Na ovome projektu rade Goran Ivanović, Tea Rožman, Ivana Špilj i Ana Vrbanek.
Hrvatska je poznata po svojim maslinicima i vinogradima koji se prostiru diljem zemlje. Maslinarstvo i vinogradarstvo dva su važna poljoprivredna sektora u Hrvatskoj s bogatom tradicijom, ali klimatske promjene sve više otežavaju uzgoj. Visoke temperature, promjene u padalinama i ekstremni vremenski uvjeti negativno utječu na ove sektore, što rezultira manjim prinosima i smanjenom kvalitetom plodova. Suše i poplave ozbiljno ugrožavaju usjeve. Kako bi se suočili s tim izazovima, maslinari i vinogradari u Hrvatskoj moraju prilagođavati svoje tehnike uzgoja i primjenjivati održive prakse koje smanjuju utjecaj klimatskih promjena. Važno je kontinuirano praćenje klimatskih promjena, ulaganje u istraživanje i inovacije te uspostavljanje suradnje unutar sektora kako bi se očuvala i unaprijedila proizvodnja maslina i vina u Hrvatskoj.
VINOGRADARSTVO JE U NEVOLJI
Vinogradarstvo kao poljoprivredna grana u Hrvatskoj vuče svoje godine još od šestog stoljeća prije Krista. Starogrčki doseljenici, moreplovci i trgovci, osnovali su svoje kolonije u Dalmaciji i Istri, a ubrzo se vinogradarstvo proširilo i na kopno. Vinogradarstvo je tako postalo esencijalna poljoprivredna grana, a mnogi i dalje ovise o njoj za održavanje svoje egzistencije.
Razgovor s vinogradarom
U općini Cestica, u slabo naseljenom dijelu Križanče, neposredno uz slovensku granicu, vinogradar Ivan Kutnjak brine se o tisuću trsova. Njegov vinograd velik je 1700 metara kvadratnih i naslijedio ga je od oca te se bavi njime posljednjih 35 godina.
Vinograd Ivana Kutnjaka u općini Cestica/ Foto: privatna arhiva
Današnji se vinogradari, susreću s izazovima s kakvim se dosada nisu susreli. Klimatske promjene dovode do esencijalnih promjena u vinogradarstvu i sa sobom donose brojne izazove.
Ivan je na svojoj koži osjetio sve češće vremenske neprilike, „Iz godine u godinu klimatske promjene uveliko utječu na sam uzgoj. Zbog suše vinogradi se suše, grozdovi nemaju izdašnost tekuće faze prešanja. Trsovi stradavaju, suše se od nedostatka vode, a ekstremne kiše, te ponekad tuča uvelike smanjuje urod koji uz kvalitetu gubi i u količini mošta.“ Čak i kada vinova loza uspješno prođe svoje faze razvoja, njen plod snosi posljedice. „Kod suše je smežurano, bez karakterističnog okusa po sorti“, kaže Kutnjak. S druge strane, ekstremne oborine isto donose loše vijesti. Kutnjak kaže da „u nešto mokrijim godinama s više vlage, bobice pucaju i nakon toga oksidiraju i gnjile, pa je urod također smanjen. To je karakteristično i za tuču koja razbija opnu bobice i sito, tako nastaje oksidacija i gnjiljenje boba.“ Kako bi lakše predočili pojmove o kojima je riječ, pogledajte morfologiju vinove loze: |
|
Vremenske nepogode uvelike utječu na vinogradarstvo i sve što s njim dolazi. „Kvaliteta grožđa je pri tome upitna, a time i kvaliteta i količina vina. Sve veća su ulaganja u zaštitu vinograda, a efekti proizvodnje vina sve manji“, objasnio je Kutnjak.
Kako bismo shvatili opseg ovog problema, prisjetimo se što nam uopće vinova loza znači u životu.
Kako bismo shvatili opseg ovog problema, prisjetimo se što nam uopće vinova loza znači u životu.
značaj vinove loze
Vinova loza, trs, čokot, panj. Samo neki od naziva za biljku koja ima što za dati. Posebno voljena u našim krajevima, Hrvatska se ponosi s 258 sorti, od kojih su 134 autohtone. Drugim riječima, 134 sorti vinove loze iskonski pripada hrvatskom podneblju.
Njen plod, grožđe, obrađuje se na različite načine. Može se konzumirati svježe, sušeno ili prerađeno u sokove i alkohol. Ima razne zdravstvene dobrobiti koje možemo vidjeti u sljedećem infogramu. Slatka voćka popularna je i među najmlađima, a njen proizvod – vino, svjetska je senzacija. |
|
Izvoz vina je od velikog značenja za hrvatsko tržište. Ali, zadnjih godina uvoz nadjačava izvoz i nastaje veliki deficit. U razdoblju od siječnja do lipnja 2023. godine u segmentu vina ostvarena je negativna vanjskotrgovinska bilanca, odnosno deficit od 12,1 milijun eura. Ni sama proizvodnja vina nije bolja.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), proizvodnja vina u 2022. godini iznosila je 726.000 hl vina, što u odnosu na 2021. predstavlja smanjenje za 5,1%.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), proizvodnja vina u 2022. godini iznosila je 726.000 hl vina, što u odnosu na 2021. predstavlja smanjenje za 5,1%.
zašto dolazi do ovog problema?
Vinova loza je, sama po sebi, prilagodljiva biljka.
Kao što pokazuje mapa, u Hrvatskoj se prema podacima Ministarstva poljoprivrede vinova loza uzgaja u četiri regije; Slavoniji i Hrvatskom Podunavlju, Središnjoj bregovitoj Hrvatskoj, Istri i Kvarneru i u Dalmaciji.
Kao što pokazuje mapa, u Hrvatskoj se prema podacima Ministarstva poljoprivrede vinova loza uzgaja u četiri regije; Slavoniji i Hrvatskom Podunavlju, Središnjoj bregovitoj Hrvatskoj, Istri i Kvarneru i u Dalmaciji.
Međutim, za njeno preživljavanje klimatski elementi moraju biti unutar određenih granica.
Kako kaže viši stručni savjetnik za hortikulturu Zvonimir Vlatković za savjetodavna.hr „Od klimatskih čimbenika velik utjecaj na normalan rast i razvoj vinove loze imaju toplina, svjetlo i oborine.“ Fenološke faze razvoja grožđa ovise o temperaturi, učestalije oborine oštećuju vinovu lozu, a suše utječu na brojnost i kakvoću grožđa.
Kako bismo razumjeli utjecaj vremenskih nepogoda na ciklusni razvoj vinove loze, potrebno je upoznati se s njenim fenološkim fazama. Pogledajte kratki video koji to objašnjava:
Kako kaže viši stručni savjetnik za hortikulturu Zvonimir Vlatković za savjetodavna.hr „Od klimatskih čimbenika velik utjecaj na normalan rast i razvoj vinove loze imaju toplina, svjetlo i oborine.“ Fenološke faze razvoja grožđa ovise o temperaturi, učestalije oborine oštećuju vinovu lozu, a suše utječu na brojnost i kakvoću grožđa.
Kako bismo razumjeli utjecaj vremenskih nepogoda na ciklusni razvoj vinove loze, potrebno je upoznati se s njenim fenološkim fazama. Pogledajte kratki video koji to objašnjava:
Tijekom svih fenofaza ključnu ulogu u razvoju imaju temperatura zraka i tla te količina oborina i vlage. No, klimatske promjene posebice u južnoj Hrvatskoj i Dalmaciji predstavljaju sve veći problem u fazama razvoja grožđa. Prema podacima DHMZ-a, tako je primjerice prosječna temperatura zraka porasla u rasponu od 0.4-1.4°C u odnosu na prethodne godine.
nepogodni klimatski čimbenici
''Veći dio Hrvatske bio je pogođen vremenskim nepogodama, ali svaka zona na svoj način: neka zbog suše, druga zbog tuče, treća zbog bujičnih poplava, itd. To je tako jer Hrvatska ima nekoliko klimatskih područja i u svakom se području klimatske promjene odražavaju malo drugačije. No, sve imaju sličnu crtu: npr. više noćne i dnevne maksimalne temperature i još više, povišene minimalne temperature i tako dalje'', objasnio je Branko Grisogono, profesor s geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matemamatičkog fakulteta u Zagrebu.
