Ovo je bolna tema i ne želim to sve ponovno proživljavati, ali pričat ću s vama, jer smatram da je bitno da druge žene znaju. Tu rečenicu čule smo od gotovo svih svojih sugovornica, žena kojima je nakon mjeseci, pa čak i godina muke, dijagnosticirana endometrioza. One su, vjerovali ili ne, među „sretnicama“, jer pola borbe su već prošle. Na dijagnozu ove kronične bolesti, koja prema stručnim procjenama pogađa 10 do 15 posto žena, čeka se u prosjeku oko osam godina. Priča ima na tisuće, jer endometrioza se prezentira nizom različitih simptoma koji dodatno otežavaju dijagnosticiranje i zbunjuju pacijentice.
|
Endometriozu karakterizira prisutnost tkiva sličnog sluznici maternice (poput endometrija) izvan maternice. Lezije endometrioze razlikuju se i po strukturi i po ponašanju od normalnog endometrija. Endometriozno tkivo izvan maternice može uzrokovati bol, neplodnost i disfunkciju organa zbog upale, invazije na strukture u tijelu i stvaranje ožiljnog tkiva.
Endometrioza pogađa približno 1 od 10 osoba koje su pri rođenju označene kao žene, a rijetka je kod osoba koje su pri rođenju označene kao muškarci. Simptomi se često odbacuju kao "jaki grčevi" što dovodi do 10-godišnjeg kašnjenja u dijagnozi. Koji su simptomi endometrioze? Simptomi su različiti, a slučajevi mogu biti i asimptomatski
Bol pri disanju i/ili bol u ramenu, osobito tijekom menstruacije, kao i iskašljavanje krvi ili kolaps pluća mogu ukazivati na endometriozu dijafragme ili pluća. Kako se dijagnosticira endometrioza? Iako vaš liječnik može posumnjati na endometriozu, potreban je kirurški zahvat za potvrdu dijagnoze. Zlatni standard za dijagnozu je biopsija (izrezivanje sumnjivog tkiva tijekom operacije) i potvrda patologa (liječnik specijalist koji uklanja tkivo pod mikroskopom). Važno je da operaciju izvede kirurg s iskustvom u prepoznavanju endometrioze kako bi se smanjila mogućnost propuštanja dijagnoze. Također je važno da liječnik može dati procjenu za druga stanja koja mogu pridonijeti vašim simptomima. Često osobe s endometriozom imaju komorbiditete koje također treba riješiti. Neki od njih su bol mišića dna zdjelice, adenomioza i intersticijski cistitis, to jest sindrom boli u mjehuru. http://www.hormonesmatter.com/endometriosis-fetuses-important Tekst i grafiku kreirale Helena Tučkorić i Matea Grgin |
|
|
https://drseckin.com/history-of-endometriosis/ - Grafiku kreirala Anja Perić
bolest sa sto lica
Oni dani u mjesecu, ženski problemi, tetka u posjeti... Menstruacija je normalna pojava u životima žena, no neke od naših sugovornica od prvog ciklusa trpe jake bolove. Unatoč tome, na svakom koraku rečeno im je da su mlade i osjetljive, da je njihova bol uobičajena i da će se na nju naviknuti, ili da će proći kada rode. No one su znale da nešto nije u redu.
Bol koja preuzima život
„Menstruacija mi je trajala sedam dana i svih tih sedam dana me konstantno boljelo. Morala sam svaki dan piti tablete protiv bolova. U početku sam pila slabije tablete kao što su Paracetamol i Brufen. S godinama je ta bol postajala sve jača i jača tako da sam prešla na Ketonal, ali mi naposljetku ni on više nije pomagao” rekla nam je Nikolina.
Kada bi slučajno zaboravila popiti tabletu prije spavanja, budila se u neizdrživim bolovima. Onda bi ih morala popiti po tri ili četiri i s toplim oblogom na trbuhu čekati da najgore prođe. Nije se žalila liječnicima, smatrajući da je po prirodi osjetljiva i ima nisku toleranciju na bol. No, nakon nekoliko godina, bol je preuzela Nikolinin život. U cijelom ciklusu, kaže, bilo je možda pet dana u kojima ju nije boljelo, a često se osjećala kao da će se srušiti ili povraćati od bolova.
