rastući turizam simptom Grada u agoniji koji gubi identitet
najveći grad na obali puca po šavovima od turista
Već po samom osjećaju sunca, mirisu mora i pogledu kroz krošnju bora može se razaznati da najveći grad na obali puca po šavovima od turista. Brojke su tu i opet su sjajne. Split je ove godine ugostio devet posto više turista nego lani, a stopa rasta i dalje znatno viša od državnog prosjeka, pa je konačno postao jedna od pet najvažnijih i najvećih turističkih destinacija u Hrvatskoj. Prije samo pet godina nije bio ni među 20 najboljih.
No ne treba izostaviti kako je Split jedini grad u Hrvatskoj koji je u prošlogodišnjem istraživanju zabilježio "preliminarnu razinu netolerancije": na pitanja o stavovima prema turistima od 'Jedva ih 'čekaju' do „treba im zabraniti dolazak“, čak njih 20 posto Splićana glasalo za posljednju opciju. Ovaj trend je sve sličniji onom u Veneciji i sličnim gradovima, gdje se turizmu protive građani koji u njega nisu izravno uključeni i nemaju koristi od njega, kao i oni kojima je svakodnevni život poremećen.
Za ovako riješenu anketu razloga postoji mnogo: s jedne strane sve je očitija nervoza zbog prometnih gužvi i zastoja, infrastrukture koja šteka, komunalnog reda koji se nedostatno provodi, buke u centru gada koje smetaju Splićanima lagodan život ili cijena koje divljaju, jer ipak je vrijeme sezone. Pak na drugu stranu ima i nešto pozitivno u tom šušuru, činjenica je da je sa svojih 25 tisuća postelja u privatnom smještaju upravo Split hrvatski rekorder i da se baš u ovom gradu ostvari najviše noćenja u ovoj vrsti objekata, dakle nezanemariv broj građana ipak ostvaruje prihode upravo od turizma.
No ne treba izostaviti kako je Split jedini grad u Hrvatskoj koji je u prošlogodišnjem istraživanju zabilježio "preliminarnu razinu netolerancije": na pitanja o stavovima prema turistima od 'Jedva ih 'čekaju' do „treba im zabraniti dolazak“, čak njih 20 posto Splićana glasalo za posljednju opciju. Ovaj trend je sve sličniji onom u Veneciji i sličnim gradovima, gdje se turizmu protive građani koji u njega nisu izravno uključeni i nemaju koristi od njega, kao i oni kojima je svakodnevni život poremećen.
Za ovako riješenu anketu razloga postoji mnogo: s jedne strane sve je očitija nervoza zbog prometnih gužvi i zastoja, infrastrukture koja šteka, komunalnog reda koji se nedostatno provodi, buke u centru gada koje smetaju Splićanima lagodan život ili cijena koje divljaju, jer ipak je vrijeme sezone. Pak na drugu stranu ima i nešto pozitivno u tom šušuru, činjenica je da je sa svojih 25 tisuća postelja u privatnom smještaju upravo Split hrvatski rekorder i da se baš u ovom gradu ostvari najviše noćenja u ovoj vrsti objekata, dakle nezanemariv broj građana ipak ostvaruje prihode upravo od turizma.
Split je u zadnjih 20 godina izgubio 15 posto stanovništva
ODRŽIVI TURIZAM, SAN ILI JAVA?
Održivi turizam je pojam koji zvuči poput floskule kakvima se obično razmahuju političari i stručnjaci no što se sve podrazumijeva pod to spomenuto značenje?
Svjetska turistička organizacija održivi turizam definira kao upravljanje resursima ostvarujući ekonomske, socijalne i estetske potrebe tako da se poštuju kulturološki integritet, osnovni ekološki procesi, biološka raznolikost i sustavi na kojima se temelji život, stvara dobrobit i blagostanje cjelokupnome društvu, uzimajući u obzir potrebe i turista i njihovih domaćina.
Svjetska turistička organizacija održivi turizam definira kao upravljanje resursima ostvarujući ekonomske, socijalne i estetske potrebe tako da se poštuju kulturološki integritet, osnovni ekološki procesi, biološka raznolikost i sustavi na kojima se temelji život, stvara dobrobit i blagostanje cjelokupnome društvu, uzimajući u obzir potrebe i turista i njihovih domaćina.
Održivi turizam je planirana akcija s dugoročnim ciljevima koja ne uzrokuje devastaciju okoliša već uvažava ekonomske, društvene, ekološke i kulturne vrijednosti destinacije u kojoj se događa.
