POVIJEST MIROVNOG AKTIVIZMA
Porast broja etničkih ratova i izvještaj Agenda za mir glavnog tajnika UN-a, Boutros Boutros- Ghalija, utjecale su na to da diskurs izgradnje mira dođe u fokus 90-ih godina prošlog stoljeća. Unutar tog koncepta na važnosti su dobili upravo mirotvorni, odnosno mirovni aktivisti, kao elementi društva koji su se najaktivnije zalagali i pridonosili miru u zajednici.
Mirovni aktivizam se u početku povezivao s pokretima protiv nuklearnog naoružanja i Vijetnamskog rata, a popularnost mu raste 90-ih godina 20. stoljeća. Mirovni aktivisti svojim djelovanjem žele postići kraj sukoba i promijeniti značajke društva koje potiču na sukob, žele promijeniti društvo iz temelja. Da bi se mirovni aktivizam uopće mogao smatrati uspješnim, on mora pružati pomoć i zaštiti građane od nasilja, zagovarati mir, raditi na olakšavanju dijaloga i socijalizaciji svih skupina društva.
Poseban značaj za mirovni aktivizam u Hrvatskoj nosi osnivanje Svaruna 1986. godine. Bio je to prvi čin organiziranog mirovnog aktivizma na području Hrvatske. Borio se za ozakonjivanje prava na priziv savjesti te je bio temelj za nastajanje Antiratne kampanje Hrvatske. Osnovala ga je grupa studenata i tek diplomiranih osoba u Zagrebu, no nikad nisu bili formalno registrirani. Svoje djelovanje završili su krajem 1989. godine zbog promjene društvene klime i nedostatka sredstava, ali su za vrijeme svog rada okupili preko 500 aktivista koji su postali jezgra Antiratne kampanje Hrvatske.
Antiratna kampanja (ARK) je od početka otvorene agresije na Hrvatsku pokretala velik broj mirovnih inicijativa i ulagala velike napore u mirovni aktivizam. Održavali su radionice nenasilnog rješavanja sukoba, ukazivali na problem deložacija i stjecanja hrvatskog državljanstva, sprječavali deložacije, organizirali kampove s volonterima u izbjegličkim centrima, uspostavili internetsku mrežu „ZaMir“, bilježili ratne zločine na području Hrvatske. Nastavljaju i Svarunovu borbu za pravo na priziv savjesti, organiziraju okrugle stolove, tribine i dijele brošure.
Osim toga, ARK izravno sudjeluje u osnivanju brojnih udruga izvan Zagreba koje su se također borile za mir, poput „Pokret za mir i nenasilje Rijeka“, „Centar za mir, nenasilje i ljudska prava - Osijek“, „Suncokret“ iz Rijeke, „Autonomna ženska kuća“, „Centar za direktnu zaštitu ljudskih prava.“
Mirovni aktivizam se u početku povezivao s pokretima protiv nuklearnog naoružanja i Vijetnamskog rata, a popularnost mu raste 90-ih godina 20. stoljeća. Mirovni aktivisti svojim djelovanjem žele postići kraj sukoba i promijeniti značajke društva koje potiču na sukob, žele promijeniti društvo iz temelja. Da bi se mirovni aktivizam uopće mogao smatrati uspješnim, on mora pružati pomoć i zaštiti građane od nasilja, zagovarati mir, raditi na olakšavanju dijaloga i socijalizaciji svih skupina društva.
Poseban značaj za mirovni aktivizam u Hrvatskoj nosi osnivanje Svaruna 1986. godine. Bio je to prvi čin organiziranog mirovnog aktivizma na području Hrvatske. Borio se za ozakonjivanje prava na priziv savjesti te je bio temelj za nastajanje Antiratne kampanje Hrvatske. Osnovala ga je grupa studenata i tek diplomiranih osoba u Zagrebu, no nikad nisu bili formalno registrirani. Svoje djelovanje završili su krajem 1989. godine zbog promjene društvene klime i nedostatka sredstava, ali su za vrijeme svog rada okupili preko 500 aktivista koji su postali jezgra Antiratne kampanje Hrvatske.
Antiratna kampanja (ARK) je od početka otvorene agresije na Hrvatsku pokretala velik broj mirovnih inicijativa i ulagala velike napore u mirovni aktivizam. Održavali su radionice nenasilnog rješavanja sukoba, ukazivali na problem deložacija i stjecanja hrvatskog državljanstva, sprječavali deložacije, organizirali kampove s volonterima u izbjegličkim centrima, uspostavili internetsku mrežu „ZaMir“, bilježili ratne zločine na području Hrvatske. Nastavljaju i Svarunovu borbu za pravo na priziv savjesti, organiziraju okrugle stolove, tribine i dijele brošure.
Osim toga, ARK izravno sudjeluje u osnivanju brojnih udruga izvan Zagreba koje su se također borile za mir, poput „Pokret za mir i nenasilje Rijeka“, „Centar za mir, nenasilje i ljudska prava - Osijek“, „Suncokret“ iz Rijeke, „Autonomna ženska kuća“, „Centar za direktnu zaštitu ljudskih prava.“
AUTORICA: LORENA PALIĆ
ARK: Trideset Jedna Godina Nakon Poziva za Spas
U vrtlogu turbulentnih devedesetih, dok se Hrvatska borila za svoju samostalnost, rodila se i jedna drugačija borba – borba za mir. U sjeni ratnih strahota, hrabri pojedinci okupili su se kako bi zajedno stvorili Antiratnu kampanju, pokret čiji je glavni cilj bio zaustaviti krvavi ples koji je zahvatio zemlju. 4. srpnja 1991., dok su zvukovi granata odjekivali u zraku, rođena je Antiratna kampanja Hrvatske (ARK).
Njezin početak označen je nevjerojatnim "Pozivom zabrinutim roditeljima i svim ljudima dobre volje – Spriječimo rat". Taj vapaj hrabrih pojedinaca odjeknuo je kao krik razuma u moru ratnih strahota. I danas njene ideje odjekuju poput vječnog eha mira. Povelja Antiratne kampanje, i dalje aktualna, svjedoči o potrebi za suživotom nakon sukoba, uzajamnom dijalogu među narodima i razvoju demokracije te ekonomske prosperiteta kao zajedničkom interesu. Aktualnost ARK-ove Povelje vidljiva je i u suvremenim ratovima.
Riječi Povelje, "kako god budu riješeni današnji sukobi, ljudi će na ovim područjima nastaviti živjeti zajedno", postaju relevantnije no ikad.
Njezin početak označen je nevjerojatnim "Pozivom zabrinutim roditeljima i svim ljudima dobre volje – Spriječimo rat". Taj vapaj hrabrih pojedinaca odjeknuo je kao krik razuma u moru ratnih strahota. I danas njene ideje odjekuju poput vječnog eha mira. Povelja Antiratne kampanje, i dalje aktualna, svjedoči o potrebi za suživotom nakon sukoba, uzajamnom dijalogu među narodima i razvoju demokracije te ekonomske prosperiteta kao zajedničkom interesu. Aktualnost ARK-ove Povelje vidljiva je i u suvremenim ratovima.