Napokon se odlučila obratiti liječnici koja ju je uvjerila da njena situacija nije normalna. Nakon nekoliko pregleda došle su do dijagnoze endometrioze. Ginekologica joj je objasnila da je to neizlječiva bolest, da će do kraja života morati piti terapiju te je upitno hoće li moći imati djecu. Njenu dijagnozu kasnije je potvrdio ginekolog iz Zagreba, a Nikolina ističe kako je to napravio na bezobrazan način pri čemu se ona zamalo rasplakala.
Prepričava nam da je dobro reagirala na prve tablete koje su joj prepisane te tu terapiju pije već pet godina. S olakšanjem govori kako je, od kada je počela piti kontracepciju, vjerojatno uzela jednaku količinu tableta protiv bolova koju je prije trebala u samo jednom tjednu. Iako joj je sada puno lakše, muče ju česte upale s kojima nije imala problema prije nego što je počela piti hormonsku terapiju.
Bol koja preuzima život
„Menstruacija mi je trajala sedam dana i svih tih sedam dana me konstantno boljelo. Morala sam svaki dan piti tablete protiv bolova. U početku sam pila slabije tablete kao što su Paracetamol i Brufen. S godinama je ta bol postajala sve jača i jača tako da sam prešla na Ketonal, ali mi naposljetku ni on više nije pomagao” rekla nam je Nikolina.
Kada bi slučajno zaboravila popiti tabletu prije spavanja, budila se u neizdrživim bolovima. Onda bi ih morala popiti po tri ili četiri i s toplim oblogom na trbuhu čekati da najgore prođe. Nije se žalila liječnicima, smatrajući da je po prirodi osjetljiva i ima nisku toleranciju na bol. No, nakon nekoliko godina, bol je preuzela Nikolinin život. U cijelom ciklusu, kaže, bilo je možda pet dana u kojima ju nije boljelo, a često se osjećala kao da će se srušiti ili povraćati od bolova.
Napokon se odlučila obratiti liječnici koja ju je uvjerila da njena situacija nije normalna. Nakon nekoliko pregleda došle su do dijagnoze endometrioze. Ginekologica joj je objasnila da je to neizlječiva bolest, da će do kraja života morati piti terapiju te je upitno hoće li moći imati djecu. Njenu dijagnozu kasnije je potvrdio ginekolog iz Zagreba, a Nikolina ističe kako je to napravio na bezobrazan način pri čemu se ona zamalo rasplakala.
Prepričava nam da je dobro reagirala na prve tablete koje su joj prepisane te tu terapiju pije već pet godina. S olakšanjem govori kako je, od kada je počela piti kontracepciju, vjerojatno uzela jednaku količinu tableta protiv bolova koju je prije trebala u samo jednom tjednu. Iako joj je sada puno lakše, muče ju česte upale s kojima nije imala problema prije nego što je počela piti hormonsku terapiju.
"Kontracepcija mi nije odgovarala, imala sam konstantne mučnine i probleme s kolesterolom. Liječnica je svaki put govorila da je to normalno”
'Šuti i trpi'
Antonija je do 17. godine redovito padala u nesvijest za vrijeme menstruacije, zbog čega je često dobivala infuziju i injekcije protiv bolova na Hitnoj. U podsvijesti su joj cijelo vrijeme bile rečenice poput „svaku ženu boli“ i „proći će kada rodiš“. I ona je godinama šutke podnosila nesnosne bolove, a problem se samo pogoršao kada je posjetila liječnika.
Kada je imala 19 godina, ginekologica joj je pronašla cistu te u nalazu napisala da se radi o endometriju bez da je Antoniji objasnila što to znači. Dala joj je hormonsku terapiju – kontracepciju, te joj rekla da dođe na kontrolu za pola godine. Šest mjeseci kasnije, odlučila je kako Antoniji ipak ne treba kontrola te joj bez riječi produžila kontracepciju, koju mnoge žene vide kao jedini spas od simptoma endometrioze, usprkos negativnim posljedicama.