Jednostavnije rečeno, održivi turizam je `pametno´ raspolaganje turističkim resursima, od kulturnih vrijednosti do prirodnih bogatstava.
održivi turizam po splitski iz perspektive sociologa Tonija popovića
|
Održivi turizam pojam je koji se usko veže za društvenu zajednicu određenog mjesta s obzirom da se takav održivi oblik turizma zasniva na načelima napretka gospodarske grane turizma s ciljem poboljšavanja kvalitete života i domicilnog stanovništva. Tvrdnja da je splitski oblik turizma do sada bio neodrživ stav je gotovo svakog građanina grada Splita, a sociolog koji se bavi pitanjem turizma, također se složio s navedenom tvrdnjom.U razgovoru s mladim sociologom Tonijem Popovićem, doznajemo što bi održivi turizam za društvo trebao značiti, što se to dagađa u gradu Splitu i kako prema istraživanjima stanovnici grada doživljavaju splitski turizam. Ima li nade za popravak sadašnjeg stanja? |
|
Možete li nam objasniti pojam održivog turizma iz sociološke perspektive?
Spomenuti se pojam veže za koncept održivog razvoja. Osamdesetih godina prošlog stoljeća počelo se govoriti o ovim temama. Tada je Svjetska turistička organizacija počela upozoravati na opasnosti od masovnog turizma. U tom smislu, održivi turizam treba brinuti o četiri dimenzije održivosti. Uz ekonomiju, to su zajednica i njezine kulturne rutine, okoliš i politika (upravljanje). Održivi turizam treba biti profitabilan, ali ne smije narušavati život domicilnog stanovništva. Iz tog razloga, politička održivost podrazumijeva aktivnu uključenost lokalne populacije. S jedne strane, zainteresiranost vlasti za participaciju građana unutar donošenja razvojnih strategija, a s druge i ustrajnost građana da sudjeluju u njihovom oblikovanju. Ovo su neki obrisi pojma održivog turizma. Danas se naglašava važnost prilagodbe njegovih parametara lokalnom kontekstu i urgentnost djelovanja u različitim dijelovima svijeta. Kako ističe njemački sociolog Peter Wagner u odnosu na pojam napretka općenito, napredak ne može biti univerzalno isti za sva društva. Tako i turizam treba poštivati načela održivosti, ali svaka zajednica mora pronaći recept za sebe u skladu s vlastitim prilikama, mogućnostima i željama.
Kako biste opisali splitski turizam (kao održivi ili neodrživi oblik turizma)?
Uzmemo li u obzir klasične postavke održivosti, ne možemo reći da je održiv. Devastacija kulturne baštine i okoliša dobro je dokumentirana u različitim istraživanjima, a i mediji često pišu o tome. Primjerice, o pretvaranju Dioklecijanove palače u fast-food ili restoransko područje, betonizaciji pomorskog dobra i slično. O životu u takvoj sredini također nema mnogo dvojbe. Imamo izrazite probleme s prometom u vidu gužvi na cestama i dostupnosti raznih sadržaja, a jednak je problem i promet u mirovanju, odnosno uočljiv nedostatak parkirnih mjesta. Spomenute probleme prepoznaju i lokalne razvojne strategije. Nadalje, veliki su problem nedostatak stambenog prostora te njegove cijene, kao i organizacija trgovinskih usluga prvenstveno za potrebe turista. Čak niti u ekonomskoj sferi stvari nisu ružičaste. Iako masovni turizam u Splitu posjeduje potencijal stvaranja visokog profita, taj profit ograničen je na pojedince odnosno veće organizacije. Ono što nešto više koristi lokalnoj zajednici je mogućnost zapošljavanja i određenih oblika poslovanja u turizmu (iznajmljivanje, ugostiteljstvo), ali to nisu poslovi od kojih većina može sjajno živjeti. Iako donosi određenu financijsku sigurnost, masovni turizam sam po sebi ne može generirati značajniji gospodarski razvoj. Na sve to upućuju i stavovi stanovništva u Splitu, izneseni u nedavno objavljenom istraživanju o utjecaju masovnog turizma na kvalitetu života. Zanimljivo, od 328 ispitanika samo je 18 % smatralo da je dosadašnji turizam u Splitu održiv na duže vrijeme. I još zanimljivije, stavovi su bili negativniji među stanovništvom koje živi i zarađuje od turizma. Istraživači su to pripisali vremenu provedbe studije, koje se odvijalo tijekom pandemije. Takva je situacija pokazala krhkost masovnog turizma, kao i rizik od pretjeranog usmjeravanja na ovu aktivnost.
