Autorice: Anđela Bučić, Nina Čepo i Ema Mokrovčak
Zagađeni zrak cirkulira nad teritorijem zapadnog Balkana te u posljednjih nekoliko godina predstavlja crnu mrlju na europskoj karti kvalitete zraka. Sarajevo i Beograd često se nalaze na vrhu popisa gradova s najgorom kvalitetom zraka, a ni Zagreb nije daleko od njih. Svjetska zdravstvena organizacija napomenula je da je u Europi najveći rizik za zdravlje povezan upravo s onečišćenjem zraka. Termoelektrane na Zapadnom Balkanu u posljednje tri godine odgovorne su za oko 19.000 smrti Europljana. Iako postoje teritorijalne granice, zagađeni zrak ih ne poznaje. Primjerice, Hrvatska uvozi električnu energiju iz bosanskohercegovačkih termoelektrana na ugljen, a zbog njihovog rada i onih u ostatku Europe umre više od 160 ljudi godišnje samo u Hrvatskoj, skoro 600 u Srbiji i oko 330 u Bosni i Hercegovini. Vlade imaju planove i rješenja, ali nedovoljno novaca i zainteresiranosti za prijelaz na zelene izvore energije. Prvi korak ka rješenju bio bi zatvaranje termoelektrana na ugljen, a ikakve nove mjere beskorisne su dok se kvaliteta zraka ne postavi kao prioritet.
ZAGAĐENOST ZRAKA ZA NEZNALICE
Prije pregleda članka, pogledajte ovaj kratki video u kojemu su na najjednostavniji način objašnjeni stručni pojmovi koji se koriste u tekstu i drugim grafičkim elementima.
AKTIVIZAM ZA BOLJE SUTRA
"Kada dolazimo na sastanke s institucijama, mi smo prepoznati kao netko tko ne ruši državu, nego netko tko pomaže državi." - Dragan Ostić
Foto: Dragan Ostić/Centar za životnu sredinu BIH
|
U nadi pronalaska zajedničkog rješenja, pokušale smo na Zoom sastanku spojiti zelene aktiviste iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine. Aktivisti iz Hrvatske usmjeravali su nas ka Zelenoj akciji, a oni su nas usmjeravali dalje jer tvrde da nemaju osobu koja je kompetentna pričati o tome. Iz Srbije smo dobile pozitivne odgovore, ali manjak vremena i predugo čekanje na odgovor ostavilo nas je na cjedilu. Jedini koji je s nama razgovarao je Dragan Ostić iz Centra za životnu sredinu iz BiH. Ostić dolazi iz Banja Luke i trenutno je zaposlen kao asistent na programu "Energija i klimatske promjene". U Centru za životnu sredinu radi osam mjeseci, ali se obnovljivim izvorima energije i zelenom ekonomijom bavi skoro sedam godina. Po struci je šumar, a za konkretnu temu obnovljivih izvora energije zainteresirao se nakon stručne prakse na szczecinskom sveučilištu u Poljskoj. |
PROIZVODIMO PRLJAVU ENERGIJU
|
- Kakva je trenutno situacija sa zagađenjem zraka u BiH?
- Pa, evo danas vazduh nije toliko zagađen. Tako je nama otprilike nekad od aprila pa do početka grijanja sezone koje kreće u oktobru. Tako je u većim gradovima jer gradovi su izuzetno zagađeni. To možete da vidite po svim parametrima. Uvijek smo negdje na vrhu te liste najzagađenijih. Banja Luka ne toliko, ali Sarajevo definitivno da. Tuzla, da. To su gradovi koji su pod ugljenom definitivno. Najveći zagađivači vazduha u Bosni i Hercegovini su termoelektrane. - Koliko energije proizvode te četiri termoelektrane u BiH? Što bi se dogodilo da se to sad prekine, je li to 50 posto ili recimo 10, 20? U Hrvatskoj postoji jedna termoelektrana na ugljen i to je Plomin, a on proizvodi oko 10 posto energije. Kakva je situacija tamo? - Kod nas je miks u koji spada jedva možda dva posto solarne energije, a ostatak ide na hidro i na termoelektrane. Mislim da je oko 60ak posto energije koja se proizvodi iz termoelektrana. Mi smo jedina zemlja u Europi koja izvozi električnu energiju. Dakle, mi proizvodimo više energije nego što nam je potrebno, tako da je i to isto jedan od problema. |
- Koji je glavni problem?
