"Imali smo situacije u kojima bi
poslodavac tražio jednu žensku radnicu za posao konobarice, ali bi prije toga tražio video ili
sliku da vidi kako izgleda.", agencija INWORK
poslodavac tražio jednu žensku radnicu za posao konobarice, ali bi prije toga tražio video ili
sliku da vidi kako izgleda.", agencija INWORK
TKO SU ONE I KOJA JE NJIHOVA PRIČA?
U današnje vrijeme strane radnice sve više traže posao i priliku za bolji život u Hrvatskoj. Svjedoci smo toga da su žene, nažalost, i dalje skupina koja je često potlačena u društvu, a žene u stranoj državi su skupina koje se još više suočava s tim problemom.
Kroz rad na ovoj stranici prikazat će se razni profili žena, njihove kulture i put ka uspjehu. Iran, Indija, Indonezija i Filipini su zemlje iz kojih žene predstavljene na ovoj stranice dolaze, a svaka od njih nam je ispričala svoj put. Susrele su se s raznim preprekama, ali krajnji cilj im je isti - provesti ostatak života u Hrvatskoj. Kroz svoj rad i trud planiraju stvoriti temelje za život u Hrvatskoj, a svaka od njih ističe kako smatra da je Hrvatska idealna zemlja za život jer je mirna, sigurna i čista što nije slučaj u zemljama iz kojih one dolaze.
Neke od njih su bile primorane ostaviti djecu u svojoj rodnoj zemlji što je još jedan veliki izazov za svaku majku, ali ističu kako ih to gura naprijed. Jezik, kultura i način života je za svaku od njih bio potpuno nov i to su najveći izazovi kroz koje su Delaram, Jinsy, Tian Dini Augustina i ostale strane radnice prošle.
Kroz rad na ovoj stranici prikazat će se razni profili žena, njihove kulture i put ka uspjehu. Iran, Indija, Indonezija i Filipini su zemlje iz kojih žene predstavljene na ovoj stranice dolaze, a svaka od njih nam je ispričala svoj put. Susrele su se s raznim preprekama, ali krajnji cilj im je isti - provesti ostatak života u Hrvatskoj. Kroz svoj rad i trud planiraju stvoriti temelje za život u Hrvatskoj, a svaka od njih ističe kako smatra da je Hrvatska idealna zemlja za život jer je mirna, sigurna i čista što nije slučaj u zemljama iz kojih one dolaze.
Neke od njih su bile primorane ostaviti djecu u svojoj rodnoj zemlji što je još jedan veliki izazov za svaku majku, ali ističu kako ih to gura naprijed. Jezik, kultura i način života je za svaku od njih bio potpuno nov i to su najveći izazovi kroz koje su Delaram, Jinsy, Tian Dini Augustina i ostale strane radnice prošle.
U ovom istraživanju sudjeluju:
Lucija Barbarić
Carmen Kartelo Lončarević
Sara Kremzir
Maria Angelina Lovrec
Lucija Barbarić
Carmen Kartelo Lončarević
Sara Kremzir
Maria Angelina Lovrec
tian dini augustina - učiteljica i članica indonezijskog prekomorskog izbornog odbora
Je li moguće izgraditi život u Hrvatskoj kao strana radnica?
Žene koje dolaze iz stranih zemalja kako bi izgradile svoje živote u Hrvatskoj su tema koja se skoro nikada ne spominje u društvu. Bitno je napomenuti kako se Hrvatsku i dalje smatra emigracijskom zemljom, ali posljednjih godina taj trend se mijenja i ona postaje sve više imigracijskom. U zemljama kao što je na primjer Indija i dalje je veliki utjecaj muškaraca pa žene, nažalost, nemaju pravo glasa. Većina žena ovisi o muškarcima, ne rade i u svojim zemljama i dalje žive kao kućanice.
Kontaktirali smo nekoliko agencija za zapošljavanje stranih radnika, a dobili odgovor samo jedne - InWork Hrvatska. Takve agencije služe kao posrednici između radnika i poslodavca i olakšavaju proces zapošljavanja stranog radnika. Kroz razgovor s vlasnikom InWork agencije saznali smo kako on godišnje uvozi 100 radnika, a u prosjeku to bude samo par žena. Razlog tomu je što poslodavac sam traži koji spol i koliko radnika želi. Kao primjer iz InWork agencije navode hotel Solaris u Šibeniku gdje je poslodavac tražio 40 radnika, a samo 10 žena. Osim toga što tamo žene i dalje ovise pretežito o muškarcima bitno je napomenuti i problem fizićkog izgleda.
Svaki strani radnik, neovisno je li muško ili žensko pri zapošljavanju prilaže kratki video u kojemu se predstavlja. Iz InWork agencije ističu kako su imali situacije u kojima bi poslodavac tražio jednu žensku radnicu za posao konobarice, ali bi prije toga tražio video ili sliku da vidi kako izgleda. Istaknuli su kako, nažalost, njihove žene u Hrvatskoj ne spadaju među žene koje su po nekim hrvatskim standardima lijepe i da iz tog razloga teže pronalaze poslove u Hrvatskoj.
Najviše stranih radnica dolazi iz Indije, Nepala i Bangladeša. Iz agencije su istaknuli kako su do sada najviše problema imali s ljudima iz Indije zbog neurednosti i nedostatka higijene. Isto tako navode kako smatraju da je vjera veliki problem jer su jedino Filipinci katolici i iz tog razloga najviše slični Hrvatima, dok se ostali vidno razlikuju od ljudi iz Hrvatske.