Riječi Povelje, "kako god budu riješeni današnji sukobi, ljudi će na ovim područjima nastaviti živjeti zajedno", postaju relevantnije no ikad.
Osamdesete: Katalizator Civilnog Aktivizma
U turbulentnim osamdesetima, naši prostori postali su poprištem vitalne transformacije - buđenja ženskih, mirovnih i ekoloških prava. Ovo je razdoblje bilo poput čarobnjaka koji je stvarao nove staze za civilni aktivizam, postavljajući temelje za današnju dinamičnu društvenu scenu.
Dok su se granice slobode osjećale, mladi su hrabro izlazili s ključnim pitanjima, suočavajući se s izazovima vremena. Pioniri poput Train Toilet Banda (TTB) nisu samo stvarali udruge, već su kreirali prostor gdje se dijalog usudio dotaknuti temeljna društvena pitanja.
Ovi godini nisu samo prošlost; oni žive kroz udruge poput Svaruna, Ženske Grupe Trešnjevka i Zelenih Akcija. Njihova hrabrost tijekom osamdesetih nije samo povijest; to je nasljeđe koje oblikuje suvremeno lice aktivizma.
Danas, više od četrdeset tisuća registriranih udruga svjedoči o rastu civilnog društva. No, iza brojeva leži priča o pojedincima koji su odlučili izazvati status quo. Kroz inovativne akcije, kao što su nijeme demonstracije, ti su pioniri stvarali ne samo prostor za dijalog, već su postavljali standarde hrabrog aktivizma.
Dok su se granice slobode osjećale, mladi su hrabro izlazili s ključnim pitanjima, suočavajući se s izazovima vremena. Pioniri poput Train Toilet Banda (TTB) nisu samo stvarali udruge, već su kreirali prostor gdje se dijalog usudio dotaknuti temeljna društvena pitanja.
Ovi godini nisu samo prošlost; oni žive kroz udruge poput Svaruna, Ženske Grupe Trešnjevka i Zelenih Akcija. Njihova hrabrost tijekom osamdesetih nije samo povijest; to je nasljeđe koje oblikuje suvremeno lice aktivizma.
Danas, više od četrdeset tisuća registriranih udruga svjedoči o rastu civilnog društva. No, iza brojeva leži priča o pojedincima koji su odlučili izazvati status quo. Kroz inovativne akcije, kao što su nijeme demonstracije, ti su pioniri stvarali ne samo prostor za dijalog, već su postavljali standarde hrabrog aktivizma.
AUTORICA: ILMA TUTMIĆ
Od prvih sukoba do proglašenja neovisnosti
Prva polovica 1991. godine označila je početak sukoba između hrvatskih vlasti i dijela srpskog stanovništva, kulminirajući u oružanim sukobima u Pakracu i na Plitvicama
Referendum u svibnju 1991. jasno je pokazao želju većine Hrvata za samostalnošću, dok su Srbi u Krajini izrazili želju za pripajanjem Srbiji, a Hrvatska i Slovenija su 25. lipnja 1991. donijele su odluku o samostalnosti.
Situacija u Hrvatskoj postala je kritična, s teškim borbama širom zemlje. Bitka za Vukovar i opsada Dubrovnika u posljednja tri mjeseca 1991. godine izazvali su međunarodnu zabrinutost. Do kraja 1991., oko trećina teritorija Republike Hrvatske bila je pod srpskom kontrolom.
Rat je u Hrvatskoj uzrokovao ozbiljna stradanja, s protjerivanjem i ubijanjem nesrpskog stanovništva, uništavanjem gradova, sela, kulturnih spomenika i katoličkih crkava. Procjenjuje se da je oko 15.000 ljudi poginulo ili nestalo. Međunarodna zajednica reagirala je, a Europska zajednica je priznala Hrvatsku i Sloveniju u siječnju 1992. godine.
Potpisivanjem primirja u siječnju 1992. situacija se smirila, snage UN-a su stupile na scenu, ali su se sukobi povremeno nastavljali te održavali nestabilnost i nesigurnost građana.
Krajem 1992. godine, međunarodna zajednica pritisnula je na zaustavljanje sukoba, ali nisu postignuti značajni pomaci u povratku prognanika ili političkim pregovorima. Gospodarska iscrpljenost, međunarodne sankcije i unutarnji sukobi oblikovali su razvoj događaja u narednim godinama.
Referendum u svibnju 1991. jasno je pokazao želju većine Hrvata za samostalnošću, dok su Srbi u Krajini izrazili želju za pripajanjem Srbiji, a Hrvatska i Slovenija su 25. lipnja 1991. donijele su odluku o samostalnosti.
Situacija u Hrvatskoj postala je kritična, s teškim borbama širom zemlje. Bitka za Vukovar i opsada Dubrovnika u posljednja tri mjeseca 1991. godine izazvali su međunarodnu zabrinutost. Do kraja 1991., oko trećina teritorija Republike Hrvatske bila je pod srpskom kontrolom.
Rat je u Hrvatskoj uzrokovao ozbiljna stradanja, s protjerivanjem i ubijanjem nesrpskog stanovništva, uništavanjem gradova, sela, kulturnih spomenika i katoličkih crkava. Procjenjuje se da je oko 15.000 ljudi poginulo ili nestalo. Međunarodna zajednica reagirala je, a Europska zajednica je priznala Hrvatsku i Sloveniju u siječnju 1992. godine.
Potpisivanjem primirja u siječnju 1992. situacija se smirila, snage UN-a su stupile na scenu, ali su se sukobi povremeno nastavljali te održavali nestabilnost i nesigurnost građana.
Krajem 1992. godine, međunarodna zajednica pritisnula je na zaustavljanje sukoba, ali nisu postignuti značajni pomaci u povratku prognanika ili političkim pregovorima. Gospodarska iscrpljenost, međunarodne sankcije i unutarnji sukobi oblikovali su razvoj događaja u narednim godinama.
AUTORICA: LORENA PALIĆ
Vrijeme od osnivanja ARK-a
S 31 godinom rada na promociji prava na prigovor savjesti, ARK je postala neizostavan dio borbe za ljudska prava. Sudjelovanjem u međunarodnim mirovnim mrežama, suradnjom s Europskim parlamentom i European Council of Conscripts Organizations (ECCO), ARK se etablirala kao ključni akter u globalnoj borbi za mir.
Njezin doprinos, prepoznat i nagrađen Alternativnom Nobelovom nagradom za mir, vidljiv je kroz postignuća poput ukidanja članaka Zakona o obrani koji su određivali rokove za prigovor savjesti. ARK, izvor mnogih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava, postala je kamen temeljac civilnog društva u Hrvatskoj. Njezina hrabrost i predanost ne samo da su oblikovale prošlost, već i oblikuju budućnost, podsjećajući nas da je u srcu svakog rata, svjetlost mira moćnija od najmračnijih oblaka.