„U tom trenutku sam vidjela da nema smisla. Ja nisam bila dobro. Moje mjesečnice su i dalje bile bolne i obline. Kontracepcija mi nije odgovarala, imala sam konstantne mučnine i probleme s kolesterolom. Liječnica je svaki put govorila da je to normalno”, prisjeća se Antonija tog mučnog iskustva.
Antonija je do 17. godine redovito padala u nesvijest za vrijeme menstruacije, zbog čega je često dobivala infuziju i injekcije protiv bolova na Hitnoj. U podsvijesti su joj cijelo vrijeme bile rečenice poput „svaku ženu boli“ i „proći će kada rodiš“. I ona je godinama šutke podnosila nesnosne bolove, a problem se samo pogoršao kada je posjetila liječnika.
Kada je imala 19 godina, ginekologica joj je pronašla cistu te u nalazu napisala da se radi o endometriju bez da je Antoniji objasnila što to znači. Dala joj je hormonsku terapiju – kontracepciju, te joj rekla da dođe na kontrolu za pola godine. Šest mjeseci kasnije, odlučila je kako Antoniji ipak ne treba kontrola te joj bez riječi produžila kontracepciju, koju mnoge žene vide kao jedini spas od simptoma endometrioze, usprkos negativnim posljedicama.
„U tom trenutku sam vidjela da nema smisla. Ja nisam bila dobro. Moje mjesečnice su i dalje bile bolne i obline. Kontracepcija mi nije odgovarala, imala sam konstantne mučnine i probleme s kolesterolom. Liječnica je svaki put govorila da je to normalno”, prisjeća se Antonija tog mučnog iskustva.
Trajne posljedice čekanja na dijagnozu
Nakon toga je otišla na pregled kod drugog liječnika koji joj je dijagnosticirao endometriozu uz kroničnu upalu vrata maternice. To je jedan od manje poznatih simptoma ove kompleksne bolesti. Nakon nove dijagnoze, Antonija je započela i novu hormonsku terapiju s miješanim rezultatima.
Pola godine kasnije žarišta endometrioze su u potpunosti nestala, no i dalje je osjećala specifičnu bol u preponama zbog koje je nekoliko puta završila na Hitnoj. Novim pregledom liječnik je utvrdio da je žarište endometrioze zalijepilo Antonijin jajnik za stijenku njene zdjelice. Iako je žarište nestalo, taj dio kosti je trajno oštećen te je izgledno da će joj nastaviti uzrokovati probleme.
Antonija kaže da ju boli kada dođe do promjene u njenom tijelu ili do promjene vremena. Nakratko je prestala piti kontracepciju zbog negativnih simptoma, no vratila joj se nekoliko mjeseci kasnije. Dobre su šanse da će do kraja života trebati hormonsku regulaciju jer, iako trenutno nema aktivna žarišta, endometrioza će se vrlo vjerojatno vratiti ako ju se ostavi bez nadzora.
Nakon toga je otišla na pregled kod drugog liječnika koji joj je dijagnosticirao endometriozu uz kroničnu upalu vrata maternice. To je jedan od manje poznatih simptoma ove kompleksne bolesti. Nakon nove dijagnoze, Antonija je započela i novu hormonsku terapiju s miješanim rezultatima.
Pola godine kasnije žarišta endometrioze su u potpunosti nestala, no i dalje je osjećala specifičnu bol u preponama zbog koje je nekoliko puta završila na Hitnoj. Novim pregledom liječnik je utvrdio da je žarište endometrioze zalijepilo Antonijin jajnik za stijenku njene zdjelice. Iako je žarište nestalo, taj dio kosti je trajno oštećen te je izgledno da će joj nastaviti uzrokovati probleme.
Antonija kaže da ju boli kada dođe do promjene u njenom tijelu ili do promjene vremena. Nakratko je prestala piti kontracepciju zbog negativnih simptoma, no vratila joj se nekoliko mjeseci kasnije. Dobre su šanse da će do kraja života trebati hormonsku regulaciju jer, iako trenutno nema aktivna žarišta, endometrioza će se vrlo vjerojatno vratiti ako ju se ostavi bez nadzora.