Osim ovih zemalja u Hrvatskoj ima stranih radnica iz raznih država, a to su na primjer Australija i Indonezija. Mary Novaković i Tian Dini Augustina su dvije radnice iz stranih zemalja koje su vrlo uspješno izgradile živote u Hrvatskoj.
Mary Novaković dolazi iz Australije, a kao glavni razlog svog dolaska ističe supruga i želju za sporijim tempom života.
" U Hrvatskoj živim već 18 godina, ali sam rođena i odrasla u Australiji", rekla je Novaković.
Isto tako u usporedbi s Hrvatskom Australija ima lošu zdravstvenu zaštitu, a Mary to ističe kao veliki plus života u Hrvatskoj. Mary Novaković radi u firmi koja se bavi komunikacijom na engleskom jeziku, a to što joj je engleski jezik materinji smatra velikim plusom pri pronalasku posla.
"Što se tiče posla rekla bih da ja osobno nisam imala problem s tim jer nisam imala neke posebne preferencije kada sam ga tražila. Veliki je plus što je moj materinji jezik engleski pa sam u firmama koje se bave komunikacijom na engleskom jeziku vrlo lako dobivala poslove", rekla je Novaković.
Za razliku od nje Tian Dini Augustina u Hrvatskoj živi godinu i jedan mjesec, a dolazi iz Indonezije. Najveći problem joj je bio jezik i to što ne može raditi posao koji je radila u Indoneziji, a to je biti učiteljica.
" Još uvijek mi nedostaje biti u razredu i komunicirati s djecom. Iako sam već u početku znala da će mi biti teško pronaći posao, ali kada je stvar kojom sam se bavila više od osam godina odjednom prestala osjećala sam se izgubljeno", rekla je Tian Dini Augustina.
Jedan od problema koji je ona imala je zdravlje. S obzirom na to da dolazi iz tropske zemlje njezin organizam je u početku doživio šok. Imala je problema s probavnim sustavom, dugotrajnom prehladom i problema s kožom. Trenutno radi kao član indonezijskog prekomorskog izbornog odbora. Također, provodi online obuku za učitelje u Indoneziji kao posao na pola radnog vremena. Isto tako član je Udruge Kolajna ljubavi koja joj je pomogla kada je tek stigla u Hrvatsku da se prilagodi i snađe.
AUTOR: Sara Kremzir
Autor: Sara Kremzir
9975 km - UDALJENOST KOJU JE PREŠLA AILYN ZA BOLJU BUDUĆNOST
"nije mi bilo lako naviknuti se na vašu kulturu ali sve je moguće ako to zaista želiš!"
|
Prosječna plaća na Filipinima iznosi 382.96 € što je taman dovoljno za mjesečni najam jednosobnog apartmana u centru grada. Plaće nisu dovoljne ni za samce, a posebno za one koji imaju djecu i bore se svakodnevno kako bi uspjeli prehraniti svoju obitelj. Upravo je ovo je najveći razlog zašto baš Filipinci migriraju u druge zemlje i zašto u velikom broju dolaze u Hrvatsku. Potkraj 2022. godine valjani boravak u Hrvatskoj imalo je 4,576 filipinskih državljana, a među njima nalazi se i Ailyn Sindol Tanque Murillo.
Ailyn je stigla u Zagreb 4. kolovoza 2022. godine. Njenu sudbinu promijenila je agencija za posredovanje Pinoy 385, specijalizirana u zapošljavanju filipinskih radnika. Sva potrebna dokumentacija za boravak i rad u Hrvatskoj agencija je pripremila za Ailyn i njenu stariju sestru Almu koja je također odlučila napustiti Filipine. Njihovu prilagodba u radnu i životnu okolinu većim djelom je u rukama poslodavca, no agencija Pinoy i dalje asistira u snalaženju kako bi bile sigurne i zadovoljne. Ailyn tokom godine čisti ljekarne,a njen poslodavac osigurao joj je smještaj u blizini centra grada te valjanu osobnu iskaznicu i zdravstveno osiguranje. Posao preko ljeta nije puno drugačiji jer radi kao spremačica u hotelima na Jadranu. PROŠLOST Iako Filipinska sveučilišta nisu popularna kod europskih studenata, ona su prestižna među azijskim zemljama. Ailyn je taj uspjeh postigla 2015. godine kada je završila fakultet za tjelesnu kulturu. Unatoč tome, podučavala je djecu u školi samo godinu dana, a zatim počela raditi kao spremačica u hotelu na Filipinima. "Ne vidim se više kao učiteljica, ali sigurna sam da će mi to na ovaj ili onaj način poslužiti u životu", rekla je Ailyn. BUDUĆNOST Smatra se kako Filipinci dolaze u Hrvatsku baš zbog sličnie kulture, no Ailyn se nije bilo baš lako naviknuti. Način života na Filipinima, posebno ako uzmemo u obzir odnos prema ženama i međusobnu toleranciju, iznimno je loša. Postoje velike razlike u odijevanju, stavovima, načinu hranjenja... ali Ailyn tvrdi da je sve moguće ako to zaista želiš! U Hrvatskoj ne želi ostati zauvijek, prilika koju je dobila ovdje samo je odskočna daska za budućnost koju vidi na Filipinima s obitelji i mužem Michaelom. Cilj joj je zaraditi dovoljno novaca kako bi pokrenula vlastiti posao u svojoj zemlji. "Fale mi Filipini jer se tamo osjećam sretno i ugodno", kaže Aylin. Tekst: Carmen Kartelo Lončarević |
Zračna udaljenost od Filipina do Hrvatske
|
PINOY385 - POSREDNIČKA AGENCIJA ZA ZAPOŠLJAVANJE RADNIKA S FILIPINA
Prilikom zapošljavanja stranih radnika nije nužno, ali je korisno imati agencijsku, odnosno posredničku pomoć.