Prosječna temperatura postepeno raste i njezine posljedice bi se mogle osjetiti prilično brzo, pogotovo za vinogradare.
Posebno je zabrinjavajuće ako se ta suša produži na ljeto. Posljedice sušnih ljeta osjete se u najjužnijim krajevima iz godine u godinu. Sušna razdoblja posebno utječu na kakvoću grožđa, naznačio je Vlatković za savjetodavna.hr. Bijelo grožđe gubi kiselost, a crno boju i tanine što dodatno šteti proizvodnji vina.
Prosječna temperatura postepeno raste i njezine posljedice bi se mogle osjetiti prilično brzo, pogotovo za vinogradare.
Posebno je zabrinjavajuće ako se ta suša produži na ljeto. Posljedice sušnih ljeta osjete se u najjužnijim krajevima iz godine u godinu. Sušna razdoblja posebno utječu na kakvoću grožđa, naznačio je Vlatković za savjetodavna.hr. Bijelo grožđe gubi kiselost, a crno boju i tanine što dodatno šteti proizvodnji vina.
koja je budućnost vinogradarstva?
Ne predviđa se kraj klimatskim promjenama. "Na prvu loptu, u prvoj polovici 2024. očekuju se sličnosti s vremenom od 2023., a 2. polovica 2024. je još nejasna, naravno. Temperature će u prosjeku rasti. Tu nema rasprave. Oborina se očekuje kao i lani, ali samo u prosjeku, ne u raspodjeli! Tu je jedno od glavnih efekata recentnih klimatskih promjena“, rekao je Grisogono.
Vinogradarstvo se kroz godine mijenja sukladno vremenskim prilikama. Jedna od tih promjena je uranjivanje dozrijevanja vinove loze. „Grožđe zrije ubrzano pa se berba treba planirati već u prvoj dekadi, krajem kolovoza ili početkom rujna. Nekada je to bilo krajem rujna. Znači gotovo 21 dan ranije u odnosu na 1990-e“, rekao je Kutnjak koji se bavi vinogradarstvom i vinarstvom od 1988. godine.
„Upitna je ubuduće sama proizvodnja grožđa. Sve više vinograda je bolesno, vremenski uvjeti su neumoljivi, pa nam je opstanak proizvodnje vina, u tom smislu, vrlo kratkog vijeka“, skeptično je kazao Kutnjak. No, nova vremena donose nove prilagodbe. Potrebno je očuvati tradiciju vinogradarstva, a prvi korak je edukacija o problemu. Što je sljedeći?
Vinogradarstvo se kroz godine mijenja sukladno vremenskim prilikama. Jedna od tih promjena je uranjivanje dozrijevanja vinove loze. „Grožđe zrije ubrzano pa se berba treba planirati već u prvoj dekadi, krajem kolovoza ili početkom rujna. Nekada je to bilo krajem rujna. Znači gotovo 21 dan ranije u odnosu na 1990-e“, rekao je Kutnjak koji se bavi vinogradarstvom i vinarstvom od 1988. godine.
„Upitna je ubuduće sama proizvodnja grožđa. Sve više vinograda je bolesno, vremenski uvjeti su neumoljivi, pa nam je opstanak proizvodnje vina, u tom smislu, vrlo kratkog vijeka“, skeptično je kazao Kutnjak. No, nova vremena donose nove prilagodbe. Potrebno je očuvati tradiciju vinogradarstva, a prvi korak je edukacija o problemu. Što je sljedeći?
PROMJENE U VINOGRADARSKOM SEKTORU U VREMENU KLIMATSKIH PROMJENA: KAKO PRILAGODBE DONOSE SLATKE PLODOVE
Edward VII. rekao je kako čovjek vino ne pije, već ga miriše, promatra, kuša, promiješa u ustima i priča o njemu. Ta njegova izreka govori dosta o tome koliko je važna sama kultura vina, da ono ne predstavlja samo ispijanje nekakve tekućine, već predstavlja trenutak uživanja, potičući i raspravu. Kako bi se ta kultura vina očuvala, sve se više govori o prilagodbi uzgoja vinove loze klimatskim promjenama koje im prijete sa svih strana.
Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu objavila je Vodič za prilagodbu vinogradarske proizvodnje klimatskim promjenama u kojemu je objasnila kako na fenofaze, odnosno faze rasta i razvoja, presudan utjecaj imaju temperatura, svjetlost i vlaga. Upravo su ti čimbenici oni koji se prilagodbom pokušavaju održavati na adekvatnoj razini kako bi proces proizvodnje vina bio uspješan. Velike promjene se tako moraju napraviti u ampelotehničkim zahvatima, koji podrazumijevaju radne operacije koje se izvode na vinovoj lozi tokom cijele vegetacijske godine, a u nju spadaju rezidba, plijevljenje, pinciranje, zalamanje i vršikanje. Njihovo je značenje opisano u grafici pored teksta. Ipak, to nije dovoljno, pa se moraju poduzeti mnoge druge vrste prilagodbe. |
|
Suočavanje sa visokim temperaturama
U određenim područjima grožđe se uzgaja na niskom stablu, kako bi se povećala izloženost grožđa visokim temperaturama, jer su tijekom dana temperature više blizu površine tla. Povećanje visine stabla izložit će grožđe nešto nižim temperaturama i iako veća visina stabla vjerojatno neće značajno odgoditi berbu, mogla bi minimizirati potencijalne štete od mraza i toplinskih valova. Ipak, tijekom ljetnih razdoblja postoji velika doza straha od prevelike ekspozicije suncu pa od pomoći može biti i ne skidanje lišća oko zone grožđa kako bi to lišće stvaralo hlad plodovima. Upravo na to ukazuje Zdenko Vrbanek, vinogradar iz Zorkovca Vivodinskog. |
“Preporučljivo je da mi vinogradari u nekim fazama od sredine srpnja radimo deformaciju, to jest skidanje viška lišća da bi grožđe bilo više osunčano. No, to sad ne možemo raditi zbog prevelike vrućine koja uzrokuje opekline na grožđu”, navodi Zdenko Vrbanek. Dodaje kako grožđe ne izlažu suncu i samim time se smanjuje mogućnost da grožđe nakupi više šećera, što je potrebno i poželjno za što kvalitetnije vino. |
prilagodba berbom
Josip Vrbanek, vinogradar iz Obreža Vivodinskog, ističe kako berba iznenađuje svojom nepredvidnošću, odvijajući se čak dva tjedna kasnije nego što je to obično slučaj.
“Vrijeme berbe je veoma nepredvidivo pa je tako 2023. godine berba bila i dva tjedna kasnije od uobičajenog, a u 2022. je bila desetak dana ranije. Dakle, gotovo mjesec dana odstupaju berbe iz godine u godinu”, rekao je Josip Vrbanek. |
Zbog toga, vinogradari se trebaju odlučiti između dvije vrste berbi. Prva berba je berba u tehnološkoj zrelosti s optimalnim odnosom šećera i ukupne kiselosti, ali u značajno ranijim rokovima od uobičajenih, uz rizik branja aromatski i fenolno nezrelog grožđa. Druga berba je berba u trenutku fenolne odnosno aromatske zrelosti, ali s previsokim sadržajem alkohola i preniskim razinama ukupne kiselosti.
Strojna berba omogućuje vinogradarima brzu intervenciju (danju i noću), dok su sustavi ručne berbe restriktivniji po tom pitanju. No, ručna berba omogućuje branje grožđa u više navrata, imajući u vidu variranje stupnja zrelosti grožđa. Od pomoći može biti i noćna berba, koja uz skraćivanje prenošenja grožđa od vinograda do podruma, može osigurati nižu temperaturu sirovine kako bi se izbjegli neželjeni procesi oksidacije, ali i degradacije važnih aromatskih spojeva grožđa.