'To je bio prvi put da me tijelo izdalo'
Probleme s kontracepcijom ima i Marija, no i ona se osjeća kao da bira manje zlo. Njena borba počinje kada je bila u 30-im godinama te se jedne nedjelje probudila u, citiramo, „najgorim bolovima koje je ikada osjetila”. Sat vremena mogla je samo ležati u krevetu i čekati. Kada je bol prošla, otišla je na Hitnu pomoć gdje joj je mladi dežurni liječnik rekao da se radi o običnim menstrualnim bolovima.
Nekoliko dana kasnije otišla je na pregled ginekologici koja joj je rekla da ima tzv. čokoladne ciste na jajnicima. To joj na prvu nije zvučalo loše, no onda je doznala da se one moraju ukloniti operacijom. Ubrzo nakon toga, Marija je otišla na pregled u bolnicu gdje joj je liječnica rekla da sumnja na endometriozu, ali da će potvrdu dobiti tek operacijom.
„Pitala me želim li imati djece jer je upitno hoću li moći budući da dijagnoza endometrioze nosi sa sobom velike teškoće sa začećem. Rekla sam joj da ih nikada nisam planirala imati. Kasnije sam plakala i zbog toga. Nisam ih htjela, ali mi se sviđala ideja da mogu ako hoću. To je bio prvi put da me tijelo izdalo”, ispričala nam je. Četiri dana prije operacije, doživjela je još jedan napad bolova koji je bio i gori od prvog.
Probleme s kontracepcijom ima i Marija, no i ona se osjeća kao da bira manje zlo. Njena borba počinje kada je bila u 30-im godinama te se jedne nedjelje probudila u, citiramo, „najgorim bolovima koje je ikada osjetila”. Sat vremena mogla je samo ležati u krevetu i čekati. Kada je bol prošla, otišla je na Hitnu pomoć gdje joj je mladi dežurni liječnik rekao da se radi o običnim menstrualnim bolovima.
Nekoliko dana kasnije otišla je na pregled ginekologici koja joj je rekla da ima tzv. čokoladne ciste na jajnicima. To joj na prvu nije zvučalo loše, no onda je doznala da se one moraju ukloniti operacijom. Ubrzo nakon toga, Marija je otišla na pregled u bolnicu gdje joj je liječnica rekla da sumnja na endometriozu, ali da će potvrdu dobiti tek operacijom.
„Pitala me želim li imati djece jer je upitno hoću li moći budući da dijagnoza endometrioze nosi sa sobom velike teškoće sa začećem. Rekla sam joj da ih nikada nisam planirala imati. Kasnije sam plakala i zbog toga. Nisam ih htjela, ali mi se sviđala ideja da mogu ako hoću. To je bio prvi put da me tijelo izdalo”, ispričala nam je. Četiri dana prije operacije, doživjela je još jedan napad bolova koji je bio i gori od prvog.
'Nisam mogla ustati'
„Bolovi su počeli odmah, kao da mi je netko prerezao trbuh. Polako sam se spustila na pod kupaonice i tamo sam ležala dok je paralizirajuća bol divljala mojim trbuhom. Nešto tako užasno nisam mogla ni zamisliti, bilo je puno gore nego prvi put. I trajalo je dugo, ne znam koliko. Nakon nekog vremena, otac je čuo moj plač i dotrčao. Vrata su bila zaključana, ja nisam mogla ustati, no uspjela sam reći što se događa i odgovorio je da me vozi u bolnicu”, prisjetila se.
Marijina operacija dobro je prošla bez dodatnih komplikacija, a nakon dva neuspjela pokušaja, pronašla je i kontracepciju koja joj odgovara, jer niti operacija nije trajno olakšanje od endometrioze. Nije sretna tim rješenjem, jer popis nuspojava hormonske terapije nije šala. Između ostalog, ima problema s Candidom, a zbog straha od tromboze prestala je pušiti i svakih nekoliko mjeseci ide na UZV dojki.
