Autori:
Anja Matole Marijeta Nekić Marko Šupica |
Od malih nogu učimo da je voda neophodna za život i da većinu ljudskog tijela, kao i planeta Zemlje, čini upravo voda. No, također smo svjesni klimatskih i humanitarnih kriza vezanih uz nju. Poljoprivrednici diljem svijeta sukobljavaju se s dugim sušnim razdobljima koje često prate razdoblja razornih poplava. Trendovi unazad 30 godina pokazuju da su takvi fenomeni sve češći.
|
Promjenjiva opskrba vodom nije problem samo poljoprivrednika, već i mnogih siromašnih zajednica koje zbog loših klimatskih i ekonomskih uvjeta žeđaju, obolijevaju i umiru.
NEMA RAZLOGA ZA BRIGU
Hrvatska je u povoljnom položaju jer ima najviše obnovljivih resursa slatke vode u Europskoj uniji, s dugogodišnjim prosjekom od 30.000 kubnih metara po stanovniku. Prve u nizu koje ju slijede su Finska s 19.900 m³, Latvija s 19.400 m³ i Švedska s 18.900 m³, istražio je Statistički ured Europskih zajednica.
U razgovoru s voditeljem Sektora korištenja voda u Hrvatskim vodama Đinom Zmijarevićem saznale smo da je štednja vode bitna iako 95 posto stanovnika ima dostupnu vodu iz slavine.
„Na godišnjoj razini gubimo oko 50 posto vode u sistemu javne vodoopskrbe“, potvrdio je.
Razlog tolikih gubitaka su cijevi stare preko 50 godina i općenito zastarjeli vodovodni sustav.
„Uspjeli smo zaustaviti trend povećanja gubitaka, a sada slijedi i da ga smanjimo“, dodao je.
Da bismo bolje razumjele tolike gubitke u sustavu, hidrogeolog u Hrvatskom geološkom institutu Andrej Stroj objasnio nam je polazišne točke samog vodovodnog sustava, a to su vodna crpilišta.
U Hrvatskoj postoje dva načina crpljenja vode, a to je putem aluvijalnih i krških vodonosnika.
„Vodonosnici su podzemni geološki slojevi koji imaju značajniju količinu vode iz koje se može crpiti i koristiti voda za ljudsku potrošnju“, objasnio je hidrogeolog.
Aluvijalni vodonosnici nalaze se u riječnim dolinama Save i Drave, a iz njih se voda može zahvatiti izradom zdenaca. Krški se vodonosnici stvaraju u sedimentnim stijenama gdje nastaju propusni krški kanali, a voda se uglavnom crpi iz rijeka ponornica na površini krških polja.
„Krški vodonosnici su znatno ugroženiji na onečišćenje jer je tok vode puno brži te ona za sobom nosi taložni materijal. Njena se kvaliteta puno teže može kontrolirati na izvorima“, dodao je.
Pitale smo može li se voda ponovno koristiti nakon pročišćivanja, nadajući se pozitivnom odgovoru. No, pročišćivanje vode do stupnja da se može ponovno koristiti bilo bi vrlo skupo pa se ne prakticira. Voda se filtrira za povratak u površinske tokove bez degradiranja kvalitete vode.
„Ljudi su povijesno u krškom dijelu Hrvatske koristili upravo jame i vrtače za odlaganje otpada“, dodao je hidrogeolog rekavši da je ključno educirati ljude o procesima koji utječu na kvalitetu vode.
KLIMATSKI EKSTREMI
Doznale smo da je presušivanje također zabrinjavajuća posljedica ljudskog djelovanja. U posljednjih 30 godina, više od pola najvećih svjetskih jezera počelo je gubiti vodu isparavanjem.
„Mogućnost presušivanja uvijek postoji, a na to najviše utječu klimatske promjene“, kaže Stroj.