- Proizvodimo prljavu energiju, u tome je stvar. To je ekonomski kolaps što oni doživljavaju trenutno. Na primjer termoelektrana u Gackom je u minusu 95 milijuna maraka. To vam je 47 milijuna eura. Dakle, malo je to „nejasno“ – svi mi znamo zašto je to tako, to je korumpiran sistem, ali oni imaju gotov proizvod. Oni proizvode energiju, izvoze ju i opet su u minusu. I tek će biti u minusu kad se počnu uvoditi takse. To će biti apsolutno neodrživ sistem jer uvodi se ETS (Emissions Trading System), BAM (Carbon Border Adjustment Mechanism) i razne takse pa to jednostavno neće biti moguće da bude financijski isplativo. Sad čekamo da vidimo što će biti. Recimo od posljednjeg COP (Conference of the Parties) jedna od glavnih točaka bilo je to da će banke odustajati od financiranja prljavih energetskih projekata. Evo, ja sam danas sreo jednog svog poznanika koji radi u banci. Radi u dobroj banci na dobroj poziciji i rekao mi je da bismo kao trebali ja i on otići na sastanak ovih dana, da se nađemo negdje na kafi jer on očigledno vidi u kojem to pravcu ide. Dakle, njegova banka koja je poznata banka na Balkanu ne želi više da financira prljave projekte i to je jednostavno tako. Tako da ti projekti više neće biti isplativi i definitivno je budućnost zelena.
- Proizvodimo prljavu energiju, u tome je stvar. To je ekonomski kolaps što oni doživljavaju trenutno. Na primjer termoelektrana u Gackom je u minusu 95 milijuna maraka. To vam je 47 milijuna eura. Dakle, malo je to „nejasno“ – svi mi znamo zašto je to tako, to je korumpiran sistem, ali oni imaju gotov proizvod. Oni proizvode energiju, izvoze ju i opet su u minusu. I tek će biti u minusu kad se počnu uvoditi takse. To će biti apsolutno neodrživ sistem jer uvodi se ETS (Emissions Trading System), BAM (Carbon Border Adjustment Mechanism) i razne takse pa to jednostavno neće biti moguće da bude financijski isplativo. Sad čekamo da vidimo što će biti. Recimo od posljednjeg COP (Conference of the Parties) jedna od glavnih točaka bilo je to da će banke odustajati od financiranja prljavih energetskih projekata. Evo, ja sam danas sreo jednog svog poznanika koji radi u banci. Radi u dobroj banci na dobroj poziciji i rekao mi je da bismo kao trebali ja i on otići na sastanak ovih dana, da se nađemo negdje na kafi jer on očigledno vidi u kojem to pravcu ide. Dakle, njegova banka koja je poznata banka na Balkanu ne želi više da financira prljave projekte i to je jednostavno tako. Tako da ti projekti više neće biti isplativi i definitivno je budućnost zelena.
Foto: Centar za životnu sredinu
|
- Kako je uopće živjeti tamo, znači zrak je užasno zagađen - osjetiš li ti to? Živiš tamo, osjetiš li ikakve posljedice tog zagađenog zraka ili misliš da je to više za neke osjetljivije skupine ljudi?
