Panorama Gospića (Foto: Unsplash)
|
Pojava smanjenja broja stanovnika, uglavnom zbog iseljavanja, česta je pojava u ruralnim hrvatskim krajevima. Depopulacija ne označava samo činjenicu da određeno područje ima smanjeni broj stanovnika već nosi puno šire probleme, poput gubitka napretka i smanjene kvalitete života za one koji ostaju. Ličko-senjska županija jedna je od najvećih predstavnica u snažnoj depopulaciji i neprestanom iseljavanju sve većeg broja ljudi. U razdoblju od deset godina Ličko-senjsku županiju napustilo je oko 16 posto stanovništva.
Je li Lika puna života ili ipak u kroničnom nedostatku ljudi doznajte u priči Matee Ivanković, Petre Orešković i Ivane Vidaković. |
Tekst: Ivana Vidaković
Prvi rezultati popisa stigli!
U ličko-senjskoj gubitak stanovništva se nastavlja
|
Najveća hrvatska županija izgubila je gotovo 16 posto stanovništva
od 2011. do 2021.. Prema prvim podacima s Popisa 2021. u Ličko-senjskoj županiji stanuje manje od 43.000 stanovnika, prije deset godina taj je broj iznosio 51.000, gotovo 10.000 stanovnika više. U četiri grada ove županije - Gospić, Senj, Otočac i Novalja - danas živi oko 30.000 stanovnika. Uspoređujući s razdobljem prije deset godina to je kao da je 'nestala' čitava Novalja. (PO) |
|
Kako stoji Ličko-senjska županija u 2021. godini - koja mjesta bilježe najveće gubitke, a koji je grad pak u plusu - pogledajte u nastavku.
Autorica: Petra Orešković
Depopulacija ličko-senjske županije
od obećavajuće gospodarske budućnosti do bijele kuge
|
Autorica: Petra Orešković
Izvori: wikipedija.hr, enciklopedija.hr, L.Kostelac: Depopulacija Ličko-senjskežupanije Autorica: Ivana Vidaković
Izvori: wikipedija.hr, forum.nasa-lika.com, croatia-times.com |
"Bez pretjerivanja, imamo li na umu očuvanu prirodu i prirodno blago koje se u suvremenim gospodarstvima najviše vrednuje, onda je pred ovom županijom zaista obećavajuća gospodarska budućnost, a time i postupan demografski oporavak". Ovako su Anđelko Akrap i Jakov Gelo s Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu pisali 2009. godine. Umjesto demografskog oporavka Lika se u sljedećih 13 godina suočila s bijelom kugom. Prema procjenama, u 21. stoljeću LSŽ je dosad izgubila petinu stanovništva, a uz iseljavanje veliki je problem prirodni prirast. Glavni je razlog depopulacije naglašeno gospodarsko zaostajanje. Na njezinu prostoru nema nijednog relativno većeg grada koji bi svojim razvojem zadržavao stanovništvo. Ova županija od popisa 1900. godine do danas bilježi sve manji i manji broj stanovnika zbog neprekinutog iseljavanja. Agrarne kolonizacije nakon Drugog svjetskog rata i od 1960-ih zapošljavanje u zapadnoeuropskim zemljama, kao i urbanijim sredinama poput Zagreba i Rijeke, glavni su smjerovi odljeva ličkog stanovništva, pišu Akrap i Gelo. A iseljavanje su, dakako, potaknuli gospodarska nerazvijenost i nedostatni društveni, obrazovni i zdravstveni kapaciteti. Ekonomsko-socijalna struktura zabilježena pokazuje da je to prostor u dubokoj demografskoj starosti. Od 100 stanovnika Ličko-senjske županije 2001. godine, 37,2 posto bilo je ekonomski aktivno, a čak 34,5 posto - što je znatno više od svih županija i hrvatskog prosjeka koji je 26,8 posto – bile su osobe s osobnim prihodom, a 28,3 posto uzdržavane osobe. Konačno, težište gospodarskog razvoja temeljeno je na industriji niske tehnološke razine, koja sama po sebi ne stvara uvjete za širenje dodatnih razvojnih djelatnosti. |
Piše: Petra Orešković
Kretanje broja stanovnika Ličko-senjske županije
Autorica: Matea Ivanković
Pregled kretanja stanovništva u ličko-senjskoj županiji
U odnosu prema ostalim županijama, Ličko-senjska županija drastičan je primjer snažne i stalne depopulacije tijekom cijelog 20. stoljeća, a trendove je nastavila i u 21. stoljeću. Ipak, današnje demografsko siromaštvo Ličko-senjske županije ne smije zavarati da je tako bilo oduvijek. Lika nije bila periferna europska zemlja nego je, naprotiv, bila u središtu europskih zbivanja i stvaralaštva. No za Liku i Ličane danas to su samo daleka sjećanja.
Autorica: Petra Orešković
život u lici
Broj stanovnika Ličko-senjske županije već desetljećima pada, a zajedno s gubitkom stanovništva dolazi i pad kvalitete života i životnog standarda. Uz to što je rijetko naseljena, Lika ima pretežno staro stanovništvo, a optimizam ne nudi ni činjenica da dobar dio mladih odlazi u veće gradove na školovanje pa u njima i ostaje. Posjetili smo Otočac i otkrili je li u Lici oduvijek tako i kako žive oni koji ostaju.
