Može li hrvatska filmska industrija dostići svoju staru slavu? Nekadašnji velikan Jadran film obilježio je hrvatsku kinematografiju, no s utemeljenjem Hrvatske kao suvremene države ovaj velikan je doživio žestok pad pa sada umjesto dobiti bilježi samo gubitke. Opće je poznata izreka da Hrvatska radi filmove za festivale, a ostale države za publiku, no ako ćemo biti optimistični mnogi smatraju da će upravo streaming platforme preporoditi hrvatski film. Pa kako stoji hrvatska filmska industrija danas i ima li potencijala za daljnji razvoj?
GLEDANOST HRVATSKIH FILMOVA U KINIMA
Gledanost hrvatskih filmova može se razlikovati ovisno o različitim faktorima kao što su filmski žanr, kvaliteta produkcije, te prisutnost poznatih glumaca ili redatelja.
Prema popisu najgledanijih hrvatskih filmova u kinima od 2010. do 2019. rekord drži komedija Svećenikova djeca koji je režirao Vinko Brešan. U prvom vikendu prikazivanja film je oborio rekord gledanosti uz 33.759 gledatelja, te tako ostvario najuspješnije kino otvaranje hrvatskog filma. Početkom sedmog tjedna prikazivanja filma u kinima, Svećenikovu djecu pogledalo je ukupno 155.139 gledatelja čime je postao jedan od najgledanijih domaćih filmova u 21. stoljeću. Dječji hrvatski filmovi izrazito su popularni u hrvatskoj kinematografiji. Tako je dječji film Šegrt Hlapić drugi najgledaniji film u kinima od 2010. do 2019. koji se danas može pogledati na mnogim streaming servisima. Ostali dječji filmovi koji su također postigli veliku gledanost u kinima su Koko i duhovi, Zagonetni dječak i Uzbuna na zelenom vrhu.
Komedija Sonja i bik koji je režirala Vlatka Vorkapić treći je najgledaniji film u kinima od 2010. do 2019. Veliku gledanost u kinima postigao je i film Larin izbor: Izgubljeni princ koji je nastao prema popularnoj televizijskoj seriji Larin izbor. U prva četiri dana prikazivanja u kinu film je pogledalo 11.105 ljudi čime je postigao jedno od najboljih vikend kino otvaranja domaćeg filma. Hrvatski ratni i životopisni film General koji je režirao Antun Vrdoljak također je jedan od najgledanijih filmova u kinima od 2010. do 2019., iako je dobio puno negativnih kritika. Među najgledanijim filmovima pronašla se i akcijska komedija ZG80 koja je prednastavak filma Metastaze u kojoj je Rene Bitorajac jedini glumac koji je ponovio svoju ulogu iz prvog filma. Posljednji film na popisu najgledanijih hrvatskih fimova je dramski film Koja je ovo država koji je režirao Vinko Brešan.
Gledanost hrvatskih filmova može se razlikovati ovisno o različitim faktorima kao što su filmski žanr, kvaliteta produkcije, te prisutnost poznatih glumaca ili redatelja.
Prema popisu najgledanijih hrvatskih filmova u kinima od 2010. do 2019. rekord drži komedija Svećenikova djeca koji je režirao Vinko Brešan. U prvom vikendu prikazivanja film je oborio rekord gledanosti uz 33.759 gledatelja, te tako ostvario najuspješnije kino otvaranje hrvatskog filma. Početkom sedmog tjedna prikazivanja filma u kinima, Svećenikovu djecu pogledalo je ukupno 155.139 gledatelja čime je postao jedan od najgledanijih domaćih filmova u 21. stoljeću. Dječji hrvatski filmovi izrazito su popularni u hrvatskoj kinematografiji. Tako je dječji film Šegrt Hlapić drugi najgledaniji film u kinima od 2010. do 2019. koji se danas može pogledati na mnogim streaming servisima. Ostali dječji filmovi koji su također postigli veliku gledanost u kinima su Koko i duhovi, Zagonetni dječak i Uzbuna na zelenom vrhu.