Strojna berba omogućuje vinogradarima brzu intervenciju (danju i noću), dok su sustavi ručne berbe restriktivniji po tom pitanju. No, ručna berba omogućuje branje grožđa u više navrata, imajući u vidu variranje stupnja zrelosti grožđa. Od pomoći može biti i noćna berba, koja uz skraćivanje prenošenja grožđa od vinograda do podruma, može osigurati nižu temperaturu sirovine kako bi se izbjegli neželjeni procesi oksidacije, ali i degradacije važnih aromatskih spojeva grožđa.
održavanje tla
Sve više preporuča se plitka obrada tla ili zatravljivanja, u skladu s tipom tla i klimatskim uvjetima. Plitka obrada tla korisna je jer ograničava evaporaciju i na takav način umanjuje štetno djelovanje ljetnih suša, a može biti od koristi i tijekom intenzivnih kišnih perioda poboljšavajući vodni kapacitet tla i ograničavajući bujnost vinove loze.
Ostale metode uključuju tehnike zastiranja (malčiranja) tla. Ono ima za cilj smanjiti upotrebu herbicida, to jest kemijskog sredstva koja ubija biljke ili im zaustavlja rast, ali se također proučava i potencijalni učinak zastiranja na smanjenje evapotranspiracije tla kako bi se izbjegao vodni stres na vinovu lozu tijekom sušnih perioda. Osim toga, ono pomaže sprječavanju erozivnih procesa te smanjuje gubitak vode i mineralnih tvari iz tla, nastalih uslijed učestalih obilnih oborina.
Zbog prevelike vlage i kiše, nije uvijek lako izbjeći prijetnje i od pojave nametnika i plijesni.
“Prevelika količina kiše rezultira pucanjem bobica, ali u vinogradu i svaka bolest gotovo počinje od prevelike vlage i padalina. Stoga je prskanje tla učestalije, čak i sa skupljim materijalima, a prije dvadesetak godina prskali smo vinograde šest do sedam puta, sada moramo deset. To ostavlja i neke nepoželjne posljedice.”, rekao Zdenko Vrbanek.
Ostale metode uključuju tehnike zastiranja (malčiranja) tla. Ono ima za cilj smanjiti upotrebu herbicida, to jest kemijskog sredstva koja ubija biljke ili im zaustavlja rast, ali se također proučava i potencijalni učinak zastiranja na smanjenje evapotranspiracije tla kako bi se izbjegao vodni stres na vinovu lozu tijekom sušnih perioda. Osim toga, ono pomaže sprječavanju erozivnih procesa te smanjuje gubitak vode i mineralnih tvari iz tla, nastalih uslijed učestalih obilnih oborina.
Zbog prevelike vlage i kiše, nije uvijek lako izbjeći prijetnje i od pojave nametnika i plijesni.
“Prevelika količina kiše rezultira pucanjem bobica, ali u vinogradu i svaka bolest gotovo počinje od prevelike vlage i padalina. Stoga je prskanje tla učestalije, čak i sa skupljim materijalima, a prije dvadesetak godina prskali smo vinograde šest do sedam puta, sada moramo deset. To ostavlja i neke nepoželjne posljedice.”, rekao Zdenko Vrbanek.
navodnjavanje
Navodnjavanje je proces koji može ublažiti utjecaj visokih temperatura, suše i visokog svjetlosnog intenziteta na dozrijevanje grožđa. No, izvori vode na području Mediterana izrazito su ugroženi. Kako bi se nadoknadila smanjena opskrba vodom i ublažile posljedice globalnog zagrijavanja, u novije se vrijeme sve češće razmišlja o recikliranju, to jest ponovnoj upotrebi vode za navodnjavanje kako bi se smanjili troškovi opskrbe vodom.
Sustav navodnjavanja kapanjem pruža najbolju moguću kontrolu nad upravljanjem vodom, iako je skup za postavljanje. Ovim sustavom vinogradar može kontrolirati točnu količinu vode koju svaki trs dobiva. Danas se sve češće koriste različite strategije deficitarnog navodnjavanja, kao što su djelomično isušivanje korijena, navodnjavanje s kontinuiranim deficitom i regulirano deficitarno navodnjavanje. Ipak, valja biti oprezan jer navodnjavanje može dovesti do nakupljanja soli u vinogradarskim tlima, kada zimska kiša nije dovoljna za ispiranje soli iz tla, što je nepovoljno za grožđe.
Sustav navodnjavanja kapanjem pruža najbolju moguću kontrolu nad upravljanjem vodom, iako je skup za postavljanje. Ovim sustavom vinogradar može kontrolirati točnu količinu vode koju svaki trs dobiva. Danas se sve češće koriste različite strategije deficitarnog navodnjavanja, kao što su djelomično isušivanje korijena, navodnjavanje s kontinuiranim deficitom i regulirano deficitarno navodnjavanje. Ipak, valja biti oprezan jer navodnjavanje može dovesti do nakupljanja soli u vinogradarskim tlima, kada zimska kiša nije dovoljna za ispiranje soli iz tla, što je nepovoljno za grožđe.
zaštita od mraza
“U zadnjih sedam godina imali smo tri godine mraz, a prije toga dvadeset godina nije bilo mraza”, rekao je Zdenko Vrbanek, ističući i važnost zaštite od mrazova, koja teče u dva smjera. Pasivna zaštita uključuje neizravne metode (izbor vinogradarskoga položaja, tehnike rezidbe) koje se provode unaprijed kako bi se smanjila osjetljivost vinograda na oštećenja od mraza, a aktivna zaštita korištenje je izravnih metoda (vjetrenjača, grijača, rasprskivača), primijenjenih neposredno prije ili tijekom pojave mraza.
Ipak, tu se vinogradari najviše mogu uzdati u osiguranje sufinancirano od strane Europske Unije, kako bi zaštitili svoje vinograde i od mraza, ali i od tuča.
“Svi su nam nasadi osigurani kod osiguravajuće kuće protiv mraza i tuče, ali osiguravajuće kuće osiguravaju samo urod, a ne nasad. Tuča može napraviti istovremeno štetu i na urodu i na nasadu i ako bude ekstremnija, dvije godine ne možemo očekivati isti urod, količinski, kao u normalnim uvjetima, ali jednostavno iz najgoreg izvučemo ono najbolje pa imamo barem plaćeno grožđe za tu godinu i uloženi novac i na neki način smo na pozitivnoj nuli”, zaključio je Zdenko Vrbanek.
Ipak, tu se vinogradari najviše mogu uzdati u osiguranje sufinancirano od strane Europske Unije, kako bi zaštitili svoje vinograde i od mraza, ali i od tuča.
“Svi su nam nasadi osigurani kod osiguravajuće kuće protiv mraza i tuče, ali osiguravajuće kuće osiguravaju samo urod, a ne nasad. Tuča može napraviti istovremeno štetu i na urodu i na nasadu i ako bude ekstremnija, dvije godine ne možemo očekivati isti urod, količinski, kao u normalnim uvjetima, ali jednostavno iz najgoreg izvučemo ono najbolje pa imamo barem plaćeno grožđe za tu godinu i uloženi novac i na neki način smo na pozitivnoj nuli”, zaključio je Zdenko Vrbanek.
uvođenje novih sorti
Ipak, uvođenje novih sorti i nije toliko omiljeno vinogradarima iz više razloga. Josip Vrbanek spominje jedan od tih razloga, a to je činjenica da je teško mijenjati sortiment jer vinogradi obično imaju vijek trajanja i preko trideset godina. Osim toga, veliku ulogu ima i tradicija.
“Iako se može dobiti križanac koji će biti otporniji na klimatske promjene, trenutno se uvođenjem novih sorti ne može prilagoditi u nekim normalnim okvirima, a da se ne narušava tradicija, očekivanje kupaca i slično”, navodi Zdenko Vrbanek. Prema tome, razvijene otporne sorte koje su pogodne za uzgoj u umjereno toplim regijama, zbog povezanosti tih regija sa tradicionalnim sortama, teže se prihvaćaju. Svi ovi načini prilagodbe vinogradarima zadaju velike i financijske troškove, ali i vremenske. Ne postoji konkretna tehnologija koja bi im izravno mogla pomoći u borbi sa klimatskim promjenama. No, postoje tehnologije koje barem u manjoj mjeri mogu pridonijeti. “Uskoro planiramo nabaviti meteostanicu kako bismo bolje mogli pratiti uvjete u vinogradu. Ona će nam pomoći da bolje definiramo i predvidimo temperature i količinu vlage i padalina i tako ćemo znati u kojem smjeru prilagodbe moramo krenuti”, navodi Josip Vrbanek. |
Ova metoda prilagodbe uključuje provođenje introdukcijskih pokusa kojima je potrebno utvrditi svojstva sorta koje se planiraju uvesti te sličnost i razlike u odnosu na stil i kvalitetu vina koje je tipično za neko područje.