Novinarka: Petra Orešković
Snimanje i montaža: Helena Pelin
Suradnice: Ivana Vidaković i Matea Ivanković
Snimanje i montaža: Helena Pelin
Suradnice: Ivana Vidaković i Matea Ivanković
mitom u liku
Hrvatska Vlada pronašla je novo rješenje za demografske slomove Hrvatske, posebice ruralnih područja poput Like. Novom mjerom "Biram Hrvatsku", donesenom 23. prosinca, omogućuju naknade za samozapošljavanje svima koji odluče vratiti se iz inozemstva u Hrvatsku ili pak urbane dijelove Lijepe naše zamijeniti s ruralnim.
Hrvati povratnici iz Europske unije uz poticaj za samozapošljavanje od 150.000 kuna dobit će i dodatnih 50.000 kuna za povratak, a oni koji unutar države žele preseliti poslovanje iz više razvijenih u manje razvijene krajeve imaju pravo na naknadu od 25.000 kuna za preseljenje. Ovako će se nagraditi svi oni koji izaberu Hrvatsku za život i rad od 1. siječnja 2022. godine, doznao je Jutarnji list.
Hrvati povratnici iz Europske unije uz poticaj za samozapošljavanje od 150.000 kuna dobit će i dodatnih 50.000 kuna za povratak, a oni koji unutar države žele preseliti poslovanje iz više razvijenih u manje razvijene krajeve imaju pravo na naknadu od 25.000 kuna za preseljenje. Ovako će se nagraditi svi oni koji izaberu Hrvatsku za život i rad od 1. siječnja 2022. godine, doznao je Jutarnji list.
Očekuje se da bi se 4500 ljudi moglo vratiti u Hrvatsku temeljem ove mjere, potvrdio je premijer Andrej Plenković novinarki Tihani Tomčić u intervjuu za Novi list. Negirao je kritike oporbe da je ova mjera mito i "kupovanje" građana.
"To je poticajna mjera na samozapošljavanje, koja se i dosad pokazala učinkovitom. Dajemo poticaj i financijska sredstva ljudima da se vrate u domovinu, ili u njoj ostanu, i ovdje realiziraju svoj posao", istaknuo je premijer.
Ovom mjerom potiče se ekonomskih migracija unutar Hrvatske, pa za nekog tko se primjerice želi preseliti u Liku, Dalmatinsku zagoru ili Gorski kotar i pokrenuti posao, iznos potpore može iznositi do 175.000 kuna, napomenuo je Plenković i objasnio da se sve financira dijelom iz proračuna, a dijelom u okviru provedbe NPOO-a te iz Europskog socijalnog fonda.
Index.hr proveo je anketu među svojim čitateljima s pitanjem bi li se vratili iz Irske ili preselili iz grada "za te novce", glasalo je više od 21.000 ljudi od čega je 77 posto odgovorilo da ne bi.
"To je poticajna mjera na samozapošljavanje, koja se i dosad pokazala učinkovitom. Dajemo poticaj i financijska sredstva ljudima da se vrate u domovinu, ili u njoj ostanu, i ovdje realiziraju svoj posao", istaknuo je premijer.
Ovom mjerom potiče se ekonomskih migracija unutar Hrvatske, pa za nekog tko se primjerice želi preseliti u Liku, Dalmatinsku zagoru ili Gorski kotar i pokrenuti posao, iznos potpore može iznositi do 175.000 kuna, napomenuo je Plenković i objasnio da se sve financira dijelom iz proračuna, a dijelom u okviru provedbe NPOO-a te iz Europskog socijalnog fonda.
Index.hr proveo je anketu među svojim čitateljima s pitanjem bi li se vratili iz Irske ili preselili iz grada "za te novce", glasalo je više od 21.000 ljudi od čega je 77 posto odgovorilo da ne bi.
Piše: Petra Orešković
siguran posao značio bi sigurnu egzistenciju - mladi bi ostali i stvorili obitelj u lici
Foto: Muzej Gacka
Studentske stipendije u Otočcu porasle su lani deset puta, s 150.000 kuna na 1,5 milijuna kuna. Glavni i odgovorni - Savjet mladih Grada Otočca na čelu s predsjednikom Domagojem Matasićem. Glavna poruka: na mlade se misli.
Županija radi na zadržavanju mladih
Na inicijativu Savjeta mladih Gradsko vijeće Grada Otočca u Proračunu Grada za 2021. predvidjelo je značajna sredstva koja se odnose na učenike, studente i mlade obitelji. Tu je financiranje radnih materijala za osnovnoškolsku djecu u iznosu od 300.000 kuna, subvencija troškova prijevoza učenika u iznosu od 500.000 kuna, već spomenute stipendije učenicima i studentima u iznosu 1.5 milijuna kuna, također stipendije deficitarnih kadrova 500.000. Založio se savjet i za to da za prvo dijete roditelji budu nagrađeni s 10.000 kuna, za drugo s 20.000, treće 35.000, a na svako sljedeće ide 20.000 kuna više.