Kako, po Vama, turizam utječe na stanovništvo grada Splita?
Turizam ima dvojaki utjecaj na stanovništvo Splita. Narušava brojne dimenzije kvalitete života, poput stanovanja, prikladnih cijena, prometne povezanosti i dostupnosti usluga, očuvanja kulturne baštine, kao i očuvanja identiteta u najširem smislu. Međutim, donosi stanovite ekonomske koristi. U društvenom kontekstu poput Hrvatske, svjesni smo koliko je ekonomija važna s obzirom na izrazitu stopu nezaposlenosti koja je postojala još prije desetak godina. Ekonomiji pridajemo dominantnu važnost, pa je to razlog zašto ukupnu kvalitetu života ipak smatramo boljom nego u nekim drugim dijelovima Hrvatske. Iako se ne možemo obogatiti, osjećamo nekakvu sigurnost. I sve dok subjektivna kvaliteta života nije značajnije narušena, u smislu percepcije većih šteta od koristi, širi prostor Splita neće se osjećati deprivilegirano zbog razvoja masovnog turizma.
Smatrate li da je naglo napredovanje turizma utjecalo na iseljenje velikog broja stanovništva iz centra grada (i zašto)?
Turizam je nedvojbeno doprinio iseljavanju iz gradske jezgre. To pokazuju službene statistike, ali i nastojanja vlasti da razviju planove upravljanja jezgrom koji se tiču rješavanja nagomilanih problema. Što će od svega biti ne možemo znati. Međutim, nekada se turistička zajednica hvalila kako je Dioklecijanova palača unikatni spomenik na svijetu zbog stanovništva koje živi u njoj. Možemo reći kako je danas sve manje unikatan, odnosno odumire u tom smislu. Ugrožen je i kao sami spomenik zbog različitih oblika devastacije kojima je izložen. Dio stanovništva odlazi jer zarađuje iznajmljujući apartmane ili prostore u centru, no dio se premješta u druge dijelove grada ili prigradska područja naprosto zbog veće kvalitete života.
Što će se dogoditi sa stanovništvom grada nastavi li se u ovom smjeru razvijati turizam?
Pogledamo li posljednja tri Popisa stanovništva, Split je izgubio oko 30 000 stanovnika između 2001. i 2021. godine. Turizam doprinosi takvoj situaciji. Nije to slučaj samo kod nas. Neki drugi gradovi, poput Venecije u Italiji, gube domicilno stanovništvo koje se iseljava u okolna područja uslijed vlastite koristi, a češće i problema uzrokovanih masovnim turizmom. Slično je u Splitu, pri čemu dobar dio stanovništva ostaje na području naše županije. Međutim, veliki je problem što se grad ovako ne može razvijati. Potrebna je raznovrsna gospodarska djelatnost, i to na širem području županije kako primjerice njezini otoci i Zagora ne bi odumirali. Spomenuta područja i Split kao čvorište (nod) trebaju se prožimati gospodarski, infrastrukturno i kulturno na korist svih. U tu svrhu trebamo ozbiljne strategije, ali i inzistiranje na njihovoj provedbi kako ne bi ostale puko slovo na papiru. O prožimanju šireg prostora Splitsko-dalmatinske županije temeljitije piše profesor Ivo Šimunović u sjajnim knjigama Grad u regiji ili regionalni grad i Prostorne čarolije.
Što mislite, postoji li rješenje za ovaj način turizma grada Splita? Kako bi, po Vama, grad trebao postupiti po tom pitanju?
Rješenje je razvijati druge vrste djelatnosti, kao i selektivne oblike turizma. Različiti vidovi turizma, poput kongresnog, zdravstvenog, kulturnog, sportsko-avanturističkog i sl., mogu preraspodijeliti prihode tijekom godine, kao i doprinijeti smanjivanju pritiska na grad tijekom ljeta. U istu je svrhu potrebno planirati turistički profil grada, a ne se prepustiti stihiji masovnog turizma u vidu apartmanizacije i ugostiteljstva. Razvoj je drugih gospodarskih sektora presudan ako želimo bolju kvalitetu života i životnu perspektivu općenito. To ne znači odustajanje od turizma, već njegovo stavljanje na adekvatno mjesto. Razvijene europske zemlje koje su središnje destinacije, primjerice Njemačku, Francusku, Italiju i Englesku, ne percipiramo toliko u smislu turizma jer uspješno razvijaju i druge aktivnosti.
