ ih na gomilanje namirnica kao i prejedanje.
- Nepravilni prehrambeni obrasci već su dugo prisutni u našem društvu, a pojavom pandemije još više su izašli na vidjelo. Zbog straha od nepoznatog te ograničenog kretanja, svjedočili smo velikom gomilanju hrane i opustošenim policama u trgovinama. Ova pojava je u jednu ruku psihološki i opravdana, no gledajući sa stajališta nutricionista ne najbolja za naše zdravlje. U košaricama su se najčešće pronalazile visoko-ugljikohidratne namirnice poput tjestenine, riže, brašna ili šećera. Zajednički nazivnik ovim namirnicama je dug rok trajanja, ali i visoka energetska vrijednost što u razdoblju smanjene tjelesne aktivnosti i nije poželjno – objasnila je nutricionistica Olja Martinić.
Ona tvrdi kako je svakako mudro imati kod kuće određene zalihe hrane, ali tada naglasak treba staviti na grahorice poput leće, slanutka, graha i graška, integralne žitarice kao što su ječam, zobene i kukuruzne pahuljice, kvinoju i slično te smrznuto ili konzervirano povrće i voće sa smanjenim udjelom soli, odnosno šećera. Naime, karakteristika svih namirnica koje su se najviše kupovale je visoka energetska vrijednost što samo potvrđuje činjenicu da se za vrijeme karantene panično nastojala izbjeći glad, a da se o kvaliteti namirnica i nije toliko vodilo računa.
Također, nutricionistica se nadovezala i na slučaj studentice s početka članak koja je tijekom karantene puno jela i nije se kretala. Ona smatra kako ta pojava i nije toliko rijetka, a ni začuđujuća. Po njenim riječima, zbog smanjene tjelesne aktivnosti, (pod čim se podrazumijeva i smanjeni opseg dnevnih obaveza, a ne samo izostanak iz, primjerice, teretane), dnevne potrebe za energijom, odnosno količinom hrane, su se smanjile. Međutim brz i adekvatan odgovor na iste te promjene u društvu su izostale, smatra Martinić.
- Nastavili smo se hraniti po već ustaljenim osobnim obrascima što je za posljedicu imalo nakupljanje kilograma. Općenito govoreći, većina nepravilnih prehrambenih navika danas proizlazi iz nedostatka vremena te loše organizacije – pojašnjava i dodaje kako ipak vjeruje da je određeni broj ljudi slobodno vrijeme u pandemiji iskoristio upravo suprotno i dio vremena posvetio vlastitom zdravlju te usvajanju novih i boljih navika u pravilnoj prehrani ili uvođenju tjelesne aktivnosti.
Bilo kako bilo, pandemija je zasigurno utjecala na prehrambene navike mladih, no upitno je kakve će ona imati posljedice na mlade i hoće li one biti dugotrajne. Nutricionistica Martinić smatra kako, što se toga tiče, nema crno-bijelog odgovora. Naime, ona smatra da pandemija ne bi trebala dugotrajno utjecati na prehrambene navike mladih, posebice mladih koji od malih nogu imaju usađene pravilne prehrambene navike.
- Povratkom u školu, na posao i drugim dnevnim obavezama vrlo brzo smo se vratili na ono svima nama poznato. Da se period karantene produžio, tada bi priča sasvim sigurno tekla u drugom smjeru – tvrdi.
Također, s druge strane, osobama koje su i prije pandemije imale nepravilan odnos prema hrani, taj razdoblje je svakako bio izazovan, a mnogima je služio i kao opravdanje. Prema Martinić, te osobe će se sigurno teže uhvatiti u koštac s gubitkom kilograma. Takvim ljudima bi trebao određeni poticaj na zdraviju prehranu, a u ovo doba bi pogotovo trebao biti sveprisutan, primjerice u medijima, kako radi gomilanja hrane u karanteni, tako i radi izgradnje imuniteta koji nam je prijeko potreban u borbi protiv virusa.
