STOČARSKA INDUSTRIJA: Ima li šanse za ekološki zaokret?
'Prve kokoši koje sam doveo na svoju eko-farmu bojale su se zelene trave i sunca'
Napisala: Marina Malenica
Suludo. Tako je predsjednik udruge Prijatelji životinja Luka Oman opisao situaciju u kojoj smo se našli, kada je riječ o praksama stočarske industrije i kako one utječu na okoliš. Oko cijele te priče vrti se jako velik novac, a osim predstavnika industrije i političara ona uključuje cijeli niz dionika poput lobista, koji ne žele da se priča kako proizvodnja namirnica dobivenih od životinja utječe na klimatske promijene.
Mnogi ipak ne mogu zamisliti svoju prehranu bez mesa. Postoji li mogućnost da se ono uzgaja na ekološki prihvativ način te kakvo je stanje u svijetu, a kakvo u Hrvatskoj i zašto se baš svi slažu da ne iskorištavamo mogućnosti koje nam se pružaju? Razgovarali smo o tome sa stručnjacima, ali i farmerima.
(Ne)isplativost
|
Vlasnik tri ekološke farme Željko Franja vrlo jednostavno nam je objasnio da se ekološki uzgoj većini uzgajivača u Hrvatskoj - ne isplati. Tako je jer proizvodnja ekoloških proizvoda ovisi o standardu građana. „Trenutno s još jednim proizvođačem sličnih gabarita mogu pokriti potrebe za ekološkim uzgojem životinjskih proizvoda cijele Hrvatske“, kazao je Franja, kojeg smo posjetili na farmi gdje ima oko 400 kokoši i 700 pilića.
Na dugoj farmi ima još 100 svinja, a bavi se i ekološkim uzgojem voća i povrća. Ekološki uzgoj zahtjeva da se pazi na mnogo detalja, a na njega se odlučio u razgovoru s projektantskim uredom. Tako su od ideje kokošinjca stvorili dodanu vrijednost. |
Željko Franja o jednom od mogućih poticaja ekološkoj proizvodnji
|
Njegov „Kokošvaroš“ smješten je u Samoborskom naselju Rakov potok. „Do 1992. je bilo normalno da svatko tu na selu ima najmanje dvije krave, 20 pilića, pet pura, pet raca i pet guska, a nakon toga je sve naglo nestalo. Ja sam se u svojoj 35. godini ponovno prihvatio toga“, rekao je Franja.
Kad je prve kokoši doveo na svoju zemlju shvatio je da se one boje zelene trave i sunca. Zapitao se koliko njihova jaja mogu biti prirodna kada sunčano nebo praktički nisu vidjele. Upravo to mu je bio okidač da ne odustaje od ekološkog uzgoja unatoč brojnim izazovima.
Prema normama Europske unije prije su se kokoši sa 16 tjedana dovodile na farmu. Ekološka jaja bi počele nesti u 20 tjednu. „Mojima je trebalo čak mjesec dana da se adaptiraju“, kazao je Franja. Norme predviđaju i u kakvim uvjetima životinje moraju živjeti. U prirodi kokoši spavaju na granama drveća pa je za ekološki uzgoj propisano pod kojim nagibom moraju biti njihove nastambe. Bitno je i koliko natkrivenog prostora imaju, koliko gnijezda im treba za nošenje jaja i čime ih treba hraniti.