Komedija Sonja i bik koji je režirala Vlatka Vorkapić treći je najgledaniji film u kinima od 2010. do 2019. Veliku gledanost u kinima postigao je i film Larin izbor: Izgubljeni princ koji je nastao prema popularnoj televizijskoj seriji Larin izbor. U prva četiri dana prikazivanja u kinu film je pogledalo 11.105 ljudi čime je postigao jedno od najboljih vikend kino otvaranja domaćeg filma. Hrvatski ratni i životopisni film General koji je režirao Antun Vrdoljak također je jedan od najgledanijih filmova u kinima od 2010. do 2019., iako je dobio puno negativnih kritika. Među najgledanijim filmovima pronašla se i akcijska komedija ZG80 koja je prednastavak filma Metastaze u kojoj je Rene Bitorajac jedini glumac koji je ponovio svoju ulogu iz prvog filma. Posljednji film na popisu najgledanijih hrvatskih fimova je dramski film Koja je ovo država koji je režirao Vinko Brešan.
JADRAN FILM - nekadašnji sinonim hrvatske filmske industrije
Kada se govori o hrvatskoj filmskoj industriji razgovor mora teći i u smjeru Jadran filma, nekada najuspješnijeg filmskog studija u ovom dijelu Europe. Tvrtka je osnovana 1946. godine te je već sljedeće godine u njenoj produkciji snimljen dugometražni film 'Živjeće ovaj narod'. U prvih deset godina djelovanja Jadran film je producirao i koproducirao 118 kratkometražnih filmova, a tvrtka je surađivala s brojnim akterima filmske industrije iz svih dijelova svijeta. Na tvrtku je velik utjecaj ostavio njen direktor Sulejman Kapić koji je na ovu poziciju došao 1969. godine te koji je zapravo lansirao kompaniju među zvijezde pa je tako u studijima Jadran filma 1962. snimljena i ekranizacija Procesa Franza Kafke koju je režirao poznati redatelj Orson Welles. Također je od 1962. godine u Jadran filmu sniman serijal o Winnetou koji je imao velik utjecaj na imidž Hrvatske.
Ipak, zlatnim se dobom ove tvrtke smatraju osamdesete godine prošlog stoljeća kada je Jadran film koproducirao pedesetak američkih filmova i serija uključujući 'Sofijin izbor', film iz 1982. godine koji je proslavio američku glumicu Maryl Streep. Bivši direktor Jadran filma Zdravko Mihalić u javnosti je u nekoliko navrata izjavio i da je Jadran film u svom zlatnom dobu ostvario 80 milijuna dolara prihoda. No od 1991. i raspada Jugoslavije dolazi i do problema u Jadran filmu. Tvrtka koja je prije ’90-ih godišnje ostvarivala dobit i do 10 milijuna dolara godišnje u ratnim je godinama pala na svega nekoliko stotina tisuća kuna dobiti dok je s početkom novog tisućljeća tvrtka krenula bilježiti samo gubitke pa je tako 2000. godine zabilježen gubitak od dva milijuna kuna. Usporedbe radi, prošle je, 2022. godine, prema podacima Poslovne Hrvatske, Jadran film ostvario nešto više od milijun eura prihoda te je zabilježio više od 500 tisuća eura gubitka. Vrijedno je spomena i da je u svojim zlatnim vremenima ova tvrtka imala više od 300 djelatnika i vanjskih suradnika dok trenutno bilježi svega dva zaposlenika.
I dok se danas baš ne govori o Jadran filmu kao o nekom uporištu filmske industrije uprava tvrtke na čelu s predsjednikom Vinkom Grubišićem je, u sklopu projekta obnove zgrada u zagrebačkoj Dubravi, ove godine najavila pretvorbu jedne svoje zgrade u studio Orson Welles u kojem će biti postavljena stalna izložba rijetkih i vrijednih predmeta poznatog filmskog redatelja.