Županija radi na zadržavanju mladih
Na inicijativu Savjeta mladih Gradsko vijeće Grada Otočca u Proračunu Grada za 2021. predvidjelo je značajna sredstva koja se odnose na učenike, studente i mlade obitelji. Tu je financiranje radnih materijala za osnovnoškolsku djecu u iznosu od 300.000 kuna, subvencija troškova prijevoza učenika u iznosu od 500.000 kuna, već spomenute stipendije učenicima i studentima u iznosu 1.5 milijuna kuna, također stipendije deficitarnih kadrova 500.000. Založio se savjet i za to da za prvo dijete roditelji budu nagrađeni s 10.000 kuna, za drugo s 20.000, treće 35.000, a na svako sljedeće ide 20.000 kuna više.
Domagoj Matasić, predsjednik Savjeta mladih Grada Otočca
|
Tu je i otkup građevinskog zemljišta za poticanje stanogradnje za mlade, na što je predsjednik Savjeta mladih posebno ponosan. No na pitanje imaju li mladi sredstava za izgradnju svoje obiteljske kuće Matasić odgovara - teško. No stanje nije ništa gore nego li u ostalim županijama i gradovima, smatra.
"Kao i druge županije, Ličko-senjska županija također pomaže u adaptaciji i izgradnji obiteljskih kuća. Vidim da će i sada županija u tom dijelu i što se tiče mladih na području cijele županije ulagati veliki dio sebe da mladi i ostaju na ovom području i da dođe do izmjene nekih stvari", ističe Matasić. Iako mladi napuštaju Liku, pa tako i Otočac, smatra da će se dobar dio njih i vratiti, no demografske probleme ne negira. Nije krivo samo iseljavanje "Mislim da mladi ipak vide ovdje i budućnost i pretpostavljam jednog dana da će u budućnosti biti puno bolje opcije i za zapošljavanje i za sve ostalo tako da smatram da će mladi prepoznat tu kvalitetu života u Lici", napominje Matasić. Dodaje da Lika nudi pregršt pogodnosti, povezana je s morem, rijekama, šumom, zelenilom, a "uz to imamo i razvijen društveni život, koji naravno može uvijek biti bolji". |
No uzrok demografskog pada, u ovoj površinom najvećoj županiji s najrjeđom naseljenosti, ne vidi samo u iseljavanju. Krivac je i mala rodnost.
"Veći je problem stalnog zapošljavanja i sigurnog posla što mladima daje nekakvu egzistenciju u ruke gdje oni i puno lakše osnivaju obitelji i mislim da je ipak tu puno pogodnije područje i ljepši život nego u nekim velikim gradovima gdje je život i puno skuplji", napominje mladi Domagoj koji se nakon studiranja vratio u rodni Sinac, tik uz mlinice, na sam izvor rijeke Gacke.
Osim što je u urbanijim sredinama život skuplji, smatra da je i puno nesigurniji. No negdje dobiješ, drugdje izgubiš. U većim je gradovima više mogućnosti za bavljenje raznim aktivnostima, sportom, više je kulturnih događanja i različitih udruga čega u ruralnim sredinama po Lici ima znatno manje ili nema puno izbora.
"Veći je problem stalnog zapošljavanja i sigurnog posla što mladima daje nekakvu egzistenciju u ruke gdje oni i puno lakše osnivaju obitelji i mislim da je ipak tu puno pogodnije područje i ljepši život nego u nekim velikim gradovima gdje je život i puno skuplji", napominje mladi Domagoj koji se nakon studiranja vratio u rodni Sinac, tik uz mlinice, na sam izvor rijeke Gacke.
Osim što je u urbanijim sredinama život skuplji, smatra da je i puno nesigurniji. No negdje dobiješ, drugdje izgubiš. U većim je gradovima više mogućnosti za bavljenje raznim aktivnostima, sportom, više je kulturnih događanja i različitih udruga čega u ruralnim sredinama po Lici ima znatno manje ili nema puno izbora.
Piše: Petra Orešković
Mladi su zatvoreni za lokalnu samoupravu
SAVJETI MLADIH OSNIVAJU SE KAO SAVJETODAVNA TIJELA JEDINICA LOKALNE I PODRUČNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE. NJIHOVA ZADAĆA JE PROMICANJE I ZAGOVARANJE PRAVA, POTREBE I INTERESA MLADIH NA NJIHOVOJ LOKALNOJ I PODRUČNOJ (REGIONALNOJ) RAZINI, OBJAŠNJAVAJU IZ SREDIŠNJEG UREDA ZA DEMOGRAFIJU I MLADE.
DOMAGOJ MATASIĆ IZ SAVJETA MLADIH GRADA OTOČCA KAŽE DA SE MLADI VRLO RIJETKO OBRAĆAJU SAVJETU S PITANJIMA ILI PROBLEMIMA. VRLO SU, NAPOMINJE, ZATVORENI PO PITANJU RADA LOKALNE SAMOUPRAVE.
"TREBA RADITI NA PARTICIPACIJI I UKLJUČIVANJU MLADIH U LOKALNU ZAJEDNICU", ZAKLJUČUJE MATASIĆ. (PO)
DOMAGOJ MATASIĆ IZ SAVJETA MLADIH GRADA OTOČCA KAŽE DA SE MLADI VRLO RIJETKO OBRAĆAJU SAVJETU S PITANJIMA ILI PROBLEMIMA. VRLO SU, NAPOMINJE, ZATVORENI PO PITANJU RADA LOKALNE SAMOUPRAVE.