Prve generacije otpornih sorta razvijene su neposredno nakon pojave filoksere, plamenjače i pepelnice vinove loze križanjem američkih vrsta loza sa sortama europske vinove loze. Križanjem su postupno stvarane nove generacije otpornih sorta kod kojih je zadržana otpornost na gljivične bolesti uz postupno unaprjeđenje kvalitete. “Generalno su crne sorte malo otpornije i imaju deblju kožicu pa mogu podnijeti više kiše, vlage, sunca jer imaju prirodno u kožicama antioksidanse i tanine, tako da su otpornije na sunce, no to ne može u potpunosti riješiti problem”, navodi Zdenko Vrbanek. Dodaje kako su najotpornije sorte muškat i traminac. Njih se može saditi u Hrvatskoj, ali prilagodba klimatskim promjenama uvođenjem sorti koje su karakteristične za druge zemlje nije uvijek lako izvesti jer karakteristike i osobine vina mogu biti drukčije. |
U Hrvatskoj postoji nekoliko projekata koji se bave prilagodbom vinogradarstva klimatskim promjenama, poput CroViZone, projekti VITLIC i SWALDRIC. Ipak, mnogi vinogradari ističu da se te promjene i prilagodbe moraju usmjeriti na utjecaj klimatskih promjena, a ne na utjecaj klimatskih posljedica.
U Hrvatskoj postoji nekoliko projekata koji se bave prilagodbom vinogradarstva klimatskim promjenama, poput CroViZone, projekti VITLIC i SWALDRIC. Ipak, mnogi vinogradari ističu da se te promjene i prilagodbe moraju usmjeriti na utjecaj klimatskih promjena, a ne na utjecaj klimatskih posljedica.
VINSKA MAGIJA: PUTOVANJE SVIJETOM AROMA I ŠETNJA POVJEŠĆU KROZ VINSKI TURIZAM
U Hrvatskoj, svaki vinograd predstavlja čudesno stvaralaštvo prirode, s bogatstvom vina visoke kvalitete, zaštićenog zemljopisnog podrijetla i paletom raznovrsnosti. Boje, ljupkost i precizni omjeri sastojaka postaju poetična simfonija koju priroda i ljudi zajedno sklupčavaju u lozi, a podrumari, poput majstora, unose dušu u svaki gutljaj, stvarajući nezaboravno putovanje kroz vinsku eksploziju okusa i doživljaja.
Još davnih godina, Grčki kolonijalisti naselili su područje Istre i obogatili ju znanjem i vještinama vinogradarstva, čija se tradicija bavljenja vinogradarstvom i uzgojem vinove loze nastavila i do danas. U Dalmaciji su pak pronađene amfore, bačve i boce u kojima se čuvalo vino, dokaz da i na tom području postoji duga tradicije vinarstva. Ipak, ne smije se zanemariti ni vinarstvo koje se razvija u kontinentalnim dijelovima Hrvatske.
Upravo su Istra i Dalmacija omiljene turističke destinacije, u kojima se dugi niz godina razvija i posebna vrsta turizma – vinski turizam.
OKUSI OBIČAJA I KULTURE KROZ GUTLJAJE VIN A
Vinski turizam je podvrsta gastronomskog turizma, koja uključuje posjet vinogradima, vinarijama, vinskim festivalima i događanjima gdje su kušanje i doživljaj vina primarni motivirajući faktori. Uz vino, za potpuni doživljaj turističkog iskustva nudi se i lokalna hrana koja omogućuje turistima da upoznaju običaje, kulturu i ljude koji se bave vinarstvom.
Uz razvoj vinskog turizma, započeo je i razvoj vinskih cesta. Vinske ceste prolaze kroz vinorodna područja i uključuju vinograde, vinarije, kušaonice, smještajne objekte, i druge objekte turističke namjene. Najpoznatija regija u Hrvatskoj po vinskim cestama je Istra.
Upravo su vinske ceste utjecale na razvitak jedne od najpopularniji turističkih aktivnosti – wine and walk.
Uz razvoj vinskog turizma, započeo je i razvoj vinskih cesta. Vinske ceste prolaze kroz vinorodna područja i uključuju vinograde, vinarije, kušaonice, smještajne objekte, i druge objekte turističke namjene. Najpoznatija regija u Hrvatskoj po vinskim cestama je Istra.
Upravo su vinske ceste utjecale na razvitak jedne od najpopularniji turističkih aktivnosti – wine and walk.
WINE&WALK – SPOJ PIJUCKANJA I ŠETUCKANJA
Ova manifestacija spoj je gastronomije i aktivnog odmora, koja se sastoji od pješačkog pohoda kroz vinograde. Svakih nekoliko kilometara sudionike dočekuju vinari i ostali lokalni proizvođači s gastronomskim poslasticama i vrhunskim vinima. Jedna od najpopularnijih ovakvih tura je Viva Vino, koja se održava u Istri, točnije u Vižinadi.
“Viva Vino je desetkilometarska šetnja gdje se uz dobru zabavu i ugodno društvo, kroz vinograde, maslinike, polja i šumarke može uživati u prirodnim ljepotama i atrakcijama drevne prošlosti”, govore iz Turističke zajednice Vižinada. Dodaju kako ova šetnja ima pet postaja, to jest štaciona, koje su tako nazvane u čast nekadašnje vinske pruge Parenzana.
Turisti na ovakav način mogu kušati mnoga vina koja su specifična za ove regije. Najprepoznatljivija sorta u Istri, ali i u svijetu, je malvazija, a uz nju ističu se i crna vinska sorta teran. Muškat momjanski predstavlja bijelu vinsku autohtonu sortu s područja istarskog sela Momjana. U Dalmaciji su pak poznate sorte vina poput plavca malog, crnog babića, dingača i postupa.
“Viva Vino je desetkilometarska šetnja gdje se uz dobru zabavu i ugodno društvo, kroz vinograde, maslinike, polja i šumarke može uživati u prirodnim ljepotama i atrakcijama drevne prošlosti”, govore iz Turističke zajednice Vižinada. Dodaju kako ova šetnja ima pet postaja, to jest štaciona, koje su tako nazvane u čast nekadašnje vinske pruge Parenzana.
Turisti na ovakav način mogu kušati mnoga vina koja su specifična za ove regije. Najprepoznatljivija sorta u Istri, ali i u svijetu, je malvazija, a uz nju ističu se i crna vinska sorta teran. Muškat momjanski predstavlja bijelu vinsku autohtonu sortu s područja istarskog sela Momjana. U Dalmaciji su pak poznate sorte vina poput plavca malog, crnog babića, dingača i postupa.
Krešo Rogoz, organizator wine and walk tura, ističe važnost kvalitete i autohtonosti vina za ovakvu vrstu turizma.
“Vinoljupci svakodnevno kušaju fina vina i domaćih i stranih proizvođača i samim time za njih treba napraviti posebno vino, recimo Ferko je iskočio iz mase sa Orange od sivog pinota, nešto jedinstveno, a vrhunski. To vino sam koristio na degustacijama za strane privatne klijente koji su svjetski putnici i nakon kušanja su ostali ugodno iznenađeni”, kaže Rogoz.
Osim Istre i Dalmacije, valja spomenuti i Baranju kao područje u kojemu sve više cvjeta vinski turizma, a i sam njezin naziv na mađarskom znači vinska majka, bor – vino i anya – majka. Tina Vlašić, iz Turističke zajednice Baranja, ističe kako je potencijal vinskog turizma u Hrvatskoj velik.
“To se posebno može očitovati u regijama kao što je Baranja, koja je iznimno povoljna za uzgoj vinove loze, a tako i proizvodnju i skladištenje vina. Vinske manifestacije privlače velik broj turista iz cijele Hrvatske, čak i znatno više nego onih lokalnih pa su stoga vrlo korisne za cjelokupnu destinaciju - od lokalnih vinara do iznajmljivača smještaja”, kaže Vlašić. Baranjska regija pruža i jedine zimske wine and walk ture.