Spomenuti se pojam veže za koncept održivog razvoja. Osamdesetih godina prošlog stoljeća počelo se govoriti o ovim temama. Tada je Svjetska turistička organizacija počela upozoravati na opasnosti od masovnog turizma. U tom smislu, održivi turizam treba brinuti o četiri dimenzije održivosti. Uz ekonomiju, to su zajednica i njezine kulturne rutine, okoliš i politika (upravljanje). Održivi turizam treba biti profitabilan, ali ne smije narušavati život domicilnog stanovništva. Iz tog razloga, politička održivost podrazumijeva aktivnu uključenost lokalne populacije. S jedne strane, zainteresiranost vlasti za participaciju građana unutar donošenja razvojnih strategija, a s druge i ustrajnost građana da sudjeluju u njihovom oblikovanju. Ovo su neki obrisi pojma održivog turizma. Danas se naglašava važnost prilagodbe njegovih parametara lokalnom kontekstu i urgentnost djelovanja u različitim dijelovima svijeta. Kako ističe njemački sociolog Peter Wagner u odnosu na pojam napretka općenito, napredak ne može biti univerzalno isti za sva društva. Tako i turizam treba poštivati načela održivosti, ali svaka zajednica mora pronaći recept za sebe u skladu s vlastitim prilikama, mogućnostima i željama.
Kako biste opisali splitski turizam (kao održivi ili neodrživi oblik turizma)?
Uzmemo li u obzir klasične postavke održivosti, ne možemo reći da je održiv. Devastacija kulturne baštine i okoliša dobro je dokumentirana u različitim istraživanjima, a i mediji često pišu o tome. Primjerice, o pretvaranju Dioklecijanove palače u fast-food ili restoransko područje, betonizaciji pomorskog dobra i slično. O životu u takvoj sredini također nema mnogo dvojbe. Imamo izrazite probleme s prometom u vidu gužvi na cestama i dostupnosti raznih sadržaja, a jednak je problem i promet u mirovanju, odnosno uočljiv nedostatak parkirnih mjesta. Spomenute probleme prepoznaju i lokalne razvojne strategije. Nadalje, veliki su problem nedostatak stambenog prostora te njegove cijene, kao i organizacija trgovinskih usluga prvenstveno za potrebe turista. Čak niti u ekonomskoj sferi stvari nisu ružičaste. Iako masovni turizam u Splitu posjeduje potencijal stvaranja visokog profita, taj profit ograničen je na pojedince odnosno veće organizacije. Ono što nešto više koristi lokalnoj zajednici je mogućnost zapošljavanja i određenih oblika poslovanja u turizmu (iznajmljivanje, ugostiteljstvo), ali to nisu poslovi od kojih većina može sjajno živjeti. Iako donosi određenu financijsku sigurnost, masovni turizam sam po sebi ne može generirati značajniji gospodarski razvoj. Na sve to upućuju i stavovi stanovništva u Splitu, izneseni u nedavno objavljenom istraživanju o utjecaju masovnog turizma na kvalitetu života. Zanimljivo, od 328 ispitanika samo je 18 % smatralo da je dosadašnji turizam u Splitu održiv na duže vrijeme. I još zanimljivije, stavovi su bili negativniji među stanovništvom koje živi i zarađuje od turizma. Istraživači su to pripisali vremenu provedbe studije, koje se odvijalo tijekom pandemije. Takva je situacija pokazala krhkost masovnog turizma, kao i rizik od pretjeranog usmjeravanja na ovu aktivnost.
Kako, po Vama, turizam utječe na stanovništvo grada Splita?
Turizam ima dvojaki utjecaj na stanovništvo Splita. Narušava brojne dimenzije kvalitete života, poput stanovanja, prikladnih cijena, prometne povezanosti i dostupnosti usluga, očuvanja kulturne baštine, kao i očuvanja identiteta u najširem smislu. Međutim, donosi stanovite ekonomske koristi. U društvenom kontekstu poput Hrvatske, svjesni smo koliko je ekonomija važna s obzirom na izrazitu stopu nezaposlenosti koja je postojala još prije desetak godina. Ekonomiji pridajemo dominantnu važnost, pa je to razlog zašto ukupnu kvalitetu života ipak smatramo boljom nego u nekim drugim dijelovima Hrvatske. Iako se ne možemo obogatiti, osjećamo nekakvu sigurnost. I sve dok subjektivna kvaliteta života nije značajnije narušena, u smislu percepcije većih šteta od koristi, širi prostor Splita neće se osjećati deprivilegirano zbog razvoja masovnog turizma.
Smatrate li da je naglo napredovanje turizma utjecalo na iseljenje velikog broja stanovništva iz centra grada (i zašto)?