"TREBA RADITI NA PARTICIPACIJI I UKLJUČIVANJU MLADIH U LOKALNU ZAJEDNICU", ZAKLJUČUJE MATASIĆ. (PO)
nekad bilo, sad se spominjalo
od bogate industrije ostale su samo ruševne zgrade
Foto: Ivana Vidaković
Iako se lička industrija najviše povezuje s preradom drva, Otočac je u svojoj prošlosti bio grad bogat raznim industrijama. Ipak, ovaj je grad i pravi primjer drastičnog pada i nestanka industrije u poslijeratnom razdoblju.
A kako je sve počelo?
Vratimo se u 19. stoljeće kada je izgrađena jedna od prvih pivovara ličko-senjske županije i to pod utvrdom Fortica. Rast industrije i urbani razvoj doveli su do napretka šumarstva, zdravstva, drvne, kemijske i tekstilne industrije, ali i trgovine i ugostiteljstva. Zasluge možemo pripisati uzlazno galopirajućem radu pivovare jer je ona potaknula otvaranje novih radnih mjesta u pogonima Cosmochemije, Drvno-industrijskog poduzeća (DIP), Industrije namještaja Otočac (INO), Industrije kože Otočac, Otexa i mnogih drugih manjih poduzeća. Primjerice, potkraj 1903. godine proizvodnja piva je skočila na čak 2000 hektolitara.
O takvoj zaposlenosti danas sanjaju
Umirovljenica Dinka, nekoć radnica jednog od tih pogona, u razgovoru s nama prisjetila se tih, kako ona kaže, dobrih vremena.
"To je bio život", sjetno se prisjeća. U njezino vrijeme roba proizvedena u Otočcu izvozila se van, INO namještaj slao se u Ameriku, a odjeća iz Otexa, gdje je Dinka radila kao krojačica, slala se naveliko u Njemačku. "Kako je to prije kvalitetna roba bila! S dekama se i dan danas pokrivamo, još su kao nove", priča Dinka i vadi iz ormara debelu i tešku deku, a na etiketi - "Otex Ohrid, Made in Yugoslavia".
|
Tada je, prije pola stoljeća kada je ona započela raditi, plaća uvijek bila na vrijeme, a prekovremeni jako dobro plaćeni. Nije bilo kašnjenja i neisplate kao danas. Kaže i kako je Cosmochemija zapošljavala oko 400, Otex oko 500, a DIP čak do 600 ljudi. To je 1500 radnika u samo tri industrijska pogona, a bilo ih je 14, prisjeća se umirovljenica. S druge strane, danas u Otočcu ima 1700 zaposlenih u gospodarstvu i 300 zaposlenih kod obrtnika.
Nažalost, izgleda da ništa nije bilo dovoljno za opstanak industrije pa čak ni bistra voda rijeke Gacke koja je bila jedan on najzaslužnijih čimbenika za kvalitetu otočkog piva. Rad pivovare završava 1996. godine kada sve zgrade preuzima Zagrebačka pivovara, a 2013. dio kompleksa dodatno gasi požar. Za sve je kriva, napominje gradonačelnik Goran Bukovac, socijalistička ekonomija koja je promjenom sustava u demokratski i nastankom slobodnog tržišta, propala. Lički biseri Počast ovom gubitku dao je i Muzej Gacke u Otočcu koji je od 2017. do 2019. godine organizirao tri izložbe na temu "Baština u nestajanju", a izložbe su slikovito dočarale ovu hrvatsku nekoć lijepu, a danas tužnu priču. |
Foto: Ivana Vidaković
|
Izložbe o Otočkoj pivovari, Industriji kože Otočac i tekstilnoj industriji Otex te posljednja izložba o Cosmochemiji i DIP/INO približila je priču o razvoju, ali i nestanku industrije grada Otočca. Ipak, 'toranj' otočke pivovare i dalje ponosno stoji i podsjeća sve preostale stanovnike na nekadašnja bolja vremena u kojima se radilo, ali i zarađivalo, pilo domaće pivo i uživale blagodati plodne zemlje i marljivih ruku. Danas su ti biseri ličkog kraja duboko zakopani u hektare napuštene zemlje. Da nije sve izgubljeno, otkriva nam gradonačelnik Bukovac. Otočac bi ponovno mogao dobiti svoju pivovaru.
"Pojavljuju se nove, privatne inicijative i imam informaciju da je već pogon jedne mini pivovare postavljen", istaknuo je gradonačelnik i dodao da "ne možemo plakati za prošlim vremenima nego truditi da to slobodno tržište ipak profunkcionira u dalekoj i zaboravljenoj Lici".
"Pojavljuju se nove, privatne inicijative i imam informaciju da je već pogon jedne mini pivovare postavljen", istaknuo je gradonačelnik i dodao da "ne možemo plakati za prošlim vremenima nego truditi da to slobodno tržište ipak profunkcionira u dalekoj i zaboravljenoj Lici".