- Za vrijeme pandemije prehrana je dosta bila u fokusu medija te je šira javnost svakodnevno imala priliku pročitati barem jedan članak na temu dodataka prehrani ili zdravih recepata. Nutricionisti i liječnici te razne farmaceutske kompanije su davali izjave u raznim televizijskim i radijskim emisijama kao i društvenim mrežama i tako skretali pozornost na neadekvatno prehrambeno ponašanje i potrebne prehrambene intervencije – govori Martinić te smatra kako je to područje bilo dobro pokriveno, kako prije, tako i nakon karantene.
No, kada govorimo o Covid-19, još uvijek nema dovoljno znanstvenih dokaza kako pojedine namirnice mogu pomoći u borbi protiv istog. No, putem prehrane i adekvatnom primjenom dodataka prehrani možemo ojačati naš imunološki sustav, tvrdi Martinić. Tada se primjenjuju opća pravila za borbu s patogenima, a to je prehrana bogata vitaminima A, C i D te mineralima cinkom i selenom uz adekvatnu hidrataciju tijela čime se utječe na sluznicu nosa i otežava prolazak virusa.
- Udebljala sam se jer sam došla doma u Slavoniju i samo smišljala što bih sljedeće mogla jesti, a inače kada sam u Zagrebu od faksa i posla ponekad jedva da i stignem jesti – ispričala je studentica Dina i dodala kako nije vježbala prije karantene, a ne planira početi ni sada nakon. Smatra kako ima umjerenu fizičku aktivnost, često hoda ili ode biciklom negdje umjesto autom.
Ovakav slučaj sigurno nije jedini i mnogi mladi, ali i stari posustali su i krenuli više jesti u razdoblju i kojem je izgledalo kao da je to jedino i preostalo. Na društvenim mrežama sve je prštalo od mnogobrojnih kreativnih nezdravih, ali i zdravih recepata. Toliko, da su neki ljudi čak počeli kuhati iako im to nije najdraža aktivnost. Situaciju s manjkom kretanja tijekom i nakon nje, kao i njene posljedice komentirala je profesorica na Kineziološkom Fakultetu, prof. dr. sc. Vesna Babić. Ona tvrdi kako je karantena itekako utjecala na manjak fizičke aktivnosti kod ljudi, što je u jednu ruku i logično.
- Ako imate zabranu kretanja onda se to i dogodi, ljudi su u tom trenutku poštivali mjere. Međutim, nakon što je omogućena sloboda, ljudi su još više krenuli vježbati i trenirati kako bi nadoknadili izgubljeno – smatra profesorica Babić.
Hoće li takvo zatvaranje dovesti do povećanih broja debelih ili pretilih, teško je govoriti, Babić tvrdi kako je moguće da će ovakve mjere rezultirati debljim ljudima. No, isto tako govori kako će to većina ljudi riješiti u jako brzom roku.
- Bit će sigurno onih koji će imati drugih zdravstvenih problema. Što se mladih ljudi tiče, mislim da to ovisi od ljudi u okruženju – objasnila je i dodala kako vodi Udrugu kineziologa i koji su cijelo ljeto pripremali sadržaje i aktivnosti za djecu iz srednjih i osnovnih škola u smislu kretanja i vježbanja.
Također, naglasila je kako zatvaranje nije jedini problem, već da ključnu ulogu u manjku kretanja imaju i uvjeti života.
- Osnovni problem današnjice je to što su ljudi postali bolesniji jer su se prestali kretati. Zašto su se prestali kretati? Zato što ne moraju, uvjeti života su se poboljšali. Vi više ne morate hodati da biste došli do negdje. Imate tramvaje, ljudi si mogu kupiti automobile – istaknula je Babić.