Hrvatski geološki institut raspolaže s povijesnim mjerenjima kapaciteta izvora pomoću kojih procjenjuje kapacitete u slučaju velikih poplava i suša. No, ti podaci im više nisu referentni zbog bržih i nepredvidljivih klimatskih procesa.
„Često dolazi do velikih poplava koje nitko nije predvidio. Isto tako, sušna su razdoblja sve izraženija“, objašnjava hidrogeolog.
Olujno nevrijeme i poplave zahvatile su veći dio Hrvatske u srpnju ove godine, oštetivši brojne stambene i poslovne objekte te poljoprivredne površine. Zagreb je zabilježio znatan porast vodostaja rijeke Save, a iznos štete koju je nanijelo nevrijeme iskazan je u milijunima eura.
„Preko osam tisuća poziva upućeno je centru 112, a žurne službe imale su preko tri tisuće intervencija“, rekao je za HRT ravnatelj Ravnateljstva civilne zaštite, Damir Trut.
STANJE U METROPOLI
Zagreb, grad koji vodom opskrbljuje preko 800 tisuća stanovnika, oslanja se na podzemne vode Save. Njihova količina uvelike ovisi o vodostaju rijeke, a zagrebački vodonosnici se precrpljuju.
Kvalitetu podzemne vode narušava erozija nasipa te izgradnja hidroelektrana u Sloveniji. Zaštitu od onečišćenja vode osigurava sustav odvodnje otpadnih voda koji funkcionira na način da se otpadne vode šalju u Centralni uređaj za pročišćivanje otpadnih voda Grada Zagreba. Voda se u uređaju mehanički i biološki pročišćuje te ispušta u rijeku Savu, a u nju se ulijevaju i neki potoci.
Prvi bunar za javni vodovod izgrađen je na Trešnjevci 1878. godine, ali je onečišćivan zbog industrije te su u 1980-tima izgrađena nova velika crpilišta na rubovima grada koja su i danas u funkciji. Septičke jame ukinute su i zamijenjene sa sabirnim jamama zbog velikog onečišćenja.
Više o geološkom porijeklu Save i načinu crpljenja vode u gradu rekla nam je studentica diplomskog studija hidrogeologije na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu, Katarina Marojević.
Sliv Save pripada Crnomorskom slivu, a dijeli se na dolinski dio sliva te lijeve i desne pritoke. Samoborsko-zagrebačko područje pripada dolinskom dijelu sliva Save te se dijeli na samoborsko-zaprešićki i zagrebački dio. Sava je prodrla iz Alpa u holocenu i za sobom nosila taložni materijal.
„Udaljavanjem od izvora, debljina naslaga opada jer energija rijeke opada. Iz tog su razloga hidrogeološke značajke u Zagrebu povoljnije jer se talože krupnije čestice koje su vrlo propusne i dobri vodonosnici“, objašnjava Katarina.
Voda se trenutno crpi iz 30 zdenaca na sedam vodocrpilišta, a to su Sašnjak, Žitnjak, Petruševec, Zapruđe, Mala Mlaka, Strmec i Velika Gorica. Veći broj crpilišta prestao se koristiti zbog loše kvalitete ili malih količina podzemne vode.
„Kakvoća vode na zagrebačkom području izrazito je ugrožena od ljudskog utjecaja“, dodala je.
Neki od razloga onečišćenja su „propusna kanalizacijska mreža i septičke jame, divlja smetlišta i šljunčare, industrijska postrojenja i poljoprivredna aktivnost, ispušni plinovi od automobila i soljenje cesta u zimskim uvjetima te neriješeni sustav odvodnje oborinskih voda“, navela je.
ŠTO MOŽEMO UČINITI?
Uprava Hrvatskih voda smatra da edukacija o načinima štednje vode treba započeti od malih nogu stoga provode razne radionice, seminare i konferencije.
„Izuzetno smo ponosni na naš program Mali čuvari prirode i vode. To je edukacija koju vršimo u vrtićima i školama gdje educiramo djecu na koji način se treba čuvati voda“, rekao je voditelj Sektora korištenja voda.