Njezin doprinos, prepoznat i nagrađen Alternativnom Nobelovom nagradom za mir, vidljiv je kroz postignuća poput ukidanja članaka Zakona o obrani koji su određivali rokove za prigovor savjesti. ARK, izvor mnogih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava, postala je kamen temeljac civilnog društva u Hrvatskoj. Njezina hrabrost i predanost ne samo da su oblikovale prošlost, već i oblikuju budućnost, podsjećajući nas da je u srcu svakog rata, svjetlost mira moćnija od najmračnijih oblaka.
AUTORICA: ILMA TUTMIĆ
AUTORICE: LORENA PALIĆ I ILMA TUTMIĆ
Onda sam 1993. odlučio da bih se ipak priključio Antiratnoj kampanji,
sjeo sam s Vesnom i prvo što sam joj rekao bilo je: “Ja ti ne idem na ulice vikati ‘Stop the war in Croatia!”’
Ona se nasmijala i rekla:
“Mi to ne činimo. Ne idemo na ulice, ne vičemo ‘Stop the war in Croatia’.
Imamo cijeli niz programa.”
- Goran Božićević, (transkript okruglog stola 04.07.2011.)
sjeo sam s Vesnom i prvo što sam joj rekao bilo je: “Ja ti ne idem na ulice vikati ‘Stop the war in Croatia!”’
Ona se nasmijala i rekla:
“Mi to ne činimo. Ne idemo na ulice, ne vičemo ‘Stop the war in Croatia’.
Imamo cijeli niz programa.”
- Goran Božićević, (transkript okruglog stola 04.07.2011.)
Razvoj civilnog društva i ARK-ova ostavština
Udruge civilnog društva imaju moć utjecanja na javne politike i percepciju javnosti, na način da sudjeluju u kreiranju zakonodavstva kroz javne rasprave te podnose prijedloge nadležnim institucijama. U sklopu aktivnosti provode edukativne programe ovisno o području djelovanja koje promiču: obrazovanje za demokratsko građanstvo, volonterstvo, zaštita prava spolnih i rodnih manjina, zaštita od diskriminacije, promicanje nenasilja i izgradnja mira.
Proces suočavanja s prošlošću u Hrvatskoj potaknut je i angažmanom civilnog društva te nevladinih organizacija. U kontekstu ARK-ove ostavštine, primjetan je utjecaj na udruge koje se bave područjem bliske ratne prošlosti poput Kuće ljudskih prava, Documente - centra za suočavanje s prošlosti. i Medika o kojoj ćemo obuhvatiti kasnije. Documenta. Yihr.
Rat je u prošlosti! Rat je u prošlosti?
Prema konceptu otvorenog i zatvorenog društva filozofa Karla Raimunda Poppera, otvoreno društvo temelji se na razumu, slobodi i odgovornosti prema sebi i drugima. U njemu pojedinac ima mogućnost mijenjati povijest, a budućnost je nepredvidljiva. Svi oblici znanja i politike mogu biti otvoreno kritizirani, a istine su dostupne svima. S druge strane Popper definira zatvoreno društvo kao magijsko ili plemensko kolektivističko društvo, gdje su institucije nedodirljive i članove drži na okupu poluorganske veze. Ono je manje usmjereno na komunikaciju s drugim društvima i pripadnicima tih društava. U kontekstu Hrvatske i suočavanja s prošlosti, može se sagledati pravo manjina ili marginaliziranih skupina gdje institucije imaju glavnu ulogu u jamčenju njihovih prava i garancije da se zločini ne ponove.
Stoga je potrebno razumjeti stvaranje potrebe za utjecanjem civilnih organizacija u poslijeratnim društvima. Nakon Domovinskog rata, nacionalizam i konzervativizam postaju sveprisutni, što dovodi do pokušaja gušenja neovisnih medija i bilo kakvih odstupanja od tadašnjih državnih interesa.
Proces suočavanja s prošlošću u Hrvatskoj potaknut je i angažmanom civilnog društva te nevladinih organizacija. U kontekstu ARK-ove ostavštine, primjetan je utjecaj na udruge koje se bave područjem bliske ratne prošlosti poput Kuće ljudskih prava, Documente - centra za suočavanje s prošlosti. i Medika o kojoj ćemo obuhvatiti kasnije. Documenta. Yihr.
Rat je u prošlosti! Rat je u prošlosti?
Prema konceptu otvorenog i zatvorenog društva filozofa Karla Raimunda Poppera, otvoreno društvo temelji se na razumu, slobodi i odgovornosti prema sebi i drugima. U njemu pojedinac ima mogućnost mijenjati povijest, a budućnost je nepredvidljiva. Svi oblici znanja i politike mogu biti otvoreno kritizirani, a istine su dostupne svima. S druge strane Popper definira zatvoreno društvo kao magijsko ili plemensko kolektivističko društvo, gdje su institucije nedodirljive i članove drži na okupu poluorganske veze. Ono je manje usmjereno na komunikaciju s drugim društvima i pripadnicima tih društava. U kontekstu Hrvatske i suočavanja s prošlosti, može se sagledati pravo manjina ili marginaliziranih skupina gdje institucije imaju glavnu ulogu u jamčenju njihovih prava i garancije da se zločini ne ponove.
Stoga je potrebno razumjeti stvaranje potrebe za utjecanjem civilnih organizacija u poslijeratnim društvima. Nakon Domovinskog rata, nacionalizam i konzervativizam postaju sveprisutni, što dovodi do pokušaja gušenja neovisnih medija i bilo kakvih odstupanja od tadašnjih državnih interesa.
|
Ivan Šiber, hrvatski znanstvenik iz područja političke psihologije, u istraživanju 1997. godine pokazao povećanje socijalne distance u poslijeratnom periodu prema svim nacionalnim manjinama, a ne samo prema srpskoj. Što ipak objašnjava da je smanjena tolerancija prema drugim nacionalnostima zapravo posljedica ratnih zbivanja, a ne njezin uzrok. Unatoč nastojanjima zatiranja slobode medija koje su se pojavile nakon rata, javnost je jasno pokazala potrebu za sadržajima koje se nastoji eliminirati. Tako je 1996. godine održan skup podrške Radiju 101, na kojem je preko stotinu tisuća ljudi izrazilo nezadovoljstvo zbog oduzimanja koncesije toj radijskoj postaji. Izražena je želja i borbu za zaštitu medijskog prostora i slobodu izražavanja kritike prema vlasti. Prosvjed za Stojedinicu predstavljao je potrebu za nezavisnim glasovima u društvu tog vremena. |
REKOM Nataša Kandić, izvršna direktorica Fonda za humanitarno pravo u Beogradu, i Vesna Teršelič, voditeljica Centra Documenta za suočavanje s prošlošću u Hrvatskoj, pokrenule su 2006. inicijativu i osnovale Koaliciju za REKOM. Koalicija je predlagala osnivanje neovisnog regionalnog povjerenstva za utvrđivanje činjenica o žrtvama ratnih zločina od 1991. do 2001. godine. Prikupljeno je 550.000 potpisa podrške za REKOM.