Pinoy385 je hrvatska agencija za zapošljavanje filipinskih radnika, akreditirana od strane filipinskog ministarstva za provedbu zapošljavanja prekomorskih radnika. Zajedno s Uredom za kontrolu rada prekomorskih radnika regulira i nadzire legalan postupak zapošljavanja filipinskih radnika u svijetu.
ISKUSTVO
Dugogodišnje iskustvo i zadovoljstvo brojnih poslodavaca i radnika garancija su i potvrda pouzdanosti i kvalitete ove posredničke agencije za zapošljavanje.
POUZDANOST
Radnici s Filipina sinonim su za kvalitetne, pouzdane i prilagodljive radnike spremne za rad u različitim djelatnostima.
STRUČNOST
Pinoy385 pruža cjelokupnu uslugu od začetka ideje do konačne realizacije zaposlenja, uz kontinuiranu edukaciju poslodavca i radnika pri integraciji u radnu i socijalnu okolinu.
Pinoy385 je hrvatska agencija za zapošljavanje filipinskih radnika, akreditirana od strane filipinskog ministarstva za provedbu zapošljavanja prekomorskih radnika. Zajedno s Uredom za kontrolu rada prekomorskih radnika regulira i nadzire legalan postupak zapošljavanja filipinskih radnika u svijetu.
ISKUSTVO
Dugogodišnje iskustvo i zadovoljstvo brojnih poslodavaca i radnika garancija su i potvrda pouzdanosti i kvalitete ove posredničke agencije za zapošljavanje.
POUZDANOST
Radnici s Filipina sinonim su za kvalitetne, pouzdane i prilagodljive radnike spremne za rad u različitim djelatnostima.
STRUČNOST
Pinoy385 pruža cjelokupnu uslugu od začetka ideje do konačne realizacije zaposlenja, uz kontinuiranu edukaciju poslodavca i radnika pri integraciji u radnu i socijalnu okolinu.
Autor teksta i infografike: Maria Angelina Lovrec
AILYEEN TANQUE MURILO - FILIPINKA KOJA KROZ TEŽAK ŽIVOT KORAČA S OSMJEHOM NA LICU!
Video izradila Maria Angelina Lovrec
Ova hrabra djevojka prije samo koju godinu odlučila je spakirati svoje stvari u jedan kofer i napustiti rodne Filipine.
'VRIJEDNE VESELE I VJEŠTE' FILIPINKE NA DUGOM OTOKU
Zanimljivo je kako Filipinci svaki dan pošalju preko 400 milijuna tekstualnih poruka, što je preko 100 milijardi rečenica. Stotine takvih poruka stižu na Dugi otok, točnije Sali gdje devet divnih žena s Filipina vrijedno rade u riboprerađivačkoj tvornici "Mardešić". Ako je suditi po komentarima njihovih kolega Hrvata, pomoć mladih Filipinki je "super", baš kao što je njima to najčešća riječ koju izgovaraju.
- https://mup.gov.hr/UserDocsImages/statistika/2024/1/statistike%202023%20boravak%20i%20rad.pdf
Zanimljivo je kako Filipinci svaki dan pošalju preko 400 milijuna tekstualnih poruka, što je preko 100 milijardi rečenica. Stotine takvih poruka stižu na Dugi otok, točnije Sali gdje devet divnih žena s Filipina vrijedno rade u riboprerađivačkoj tvornici "Mardešić". Ako je suditi po komentarima njihovih kolega Hrvata, pomoć mladih Filipinki je "super", baš kao što je njima to najčešća riječ koju izgovaraju.
- Izvor:
- https://mup.gov.hr/UserDocsImages/statistika/2024/1/statistike%202023%20boravak%20i%20rad.pdf
- Izradila: Carmen Kartelo Lončarević
NAPAD NA STRANU RADNICU U ZAGREBU
Autorica: Lucija Barbarić
NASILJE NAD STRANIM RADNICAMA
"Kada smo dali otkaze, vlasnici su se ljutili. Toni je nekima rekao da će ih proganjati dok god su u Hrvatskoj. Rekao nam je i da nas za kaznu neće odjaviti. Također nam je zaprijetio da će se pobrinuti da svi budemo deportirani", rekle su Filipinke za Index.hr
Autorica: Lucija Barbarić
Izvor: Index.hr
Izvor: Index.hr
Šokantne ispovijesti stranih radnica
Problematika nasilja nad stranim radnicima problem je s kojim se Hrvatska sve više susreće. Neovisno o tome radi li se o radnicima iz Indije, Nepala ili Filipina svi imaju isti problem - nasilje koje trpe. U zadnjih par godina svjedoci smo porasta broja stranih radnika, a iako su to večinom muškarci ne treba zaboraviti žene. Bitno je napomenuti kako one isto trpe nasilje, a nažalost nisu u mogućnosti se obraniti.
Jedan od takvih primjera je i strana radnica s Filipina koja u Zagerbu živi te je udana za Zagrepčana.