„Trebala bih pronaći alternativno rješenje, ali od same pomisli da će se bol vratiti, sledim se od straha”, zaključila je, i nastavila uzimati kontracepciju, jer boljeg „lijeka“ trenutno nema nigdje u svijetu.
„Bolovi su počeli odmah, kao da mi je netko prerezao trbuh. Polako sam se spustila na pod kupaonice i tamo sam ležala dok je paralizirajuća bol divljala mojim trbuhom. Nešto tako užasno nisam mogla ni zamisliti, bilo je puno gore nego prvi put. I trajalo je dugo, ne znam koliko. Nakon nekog vremena, otac je čuo moj plač i dotrčao. Vrata su bila zaključana, ja nisam mogla ustati, no uspjela sam reći što se događa i odgovorio je da me vozi u bolnicu”, prisjetila se.
Marijina operacija dobro je prošla bez dodatnih komplikacija, a nakon dva neuspjela pokušaja, pronašla je i kontracepciju koja joj odgovara, jer niti operacija nije trajno olakšanje od endometrioze. Nije sretna tim rješenjem, jer popis nuspojava hormonske terapije nije šala. Između ostalog, ima problema s Candidom, a zbog straha od tromboze prestala je pušiti i svakih nekoliko mjeseci ide na UZV dojki.
„Trebala bih pronaći alternativno rješenje, ali od same pomisli da će se bol vratiti, sledim se od straha”, zaključila je, i nastavila uzimati kontracepciju, jer boljeg „lijeka“ trenutno nema nigdje u svijetu.
"Ukoliko želite djecu, planirajte ih kroz dvije, tri godine"
Oprečna mišljenja liječnika
Katarina i Martina su prve simptome endometrioze primijetile kao studentice, a do tada nisu imale izražene tegobe. Martina čak nikada prije nije imala bolne menstruacije, do tog kobnog dana kada ju je presjekla bol od koje se nije mogla pomaknuti. Na prvom i drugom pregledu, ginekolozi su ustanovili da ima cistu na jajniku. Kada je došla treći put, rečeno joj je da će trebati operaciju kako bi se cista uklonila, no na kontroli u bolnici dva su je liječnika uvjeravala da ona uopće nema cistu. Nakon operacije, jer cistu je ipak imala, potvrđena joj je dijagnoza endometrioze.
„Sjećam se riječi liječnice koja me operirala: 'Ukoliko želite djecu, planirajte ih kroz dvije, tri godine'. Ja sam imala samo 22 godine kada sam to čula i naravno da sam htjela djecu, ali ne kroz dvije, tri godine. Te riječi i cijela situacija su me traumatizirale”, priznala je Martina.
Narednih osam godina pila je kontracepciju, nakon čega je odlučila da njenom tijelu treba odmor i u dogovoru s liječnikom prestala uzimati terapiju. No, ubrzo su se vratile i ciste. Ona sada čeka novi pregled, jer iako je odmah po pojavi prve ciste ponovno počela piti kontracepciju, menstruacije su joj i dalje neizdrživo bolne, a opisuje ih kao rezanje utrobe motornom pilom.
Katarina i Martina su prve simptome endometrioze primijetile kao studentice, a do tada nisu imale izražene tegobe. Martina čak nikada prije nije imala bolne menstruacije, do tog kobnog dana kada ju je presjekla bol od koje se nije mogla pomaknuti. Na prvom i drugom pregledu, ginekolozi su ustanovili da ima cistu na jajniku. Kada je došla treći put, rečeno joj je da će trebati operaciju kako bi se cista uklonila, no na kontroli u bolnici dva su je liječnika uvjeravala da ona uopće nema cistu. Nakon operacije, jer cistu je ipak imala, potvrđena joj je dijagnoza endometrioze.
„Sjećam se riječi liječnice koja me operirala: 'Ukoliko želite djecu, planirajte ih kroz dvije, tri godine'. Ja sam imala samo 22 godine kada sam to čula i naravno da sam htjela djecu, ali ne kroz dvije, tri godine. Te riječi i cijela situacija su me traumatizirale”, priznala je Martina.