U ovakvoj situaciji gdje je zdravlje većine ljudi u ugrozi, Babić smatra kako je važno promicati tjelovježbu i zdrav način života, jer to ne da ima utjecaja na fizičko, već i na mentalno zdravlje, koje je trenutno stavljeno u sasvim drugi plan.
- Svaka fizička aktivnost povećava otpornost organizma na bolesti i loša stanja. Ovakva jedna situacija kad zatvorite ljudi u kuće i kada im oduzmete slobodu - nema sreće u tome, ljudi moraju izdržati, a vježbanje potiče otpuštanje hormona sreće – objašnjava Babić i dodaje kako oni koji ne mogu to izdržati postaju depresivni. Babić također govori kako će svi koji su u sportu, uključujući i nju, uvijek zagovarati dobar utjecaj vježbanja na tijelo, njegovog dobrog utjecaja na ponašanje, raspoloženje, i na radnu efikasnost.
- Onaj tko je u dobro kondicijskoj spremi, on će na potpuno drugačiji način izdržati radni dan, radni tjedan i sve ostalo. Dok imate ljude koji ne vježbaju i ne mogu držati takav tempo i kada pogledate njihovu radnu efikasnost, ja tvrdim da je ona sigurno manja za razliku od onih ljudi koji rade nešto pa makar i samo preko vikenda – ističe. Studentica Dina s početka članka je progovorila i o svojoj fizičkoj aktivnosti te objasnila kako na poslu prehoda nekoliko tisuća koraka dnevno i kako nije u potpunosti lijena, već se pridržava neke umjerene tjelesne aktivnosti.
- Sada je stanje puno bolje, jer sam se vratila u Zagreb i radim i sada sam opet zauzeta i imam nekakav raspored pa ne jedem stalno. Prihvatila sam se i s nekoliko kilograma viška nije to ništa strašno već je bitno da sam zdrava – naglasila je. I profesorica Babić preporučuje ljudima koji nisu aktivni vježbači da svakodnevno imaju barem neke aktivnosti poput laganog hodanja.
- Za svakodnevni život mladih je važno kretanje. Za početak bi bilo dobro da ne sjednu odmah na tramvaj nego da šetaju nekoliko stanica. Treba se približiti nekoj aktivnosti barem pola sata dnevno. Prvo treba krenuti s hodanjem, a vremenom bi trebalo imati nekakav ritam i tempo kojeg bi s vremenom trebalo povećavati. Vikende bi mladi trebali biti u prirodi (planine, Sljeme, Klek, Bijele stijene) – savjetovala je. Ako se radi o ljudima koji imaju malo većinu težinu, Babić savjetuje da se na put smanjivanja kilograma krene postepeno i umjereno.
- Bitni su otkucaji srca kao i broj prijeđenih koraka. Predlažem aktivnosti do 150 otkucaja srca, zavisno o težini, odnosno koliko se netko udebljao. Važno je da se ne oštete zglobovi ako je ta težina prevelika, pa zato preporučujem aktivnosti u kojima zglobovi nisu opterećeni, kao što su vožnja bicikla, plivanje, veslanje. Tu je važna aerobna aktivnost, umjerena i dugotrajna s ne prevelikim otkucajima srca – objasnila je.
Ovakav režima treba primjenjivati sve dok ne dođemo na težinu koja je podnošljiva za naše tijelo, onda krećemo hodanjem, trčanjem i slično. Također, profesorica preporučuje i korištenje puls metra, -satova poput Garmina i slično.
Kako je 'lockdown' utjecao na smanjenu tjelesnu aktivnost kod ljudi, tako je utjecao i na prehrambene navike i „potaknuo“ ih na gomilanje namirnica kao i prejedanje.