“Napala su me trojica mladića starosti između 16 i 20 godina. Jedan mi se agresivno približavao i tražio me novac za taksi. Ja sam, naravno, odbila i onda me pokušao tući i ja sam počela trčati. Govorio mi je da se vratim u svoju državu u Kinu", rekla je A.R. za Zagreb Info.
Radnica je za kraj istaknula kako ona nije jedini ovakav primjer, te da su strani radnici u Hrvatskoj potlačeni.
Jedan od takvih primjera je i strana radnica s Filipina koja u Zagerbu živi te je udana za Zagrepčana.
“Napala su me trojica mladića starosti između 16 i 20 godina. Jedan mi se agresivno približavao i tražio me novac za taksi. Ja sam, naravno, odbila i onda me pokušao tući i ja sam počela trčati. Govorio mi je da se vratim u svoju državu u Kinu", rekla je A.R. za Zagreb Info.
Radnica je za kraj istaknula kako ona nije jedini ovakav primjer, te da su strani radnici u Hrvatskoj potlačeni.
Autorice: Lucija Barbarić i Sara Kremzir
Još jedan primjer nasilja nad ženama su žene strane radnice koje su za Index.hr ispričale svoju stranu priče. Ne humani uvjeti u kojima su radile i maltretiranje koje su doživile od strane poslodvaca je samo jedan dio ove priče. Kada su se odlučile zauzeti za sebe poslodvaac im nije htio vratiti radne dozvole, a isto tako i putovnice.
"To je učinio nakon što je jedan od radnika otišao od njega i napustio Hrvatsku. Tada se jako naljutio i od tada svima uzima putovnice. Rekao nam je: 'Za ovo ste vi krivi, vi ste me natjerali na to'", rekla je jedna od Filipinki za Index.
"To je učinio nakon što je jedan od radnika otišao od njega i napustio Hrvatsku. Tada se jako naljutio i od tada svima uzima putovnice. Rekao nam je: 'Za ovo ste vi krivi, vi ste me natjerali na to'", rekla je jedna od Filipinki za Index.
Novi slučaj NEOBIČNIH oglasa: traže isključivo filipinke!
Oglasi za zapošljavanje strahih radnika preplavili su internetske stranice u siječnju. Specifičnost je upravo ta što se javljaju internetski oglasi u kojima se zapošljavaju Filipinke. Najveća bizarnost je upravo ta da iskustvo i razgovor za posao - nisu potrebni, prenosi Jutarnji list. Sumnjivi oglasi počeli su kružiti kao videozapisi popraćeni audio sadržajem na platformama poput Tik Toka i Facebooka.
Čitatelje se uvjerava u idealno okruženje rada, a traže se točno određeni kriteriji zaposlenika. Prijava za posao, naizgled lagana radnja, zapravo je put u pokušaj podcjenjivanja stranih radnika u Hrvatskoj. Trenuno je situacija takva, s obzirom na porast osnovnih cijena za život, a time i plaća, da je jeftinije zaposliti stranog radnika nego hrvatskog državljanina.
Čitatelje se uvjerava u idealno okruženje rada, a traže se točno određeni kriteriji zaposlenika. Prijava za posao, naizgled lagana radnja, zapravo je put u pokušaj podcjenjivanja stranih radnika u Hrvatskoj. Trenuno je situacija takva, s obzirom na porast osnovnih cijena za život, a time i plaća, da je jeftinije zaposliti stranog radnika nego hrvatskog državljanina.
Izvor: Jutarnji list
"U Hrvatskoj se osjećam sigurno u zajednici ljudi koja me okružuje trenutno. Pogotovo u Zagrebu. Osjećaj je normalan, kao kod kuće. Ljudi su zaista spremni pomoći i prihvatili su me normalno. Barem sam ja naišla na takve ljude, sretna sam i zahvalna zbog toga" , objasnila je Ailyeen.
"Hrvatska pruža sigurnost. Tako mislim, barem nama strancima iz Filipina koji se žrtvujemo radeći vani da bi priskrbili osnove za obitelj. Vjerujem i znam da postoje oni kojima nije ovako bajna situacija kao meni ali zato su tu nadležne agencije, posrednici i civilna zaštita", odgovorila je Aiyleen Tanque Murillo kada smo ju upitali osjeća li se sigurno u Hrvatskoj.
"Hrvatska pruža sigurnost. Tako mislim, barem nama strancima iz Filipina koji se žrtvujemo radeći vani da bi priskrbili osnove za obitelj. Vjerujem i znam da postoje oni kojima nije ovako bajna situacija kao meni ali zato su tu nadležne agencije, posrednici i civilna zaštita", odgovorila je Aiyleen Tanque Murillo kada smo ju upitali osjeća li se sigurno u Hrvatskoj.