Piše: Ivana Vidaković
Foto: Muzej Gacka
turističke znamenitosti ličko-senjske županije
Ličko-senjska županija, osim problema, krije puno zanimljivih mjesta koja se nalaze na obaveznom popisu kada se odlučite za posjet Lici.
Na karti Ličko-senjske županije donosimo neka od najpopularnijih mjesta koja svakako morate posjetiti.
Na karti Ličko-senjske županije donosimo neka od najpopularnijih mjesta koja svakako morate posjetiti.
Autorica: Ivana Vidaković
SOCIOLOGINJA I ZNANSTVENICA IZ GOSPIĆA O LIČKO-SENJSKOJ ŽUPANIJI
INTERVJU dr. sc. Anita bušljeta tonković, voditeljica centra u gospiću: "Ukratko, kada hodate 'sunčanom stranom ulice', život u Lici jednako je vrijedan kao život bilo gdje u Europi"
|
Doc. dr. sc. Anita Bušljeta Tonković je sociologinja i viša znanstvena suradnica na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar – Područni centar Gospić. Rođena je u Gospiću, gdje i odrasta, a nakon završetka gospićke gimnazije upisuje sveučilišni studij na Odjelu za sociologiju i Odjelu za pedagogiju Sveučilišta u Zadru. Poslijediplomski doktorski studij iz sociologije studira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom rada na Institutu bavi se znanstveno-istraživačkim radom: surađuje na znanstvenim projektima, sudjeluje na međunarodnim i domaćim konferencijama, objavljuje radove, urednica je i recenzentica u znanstvenim časopisima i knjigama, autorica je knjige "Mogućnosti održivog razvoja Središnje Like: prinosi analizi ljudskog i socijalnog kapitala." Trenutno je voditeljica uspostavnog istraživačkog projekta RURALIKA financiranog od strane Hrvatske zaklade za znanost. |
|
Zašto ste se odlučili na ostanak u Gospiću?
Nakon završenog diplomskog studija u Zadru, odlučila sam se na povratak u Gospić. Ta je odluka bila konačna osobito radi toga što sam se zaposlila kao znanstvena novakinja na Institutu Ivo Pilar, gdje gradim znanstveno-istraživačku karijeru posljednjih četrnaest godina.
Koje bi bile prednosti, a koji nedostaci ostanka u manje razvijem mjestima u odnosu na Rijeku, Zadar ili Zagreb koji su jako dobro prometno povezani i relativno blizu Ličko-senjske županije?
Ličko-senjska županija je jako dobro prometno povezana i sa svim ostalim dijelovima Hrvatske zbog samog njezinog geografskog položaja. To mi omogućuje da poslovno putujem i usavršavam se kako u Hrvatskoj, tako i diljem Europe. Naime, aerodromi u Zadru, Splitu ili Zagrebu uistinu su mi dovoljno blizu i to je sigurno prednost u poslu koji radim. Povratak u Liku nisam vidjela u smislu nedostataka, osim možda nekih uslužnih djelatnosti, gdje je potrebno ići u veći grad, što je na kraju dobar jednodnevni izlet.
Nedavno je izašao dugo očekivani popis stanovništva za 2021. godinu. Kako biste komentirali rezultate popisa stanovništva općenito, a pogotovo za Ličko-senjsku županiju?
Popis stanovništva mi, kao sociologinji koja je bavi mogućnostima održivog razvoja na ruralnim područjima, nije stran. Obzirom na procese koji su se događali i u drugim europskim državama nakon pridruživanja EU, te posebno obzirom na ekonomsku krizu koja je u Hrvatskoj uzela maha paralelno s pristupom Uniji, ovakav rezultat popisa stanovništva bio je za očekivati. Tu govorim o iseljavanju, kako iz ruralnih područja unutar Hrvatske, tako i o emigraciji. Ako se tome pridodaju brojke vezane uz stopu smrtnosti u posljednjem desetljeću, dolazimo do poražavajućih brojki. Te su brojke zabrinjavajuće, ali nisu bile neočekivane. Drugim riječima, depopulacijom osiromašeni ruralni prostori Hrvatske, gdje je Lika jedna od regija iz kojih se desetljećima ili bolje rečeno stoljećima odlazi, nisu novost. Novost bi, naime bila kada bismo imali konkretne planove revitalizacije. Pri tome mislim na planove za područja koja je moguće revitalizirati.
Što mislite, koji su ključni razlozi pada broja stanovništva u Ličko-senjskoj županiji?
Smrtnost populacije rođene tijekom i nakon Drugog svjetskog rata i iseljavanje mladih, radno sposobnih zbog paralelnih procesa otvaranja tržišta EU i ekonomske krize.
Napisali ste i knjigu “Održivi razvoj središnje Like”. Kakve ste zaključke donijeli? Mogu li oni pomoći u rastu Like?
Održivi razvoj kao koncept dovoljno je fleksibilan da se prilagodi svakoj regiji, u tome je njegova prednost i prokletstvo. Međutim, ako donositelji odluka nemaju ovaj koncept na umu, već su vođeni partikularnim interesima, nikakav koncept neće imati smisla. U svojoj sam knjizi, koja je vezana uz istraživanje provedene za potrebe mojeg doktorskog rada jasno naznačila u kojim smo dimenzija održivosti jaki, to jest u kojima smo slabi ili imamo prostora za napredovanje i pomno planiranje. Kada bi se knjige poput moje i ostalih kolega znanstvenika uzele u obzir u osmišljavanju, planiranju i provođenju razvojnih politika, odgovor na vaše pitanje samo bi se nametao.
