Jedna od najizazovnijih godina koju nitko nije mogao predvidjeti svakome od nas donijela je brojne promjene. Odlazak na tržnicu, kulturna događanja, u restorane i ugostiteljske objekte na neko vrijeme je stalo. U samo nekoliko mjeseci navike su promijenili i potrošači i proizvođači. Ipak, u godini koju je obilježila pandemija koronavirusa, osjeća se zahvalnost na onome što nam priroda nudi. Posebno one obitelji koje od plodova zemlje iz dana u dan preživljavaju. Za ljude koji žive od obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva zatvaranje tržnica i nemogućnost prodaje plodova njihovog rada značilo je samo jedno:
da bi opstali, morat će dati sve od sebe i pokazati svoju snalažljivu stranu.
da bi opstali, morat će dati sve od sebe i pokazati svoju snalažljivu stranu.
|
|
Potencijal hrvatske poljoprivrede nedovoljno je iskorišten, a pandemija koronavirusa dodatno je skrenula pažnju na važnost domaće proizvodnje. U posljednje vrijeme veliku popularnost stekli su mali proizvođači, osobito obiteljsko poljoprivredna gospodarstva (OPG). Prema Zakonu o obiteljsko poljoprivrednom gospodarstvu, |
"OPG je organizacijski oblik gospodarskog subjekta poljoprivrednika fizičke osobe koji radi stvaranja dohotka samostalno i trajno obavlja djelatnost poljoprivrede i s njom povezane dopunske djelatnosti, a temelji se na korištenju vlastitih i/ili unajmljenih proizvodnih resursa te na radu, znanju i vještinama članova obitelji". (Zakon o OPG-u, čl. 5.)
Postupak otvaranja OPG-a obuhvaća nekoliko ključnih koraka objašnjenih u videu, a za više informacija može se kontaktirati nadležne institucije - Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske ili Agenciju za plaćanje u poljoprivredu, ribarstvu i ruralnom razvoju.
NOVINARKA: Ivana Turkalj
Iako broj registriranih OPG-ova iz godine u godinu pada, i dalje ih je mnogo. Prema podacima Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, 2019. godine bilo je čak 162.899 registriranih OPG-ova. Ako taj podatak usporedimo s ukupnim brojem stanovnika Republike Hrvatske, možemo zaključiti da je registriran po jedan OPG na svaka 24 stanovnika.
Uzrok tome su zakoni koji registraciju OPG-a omogućuju gotovo bilo kome, stoga čak 46 posto OPG-ova nema prijavljenog niti jednog člana. Dakle, brojka onih OPG-ova koji se zapravo bave proizvodnjom mnogo je manja.
Poražavajući je i podatak da je samo 30 posto žena registrirano za nositeljice OPG-ova. Nositelji OPG-ova u Hrvatskoj uglavnom su muškarci (70 posto) starije životne dobi i nižeg stupnja obrazovanja. Od ukupnog broja registriranih, samo 12 posto nositelja mlađe je od 41 godine. Taj postotak raste s dobnom granicom, no najviše je nositelja starijih od 65 godina, njih čak 40 posto.
Uzrok tome su zakoni koji registraciju OPG-a omogućuju gotovo bilo kome, stoga čak 46 posto OPG-ova nema prijavljenog niti jednog člana. Dakle, brojka onih OPG-ova koji se zapravo bave proizvodnjom mnogo je manja.
Poražavajući je i podatak da je samo 30 posto žena registrirano za nositeljice OPG-ova. Nositelji OPG-ova u Hrvatskoj uglavnom su muškarci (70 posto) starije životne dobi i nižeg stupnja obrazovanja. Od ukupnog broja registriranih, samo 12 posto nositelja mlađe je od 41 godine. Taj postotak raste s dobnom granicom, no najviše je nositelja starijih od 65 godina, njih čak 40 posto.