Ipak, zlatnim se dobom ove tvrtke smatraju osamdesete godine prošlog stoljeća kada je Jadran film koproducirao pedesetak američkih filmova i serija uključujući 'Sofijin izbor', film iz 1982. godine koji je proslavio američku glumicu Maryl Streep. Bivši direktor Jadran filma Zdravko Mihalić u javnosti je u nekoliko navrata izjavio i da je Jadran film u svom zlatnom dobu ostvario 80 milijuna dolara prihoda. No od 1991. i raspada Jugoslavije dolazi i do problema u Jadran filmu. Tvrtka koja je prije ’90-ih godišnje ostvarivala dobit i do 10 milijuna dolara godišnje u ratnim je godinama pala na svega nekoliko stotina tisuća kuna dobiti dok je s početkom novog tisućljeća tvrtka krenula bilježiti samo gubitke pa je tako 2000. godine zabilježen gubitak od dva milijuna kuna. Usporedbe radi, prošle je, 2022. godine, prema podacima Poslovne Hrvatske, Jadran film ostvario nešto više od milijun eura prihoda te je zabilježio više od 500 tisuća eura gubitka. Vrijedno je spomena i da je u svojim zlatnim vremenima ova tvrtka imala više od 300 djelatnika i vanjskih suradnika dok trenutno bilježi svega dva zaposlenika.
I dok se danas baš ne govori o Jadran filmu kao o nekom uporištu filmske industrije uprava tvrtke na čelu s predsjednikom Vinkom Grubišićem je, u sklopu projekta obnove zgrada u zagrebačkoj Dubravi, ove godine najavila pretvorbu jedne svoje zgrade u studio Orson Welles u kojem će biti postavljena stalna izložba rijetkih i vrijednih predmeta poznatog filmskog redatelja.
Minimalist Timeline Diagram Concept Map, autor: Anamarija Mujanovic
ciklus najboljih domaćih filmova svih vremena
Do sada su u Hrvatskoj provedena svega tri izbora za najbolji hrvatski film svih vremena. Posljednji izbori za najbolji hrvatski film održani su 2020. godine. Njihov organizator bio je Veljko Krulčić, vrstan filmski publicist i povjesničar filma, ujedno jedan od pokretača prve filmske manifestacije u samostalnoj državi pod nazivom Dani hrvatskog filma koja se održava od 1992. godine. Zanimljivo je kako je Krulčić kao glavni urednik filmskog magazina Hollywood u 50. broju 1999/2000. godine organizirao izbor sličan posljednjem u tri kategorije: igrani, dokumentarni i animirani film. Prvi izbor za najbolji domaći film svih vremena održan je 1989/1990. godine pod nadzorom Društva filmskih radnika Hrvatske i dnevnih novina Vjesnik.
U proljeće 2020. godine upućen je poziv domaćim filmskim kritičarima i filmolozima za sudjelovanje u anketi za izbor najboljeg hrvatskog filma svih vremena u tri kategorije: igrani, dokumentarni i animirani. U anketi je sudjelovalo 38 osoba oba spola, različitih generacija kritičara i publicista iz čitave Hrvatske. Zadaća sudionika bila je napraviti liste dvadeset najboljih naslova u svim kategorijama, a u obzir su dolazili svi snimljeni filmovi čiji su producenti ili većinski producenti bile kuće iz Hrvatske do 2020. godine.
U proljeće 2020. godine upućen je poziv domaćim filmskim kritičarima i filmolozima za sudjelovanje u anketi za izbor najboljeg hrvatskog filma svih vremena u tri kategorije: igrani, dokumentarni i animirani. U anketi je sudjelovalo 38 osoba oba spola, različitih generacija kritičara i publicista iz čitave Hrvatske. Zadaća sudionika bila je napraviti liste dvadeset najboljih naslova u svim kategorijama, a u obzir su dolazili svi snimljeni filmovi čiji su producenti ili većinski producenti bile kuće iz Hrvatske do 2020. godine.
Nakon uvjerljive pobjede na prethodna dva izbora za najbolji film Tko pjeva zlo ne misli (1970) Kreše Golika, ovoga puta vodeću poziciju zauzeo je H-8 (1958) Nikole Tanhofera. Golikovo djelo pronašlo se na trećem, Rondo (1966) Zvonimira Berkovića na drugom, dok su Lisice (1969) Krste Papića zadržale četvrto mjesto. Usporedno s prethodnim izborom 1999/2000. godine Samo ljudi (1957) Branka Bauera i U gori raste zelen bor (1969) Antuna Vrdoljaka držali su deveto i deseto mjesto na izborima, dok više nisu ni među dvadeset najboljih. Njihovo mjesto zauzele su Kaja, ubit ću te (1967) Vatroslava Mimice i Što je Iva snimila 21. listopada 2003. (2005) Tomislava Radića.