- Problem je ozbiljne prirode. Oko 3000 prijevremenih smrti u Bosni i Hercegovini uzrokovano je zagađenošću vazduha. To prvo treba imati u vidu. Ljudi su sve, to je temelj svega. Stvar oko Banja Luke je specifična. Banja Luka se do 2018., grijala na vazduh, a od tad se grijemo na biomasu, ali opet se osjeti zagađenost. Imate taj smog koji je normalna stvar u gradovima, ali ne toliko. Sarajevo je katastrofalno, Zenica je katastrofalna, Tuzla također. Tamo se u nekim momentima ne može disati. Postoje aplikacije koje mjere vazduh koje u noćima tijekom kojih je zagađenje ogromno savjetuje građane da ne izlaze iz kuće. To ide do tog levela. |
|
- Dakle, problem postoji u cijeloj BiH. Zrak u Sarajevu već je nekoliko puta proglašavan najzagađenijim na svijetu. Drugi gradovi u Bosni i Hercegovini bi onda isto trebali biti u nekih top 10, zar ne? Kako uspoređuješ zrak u BiH sa ostatkom svijeta?
- Nije to baš tako u svijetu. Uvijek treba imati u vidu da je tu jedna Indija, da je tu jedna Kina. Ja sam neki dan držao predavanje na univerzitetu u Indiji. Osjećao sam se kao da sam u - znate onaj meme Mel Gibson i Isus kad sjede pa Mel Gibson onako sjedi kao režiser i Isusu nešto objašnjava. Tako sam se osjećao. Mislim, ja Indijcima pričam o zagađenosti vazduha u Bosni, a oni tamo katastrofalno žive. Tako da nije to baš toliko mračno, nismo najgori u svijetu definitivno, ali u Europi prednjačimo po tom pitanju. Baš iz tog razloga što se neracionalni potezi povlače i ne gleda se u budućnost, nego samo kako da se održe ta radna mjesta i ljudi koji su glasači tih vladajućih stranaka. Oni imaju ogromni ljudski kapital u njima, tako da tu leži jedan od problema. Puno je tu problema, ali mi se uvijek držimo toga da treba gledati u budućnost i stvarno je očigledno da svijet polako prelazi na obnovljive izvore energije. Iako se sada pojavila ova energetska kriza koja vlada zbog ratnih dešavanja u Ukrajini i to je stanje koje će proći. Mi trebamo gledati što da radimo poslije toga. Tako da definitivno zagovaramo prelazak na obnovljive izvore energije jer je to logična stvar. |
|
- Već si nekoliko puta spomenuo budućnost, koje su tvoje procjene za BiH? Misliš li da je realno moguće neko rješenje?
- Naravno, ja sam po tom pitanju optimističan. Evo na primjer, nedavno je u Republici Srpskoj donesen novi zakon o obnovljivim izvorima energije. Puno je pozitivnih stvari u tom zakonu. Jedna od stvari je ta da će biti olakšana procedura za postavljanje solarnih panela na krovove kuća što je jedan ogroman korak naprijed ka obnovljivosti. Postoji velika zainteresovanost građana za takve projekte. Ljudi definitivno žele da se uključe u te procese, i pravna i fizička lica, jer vide da im je to isplativo i žele svoju energiju da proizvode. Druga stvar je da dosta svjetskih kompanija prave svoje vjetro i solarne parkove. Recimo, Hercegovina je područje koje je 300 dana godišnje pod Suncem. Ima direktno sunčevo zračenje što je izuzetno pogodno za solar.
- Naravno, ja sam po tom pitanju optimističan. Evo na primjer, nedavno je u Republici Srpskoj donesen novi zakon o obnovljivim izvorima energije. Puno je pozitivnih stvari u tom zakonu. Jedna od stvari je ta da će biti olakšana procedura za postavljanje solarnih panela na krovove kuća što je jedan ogroman korak naprijed ka obnovljivosti. Postoji velika zainteresovanost građana za takve projekte. Ljudi definitivno žele da se uključe u te procese, i pravna i fizička lica, jer vide da im je to isplativo i žele svoju energiju da proizvode. Druga stvar je da dosta svjetskih kompanija prave svoje vjetro i solarne parkove. Recimo, Hercegovina je područje koje je 300 dana godišnje pod Suncem. Ima direktno sunčevo zračenje što je izuzetno pogodno za solar.
Fotografija: Zašto su termoelektrane savršena, održiva zamjena za termoelektrane?
- Postoje li neki državni poticaji za obnovljive izvore energije i održavaju li se ikakvi prosvjedi protiv zagađenja zraka?