NOVINARKA: iVANA TURKALJ
OPG U ŽUPANIJAMA
Izvor: Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju / Upisnik poljoprivrednika za 2019. godinu
NOVINARKA: ANA BRENČIĆ
NOVO NORMALNO
Neočekivana situacija s koronavirusom dovela je do nekih novih obrazaca ponašanja. Nije dugo trebalo do pojave prvih, takozvanih, virtualnih tržnica koje su nastale u nadi da će pomoći domaćim proizvođačima. Uvođenjem lockdowna nastala je ideja o online prodaji robe s tržnice putem društvenih mreža, a situacija je zahtijevala da cijela prilagodba bude prilično brza. Posjetili smo jednu od najpoznatijih tržnica u gradu Zagrebu na kojoj smo s ljudima pričali o njihovim navikama prije i za vrijeme pandemije, kupuju li češće na tržnici ili u supermarketu, prepoznaju li uopće 'domaću' robu te što misle o virtualnim tržnicama.
NOVINARKA: antonija grbavac
GODINA IZAZOVA
Kako siješ, tako ćeš i žeti...
Foto: Antonija Grbavac
Što se dogodi kada jednom trgovcu ustajanje u zoru, odvoženje robe na tržnicu, slaganje robe i čekanje onih poznatih, svakodnevnih kupaca odjednom oduzmete? Do prije godinu dana nezamisliv scenarij, a danas priča mnogih trgovaca na tržnicama diljem Hrvatske veže se uz nove, takozvane virtualne tržnice. Jedna od njih je i Virtualni zagrebački plac, Facebook grupa koju su osnovale dvije poduzetne žene u nadi da će pomoći brojnim vlasnicima obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, ali i korisnicima njihovih usluga.
Pad interesa povratkom na tržnice
Grupa "Virtualni zagrebački plac" osnovana je da bi se pomoglo lokalnom gospodarstvu, što nam potvrđuje i Kornelija Vukasović, specijalist za digitalni marketing. Ona je, uz prijateljicu Ivanu Tomić, administratorica grupe koja danas broji preko 63.000 članova. S obzirom na to da su tržnice bile jedno vrijeme zatvorene, u grupi se od ožujka 2020. godine potpuno besplatno mogu reklamirati proizvođači hrane, nerijetko i s nekih drugih područja osim zagrebačkog. Cilj pokretanja ove grupe je da služi kao svojevrsni posrednik i olakša proces dolaska domaćih namirnica do brojnih kućanstava.
Kako priča Kornelija, vrlo brzo su "narasli" i tolika popularnost grupe bila je neočekivana. U početku je bilo do 300 objava dnevno, no s ukidanjem mjera i dozvoljavanjem rada tržnicama danas je to ipak oko 30-ak. Mjesečna aktivnost u grupi kreće se oko približno 1000 objava, 14.000 komentara te čak 47.000 reakcija.
"S otvaranjem tržnica, pao je i interes. Bilo je tu nekih koji su tu našli jedan dodatni kanal. Ljudi kada idu na tržnicu uberu određenu količinu proizvoda, odvezu na tržnicu i prodaju. Ti proizvodi sutradan nisu za prodaju, oni to moraju baciti uglavnom. Ovo je bila idealna situacija jer su brali koliko su ljudi naručivali", objašnjava Kornelija pozitivnu stranu ovakvog poslovanja. U komunikaciji s brojnim OPG-ovima, uočila je neke osnovne probleme koje su prouzročile virtualne tržnice.
Problemi s digitalizacijom
Jedan od njih je upravo sam prelazak na digitalnu komunikaciju. S obzirom na to da većina prodavača nije naviknula na online kupovinu, odnosno ne koriste ju učestalo, nisu upoznati s nekim osnovnim pravilima, što bi zasigurno lakše savladali da se i sami time koriste, govori Kornelija. Nije rijetkost da se događalo ne odgovaranje na poruke iz inboksa, a u poneke tekstove predviđene za objavu u grupi intervenciju su imale i administratorice.
"Čak smo jedno vrijeme razmišljale kako da pomognemo onima koji su se tek uključili u ovaj online način poslovanja. Možda napraviti neki online sastanak, edukaciju da im barem malo olakšamo", prisjeća se Kornelija. Smatra da bi to bio mali, ali koristan korak za poslovanje brojnih OPG-ovaca jer dodatna edukacija još uvijek je potrebna.