Cilj inicijative REKOM prepoznat je od strane Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava, glavnog tužitelja Haškog suda te Europskog parlamenta, koji su izrazili podršku kao dodatan poticaj pomirenju na zapadnom Balkanu. Unatoč tome, dio političke, znanstvene i medijske javnosti u regiji nije bio jednako entuzijastičan prema ovoj inicijativi. Iz Hrvatske nije postojala podrška osnivanje REKOM-a, pomirenje i osnivanje REKOM-a nisu bili prioriteti politike članova Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda, dok se u Republici Srpskoj nisu prihvaćale presude Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije kao osnovu za utvrđivanje činjenica o žrtvama. Također, Slovenija smatra da u toj zemlji nema ratnih žrtava, te nema temelja da sudjeluje u popisu ratnih žrtava.
Upravo zbog nedostatka podrške, Skupština Koalicije za REKOM, na svom IX. zasjedanju u Zagrebu, odlučila je 15. prosinca 2019. godine preuzeti odgovornost za izradu regionalnog popisa žrtava i restrukturirati inicijativu. Umjesto država, REKOM mreža pomirenja preuzima brigu o izradi poimeničnog popisa žrtava ratova nastalih raspadom Jugoslavije.
Centar za ljudska prava Zagreb i Documenta U organizaciji Centra za ljudska prava Zagreb i Documente – Centra za suočavanje s prošlošću bila je organizirana javna rasprava Regionalna suradnja – 20 godina nakon napada na Vukovar u prosincu 2011. Cilj je bio rasvijetliti društvene i političke aspekte rata i obnove Vukovara, ali i potaknuti regionalnu suradnju. U javnoj raspravi sudjelovali su predstavnici akademske zajednice, civilnog društva i ratni stradalnici, zaključujući da je proces pomirenja u državama bivše Jugoslavije asimetričan, a tumačenja povijesti su institucionalizirana. Istaknut je mehanizam suočavanja s prošlosti na način da se jasno definira agresor i žrtva, te da se ratnim stradalnicima omogući prostor da govore o onome što su preživjeli. Na taj način bi se doprinijelo prepoznavanju sudbine „druge“ žrtve čime bi se pomoglo ostvariti međusobno suosjećanje u državama bivše Jugoslavije i otvoriti put pomirenja.
Platforma 112 Uspostavljanje usklađenosti zakona, propisa i postupaka Hrvatske s pravnim standardima Europske unije bio je izazovan i dugotrajan dio integracijskog procesa. Pri zatvaranju pristupnih pregovora tijekom cijele 2011. godine, krenula je s djelovanjem Platforma 112 koju okuplja 70 organizacija civilnog društva. Aktivnosti monitoringa Platforme 112 pružile su okvir za detaljna izvješća u sjeni usmjerena na nedostatke u provedbi Vladinih obveza kao i na druge probleme u područjima politike koji nisu bili adekvatno riješeni u okviru pristupanja, kao na primjer odštete civilnim žrtvama rata.
Igor Vidačak i Marina Škrabalo su u radu o učincima europske integracije na otvorenost javne uprave u Hrvatskoj, osvrnuli su na Platformu 112 te ocijenili kao pozitivno iskustvo monitoringa te istaknuli izvanrednu reakcija medija, dužnosnika EU te naposljetku, hrvatske Vlade. Što je na koncu poslužilo kao temelj za postavljanje nove agende praćenja vlade neposredno prije parlamentarnih izbora 2011., s fokus na reformske zadaće su se nastavile nakon pristupanja, u pogledu vladavine prava, kvalitete demokracije, borbe protiv korupcije, zaštite javnog dobra i ljudskih prava, izgradnje mira i suočavanja s prošlošću.
Pravo vrijeme i oblik komunikacije Platforminih prijedloga – kombinirajući fokus na politiku i medije – privukao je značajnu pozornost ključnih kreatora politike.
Attack - Medika Attack, kao ARK-ova ostavština, ističe se kao ključno kulturno čvorište čiji su idejni osnivači Vesna Janković i Marko Strpić. Udruga Attack je osnovana 1997. godine, a njezin put do osnivanja Autonomnog kulturnog centra Medika svjedoči o rastućem utjecaju na nezavisnu kulturnu scenu. Koncept nezavisne kulture počeo je klijati u trenutku kada je Zagreb dosegao kritičnu masu civilno-društvenih aktivnosti.
Suzana Marjanić, teoretičarka umjetnosti performansa, naglašava kako je 90-ih unatoč padu alternativne kulture, u Zagrebu se tada oblikovala živa civilna aktivistička scena koju su činile raznolike politički angažirane grupe, uključujući ženske, antiratne, anarhističke, ljudsko-pravne, LGBT i medijske aktivističke grupe poput ARKzina i Zamira, te raznolike fanzinske scene, uglavnom anarho-punk.
Cilj inicijative REKOM prepoznat je od strane Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava, glavnog tužitelja Haškog suda te Europskog parlamenta, koji su izrazili podršku kao dodatan poticaj pomirenju na zapadnom Balkanu. Unatoč tome, dio političke, znanstvene i medijske javnosti u regiji nije bio jednako entuzijastičan prema ovoj inicijativi. Iz Hrvatske nije postojala podrška osnivanje REKOM-a, pomirenje i osnivanje REKOM-a nisu bili prioriteti politike članova Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda, dok se u Republici Srpskoj nisu prihvaćale presude Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije kao osnovu za utvrđivanje činjenica o žrtvama. Također, Slovenija smatra da u toj zemlji nema ratnih žrtava, te nema temelja da sudjeluje u popisu ratnih žrtava.
Upravo zbog nedostatka podrške, Skupština Koalicije za REKOM, na svom IX. zasjedanju u Zagrebu, odlučila je 15. prosinca 2019. godine preuzeti odgovornost za izradu regionalnog popisa žrtava i restrukturirati inicijativu. Umjesto država, REKOM mreža pomirenja preuzima brigu o izradi poimeničnog popisa žrtava ratova nastalih raspadom Jugoslavije.
Centar za ljudska prava Zagreb i Documenta U organizaciji Centra za ljudska prava Zagreb i Documente – Centra za suočavanje s prošlošću bila je organizirana javna rasprava Regionalna suradnja – 20 godina nakon napada na Vukovar u prosincu 2011. Cilj je bio rasvijetliti društvene i političke aspekte rata i obnove Vukovara, ali i potaknuti regionalnu suradnju. U javnoj raspravi sudjelovali su predstavnici akademske zajednice, civilnog društva i ratni stradalnici, zaključujući da je proces pomirenja u državama bivše Jugoslavije asimetričan, a tumačenja povijesti su institucionalizirana. Istaknut je mehanizam suočavanja s prošlosti na način da se jasno definira agresor i žrtva, te da se ratnim stradalnicima omogući prostor da govore o onome što su preživjeli. Na taj način bi se doprinijelo prepoznavanju sudbine „druge“ žrtve čime bi se pomoglo ostvariti međusobno suosjećanje u državama bivše Jugoslavije i otvoriti put pomirenja.