Turizam je nedvojbeno doprinio iseljavanju iz gradske jezgre. To pokazuju službene statistike, ali i nastojanja vlasti da razviju planove upravljanja jezgrom koji se tiču rješavanja nagomilanih problema. Što će od svega biti ne možemo znati. Međutim, nekada se turistička zajednica hvalila kako je Dioklecijanova palača unikatni spomenik na svijetu zbog stanovništva koje živi u njoj. Možemo reći kako je danas sve manje unikatan, odnosno odumire u tom smislu. Ugrožen je i kao sami spomenik zbog različitih oblika devastacije kojima je izložen. Dio stanovništva odlazi jer zarađuje iznajmljujući apartmane ili prostore u centru, no dio se premješta u druge dijelove grada ili prigradska područja naprosto zbog veće kvalitete života.
Što će se dogoditi sa stanovništvom grada nastavi li se u ovom smjeru razvijati turizam?
Pogledamo li posljednja tri Popisa stanovništva, Split je izgubio oko 30 000 stanovnika između 2001. i 2021. godine. Turizam doprinosi takvoj situaciji. Nije to slučaj samo kod nas. Neki drugi gradovi, poput Venecije u Italiji, gube domicilno stanovništvo koje se iseljava u okolna područja uslijed vlastite koristi, a češće i problema uzrokovanih masovnim turizmom. Slično je u Splitu, pri čemu dobar dio stanovništva ostaje na području naše županije. Međutim, veliki je problem što se grad ovako ne može razvijati. Potrebna je raznovrsna gospodarska djelatnost, i to na širem području županije kako primjerice njezini otoci i Zagora ne bi odumirali. Spomenuta područja i Split kao čvorište (nod) trebaju se prožimati gospodarski, infrastrukturno i kulturno na korist svih. U tu svrhu trebamo ozbiljne strategije, ali i inzistiranje na njihovoj provedbi kako ne bi ostale puko slovo na papiru. O prožimanju šireg prostora Splitsko-dalmatinske županije temeljitije piše profesor Ivo Šimunović u sjajnim knjigama Grad u regiji ili regionalni grad i Prostorne čarolije.
Što mislite, postoji li rješenje za ovaj način turizma grada Splita? Kako bi, po Vama, grad trebao postupiti po tom pitanju?
Rješenje je razvijati druge vrste djelatnosti, kao i selektivne oblike turizma. Različiti vidovi turizma, poput kongresnog, zdravstvenog, kulturnog, sportsko-avanturističkog i sl., mogu preraspodijeliti prihode tijekom godine, kao i doprinijeti smanjivanju pritiska na grad tijekom ljeta. U istu je svrhu potrebno planirati turistički profil grada, a ne se prepustiti stihiji masovnog turizma u vidu apartmanizacije i ugostiteljstva. Razvoj je drugih gospodarskih sektora presudan ako želimo bolju kvalitetu života i životnu perspektivu općenito. To ne znači odustajanje od turizma, već njegovo stavljanje na adekvatno mjesto. Razvijene europske zemlje koje su središnje destinacije, primjerice Njemačku, Francusku, Italiju i Englesku, ne percipiramo toliko u smislu turizma jer uspješno razvijaju i druge aktivnosti.
centar svita, a nigdi svita
Prošetaš se kaletama Radunice, prođeš kraj butiga u Getu i varoških tiramola tu više nema ni mladog ni starog više nema onog splitskog šušura iz Velog mista nego ti više priliči na uvelo misto. Split je u zadnjih 20 godina izgubio 15 posto stanovništva, srozavši se sa 188.694 na 160.557 građana. Možda je do bure ili juga koji više ne pušu kao nekad pa ljudima više odgovara preseliti se izvan grada ili je zapravo u tim zvjezdicama koje si nekada iz Splita gleda na nebu a danas sve više i više na svakom kamenu. Dvije, tri ili čak pet nitko ih više ne broji ali je jedina istina da tri stara kvarta Grad, Varoš i Lučac-Manuš najblagoslovljenija po pitanju pada broja stanovništva.
Pesimizam potkrepljuju i podaci prema kojima je 2013. godine u našem gradu rođeno 1557 djece, a umrlo 1839 ljudi. Prema prethodnoj godini, to je gotovo nevjerojatno smanjenje rodnosti za čak 10,5 posto i povećanje smrtnosti za 62 osobe ili 3,4 posto. Upravo ovaj podatak morao bi zabrinuti sve planere razvoja grada Splita, jer će svaki nastavak ovakvih pokazatelja za 2013. godinu u narednom razdoblju dovesti u pitanje neki od osnovnih gradskih sustava.
