Porast broja etničkih ratova i izvještaj Agenda za mir glavnog tajnika UN-a, Boutros Boutros- Ghalija, utjecale su na to da diskurs izgradnje mira dođe u fokus 90-ih godina prošlog stoljeća. Unutar tog koncepta na važnosti su dobili upravo mirotvorni, odnosno mirovni aktivisti, kao elementi društva koji su se najaktivnije zalagali i pridonosili miru u zajednici.
Mirovni aktivizam se u početku povezivao s pokretima protiv nuklearnog naoružanja i Vijetnamskog rata, a popularnost mu raste 90-ih godina 20. stoljeća. Mirovni aktivisti svojim djelovanjem žele postići kraj sukoba i promijeniti značajke društva koje potiču na sukob, žele promijeniti društvo iz temelja. Da bi se mirovni aktivizam uopće mogao smatrati uspješnim, on mora pružati pomoć i zaštiti građane od nasilja, zagovarati mir, raditi na olakšavanju dijaloga i socijalizaciji svih skupina društva.
Poseban značaj za mirovni aktivizam u Hrvatskoj nosi osnivanje Svaruna 1986. godine. Bio je to prvi čin organiziranog mirovnog aktivizma na području Hrvatske. Borio se za ozakonjivanje prava na priziv savjesti te je bio temelj za nastajanje Antiratne kampanje Hrvatske. Osnovala ga je grupa studenata i tek diplomiranih osoba u Zagrebu, no nikad nisu bili formalno registrirani. Svoje djelovanje završili su krajem 1989. godine zbog promjene društvene klime i nedostatka sredstava, ali su za vrijeme svog rada okupili preko 500 aktivista koji su postali jezgra Antiratne kampanje Hrvatske.
Antiratna kampanja (ARK) je od početka otvorene agresije na Hrvatsku pokretala velik broj mirovnih inicijativa i ulagala velike napore u mirovni aktivizam. Održavali su radionice nenasilnog rješavanja sukoba, ukazivali na problem deložacija i stjecanja hrvatskog državljanstva, sprječavali deložacije, organizirali kampove s volonterima u izbjegličkim centrima, uspostavili internetsku mrežu „ZaMir“, bilježili ratne zločine na području Hrvatske. Nastavljaju i Svarunovu borbu za pravo na priziv savjesti, organiziraju okrugle stolove, tribine i dijele brošure.
Osim toga, ARK izravno sudjeluje u osnivanju brojnih udruga izvan Zagreba koje su se također borile za mir, poput „Pokret za mir i nenasilje Rijeka“, „Centar za mir, nenasilje i ljudska prava - Osijek“, „Suncokret“ iz Rijeke, „Autonomna ženska kuća“, „Centar za direktnu zaštitu ljudskih prava.“
Mirovni aktivizam se u početku povezivao s pokretima protiv nuklearnog naoružanja i Vijetnamskog rata, a popularnost mu raste 90-ih godina 20. stoljeća. Mirovni aktivisti svojim djelovanjem žele postići kraj sukoba i promijeniti značajke društva koje potiču na sukob, žele promijeniti društvo iz temelja. Da bi se mirovni aktivizam uopće mogao smatrati uspješnim, on mora pružati pomoć i zaštiti građane od nasilja, zagovarati mir, raditi na olakšavanju dijaloga i socijalizaciji svih skupina društva.
Poseban značaj za mirovni aktivizam u Hrvatskoj nosi osnivanje Svaruna 1986. godine. Bio je to prvi čin organiziranog mirovnog aktivizma na području Hrvatske. Borio se za ozakonjivanje prava na priziv savjesti te je bio temelj za nastajanje Antiratne kampanje Hrvatske. Osnovala ga je grupa studenata i tek diplomiranih osoba u Zagrebu, no nikad nisu bili formalno registrirani. Svoje djelovanje završili su krajem 1989. godine zbog promjene društvene klime i nedostatka sredstava, ali su za vrijeme svog rada okupili preko 500 aktivista koji su postali jezgra Antiratne kampanje Hrvatske.
Antiratna kampanja (ARK) je od početka otvorene agresije na Hrvatsku pokretala velik broj mirovnih inicijativa i ulagala velike napore u mirovni aktivizam. Održavali su radionice nenasilnog rješavanja sukoba, ukazivali na problem deložacija i stjecanja hrvatskog državljanstva, sprječavali deložacije, organizirali kampove s volonterima u izbjegličkim centrima, uspostavili internetsku mrežu „ZaMir“, bilježili ratne zločine na području Hrvatske. Nastavljaju i Svarunovu borbu za pravo na priziv savjesti, organiziraju okrugle stolove, tribine i dijele brošure.