Platforma 112 Uspostavljanje usklađenosti zakona, propisa i postupaka Hrvatske s pravnim standardima Europske unije bio je izazovan i dugotrajan dio integracijskog procesa. Pri zatvaranju pristupnih pregovora tijekom cijele 2011. godine, krenula je s djelovanjem Platforma 112 koju okuplja 70 organizacija civilnog društva. Aktivnosti monitoringa Platforme 112 pružile su okvir za detaljna izvješća u sjeni usmjerena na nedostatke u provedbi Vladinih obveza kao i na druge probleme u područjima politike koji nisu bili adekvatno riješeni u okviru pristupanja, kao na primjer odštete civilnim žrtvama rata.
Igor Vidačak i Marina Škrabalo su u radu o učincima europske integracije na otvorenost javne uprave u Hrvatskoj, osvrnuli su na Platformu 112 te ocijenili kao pozitivno iskustvo monitoringa te istaknuli izvanrednu reakcija medija, dužnosnika EU te naposljetku, hrvatske Vlade. Što je na koncu poslužilo kao temelj za postavljanje nove agende praćenja vlade neposredno prije parlamentarnih izbora 2011., s fokus na reformske zadaće su se nastavile nakon pristupanja, u pogledu vladavine prava, kvalitete demokracije, borbe protiv korupcije, zaštite javnog dobra i ljudskih prava, izgradnje mira i suočavanja s prošlošću.
Pravo vrijeme i oblik komunikacije Platforminih prijedloga – kombinirajući fokus na politiku i medije – privukao je značajnu pozornost ključnih kreatora politike.
Attack - Medika Attack, kao ARK-ova ostavština, ističe se kao ključno kulturno čvorište čiji su idejni osnivači Vesna Janković i Marko Strpić. Udruga Attack je osnovana 1997. godine, a njezin put do osnivanja Autonomnog kulturnog centra Medika svjedoči o rastućem utjecaju na nezavisnu kulturnu scenu. Koncept nezavisne kulture počeo je klijati u trenutku kada je Zagreb dosegao kritičnu masu civilno-društvenih aktivnosti.
Suzana Marjanić, teoretičarka umjetnosti performansa, naglašava kako je 90-ih unatoč padu alternativne kulture, u Zagrebu se tada oblikovala živa civilna aktivistička scena koju su činile raznolike politički angažirane grupe, uključujući ženske, antiratne, anarhističke, ljudsko-pravne, LGBT i medijske aktivističke grupe poput ARKzina i Zamira, te raznolike fanzinske scene, uglavnom anarho-punk.
Foto: Divan
Attack je tijekom 90-ih godina organizirao akcije koje su odražavale koncept alternativnih pokreta iz Zapadne Europe i SAD-a, poput Reclaim the Streets – Povratak ulicama ljudi, Food not Bombs – Hrana, a ne oružje, te aktivnosti skvotiranja. Mladi aktivisti sudjelovali su u različitim prosvjedima, a jedan od najzapamćenijih bio je zahtjev za vraćanje imena Trga žrtava fašizma, 9. svibnja 1999. godine.
Attack je ozbiljno pristupio ideji privremenih autonomnih zona, što je demonstrirano kroz ulične intervencije i akcije skvotiranja, u skladu s konceptom Hakima Beya. Od samih početaka, Attack je umjetnosti pridavao važnost u društvenom aktivizmu, što je ilustrirano izložbom na 25. zagrebačkom salonu, čak i u vremenima kada je alternativna kultura bila u opadanju, zbog zatvaranja klubova poput Kulušića i Lap/Lapidarija.
Attack je ozbiljno pristupio ideji privremenih autonomnih zona, što je demonstrirano kroz ulične intervencije i akcije skvotiranja, u skladu s konceptom Hakima Beya. Od samih početaka, Attack je umjetnosti pridavao važnost u društvenom aktivizmu, što je ilustrirano izložbom na 25. zagrebačkom salonu, čak i u vremenima kada je alternativna kultura bila u opadanju, zbog zatvaranja klubova poput Kulušića i Lap/Lapidarija.
Suočavanje s prošlosti i pomirenje
Suočavanje s prošlosti u državama bivše Jugoslavije odnosi se prije svega na ratne traume, ali i traumu društvene promjene koja je uslijedila demokratskom tranzicijom – prelaskom iz jednog političkog sustava u drugi. Suočavanje prošlosti na razini države odnosi se prije svega na institucionalne vlasti. Središnju ulogu imao je Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije koji je odbacio međusobne optužbe za genocid. U slučaju Srebrenice jedinice bosanskih Srba su okrivljene, a Srbija je imala odgovornost za sprječavanje genocida. Službene isprike državnog vrha ključne su zbog utjecaja na pojedinačne interpretacije rata i izlazak iz linearnog narativa žrtve, Na taj način preuzima se odgovornost te se medijski popraćenim izjavama isprike omogućuje potpora ratnih reparacija žrtava na koje se odnosi isprika i međusobna suradnja u svrhu tranzicijske pravde. Tako stvaranje novog narativa gdje se poštuju civilne, nevine žrtve svih uključenih strana potiče REKOM u svom djelovanju.
Društvo s te strane može pridonijeti suočavanju s prošlosti na način komemoriranje svih nevinih civilnih žrtava, tako i žrtava nacionalnosti koja se smatrala neprijateljskom stranom. Primjer toga je 2020. kada je hrvatska Vlada po prvi put odala počast svim civilnim žrtvama poginulim tijekom operacije Oluja. Također, podupiranjem umjetničke i kulturne scene doprinosi se stvaranju otvorenog društva koje je spremno razvijati kritičko mišljenje. Nastanak novih kulturnih aktera može se povezati s rastućom aktivističkom sviješću devedesetih, posebno u području ljudskih prava i nezavisne kulturne produkcije. Počeci koncepta nezavisne kulture datiraju iz vremena kada se u Zagrebu formirala značajna civilno-društvena scena koja je svojim aktivizmom djelovala na tadašnju društveno-političku atmosferu. Međutim, razvoju te scene suprotstavljale su se službene politike države, koje nisu prepoznale značaj civilnog društva za razvoj kritičkog mišljenja i obogaćivanje kulturne ponude, već su ih smatrale neprijateljskim prema nacionalnim interesima. Jedan od primjera, ujedno i ARK-ova ostavština - Attack.
U sljedećem dijelu fokusirat ću se na državnu razinu suočavanja s prošlosti – političke isprike.