H8 (1958) N. Tanhofera izabran za najbolji domaći igrani film, izvor: Matica hrvatska, Vijenac (699-700)
Uz iznimku posljednjeg navedenog filma, svi ostali nastali su u vrijeme socijalističke Jugoslavije. Jedino što se mijenjalo je njihov raspored na rezultatima izbora za najbolji hrvatski film svih vremena kroz godine. Zanimljivo je primijetiti da Ante Babaja u prvih dvadeset ima dva filma, Breza (1967) koja se nalazi na petom mjestu te Izgubljeni zavičaj (1980) na sedamnaestom mjestu. Čak tri filma na ovoj listi drži Vatroslav Mimica s Kaja, ubit ću te na osmom, Događaj (1969) na trinaestom te Ponedjeljak ili utorak (1960) na dvadesetom mjestu.
U kategoriji za najbolji dokumentarni film, poredak u prva tri nije se promijenio u posljednjih dvadeset godina. Tako Od 3 do 22 (1966) Kreše Golika uvjerljivo drži prvo, Mala seoska priredba (1971) Krste Papića drugo te Druge (1972) Zorana Tadića treće mjesto. Među ostalim Papićevim djelima koja su se našla među prvih deset su Specijalni vlakovi (1972) kao četvrti te Kad te moja čakija ubode (1968) kao šesti. Između njih stoji Recital (1972) Petra Krelje, a nakon njih su dva nastala nakon 2000. godine, odnosno Srbenka (2018) Nebojše Slijepčevića te Dobro jutro (2007) Ante Babaje. Babajin dokumentarac Tijelo (1965) također se našao među deset najboljih, a listu zaključuje Skopje ‘63. (1964) Veljka Bulajića.
U kategoriji za najbolji dokumentarni film, poredak u prva tri nije se promijenio u posljednjih dvadeset godina. Tako Od 3 do 22 (1966) Kreše Golika uvjerljivo drži prvo, Mala seoska priredba (1971) Krste Papića drugo te Druge (1972) Zorana Tadića treće mjesto. Među ostalim Papićevim djelima koja su se našla među prvih deset su Specijalni vlakovi (1972) kao četvrti te Kad te moja čakija ubode (1968) kao šesti. Između njih stoji Recital (1972) Petra Krelje, a nakon njih su dva nastala nakon 2000. godine, odnosno Srbenka (2018) Nebojše Slijepčevića te Dobro jutro (2007) Ante Babaje. Babajin dokumentarac Tijelo (1965) također se našao među deset najboljih, a listu zaključuje Skopje ‘63. (1964) Veljka Bulajića.
Od 3 do 22 (1966) K. Golika izabran za najbolji dokumentarni film, izvor: Matica hrvatska, Vijenac (699-700)
Ponovno se čini kako lista stavlja naglasak na ostvarenja nastala u razdoblju socijalističke Jugoslavije, s samo dva djela stvorena u samostalnoj Hrvatskoj. Međutim, situacija od 11. do 20. mjesta izgleda potpuno drugačije. Ovdje brojimo čak sedam djela nastalih nakon 2000. godine, u kontrastu s tek dva iz vremena socijalističke Jugoslavije. Vidljivo je da kritičari novija dokumentarna ostvarenja smatraju izrazito relevantnima s obzirom da konkuriraju djelima koja su već odavno postala svojevrstan kanon hrvatske dokumentaristike.
