Često možemo čuti kako se posljednjih desetljeća povećava učestalost obolijevanja od zloćudnih tumora i to ne samo kod starije nego i mlađe populacije. Od raka u Hrvatskoj godišnje oboli oko 23 tisuće ljudi, a umre ih gotovo polovica. U usporedbi s ostalim državama Europe, Hrvatska je među pet zemalja s najslabijom stopom izlječivosti raka, dok smo na globalnoj razini na zabrinjavajuće visokom sedmom mjestu po stopi smrtnosti. Takvi podaci upućuju na upitnu kvalitetu hrvatskog zdravstvenog sustava, ali i dostupnost zdravstvene zaštite.
Priče donose: Božica Kopić, Matea Jurina, Kristina Komljenović i Domagoj Grbeš
Priče donose: Božica Kopić, Matea Jurina, Kristina Komljenović i Domagoj Grbeš
ŠTO JE RAK?
Crne prognoze, kemoterapija, mučenje... Samo su neke od stvari na koje pomislimo kada nam netko kaže da ima rak. No, znamo li što je zapravo rak, a što je tumor? Koja je razlika?
Predviđanja su da će u svijetu do 2040. godine od raka oboljeti gotovo 30 milijuna ljudi! Hrvatska nažalost u Europi prednjači. Prema podacima iz 2015. godine, u Hrvatskoj je gotovo 23 tisuće ljudi oboljelo od raka, a više od 14 tisuća preminulo. Koje su najčešće vrste raka kod muškaraca, a koje kod žena saznajte u našoj prvoj priči.
Predviđanja su da će u svijetu do 2040. godine od raka oboljeti gotovo 30 milijuna ljudi! Hrvatska nažalost u Europi prednjači. Prema podacima iz 2015. godine, u Hrvatskoj je gotovo 23 tisuće ljudi oboljelo od raka, a više od 14 tisuća preminulo. Koje su najčešće vrste raka kod muškaraca, a koje kod žena saznajte u našoj prvoj priči.
Jeste li znali da se u 18. stoljeću u Francuskoj rak smatrao zaraznom bolešću, te da je 1978. odobren prvi lijek za metastatski karcinom dojke?
Rak, koji je drugi vodeći uzrok smrti, 2013. godine pronađen je i na kostima egipatskih mumija starih oko tri tisuće godina. U našoj priči saznajte nešto više o tome kako je tekao razvoj raka i kako se liječio kroz povijest. |
Božica Kopić
|
Prema podacima iz 2014. godine, rak želuca preživjelo je 20%, a rak prostate samo 10% ljudi u Hrvatskoj. Budući da su statistike oboljenja od raka u Hrvatskoj vrlo visoke u odnosu na ostatak Europe, evo kakve su statistike preživljavanja raka u periodu od 2000. do 2014. godine.
|
Kristina Komljenović
KAKO PREVENIRATI RAK?
U Hrvatskoj postoje mnoge kampanje kojima je u cilju podizanje svijesti o zdravlju i važnosti preventivnih pregleda. No ono što zabrinjava je da se velik broj ljudi na njih ne odazove.
PUSTI BRK - NA PREGLED TRK!
Tradicionalno mjesec studeni poznat je i pod nazivom "Movember", u znak borbe protiv raka testisa. Cilj projekta je potaknuti muškarce na preventivne preglede i pravovremeno liječenje koje može spasiti život. Ako se otkrije u ranoj fazi, rak testisa izlječiv je u 95% slučajeva. O projektu "Movember" više saznajte iz sljedećeg prikaza.
Your browser does not support viewing this document. Click here to download the document.
Matea Jurina
BUDI MRAK - POBJEDI RAK!
Humani papiloma virus, skraćeno HPV, obuhvaća grupu od više od 150 tipova virusa. Prema Registru za rak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), u Hrvatskoj svake godine od invazivnog karcinoma cerviksa oboli oko 300 žena, a preko 100 ih umre.
Cijepljenje protiv virusa HPV-a nije obavezno, no ono se preporučuje radi smanjenja rizika od HPV infekcije i razvoja karcinoma. HZJZ je omogućio besplatno dobrovoljno cijepljenje protiv HPV-a za sve osobe od 9. do 25. godine života koje traje do kraja ove godine. Nešto više o HPV-u, kako se on prenosi te gdje se može cijepiti, saznajte u našoj idućoj priči.