Društvo s te strane može pridonijeti suočavanju s prošlosti na način komemoriranje svih nevinih civilnih žrtava, tako i žrtava nacionalnosti koja se smatrala neprijateljskom stranom. Primjer toga je 2020. kada je hrvatska Vlada po prvi put odala počast svim civilnim žrtvama poginulim tijekom operacije Oluja. Također, podupiranjem umjetničke i kulturne scene doprinosi se stvaranju otvorenog društva koje je spremno razvijati kritičko mišljenje. Nastanak novih kulturnih aktera može se povezati s rastućom aktivističkom sviješću devedesetih, posebno u području ljudskih prava i nezavisne kulturne produkcije. Počeci koncepta nezavisne kulture datiraju iz vremena kada se u Zagrebu formirala značajna civilno-društvena scena koja je svojim aktivizmom djelovala na tadašnju društveno-političku atmosferu. Međutim, razvoju te scene suprotstavljale su se službene politike države, koje nisu prepoznale značaj civilnog društva za razvoj kritičkog mišljenja i obogaćivanje kulturne ponude, već su ih smatrale neprijateljskim prema nacionalnim interesima. Jedan od primjera, ujedno i ARK-ova ostavština - Attack.
U sljedećem dijelu fokusirat ću se na državnu razinu suočavanja s prošlosti – političke isprike.
Da je reći "oprosti" lako, "oprosti" rekao bi svatko
Poslijeratna tranzicija oblikovana je različitim političkim i društvenim kontekstima koji su poticali promjene i pomirenje. Tako na Zagrebačkom summitu 24. studenog 2000. godine potvrđena je europska perspektiva država nastalih iz raspada Jugoslavije u okviru Procesa stabilizacije i pridruživanja Europskoj uniji. Od tada svaka država u tom procesu napreduje na temelju vlastitih postignuća, ali uz učinkovitu regionalnu suradnju. Rješavanje otvorenih pitanja postalo je prioritet za države u regiji, što uključuje suočavanje s prošlošću i pomirenje. Simbolične geste, poput javnih isprika, osobito su važne za proces pomirenja, posebno kada dolaze od državnog vrha tih zemalja.
Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila je 16. prosinca 2005. rezoluciju Basic Principles and Guidelines on the Right to a Remedy and Reparation for Victims of Gross Violation of International Human Rights Law and Serious Violations of International Humanitarian Law, koja regulira postupanje prema žrtvama teških povreda međunarodnog prava o ljudskim pravima i humanitarnog prava. Jedan od ključnih dijelova rezolucije odnosi se na reparacije za žrtve, uključujući i javne isprike koje trebaju uključivati priznanje činjenica i preuzimanje odgovornosti. Dok odluke Opće skupštine UN-a nisu obvezujuće, one ipak imaju moralni autoritet.
Poslijeratna tranzicija oblikovana je različitim političkim i društvenim kontekstima koji su poticali promjene i pomirenje. Tako na Zagrebačkom summitu 24. studenog 2000. godine potvrđena je europska perspektiva država nastalih iz raspada Jugoslavije u okviru Procesa stabilizacije i pridruživanja Europskoj uniji. Od tada svaka država u tom procesu napreduje na temelju vlastitih postignuća, ali uz učinkovitu regionalnu suradnju. Rješavanje otvorenih pitanja postalo je prioritet za države u regiji, što uključuje suočavanje s prošlošću i pomirenje. Simbolične geste, poput javnih isprika, osobito su važne za proces pomirenja, posebno kada dolaze od državnog vrha tih zemalja.
Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila je 16. prosinca 2005. rezoluciju Basic Principles and Guidelines on the Right to a Remedy and Reparation for Victims of Gross Violation of International Human Rights Law and Serious Violations of International Humanitarian Law, koja regulira postupanje prema žrtvama teških povreda međunarodnog prava o ljudskim pravima i humanitarnog prava. Jedan od ključnih dijelova rezolucije odnosi se na reparacije za žrtve, uključujući i javne isprike koje trebaju uključivati priznanje činjenica i preuzimanje odgovornosti. Dok odluke Opće skupštine UN-a nisu obvezujuće, one ipak imaju moralni autoritet.
Potrebno je naglasiti kako u UN-ovoj rezoluciji ne postoje propisi o obliku i sadržaju političke isprike, no postojala su ustaljena pravila o njenom sadržaju kako bi se smatrala potpunom.
|
Inicijativa mladih za ljudska prava u Hrvatskoj izdala je publikaciju Kako se ispričati za zločine? Priručnik za političare s ciljem prijedloga metodologije osnovnih elemenata koji obuhvaćaju kako se treba politička isprika izjaviti s ciljem potpunog zadovoljenja žrtava, njihovih obitelji i lokalne zajednice koja je pretrpjela zločine i teška kršenja ljudskih prava. |
Autorica: Kristina Ćurćić
|
|
Percepcija Brandtove geste., Autorica: Kristina Ćurćić
|
Isprike za ratne zločine ili barem priznanje sudjelovanja u poticanju ratnih stradanja tijekom 90-ih na ovim prostorima postala su relevantna nakon raspada Jugoslavije te formalno, nakon Zagrebačkog summita. Jedan od istaknutih primjera isprike i pokajanja za zločine vlastitog naroda je upravo njemačkog kancelara Willyja Brandta kada je 7. prosinca 1970. godine kleknuo pred spomenikom poginulim Židovima u Varšavskom getu. Ovim simboličnim činom Brandt je izrazio ispriku za sve žrtve Holokausta i terora nacističke Njemačke. U ovom slučaju, često je smatran kao paradigmatički čin isprike na način da se smatra jednim od najutjecajnijih te služi kao uzor za iskazivanja isprike ili pokajanja. |
Kako koristimo pamćenje određenih povijesnih događaja?
Tzvetan Todorov u tekstu Upotreba pamćenja
Tzvetan Todorov u tekstu Upotreba pamćenja
100 najčešćih riječi u Pregledu političkih isprika
Prepoznavanje rada civilnog društva
Inicijativu mladih za ljudska prava (YIHR) u Hrvatskoj osnovali su krajem 2008. godine mladi aktivisti uz potporu tada regionalne istoimene Inicijative. Regionalna organizacija je otada prošla transformaciju iz koje je od nacionalnih ureda i programa stvoreno pet autonomnih organizacija u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori i Kosovu. Inicijativa omogućuje mladima u cijeloj Hrvatskoj da postanu tolerantni građani s kritičkim razmišljanjem o prošlosti te potiču institucije na odgovornost kroz aktivno zagovaranje i aktivizam. Smatraju da je odgovornost institucija osigurati pravo na istinu, dok je obaveza društva zahtijevati to pravo.
Dugoročno zagovaranje YIHR-a u očuvanju sjećanja na obitelj Zec vidljivo je na komemoraciji u prosincu 2022. godine, kada je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević obećao postavljanje spomen-ploče na mjestu tragičnog događaja. Povodom rođendana Aleksandre Zec, 8. svibnja 2023., Aktivistička mreža YIHR-a uputila je gradonačelniku konkretne smjernice u skladu s međunarodnim standardima očuvanja sjećanja na civilne žrtve ratova.