Potpuno drugačiju sliku daje izbor za najbolji animirani film jer se u prvih dvadeset izabranih filmova ne nalazi ni jedan nastao nakon osamostaljenja Hrvatske. U ovoj kategoriji uvjerljivo dominiraju naslovi nastali u 1960-ima, s njih čak deset na listi. Četiri naslova su iz desetljeća poslije, 1970-ih, a tri iz desetljeća prije, 1950-ih. Dva su iz posljednjega desetljeća socijalističke Jugoslavije, a listu upotpunjava i animirani serijal Profesor Baltazar (1968–1976) Grgića, Kolara i Zaninovića. Usporedno s posljednjim izborom, kada je vodeća bila Satiemania (1978) Zdenka Gašparevića, ovoga puta prvo mjesto zaradio je Oscarom nagrađen Surogat (1961) Dušana Vukotića. Gašparevićevo djelo spustilo se na drugo, dok su djela Nedeljka Dragića Tup-tup (1972) i Idu dani (1969) na trećem i četvrtom mjestu. Sljedeći je Don Kihot (1961) Vlade Kristla kao peti, Profesor Baltazar kao šesti, Samac (1958) Vatroslava Mimice kao sedmi, Riblje oko (1980) Joška Marušića kao osmi, Mačka (1968) Zlatka Boureka kao deveta, a listu zaključuje Maska crvene smrti (1969) Pavla Štaltera i Branka Ranitovića.
Ponovno se čini kako lista stavlja naglasak na ostvarenja nastala u razdoblju socijalističke Jugoslavije, s samo dva djela stvorena u samostalnoj Hrvatskoj. Međutim, situacija od 11. do 20. mjesta izgleda potpuno drugačije. Ovdje brojimo čak sedam djela nastalih nakon 2000. godine, u kontrastu s tek dva iz vremena socijalističke Jugoslavije. Vidljivo je da kritičari novija dokumentarna ostvarenja smatraju izrazito relevantnima s obzirom da konkuriraju djelima koja su već odavno postala svojevrstan kanon hrvatske dokumentaristike.
Potpuno drugačiju sliku daje izbor za najbolji animirani film jer se u prvih dvadeset izabranih filmova ne nalazi ni jedan nastao nakon osamostaljenja Hrvatske. U ovoj kategoriji uvjerljivo dominiraju naslovi nastali u 1960-ima, s njih čak deset na listi. Četiri naslova su iz desetljeća poslije, 1970-ih, a tri iz desetljeća prije, 1950-ih. Dva su iz posljednjega desetljeća socijalističke Jugoslavije, a listu upotpunjava i animirani serijal Profesor Baltazar (1968–1976) Grgića, Kolara i Zaninovića. Usporedno s posljednjim izborom, kada je vodeća bila Satiemania (1978) Zdenka Gašparevića, ovoga puta prvo mjesto zaradio je Oscarom nagrađen Surogat (1961) Dušana Vukotića. Gašparevićevo djelo spustilo se na drugo, dok su djela Nedeljka Dragića Tup-tup (1972) i Idu dani (1969) na trećem i četvrtom mjestu. Sljedeći je Don Kihot (1961) Vlade Kristla kao peti, Profesor Baltazar kao šesti, Samac (1958) Vatroslava Mimice kao sedmi, Riblje oko (1980) Joška Marušića kao osmi, Mačka (1968) Zlatka Boureka kao deveta, a listu zaključuje Maska crvene smrti (1969) Pavla Štaltera i Branka Ranitovića.
Surogat (1961) D. Vukotića izabran za najbolji animirani film, izvor: Matica hrvatska, Vijenac (699-700)
Ovim se izborom hrvatska kritika pokazuje relevantnom u promišljanju povijesti domaće kinematografije, a sami kontinuitet izbora pokazatelj je svijesti o važnosti ponavljanja ovakvih izbora te revidiranja istaknutih djela filmske povijesti te novih nastalih od vremena provedbe posljednje ankete.
NAJGLEDANIJIH HRVATSKI FILMOVi U KINIMA OD 2000. godine DO DANAS
Osim što je organizirao posljednji izbor za najbolji hrvatski film svih vremena, Krulčić je također prikupljao podatke o najgledanijim hrvatskim i srpskim filmovima u razdoblju do 2000. godine do danas. U tom periodu u našim kinima prikazano je više od dvjestotinjak domaćih filmova. Daleko najpopularniji je igrani film, nekoliko dokumentaraca, dok vlada oskudica na području animiranog filma. Sto najgledanijih hrvatskih filmova u domaćim kinima vidjelo je ukupno 2 572 643 gledatelja.