- Građani će dobivati poticaje po novom zakonu. Mi sad čekamo da se donesu podzakonski akti na taj zakon koji je donesen. Imamo neku informaciju da bi to moglo da bude do jeseni, tako da tek nakon toga ćemo imati više informacija. Poticaje naravno da očekujemo jer mi kada plaćamo svoje račune za električnu energiju dajemo određen postotak za obnovljive izvore energije. Ta sredstva u prošlosti su nažalost išla za gradnju mini hidroelektrana, davala su se privatnim investitorima i to je bio jedan ogroman problem jer mi u Bosni i Hercegovini od 240 rijeka na 80 imamo male hidrocentrale. Ljudi su ovdje izuzetno vezani za svoje rijeke i upravo iz tog razloga su se dešavali mnogi protesti. Mnogo puta su rijeke i spašene zahvaljujući zajedničkoj volji to je nešto što definitivno pokazuje da su ljudi spremni da se bore za bolje sutra.
- Koji je tvoj komentar na to kako se BiH trenutno bori protiv zagađenja zraka? Postoje li ikakve mjere koje idu ka tome da će se nešto zeleno implementirati i da će se te termoelektrane u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti zatvoriti?
- One će se same od sebe ugasiti s vremenom jer, kao što sam vam rekao, nije održivo. Financijski nije održivo, nije ekološki održivo, nije socijalno održivo. Mnogi zdravstveni problemi se javljaju zbog toga i ljudi više ne mogu da žive u tim sredinama gdje je toliko zagađenja. Država nažalost ne radi ništa. Da radi inspektorati bi radili svoj posao, kažnjavali bi ili prekršajno ili krivično malo češće te zagađivače, ali oni po tom pitanju ništa ne rade.
- Dobivate li ikakva sredstva od države ili se sami financirate?
- Od države ne. U suradnji sa donatorima i partnerima - da.
- Kada su se aktivističke posebno aktivirale, koje godine se shvatilo da postoji problem i da netko dugi osim vas mora nešto napraviti?
- Centar za životnu sredinu postoji od 1992. godine. Druge se javljaju od kraja 90ih. Danas ih je sve više. Postoji velika mreža organizacija koja se zove EKO BiH koja okuplja preko 30 organizacija koje se bave zaštitom životne sredine.
- Za kraj, kako je to biti aktivistička udruga u Bosni i Hercegovini?
- Kao i sve u Bosni i Hercegovini i to je zanimljivo. Imamo dosta posla da radimo i vidimo napredak definitivno. Aktivizam za bolje sutra za budućnost, takoreći ekološki aktivizam, nije bio prepoznat kad se tek rodio u Bosni i Hercegovini. Ali evo danas je već dosta drugačija situacija. Mi kada dolazimo na sastanke sa institucijama, mi smo prepoznati kao netko tko ne ruši državu. Mi idemo na to da pomognemo državi i da nama svima bude bolje.
- Građani će dobivati poticaje po novom zakonu. Mi sad čekamo da se donesu podzakonski akti na taj zakon koji je donesen. Imamo neku informaciju da bi to moglo da bude do jeseni, tako da tek nakon toga ćemo imati više informacija. Poticaje naravno da očekujemo jer mi kada plaćamo svoje račune za električnu energiju dajemo određen postotak za obnovljive izvore energije. Ta sredstva u prošlosti su nažalost išla za gradnju mini hidroelektrana, davala su se privatnim investitorima i to je bio jedan ogroman problem jer mi u Bosni i Hercegovini od 240 rijeka na 80 imamo male hidrocentrale. Ljudi su ovdje izuzetno vezani za svoje rijeke i upravo iz tog razloga su se dešavali mnogi protesti. Mnogo puta su rijeke i spašene zahvaljujući zajedničkoj volji to je nešto što definitivno pokazuje da su ljudi spremni da se bore za bolje sutra.
- Koji je tvoj komentar na to kako se BiH trenutno bori protiv zagađenja zraka? Postoje li ikakve mjere koje idu ka tome da će se nešto zeleno implementirati i da će se te termoelektrane u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti zatvoriti?