Neki od načina štednje vode tijekom svakodnevnih aktivnosti su „tuširanje umjesto kupanja, uključivanje perilica suđa i rublja tek kad su pune, zatvaranje slavine za vrijeme pranja ruku ili zubi te provjeravanje ispravnosti cijevi i slavina“, dodao je Zmijarević.
Više doznajte u prilogu Televizije Student kojeg su pripremile Anja Matole i Marijeta Nekić.
Upravljanje vodama
Što konkretno čine institucije po pitanju očuvanja vode?
Hrvatske vode tretiraju vodu kao ljudsko pravo, opće dobro i nacionalno blago.
Čista i pitka voda blago je koje Hrvati, u odnosu na mnoge druge svjetske narode, imaju privilegiju posjedovati u velikim količinama. O štednji vode uči se od najranije dobi te sada već većina ljudi zna da je u svakodnevnom životu potrebno voditi računa o potrošnji vode prilikom tuširanja, pranja suđa ili rublja. No, nije sve na „malom čovjeku“. Hrvatske vode su najvažnija institucija za zaštitu tekućeg blaga u Republici Hrvatskoj. Kakve se točno strategije upotrebljavaju kako bi se zaštitili resursi vode?
Hrvatske vode tretiraju vodu kao ljudsko pravo, opće dobro i nacionalno blago.
Čista i pitka voda blago je koje Hrvati, u odnosu na mnoge druge svjetske narode, imaju privilegiju posjedovati u velikim količinama. O štednji vode uči se od najranije dobi te sada već većina ljudi zna da je u svakodnevnom životu potrebno voditi računa o potrošnji vode prilikom tuširanja, pranja suđa ili rublja. No, nije sve na „malom čovjeku“. Hrvatske vode su najvažnija institucija za zaštitu tekućeg blaga u Republici Hrvatskoj. Kakve se točno strategije upotrebljavaju kako bi se zaštitili resursi vode?
POVEZANOST UPRAVLJANJA VODAMA S DRUŠTVENO-GOSPODARSKIM OKRUŽENJEM; Izvor: Hrvatske vode, Strategija upravljanja vodama (2008.)
Procjenjuje se da je u Republici Hrvatskoj na sustav javne vodoopskrbe priključeno oko 90 % stanovništva (HZJZ, Izvještaj o zdravstvenoj ispravnosti vode za ljudsku potrošnju). Pritisci koji utječu na kvalitetu vode mogu biti stanovništvo, industrija i poljoprivreda, ali i mnoge druge gospodarske grane. Prema riječima Kristine Buljubašić, glasnogovornice Hrvatskih voda, obavezno je sustavno provoditi mjere kontrole zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju.
„Voda za ljudsku potrošnju mora zadovoljavati uvjete propisane Pravilnikom o parametrima sukladnosti, metodama analize, monitoringu i planovima sigurnosti vode za ljudsku potrošnju te načinu vođenja registra pravnih osoba koje obavljaju djelatnost javne vodoopskrbe“, kaže Buljubašić. Hrvatske vode kroz godine su donijele konkretne strategije očuvanja vode.
STRATEGIJE UPRAVLJANJA VODAMA
Jedan od najstarijih dokumenata koji su trenutno na snazi, jest istoimena „Strategija upravljanja vodama“, koja je 2008. godine donesena na temelju odredbi iz Zakona o vodama. Neke od kasnijih dopuna su Višegodišnji program gradnje komunalnih vodnih građevina za razdoblje do 2030. godine i Višegodišnji program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije. Kako kaže Buljubašić, od dana donošenja do danas, nastoje biti u korak s europskim standardima te se strategija iznova dodatno dopunjava.
„To nisu samo strategije očuvanja vode već služe i kao okvir za strategije koje se tiču prirode, okoliša i sličnih područja koji su zapravo ovisni o vodi ili je voda ovisna o njima“, dodaje. Politika Hrvatskih voda određuje svoje stajalište u nastojanjima da vodu, kao i prirodnu baštinu, smatra ljudskim pravom, općim dobrom i nacionalnim blagom.