Cijepljenje protiv virusa HPV-a nije obavezno, no ono se preporučuje radi smanjenja rizika od HPV infekcije i razvoja karcinoma. HZJZ je omogućio besplatno dobrovoljno cijepljenje protiv HPV-a za sve osobe od 9. do 25. godine života koje traje do kraja ove godine. Nešto više o HPV-u, kako se on prenosi te gdje se može cijepiti, saznajte u našoj idućoj priči.
Božica Kopić
make a #pinkypromiss!
U Hrvatskoj od raka dojke godišnje oboli oko 2500 žena, a dnevno umru dvije. Liječnici predlažu da žene između 45. i 54. godine trebaju odlaziti na mamografiju svake godine dok se onima preko 55. godine savjetuje odlazak svake druge. Zabrinjavajuće je da se od svih pozvanih žena odazove njih tek polovica. Kampanja je pokrenuta s ciljem osvještavanja važnosti samopregleda dojki te poziva žene na sklapanje obećanja (#pinkypromiss) da će obaviti pregled. |
|
Domagoj Grbeš
"Želim Život"
Tradicionalno, već 14. godinu za redom, održan je božićni koncert pod nazivom "Želim život" na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Koncert se održava u sjećanje na novinarku Anu Rukavinu koja je preminula od leukemije. Glavni cilj ove humanitarne akcije je borba za unaprjeđenje hrvatske hematologije. Dok su na središnjem zagrebačkom trgu publiku zabavljali Sanja Doležal, Vesna Pisarović, Maja Šuput, Indira, Psihomodo Pop i mnoge druge zvijezde, u call centru se putem telefonskih poziva skupljao novac za nove uzorke za Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica. Dosad je prikupljeno 1,2 milijuna kuna.
Kristina Komljenović
hrvatsko zdravstvo u borbi protiv raka
Zaostaje li hrvatsko zdravstvo za ostatkom Europe i kakve su statistike obolijevanja od raka u Hrvatskoj pitali smo gosta našeg intervjua, gospodina Marija Šekeriju, specijalista epidemiologije i voditelja Registra za rak pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.
'Hrvatska u nekim parametrima zaostaje za razvijenim zemljama Europe, kada gledamo smrtnost od raka i preživljenje od raka' , govori Šekerija.
Matea Jurina i Kristina Komljenović
Pušenje kao uzročnik raka
Rak pluća najčešće se povezuje s pušenjem jer 82% pacijenata s ovom dijagnozom su pušači ili bivši pušači. Škole nepušenja koje se organiziraju mali su korak prema cilju da se pomogne što većem broju građana kako bi prestali pušiti. U Hrvatskoj puši više od 30% stanovništva. U usporedbi s nepušačima, rizik od pojave raka pluća kod žena i muškaraca pušača veći je 20 do 25 puta. |
|
Matea Jurina
PRONAĐI SVOJU PODRŠKU!
Gospođa Ljiljana svake godine obavljala je redovite preglede ultrazvuka, no zadnje godine izostao je pregled mamografije, koji bi možda bio ključan da se rak otkrije u ranoj fazi. Nakon godinu dana natekla joj je dojka zbog čega je posumnjala na rak. Obavila je pregled na Institutu za tumore, pri čemu je ustanovljeno da ima rak, koji je već uznapredovao. Svojoj djeci odlučila je reći tek nakon tri tjedna jer je znala da će oni to teško podnijeti.
„Ništa nisam znala tada o raku dojke, nekako sam bila van toga, za mene je to značilo 'gotovo' ", rekla je Ljiljana.
Unatoč tome, svoje obveze ispunjavala je kao i do sada i odlučila se punim plućima boriti.
„Zadatak mi je bio borba za moj život i borba da moji budu dobro“, govori Ljiljana.
Uslijedilo je liječenje koje je uključivalo kemoterapije, operaciju i zračenje. Kemoterapiju i operaciju je dobro podnijela, ali zračenje joj je bilo negativno iskustvo zbog umora koji je neprestano osjećala i opeklina koje je zadobila. Također, koristila je pametne lijekove koje HZZO daje besplatno ženama oboljelima od raka dojke. Nakon primljenih 16 kemoterapija u kombinaciji s pametnim lijekom rak je u potpunosti nestao, što se pokazalo kao dobra reakcija na liječenje.