- One će se same od sebe ugasiti s vremenom jer, kao što sam vam rekao, nije održivo. Financijski nije održivo, nije ekološki održivo, nije socijalno održivo. Mnogi zdravstveni problemi se javljaju zbog toga i ljudi više ne mogu da žive u tim sredinama gdje je toliko zagađenja. Država nažalost ne radi ništa. Da radi inspektorati bi radili svoj posao, kažnjavali bi ili prekršajno ili krivično malo češće te zagađivače, ali oni po tom pitanju ništa ne rade.
- Dobivate li ikakva sredstva od države ili se sami financirate?
- Od države ne. U suradnji sa donatorima i partnerima - da.
- Kada su se aktivističke posebno aktivirale, koje godine se shvatilo da postoji problem i da netko dugi osim vas mora nešto napraviti?
- Centar za životnu sredinu postoji od 1992. godine. Druge se javljaju od kraja 90ih. Danas ih je sve više. Postoji velika mreža organizacija koja se zove EKO BiH koja okuplja preko 30 organizacija koje se bave zaštitom životne sredine.
- Za kraj, kako je to biti aktivistička udruga u Bosni i Hercegovini?
- Kao i sve u Bosni i Hercegovini i to je zanimljivo. Imamo dosta posla da radimo i vidimo napredak definitivno. Aktivizam za bolje sutra za budućnost, takoreći ekološki aktivizam, nije bio prepoznat kad se tek rodio u Bosni i Hercegovini. Ali evo danas je već dosta drugačija situacija. Mi kada dolazimo na sastanke sa institucijama, mi smo prepoznati kao netko tko ne ruši državu. Mi idemo na to da pomognemo državi i da nama svima bude bolje.
urbani nered u hrvatskoj
Iako se zrak u Hrvatskoj relativno poboljšao u zadnjih nekoliko godina zbog zatvaranja tvornica, termoelektrana na ugljen i slično, zrak nije idealne kvalitete. U Hrvatskoj postoji još samo jedna termoelektrana na ugljen - Plomin, koja se nalazi u Istri. Ponekad je zrak zagađen u gradovima poput Kutine, Nove Gradiške, Siska i Slavonskog Broda, zbog rafinerije nafte u Sisku i Bosanskom Brodu. Najviše problema sa zagađenim zrakom ima Zagreb zbog smoga - mješavine dima i magle koja u sebi ima visoku koncentraciju PM čestica. Smog je česta pojava u urbanim sredinama, pogotovo u Zagrebu koji je daleko najnaseljeniji grad u Hrvatskoj.
ŽIVOT (NE)PUNIM PLUĆIMA
|
„Nekad mi se znalo i dogoditi da imam napadaj astme usred trga ili bilo gdje u centru grada. Počela bih se gušiti jer nikako nisam mogla doći do zraka. Uvijek sam se sama trebala umiriti, raditi vježbe disanja i drugo. Samu sebe bih užasno uplašila“, tako je astmatičarka Martina Grbeša opisala svoje iskustvo u Zagrebu.