Izvor: Facebook
Izvor: Tik Tok
Izradila: Maria Angelina Lovrec
Izradila: Maria Angelina Lovrec
ŽIVOTNI TROŠKOVI NA FILIPINIMA
Izvor: troskovazivota.com/cijene-i-place-u-manila/#google_vignette
Izradila: Carmen Kartelo Lončarević |
Izradila: Maria Angelina Lovrec izvor: Ailyeen
|
APSANA – NEPALKA KOJA VEĆ DVIJE GODINE ŽIVI I RADI U VARAŽDINU
Iako Hrvatska i Nepal imaju svojevrsne izazove kada je riječ o pravima i statusu žena, situacija je ipak bolja i povoljnija za žene u Hrvatskoj. To je jedan od razloga zašto je 27-godišnja Nepalka Apsana prije dvije godine sletjela u Zagreb. Let iz Nepala u Hrvatsku trajao je devet sati, a hrabra Apsana je ‘prevalila’ toliki put sasvim sama. Put nije bio samo dug nego i jako skup jer je za njega agenciji za zapošljavanje morala platiti pet tisuća eura kako bi dobila avionsku kartu i poslodavca koji će joj osigurati posao i smještaj u Hrvatskoj. Iako ova cifra zvuči papreno, danas je sigurno još skuplje nego što je bilo tada. Ipak je već prošlo dvije godine, a sve više ljudi iz Nepala i sličnih država pokušavaju pronaći bolju budućnost ovdje.
Apsanin poslodavac pronašao joj je smještaj i posao u Varaždinu. Radno mjesto dobila je u “Boxmark Leather”, tvornici koja se bavi štavljenjem i obradom kože za auto sjedala za proizvođače luksuznih automobila kao što su Mercedes i Porsche. Njen glavni posao u tvornici je skeniranje kože i provjeravanje kvalitete. Nažalost, uvjete koje ima na radnom mjestu nije htjela previše komentirati ali sudeći po nelagodnom pogledu u stranu, sigurno nema pozitivne priče. Točan iznos plaće nije htjela otkriti ali je potvrdila da ima dovoljno novaca za život ovdje, a da veći dio šalje svojoj obitelji u Nepalu. Apsana tvrdi kako je njima novac potrebniji jer tamo uspiju zaraditi oko 100 do 150 eura mjesečno. Upravo je prosječna plaća u Nepalu glavni razlog njenog dolaska, iako je za potrebe života dovoljno oko 100 eura, tamo nema budućnosti, napretka i mogućnosti stvaranja boljeg života.
“S obzirom na plaću, ovdje je jeftinije za život nego u Nepalu, a sviđa mi se i sistem”, rekla je Apsana.
Himalajska zemlja Apsani nije pružala previše. Ispričala je kako je sa svojom mnogobrojnom obitelji siromašno živjela:
“Jako sam bliska sa svojom obitelji i jako mi fale. Imam dvije sestre i dva brata. Najviše sam zbog njih htjela otići i omogućiti im bolji život, kod nas su jako loši uvjeti. U Nepalu sam radila u restoranu i prala posuđe, bilo je teško”.
Iako je daleko od doma, obitelji i prijatelja, Apsana je u Hrvatskoj pronašla ljubav. Dečka Rakasa upoznala je u tvornici gdje oboje mukotrpno rade od ponedjeljka do petka. Rakas je 29-godišnjak koji je u Nepalu radio kao šanker. U Hrvatsku je također došao prije dvije godine preko agencije za zapošljavanje koja je u vlasništvu njegova strica. On je ovdje stigao sa šest prijatelja koji su trenutno u Portugalu jer su preko sezone tamo pronašli bolje poslove i plaće. Vikendom Apsana i Rakas najčešće odu autom do Zagreba, opuštaju se na Tomislavcu i druže s prijateljima.
Što se budućnosti tiče, Apsana planira raditi u Hrvatskoj još tri godine. Rakas ima drugačije planove i volio bi otvoriti svoj posao u Nepalu jer mu je za tako nešto kod nas preskupo. Tako će on još dvije godine biti ovdje, nakon kojih će na samo dva mjeseca otići doma u Nepal pa se ponovno vratiti u Hrvatsku na tri godine. Nada se da će to biti dovoljno kako bi doma uspio na poslovnom planu. A nadamo se i mi jer veliko oduševljenje za lijepu našu nisu imali.
“Zagreb je lijep, bio bi još ljepši da sam ovdje rođena, ne mogu se sjetiti ničega dobrog. Stil života, priroda i uživanje je bolje u Nepalu”, kaže Apsana.
Autorica: Carmen Kartelo Lončarević
"ZAŠTO TOLIKO LJUDI ODLAZI IZ NEPALA?"
Unazad par godina sve više se povećava broj stranih radnica u Hrvatskoj, a većini je poznato da veliki broj dolazi iz Nepala. Ovaj migracijski 'boom' zainteresirao je mnoge naše građane pa su se čak počeli otvarati profii na društvenoj mreži Tik Tok. 'Eastmeetsadriatic' još uvijek je manji profil sa oko 1500 pratitelja, no tamo se nalazi već dobar broj videa o stranim radnicima na koje 'nalete' u centru grada Zagreba i postavljaju zanimljiva pitanja.
|
|
|
- Izvor: Tik Tok, profil: @eastmeetsadritic
- Izradila: Carmen Kartelo Lončarević
ISKUSTVA ČESTO NISU BAJNA: PREVARILI SU NAS, ALI I DALJE SMO ZAHVALNI
DelarAm Nafisi - Iranka koja već godinama gradi uspješnu karijeru i život u Hrvatskoj
Autorice: Sara Kremzir i Lucija Barbarić
U današnje vrijeme stalno slušamo o tome kako je Hrvatska puna stranih radnika većinom iz Nepala, Indije, Filipina i sličnih zemalja, ali to definitivno nisu jedini primjeri koje se u Hrvatskoj može pronaći.