„Ništa nisam znala tada o raku dojke, nekako sam bila van toga, za mene je to značilo 'gotovo' ", rekla je Ljiljana.
Unatoč tome, svoje obveze ispunjavala je kao i do sada i odlučila se punim plućima boriti.
„Zadatak mi je bio borba za moj život i borba da moji budu dobro“, govori Ljiljana.
Uslijedilo je liječenje koje je uključivalo kemoterapije, operaciju i zračenje. Kemoterapiju i operaciju je dobro podnijela, ali zračenje joj je bilo negativno iskustvo zbog umora koji je neprestano osjećala i opeklina koje je zadobila. Također, koristila je pametne lijekove koje HZZO daje besplatno ženama oboljelima od raka dojke. Nakon primljenih 16 kemoterapija u kombinaciji s pametnim lijekom rak je u potpunosti nestao, što se pokazalo kao dobra reakcija na liječenje.
Gospođa Ljiljana u udruzi "SVE za NJU"
(Foto: Matea Jurina)
(Foto: Matea Jurina)
Podijeli iskustvo, nisi sam/a
Tijekom svoje borbe protiv raka gospođa Ljiljana uključila se u program udruge „SVE za NJU“.
„Vidjela sam da su mnogim ženama pomogle sa savjetima, vidjela sam dosta zanimljivih aktivnosti i onda sam si rekla pa idem i ja u tu udrugu, čini mi se da mi treba“, rekla je Ljiljana.
Oboljelima od raka i njihovim obiteljima, tijekom i nakon bolesti, često je potrebna psihološka i emocionalna podrška, a u udrugu „SVE za NJU“ mogu se obratiti žene oboljele od bilo koje vrste raka, kao i njihove obitelji. Ljiljana je istaknula kako joj se svidio program psihološke pomoći jer u bolnici pružaju tretman liječenja, ali zbog prevelikog broja pacijenata liječnici se nemaju vremena posvetiti svakom pacijentu u cijelosti.
Ljiljana shvaća koliki je obujam posla jednog liječnika pa zato preporučuje odlazak u Udrugu gdje se kroz niz različitih aktivnosti članovi oboljelim ženama posvećuju u potpunosti. Također ističe kako je uvijek lakše kada sudionice međusobno razgovaraju o svojim problemima i dijele svoje iskustva jer tako shvaćaju da nisu same i nisu jedine koje imaju takav problem. Važno je spomenuti kako su svi oblici podrške korisnicama potpuno besplatni. Udruga organizira i razne radionice, posjete kazalištu te stoje na raspolaganju za bilo koje pitanje ili pomoć. Osim toga, u Udruzi se redovno organiziraju radionice o zdravoj prehrani, o tjelovježbi i fizičkoj aktivnosti, što je izrazito bitno za osobe koje su u procesu liječenja. Kod ovakve vrste bolesti vrlo je važno posvetiti se sebi, svojim interesima i svojim emocijama, pa Udruga nudi i radionice vezane uz emocije i obiteljske odnose. U njima ih, između ostalog, sudionice uče kako se izboriti za sebe, kako nekim stvarima reći „ne“, kako više brinuti o sebi te kako kontrolirati svoje emocije.
„Vidjela sam da su mnogim ženama pomogle sa savjetima, vidjela sam dosta zanimljivih aktivnosti i onda sam si rekla pa idem i ja u tu udrugu, čini mi se da mi treba“, rekla je Ljiljana.
Oboljelima od raka i njihovim obiteljima, tijekom i nakon bolesti, često je potrebna psihološka i emocionalna podrška, a u udrugu „SVE za NJU“ mogu se obratiti žene oboljele od bilo koje vrste raka, kao i njihove obitelji. Ljiljana je istaknula kako joj se svidio program psihološke pomoći jer u bolnici pružaju tretman liječenja, ali zbog prevelikog broja pacijenata liječnici se nemaju vremena posvetiti svakom pacijentu u cijelosti.