“Ove godine organiziramo drugo izdanje Winter Wine & Walka, jedine zimske verzije ovog koncepta u regiji, koji već hvata zamah kao i njegova ljetna inačica. Umjesto po brdu, hoda se nešto kraćom rutom, to jest vinskim prijestolnicama Suzom i Zmajevcem, a sadržajna je ponuda jednako bogata kao i ona ljetna”, dodaje Vlašić.
Sve navedeno dokazuje koliko je vinski turizam važan za autohtonost hrvatskih regija i očuvanje kulture i tradicije. Iz tog razloga, bitno je da se ujedine snage kojima će se, ne samo održavati ovaj trend, već i poboljšati, što mogu u velikoj mjeri otežati opasnosti koje dolaze s klimatskim promjenama.
“Vinoljupci svakodnevno kušaju fina vina i domaćih i stranih proizvođača i samim time za njih treba napraviti posebno vino, recimo Ferko je iskočio iz mase sa Orange od sivog pinota, nešto jedinstveno, a vrhunski. To vino sam koristio na degustacijama za strane privatne klijente koji su svjetski putnici i nakon kušanja su ostali ugodno iznenađeni”, kaže Rogoz.
Osim Istre i Dalmacije, valja spomenuti i Baranju kao područje u kojemu sve više cvjeta vinski turizma, a i sam njezin naziv na mađarskom znači vinska majka, bor – vino i anya – majka. Tina Vlašić, iz Turističke zajednice Baranja, ističe kako je potencijal vinskog turizma u Hrvatskoj velik.
“To se posebno može očitovati u regijama kao što je Baranja, koja je iznimno povoljna za uzgoj vinove loze, a tako i proizvodnju i skladištenje vina. Vinske manifestacije privlače velik broj turista iz cijele Hrvatske, čak i znatno više nego onih lokalnih pa su stoga vrlo korisne za cjelokupnu destinaciju - od lokalnih vinara do iznajmljivača smještaja”, kaže Vlašić. Baranjska regija pruža i jedine zimske wine and walk ture.
“Ove godine organiziramo drugo izdanje Winter Wine & Walka, jedine zimske verzije ovog koncepta u regiji, koji već hvata zamah kao i njegova ljetna inačica. Umjesto po brdu, hoda se nešto kraćom rutom, to jest vinskim prijestolnicama Suzom i Zmajevcem, a sadržajna je ponuda jednako bogata kao i ona ljetna”, dodaje Vlašić.
Sve navedeno dokazuje koliko je vinski turizam važan za autohtonost hrvatskih regija i očuvanje kulture i tradicije. Iz tog razloga, bitno je da se ujedine snage kojima će se, ne samo održavati ovaj trend, već i poboljšati, što mogu u velikoj mjeri otežati opasnosti koje dolaze s klimatskim promjenama.
MASLINA, SIMBOL PLODNOSTI I OTPORNOSTI, U VRTLOGU KLIMATSKIH PROMJENA
Prema staroj dalmatinskoj izreci, maslina je kao majka koja nesebično daje, čak i kada je godinama zapostavljena. Maslina je dio naše najstarije tradicije i povijesti, ona je simbol mira, obiteljskog, kulturnog i prirodnog nasljeđa Mediterana.
Prema izvješću Europske agencije za okoliš, Hrvatska spada među tri europske zemlje s najvećim kumulativnim udjelom šteta od klimatskih promjena u odnosu na gospodarstvo. Klimatske nepogode najviše pogađaju područje Mediterana, na kojemu je zabilježen najveći porast temperature od 1,5 Celzijevih stupnjeva.
KAKO SE MASLINA SUOČAVA S KLIMATSKIM PROMJENAMA?
|
Hrvatski Jadran je poznat po svojim maslinicima koji se najviše uzgajaju na obiteljskim posjedima, a Istra, Kvarner, sjeverna Dalmacija, središnja Dalmacija, južna Dalmacija i Dalmatinsko zaleđe, područja su na kojima se maslina najviše uzgaja i njeguje. U prošlom stoljeću bilo je čak 30 milijuna stabala masline, a danas taj broj sve više opada – jedan od razloga su klimatske promjene. Iako je maslina jedna od najotpornijih kultura, povećanje temperatura i velike suše utječu na uzgoj, berbu i sam plod masline, što se na kraju odražava i na maslinovo ulje. |
Kada nastupi razdoblje suše i kada temperature počnu prelaziti 30 stupnjeva, maslina počinje gubiti vodu iz lišća pa onda uzima vodu iz ploda, koji onda postaje smežuran. Maslina u suši odbacuje cvijet, list i na kraju plod, a ako plod i ostane, randman ulja u njemu je minimalan. U ovakvim uvjetima potrebna je veća količina navodnjavanja, a najviše vode maslini je potrebno u ljetnim razdobljima, posebice u kolovozu. Prema grafu, da se zaključiti kako su padaline, u središtima regija koje uzgajaju maslinu, u tom razdoblju bile uglavnom vrlo slabe i slabe, to jest kiša se pojavljivala samo “u tragovima”, nedovoljno za maslinu. |
|
NAVODNJAVANJE JE KLJUČNO
U primorskom selu Točioniku, maslinar Mato Špilj ima osamdeset osam stabala masline. Ove su godine sve dale ploda, upravo zbog navodnjavanja u pravom trenutku.
“Navodnjavanje je jako važno, ali nije nešto što svaki maslinar ima mogućnost raditi pa u dosta dijelova sela ima puno maslinika koje ove godine nisu dale ništa jer je bila jako sušna godina, a maslinar nisu imali dovoljno vode da bi se s njom borili”, rekao je Špilj.
Zbog nedostatka vlage u plodu, količina ulja u njemu se smanjuje, odnosno mijenja se udio masnih kiselina u maslinovom ulju. Zbog toga, ulje postaje pikantnije i gorče.
“Masline treba zalijevati obilno, ali rijetko jer puno vode može destabilizirati maslinu pa ju vremenske nepogode mogu izvrnuti”, rekao je Špilj i dodao kako za jednu maslinu treba više od dvjesto litara vode.
Osim toga, posljednjih sto godina maslina u prosjeku cvjeta sedam dana ranije nego prije, a plodovi masline sazrijevaju i po petnaest dana ranije, a zbog toga je prinos manji. Manja je i proizvodnja maslinovog ulja, zbog čega ga na tržištu ima manje, a cijene su sve više.
“Vjerujem da je ovo najranije nego što su masline ikada cvjetale, ali isto tako smatram da nema mjesta za brigu, samo sve treba napraviti na vrijeme jer poslije je kasno za ponovni uzgoj”, navodi Špilj. Dodaje i kako je teško sada napraviti nešto čime bi se ranije cvjetanje zaustavilo.
OBORINE MOGU BITI I NEPRIJATELJ
Osim suša, sve češći problem predstavljaju velike količine oborina u kratkom vremenu, čime se povećava razina mora. Podigne li se razina mora za pola metra, Hrvatska bi mogla izgubiti više od 100 milijuna četvornih metara obale. Ugroženo bi bilo više od desetak gradova i urbanih područja na hrvatskim obalnim otocima i kopnu, te važna poljoprivredna područja na obali, uključujući dolinu rijeke Neretve i ravnicu Ravnih Kotara, gdje se nalaze brojni maslinici.
Iako je teško maslinu učiniti potuno nedjelotvornom, sve je lakše uvidjeti kako su visoke temperature, obilne kiše pa čak i vjetrovi, oduzele njezinu punu snagu i mogućnosti. Maslinari će u budućnosti trebati poduzimati određene mjere i uvoditi nove tehnologije i alate, kako bi spasili svoje masline i ljepotu maslinovog ulja kakvo poznajemo.