Još od samih početaka rada stranice, pojavio se i problem (ne)registriranih OPG-ova, stoga su administratorice jasno istaknule da svi moraju imati transparentne podatke, provjerljive kupcu.
"Već dugo mi razgovaramo kako da uvedemo reda u cijeli sustav. Okidač za objavu o traženim podacima je bio taj što nas je jedna žena napala, odnosno ona je napravila objavu nezadovoljna jer njezina objava stoji jedan dan, u smislu da se mi prihvatimo posla. Nas dvije administratorice imamo svoje stalne poslove i obitelji, ovo radimo volonterski. Ne želimo zatvarati stranicu jer vidimo da postoji interes. Uvođenje reda olakšava i nama i njima komunikaciju", napominje Kornelija.
Pad interesa povratkom na tržnice
Grupa "Virtualni zagrebački plac" osnovana je da bi se pomoglo lokalnom gospodarstvu, što nam potvrđuje i Kornelija Vukasović, specijalist za digitalni marketing. Ona je, uz prijateljicu Ivanu Tomić, administratorica grupe koja danas broji preko 63.000 članova. S obzirom na to da su tržnice bile jedno vrijeme zatvorene, u grupi se od ožujka 2020. godine potpuno besplatno mogu reklamirati proizvođači hrane, nerijetko i s nekih drugih područja osim zagrebačkog. Cilj pokretanja ove grupe je da služi kao svojevrsni posrednik i olakša proces dolaska domaćih namirnica do brojnih kućanstava.
Kako priča Kornelija, vrlo brzo su "narasli" i tolika popularnost grupe bila je neočekivana. U početku je bilo do 300 objava dnevno, no s ukidanjem mjera i dozvoljavanjem rada tržnicama danas je to ipak oko 30-ak. Mjesečna aktivnost u grupi kreće se oko približno 1000 objava, 14.000 komentara te čak 47.000 reakcija.
"S otvaranjem tržnica, pao je i interes. Bilo je tu nekih koji su tu našli jedan dodatni kanal. Ljudi kada idu na tržnicu uberu određenu količinu proizvoda, odvezu na tržnicu i prodaju. Ti proizvodi sutradan nisu za prodaju, oni to moraju baciti uglavnom. Ovo je bila idealna situacija jer su brali koliko su ljudi naručivali", objašnjava Kornelija pozitivnu stranu ovakvog poslovanja. U komunikaciji s brojnim OPG-ovima, uočila je neke osnovne probleme koje su prouzročile virtualne tržnice.
Problemi s digitalizacijom
Jedan od njih je upravo sam prelazak na digitalnu komunikaciju. S obzirom na to da većina prodavača nije naviknula na online kupovinu, odnosno ne koriste ju učestalo, nisu upoznati s nekim osnovnim pravilima, što bi zasigurno lakše savladali da se i sami time koriste, govori Kornelija. Nije rijetkost da se događalo ne odgovaranje na poruke iz inboksa, a u poneke tekstove predviđene za objavu u grupi intervenciju su imale i administratorice.
"Čak smo jedno vrijeme razmišljale kako da pomognemo onima koji su se tek uključili u ovaj online način poslovanja. Možda napraviti neki online sastanak, edukaciju da im barem malo olakšamo", prisjeća se Kornelija. Smatra da bi to bio mali, ali koristan korak za poslovanje brojnih OPG-ovaca jer dodatna edukacija još uvijek je potrebna.
Još od samih početaka rada stranice, pojavio se i problem (ne)registriranih OPG-ova, stoga su administratorice jasno istaknule da svi moraju imati transparentne podatke, provjerljive kupcu.
"Već dugo mi razgovaramo kako da uvedemo reda u cijeli sustav. Okidač za objavu o traženim podacima je bio taj što nas je jedna žena napala, odnosno ona je napravila objavu nezadovoljna jer njezina objava stoji jedan dan, u smislu da se mi prihvatimo posla. Nas dvije administratorice imamo svoje stalne poslove i obitelji, ovo radimo volonterski. Ne želimo zatvarati stranicu jer vidimo da postoji interes. Uvođenje reda olakšava i nama i njima komunikaciju", napominje Kornelija.