Pesimizam potkrepljuju i podaci prema kojima je 2013. godine u našem gradu rođeno 1557 djece, a umrlo 1839 ljudi. Prema prethodnoj godini, to je gotovo nevjerojatno smanjenje rodnosti za čak 10,5 posto i povećanje smrtnosti za 62 osobe ili 3,4 posto. Upravo ovaj podatak morao bi zabrinuti sve planere razvoja grada Splita, jer će svaki nastavak ovakvih pokazatelja za 2013. godinu u narednom razdoblju dovesti u pitanje neki od osnovnih gradskih sustava.
|
Tako se gradskom jezgrom grada 2001. godine kretalo 7.623 Getana, da bi taj broj 2011. pao na 5.925, a 2021. na 4.424. Riječ je o, unutar ovih 20 godina, padu od - 42 posto. Što se tiče druga dva kvarta, koja su nekoć činila srce Velog mista, kod njih je stanje ipak nešto bolje. Lučac-Manuš je 2001. brojao 6.900, da bi se 2011. olakšao na 5.707, a 2021. ga čini samo 4.655 duša. Varoš je, u apsolutnim brojkama, izgubio nešto manje stanovnika. Počeo je s 5.766, nastavio s 4.984 pa završio s 3.837 žitelja. U omjerima, ovi turistički atraktivni djelovi grada su prošli jednako - iz njih se "spasilo" 33 posto Splićana. |
|
|
|
Split postaje grad sredovječnih i starih ljudi, a mladi bježe u susjedne općine i gradiće, najviše zato što su im tamo stambeni kvadrati jeftiniji. Depopulacija stanovništva kako je navedeno najuočljivija je u užoj gradskoj jezgri, najviše zbog apartmanizacije.No nije sve tako crno, ne bježe ljudi iz Splita daleko, prema posljednjim brojkama u Solinu se pak od 2001. godine sa 19. 011 stanovnika ipak danas brojka popela na 26.006. Jednaka pozitivna situacija dešava se i u ne tako dalekoj Podstrani koja od 2001. godine sa stanovništvom od 7. 341 ljudi popela na današnjih broj od 11. 377 stanovnika. Tragične brojke su i kod upisane djece u Osnovne škole u našim najstarijim kvartovima, tvorcima ovog našeg grada. U OŠ Lučac od 2011. kada je bilo upisano 65 prvašića ove godine spalo je na samo 40. Malo veći pad bilježi se i u OŠ Manuš koju je upisalo 35 posto manje osnovnoškolaca. Sličan epilog događa se i u OŠ koju je 2011. upisalo 58 đaka a ove godine samo njih 33. |
SPLITSKO STANJE uma kroz radunicu
|
Radunica jedan od najstarijih ulica u gradu Splitu, svoje specifično ime dobila je po riječi „Radun“ što znači izvor vode. Tadašnjim mještanima izvor života se mogao pronaći jedino na tom području zbog čega su i od tu krenula naseljavanja Splita. Ulica Radunica nalazi se u kvartu Lučac koji je dao puno znamenitosti gradu Splitu. Iz Radunice pronikla su poznata imena iz sportske, kulturne i političke splitske scene.
Još 80-ih godina prošlog stoljeća u svakoj drugoj kući u najvećoj kali na Lučcu je bila konoba, danas je gotovo svaka postala - apartman. Nekada težački, a potom i radnički kvart došao je do toga da u ovom trenutku nema niti jednog kafića ni restorana, a kamo li mladu obitelj koja planira svoj budući život gradit u spomenutom kvartu. Dvojica mladih Raduničana, koji su rođeni u Radunici i jedni od rijetkih u svojoj generaciji koji su odlučili ostati u svojoj ulici te se nadaju kako neće biti primorani iz nje otići, podijelili su s nama kratke crtice iz djetinstva kada je spomenuta ulica vrvila od života. |
|
DA NI RADUNICE, NE BI SPLITA BILO
Kad značenje ulice Radunice u Splitu pogledamo tradicionalno onda je kroz povijest bila na prolazu splitskih težaka iz Varoša i Geta jer su svi imali polja na istočnom dijelu Splita i morali su proći kroz Radunicu. Na tom svom putu Raduničani bi ih dočekali punih ruku te bi ih počastili sa rakijom i smokvom. Upravo takav pogled na Radunicu bila je nit vodilja prof. Ivanu Tokiću organizatoru pučke fešte Dani Radunice koji specifičnosti spomenute ulice veliča punih 30. godina.