Osim toga, ARK izravno sudjeluje u osnivanju brojnih udruga izvan Zagreba koje su se također borile za mir, poput „Pokret za mir i nenasilje Rijeka“, „Centar za mir, nenasilje i ljudska prava - Osijek“, „Suncokret“ iz Rijeke, „Autonomna ženska kuća“, „Centar za direktnu zaštitu ljudskih prava.“
Lorena Palić
ARK: Trideset Jedna Godina Nakon Poziva za Spas
U vrtlogu turbulentnih devedesetih, dok se Hrvatska borila za svoju samostalnost, rodila se i jedna drugačija borba – borba za mir. U sjeni ratnih strahota, hrabri pojedinci okupili su se kako bi zajedno stvorili Antiratnu kampanju, pokret čiji je glavni cilj bio zaustaviti krvavi ples koji je zahvatio zemlju. 4. srpnja 1991., dok su zvukovi granata odjekivali u zraku, rođena je Antiratna kampanja Hrvatske (ARK).
Njezin početak označen je nevjerojatnim "Pozivom zabrinutim roditeljima i svim ljudima dobre volje – Spriječimo rat". Taj vapaj hrabrih pojedinaca odjeknuo je kao krik razuma u moru ratnih strahota. I danas njene ideje odjekuju poput vječnog eha mira. Povelja Antiratne kampanje, i dalje aktualna, svjedoči o potrebi za suživotom nakon sukoba, uzajamnom dijalogu među narodima i razvoju demokracije te ekonomske prosperiteta kao zajedničkom interesu. Aktualnost ARK-ove Povelje vidljiva je i u suvremenim ratovima.
Riječi Povelje, "kako god budu riješeni današnji sukobi, ljudi će na ovim područjima nastaviti živjeti zajedno", postaju relevantnije no ikad.
Njezin početak označen je nevjerojatnim "Pozivom zabrinutim roditeljima i svim ljudima dobre volje – Spriječimo rat". Taj vapaj hrabrih pojedinaca odjeknuo je kao krik razuma u moru ratnih strahota. I danas njene ideje odjekuju poput vječnog eha mira. Povelja Antiratne kampanje, i dalje aktualna, svjedoči o potrebi za suživotom nakon sukoba, uzajamnom dijalogu među narodima i razvoju demokracije te ekonomske prosperiteta kao zajedničkom interesu. Aktualnost ARK-ove Povelje vidljiva je i u suvremenim ratovima.
Riječi Povelje, "kako god budu riješeni današnji sukobi, ljudi će na ovim područjima nastaviti živjeti zajedno", postaju relevantnije no ikad.
Vrijeme od osnivanja ARK-a
<div class="flourish-embed flourish-countdown" data-src="visualisation/15748244"><script
src="https://public.flourish.studio/resources/embed.js"></script></div>
S 31 godinom rada na promociji prava na prigovor savjesti, ARK je postala neizostavan dio borbe za ljudska prava. Sudjelovanjem u međunarodnim mirovnim mrežama, suradnjom s Europskim parlamentom i European Council of Conscripts Organizations (ECCO), ARK se etablirala kao ključni akter u globalnoj borbi za mir.
Njezin doprinos, prepoznat i nagrađen Alternativnom nobelovom nagradom za mir, vidljiv je kroz postignuća poput ukidanja članaka Zakona o obrani koji su određivali rokove za prigovor savjesti. ARK, izvor mnogih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava, postala je kamen temeljac civilnog društva u Hrvatskoj. Njezina hrabrost i predanost ne samo da su oblikovale prošlost, već i oblikuju budućnost, podsjećajući nas da je u srcu svakog rata, svjetlost mira moćnija od najmračnijih oblaka.
Njezin doprinos, prepoznat i nagrađen Alternativnom nobelovom nagradom za mir, vidljiv je kroz postignuća poput ukidanja članaka Zakona o obrani koji su određivali rokove za prigovor savjesti. ARK, izvor mnogih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava, postala je kamen temeljac civilnog društva u Hrvatskoj. Njezina hrabrost i predanost ne samo da su oblikovale prošlost, već i oblikuju budućnost, podsjećajući nas da je u srcu svakog rata, svjetlost mira moćnija od najmračnijih oblaka.
Ilma Tutmić
Onda sam 1993. odlučio da bih se ipak priključio Antiratnoj kampanji,
sjeo sam s Vesnom i prvo što sam joj rekao bilo je: “Ja ti ne idem na ulice vikati ‘Stop the war in Croatia!”’
Ona se nasmijala i rekla:
“Mi to ne činimo. Ne idemo na ulice, ne vičemo ‘Stop the war in Croatia’.
Imamo cijeli niz programa.”
- Goran Božićević, (transkript okruglog stola 04.07.2011.)
sjeo sam s Vesnom i prvo što sam joj rekao bilo je: “Ja ti ne idem na ulice vikati ‘Stop the war in Croatia!”’
Ona se nasmijala i rekla:
“Mi to ne činimo. Ne idemo na ulice, ne vičemo ‘Stop the war in Croatia’.