Foto: Antonija Grbavac
Problem koji mnogi nisu riješili ni danas
Još jedan veliki problem bila je i dostava.
"Sad dok je hladnije, nema tu radova na zemlji kao što je u proljeće. Tada su trebali spakirati bez da znaju koliko im je vremenski potrebno za spakirati te količine narudžbi i onda još organizirati dostave. Treba to razvesti po cijelom Zagrebu", kaže Kornelija. To je uzrokovalo brojna kašnjenja na adrese vjernih kupaca domaćih proizvoda. Jedan stariji gospodin požalio nam se i na cijenu koja se povećala zbog dostave. Upravo iz tog razloga, vlasnici OPG-ova su već unaprijed radili košarice.
"Mnogi su OPG-ovci odlučili, kada su se zatvorile tržnice, prodavati unaprijed složene košarice u vrijednosti 100 kuna da ne bi naplaćivali dostavu. Starijim ljudima koji žive sami ili sa svojim bračnim partnerima, njima je to puno. Meni koja imam četveročlanu obitelj to zna biti previše, a ako nemate zamrzivač, nemate ga gdje pohraniti", objašnjava Kornelija. No, ni to nije jedini problem. Sadržaj košarice ponekad ne možete birati, odnosno morate se odlučiti za određeni OPG koji možda nema sve namirnice koje biste si htjeli naručiti.
Ipak, može li opstati virtualna tržnica s obzirom na otvaranja tržnica i kada napokon ne bude epidemioloških mjera?
"Ja mislim da može. Navike potrošača su se promijenile, dosta ih je počelo kupovati online. Hrvati su skloni kupovanju na Facebooku, za to postoji niz istraživanja. Radije to rade preko Facebooka nego autoriziranog web shopa. Stvar je u bliskom kontaktu, mogu se dopisivati kroz poruke što im je draže od web shopa. Može opstati, no glavni problem je ta logistika dostave", ponovo ističe Kornelija. U početku su se javljale dostavne službe, vozači određenih tvrtki kao što je Bolt, no nije funkcioniralo zbog pogreški u dostavama. Tada su se OPG-ovci sami odlučili za dostave, koje do danas nisu usavršene.
Iako komunikacija na virtualnoj tržnici nije niti približno slična onoj uživo, lijepe stvari su se događale i na ovoj platformi.
"Jedna gospođa je stavila da joj je rođendan i da bi voljela sebi naručiti jedan buket cvijeća. Gospođa je starija i nema obitelj, a jedan buket je često malo za dostavu. Na kraju su se mnogi ljudi iz grupe aktivirali i poslali su toliko poklona i cvijeća da je cijela priča dobila jedan lijepi kraj", zadovoljno priča Kornelija.
Još jedan veliki problem bila je i dostava.
"Sad dok je hladnije, nema tu radova na zemlji kao što je u proljeće. Tada su trebali spakirati bez da znaju koliko im je vremenski potrebno za spakirati te količine narudžbi i onda još organizirati dostave. Treba to razvesti po cijelom Zagrebu", kaže Kornelija. To je uzrokovalo brojna kašnjenja na adrese vjernih kupaca domaćih proizvoda. Jedan stariji gospodin požalio nam se i na cijenu koja se povećala zbog dostave. Upravo iz tog razloga, vlasnici OPG-ova su već unaprijed radili košarice.
"Mnogi su OPG-ovci odlučili, kada su se zatvorile tržnice, prodavati unaprijed složene košarice u vrijednosti 100 kuna da ne bi naplaćivali dostavu. Starijim ljudima koji žive sami ili sa svojim bračnim partnerima, njima je to puno. Meni koja imam četveročlanu obitelj to zna biti previše, a ako nemate zamrzivač, nemate ga gdje pohraniti", objašnjava Kornelija. No, ni to nije jedini problem. Sadržaj košarice ponekad ne možete birati, odnosno morate se odlučiti za određeni OPG koji možda nema sve namirnice koje biste si htjeli naručiti.