Kroz svoje istraživanje stranih radnica naišle smo na razne profile žena, a jedna od njih je i Delaram Nafisi. Iranka koja se danas može pohvaliti svojim raznim uspjesima nam je kroz razgovor rekla nešto o svom dolasku i životu u Hrvatskoj. Kroz intervju s njom saznale smo neke od zanimljivosti o Iranskoj kulturi, njenom mišljenju o stranim radnicima i poteškoćama s kojima se suočila kada je stigla u Hrvatsku.
U Hrvatsku stiže 2009. godine kako bi uživala na Jadranskoj obali prije nastavka studija u Beču, a na kraju odlučuje ostati u Hrvatskoj.
Iako u medijima stalno slušamo priče o tome kako strani radnici teško pronalaze poslove, žive u lošim uvjetima i rad u uvjetima koji nisu zadovoljavajući Delaram je prava suprotnost toga.
Trenutno u Hrvatskoj predstavlja 22 tvrtke na azijskom tržištu, a osim toga vlasnica je uspješnog brenda Nafisi Unique Leather. Njen brend se bavi izradom predmeta od devine kože, a sve je ručno rađeno. Za svoj brend ističe kako je unikatan iz više razloga, a jedan od njih je što nijedan predmet nema logo firme, nego osobe, to jest tvrtke za koju su predmeti rađeni. Još jedna posebnost njenog brenda je to što u izradi pomažu djeca s Downovim sindromom. S obzirom na to da se Delaram Nafisi bavi humanitarnim radom bitno je istaknuti činjenicu tko joj pomaže u izradi predmeta za njezin brend. Djeca na taj način dobivaju osjećaj da su sami zaradili taj novac kojim Nafisi plaća njihovo školovanje.
Nafisi ističe kako 20 posto njezine osobne zarade ide u humanitarne svrhe u Iran. U Iranu pomaže tako što gradi škole, domove za napuštenu djecu, a isto tako djeci koja imaju Downov sindrom financira obrazovanje kako bi jednog dana mogla ići u škole sa ostalom djecom. Istaknula je kako se djetetu ne može pomoć samo hranom i odjećom, nego da je potrebno napraviti nešto više. Pogotovo u Iranu gdje je često slučaj da djeca rođena u okolnim selima nemaju ni rodni list.
Hrvatsku smatra svojim drugim domom, a iako joj Iran fali neizmjerno nema se namjeru vratiti. Kaže da kada se zaljubite u Hrvatsku nema druge, nego ovdje provesti ostatak života.
Jezik je, naravno, bila najveća prepreka u početku, ali zahvaljujući svojim prijateljima brzo ga je naučila te se danas sa svima sporazumijeva bez problema.
Kroz razgovor nam je rekla kako nikada nije imala neugodnih situacija, a isto tako da se nije osjećala ugroženom jer je žena. Smatra to svojom snagom, a istaknula je samo jednu situaciju kada to nije bilo tako. Radi se o poslovnom problemu kada su se ljudi iz posla mislili okoristit time što je žena, ali Nafisi se i s time izborila. Danas živi ubrzan, ali lijep život u Hrvatskoj.
Zbog posla putuje često, ali kada je u Hrvatskoj rado se druži s prijateljima iz Irana. Više detalja o Delaram pogledajte u videu.
AUTOR: Sara Kremzir
Kroz svoje istraživanje stranih radnica naišle smo na razne profile žena, a jedna od njih je i Delaram Nafisi. Iranka koja se danas može pohvaliti svojim raznim uspjesima nam je kroz razgovor rekla nešto o svom dolasku i životu u Hrvatskoj. Kroz intervju s njom saznale smo neke od zanimljivosti o Iranskoj kulturi, njenom mišljenju o stranim radnicima i poteškoćama s kojima se suočila kada je stigla u Hrvatsku.
U Hrvatsku stiže 2009. godine kako bi uživala na Jadranskoj obali prije nastavka studija u Beču, a na kraju odlučuje ostati u Hrvatskoj.
Iako u medijima stalno slušamo priče o tome kako strani radnici teško pronalaze poslove, žive u lošim uvjetima i rad u uvjetima koji nisu zadovoljavajući Delaram je prava suprotnost toga.
Trenutno u Hrvatskoj predstavlja 22 tvrtke na azijskom tržištu, a osim toga vlasnica je uspješnog brenda Nafisi Unique Leather. Njen brend se bavi izradom predmeta od devine kože, a sve je ručno rađeno. Za svoj brend ističe kako je unikatan iz više razloga, a jedan od njih je što nijedan predmet nema logo firme, nego osobe, to jest tvrtke za koju su predmeti rađeni. Još jedna posebnost njenog brenda je to što u izradi pomažu djeca s Downovim sindromom. S obzirom na to da se Delaram Nafisi bavi humanitarnim radom bitno je istaknuti činjenicu tko joj pomaže u izradi predmeta za njezin brend. Djeca na taj način dobivaju osjećaj da su sami zaradili taj novac kojim Nafisi plaća njihovo školovanje.
Nafisi ističe kako 20 posto njezine osobne zarade ide u humanitarne svrhe u Iran. U Iranu pomaže tako što gradi škole, domove za napuštenu djecu, a isto tako djeci koja imaju Downov sindrom financira obrazovanje kako bi jednog dana mogla ići u škole sa ostalom djecom. Istaknula je kako se djetetu ne može pomoć samo hranom i odjećom, nego da je potrebno napraviti nešto više. Pogotovo u Iranu gdje je često slučaj da djeca rođena u okolnim selima nemaju ni rodni list.