Zagreb često broji povišene vrijednosti lebdećih čestica (PM) u zraku, što negativno utječe na kvalitetu zraka i stvaranje smoga. Zbog toga je život u Zagrebu za astmatičare izuzetno nepogodan. U danima kada je količina smoga izraženija, građanima se preporučuje boravak u kući te izbjegavanje doticaja s prometom. „Iako mi je najteže za vrijeme ljetnih mjeseci, tada najčešće i boravim u Zagrebu zbog obaveza, društva i slično. Uvijek biram neka mjesta izvan centra poput parkova, livada i slično. U glavnom, nešto na periferiji grada“, komentirala je Martina. U Hrvatskoj se općenito podiže trend oboljelih od astme, a podaci pokazuju da je 0,13% godišnjih smrti uzrokovano astmom. Točnije, skoro jedna osoba na 100.000 stanovnika. „Osjećam da u posljednje dvije do tri godine dosta teže dišem i da su mi pluća manjeg kapaciteta. U Zagrebu se definitivno osjećam zagušeno, ali mislim da je to povezano s konceptom velikom grada općenito. Problem je i u tome što sam strastveni pušač pa boravim u zadimljenim prostorima“, objasnio je astmatičar Ivan Novačić. Zrak nije zagađen u mjeri da se trebaju podnositi rigorozne mjere, ali loš je za osjetljive skupine građana poput djece, trudnica, starijih i oboljelih od kroničnih bolesti. Mjerenje kvalitete zraka često nije točno jer ne mjeri sve komponente koje čine onečišćeni zrak. Primjerice, mjere se PM čestice, ali ne i prizemni ozon i slično. Prema Air Quality Indexu, zrak u Zagrebu redovito je između 51 i 150, što znači da je štetan za osjetljive skupine ljudi, ali ponekad prelazi i 150 čime prelazi u kategoriju nezdravog zraka za sve. Koliko je teško živjeti s astmom u Zagrebu, lako se zaključuje kada se otputuje izvan Zagreba makar i 30 kilometara dalje. |
Foto: Martina Grbeša
Foto: Ivan Novačić
|
Foto: Profimedia (1), Cropix (2), Robert Anic/PIXELL (3)
„Odrastao sam u jednom manjem mjestu od 5.000 stanovnika tako da definitivno osjećam razliku kad odem tamo jer je zrak puno čišći. Iz Zagreba bih iselio, ali ne konkretno zbog smoga nego drugih razloga“, napomenuo je Ivan.
„Boravim u Zagrebu svaki dan zbog fakulteta i posla. Živim u Svetoj Nedelji, poznatoj po različitim industrijama, tvornicama i slično. Međutim, osjetim da zagađenje nije toliko jako kao što je to u Zagrebu gdje je i veća koncentracija ljudi, prijevoznih sredstva, ispušnih plinova i svega drugog što ulazi u tu priču“, kazala je Martina.
U Hrvatskoj se provode istraživanja na temi povezanosti astme i smoga, međutim sugovornici kažu da liječnici ne obraćaju posebnu pozornost na konkretan problem kada se stavi u kontekst onečišćenog zagrebačkog zraka.
„Prije godinu dana sam se doktorici požalila na to da u Zagrebu jako teško dišem i često ne mogu doći do zraka, a ona mi je na to rekla da je to normalno te da mi ni 'pumpica' u tome ne može pomoći. Prepisala mi je tablete koje sam pila jedno vrijeme, ali shvatila sam da tu nema nikakvog pomaka pa sam odustala kad mi je istekla terapija“, požalila se Martina.
„Odrastao sam u jednom manjem mjestu od 5.000 stanovnika tako da definitivno osjećam razliku kad odem tamo jer je zrak puno čišći. Iz Zagreba bih iselio, ali ne konkretno zbog smoga nego drugih razloga“, napomenuo je Ivan.
„Boravim u Zagrebu svaki dan zbog fakulteta i posla. Živim u Svetoj Nedelji, poznatoj po različitim industrijama, tvornicama i slično. Međutim, osjetim da zagađenje nije toliko jako kao što je to u Zagrebu gdje je i veća koncentracija ljudi, prijevoznih sredstva, ispušnih plinova i svega drugog što ulazi u tu priču“, kazala je Martina.
U Hrvatskoj se provode istraživanja na temi povezanosti astme i smoga, međutim sugovornici kažu da liječnici ne obraćaju posebnu pozornost na konkretan problem kada se stavi u kontekst onečišćenog zagrebačkog zraka.
„Prije godinu dana sam se doktorici požalila na to da u Zagrebu jako teško dišem i često ne mogu doći do zraka, a ona mi je na to rekla da je to normalno te da mi ni 'pumpica' u tome ne može pomoći. Prepisala mi je tablete koje sam pila jedno vrijeme, ali shvatila sam da tu nema nikakvog pomaka pa sam odustala kad mi je istekla terapija“, požalila se Martina.
|
Ima i onih koji su jednostavno naučili živjeti s tim pa ih astma ne opterećuje puno. Do problema dolazi kada se nakon terapije i dugogodišnjih posjeta liječnika ne vidi nikakav napredak u poboljšanju zdravlja.