Ljiljana shvaća koliki je obujam posla jednog liječnika pa zato preporučuje odlazak u Udrugu gdje se kroz niz različitih aktivnosti članovi oboljelim ženama posvećuju u potpunosti. Također ističe kako je uvijek lakše kada sudionice međusobno razgovaraju o svojim problemima i dijele svoje iskustva jer tako shvaćaju da nisu same i nisu jedine koje imaju takav problem. Važno je spomenuti kako su svi oblici podrške korisnicama potpuno besplatni. Udruga organizira i razne radionice, posjete kazalištu te stoje na raspolaganju za bilo koje pitanje ili pomoć. Osim toga, u Udruzi se redovno organiziraju radionice o zdravoj prehrani, o tjelovježbi i fizičkoj aktivnosti, što je izrazito bitno za osobe koje su u procesu liječenja. Kod ovakve vrste bolesti vrlo je važno posvetiti se sebi, svojim interesima i svojim emocijama, pa Udruga nudi i radionice vezane uz emocije i obiteljske odnose. U njima ih, između ostalog, sudionice uče kako se izboriti za sebe, kako nekim stvarima reći „ne“, kako više brinuti o sebi te kako kontrolirati svoje emocije.
Kada klaun postane doktor
Organizacija Crveni nosovi klaunovidoktori također pruža podršku oboljelima, ali u njihovom slučaju riječ je o djeci i osobama starije životne dobi. Redovito posjećuju djecu na liječenju u bolnicama te starije i nemoćne osobe u domovima.
„Naša je vizija i najveća želja da klaun bude prisutan u hrvatskim bolnicama svaki dan za svako dijete“, rekao nam je Zoran Vukić.
Klaunovidoktori nisu liječnici, oni su umjetnici odnosno klaunovi koji su u službi liječenja pa su u naziv dodali i riječ „doktor“. Posebno su educirani za rad s bolesnom djecom, starijim i nemoćnim osobama i stalno ulažu u svoju edukaciju kako bi pružili što kvalitetniju pomoć u kriznim trenucima. Zoran ističe kako je smijeh jedan od glavnih motivatora za izliječenja organizma od bolesti.
„Uz smijeh pomažu i razne druge aktivnosti koje djeluju opuštajuće i osnažujuće, a posebno kada takav oslonac imamo omogućen u krugu obitelji, ali i prijateljska potpora ili ljudi koji osjete iskrenu potporu kroz povezanost s drugima se lakše nose s tegobama uzrokovanim bolešću“, kaže Zoran.
U njihovom iskustvu pokazalo se kako je jako važno komunicirati i informirati se o samoj bolesti i poteškoćama da bi se ona što uspješnije prevladala. Oboljeloj osobi može pomoći stručna pomoć i razvoj empatije, a svakako treba izostaviti sažalijevanje koje može napraviti više štete nego koristi. Zoran kaže kako se znaju dogoditi situacije gdje oboljelo dijete tješi članove obitelji koji ga sažalijevaju zbog njegovog stanja što mu dodatno crpi energiju.
„Naša je vizija i najveća želja da klaun bude prisutan u hrvatskim bolnicama svaki dan za svako dijete“, rekao nam je Zoran Vukić.
Klaunovidoktori nisu liječnici, oni su umjetnici odnosno klaunovi koji su u službi liječenja pa su u naziv dodali i riječ „doktor“. Posebno su educirani za rad s bolesnom djecom, starijim i nemoćnim osobama i stalno ulažu u svoju edukaciju kako bi pružili što kvalitetniju pomoć u kriznim trenucima. Zoran ističe kako je smijeh jedan od glavnih motivatora za izliječenja organizma od bolesti.
„Uz smijeh pomažu i razne druge aktivnosti koje djeluju opuštajuće i osnažujuće, a posebno kada takav oslonac imamo omogućen u krugu obitelji, ali i prijateljska potpora ili ljudi koji osjete iskrenu potporu kroz povezanost s drugima se lakše nose s tegobama uzrokovanim bolešću“, kaže Zoran.