Narednih osam godina pila je kontracepciju, nakon čega je odlučila da njenom tijelu treba odmor i u dogovoru s liječnikom prestala uzimati terapiju. No, ubrzo su se vratile i ciste. Ona sada čeka novi pregled, jer iako je odmah po pojavi prve ciste ponovno počela piti kontracepciju, menstruacije su joj i dalje neizdrživo bolne, a opisuje ih kao rezanje utrobe motornom pilom.
Pet godina čekala dijagnozu
Katarina simptome svoje endometrioze godinama nije povezivala s bolešću reproduktivnog sustava. Imala je bolne menstruacije, no ništa „izvan uobičajenog“. Trajale su sedam dana i po svemu su bile uredne. Osim toga, od kad se sjeća su je mučili problemi s probavom, mučnina i umor, a u studentskim danima počela je osjećati i čudne bolove za vrijeme spolnih odnosa. U bolnici je završila nakon što je povraćala 12 sati, a njeni liječnici su tada bili složni da se radi o problemu probave.
Nekoliko mjeseci išla je na česte kontrole, cijeli niz pregleda, a mijenjala je i životne navike, prehranu, sve u nadi da će joj nešto pomoći, jer odgovor od struke nije mogla dobiti. Četiri godine kasnije, jedan je gastroenterolog posumnjao na endometriozu i poslao Katarinu ginekologu koji se složio s tom dijagnozom. Kao i većini žena, prepisana joj je kontracepcija, no imala je razne nuspojave. Nastavila je piti tablete, ali jaki bolovi nisu posustajali, pa je odlučila odgovor potražiti negdje drugdje. Nekoliko liječnika kasnije, ispostavilo se da ima dubokozdjeličnu endometriozu i adenomiozu. Pet godina nakon prvog pregleda, stigla je do dijagnoze i operacije kojom su joj uklonjene ciste na crijevima i jajniku. Tada je nekoliko godina bila bez bolova, no endometrioza se vratila.
„Dubokozdjelična endometrioza je dosta komplicirana situacija i kada je više organa slijepljeno i zapetljano jedan oko drugog onda je to jako teško operirati. To je rezultat dugogodišnjeg dijagnosticiranja. Mene čeka još jedna operacija za nekoliko mjeseci, ovaj put će mi raditi resekciju crijeva - izrezat će veliki dio crijeva jer se to ne može više spasiti. Za adenomiozu ne postoji rješenje osim histerektomije”, objasnila je Katarina, pomirena sa svojom sudbinom.
Iako su njihovi simptomi različiti, sve ove žene povezuje dijagnoza endometrioze. Do kraja života osjećat će posljedice ove opake bolesti koja utječe na njih fizički i psihički. Liječnici rade na pronalasku uzroka i lijeka za endometriozu, no takva su istraživanja tek nedavno dobila zamah nakon što su desetljećima zanemarivana, jer se radi o bolesti koja pogađa gotovo samo žene. U nastavku doznajte što o endometriozi ima za reći dr. med. Nataša Šemnički.
Ispovijesti prikupila i uredila Matea Grgin
Video snimili Matea Grgin i Dario Topić, uredila Helena Tučkorić
Video 2 uredila Leonarda Tomc
MIŠLJENJE STRUKE
Nataša Šemnički se ginekologijom bavi 25 godina, a specijalizacija joj je uvelike pomogla u shvaćanju problema endometrioze, vrlo kompleksne bolesti koju znanstvena zajednica još nije uspjela do kraja objasniti. U razgovoru nam je otkrila da je prva teorija kao uzrok nastanka endometrioze vidjela retrogradne menstruacije, odnosno menstruacije koje nemaju svoj puni tijek. Također, ističe važnost genetske podloge, jer se endometrioza češće pojavljuje kod žena koje su u obitelji imale osobe s tom dijagnozom.
Doktorica Šemnički navodi da kod tih žena postoje različite genetske mutacije, odnosno da su otkriveni geni koji su mutirani, te da su često ti geni povezani s metabolizmom hormona.