„Svaka mora imati šest kvadrata prostora tako da ih na 2.500 četvornih metara možemo imati 400 i ni kokicu više“, rekao je Franja. Projektanti su EU odredbe uskladili s njegovim potrebama i iskustvom te su zajedno došli na prirodniji način koji podsjeća na „onaj istinski stari uzgoj“.
|
O ovom problemu također smo razgovarali s višim znanstvenim suradnikom i stručnjakom za održivi razvoj Draženom Šimlešom koji smatra da bi se sve zemlje trebale što više okrenuti potrošnji domaćih proizvoda.
|
Dražen Šimleša o neminovnosti promijene
|
To ne znači da treba prekinuti globalnu trgovinu, ali svaka država bi trebala prema svojim potencijalima lokalizirati svoju proizvodnju i potrošnju. Stanje u kojem je svijet živio zadnjih 40 godina nas je dovelo do ugrožavanja našeg opstanka na planetu, smatra. To se mora promijeniti. „Apsurdno je da nam je jeftinije kupiti krumpir koji je putovao 5.000 kilometara nego od susjeda preko plota“, rekao je Šimleša.
|
Trend konzumacije mesa i mliječnih obroka koji se nametnuo iz SAD- a više nije održiv. Nemamo toliko plodnih površina, a stvaramo ogromne nejednakosti u svijetu i ekološki otisak koji je nemoguće ignorirati.
|
„Ne kažem da se trebamo vratiti na standarde moje bake kad se meso jelo za praznike i možda jednom tjedno, ali hranu treba učiniti raznolikijom i sezonskom“, objasnio je. Tako bi farme koje poštuju okoliš i stavljaju fokus na zdravlje tla mogle biti održive. Nakon ovakve transformacije stočarstva meso će biti izrazito kvalitetno i zdravo, ali sigurno ga nećemo konzumirati često kao danas, smatra.
Hrvatskoj je, slažu se naši sugovornici, najveća prepreka što ne koristi vlastiti potencijal. Gledajući indikator bogatstva i bioraznolikosti koji u svijetu prosječno iznosi 1.5, ona se može usporediti s nekim latinoameričkim državama. „Naš biokapacitet je gotovo duplo veći od svjetskog“, kazao je Šimleša i dodao da je nekorištenje tog bogatstva najveći nedostatak koji imamo. Uz to smatra da ako farma želi biti održiva mora paziti da nema preveliki biološki otisak.
Postoji li uopće izbor?
|
Iako stavovi da je ekološki uzgoj moguć postoje, Prijatelji životinja ističu da niti to nije dovoljno dobra opcija. Predsjednik udruge Luka Oman smatra da je ispravna opcija prebaciti se na biljnu prehranu. Slaže se da je utjecaj stočarske industrije prvenstveno ekološki problem i napominje da se udruge za zaštitu okoliša ne žele miješati zbog pritiska, ali i zato što ni sami nisu vegani. „To je kao da kažem da mi se još ne da razvrstavati otpad pa neću pričati o tome, a mislim da je upravo to bitno. Moramo o tome razgovarati. Licemjerno je, ali moramo od nekud početi“, rekao je Oman.
|
Luka Oman o prelasku na biljnu prehranu
|
U ovakvom okruženju građani ne mogu napraviti informiranu odluku o svojoj prehrani. Izbor postoji, smatra Oman, jedino ako su izbori na kojima postoji jedna opcija legitimni.
Treba dodati i da je stočarstvo danas najjača agrikulturna industrija Sjedinjenih Američkih Država. Da žele ušutkati one koji su za slobodu informacija pokazao je slučaj iz 1996. godine. Tada su se uzgajivači suočili s milijunskim gubitcima nakon što je Oprah Winfrey u svojoj emisiji pričala o epidemiji kravljeg ludila. Primjer je važan jer pokazuje koliko je teško u javnosti govoriti protiv tako velike industrije.
Kravlje ludilo je tada doseglo vrhunac širenja u Velikoj Britaniji, a riječ je o bolesti koje se pojavila jer su uzgajivači svoje krave hranili neiskorištenim ostacima kravljeg mesa. Kada je gost emisije izjavio da bi bolest opasna i za ljude mogla biti prisutna u SAD- u, Winfrey je komentirala da više nikad neće jesti burgere. Uzgajivači stoke ubrzo su ju tužili za klevetu tvrdeći da je voditeljica showa iskoristila svoj utjecaj da im naudi.