U njihovom iskustvu pokazalo se kako je jako važno komunicirati i informirati se o samoj bolesti i poteškoćama da bi se ona što uspješnije prevladala. Oboljeloj osobi može pomoći stručna pomoć i razvoj empatije, a svakako treba izostaviti sažalijevanje koje može napraviti više štete nego koristi. Zoran kaže kako se znaju dogoditi situacije gdje oboljelo dijete tješi članove obitelji koji ga sažalijevaju zbog njegovog stanja što mu dodatno crpi energiju.
Crveni nosovi u akciji uveseljavanja djece
(Foto: privatna arhiva)
(Foto: privatna arhiva)
Smijehom protiv bolesti
Klaunovidoktori trenutno imaju oko pet različitih modela programa koji uključuju redovite klaun vizite, cirkuske radionice pod nazivom „Cirkus pacijentus“ za djecu u bolnicama i „Cirkus varijete“ za starije osobe u domovima te program „Intenzivan osmijeh“ koji je namijenjen djeci na kirurgijama i u poliklinikama gdje je klaundoktor prisutan uoči ili tijekom liječničkih tretmana. Trenutno razvijaju program „Humor u zdravstvu“ kojim žele inspirirati medicinsko osoblje da počne uvoditi više humornog pristupa prilikom komunikacije s pacijentima. Tako se pokazuje koliko su smijeh i pozitivnost važni u teškim trenucima. U njihovom radu im pomažu njihovi donatori koji omogućuju razvijanje programa i cijele ove priče. Svoju motivaciju pronalaze u povratnim porukama od djece i roditelja.
„S vremenom se stekne kondicija da kada ti je i najteže pobudiš onaj svoj preostali djelić pozitive, i kreneš, a potom nakon odrađene klaun-vizite ideš kući pjevajući, ponosan i radostan“, rekao nam je Zoran.
„S vremenom se stekne kondicija da kada ti je i najteže pobudiš onaj svoj preostali djelić pozitive, i kreneš, a potom nakon odrađene klaun-vizite ideš kući pjevajući, ponosan i radostan“, rekao nam je Zoran.
Zoran iz udruge "Crveni nosovi"
(Foto: privatna arhiva)
(Foto: privatna arhiva)
Matea Jurina i Kristina Komljenović
HRVATSKA PO STOPI IZLJEČIVOSTI RAKA NA DNU EUROPE
Ivan Đikić: 'Odgovor je u loše organiziranom zdravstvenom sustavu, sistemskim problemima u komunikaciji i povezanosti bolnica u liječenju tumora'
Ivan Đikić: 'Odgovor je u loše organiziranom zdravstvenom sustavu, sistemskim problemima u komunikaciji i povezanosti bolnica u liječenju tumora'
Ivan Đikić prilikom potpisivanja članstva u Američku akademiju znanosti i umjetnosti
(Foto: Privatna arhiva)
(Foto: Privatna arhiva)
Šokantne statistike koje smo iznijeli u prethodnim pričama, upućuju da od raka u Hrvatskoj godišnje oboli oko 23 tisuće ljudi i da u usporedbi s ostalim državama Europe spadamo među pet zemalja s najslabijom stopom izlječivosti raka. Dok ostale naprednije europske zemlje ulažu sve više sredstva u nova istraživanja na tom području, Hrvatska za njima zaostaje. Što je tome uzrok te kakvi su izgledi za uspješnije liječenje tumora, saznali smo u razgovoru s našim uglednim znanstvenikom te svjetski poznatim istraživačem tumora, profesorom Ivanom Đikićem.
Profesore Đikiću, s obzirom na to da ste vi i vaš tim na Sveučilištu Goethe u Frankfurtu nedavno dobili 12 milijuna eura za istraživanje koje bi moglo biti revolucionarno u borbi protiv raznih bolesti, kako bi se to moglo konkretno odraziti na uspješnost liječenja tumora?
Otkriće procesa samojedenja ili autofagije prije 30 godina u stanicama kvasca je danas prihvaćeno kao osnovni postupak uklanjanja oštećenja u stanicama čime se sprječava razvoj bolesti posebice onih neurodegenerativnih, tumora i upala. Brojne biotehnološke i farmakološke kompanije danas pokušavaju pronaći nove lijekove koji će pojačavati autofagiju i tako održavati stanice duže zdravima. Njemačka zaklada za znanost je prepoznala važnost tog područja i odobrila financiranje prvo u periodu 2016.-2020. i sada od 2020.-2023. s ukupno 25 milijuna eura. Posebno sam ponosan da kao koordinator tih istraživanja imam mogućnost rada s briljantnim mladim znanstvenicima i korištenja vrhunskih tehnologija.