„Doktori mi nikad nisu ništa konkretno rekli oko toga, ali mogu sam zaključiti da mi zagrebački smog ništa dobro ne donosi. Trebao bih obaviti pregled kod doktora jer sam baš prije koronavirusa imao malo težih problema s plućima. Inače, kad sam bio klinac sam stalno bio po bolnicama, a sada kad sam stariji ne brinem više toliko o tome“, rekao je Ivan. Za sada stručnjaci kažu da bi oboljela osoba morala biti dulje vrijeme izložena smogu i drugim vrstama zagađenog zraka da bi došlo do gorih posljedica po zdravlju. Međutim, nije definirano koliko dugo. Dok se čeka na konačno rješenje, jedino preostaje čekati kišu i snijeg koji prirodno uništavaju smog. |
PRVI KORAK RJEŠENJU
U Zagrebu smog, u Dalmaciji i Istri prizemni ozon, a u Slavoniji i Baniji emisije otrovnih spojeva u industrijskoj zoni. Svrstavali su nas pod najzagađenije države zbog improviziranih mjernih postaja. Znanstvenici kažu da je zagađeni zrak duboko ukorijenjen problem i više vezan za ekonomiju i politiku nego znanost. Dok se ne donesu konkretna rješenja, pogledajte što možete učiniti u suzbijanju zagađenja zraka.
PLOMIN TERMOELEKTRANA NA UGLJEN
Plomin je jedina aktivna termoelektrana na ugljen u Hrvatskoj. Premijer Andrej Plenković je na COP26 konferenciji objavio da će se Plomin zatvoriti između 2030. i 2035. Primarijus Lucijan Mohorović iz Labina dokazao je na primjeru Plomina da izgaranje ugljena, ali i ostalih fosilnih goriva utječe na trudnice i njihovu djecu.
|
Plomin by Anđela Bučić
|
Neka od rješenja za termoelektrane na ugljen:
Obavljanje pretovara ugljena unutar zatvorenih brodoiskrcivača te prijevoz istog zatvorenim transportnim trakama. Ugljen se također odlaže na deponij uz istodobno vlaženje. Neizgoreni ostaci goriva se ne odlažu u tlo, pepeo se odvaja u elektrofiltru, a ostali otpad (poput šljake i gipsa) koji nastaje prilikom rada termoelektrane se odlaže u posebne spremnike nakon čega se predaje cementnoj industriji. Kako bi se smanjilo zagađenje zraka, dimni plin mora se pročistiti u skladu s ekološkim standardima. To se odvija na način da dimni plin, prije puštanja u atmosferu, ulazi u dimnjak i prolazi kroz elektrostatski filtar i postrojenje za odsumporavanje. Osim dimnog plina, otpadne vode također se pročišćavaju u posebnim postrojenjima. Utjecaj termoelektrana na onečišćenje zraka konstantno se prati pomoću sustava emisijskih mjerenja koji su postavljeni na samom ulazu u dimnjak te pomoću sustava imisijskih mjerenja koji su postavljeni oko same termoelektrane. Prikupljeni mjerni podaci se zatim šalju u sustave zajedničkog nadzora termoelektrane i institucije koje su zadužene ili zainteresirane za praćenje čistoće i kvalitete zraka. Izvor: HEP Proizvodnja d.o.o |
REGULACIJE SE NE PRIMIJENJUJU
Zakoni u BiH usklađeni su sa zakonima EU, ali se loše i rijetko primjenjuju. Pravne i fizičke osobe koje direktno ili indirektno uzrokuju onečišćavanje plaćaju Fond za zaštitu okoliša, ali to je mali iznos kojega su svi spremni izdvojiti. Zbog toga se ne isplati biti ekološki održiv.