Ipak, može li opstati virtualna tržnica s obzirom na otvaranja tržnica i kada napokon ne bude epidemioloških mjera?
"Ja mislim da može. Navike potrošača su se promijenile, dosta ih je počelo kupovati online. Hrvati su skloni kupovanju na Facebooku, za to postoji niz istraživanja. Radije to rade preko Facebooka nego autoriziranog web shopa. Stvar je u bliskom kontaktu, mogu se dopisivati kroz poruke što im je draže od web shopa. Može opstati, no glavni problem je ta logistika dostave", ponovo ističe Kornelija. U početku su se javljale dostavne službe, vozači određenih tvrtki kao što je Bolt, no nije funkcioniralo zbog pogreški u dostavama. Tada su se OPG-ovci sami odlučili za dostave, koje do danas nisu usavršene.
Iako komunikacija na virtualnoj tržnici nije niti približno slična onoj uživo, lijepe stvari su se događale i na ovoj platformi.
"Jedna gospođa je stavila da joj je rođendan i da bi voljela sebi naručiti jedan buket cvijeća. Gospođa je starija i nema obitelj, a jedan buket je često malo za dostavu. Na kraju su se mnogi ljudi iz grupe aktivirali i poslali su toliko poklona i cvijeća da je cijela priča dobila jedan lijepi kraj", zadovoljno priča Kornelija.
Foto: Antonija Grbavac
NOVINARKE: ANA BRENČIĆ I ANTONIJA GRBAVAC
TRŽNICA U BOJAMA
|
U srcu zagreba
|
|
Posjetili smo malo obiteljsko gospodarstvo u Glavnici Gornjoj. Pola sata vožnje od Sesveta trebalo nam je do naselja sa svega 200-tinjak stanovnika, gdje zemlju obrađuje i obitelj Kašnar. Uzgajaju jabuke, jagode, trešnje, breskve i orah, no Josip Kašnar i njegova obitelj zadnjih se godina bore s vremenom, tučama i kišom, što im uništava sadnice. Iako su do prije nekoliko godina prodavali na tržnici, bez dobrog uroda ne isplati im se ni prodaja na tržnici. Upravo zato kažu da pandemiju nisu gotovo ni osjetili - jer nisu niti imali što prodavati.
U reportaži s OPG-a Kašnar razgovaramo s Josipom o njihovim velikim financijskim gubitcima, potencijalnim rješenjima za bolje poslovanje malih poljoprivrednika, novim navikama za vrijeme pandemije, ali i nezainteresiranosti mlađih generacija za nastavak obiteljske tradicije.
VIDEONOVINARKE: ANA BRENČIĆ I IVANA TURKALJ
U reportaži s OPG-a Kašnar razgovaramo s Josipom o njihovim velikim financijskim gubitcima, potencijalnim rješenjima za bolje poslovanje malih poljoprivrednika, novim navikama za vrijeme pandemije, ali i nezainteresiranosti mlađih generacija za nastavak obiteljske tradicije.
VIDEONOVINARKE: ANA BRENČIĆ I IVANA TURKALJ
FOTO: ANTONIJA GRBAVAC
USPJEH nikad NE DOLAZI PREKO NOĆI
Jedan od najpoznatijih slavonskih poljoprivrednika, 36-godišnji Miroslav Kolić još od malih nogu živi za i od poljoprivrede. Uz oca i majku poljoprivrednike svoje djetinjstvo proveo je na polju, gdje je i počela njegova ljubav prema poljoprivredi, a naročito, ističe, prema voćarstvu.
"Bavimo se intenzivnom proizvodnjom jabuka i nešto manjom proizvodnjom žitarica i uljarica. Sorte jabuka koje imamo u proizvodnji su gala sniga, zlatni delišes, jonagold, red chif, idared, breburn, fuji, grenny smith i crips pink, znači od ranih do kasnih sorti jabuka", nabraja Miroslav.