Gospić kao najveći grad Ličko-senjske županije ima veliki potencijal, osim administrativno, zaista biti i ključno središte Like u razvoju. Smatrate li da je problem u gradu, vlasti i nedostatku mogućnosti ili ljudima koji jednostavno žele otići radi vlastitih ambicija?
Odgovor je negdje između svega što ste nabrojali. Mogućnosti uvijek ima: najlakše je zaključiti da smo bespomoćni i da ne možemo. Nije li to u jednu ruku lijenost? Mentalitet Ličana, nekakvo povijesno naslijeđe još iz vremena Vojne krajine, dašak socijalizma i sve to vrijeme čekanje da netko drugi donese odluku sigurno ima utjecaja na život u Lici. Tu je i svojevrstan sram koji Ličani imaju prema svojem ruralnom, prema selu, prema tradiciji. Nije svaka tradicija loša. Pitajte Engleze koji su šesta ili sedma generacija odvojena od sela, poljoprivrede, prirode, srame li se oni svojeg ruralnoga?! Odlazak radi vlastite ambicije razumijem, ali odlazak radi odlaska ne. Pomodnost odlaska bilo bi potrebno raskrinkati zajedničkim snagama, pri čemu mislim na grad, vlasti i ponudu mogućnosti!
U zadnje vrijeme možemo primijetiti kako je Ličko-senjska županija zainteresirala mnoge turiste, a lički krumpir i dalje glasi za najbolji. Mislite li da ključ za poboljšanje situacije leži u razvitku turizma ili vidite neku drugu opciju?
Ne možemo u okviru održivosti, odnosno u okviru njezinih četiriju dimenzija govoriti o ključu razvoja u tek jednoj grani gospodarstva. Poboljšanje situacije trebao bi biti proces koji započinje jasnom vizijom razvoja od strane samih zajednica, pa se onda te vizije susreću s mogućnostima potpore od strane lokalnih, regionalnih i posebno nacionalnih razvojnih aktera. Turizam da, ali ne masovni. Poljoprivreda da, ali ne intenzivna. Mali poduzetnici i obrtnici. Industrija možda, ali isključivo u skladu sa suvremenim europskim odrednicama zaštite okoliša. Razvijani projekti da, ali u skladu s potrebama lokalnog stanovništva i kapacitetom prirodnog okoliša. Odmjeren razvoj, bez lažne nade ili još gore stihijskog razvoja jedne djelatnosti. O učincima razvoja masovnog turizma mogli smo naučiti na primjerima devastacije okoliša i društvenoga tkiva diljem Europe i Hrvatske.
Postoje li udruge ili posebni programi za mlade koji ih mogu usmjeriti i pomoći im u ostanku u Ličko-senjskoj županiji ili im barem potaknuti želju za ostankom?
Nekolicina udruga u Ličko-senjskoj županiji koje rade s mladima obavljaju dobar posao i imaju iznimno težak zadatak da svojim primjerom rada i nastojanja pokažu kako se uz pomoć prijavljenih, to jest provedenih projekata također mogu generirati radna mjesta. Izvrstan su primjer mladima kada govorimo o volontiranju. Nude sadržaje koje mladi u Lici ne bi imali priliku vidjeti ili sudjelovati u nekim aktivnostima, a da nije udruga. Tako da o njima slobodno govorim u pozitivnom smislu. Međutim, o uvjetima u kojima djeluju i njihovim potrebama mogli bismo govoriti dugo. Uostalom, o tome govori studija koju smo kolegica i ja nedavno objavile, a dostupna je na web stranicama Instituta Ivo Pilar.
Surađujete li kroz institut s mladima?
Donedavno sam predavala na Odjelu za nastavničke studije u Gospiću u svojstvu vanjske suradnice, što je bilo jako dobro iskustvo. Na Institutu s mladima ponekad surađujem kada se događaju istraživanja na terenu, a provode se i u dobnim skupnima koje podrazumijevaju mlade.
Za kraj, što biste kao uspješna znanstvenica koja svoju karijeru gradi u Gospiću, poručili ljudima koji razmišljaju o odlasku?
Nema tu nekog posebnog recepta ili poruke. Onaj tko razmišlja o odlasku već je donio pola odluke. Ja sam uvidjela pozitivne strane povratka sa studija i na njima sam radila, nisam se osvrtala na poteškoće kojih je bilo puno. Ovdje ih se uopće ne bih htjela prisjećati. Kada se osvrnem shvatim da je u tim teškim situacijama najlakše bilo otići, a mnogo je teže bilo ostati i graditi život u Lici. Ukratko, kada hodate „sunčanom stranom ulice“, život u Lici jednako je vrijedan kao život bilo gdje u Europi. Drugim riječima, u Lici živim svojevrsnu paralelnu realnost. Primjerice, ako mi se ne sviđaju društveno-politička zbivanja – živim svoja. Ako mi ne odgovara tradicionalno-patrijarhalna struktura – osmislim svoju. Ako nemam „tu-shop“ – imam web shop. Ako imam priliku putovati – putujem. Ako imam priliku raditi i zaraditi – radim. Ako imam priliku uživati u očuvanom okolišu – idem u duge šetnje, planinarim, a ako mi treba samo 3 minute do posla – pješačim... Nije li tako svugdje gdje odeš?!