- Nepravilni prehrambeni obrasci već su dugo prisutni u našem društvu, a pojavom pandemije još više su izašli na vidjelo. Zbog straha od nepoznatog te ograničenog kretanja, svjedočili smo velikom gomilanju hrane i opustošenim policama u trgovinama. Ova pojava je u jednu ruku psihološki i opravdana, no gledajući sa stajališta nutricionista ne najbolja za naše zdravlje. U košaricama su se najčešće pronalazile visoko-ugljikohidratne namirnice poput tjestenine, riže, brašna ili šećera. Zajednički nazivnik ovim namirnicama je dug rok trajanja, ali i visoka energetska vrijednost što u razdoblju smanjene tjelesne aktivnosti i nije poželjno – objasnila je nutricionistica Olja Martinić.
Ona tvrdi kako je svakako mudro imati kod kuće određene zalihe hrane, ali tada naglasak treba staviti na grahorice poput leće, slanutka, graha i graška, integralne žitarice kao što su ječam, zobene i kukuruzne pahuljice, kvinoju i slično te smrznuto ili konzervirano povrće i voće sa smanjenim udjelom soli, odnosno šećera. Naime, karakteristika svih namirnica koje su se najviše kupovale je visoka energetska vrijednost što samo potvrđuje činjenicu da se za vrijeme karantene panično nastojala izbjeći glad, a da se o kvaliteti namirnica i nije toliko vodilo računa.
Također, nutricionistica se nadovezala i na slučaj studentice s početka članak koja je tijekom karantene puno jela i nije se kretala. Ona smatra kako ta pojava i nije toliko rijetka, a ni začuđujuća. Po njenim riječima, zbog smanjene tjelesne aktivnosti, (pod čim se podrazumijeva i smanjeni opseg dnevnih obaveza, a ne samo izostanak iz, primjerice, teretane), dnevne potrebe za energijom, odnosno količinom hrane, su se smanjile. Međutim brz i adekvatan odgovor na iste te promjene u društvu su izostale, smatra Martinić.
- Nastavili smo se hraniti po već ustaljenim osobnim obrascima što je za posljedicu imalo nakupljanje kilograma. Općenito govoreći, većina nepravilnih prehrambenih navika danas proizlazi iz nedostatka vremena te loše organizacije – pojašnjava i dodaje kako ipak vjeruje da je određeni broj ljudi slobodno vrijeme u pandemiji iskoristio upravo suprotno i dio vremena posvetio vlastitom zdravlju te usvajanju novih i boljih navika u pravilnoj prehrani ili uvođenju tjelesne aktivnosti.
Bilo kako bilo, pandemija je zasigurno utjecala na prehrambene navike mladih, no upitno je kakve će ona imati posljedice na mlade i hoće li one biti dugotrajne. Nutricionistica Martinić smatra kako, što se toga tiče, nema crno-bijelog odgovora. Naime, ona smatra da pandemija ne bi trebala dugotrajno utjecati na prehrambene navike mladih, posebice mladih koji od malih nogu imaju usađene pravilne prehrambene navike.
- Povratkom u školu, na posao i drugim dnevnim obavezama vrlo brzo smo se vratili na ono svima nama poznato. Da se period karantene produžio, tada bi priča sasvim sigurno tekla u drugom smjeru – tvrdi.
Također, s druge strane, osobama koje su i prije pandemije imale nepravilan odnos prema hrani, taj razdoblje je svakako bio izazovan, a mnogima je služio i kao opravdanje. Prema Martinić, te osobe će se sigurno teže uhvatiti u koštac s gubitkom kilograma. Takvim ljudima bi trebao određeni poticaj na zdraviju prehranu, a u ovo doba bi pogotovo trebao biti sveprisutan, primjerice u medijima, kako radi gomilanja hrane u karanteni, tako i radi izgradnje imuniteta koji nam je prijeko potreban u borbi protiv virusa.