Iako je teško maslinu učiniti potuno nedjelotvornom, sve je lakše uvidjeti kako su visoke temperature, obilne kiše pa čak i vjetrovi, oduzele njezinu punu snagu i mogućnosti. Maslinari će u budućnosti trebati poduzimati određene mjere i uvoditi nove tehnologije i alate, kako bi spasili svoje masline i ljepotu maslinovog ulja kakvo poznajemo.
otpor masline
Maslina je izuzetno otporna biljka koja pokazuje svoju izdržljivost i sposobnost preživljavanja čak i u teškim uvjetima. Ova biljka može opstati unatoč nepovoljnim okolnostima, kao što su suša, visoke temperature ili loše kvalitete tla. Njena sposobnost da se prilagodi različitim uvjetima čini je iznimno važnom u poljoprivredi. Na interaktivnoj slici možete vidjeti koji su to uvjeti potrebni za razvoj masline. Klimatske promjene predstavljaju izazov za maslinarstvo jer donose nepredvidljive uvjete. Ovi promjenljivi uvjeti često rezultiraju slabim prinosima. Ako maslinari ne poduzmu prilagodbe, mogu očekivati slabe rezultate u proizvodnji maslina. Implementacija prilagodbi, poput sustava navodnjavanja i primjerene gnojidbe, može značajno doprinijeti održivosti maslinarstva. Navodnjavanje pomaže nadoknaditi nedostatak oborina, dok primjerena gnojidba osigurava potrebne hranjive tvari za rast biljaka. Ove prakse ne samo da pomažu u suočavanju s izazovima nepredvidljive klime, već i podržavaju dugoročnu stabilnost i produktivnost maslinarskog sektora. |
|
LOŠE GNOJIVO-GLAVNI NEPRIJATELJ MASLINARSTVA?
edan od načina prilagodbe jest i gnojidba, odnosno promjena u gnojivu koje se koristi. Poznato je kako je jedan od važnih preduvjeta kvalitetnog i zdravog ploda masline ishrana, kojom se osigurava pravilan rast i razvoj. Gnojidba maslina tako je zapravo izuzetno bitna praksa koje se najčešće provodi u jesenskim ili zimskim mjesecima. Izuzetno je potrebno gnojiti masline upravo u navedenim mjesecima kako bi se osigurala dovoljna količina hranjivih tvari u zimskim mjesecima, što uvelike utječe na idući ciklus. Zbog, sve sušnijih ljeta, sve manje hranjivih tvari uspijeva se akumulirati prirodno. Manjak vlage, otežava proces fotosinteze i prirodne proizvodnje.
Zato su redovite gnojidbe tla izuzetno potrebne, trenutno više no ikad. Najoptimalnija gnojiva za gnojenje maslina u jesen su organsko-mineralna gnojiva. Ona sadrže spojeve organskih tvari i mineralnih gnojiva. Međutim, organsko mineralna gnojiva mogu biti veliki neprijatelj okoliša ukoliko se ne koriste odgovorno. Nužno je kupovati gnojiva koja sadrže što veći udio fosfora i kalija, koje nazivamo i plemenitim plinovima za biljke.
Često takva gnojiva skraćeno zovemo i EFF (eco-friendly fertilizers), a njihov je cilj smanjenje emitacije dušikovog oksida ili nitrata, optimalnije održavanje pH vrijednosti tla, i poboljšanje držanja kapaciteta vode u tlu. Međutim, istraživanja su pokazala kako su navedena gnojiva mnogo teža za proizvesti te samim time koštaju 2.5 do 8 puta više od običnih gnojiva. Zbog toga je njihova uporaba i dalje umanjena, a sve teži uvjeti poljoprivrednika umanjuju mogućnosti implementacije takvih gnojiva.
Korištenjem nekvalitetnih i umjetnih gnojiva maslinari direktno pridonose zagađivanju okoliša, čime štete vlastitoj poljoprivrednoj grani.
Zato su redovite gnojidbe tla izuzetno potrebne, trenutno više no ikad. Najoptimalnija gnojiva za gnojenje maslina u jesen su organsko-mineralna gnojiva. Ona sadrže spojeve organskih tvari i mineralnih gnojiva. Međutim, organsko mineralna gnojiva mogu biti veliki neprijatelj okoliša ukoliko se ne koriste odgovorno. Nužno je kupovati gnojiva koja sadrže što veći udio fosfora i kalija, koje nazivamo i plemenitim plinovima za biljke.
Često takva gnojiva skraćeno zovemo i EFF (eco-friendly fertilizers), a njihov je cilj smanjenje emitacije dušikovog oksida ili nitrata, optimalnije održavanje pH vrijednosti tla, i poboljšanje držanja kapaciteta vode u tlu. Međutim, istraživanja su pokazala kako su navedena gnojiva mnogo teža za proizvesti te samim time koštaju 2.5 do 8 puta više od običnih gnojiva. Zbog toga je njihova uporaba i dalje umanjena, a sve teži uvjeti poljoprivrednika umanjuju mogućnosti implementacije takvih gnojiva.
Korištenjem nekvalitetnih i umjetnih gnojiva maslinari direktno pridonose zagađivanju okoliša, čime štete vlastitoj poljoprivrednoj grani.
Prema istraživanjima u Italiji koje se provodilo u periodu od 2010. do 2021. dokazano je da je proces gnojidbe imao najveći utjecaj pri akumulaciji ispušnih plinova., što dodatno pokazuje malu implementaciju EFF-a. U istraživanju je dokazano je kako organski fitosanitetni tretmani mogu uvelike pomoći u smanjenju emisije stakleničkih plinova. Gotovo 30 posto bioloških materijala koji svake godine završava na odlagalištima čime se emitiraju metalni staklenički plinovi koji su 20 puta jači od ugljikovog dioksida. Stoga je ključna proizvodnja komposta; smanjuje se količina kupnje umjetnih gnojiva, ali i troškovi odvoženja otpada. Bitno je da kompost bude proizveden od namirnica biljnog podrijetla jer takve namirnice hrane biljke bez proizvodnje štetnih plinova.
Otpad se osim, konzumacijom hrane, stvara dodatno i proizvodnjom maslinovog ulja i drugim metodama obrade maslina. Prilikom proizvodnje maslinovog ulja proizvode se komina i otpadne vode. Hrvatska godišnje proizvede 30000 tona maslina od čega nastaje 12000 tona komine, koja djeluje nepovoljno na sastav tla i rast biljaka, te se dodatno priključuje otpadu prehrambene industrije.
Manjim otpuštanjem otpadnih sadržaja i korištenjem štetnih gnojiva, a većom količinom kompostiranja maslina i reciklažom postižu se povoljniji uvjeti za okoliš i sprječava direktan utjecaj poljoprivrede na klimatske promjene.
Otpad se osim, konzumacijom hrane, stvara dodatno i proizvodnjom maslinovog ulja i drugim metodama obrade maslina. Prilikom proizvodnje maslinovog ulja proizvode se komina i otpadne vode. Hrvatska godišnje proizvede 30000 tona maslina od čega nastaje 12000 tona komine, koja djeluje nepovoljno na sastav tla i rast biljaka, te se dodatno priključuje otpadu prehrambene industrije.
Manjim otpuštanjem otpadnih sadržaja i korištenjem štetnih gnojiva, a većom količinom kompostiranja maslina i reciklažom postižu se povoljniji uvjeti za okoliš i sprječava direktan utjecaj poljoprivrede na klimatske promjene.
kap po kap - navodnjavanje u spas
U maslinarstvu, nedostatak kiše u Mediteranskom području predstavlja ozbiljan problem. Iako maslina može izdržati visoke temperature, sa sušama se bori. Raspored oborina postaje sve nepravilniji. Vrijeme u godini kada se plod najintenzivnije razvija su postala sušna razdoblja. Iako maslina može uspjeti dati neki plod i bez dodatnog zalijevanja, postizanje visokih i kvalitetnih prinosa često zahtijeva dodatno navodnjavanje.
Pogledajte sljedeći video koji objašnjava proces navodnjavanja:
Pogledajte sljedeći video koji objašnjava proces navodnjavanja:
Ako se sustav navodnjavanja pažljivo upravlja i primjenjuje s preciznim rasporedom tijekom sezone, moguće je ostvariti povećane prinose tijekom dugog razdoblja, zadržavajući visoku kvalitetu.
Međutim, korištenje ove korisne prilagodbe donosi svoje izazove.
Jedan od njih je značajna potrošnja pitke vode, prema podacima NIR analize iz 2022. godine. Većina maslinika u Hrvatskoj trenutačno se zalijeva vodom iz vodovoda, što ne samo da stvara pritisak na opskrbu pitkom vodom, već i povećava troškove proizvodnje zbog visokih cijena vode.