Kad vas netko pita "di si bija '94", znali biste otprilike odgovoriti na to pitanje, ali profesor Ivan Tokić poznat i po nadimku Truman će vam kao iz topa ispaliti kako je te godine došao na ideju da splitskom puku pokloni jednu lipu feštu, da im malo popravi raspoloženje nakon svih trauma od odlazaka u sklonište tijekom ratnih godina i već započete privatizacije, u kojoj su ljudi počeli gubiti posao i egzistenciju.
Kada slušamo Ivana Tokića kako zaljubljeno priča o svojoj Radunici i fešti koja, zahvaljujući ponajprije njegovu entuzijazmu čini nam se kao da govori o nekom drugom kvartu.
Nema više starosjedilaca, odselili su se na nove adrese ili pod lovrinačke čemprese. Nema tko djeci pričati priče o šušuru u nekada prepunim kućama i ulicama, a što je najtužnije, nema ni djece, mogu se na prste jedne ruke nabrojiti.
- U svojoj san knjizi "Dani Radunice" napisa kako smo je očistili, umili, obuli i ukrasili. Očistili smo je od auta, obuli je u kamen, ukrasili je feralima nakon šta smo žice zakopali u zemlju i postala je jedna lipa šetnica. Srića da je tada, te 1994. godine, gradonačelnik bija Nikola Grabić, koji je pripozna ideju i podrža nas, na čemu smo mu zahvalni - ističe predsjednik organizacijskog odbora manifestacije koja već četvrt stoljeća uveseljava i Splićane i njihove goste.
Naravno da sve ove godine nije mogao izbjeći pitanje koja mu je fjera bila najdraža. Iako je na to pitanje teško odgovoriti, ipak će izdvojiti onu 1996. godine, kada je nastupio Oliver Dragojević.
- Bilo je tada sigurno 10 000 ljudi! To je bija čovik na čoviku, svi prilazi Radunici su bili zakrčeni! - prisjeća se Tokić.
Kad vas netko pita "di si bija '94", znali biste otprilike odgovoriti na to pitanje, ali profesor Ivan Tokić poznat i po nadimku Truman će vam kao iz topa ispaliti kako je te godine došao na ideju da splitskom puku pokloni jednu lipu feštu, da im malo popravi raspoloženje nakon svih trauma od odlazaka u sklonište tijekom ratnih godina i već započete privatizacije, u kojoj su ljudi počeli gubiti posao i egzistenciju.
Kada slušamo Ivana Tokića kako zaljubljeno priča o svojoj Radunici i fešti koja, zahvaljujući ponajprije njegovu entuzijazmu čini nam se kao da govori o nekom drugom kvartu.
Nema više starosjedilaca, odselili su se na nove adrese ili pod lovrinačke čemprese. Nema tko djeci pričati priče o šušuru u nekada prepunim kućama i ulicama, a što je najtužnije, nema ni djece, mogu se na prste jedne ruke nabrojiti.
- U svojoj san knjizi "Dani Radunice" napisa kako smo je očistili, umili, obuli i ukrasili. Očistili smo je od auta, obuli je u kamen, ukrasili je feralima nakon šta smo žice zakopali u zemlju i postala je jedna lipa šetnica. Srića da je tada, te 1994. godine, gradonačelnik bija Nikola Grabić, koji je pripozna ideju i podrža nas, na čemu smo mu zahvalni - ističe predsjednik organizacijskog odbora manifestacije koja već četvrt stoljeća uveseljava i Splićane i njihove goste.
Naravno da sve ove godine nije mogao izbjeći pitanje koja mu je fjera bila najdraža. Iako je na to pitanje teško odgovoriti, ipak će izdvojiti onu 1996. godine, kada je nastupio Oliver Dragojević.
- Bilo je tada sigurno 10 000 ljudi! To je bija čovik na čoviku, svi prilazi Radunici su bili zakrčeni! - prisjeća se Tokić.
(Slike iz knjige Dani Radnice)
a što je s mladima?
Da na mladima svijet ostaje izreka je koju znamo svi, ali sudeći po svim do sada obavljenim popisima stanovništva, izgleda da grad Split ne ostaje nikome. Turizam kakav poznaje grad pod Marjanom uzrokovao je velike probleme na gotovo svim poljima pa se dotaknulo i pitanje mladih i što to grad Split radi kako nebi postao grad penzionera i stranaca u prolazu.