"Bavimo se intenzivnom proizvodnjom jabuka i nešto manjom proizvodnjom žitarica i uljarica. Sorte jabuka koje imamo u proizvodnji su gala sniga, zlatni delišes, jonagold, red chif, idared, breburn, fuji, grenny smith i crips pink, znači od ranih do kasnih sorti jabuka", nabraja Miroslav.
Mladi su nestrpljivi
Od ratarskih kultura na svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu uzgajaju pšenicu, suncokret i kukuruz. Njegov otac u poljoprivredu je krenuo još 1992. godine s 5000 metara kvadratnih voćnjaka, što je danas, 28 godina kasnije, naraslo na brojku od čak 600.000 metara kvadratnih.
"Bilo je uspona i padova, ali ljubav prema voćarstvu me je uvijek vukla prema naprijed", priča mladi poljoprivrednik. Tek što je napunio 18 godina, odlučio je otvoriti OPG. Iako su u početku bili orijentirani prema prodaji na kućnom pragu, brzo su se odlučili za velike otkupljivače.
Njegov pogled na bavljenje poljoprivredom zasigurno se razlikuje od nekih drugih priča mladih diljem Hrvatske, a dao nam je i svoj pogled na smanjenje interesa za bavljenje poljoprivredom među mlađim generacijama.
"Slabo zanimanje mladih za poljoprivredu je takvo jer poljoprivreda je proces koji traje i tu se stvari ne mogu preko noći napraviti. Znamo da je danas brz tempo života i mladi traže odmah rezultate, a to u poljoprivredi ne ide tako brzo. A i samo tržište je rigorozno te se nikad ne zna na čemu je proizvođač", opisuje situaciju Miroslav.
Od ratarskih kultura na svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu uzgajaju pšenicu, suncokret i kukuruz. Njegov otac u poljoprivredu je krenuo još 1992. godine s 5000 metara kvadratnih voćnjaka, što je danas, 28 godina kasnije, naraslo na brojku od čak 600.000 metara kvadratnih.
"Bilo je uspona i padova, ali ljubav prema voćarstvu me je uvijek vukla prema naprijed", priča mladi poljoprivrednik. Tek što je napunio 18 godina, odlučio je otvoriti OPG. Iako su u početku bili orijentirani prema prodaji na kućnom pragu, brzo su se odlučili za velike otkupljivače.
Njegov pogled na bavljenje poljoprivredom zasigurno se razlikuje od nekih drugih priča mladih diljem Hrvatske, a dao nam je i svoj pogled na smanjenje interesa za bavljenje poljoprivredom među mlađim generacijama.
"Slabo zanimanje mladih za poljoprivredu je takvo jer poljoprivreda je proces koji traje i tu se stvari ne mogu preko noći napraviti. Znamo da je danas brz tempo života i mladi traže odmah rezultate, a to u poljoprivredi ne ide tako brzo. A i samo tržište je rigorozno te se nikad ne zna na čemu je proizvođač", opisuje situaciju Miroslav.
Tehnologija i poticaji kao rješenje
Ipak, rješenje ovog problema moglo bi biti upravo u tehnologiji. Za veći interes mladih poručuje da su dijelom zaslužni brojni fondovi Europske unije te razvoj tehnologije, bez koje je danas teško zamisliti rad u poljoprivredi.
"Kako su došli EU fondovi mladima je poljoprivreda postala zanimljiva, a i sama mehanizacija u poljoprivredi napreduje u smislu tehnologije. Čim tehnologija napreduje, odmah je više i mladih ljudi zainteresirano", pojašnjava poljoprivrednik, koji redovno koristi sve prilike i poticaje da bi unaprijedio svoje gospodarstvo.
"Državne poticaje sam koristio i koristimo ih i dalje - od poticaja za proizvodnju do EU potpora. Mogu reći samo da su uvijek dobrodošli i da je tu država apsolutno podržala proizvodnju sa svoje strane. Da nije bilo državnih poticaja vjerojatno moja proizvodnja ne bi bila na tolikoj površini", objašnjava Miroslav te ističe kako primjećuje porast prodaje na kućnom pragu te povećan interes za kupovanje direktno od proizvođača.