NAjpopularnije streaming platforme u svijetu
Prema posljednjim podacima, Netflix i dalje uvjerljivo drži prvo mjesto kao najpopularnija streaming platforma u svijetu. Sama usluga danas je dostupna u više od 190 zemalja te broji više od 247 milijuna korisnika diljem svijeta. Pri tome, važno je napomenuti kako se biblioteka TV emisija i filmova razlikuje ovisno o državi, uz eventualne promjene kroz vrijeme.
Zanimljivo je primijetiti kako Netflix prednjači na velikim tržištima poput onoga u Europi, Meksiku i Australiji, ali i na manjima poput hrvatskog. Slijedi ga Amazon Prime Video s 200 milijuna pretplatnika koji pak drži status najpopularnijeg servisa u SAD-u, Kanadi, Japanu i Afganistanu. Od desetak dostupnih streaming servisa u Hrvatskoj, uvjerljivo najpopularniji su Netflix, HBO Max te Amazon Prime Video.
Osim na streaming servisima dostupnima u Hrvatskoj, nekolicinu filmova domaće produkcije moguće je pronaći na različitim streaming platformama diljem svijeta, uključujući Google Play Store te ostale lokalne/regionalne streaming servise.
filmovi domaće produkcije na streaming servisima u svijetu
Art & History, autor: Tinea Majdić
Svećenikova djeca crnohumorna je satirična komedija Vinka Brešana temeljena na istoimenoj drami Mate Matišića, proizvod je suradnje produkcija Interfilm i Zillion film u distribuciji Continental filma. Brešanova komedija prisustvovala je mnogim festivalima na kojima su osvojili pozamašan broj nagradi; Festival igranog filma u Puli 2013. godine – Zlatna Arena za najbolju sporednu ulogu (Nikša Butijer), Međunarodni filmski festival u Solunu – nagrada publike u konkurenciji Balkan Survey, Međunarodni filmski festival Festroia – Zlatni delfin za najbolji film.
Svećenikova djeca crnohumorna je satirična komedija Vinka Brešana temeljena na istoimenoj drami Mate Matišića, proizvod je suradnje produkcija Interfilm i Zillion film u distribuciji Continental filma. Brešanova komedija prisustvovala je mnogim festivalima na kojima su osvojili pozamašan broj nagradi; Festival igranog filma u Puli 2013. godine – Zlatna Arena za najbolju sporednu ulogu (Nikša Butijer), Međunarodni filmski festival u Solunu – nagrada publike u konkurenciji Balkan Survey, Međunarodni filmski festival Festroia – Zlatni delfin za najbolji film.
Scena iz Brešanove komedije, Svećenikova djeca, izvor: HAVC
Šegrt Hlapić pustolovni je film za djecu scenarista i redatelja Silvije Petranovića temeljen na istoimenom romanu Ivane-Brlić Mažuranić. Predstavljen na mnogim obiteljskim i dječjim festivalima, Šegrt Hlapić osvojio je nagradu publike Zlatna vrata Pule na Pulskom filmskom festivalu 2014. godine te nagradu za najbolju režiju na Međunarodnom festivalu dječjih i obiteljskih filmova "U obitelji" 2015. godine.
Scena iz pustolovnog dječjeg filma, Šegrt Hlapić, izvor: HAVC
Posljednji Srbin u Hrvatskoj je prva hrvatska zombi komedija iz budućnosti scenarista i redatelja Predraga Ličine, snimljena u suradnji produkcije Kinorama i Art&Popcorna te u distribuciji 2i filma. Film su sufinancirali Hrvatski audiovizualni centar i Filmski centar Srbije.
Pored sudjelovanja u mnogobrojnim festivalima, osvojili su brojne nagrade među kojima su nagrada za najbolji međunarodni igrani film, nagrada za najbolju režiju, nagrada publike na Madeira Fantastic FilmFestu 2020. godine; nagrada Zlatni studio 2020. godine za najboljeg filmskog glumca godine (Krešimir Mikić) u Hrvatskoj; Breza za najboljeg debitanta, Zlatna arena za najbolju glavnu žensku ulogu, Zlatna arena za masku, Zlatna arena za scenografiju te Zlatna arena za kostimografiju na Pulskom filmskom festivalu 2019. godine.