„Primarno estrogena i progesterona i jednim manjim dijelom i muških hormona te hormona nadbubrežne žlijezde. Jer su to sve hormoni koji utječu na sluznicu maternice i time onda uvjetuju da upravo taj komadić sluznice, koji se našao u zdjeličnoj šupljini, krene u agresiju i stvori endometriotično žarište. Jer sluznica drugačije reagira na hormone kod tog određenog postotka žena, koje imaju genetsku mutaciju. S obzirom na to da je pitanje gdje će se razviti endometriotično žarište, time ćemo i mi imati, odnosno nećemo imati mogućnost detekcije. Jer ako je enometriotično žarište nastalo u zdjeličnoj šupljini i razvilo se negdje na površini sluznice trbušne šupljine, običnim ginekološkim pregledom se neće moći detektirati bolest, čak i ako žena ima izrazite klasične simptome endometrioze“.
Više o tome zašto se endometrioza dijagnosticira tako kasno poslušajte u nastavku:
„Primarno estrogena i progesterona i jednim manjim dijelom i muških hormona te hormona nadbubrežne žlijezde. Jer su to sve hormoni koji utječu na sluznicu maternice i time onda uvjetuju da upravo taj komadić sluznice, koji se našao u zdjeličnoj šupljini, krene u agresiju i stvori endometriotično žarište. Jer sluznica drugačije reagira na hormone kod tog određenog postotka žena, koje imaju genetsku mutaciju. S obzirom na to da je pitanje gdje će se razviti endometriotično žarište, time ćemo i mi imati, odnosno nećemo imati mogućnost detekcije. Jer ako je enometriotično žarište nastalo u zdjeličnoj šupljini i razvilo se negdje na površini sluznice trbušne šupljine, običnim ginekološkim pregledom se neće moći detektirati bolest, čak i ako žena ima izrazite klasične simptome endometrioze“.
Više o tome zašto se endometrioza dijagnosticira tako kasno poslušajte u nastavku:
Dakle, endometrioza se može nalaziti u zdjeličnoj i trbušnoj šupljini i na ginekološkim organima, od kojih je jedino jajnik jasno vidljiv, gdje tek pronalaskom endometriotične ciste možemo posumnjati da se vrlo vjerojatno radi o endometriozi.
„Ako su tegobe izrazito jake, ako one dugo traju, ako se stanje ne poboljšava uz primjenu analgetika, oralna kontracepcija može i ne mora biti zadovoljavajuća, tada preporučujemo pacijentici da napravi magnetsku rezonancu. Magnetska rezonanca je slikovna pretraga nakon koje možemo puno detaljnije uočiti anatomsku strukturu kompletne zdjelice“ pojasnila je doktorica Šemnički, napominjući da do takvih pretraga dolazi kada pacijentica ima izrazite gastrointestinalne tegobe.
„Moramo uhvatiti i trbušnu šupljinu kako bismo vidjeli postoje li endometriotična žarišta i na crijevima i na trbušnoj maramici, gornjem dijelu trbušne šupljine, znači ne u zdjelici gdje se nalaze ginekološki organi i gdje ta bolest primarno dominira svojom lokacijom i sintomatologijom. Mi nekad možemo imati endometriozu isključivo na trbušnoj maramici, odnosno peritonijumu, što obuhvaća kompletnu trbušnu šupljinu“ kazala nam je.
„Ako su tegobe izrazito jake, ako one dugo traju, ako se stanje ne poboljšava uz primjenu analgetika, oralna kontracepcija može i ne mora biti zadovoljavajuća, tada preporučujemo pacijentici da napravi magnetsku rezonancu. Magnetska rezonanca je slikovna pretraga nakon koje možemo puno detaljnije uočiti anatomsku strukturu kompletne zdjelice“ pojasnila je doktorica Šemnički, napominjući da do takvih pretraga dolazi kada pacijentica ima izrazite gastrointestinalne tegobe.