Čak 95 posto proizvodnje trenutno prodaju na veliko jer se radi o velikim količinama jabuka koje je nemoguće prodati na neki drugi način.
Ipak, rješenje ovog problema moglo bi biti upravo u tehnologiji. Za veći interes mladih poručuje da su dijelom zaslužni brojni fondovi Europske unije te razvoj tehnologije, bez koje je danas teško zamisliti rad u poljoprivredi.
"Kako su došli EU fondovi mladima je poljoprivreda postala zanimljiva, a i sama mehanizacija u poljoprivredi napreduje u smislu tehnologije. Čim tehnologija napreduje, odmah je više i mladih ljudi zainteresirano", pojašnjava poljoprivrednik, koji redovno koristi sve prilike i poticaje da bi unaprijedio svoje gospodarstvo.
"Državne poticaje sam koristio i koristimo ih i dalje - od poticaja za proizvodnju do EU potpora. Mogu reći samo da su uvijek dobrodošli i da je tu država apsolutno podržala proizvodnju sa svoje strane. Da nije bilo državnih poticaja vjerojatno moja proizvodnja ne bi bila na tolikoj površini", objašnjava Miroslav te ističe kako primjećuje porast prodaje na kućnom pragu te povećan interes za kupovanje direktno od proizvođača.
Čak 95 posto proizvodnje trenutno prodaju na veliko jer se radi o velikim količinama jabuka koje je nemoguće prodati na neki drugi način.
Godina dobitaka
Kada je u pitanju najzahtjevnija godina za svjetsko gospodarstvo, ona pogođena pandemijom koronavirusa i velikim lockdownom, na njegov posao kaže, nije bilo prevelikog utjecaja. Njihova „sreća u nesreći“ bila je ta što im se posao odvija na otvorenom, stoga su većinu posla mogli neometano raditi.
Promjena navika pri kupnji domaćih proizvoda za njih je imala samo pozitivne učinke.
"Što se tiče prodaje, ona nam je čak i porasla zbog okretanja kupaca prema domaćoj proizvodnji pa smo i dalje ostali na istom obliku prodaje. A i prodaja u trgovačkim lancima također se povećava što se tiče domaće proizvodnje", zadovoljan je Miroslav.
Njegov pogled na život i rad na selu usmjeren je prema pozitivnom, štoviše naziva ga "luksuzom".
"Isplativo je biti mladi poljoprivrednik jer i poticaji su usmjereni prema mladim proizvođačima, a i fondovi su pretežito okrenuti onima do 41 godine. Smatram da je danas luksuz živjeti na selu i da je mladim ljudima pružena prilika da rade posao koji pruža zadovoljstvo", zaključuje Miroslav.
Kada je u pitanju najzahtjevnija godina za svjetsko gospodarstvo, ona pogođena pandemijom koronavirusa i velikim lockdownom, na njegov posao kaže, nije bilo prevelikog utjecaja. Njihova „sreća u nesreći“ bila je ta što im se posao odvija na otvorenom, stoga su većinu posla mogli neometano raditi.
Promjena navika pri kupnji domaćih proizvoda za njih je imala samo pozitivne učinke.
"Što se tiče prodaje, ona nam je čak i porasla zbog okretanja kupaca prema domaćoj proizvodnji pa smo i dalje ostali na istom obliku prodaje. A i prodaja u trgovačkim lancima također se povećava što se tiče domaće proizvodnje", zadovoljan je Miroslav.
Njegov pogled na život i rad na selu usmjeren je prema pozitivnom, štoviše naziva ga "luksuzom".
"Isplativo je biti mladi poljoprivrednik jer i poticaji su usmjereni prema mladim proizvođačima, a i fondovi su pretežito okrenuti onima do 41 godine. Smatram da je danas luksuz živjeti na selu i da je mladim ljudima pružena prilika da rade posao koji pruža zadovoljstvo", zaključuje Miroslav.
FOTO: PRIVATNA ARHIVA
NOVINARKE: IVANA TURKALJ I ANTONIJA GRBAVAC
NOVINARKE: IVANA TURKALJ I ANTONIJA GRBAVAC