Pored sudjelovanja u mnogobrojnim festivalima, osvojili su brojne nagrade među kojima su nagrada za najbolji međunarodni igrani film, nagrada za najbolju režiju, nagrada publike na Madeira Fantastic FilmFestu 2020. godine; nagrada Zlatni studio 2020. godine za najboljeg filmskog glumca godine (Krešimir Mikić) u Hrvatskoj; Breza za najboljeg debitanta, Zlatna arena za najbolju glavnu žensku ulogu, Zlatna arena za masku, Zlatna arena za scenografiju te Zlatna arena za kostimografiju na Pulskom filmskom festivalu 2019. godine.
Scena iz filma Posljednji Srbin u Hrvatskoj, izvor: HAVC
Moj dida je pao s Marsa dječji je znanstveno-fantastični film te ujedno rezultat suradnje koprodukcije sedam zemalja, uključujući Hrvatsku. Novčanu potporu ovom projektu pružio je Hrvatski audiovizualni centar (HAVC), Češki filmski fond, Fond za kinematografiju Sarajevo, Filmski fond Luksemburga, Norveški filmski institut (NFI), Slovački audiovizualni fond (AVF), Slovenski filmski centar te Filminvest3.
Uz brojna sudjelovanja u festivalima, ova koprodukcija zaradila je mnoge nagrade kao što su to Zlatna arena za vizualne efekte i Zlatna arena za kameru na Pulskom filmskom festivalu 2019. godine, nagrada za najbolju glumicu u dugometražnom filmu (Lana Hranjec) na Filmskom festivalu znanstveno-fantastičnog filma u Sydneyju 2019. godine i Brave – Međunarodnom filmskom festivalu za djecu i mlade 2020.godine, nagradu za najbolji dugometražni igrani film na Međunarodnom filmskom festivalu u Lapazu FICLAPAZ 2019. godine, nagrada Europskog udruženja za dječji film (ECFA) na Međunarodnom filmskom festivalu za djecu i mlade Olympia 2019. godine, nagrada za najbolji film za djecu i obitelj na Near Nazareth Festivalu 2019. godine, Međunarodnom festivalu kultnog filma u Calcutti 2020. godine te Međunarodnom festivalu filma za djecu i mlade u Ouluu 2020. godine, Zlatni leptir za najbolji film po izboru mladog žirija i Zlatni leptir za najbolje umjetničko ostvarenje u režiji na Međunarodnom filmskom festivalu za djecu i mlade 2021.godine.
Uz brojna sudjelovanja u festivalima, ova koprodukcija zaradila je mnoge nagrade kao što su to Zlatna arena za vizualne efekte i Zlatna arena za kameru na Pulskom filmskom festivalu 2019. godine, nagrada za najbolju glumicu u dugometražnom filmu (Lana Hranjec) na Filmskom festivalu znanstveno-fantastičnog filma u Sydneyju 2019. godine i Brave – Međunarodnom filmskom festivalu za djecu i mlade 2020.godine, nagradu za najbolji dugometražni igrani film na Međunarodnom filmskom festivalu u Lapazu FICLAPAZ 2019. godine, nagrada Europskog udruženja za dječji film (ECFA) na Međunarodnom filmskom festivalu za djecu i mlade Olympia 2019. godine, nagrada za najbolji film za djecu i obitelj na Near Nazareth Festivalu 2019. godine, Međunarodnom festivalu kultnog filma u Calcutti 2020. godine te Međunarodnom festivalu filma za djecu i mlade u Ouluu 2020. godine, Zlatni leptir za najbolji film po izboru mladog žirija i Zlatni leptir za najbolje umjetničko ostvarenje u režiji na Međunarodnom filmskom festivalu za djecu i mlade 2021.godine.
Scena iz dječjeg znanstveno-fantastičnog filma Moj dida je pao s Marsa, izvor: HAVC