„Voda za ljudsku potrošnju mora zadovoljavati uvjete propisane Pravilnikom o parametrima sukladnosti, metodama analize, monitoringu i planovima sigurnosti vode za ljudsku potrošnju te načinu vođenja registra pravnih osoba koje obavljaju djelatnost javne vodoopskrbe“, kaže Buljubašić. Hrvatske vode kroz godine su donijele konkretne strategije očuvanja vode.
STRATEGIJE UPRAVLJANJA VODAMA
Jedan od najstarijih dokumenata koji su trenutno na snazi, jest istoimena „Strategija upravljanja vodama“, koja je 2008. godine donesena na temelju odredbi iz Zakona o vodama. Neke od kasnijih dopuna su Višegodišnji program gradnje komunalnih vodnih građevina za razdoblje do 2030. godine i Višegodišnji program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije. Kako kaže Buljubašić, od dana donošenja do danas, nastoje biti u korak s europskim standardima te se strategija iznova dodatno dopunjava.
„To nisu samo strategije očuvanja vode već služe i kao okvir za strategije koje se tiču prirode, okoliša i sličnih područja koji su zapravo ovisni o vodi ili je voda ovisna o njima“, dodaje. Politika Hrvatskih voda određuje svoje stajalište u nastojanjima da vodu, kao i prirodnu baštinu, smatra ljudskim pravom, općim dobrom i nacionalnim blagom.
ŠTO TOČNO PODRAZUMIJEVAJU MJERE OČUVANJA VODE; Izvor: Hrvatske vode, Strategija upravljanja vodama (2008.), autor članka
KAKVOĆA VODE
Standardi kakvoće vode propisani su 2019. godine i odnose se na ocjenu ekološkog stanja. U obzir se uzimaju biološki elementi (živi svijet) te osnovni kemijski i fizikalno-kemijski elementi (toplina, salinitet, kisik itd.), ako su u pitanju lošije vrijednosti. Provjera vrlo dobrog ekološkog stanja uključuje i hidromorfološke elemente, poput količine i dinamike vodnog toka, a ukoliko oni nisu zadovoljeni, ocjena je dobar.
„Drugi način provjere kakvoće vode propisuje Okvirna direktiva o vodama. Radi se o bilo kojem pokazatelju, bilo kojeg elementa u vodi koji je najlošije ocijenjen“, govori Buljubašić, dodajući da uspješno provođenje usklađivanja mjernih instrumenata približava ta dva načina ocjenjivanja ekološkog stanja.
Sljedeći graf pokazuje broj, odnosno postotak mjernih postaja na kojima su Hrvatske vode 2015. te u razdoblju između 2016. i 2018. godine proveli analizu ekološkog stanja. Obje analize podijeljene su na dva dijela, od kojih su u prvom podaci prikazani na nacionalnoj razini, a drugi dijele Hrvatsku na dva dijela – jadransko i dunavsko vodno područje. Različite boje unutar grafa označavaju raspon ocjena, od vrlo lošeg do vrlo dobrog, a u obzir su uzeta i područja na kojima nije bilo podataka.
Standardi kakvoće vode propisani su 2019. godine i odnose se na ocjenu ekološkog stanja. U obzir se uzimaju biološki elementi (živi svijet) te osnovni kemijski i fizikalno-kemijski elementi (toplina, salinitet, kisik itd.), ako su u pitanju lošije vrijednosti. Provjera vrlo dobrog ekološkog stanja uključuje i hidromorfološke elemente, poput količine i dinamike vodnog toka, a ukoliko oni nisu zadovoljeni, ocjena je dobar.
„Drugi način provjere kakvoće vode propisuje Okvirna direktiva o vodama. Radi se o bilo kojem pokazatelju, bilo kojeg elementa u vodi koji je najlošije ocijenjen“, govori Buljubašić, dodajući da uspješno provođenje usklađivanja mjernih instrumenata približava ta dva načina ocjenjivanja ekološkog stanja.