S obzirom na veliko nezadovoljstvo građana grada sšlita s onima koji njime upravljaju i njihovom nezainteresiranošću za zadržavanje mladih u gradu Splitu, za bolji život mladih u gradu Splitu brine se inicijativa "Split grad za mlade". Inicijativa „Split grad za mlade“ je inicijativa usmjerena na podizanje kvalitete života mladih u Splitu. Svojim radom, povezuju mlade, Grad, udruge, Savjet mladih i sve koji svojim angažmanom žele doprinijeti boljem položajem mladih u društvu.
Zahvaljujući spomenutoj inicijativi „Split grad za mlade“ u gradskom vijeću je u rujnu 2021. godine prihvaćen Gradski program za mlade za razdoblje od 2022. do 2025. godine. Riječ je o strateškom dokumentu koji definira prioritete u podizanju kvalitete života mladih u Splitu. Kroz definirane mjere usmjerava djelovanje Grada u pet tematskih područja od interesa za mlade. Iz dokumenta se tako mogu iščitati konkretne aktivnosti koje Grad planira poduzeti po pitanju obrazovanja, stanovanja, mentalnog zdravlja, sudjelovanja mladih, kulture i sporta.
-Ne postoje evaluacije prethodnih strategija za mlade pa nemamo odgovore na pitanja zašto se neke ranije predviđene mjere nisu provele. Na državnoj razini već pet godina ne postoji Nacionalni program za mlade, a ni na lokalnoj razini ne postoje strategije višeg reda koje bi usmjerile izradu lokalnog programa. Gradski program za mlade zato se bavi i nekim elementarnim preduvjetima podizanja kvalitete života, koje se ne tiču samo mladih. Dodatni izazovi bili su ponovljeni lokalni izbori i reorganizacija gradske uprave što se izrazito negativno odrazilo na razinu uključenosti donositelja odluka u proces izrade. Grad mora sustavno raditi na uključivanju mladih. Neodrživo je gotovo sav financijski i operativni teret ostaviti na organizacijama civilnog društva, što je slučaj u ovom u procesu. Vjerujem da će Grad već u siječnju imati precizno definiran godišnji plan provedbe Gradskog programa za mlade te da će uzeti u obzir da je dijalog s mladima važan i u provedbi strategije- rekao je Goran Biličić za inicijativu „Split grad za mlade“.
S obzirom na veliko nezadovoljstvo građana grada sšlita s onima koji njime upravljaju i njihovom nezainteresiranošću za zadržavanje mladih u gradu Splitu, za bolji život mladih u gradu Splitu brine se inicijativa "Split grad za mlade". Inicijativa „Split grad za mlade“ je inicijativa usmjerena na podizanje kvalitete života mladih u Splitu. Svojim radom, povezuju mlade, Grad, udruge, Savjet mladih i sve koji svojim angažmanom žele doprinijeti boljem položajem mladih u društvu.
Zahvaljujući spomenutoj inicijativi „Split grad za mlade“ u gradskom vijeću je u rujnu 2021. godine prihvaćen Gradski program za mlade za razdoblje od 2022. do 2025. godine. Riječ je o strateškom dokumentu koji definira prioritete u podizanju kvalitete života mladih u Splitu. Kroz definirane mjere usmjerava djelovanje Grada u pet tematskih područja od interesa za mlade. Iz dokumenta se tako mogu iščitati konkretne aktivnosti koje Grad planira poduzeti po pitanju obrazovanja, stanovanja, mentalnog zdravlja, sudjelovanja mladih, kulture i sporta.
-Ne postoje evaluacije prethodnih strategija za mlade pa nemamo odgovore na pitanja zašto se neke ranije predviđene mjere nisu provele. Na državnoj razini već pet godina ne postoji Nacionalni program za mlade, a ni na lokalnoj razini ne postoje strategije višeg reda koje bi usmjerile izradu lokalnog programa. Gradski program za mlade zato se bavi i nekim elementarnim preduvjetima podizanja kvalitete života, koje se ne tiču samo mladih. Dodatni izazovi bili su ponovljeni lokalni izbori i reorganizacija gradske uprave što se izrazito negativno odrazilo na razinu uključenosti donositelja odluka u proces izrade. Grad mora sustavno raditi na uključivanju mladih. Neodrživo je gotovo sav financijski i operativni teret ostaviti na organizacijama civilnog društva, što je slučaj u ovom u procesu. Vjerujem da će Grad već u siječnju imati precizno definiran godišnji plan provedbe Gradskog programa za mlade te da će uzeti u obzir da je dijalog s mladima važan i u provedbi strategije- rekao je Goran Biličić za inicijativu „Split grad za mlade“.