Winfrey je obranila svoju slobodu govora, a kravlje meso je nekoliko godina nakon toga ponovno postalo sigurno za ljude. Međutim, istim je ostalo tretiranje muzara. Da bi što prije počele davati mlijeko ljudi ih još uvijek hrane njima neprirodnom hranom, istaknuo je Oman. Dok krava u prirodi daje najviše pet litara mlijeka za potrebe svog mladog, na farmama muzare dnevno daju 50 litara.
Zemlja koju zauzimaju životinje u uzgoju samo jedan je od ekoloških problema. Uzgoj stoke zauzima 80 posto površine koju svijet koristi za poljoprivredu. Pritom se svake godine na farmama ubije 10 puta više životinja nego što na Zemlji ima ljudi. Tolika količina životinja zauzima ogroman prostor, a za njihovu prehranu krči se velik broj šumskih površina. „Ljudi misle da se šume konstantno sijeku za proizvodnju namještaja, ali to se većinom ne isplati i posjećeno se zapali“, rekao je Oman.
Sa novog zemljišta životinje prvo pasu. Kad zemlja više nije dovoljno plodna sadi se soja. „Većina ove iznimne namirnice ne koristi se za sojino mlijeko ili biljno meso već za tov životinja“, kazao je Oman i dodao da se za prehranu stoke koristi preko 80 posto proizvedene soje.
Uz to, zemljište se intenzivnom poljoprivredom u potpunosti istroši, pa kad na njemu više ne uspijeva niti soja kreće se u novo krčenje. „Ovaj način je neodrživ i ako nešto ne promijenimo, na dobrom smo putu do samouništenja“, rekao je Oman.
Matematika ne laže, nastavlja. U uzgoju životinja u najboljem slučaju iskoristivo je 30 posto utrošenih resursa. Svinju treba hraniti mjesecima i utrošiti tonu hrane da bi na kraju dobili 100 kilograma. Troše se ogromne količine vode. Za svaki kilogram mesa treba 12 do 15 tisuća litara koje uglavnom odlaze na napajanje i ispašu. Na Omana se nadovezuje i Šimleša koji kaže da uzgoj stoke kakav imamo trenutno ne može opstati ako nije nafilan ogromnim subvencijama i niskim cijenama fosilnih goriva. Takvim se potezima samo vrtimo u krug, resursi kojima raspolažemo sve su oskudniji i postaje sve izraženije jedno pitanje.
Jesu li ekološka proizvodnja i raznolikija prehrana zaista neisplativi ili će neodrživost stočarske industrije na vrijeme postati problem o kojemu se javno govori?
Jesu li ekološka proizvodnja i raznolikija prehrana zaista neisplativi ili će neodrživost stočarske industrije na vrijeme postati problem o kojemu se javno govori?
Osim stroge kontrole ekološke proizvodnje te Fondom za ruralni razvoj, Europska unija ovaj problem pokušava riješiti i razvojem kultiviranog mesa uzgojenog u laboratorijima. Vide potencijal u proizvodnji mesa i ribe koja bi mogla pridonijeti okolišu, ekonomiji i ljudskom zdravlju, no tek nakon detaljne analize mogućih pogodnosti i rizika.
Sintetičko meso u 2020. godini našlo se na policama singapurskih supermarketa, a u Europi su povećane investicije u razvoj. Najviše je postignula Nizozemska čija je vlada prošle godine uložila 60 milijuna eura u razvoj kultiviranog mesa. Vjeruju da će razvojem srodne tehnologije do 2050. godine moći smanjiti emisije CO2 za oko 1.8 milijuna tona godišnje.
Ovakav uzgoj mesa naišao je na socijalne te kulturne izazove. Dok je gotovo pola milijuna Europljana potpisalo peticiju da se subvencioniranje stočarstva preusmjeri na razvoj biljnog i kultiviranog mesa, vlada Italije je odobrila nacrt zabrane za proizvodnju sintetičkog mesa.