Nakon završenog diplomskog studija u Zadru, odlučila sam se na povratak u Gospić. Ta je odluka bila konačna osobito radi toga što sam se zaposlila kao znanstvena novakinja na Institutu Ivo Pilar, gdje gradim znanstveno-istraživačku karijeru posljednjih četrnaest godina.
Koje bi bile prednosti, a koji nedostaci ostanka u manje razvijem mjestima u odnosu na Rijeku, Zadar ili Zagreb koji su jako dobro prometno povezani i relativno blizu Ličko-senjske županije?
Ličko-senjska županija je jako dobro prometno povezana i sa svim ostalim dijelovima Hrvatske zbog samog njezinog geografskog položaja. To mi omogućuje da poslovno putujem i usavršavam se kako u Hrvatskoj, tako i diljem Europe. Naime, aerodromi u Zadru, Splitu ili Zagrebu uistinu su mi dovoljno blizu i to je sigurno prednost u poslu koji radim. Povratak u Liku nisam vidjela u smislu nedostataka, osim možda nekih uslužnih djelatnosti, gdje je potrebno ići u veći grad, što je na kraju dobar jednodnevni izlet.
Nedavno je izašao dugo očekivani popis stanovništva za 2021. godinu. Kako biste komentirali rezultate popisa stanovništva općenito, a pogotovo za Ličko-senjsku županiju?
Popis stanovništva mi, kao sociologinji koja je bavi mogućnostima održivog razvoja na ruralnim područjima, nije stran. Obzirom na procese koji su se događali i u drugim europskim državama nakon pridruživanja EU, te posebno obzirom na ekonomsku krizu koja je u Hrvatskoj uzela maha paralelno s pristupom Uniji, ovakav rezultat popisa stanovništva bio je za očekivati. Tu govorim o iseljavanju, kako iz ruralnih područja unutar Hrvatske, tako i o emigraciji. Ako se tome pridodaju brojke vezane uz stopu smrtnosti u posljednjem desetljeću, dolazimo do poražavajućih brojki. Te su brojke zabrinjavajuće, ali nisu bile neočekivane. Drugim riječima, depopulacijom osiromašeni ruralni prostori Hrvatske, gdje je Lika jedna od regija iz kojih se desetljećima ili bolje rečeno stoljećima odlazi, nisu novost. Novost bi, naime bila kada bismo imali konkretne planove revitalizacije. Pri tome mislim na planove za područja koja je moguće revitalizirati.
Što mislite, koji su ključni razlozi pada broja stanovništva u Ličko-senjskoj županiji?
Smrtnost populacije rođene tijekom i nakon Drugog svjetskog rata i iseljavanje mladih, radno sposobnih zbog paralelnih procesa otvaranja tržišta EU i ekonomske krize.
Napisali ste i knjigu “Održivi razvoj središnje Like”. Kakve ste zaključke donijeli? Mogu li oni pomoći u rastu Like?
Održivi razvoj kao koncept dovoljno je fleksibilan da se prilagodi svakoj regiji, u tome je njegova prednost i prokletstvo. Međutim, ako donositelji odluka nemaju ovaj koncept na umu, već su vođeni partikularnim interesima, nikakav koncept neće imati smisla. U svojoj sam knjizi, koja je vezana uz istraživanje provedene za potrebe mojeg doktorskog rada jasno naznačila u kojim smo dimenzija održivosti jaki, to jest u kojima smo slabi ili imamo prostora za napredovanje i pomno planiranje. Kada bi se knjige poput moje i ostalih kolega znanstvenika uzele u obzir u osmišljavanju, planiranju i provođenju razvojnih politika, odgovor na vaše pitanje samo bi se nametao.
Gospić kao najveći grad Ličko-senjske županije ima veliki potencijal, osim administrativno, zaista biti i ključno središte Like u razvoju. Smatrate li da je problem u gradu, vlasti i nedostatku mogućnosti ili ljudima koji jednostavno žele otići radi vlastitih ambicija?
Odgovor je negdje između svega što ste nabrojali. Mogućnosti uvijek ima: najlakše je zaključiti da smo bespomoćni i da ne možemo. Nije li to u jednu ruku lijenost? Mentalitet Ličana, nekakvo povijesno naslijeđe još iz vremena Vojne krajine, dašak socijalizma i sve to vrijeme čekanje da netko drugi donese odluku sigurno ima utjecaja na život u Lici. Tu je i svojevrstan sram koji Ličani imaju prema svojem ruralnom, prema selu, prema tradiciji. Nije svaka tradicija loša. Pitajte Engleze koji su šesta ili sedma generacija odvojena od sela, poljoprivrede, prirode, srame li se oni svojeg ruralnoga?! Odlazak radi vlastite ambicije razumijem, ali odlazak radi odlaska ne. Pomodnost odlaska bilo bi potrebno raskrinkati zajedničkim snagama, pri čemu mislim na grad, vlasti i ponudu mogućnosti!