- Za vrijeme pandemije prehrana je dosta bila u fokusu medija te je šira javnost svakodnevno imala priliku pročitati barem jedan članak na temu dodataka prehrani ili zdravih recepata. Nutricionisti i liječnici te razne farmaceutske kompanije su davali izjave u raznim televizijskim i radijskim emisijama kao i društvenim mrežama i tako skretali pozornost na neadekvatno prehrambeno ponašanje i potrebne prehrambene intervencije – govori Martinić te smatra kako je to područje bilo dobro pokriveno, kako prije, tako i nakon karantene.
No, kada govorimo o Covid-19, još uvijek nema dovoljno znanstvenih dokaza kako pojedine namirnice mogu pomoći u borbi protiv istog. No, putem prehrane i adekvatnom primjenom dodataka prehrani možemo ojačati naš imunološki sustav, tvrdi Martinić. Tada se primjenjuju opća pravila za borbu s patogenima, a to je prehrana bogata vitaminima A, C i D te mineralima cinkom i selenom uz adekvatnu hidrataciju tijela čime se utječe na sluznicu nosa i otežava prolazak virusa.
Teretane i grupno vježbanje
Izvor: Pixabay
Što se tiče cjelokupne situacije oko pandemije korona virusa, profesorica smatra kako tu nema novog normalnog već se sve treba odvijati kako i do sada uz malo opreza. Smatra da u teretanama ne trebaju maske već odlazak na trening u teretane u vrijeme kada nema puno ljudi i nije gužva. Kaže kako treba pustiti tijelu da radi na uobičajeni način, a to je da ono može uzeti zraka koliko mu je potrebno. Što se tiče grupnih treninga, Babić preporučuje da se oni ne odvijaju u prostorima u kojima nema prozora već ovise o klima uređajima, neovisno o situaciji s pandemijom.
- Za ovu pandemijsku situaciju postoje i druga tumačenja uvaženih stručnjaka. Mislim da nije zdravo da svake vijesti počinju s brojem oboljelih, na respiratoru, u bolnici… Ne trebamo brojati ljude koji su umrli u Hrvatskoj u dubokoj starosti s kroničnim bolestima, puno je veći broj ljudi koji su umrli od raka i drugih bolesti – smatra Babić.
Kako je novo normalno utjecalo na studente i osobe s poremećajima u prehrani?
Brojni studenti su zbog pandemije korona virusa morala otići natrag svojim kućama i potpuno promijeniti svoj životni stil iz onog aktivnog i turbulentnog, u onaj puno pasivniji i mirniji. Neki su iz karantene uzeli ono najbolje i počeli vježbati te se zdravije hraniti, dok su se drugi 'ulijenili', više jeli i manje se kretali. Kako je pandemija korona virusa utjecala na njihov životni stil, što su studenti radili prije, za vrijeme i nakon karantene te kako je ona utjecala na njihov život otkrile su nam tri studentice, Ivana Horvat, Petra Matus i Ema Krstić.
Prema riječima ovih studentica, zaista se nije bilo lako prilagoditi ovakvoj izvanrednoj situaciji i svaka od njih je imala određenih poteškoće, ponajviše s prehranom i učestalim jedenjem koje se dogodilo kao posljedica gomilanja namirnica. Iz tog razloga, nutricionistica Olja Martinić odlučila je studentima savjetovati kako se tijekom nadolazeće akademske godine zdravije hraniti, suzdržati od slatkiša i nutritivno siromašne hrane, a u isto vrijeme izgraditi imunitet i dobiti više energije.
Tijekom karantene, provodila se jedna vrsta samoizolacije u kojoj se moralo ostati u kućama i čim manje izlaziti iz nje. Sada više karantene i takve samoizolacije nema, ali ljudi koji su bili u bliskom kontaktu sa zaraženima svejedno moraju ići u samoizolaciju na 14 dana, bili oni zaraženi korona virusom ili ne. Pošto je takvim osoba sve ograničeno, World Health Organization (WHO) na svojim je stranicama objavio smjernice za one u samoizolaciji kojima savjetuje kako da se što zdravije hrane i kako da održe svoju fizički spremu.
Anamarija Dukši