Inicijativu mladih za ljudska prava (YIHR) u Hrvatskoj osnovali su krajem 2008. godine mladi aktivisti uz potporu tada regionalne istoimene Inicijative. Regionalna organizacija je otada prošla transformaciju iz koje je od nacionalnih ureda i programa stvoreno pet autonomnih organizacija u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori i Kosovu. Inicijativa omogućuje mladima u cijeloj Hrvatskoj da postanu tolerantni građani s kritičkim razmišljanjem o prošlosti te potiču institucije na odgovornost kroz aktivno zagovaranje i aktivizam. Smatraju da je odgovornost institucija osigurati pravo na istinu, dok je obaveza društva zahtijevati to pravo.
Dugoročno zagovaranje YIHR-a u očuvanju sjećanja na obitelj Zec vidljivo je na komemoraciji u prosincu 2022. godine, kada je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević obećao postavljanje spomen-ploče na mjestu tragičnog događaja. Povodom rođendana Aleksandre Zec, 8. svibnja 2023., Aktivistička mreža YIHR-a uputila je gradonačelniku konkretne smjernice u skladu s međunarodnim standardima očuvanja sjećanja na civilne žrtve ratova.
Informativna spomen ploča prvi je dio cijelog projekta spomen obilježja koji će na ovoj lokaciji biti trajni podsjetnik na obitelj Zec. Veliku zaslugu u postavljanju spomen obilježja ima Inicijativa mladih za ljudska prava koja se 8. svibnja, simboličnog datuma kada bi Aleksandra Zec obilježavala svoj rođendan, obratila gradonačelniku sa smjernicama kako na prikladan način sačuvati sjećanje na ubijene članove obitelji Zec.
- Grad Zagreb, 8.12.2023.
|
YIHR-ovi aktivisti održavaju komemorativni govor za obitelj Zec
Foto: Dora Tomljanović / YIHR
|
Ovogodišnja komemoracija označila je ostvarenje gradonačelnikovog obećanja nakon trideset i dvije godine od ubojstva Aleksandre, Marije i Mihajla Zeca. Grad Zagreb prepoznao je važnost suradnje s civilnim društvom u donošenju ovako važnih odluka te je naglasio ulogu Inicijative mladih za ljudska prava u postizanju ovog značajnog pomaka u očuvanju sjećanja na obitelj Zec.
Kuća ljudskih prava
Kuća ljudskih prava
AUTORICA: KRISTINA ĆURĆIĆ
Individualno i društveno sjećanje prianja i ostaje uz ljude i njihovu utjelovljenu interakciju;
političko i kulturno sjećanje, s druge strane, utemeljena su na trajnijim nositeljima simbola i materijalnim prikazima. Posljednja dva formata utemeljena su na stabilizatorima sjećanja prenosivima s generacije na generaciju te uključuju pomoću vidova obrazovanja i organiziranog sudjelovanja one koji nemaju iskustvenu povezanost s povijesnim događajem.
- Assman, Aleida „Four Formats of Memory: From Individual to Collective Constructions of the Past“
političko i kulturno sjećanje, s druge strane, utemeljena su na trajnijim nositeljima simbola i materijalnim prikazima. Posljednja dva formata utemeljena su na stabilizatorima sjećanja prenosivima s generacije na generaciju te uključuju pomoću vidova obrazovanja i organiziranog sudjelovanja one koji nemaju iskustvenu povezanost s povijesnim događajem.
- Assman, Aleida „Four Formats of Memory: From Individual to Collective Constructions of the Past“
FAŠISTIČKI LOGORI NA JADRANSKOJ OBALI
Na istočnoj jadranskoj obali poznata su dva fašistička logora. Radi se o logorima pod vodstvom Talijana, a danas je svrha Documente da educira osnovnoškolce, posebno osmaše koji imaju Drugi svjetski rat u programu i suradnja s kolegama iz Italije i Slovenije. Logor Kampor na otoku Rabu te logor Molat na istoimenom otoku. Naime, logor Kampor osnovan je 27.7.1942. u svrhu čišćenja terena u vrijeme ofenziva “Slovenija” i operacije “Risnjak”, plan je bio da se tu dosele Talijani. Logor se dijelio na : muški, ženski, židovski te dio radionice. U periodu od 29. srpnja do 9. kolovoza, pristiglo je 5941 žrtava. Od toga su 2/3 činili Slovenci, a ostalo su bili Primorci i Gorani. Logor je djelovao do 11. rujna. 1943. kada su ga razoružali. Židovski logor imao je nešto blaže uvjete jer su dovedeni tamo pod pretpostavkom da se zaštite od Nijemaca i ustaša, međutim ni za njih život u zatočeništvu nije bio nimalo lagan.
Logor na Molatu osnovan je 30.6.1942. te je do njegovog zatvaranja 7.9.1943 prošlo oko 20 000 žrtava. Žrtve su pristizale s okolnih otoka, kao i mjesta iz okolice Zadra i Šibenika. Za zločine ovog logora nitko još uvijek nije odgovarao, a mnoštvo nevine djece i žena izgubilo je svoj život. Ukupno je umrlo 700 osoba, streljano je 300 osoba, a samo dvije su uspjele pobjeći.
Logor na Molatu osnovan je 30.6.1942. te je do njegovog zatvaranja 7.9.1943 prošlo oko 20 000 žrtava. Žrtve su pristizale s okolnih otoka, kao i mjesta iz okolice Zadra i Šibenika. Za zločine ovog logora nitko još uvijek nije odgovarao, a mnoštvo nevine djece i žena izgubilo je svoj život. Ukupno je umrlo 700 osoba, streljano je 300 osoba, a samo dvije su uspjele pobjeći.
Autorica: Lucija Mitrović
ULOGA ŽENA U MIROVNOM AKTIVIZMU
Uloga žena i djelovanja kroz mirovni aktivizam usko je povezana zalaganjem, borbom i solidarnošću za sve one žene koje su pretrpjele neki vid nasilja u ratu. Konkretno od udruga se ističu: Centar za žene žrtve rata i Ženska mreža hrvatske i Centar za građansku hrabrost. Ove udruge zalažu se za priznavanje zločina u Oluji te ponajviše za preuzimanje odgovornosti za zločine nad ženama. Udruge su tu kako bi dale suosjećanje žrtvama te ujedno podsjetili javnost na kolektivnu odgovornost.
Za vrijeme i nakon operacije “Oluja” pripadnici vojske, policije i civili počinili su velik broj zločina nad srpskim stanovništvom koje se u tom trenutku nalazilo na teritoriji Republike Hrvatske. Hrvatsku je napustilo tada 150 000 građana, povratak im je bio godinama onemogućen i otežan. Spaljeno je 22 000 domova i ubijeno 600 civila.
Aktivistice ovih udruga također prozivaju hrvatske političare i vladino vodstvo za neodgovorno ponašanje kao i nedostatak iskrenosti i poštovanja prema žrtvama. Naglašavaju kako društvo koje je utemeljeno na nepriznavanju svojih pogrešaka iz prošlosti, ne može nikako imati mirnu budućnost. Premijer vlade 2020. dao je obećanje kako planira provesti zakon o civilnim žrtvama rata te otklanjaju poteškoća zbog kojih bi se građani srpske naocionalnosti osjećali ravnopravnima, međutim taj zakon i dalje nije donesen.