Hrvatsku smatra svojim drugim domom, a iako joj Iran fali neizmjerno nema se namjeru vratiti. Kaže da kada se zaljubite u Hrvatsku nema druge, nego ovdje provesti ostatak života.
Jezik je, naravno, bila najveća prepreka u početku, ali zahvaljujući svojim prijateljima brzo ga je naučila te se danas sa svima sporazumijeva bez problema.
Kroz razgovor nam je rekla kako nikada nije imala neugodnih situacija, a isto tako da se nije osjećala ugroženom jer je žena. Smatra to svojom snagom, a istaknula je samo jednu situaciju kada to nije bilo tako. Radi se o poslovnom problemu kada su se ljudi iz posla mislili okoristit time što je žena, ali Nafisi se i s time izborila. Danas živi ubrzan, ali lijep život u Hrvatskoj.
Zbog posla putuje često, ali kada je u Hrvatskoj rado se druži s prijateljima iz Irana. Više detalja o Delaram pogledajte u videu.
AUTOR: Sara Kremzir
Jinsy - medicinska sestra koja u hrvatskoj traži bolji život
Iz indije je stigla prije malo više od godinu dana, a već sada planira ostatak života provesti u Hrvatskoj. Jinsy dolazi iz Indije, zemlje koja prema popisu iz 2021.godine ima 1,4 miljardu stanovnika. Po zanimanju je medicinska sestra, a u Hrvatskoj radi u staračkm domu u Strugama gdje pomaže u brizi za starije ljude.
Zašto baš Hrvatska? Jinsy nam je ispričala kako je to ustvari vrlo jednostavno. Preko interneta je pretraživala zemlje u Europi koje su sigurne za život, a ujedno i prihvatljive za njezin budžet. Osim što je medicinska sestra jinsy je mama dvije djevojčice zbog kojih se i odlučila na ovakav korak i promjenu u svome životu. Trenutno u hrvatskoj radi kako bi pripremila sve za dolazak svoje djece i supruga, ali ističe kako i dalje ne zna je li uopče postoji mogučnost da se njena obitelj preseli u Hrvatsku.
Kada je stigla s obzirom na to da je morala položiti dodatni tečaj za medicinsku sestru bila je u Hrvatskoj preko studentske vize, a sada je preko radne vize. Iako večina misli kako je proces dolaska u Hrvatsku težak kada se dolazi iz Indije Jinsy smatra da nije samo je potrebno sve napraviti na vrijeme i posavjetovat se s pravim ljudima.
U Hrvatsku je došla preko agencije koja radi sa stranim radnicima, a oni su joj pomogli da pronađe smještaj. Živi u kući s još pet stranih radnica, ali ističe kako joj to odgovara. Sve su medicinske sestre pa uvijek imaju tema za razgovor, kaže Jinsy. Isto tako zanimljivost je da su u Indiji žene večinom medicinske sestre, a za to postoje dva razloga. Svaka obitelj bi trebala imati jednog medicinskog radnika u kučanstvu, a uz to pri završetku fakulteta imaju osiguran posao u bolnici.
Največa želja joj je svojim kćerima pružiti život kakav ona nije imala, naučiti ih da budu samostalne i da se znaju izboriti za sebe. Isto tako želi im pružiti život u Europi jer smatra da obrazovanje koje će dobiti ovdje u Indiji ne mogu. S obzirom na to da se školovanje u Indiji plača Jinsy dio svojih novaca šalje natrag u Indiju kako bi svojim kčerima priuštila najbolje što postoji.
U svoje slobodno vrijeme Jinsy razgledava Zagreb i kaže kako joj je trenutno najdraži dio grada centar, a pogotovo za vrijeme Adventa. Isto tako s obzirom da je katoličke vjeroispovijesti svake nedjelje posječuje Crkvu, koja joj pomaže da se lakše nosi s tim što je odvojena od obitelji.
AUTORICE: Lucija Barbarić i Sara Kremzir
JINSY I NJezine kćeri
Izazovi i potrebe žena migrantica
U istraživanjima iz 2015. godine, Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) Europske komisije, skreće pozornost na specifične izazove zapošljavanja s kojima se migrantice suočavaju u Europi. Migrantice u Europi velika su i raznolika skupina, te uglavnom dolaze u Europu iz ekonomskih razloga. Zaključuje se da je sudjelovanje na tržištu rada jedan od najučinkovitijih i najpraktičnijih načina integracije migrantica u društvo. Kako bi poboljšale svoje sudjelovanje na tržištu rada, trebaju podršku i vodstvo kroz proces prilagođavanja na novu okolinu, u ovom slučaju na hrvatsko društvo, kulturu, običaje, klimu... Imigrantice moraju biti obaviještene o svojim pravima i obvezama u društvu, imati individualna prava, pristup obuci, te moraju imati priliku u potpunosti iskoristiti svoje vještine i biti priznate za doprinos koji daju europskom gospodarstvu i društvu.
Osim toga, u istraživanjima se navode brojne preporuke za europske institucije, države članice EU-a i socijalne partnere (npr. sindikate). Među ostalim preporukama, u istraživanju se traži da europske institucije poduzmu napore kako bi uzele u obzir potrebe žena migrantica.
Države članice EU-a trebaju postaviti jasne ciljeve za integraciju migrantica i olakšati njihov ulazak na tržište rada, bez diskvalifikacije i predrasuda na temelju njihove nacionalnosti ili bilo kojih drugih obilježja po kojima se razlikuju od lokalnog stanovništva.