Frankfurtski institut za tumore vam je prošle godine odlučio do 2025. osigurati i 116 milijuna eura za otvaranje posebne vrste translacijskog onkološkog centra. Čime ćete se baviti u navedenom centru i zašto je važno njegovo otvaranje?
Fokus Frankfurtskog instituta za tumore je uključivanje znanosti i tehnologija prema uspješnijem individualnom liječenju bolesnika. Naš moto je ”dovesti znanost pacijentima”. U ovoj prvoj fazi radimo kao virtualni centar jer očekujemo izgradnju zgrade do 2023. godine i glavni cilj je regrutiranje sedam novih profesora-onkologa koji će doprinijeti novim tehnologijama koje još uvijek nemamo u Frankfurtu. Mislim da je ključ uspjeha u budućnosti iskrena suradnja bazičnih znanstvenika i liječnika jer samo njihovim zajedničkim radom možemo postići uspjehe u liječenju tumora.
Otkriće procesa samojedenja ili autofagije prije 30 godina u stanicama kvasca je danas prihvaćeno kao osnovni postupak uklanjanja oštećenja u stanicama čime se sprječava razvoj bolesti posebice onih neurodegenerativnih, tumora i upala. Brojne biotehnološke i farmakološke kompanije danas pokušavaju pronaći nove lijekove koji će pojačavati autofagiju i tako održavati stanice duže zdravima. Njemačka zaklada za znanost je prepoznala važnost tog područja i odobrila financiranje prvo u periodu 2016.-2020. i sada od 2020.-2023. s ukupno 25 milijuna eura. Posebno sam ponosan da kao koordinator tih istraživanja imam mogućnost rada s briljantnim mladim znanstvenicima i korištenja vrhunskih tehnologija.
Frankfurtski institut za tumore vam je prošle godine odlučio do 2025. osigurati i 116 milijuna eura za otvaranje posebne vrste translacijskog onkološkog centra. Čime ćete se baviti u navedenom centru i zašto je važno njegovo otvaranje?
Fokus Frankfurtskog instituta za tumore je uključivanje znanosti i tehnologija prema uspješnijem individualnom liječenju bolesnika. Naš moto je ”dovesti znanost pacijentima”. U ovoj prvoj fazi radimo kao virtualni centar jer očekujemo izgradnju zgrade do 2023. godine i glavni cilj je regrutiranje sedam novih profesora-onkologa koji će doprinijeti novim tehnologijama koje još uvijek nemamo u Frankfurtu. Mislim da je ključ uspjeha u budućnosti iskrena suradnja bazičnih znanstvenika i liječnika jer samo njihovim zajedničkim radom možemo postići uspjehe u liječenju tumora.
'Vrlo važno je imati dobro organiziran sustav borbe protiv tumora. U Hrvatskoj je on kao i mnoge aktivnosti društva, pod snažnim političkim utjecajima, provociranim sukobima unutar bolnica i među bolnicama'
Proračun 2020. za znanost i obrazovanje će u Hrvatskoj biti povećan za 1,3 milijarde kuna. Smatrate li da se od tog iznosa odvaja dovoljno sredstava za provođenje kvalitetnih istraživanja na području onkologije?
Pohvalno je da se povećava budžet za znanost u Hrvatskoj. No još važnije je uspostaviti sustav kvalitetnog ulaganja tih sredstava i izbora najboljih kandidata i projekata. Hrvatska ima jako loše podatke upravo u kvalitetnom ulaganju zbog široko proširenih veza i lobiranja. Nažalost, krivim ulaganjem možemo ostati bez adekvatnog napretka iako uložimo i još veća sredstva.
Od raka u Hrvatskoj godišnje oboli oko 23 tisuće ljudi, a u usporedbi s ostalim državama Europe spadamo među pet zemalja s najslabijom stopom izlječivosti raka. Što nam ovi podaci govore o kvaliteti zdravstvenog sustava u Hrvatskoj?