Imamo cijeli niz programa.”
- Goran Božićević, (transkript okruglog stola 04.07.2011.)
Razotkrivanje Poslijeratnih Društava: Kako ZNANSTVENICI i aktivisti oblikuju put prema pomirenju
U poslijeratnim zemljama, gdje su ratovi ostavili duboke tragove i kolektivne traume, stručnjaci različitih znanstvenih disciplina upuštaju se u složeno područje istraživanja kako bismo razumjeli trenutno stanje poslijeratnog društva. Treba uzeti u obzir kako u Hrvatskoj je prošlo gotovo tri desetljeća od Domovinskog rata te da su mnoge generacije rođene poslije samog rata ostale nepošteđene utjecaja............ Aktivisti se pridružuju ovom naporu akademske zajednice, pritom nudeći perspektivu pomirenja i suočavanja s prošlošću, s ciljem učvršćivanja regionalne suradnje i oblikovanja odnosa s susjednim zemljama.
Multidisciplinarni pristup istraživanju postaje ključan u shvaćanju različitih karakteristika poslijeratnog društva - bilo da su psihološke, sociološke, političke ili druge prirode. Alati koji se koriste u ovom procesu omogućuju mjerenje različitih varijabli, a jedan od najstarijih primjera je Bogardusova skala socijalne distance. Ova skala, sastavljena od sedam stupnjeva, predstavlja ključni pokazatelj u razumijevanju odnosa s osobama drugih nacionalnosti.
Socijalna distanca označava subjektivnu percepciju bliskosti ili udaljenosti prema određenoj skupini ljudi. Bogardusova skala pruža nam strukturu za istraživanje tog fenomena. U njoj se susrećemo s raznim stupnjevima, od intimnih odnosa s bračnim partnerom do distanciranja od osoba iz drugih zemalja do te mjere da bi ih pojedinci, ironično, "izgonili" iz vlastite domovine. Svaki stupanj ove skale ima svoju specifičnu ulogu u oblikovanju društvenih interakcija. U kontekstu poslijeratnih zemalja, razumijevanje kako ljudi pozicioniraju druge nacionalnosti - Srbe, Bošnjake ili Slovence, na ovoj skali pomaže nam otkriti korake prema pomirenju ili, pak, otkrivanju dubine podjela. Ona postaje ključan alat u konstrukciji mostova među narodima, izazivajući razmišljanje o važnosti raznolikosti i zajedničkom suživotu.
Bogardusova skala socijalne distance, iako starija, i dalje je relevantna u suvremenim analizama odnosa među ljudima. U aktivističkom i humanističkom pristupu, istraživanje poslijeratnih društava postaje avantura u razumijevanju kompleksnosti međunarodnih odnosa i potencijala za izgradnju bolje budućnosti Hrvatske, osobito u regionalnom kontekstu.
Multidisciplinarni pristup istraživanju postaje ključan u shvaćanju različitih karakteristika poslijeratnog društva - bilo da su psihološke, sociološke, političke ili druge prirode. Alati koji se koriste u ovom procesu omogućuju mjerenje različitih varijabli, a jedan od najstarijih primjera je Bogardusova skala socijalne distance. Ova skala, sastavljena od sedam stupnjeva, predstavlja ključni pokazatelj u razumijevanju odnosa s osobama drugih nacionalnosti.
Socijalna distanca označava subjektivnu percepciju bliskosti ili udaljenosti prema određenoj skupini ljudi. Bogardusova skala pruža nam strukturu za istraživanje tog fenomena. U njoj se susrećemo s raznim stupnjevima, od intimnih odnosa s bračnim partnerom do distanciranja od osoba iz drugih zemalja do te mjere da bi ih pojedinci, ironično, "izgonili" iz vlastite domovine. Svaki stupanj ove skale ima svoju specifičnu ulogu u oblikovanju društvenih interakcija. U kontekstu poslijeratnih zemalja, razumijevanje kako ljudi pozicioniraju druge nacionalnosti - Srbe, Bošnjake ili Slovence, na ovoj skali pomaže nam otkriti korake prema pomirenju ili, pak, otkrivanju dubine podjela. Ona postaje ključan alat u konstrukciji mostova među narodima, izazivajući razmišljanje o važnosti raznolikosti i zajedničkom suživotu.
Bogardusova skala socijalne distance, iako starija, i dalje je relevantna u suvremenim analizama odnosa među ljudima. U aktivističkom i humanističkom pristupu, istraživanje poslijeratnih društava postaje avantura u razumijevanju kompleksnosti međunarodnih odnosa i potencijala za izgradnju bolje budućnosti Hrvatske, osobito u regionalnom kontekstu.
Susjedi bez granica: Ako ih već moram gledati, neka bude barem kilometrima daleko
Kristina Ćurćić