Izraz 'Tvrđava Europa' sada se često koristi za opisivanje utjecaja migracijskih politika Europske unije prema građanima koji nisu državljani EU-a. Kako se ruše granice između država EU-a, zamjenjuju ih vanjske granice kontrole i pojačani unutarnji nadzor. U isto vrijeme raste zabrinutost na nacionalnoj razini o problemima isključenosti i nepovoljnog položaja s kojima se suočavaju migranti i manjinske etničke skupine.
Žene migrantice igraju sve važniju socioekonomsku ulogu u Europskoj uniji. Nekada ih se uglavnom smatralo partnericama koje se pridružuju muškarcima migrantima, dok se sada situacija posve drugačija. Iako su danas oko polovica migranata žene, njihova integracija u društvima domaćinima često je problematična. Status žene migrantice, tj. činjenica ima li legalni ili neregularni boravak - vjerojatno će oblikovati njezino iskustvo migracije. Od onih koji migriraju zbog posla očekuje se da 'popune praznine' na tržištu rada. Često to znači rad u slabo plaćenim i nereguliranim sektorima. Zapošljavanje i pravni status međusobno su povezani - oboje imaju utjecaj o pristupu migrantica javnim službama. Ipak, mnoge migrantice, osobito one s malom djecom, suočavaju se s preprekama u zapošljavanju.
https://www.migrantwomennetwork.org/
Europska mreža žena migrantica je feministička, sekularna, nestranačka platforma koju vode migrantice koje se zalažu za prava, slobode i dostojanstvo žena i djevojaka migrantica, izbjeglica i etničkih manjina u Europi. Njihovo raznoliko članstvo uključuje žene iz gotovo svih regija svijeta i proteže se na više od 50 lokalnih i zagovaračkih skupina u više od 20 europskih zemalja. Osnovana 2012., Europska mreža žena migrantica djeluje kroz suradnje s njihovim članicama - organizacijama, grupama i feministicama migranticama. Potiču pristup pravima i pravdu među migranticama te njihovo samozastupanje na europskoj i međunarodnoj razini. Promoviraju i njeguju siguran prostor u kojem se djevojke i žene različitog etničkog i kulturnog podrijetla mogu okupiti kako bi pružile potporu jedna drugoj, osnivale saveze i gradile međusobnu solidarnost.
AUTOR: Lucija Barbarić
Osim toga, u istraživanjima se navode brojne preporuke za europske institucije, države članice EU-a i socijalne partnere (npr. sindikate). Među ostalim preporukama, u istraživanju se traži da europske institucije poduzmu napore kako bi uzele u obzir potrebe žena migrantica.
Države članice EU-a trebaju postaviti jasne ciljeve za integraciju migrantica i olakšati njihov ulazak na tržište rada, bez diskvalifikacije i predrasuda na temelju njihove nacionalnosti ili bilo kojih drugih obilježja po kojima se razlikuju od lokalnog stanovništva.
Izraz 'Tvrđava Europa' sada se često koristi za opisivanje utjecaja migracijskih politika Europske unije prema građanima koji nisu državljani EU-a. Kako se ruše granice između država EU-a, zamjenjuju ih vanjske granice kontrole i pojačani unutarnji nadzor. U isto vrijeme raste zabrinutost na nacionalnoj razini o problemima isključenosti i nepovoljnog položaja s kojima se suočavaju migranti i manjinske etničke skupine.
Žene migrantice igraju sve važniju socioekonomsku ulogu u Europskoj uniji. Nekada ih se uglavnom smatralo partnericama koje se pridružuju muškarcima migrantima, dok se sada situacija posve drugačija. Iako su danas oko polovica migranata žene, njihova integracija u društvima domaćinima često je problematična. Status žene migrantice, tj. činjenica ima li legalni ili neregularni boravak - vjerojatno će oblikovati njezino iskustvo migracije. Od onih koji migriraju zbog posla očekuje se da 'popune praznine' na tržištu rada. Često to znači rad u slabo plaćenim i nereguliranim sektorima. Zapošljavanje i pravni status međusobno su povezani - oboje imaju utjecaj o pristupu migrantica javnim službama. Ipak, mnoge migrantice, osobito one s malom djecom, suočavaju se s preprekama u zapošljavanju.
https://www.migrantwomennetwork.org/
Europska mreža žena migrantica je feministička, sekularna, nestranačka platforma koju vode migrantice koje se zalažu za prava, slobode i dostojanstvo žena i djevojaka migrantica, izbjeglica i etničkih manjina u Europi. Njihovo raznoliko članstvo uključuje žene iz gotovo svih regija svijeta i proteže se na više od 50 lokalnih i zagovaračkih skupina u više od 20 europskih zemalja. Osnovana 2012., Europska mreža žena migrantica djeluje kroz suradnje s njihovim članicama - organizacijama, grupama i feministicama migranticama. Potiču pristup pravima i pravdu među migranticama te njihovo samozastupanje na europskoj i međunarodnoj razini. Promoviraju i njeguju siguran prostor u kojem se djevojke i žene različitog etničkog i kulturnog podrijetla mogu okupiti kako bi pružile potporu jedna drugoj, osnivale saveze i gradile međusobnu solidarnost.
AUTOR: Lucija Barbarić
Potrebe žena migrantica
Autor: Sara Kremzir Izvor: https://www.migrantwomennetwork.org/
Ukratko o stranim radnicama
|
Video izradila Lucija Barbarić |
|