„Moramo uhvatiti i trbušnu šupljinu kako bismo vidjeli postoje li endometriotična žarišta i na crijevima i na trbušnoj maramici, gornjem dijelu trbušne šupljine, znači ne u zdjelici gdje se nalaze ginekološki organi i gdje ta bolest primarno dominira svojom lokacijom i sintomatologijom. Mi nekad možemo imati endometriozu isključivo na trbušnoj maramici, odnosno peritonijumu, što obuhvaća kompletnu trbušnu šupljinu“ kazala nam je.
Liječnica objašnjava da kronična bol ne mora biti isključivo vezana za menstruaciju, nego je prisutna kroz čitav ciklus te kod mnogih žena pogoduje razvoju blaže anksiozne ili čak teže depresivne promjene.
“S obzirom na to da endometrioza ima komponentu upale, ne možemo se isključivo baviti ginekološkim segmentom, već je potrebno obuhvatiti i ostale sustave u našem tijelu. Primarno se usmjerava na crijeva jer su ona baza za imunitet kompletnog tijela. To su s jedne strane imunološke stanice koje su osnova za imunitet, ali i drugi metaboliti koji se stvaraju u crijevima, koji imaju imunološku komponentu, a s druge strane bakterije koje nam metaboliziraju naše spolne hormone i zbog toga utječu na razinu kompletnih hormona u našem tijelu“, navodi dr. med. Šemnički.
Ulogu igraju i genetske promjene u jetri koja je odgovorna za metabolizam hormona, više o tome pogledajte u nastavku.
“S obzirom na to da endometrioza ima komponentu upale, ne možemo se isključivo baviti ginekološkim segmentom, već je potrebno obuhvatiti i ostale sustave u našem tijelu. Primarno se usmjerava na crijeva jer su ona baza za imunitet kompletnog tijela. To su s jedne strane imunološke stanice koje su osnova za imunitet, ali i drugi metaboliti koji se stvaraju u crijevima, koji imaju imunološku komponentu, a s druge strane bakterije koje nam metaboliziraju naše spolne hormone i zbog toga utječu na razinu kompletnih hormona u našem tijelu“, navodi dr. med. Šemnički.
Ulogu igraju i genetske promjene u jetri koja je odgovorna za metabolizam hormona, više o tome pogledajte u nastavku.
Kada se endometriotično žarište nađe u zdjeličnoj šupljini, ono bi moralo biti nadvladano imunološkom reakcijom našeg tijela, istaknula je liječnica.
„Ne smije naš imunitet dopustiti da ta sluznica u zdjeličnoj šupljini postane agresivna i izazove stvaranje endometriotičnog tkiva i razvoja endometrioze. Kada nema imunološke reakcije, nema odgovarajućeg odgovora te genetske mutacije i nastaju problemi metaboliziranja i reagiranja na hormone. Jedno s drugim se sumira i onda se na taj način otvara put razvoju endometrioze“ zaključila je dr. Nataša Šemnički, kojoj ovim putem još jednom zahvaljujemo što nam je otvorila vrata svoje ordinacije, te pomogla proširiti razumijevanje o ovoj kompleksnoj bolesti.
Intervju napravila Matea Grgin, uredile Leonarda Tomc i Matea Grgin
Videozapise snimili Matea Grgin i Dario Topić, uredile Helena Tučkorić, Anja Perić i Leonarda Tomc
„Ne smije naš imunitet dopustiti da ta sluznica u zdjeličnoj šupljini postane agresivna i izazove stvaranje endometriotičnog tkiva i razvoja endometrioze. Kada nema imunološke reakcije, nema odgovarajućeg odgovora te genetske mutacije i nastaju problemi metaboliziranja i reagiranja na hormone. Jedno s drugim se sumira i onda se na taj način otvara put razvoju endometrioze“ zaključila je dr. Nataša Šemnički, kojoj ovim putem još jednom zahvaljujemo što nam je otvorila vrata svoje ordinacije, te pomogla proširiti razumijevanje o ovoj kompleksnoj bolesti.
Intervju napravila Matea Grgin, uredile Leonarda Tomc i Matea Grgin
Videozapise snimili Matea Grgin i Dario Topić, uredile Helena Tučkorić, Anja Perić i Leonarda Tomc