U zadnje vrijeme možemo primijetiti kako je Ličko-senjska županija zainteresirala mnoge turiste, a lički krumpir i dalje glasi za najbolji. Mislite li da ključ za poboljšanje situacije leži u razvitku turizma ili vidite neku drugu opciju?
Ne možemo u okviru održivosti, odnosno u okviru njezinih četiriju dimenzija govoriti o ključu razvoja u tek jednoj grani gospodarstva. Poboljšanje situacije trebao bi biti proces koji započinje jasnom vizijom razvoja od strane samih zajednica, pa se onda te vizije susreću s mogućnostima potpore od strane lokalnih, regionalnih i posebno nacionalnih razvojnih aktera. Turizam da, ali ne masovni. Poljoprivreda da, ali ne intenzivna. Mali poduzetnici i obrtnici. Industrija možda, ali isključivo u skladu sa suvremenim europskim odrednicama zaštite okoliša. Razvijani projekti da, ali u skladu s potrebama lokalnog stanovništva i kapacitetom prirodnog okoliša. Odmjeren razvoj, bez lažne nade ili još gore stihijskog razvoja jedne djelatnosti. O učincima razvoja masovnog turizma mogli smo naučiti na primjerima devastacije okoliša i društvenoga tkiva diljem Europe i Hrvatske.
Postoje li udruge ili posebni programi za mlade koji ih mogu usmjeriti i pomoći im u ostanku u Ličko-senjskoj županiji ili im barem potaknuti želju za ostankom?
Nekolicina udruga u Ličko-senjskoj županiji koje rade s mladima obavljaju dobar posao i imaju iznimno težak zadatak da svojim primjerom rada i nastojanja pokažu kako se uz pomoć prijavljenih, to jest provedenih projekata također mogu generirati radna mjesta. Izvrstan su primjer mladima kada govorimo o volontiranju. Nude sadržaje koje mladi u Lici ne bi imali priliku vidjeti ili sudjelovati u nekim aktivnostima, a da nije udruga. Tako da o njima slobodno govorim u pozitivnom smislu. Međutim, o uvjetima u kojima djeluju i njihovim potrebama mogli bismo govoriti dugo. Uostalom, o tome govori studija koju smo kolegica i ja nedavno objavile, a dostupna je na web stranicama Instituta Ivo Pilar.
Surađujete li kroz institut s mladima?
Donedavno sam predavala na Odjelu za nastavničke studije u Gospiću u svojstvu vanjske suradnice, što je bilo jako dobro iskustvo. Na Institutu s mladima ponekad surađujem kada se događaju istraživanja na terenu, a provode se i u dobnim skupnima koje podrazumijevaju mlade.
Za kraj, što biste kao uspješna znanstvenica koja svoju karijeru gradi u Gospiću, poručili ljudima koji razmišljaju o odlasku?
Nema tu nekog posebnog recepta ili poruke. Onaj tko razmišlja o odlasku već je donio pola odluke. Ja sam uvidjela pozitivne strane povratka sa studija i na njima sam radila, nisam se osvrtala na poteškoće kojih je bilo puno. Ovdje ih se uopće ne bih htjela prisjećati. Kada se osvrnem shvatim da je u tim teškim situacijama najlakše bilo otići, a mnogo je teže bilo ostati i graditi život u Lici. Ukratko, kada hodate „sunčanom stranom ulice“, život u Lici jednako je vrijedan kao život bilo gdje u Europi. Drugim riječima, u Lici živim svojevrsnu paralelnu realnost. Primjerice, ako mi se ne sviđaju društveno-politička zbivanja – živim svoja. Ako mi ne odgovara tradicionalno-patrijarhalna struktura – osmislim svoju. Ako nemam „tu-shop“ – imam web shop. Ako imam priliku putovati – putujem. Ako imam priliku raditi i zaraditi – radim. Ako imam priliku uživati u očuvanom okolišu – idem u duge šetnje, planinarim, a ako mi treba samo 3 minute do posla – pješačim... Nije li tako svugdje gdje odeš?!
Piše: Ivana Vidaković
ličani o lici
Što o Lici misle njezini stanovnici, kako im se sviđa život u ovoj regiji i kako prema njihovim mišljenjima izgleda idealna lika rekli su nam umirovljenici Nikola i Dinka, student prava Dario, studentica novinarstva Nikolina i Ličanin koji je svoj hrvatski dom zamijenio životom u Belgiji, Edi.
Autorica: Matea Ivanković
Grad s potencijalom
Otočac daje pravu sliku Like - čista i prekrasna priroda, svjež zrak, pitka prozirna voda, bogata baština i pregršt potencijala. U fotogaleriji naše Matee Ivanković vidite baš to - spoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Davnu prošlost predstavljaju stara utvrda Fortica smještena na brdu povrh grada i neprežaljena razrušena Pivovara. Ispod Fortice, pokraj Pivovare smjestila se budućnost Otočca - učenički dom - nove generacije koje će tek odlučiti o sudbini grada i županije. I neizostavna Gacka - dio Otočca koji će uvijek biti sadašnjost.
Foto: Matea Ivanković