Autorica: Lucija Mitrović
KRAJOBRAZI SJEĆANJA I DOMOVINSKI RAT
Domovinski rat veliki je i neizbrisivi dio hrvatske prošlosti. On je dio identiteta moderne hrvatske povijesti, međutim različito interpretiran pa čak i u javnom diskursu ponekad manipuliran među različitm akterima. Tema Domovinskog rata otvara bolna sjećanja hrvatskog naroda, ali i svih onih nevinih koji nisu hrvatski građeni. Održavanje sjećanja na Domovinski rat uključuje aktivnost ljudi i institucija pa sve do uključivanja ove teme u obrazovne programe i obilježavanje raznih komemoracija. Kulturna sjećanja iziskuju višegeneracijski vremenski odmak kako bi se slegle emocije. Danas i dalje postoje konflikti i sukobi zbog različitih naracija na sjećanja Domovinskog rata, konkretno prijepori između Srbije i Hrvatske.
Potrebno je isticati one narative koji bi pridonijeli pomirenju i stvaranju osjećaja empatije kao i razumijevanja suprostavljenih strana. Iako je rat završen, u medijima se, odnosno između srpskih i hrvatskih novinara i dalje rat vodi. Riječ je o manipulacijama u svrhu okrivljavanja jedne strane protiv druge. Danas je bitno da sjećanje na Domovinski rat i percepciju ovog tragičnog događaja za naše društvo pokušamo usmjeriti ka tome da stvaramo naprednije, mirnije i društvo koje je solidarno te spremno da uvaži i razumije. Arena sjećanja na ovaj rat obilježena je i borbom za moći što nimalo ne pogoduje gore navedenim težnjama.
Nažalost, i dalje su prisutne različite interpretacije Domovinskog rata i one takve na negativan način prelijevaju se u javnu sferu, obrazovanje, medije kao i političke odnose. Danas, nakon tri desetljeća Hrvatska je prošla dugačak put u kojem je počela u svom narativu uključivati i drugu stranu i njezine patnje usprkos konfliktu. I dalje je pred nama dug put sklapanja mira sa prošlošću i bolnim ranama, ali neki koraci u svrhu poštovanja i priznavanja suprotne strane dakako jesu poduzeti, a jedino je to ispravan način stvaranja mirne budućnosti.
Potrebno je isticati one narative koji bi pridonijeli pomirenju i stvaranju osjećaja empatije kao i razumijevanja suprostavljenih strana. Iako je rat završen, u medijima se, odnosno između srpskih i hrvatskih novinara i dalje rat vodi. Riječ je o manipulacijama u svrhu okrivljavanja jedne strane protiv druge. Danas je bitno da sjećanje na Domovinski rat i percepciju ovog tragičnog događaja za naše društvo pokušamo usmjeriti ka tome da stvaramo naprednije, mirnije i društvo koje je solidarno te spremno da uvaži i razumije. Arena sjećanja na ovaj rat obilježena je i borbom za moći što nimalo ne pogoduje gore navedenim težnjama.
Nažalost, i dalje su prisutne različite interpretacije Domovinskog rata i one takve na negativan način prelijevaju se u javnu sferu, obrazovanje, medije kao i političke odnose. Danas, nakon tri desetljeća Hrvatska je prošla dugačak put u kojem je počela u svom narativu uključivati i drugu stranu i njezine patnje usprkos konfliktu. I dalje je pred nama dug put sklapanja mira sa prošlošću i bolnim ranama, ali neki koraci u svrhu poštovanja i priznavanja suprotne strane dakako jesu poduzeti, a jedino je to ispravan način stvaranja mirne budućnosti.
Autorica: Lucija Mitrović
ZAKLJUČAK- ARK MIROVNI AKTIVIZAM
Mirovni aktivizam u Hrvatskoj započeo je vrlo brzo nakon agresije nad Hrvatima, a njegovo je djelovanje potaklo i druge brojne udruge na sudjelovanje u inicijativama koje zagovaraju: mir, nenasilje i ljudska prava. Povelja Antiratne kampanje imala je u interesu da nakon rata zagovara razvoj demokracije, uzajamni dijalog kao i zajednički suživot između sukobljenih strana. Documenta i ARK su u Hrvatskoj prisutani već 31 godinu i jedna su od najpoznatijih udruga koje simboliziraju borbu za mir i ljudska prava. Uspjeh i važnost ove udruge prepoznat je i nagrađen Alternativnom Nobelovom nagradom za mir. Ne samo da je Documentin utjecaj bitan za brojne provedene incijative kojima je zagovaran mir, a nakon toga i oprost, Documenta djeluje i u drugim domenama društva kao što su: prava spolnih i rodnih manjina, zaštita od diskriminacije, promicanje nenasilja te obrazovanja za demokratsko građanstvo. Documenta je ujedinila snage s dvjema Beograđankama te je osnovana inicijativa REKOM čiji je primarni cilj bilo poticanje pomirenja zapadnih zemalja balkana na čiji pozitivan odgovor inicijativa ipak nije naišla.
Novi kulturni akteri također su bitni inicijatori rasta aktivističke svijesti devedesetih, primjerice udruga Attack. Da na mladima svijet ostaje svima je odavno već poznata rečenica pa su upravo tako mladi oformili inicijativu koja je izdala publikaciju u kojoj iznosi instrukcije: “ Kako se ispričati za zločine?”. Mladi također sa prostora cijelog Balkana od 2008. ujedinjeni su u udrugu YIHR, a njihova je glavna misija aktivno zagovaranje i aktivizam kao i stvaranje tolerantnog društva. Uz sve navedeno, uloga žena u ratnom aktivizmu jedna je od značajnijih te aktivistice primarno zagovaraju za priznavanje zločina i preuzimanje odgovornosti za iste. Domovinski je rat ostavio tragove neozbrisive boli, tuge, žaljenja, ali i ponosa i slave koji su pretočeni u brojne monumente širom Hrvatske, a postojanje istih svima služi kao opomena da se rat ne ponovi.
Novi kulturni akteri također su bitni inicijatori rasta aktivističke svijesti devedesetih, primjerice udruga Attack. Da na mladima svijet ostaje svima je odavno već poznata rečenica pa su upravo tako mladi oformili inicijativu koja je izdala publikaciju u kojoj iznosi instrukcije: “ Kako se ispričati za zločine?”. Mladi također sa prostora cijelog Balkana od 2008. ujedinjeni su u udrugu YIHR, a njihova je glavna misija aktivno zagovaranje i aktivizam kao i stvaranje tolerantnog društva. Uz sve navedeno, uloga žena u ratnom aktivizmu jedna je od značajnijih te aktivistice primarno zagovaraju za priznavanje zločina i preuzimanje odgovornosti za iste. Domovinski je rat ostavio tragove neozbrisive boli, tuge, žaljenja, ali i ponosa i slave koji su pretočeni u brojne monumente širom Hrvatske, a postojanje istih svima služi kao opomena da se rat ne ponovi.
Autorica: Lucija Mitrović