Problem zagađenja zraka pri ogrijevu na kruta goriva riješio bi se uvođenjem zona kontrolirane emisije. Točnije, dopustilo bi se jedino grijanje na certificiranim gorivima i centralnim grijanjem. Glavni zagađivači u BiH su termoelektrane, a onda grijanje na kruta goriva te vožnja automobila koji ne ispunjavaju moderne europske standarde za emisijske plinove.
|
|
Centar za životnu sredinu je organizacija koja je svojim osnivanjem i djelatnošću fokusirana na poboljšanje kvalitete života.
Žele da se prestane ulagati u sektor ugljena. Zalažu se za decentralizaciju, relokalizaciju i demokratizaciju električne energije. Žele da se koriste obnovljivi izvori energije jer imaju jako mali utjecaj na okolinu, dekarbonizaciju i provođenje pravedne energetske tranzicije. Skupa s Centrom za ekologiju i energiju iz Tuzle provode kampanju "Stop prljavoj energiji – budućnost je obnovljiva" kojem je cilj povećati svjesnost o štetnom utjecaju fosilnih goriva i procesu dekarbonizacije. |
"Gradovi su izuzetno zagađeni. To možete da vidite po svim parametrima. Uvijek smo negdje na vrhu te liste najzagađenijih. Banja Luka - ne toliko, ali Sarajevo i Tuzla definitivno da. To su gradovi koji su pod ugljenom." -Dragan Ostić, Centar za životnu sredinu BiH
AKTIVISTIČKA MOĆ SRBIJE
Poznato je da je zrak u Srbiji općenito zagađen, samo negdje manje negdje više. Primjerice, u Beogradu je zagađenje toliko kompleksno da je nemoguće utvrditi glavni uzrok. Smatra se da je glavni krivac industrija, točnije prodaja sirovog lignita za grijanje, a u termoelektranama korištenje blata prskanog mazutom ili loživim uljem za proizvodnju struje. U Srbiji je najveći broj preminulih od raka pluća na 100 000 stanovnika.
|
Vlasti svaljuju problem samo na promet, ali ništa se ne poduzima po pitanju toga što se zrak u Srbiji rangira na vrhu svjetske ljestvice zagađenosti. Međutim, građani djeluju sami. Zeleno - levi blok uspio je odložiti otvaranje rudnika litija u Jadru, a predstavnici pokreta "Kreni - promeni" predali su Vladi Srbije 290.000 potpisa online peticije pod nazivom "Rio Tinto, marš sa Drine". Srbija također ima problem s termoelektranama na ugljen koje su izuzetno štetne za zdravlje. Problem je u tome što se ta električna energija izvozi u Europsku Uniju pa zemlje poput Srbije ulažu 170 milijuna eura u subvencije za proizvodnju energije iz ugljena. Također, ne plaćaju naknadu za stvaranje kiselih kiša. |
Foto: Screenshot N1
|
Najveća srpska termoelektrana je Termoelektrana „Nikola Tesla“ (TE „Nikola Tesla“ ili TENT). U njihovom sastavu nalaze se četiri termoelektrane: Nikola Tesla A, Nikola Tesla B, Kolubara i Morava. Ujedno je i najveći proizvođač električne energije u Jugoistočnoj Europi, a samo ova termoelektrana za Srbiju godišnje proizvede više od 50% električne energije. Drugi kompleks termoelektrana u Srbiji su TE Kostolac A i Kostolac B. One godišnje proizvedu oko 17% električne energije u Srbiji.
|
|
U Izvještaju CEE Bankwatch-a i Centara za Istraživanje energetike i čistog zraka (CREA) iz 2021. objavljeno je da su emisije sumporovog dioksida iz termoelektrana na ugljen u Srbiji premašile emisije iz svih 221 postrojenja u cijeloj Europskoj Uniji u 2020. godini.
Bez obzira na sve, Srbija uz pomoć kineskih investitora planira izgraditi novi blok u Termoelektrani Kostolac, a ovaj trend nažalost nije ograničen samo na Srbiju.
Bez obzira na sve, Srbija uz pomoć kineskih investitora planira izgraditi novi blok u Termoelektrani Kostolac, a ovaj trend nažalost nije ograničen samo na Srbiju.