Kao odgovor na ovaj problem, preporučuju izgradnju umjetnih rezervoara i distribucijskih sustava kako bi se voda dovela do krajnjih korisnika, umjesto korištenja pitke vode za navodnjavanje.
Međutim, korištenje ove korisne prilagodbe donosi svoje izazove.
Jedan od njih je značajna potrošnja pitke vode, prema podacima NIR analize iz 2022. godine. Većina maslinika u Hrvatskoj trenutačno se zalijeva vodom iz vodovoda, što ne samo da stvara pritisak na opskrbu pitkom vodom, već i povećava troškove proizvodnje zbog visokih cijena vode.
Kao odgovor na ovaj problem, preporučuju izgradnju umjetnih rezervoara i distribucijskih sustava kako bi se voda dovela do krajnjih korisnika, umjesto korištenja pitke vode za navodnjavanje.
Također, osiguravanje sustava navodnjavanja zahtjeva značajna financijska ulaganja, obuhvaćajući troškove nabave i održavanja raznovrsne mehaničke opreme.
Cijena navodnjavanja može značajno varirati ovisno o različitim faktorima, uključujući veličinu površine koja se navodnjava, vrstu navodnjavanja, dostupnost vode i korištene tehnologije.
Također, troškovi uključuju nabavu i instalaciju sustava navodnjavanja, održavanje opreme, troškove energije ili vode, te ponekad i troškove sustava za pročišćavanje vode.
Iz tog razloga financijske su pripomoći države od velikog značaja za naše maslinare.
Cijena navodnjavanja može značajno varirati ovisno o različitim faktorima, uključujući veličinu površine koja se navodnjava, vrstu navodnjavanja, dostupnost vode i korištene tehnologije.
Također, troškovi uključuju nabavu i instalaciju sustava navodnjavanja, održavanje opreme, troškove energije ili vode, te ponekad i troškove sustava za pročišćavanje vode.
Iz tog razloga financijske su pripomoći države od velikog značaja za naše maslinare.
prilagodbe koštaju - a tko će to platit'?
Maslinar Franjo Hrvojević koji se brine o 100 stabala maslina u Kozarama, mjestu pokraj Tribunja kaže da „Od mogućih poticaja, najvažniji je financijski poticaj koji država pruža ukoliko se prijaviš i osvojiš natječaj.“ Dakle prakse financiranja i potpora poljoprivrednika igra bitnu ulogu.
Publikacija koja se bavi doprinosu ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbi navodi kako poljoprivrednici teško mogu samostalno obnoviti oštećeni poljoprivredni potencijal nakon ekstremnih prirodnih događaja. Bez odgovarajuće potpore, većina gospodarstava bi se suočila s dugim ili trajnim prekidom poljoprivredne proizvodnje. Online aplikacija E-savjetovanja omogućuje uključivanje u otvorena javna savjetovanja u postupku donošenja zakona, drugih propisa i akata. Prema njihovim podacima natječaji za obnovu poljoprivrednog zemljišta i potencijala (TOP 5.2.1.) raspisuju se svake godine. Obično se objavljuju dva puta godišnje, što ukazuje na učestalost katastrofalnih događaja i potrebu poljoprivrednika da osiguraju kontinuitet proizvodnje. Publikacija Maslinar izvijestila je o takvoj jednoj izvanrednoj financijskoj potpori iz 2023. godine u iznosu od 4 milijuna eura. Navedeno je da će potpora biti isplaćena poljoprivrednicima s prijavljenom štetom na prinosu poljoprivrednih kultura. Mirko Mišura, maslinar iz Benkovca rekao je da „Ministarstvo poljoprivrede i APPRRR (agencija za plaćanje u poljoprivredi) kroz razne mjere i poticaje daje potporu. Sredstva su mala, ali bolje i to nego ništa.“ Međutim, nisu svi poljoprivrednici upoznati s takvim potporama. Hrvojević je rekao „Prijava je moguća za sve koji se time bave, ali su ljudi neupućeni za te poticaje. Stoga se malo ljudi i prijavi na natječaj.“ Jedan takav primjer je maslinar Arsen Šupraha s otoka Paga. On kaže „Nikad nismo čuli za potpore zbog klime, a korisne informacije dobivamo samostalnim istraživanjem.“ Tu se susrećemo s problemom manjka informiranosti. |
informiranost - problem je ujedno i rješenje
U Hrvatskoj nedostaje svijest i znanje o prilagodbi na klimatske promjene, posebno među poljoprivrednicima i u prehrambenoj industriji, kaže profesorica Marija Cerjak s Agronomskog fakulteta u publikaciji „Diverzifikacija u maslinarski turizam – odgovor maslinara na klimatske promjene“. Ključno je stvoriti sustav informiranja kako bi se podigla svijest o važnosti prilagodbe. Dobre prakse uključuju projekte koji šire znanje o metodama borbe protiv klimatskih promjena.
Trenutačno postoje neke korisne javno dostupne platforme koje su rezultat nacionalnih i međunarodnih projekata. Navodi AdriAdapt kao jednu od kvalitetnih informacijskih platformi za jadranske lokalne zajednice. Takve platforme stvaraju skupove podataka i djeluju kao informacijski sustavi o prilagodbi klimi.
No, ustanovljeno je da ne postoji dovoljno dobar sustav za informiranje i obrazovanje maslinara o prilagodbi na klimatske promjene. Na koji način se onda maslinari snalaze u kaosu kojeg donose nepredvidljive promjene klime? U sljedećoj infografici prikazane su neke vrste izvora korisnih informacija kojim se maslinari mogu poslužiti.
Trenutačno postoje neke korisne javno dostupne platforme koje su rezultat nacionalnih i međunarodnih projekata. Navodi AdriAdapt kao jednu od kvalitetnih informacijskih platformi za jadranske lokalne zajednice. Takve platforme stvaraju skupove podataka i djeluju kao informacijski sustavi o prilagodbi klimi.
No, ustanovljeno je da ne postoji dovoljno dobar sustav za informiranje i obrazovanje maslinara o prilagodbi na klimatske promjene. Na koji način se onda maslinari snalaze u kaosu kojeg donose nepredvidljive promjene klime? U sljedećoj infografici prikazane su neke vrste izvora korisnih informacija kojim se maslinari mogu poslužiti.
Maslinar Mišura je član udruge Zagrebačkog maslinarskog instituta koji mu je glavni izvor informacija. Kaže da „Udruga organizira razna stručna predavanja gdje predaju vrhunski stručnjaci, maslinari, agronomi, kemičari i drugi.“ Kako bi održao svoj maslinik, tvrdi da stalno mora pratiti savjete stručnjaka i poljoprivredne savjetodavne službe.
Šupraha je naveo „susrete maslinara, predavanja Agencija za poljoprivredu, časopise, Internet i sve medije“ kao izvore informacija.
Upute za poljoprivrednike kako se prilagoditi klimatskim promjenama postoje, bilo od strane države ili privatne osobe. Međutim, upute namijenjene specifično maslinarima nisu još u potpunosti razvijene. Za uspješne prilagodbe, potrebno je unaprjeđenje tih izvora.
Šupraha je naveo „susrete maslinara, predavanja Agencija za poljoprivredu, časopise, Internet i sve medije“ kao izvore informacija.
Upute za poljoprivrednike kako se prilagoditi klimatskim promjenama postoje, bilo od strane države ili privatne osobe. Međutim, upute namijenjene specifično maslinarima nisu još u potpunosti razvijene. Za uspješne prilagodbe, potrebno je unaprjeđenje tih izvora.
MASLINOMANIJA: svijet mirisa i okusa tradicije
Maslina se smatra jednom od najvažnijih i najstarijih namirnica. Poznata je između 5000 i 7000 godina, porijeklom s grčkog otoka Krete. Prema mitologiji, ona je bila dar boginje Atene svojim ljudima, a spominje se i u Bibliji kao i djelima egipatskih civilizacija. Zbog svoje otpornosti i kvalitete, može se reći da je maslina postala i simbolom Sredozemlja, a svoju ostavštinu ima i u Hrvatskoj.