Sljedeći graf pokazuje broj, odnosno postotak mjernih postaja na kojima su Hrvatske vode 2015. te u razdoblju između 2016. i 2018. godine proveli analizu ekološkog stanja. Obje analize podijeljene su na dva dijela, od kojih su u prvom podaci prikazani na nacionalnoj razini, a drugi dijele Hrvatsku na dva dijela – jadransko i dunavsko vodno područje. Različite boje unutar grafa označavaju raspon ocjena, od vrlo lošeg do vrlo dobrog, a u obzir su uzeta i područja na kojima nije bilo podataka.
MJERNE POSTAJE NA KOJIMA JE MJERENO EKOLOŠKO STANJE VODE 2015. - 2018.; Izvor: Hrvatske vode, Plan upravljanja vodnim područjima 2016.-2021., autor članka
Iz grafa je vidljivo da je u odnosu na 2015. godinu, do 2018. opao postotak postaja koje su ocijenjene vrlo dobrom i dobrom ocjenom, dok je broj loših i vrlo loših porastao. Razlika je vidljiva na razini cijele države, ali ponajviše po grafu dunavskog vodnog područja, na kojemu 2016. – 2018. nema vrlo dobro ocijenjenih, dok je broj vrlo loših porastao za gotovo 18%.
KAKVA NAM JE BUDUĆNOST?
Prošla godina za Hrvatsku je bila nešto slabija po pitanju zaliha vode, zbog utjecaja hidroloških uvjeta poput nedostatka snijega tijekom zimskog razdoblja u pojedinim područjima. Nestašicu vode također mogu uzrokovati i zagađenja, suše te podizanje mora, a u konačnici i loše upravljanje. U Hrvatskim vodama nastoje iz godine u godinu stati na kraj svjetskom trendu nestašica vode, donoseći višegodišnje planove u vezi s regulacijama, mjerama opreza, vodnim građevinama i slično.
„Republika Hrvatska obiluje dostatnom količinom pitke vode kojom se upravlja na primjeren način. Ne očekuje se kriza vode u doglednoj budućnosti“, kratko poručuje Kristina Buljubašić.
Kako i po čemu je Hrvatska u prednosti po pitanju vode, u odnosu na većinu Europe i svijeta,
donosi Marko Šupica u nekoliko Instagram vizuala.
Iz grafa je vidljivo da je u odnosu na 2015. godinu, do 2018. opao postotak postaja koje su ocijenjene vrlo dobrom i dobrom ocjenom, dok je broj loših i vrlo loših porastao. Razlika je vidljiva na razini cijele države, ali ponajviše po grafu dunavskog vodnog područja, na kojemu 2016. – 2018. nema vrlo dobro ocijenjenih, dok je broj vrlo loših porastao za gotovo 18%.
KAKVA NAM JE BUDUĆNOST?
Prošla godina za Hrvatsku je bila nešto slabija po pitanju zaliha vode, zbog utjecaja hidroloških uvjeta poput nedostatka snijega tijekom zimskog razdoblja u pojedinim područjima. Nestašicu vode također mogu uzrokovati i zagađenja, suše te podizanje mora, a u konačnici i loše upravljanje. U Hrvatskim vodama nastoje iz godine u godinu stati na kraj svjetskom trendu nestašica vode, donoseći višegodišnje planove u vezi s regulacijama, mjerama opreza, vodnim građevinama i slično.
„Republika Hrvatska obiluje dostatnom količinom pitke vode kojom se upravlja na primjeren način. Ne očekuje se kriza vode u doglednoj budućnosti“, kratko poručuje Kristina Buljubašić.
Kako i po čemu je Hrvatska u prednosti po pitanju vode, u odnosu na većinu Europe i svijeta,
donosi Marko Šupica u nekoliko Instagram vizuala.