hrvatska koja nestaje:
imamo li recept za spas?
Hrvatska se već nešto više od tri desetljeća suočava s padom broja stanovnika. Dok je 1990. u Hrvatskoj živjelo 4,8 milijuna stanovnika, taj je broj 2021. pao na samo nešto više od 3,8 milijuna što je gubitak od čak milijun stanovnika. Nije taj problem, naravno, stigao preko noći. Broj stanovnika opadao je na svakom novom popisu stanovišta, a naročito se ubrzao nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Osim iseljavanja stanovništva, taj je pad dijelom uvjetovan i negativnim prirodnim prirastom. Lani je u Hrvatskoj rođeno 33.883 djece dok je broj umrlih gotovo dvostruko veći. Broj rođene djece najmanji je u zadnjih 100 godina i točno upola manji nego prije 40 godina.
Očito je da dosadašnje demografske i pronatalitetne mjere nisu uspjele promijeniti negativni trend i potaknuti vlastito stanovništvo da ima više djece. Neke se zbog nedostatka proračunskog novca nisu u potpunosti ili uopće provele. Posljedice toga svake su godine sve više vidljive i jasan su poziv na akciju. Jedan od tri osnovna cilja Vlade za ovu godinu bilo je očuvanje socijalne sigurnosti. U toj su domeni i demografske mjere koje, među ostalim, uključuju i roditeljske potpore, izgradnju i obnovu dječjih vrtića te subvencioniranje stambenih kredita.
Očito je da dosadašnje demografske i pronatalitetne mjere nisu uspjele promijeniti negativni trend i potaknuti vlastito stanovništvo da ima više djece. Neke se zbog nedostatka proračunskog novca nisu u potpunosti ili uopće provele. Posljedice toga svake su godine sve više vidljive i jasan su poziv na akciju. Jedan od tri osnovna cilja Vlade za ovu godinu bilo je očuvanje socijalne sigurnosti. U toj su domeni i demografske mjere koje, među ostalim, uključuju i roditeljske potpore, izgradnju i obnovu dječjih vrtića te subvencioniranje stambenih kredita.
Mjere i aktivnosti koje provode općine i gradovi na lokalnoj razni ne idu dalje od novčanih potpora za djecu, obrazovanje, zdravstvo i stambeno zbrinjavanje. Demografi smatraju da je takva praksa neučinkovita i da samo financijskim potporama situacija ne može poboljšati. Potpore su niske nasuprot visokim troškovima života, bolnice koje su udaljene od većih gradova nemaju svu potrebnu opremu, a ponegdje nema dovoljno osoblja. Sve su to, čini se, faktori koji utječu na prirodni prirast.
"Demografski problem ne može se riješiti provedbom projekta tijekom jednog
mandata. Dok u Hrvatskoj ne bude dovoljan broj kvalitetnih i pristojno plaćenih radnih mjesta, ne možemo očekivati da će se dogoditi neka veća pozitivna promjena"
(Mirela Holy, Nacional, 2021)
mandata. Dok u Hrvatskoj ne bude dovoljan broj kvalitetnih i pristojno plaćenih radnih mjesta, ne možemo očekivati da će se dogoditi neka veća pozitivna promjena"
(Mirela Holy, Nacional, 2021)
Gradovi prijatelji djece
Gradovi – prijatelji djece je izvorno hrvatska akcija koja je potaknuta i temeljena na svjetskim iskustvima i idejama koje su činjene za dobrobit djece. Na međunarodnoj konferenciju u Dakaru 1992. istaknuta je ideja o gradonačelnicima-zaštitnicima djece kao jednim od načina da se gradske vlasti više uključe u ostvarivanje prava djece. Ta se ideja u Hrvatskoj u ratnim godinama počela provoditi pod nazivom Gradonačelnici-branitelji djece, čijom je akcijom pružena značajna pomoć brojnoj djeci prognanicima i izbjeglicama. Na UN-ovoj konferenciji o naseljima i stanovanju, u Istanbulu 1996. prvi je put predstavljen koncept gradova-prijatelja djece. Imajući u vidu ove inicijative na sastanku u Savezu društava Naša djeca Hrvatske, u siječnju 1999. pedijatar prof. dr. sc. Josip Grgurić iznio je inicijativu da se uspostavi akcija Gradovi-prijatelji djece. Tako je Akcija u Hrvatskoj započela krajem 1999. godine, a nju od tada vode Savez društava Naša djeca Hrvatske i Hrvatsko društvo za preventivnu i socijalnu pedijatriju pod pokroviteljstvom Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.
Među onima koji za stvaranje obitelji čekaju bolja vremena i bolje uvjete, mladi je bračni par: Luka i Sara Drozdek. Luka, tek diplomirani 30-godišnji programer i Sara, ekonomistica i 26-godišnja djelatnica Zare, podijelili su svoje poglede na pronatalitetnu politiku u Hrvatskoj, ali i njihovom rodnom gradu - Velikoj Gorici.
Kako doživljavate trenutnu pronatalitetnu politiku u Hrvatskoj, i jeste li primijetili da vam pruža dovoljno poticaja ili podrške u odluci o proširenju obitelji?
Koje poteškoće smatrate najizazovnijima u vezi s planiranjem obitelji?
Jeste li upoznati s trenutnim pronatalitetnim mjerama koje nudi država, ali i grad u kojem živite - Velika Gorica?
Smatrate li da su javne usluge, poput vrtića i školovanja, dovoljno pristupačne i kvalitetne da bi podržale obitelji, a posebno mlade parove koji razmišljaju o proširenju obitelji?
Što mislite, koje konkretne postupke bi grad Velika Gorica mogao provesti za dobrobit mladih koji žele osnovati obitelj?
Jeste li uočili pronatalitetne mjere u drugim segmentima vašeg života, koje ne provodi država nego određeni privatnici ili poslodavci?
Koje poteškoće smatrate najizazovnijima u vezi s planiranjem obitelji?
Jeste li upoznati s trenutnim pronatalitetnim mjerama koje nudi država, ali i grad u kojem živite - Velika Gorica?
Smatrate li da su javne usluge, poput vrtića i školovanja, dovoljno pristupačne i kvalitetne da bi podržale obitelji, a posebno mlade parove koji razmišljaju o proširenju obitelji?
Što mislite, koje konkretne postupke bi grad Velika Gorica mogao provesti za dobrobit mladih koji žele osnovati obitelj?
Jeste li uočili pronatalitetne mjere u drugim segmentima vašeg života, koje ne provodi država nego određeni privatnici ili poslodavci?