Iako se plod masline uzgaja po čitavom svijetu, najjači proizvođač i dalje ostaje Europska Unija, koja je odgovorna za gotovo 70 % maslinovog ulja u svijetu. Proizvode ga 9 članica, a to su: Španjolska, Italija, Grčka, Portugal, Francuska, Slovenija, Hrvatska, Cipar i Malta. Za svaku od tih zemalja plod masline predstavlja povijesni, industrijski, ali i manje poznati kulturološki značaj.
Dosad se maslinarstvo najviše oslanjalo na berbu i proizvodnju ulja, međutim u mnogim zemljama dolazi do proširenja. Brojni maslinari počinju uviđati mnogo veći potencijal od uobičajene proizvodnje. Maslinarstvo ima potencijal povezati se s još jednom, u Hrvatskoj izuzetno važnom granom, a to je turizam. Upravo spajanjem tih dviju grana nastao je maslinarski turizam ili u svjetskoj literaturi poznat kao olive-oil turizam.
Maslinarski turizam usko je specijalizirana niša namijenjena pojedincima i grupama turista koji su zainteresirani za razgledavanje krajolika pod maslinicima, uzgojem maslina, proizvodnjom maslinovog ulja i konzumacijom kultura maslinarstva općenito. U sljedećoj infografici možete vidjeti neke od najpopularnijih proizvoda turizma maslina.
Najrazvijeniji maslinarski turizam nalazi se u Andaluziji, samome srcu maslinovog ulja. Kao najveći svjetski proizvođač maslinovog ulja u svijetu (čak 64%), Španjolci su već uvelike kapitalizirali kulturološki značaj maslinarstva. Tako se primjerice vrlo lako moguće opustiti uz vožnje kočijama kroz maslinike, uživati u autentičnim andaluzijskim obrocima, te odlaziti u spa rezorte s uljanim masažama gdje turisti mogu saznati više o zdravstvenim benefitima maslinarstva. Osim toga diljem Španjolske postoje i brojni rezorti u kojima posjetitelji mogu degustirati autentična domaća ulja.
istra - dragulj maslinarskog turizma
U Hrvatskoj maslinarski turizam tek počinje otkrivati svoj puni potencijal. Brojni gradovi na moru tek počinju kapitalizirati uspješnost i kulturni značaj maslinarstva, a regija koja se posebno ističe u tome je Istra.
Veliki značaj za maslinarski turizam predstavljaju Ceste maslinovog ulja Istre. Kao što postoje brojne vinske ceste, tako postoje i ceste maslinovog ulja kojima posjetitelji mogu šetati, razgledavati maslinike i saznati više o značaju maslinarstva u Republici Hrvatskoj.
Koliko zapravo Istri znači maslinarstvo, govori i činjenica da su prvi otvorili muzej maslinovog ulja, ujedno nazvan i Kuća Istarskog Maslinovog ulja.
„Interes stranaca je sve veći. Jedan dio to zanima sa stanovišta lokalne kulture i povijesti, tradicije (muzejski dio), a druge kao namirnica u prehrani, posebno zbog svojih pozitivnih zdravstvenih karakteristika“, otkriva Lorena Boljunčić, inicijatorica cijelog projekta Kuće maslinovog ulja.
„Kao i cijeli turizam, gostiju imamo od početka do kraja sezone. Mi radimo cijelu godinu, ali vrhunac je od šestog do devetog mjeseca“, nastavila je Boljunčić.
Kuća maslinovog ulja nije uobičajeni muzej, već sa sobom vuče i razne interaktivne evente i aktivnosti koji posjetitelje privlače čitavu godinu:
„Primamo grupne posjete koji mogu biti od osnovnog paketa (razgled muzeja i vođena degustacija) pa do složenijih koji uključuju i hranu, muziku, kvizove. To mogu biti i posjeti poduzeća, eventi pojedinih kongresa koji se održavaju u Puli, rođendani i slično“, objasnila je Boljunčić.
„Interes stranaca je sve veći. Jedan dio to zanima sa stanovišta lokalne kulture i povijesti, tradicije (muzejski dio), a druge kao namirnica u prehrani, posebno zbog svojih pozitivnih zdravstvenih karakteristika“, otkriva Lorena Boljunčić, inicijatorica cijelog projekta Kuće maslinovog ulja.
„Kao i cijeli turizam, gostiju imamo od početka do kraja sezone. Mi radimo cijelu godinu, ali vrhunac je od šestog do devetog mjeseca“, nastavila je Boljunčić.
Kuća maslinovog ulja nije uobičajeni muzej, već sa sobom vuče i razne interaktivne evente i aktivnosti koji posjetitelje privlače čitavu godinu:
„Primamo grupne posjete koji mogu biti od osnovnog paketa (razgled muzeja i vođena degustacija) pa do složenijih koji uključuju i hranu, muziku, kvizove. To mogu biti i posjeti poduzeća, eventi pojedinih kongresa koji se održavaju u Puli, rođendani i slično“, objasnila je Boljunčić.
je li maslinarski turizam potreban?
Lorena Boljunčić smatra maslinarski turizam ne samo zanimljivim, nego i nužnim:
„Rekla bih da je izuzetno važan za daljnji razvoj, za lakšu prodaju, jer maslinari ne moraju razmišljati kako da svu proizvodnju ulja plasiraju na strana tržišta, već samo dio koji ne prodaju kroz direktnu prodaju u destinaciji.“
Ipak, neki maslinari gledaju na maslinarski turizam s određenom skepsom.
„Mislim da se maslinarstvo već dovoljno cijeni. Najveći problem predstavljaju prekupci i lažni maslinari. Fokus posebne brige treba ići prema manjim obiteljskim gospodarstvima“, objasnio je dugogodišnji maslinar, Ivan Kustura.
Iako ne poriče potencijal koji nosi maslinarski turizam, ne planira se baviti time u budućnosti. Ipak, entuzijasti maslinarskog turizma, kao i njegovi skeptici slažu se u jednome, kvaliteti i posebnosti hrvatskih ulja.
„Maslinarstvo je dio naše tradicije i kulture, ali i kao jedna sve važnija poljoprivredna grana. U Istri su se maslinari opredijelili za proizvodnju vrhunskog ulja, šalju ulja na razna natjecanja i to utječe kako na brand cijele Istre tako i na samu prodaju njihovih ulja“, završila je Lorena Boljunčić.
„Rekla bih da je izuzetno važan za daljnji razvoj, za lakšu prodaju, jer maslinari ne moraju razmišljati kako da svu proizvodnju ulja plasiraju na strana tržišta, već samo dio koji ne prodaju kroz direktnu prodaju u destinaciji.“
Ipak, neki maslinari gledaju na maslinarski turizam s određenom skepsom.
„Mislim da se maslinarstvo već dovoljno cijeni. Najveći problem predstavljaju prekupci i lažni maslinari. Fokus posebne brige treba ići prema manjim obiteljskim gospodarstvima“, objasnio je dugogodišnji maslinar, Ivan Kustura.
Iako ne poriče potencijal koji nosi maslinarski turizam, ne planira se baviti time u budućnosti. Ipak, entuzijasti maslinarskog turizma, kao i njegovi skeptici slažu se u jednome, kvaliteti i posebnosti hrvatskih ulja.
„Maslinarstvo je dio naše tradicije i kulture, ali i kao jedna sve važnija poljoprivredna grana. U Istri su se maslinari opredijelili za proizvodnju vrhunskog ulja, šalju ulja na razna natjecanja i to utječe kako na brand cijele Istre tako i na samu prodaju njihovih ulja“, završila je Lorena Boljunčić.
„Prednost postoji najviše u pogledu mikro klime regija, tako imamo više specifičnih i vezanih sorti koje, uz tradicionalnu obradu daju vrhunske rezultate, na žalost ne i količine s kojima bi se mogli bolje pozicionirati u svjetskim okvirima“, složio se Kustura.
I zaista, hrvatska ulja su ostvarila prilično zavidne uspjehe. Hrvatska se može pohvaliti s čak pet maslinovih ulja s oznakom izvornosti u EU: ulje Cresa, Korčule, Šolte, Krka i Istarsko ekstra djevičansko. Na prestižnom natjecanju New York Olive Oil Competition, Hrvatska je 2021. osvojila čak 67 zlatnih i 20 srebrnih medalja, što je Hrvatsku stavilo kao četvrtu najbolju na svijetu u proizvodnji maslinovih ulja. |