Ako tome dodate da imamo dobro educirane liječnike i sestre, odlične znanstvenike i talentirane mlade stručnjake, odlične kirurge, onda se treba ozbiljno zapitati zašto je liječenje tumora u Hrvatskoj na tako niskim granama. Čini mi se da je odgovor u loše organiziranom zdravstvenom sustavu, sistemskim problemima u komunikaciji i povezanosti bolnica u liječenju tumora. Vrlo važno je imati dobro organiziran sustav borbe protiv tumora. U Hrvatskoj je to kao i mnoge aktivnosti društva, nesređeno i nekoordinirano, pod snažnim političkim utjecajima, provociranim sukobima unutar bolnica i među bolnicama. Također su uređaji zastarjeli, ne cijeni se mišljenje stručnjaka već ravnatelji i političari donose krive odluke. Svatko je svoj šef u svojoj bolnici ili odjelu te fokusiranje na osobne interese najčešće prevlada nad potrebama za suradnjom i dobrobiti pacijenata. Takva podijeljenost je vjerujem glavni uzrok slabih rezultata liječenja tumora u Hrvatskoj.
'Mene najviše fascinira kako brojni hrvatski stručnjaci unutar jedne do dvije godine mogu iskazati svoje potencijale u inozemstvu gdje su cijenjeni i promovirani, dok su u Hrvatskoj zapostavljeni, blokirani ili jednostavno demotivirani'
Zaostaje li Hrvatska za novim trendovima i saznanjima po pitanju liječenja raka? Kako, po vama, hrvatski onkolozi doživljavaju pristup personaliziranoj (ciljanoj) terapiji?
Liječnici u Hrvatskoj ne zaostaju za kolegama u svijetu svojim znanjem o personaliziranoj medicini. Nasuprot, oni prečesto i rješavaju neke probleme na vrlo originalan način. Međutim problem medicine je efikasnost sustava, kritična evaluacija i javna odgovornost. Personalizirana medicina je dosta skupa i često je pitanje ekonomske održivosti takvog liječenja u zemljama sa slabijim financiranjem zdravstvene zaštite. Veliki je problem i manipulacija javnošću preko medija u promociji privatnih ustanova i bolnica koji obećavaju personaliziranu medicinu naplaćujući postupke dok stvarno nemaju konkretne podatke o uspješnosti liječenja.
Liječnici u Hrvatskoj ne zaostaju za kolegama u svijetu svojim znanjem o personaliziranoj medicini. Nasuprot, oni prečesto i rješavaju neke probleme na vrlo originalan način. Međutim problem medicine je efikasnost sustava, kritična evaluacija i javna odgovornost. Personalizirana medicina je dosta skupa i često je pitanje ekonomske održivosti takvog liječenja u zemljama sa slabijim financiranjem zdravstvene zaštite. Veliki je problem i manipulacija javnošću preko medija u promociji privatnih ustanova i bolnica koji obećavaju personaliziranu medicinu naplaćujući postupke dok stvarno nemaju konkretne podatke o uspješnosti liječenja.
Ivan Đikić u laboratoriju sa studentima
(Foto: Goethe Universität)
(Foto: Goethe Universität)
Izjavili ste da je Hrvatska zemlja talentiranih ljudi, ali katastrofalnog sustava. Često u svojim javnim nastupima ističete važnost edukacije mladih ljudi te ih stavljate u prvi plan. Koja je njihova najveća prednost i što oni mogu ponuditi za poboljšanje stanja hrvatskog zdravstva?
Talenti, znanje i motivacija glavne su valute za budućnost mladih. Često naglašavam obrazovanje jer ono jedino osigurava iskazivanje talenata koji se s godinama brzo gube. Istina jest da u Hrvatskoj sustav obrazovanja, ali i rada prečesto demotivira napredne stručnjake. Mene najviše fascinira kako brojni hrvatski stručnjaci unutar jedne do dvije godine mogu iskazati svoje potencijale u inozemstvu gdje su cijenjeni i promovirani, dok su u Hrvatskoj zapostavljeni, blokirani ili jednostavno demotivirani.
Talenti, znanje i motivacija glavne su valute za budućnost mladih. Često naglašavam obrazovanje jer ono jedino osigurava iskazivanje talenata koji se s godinama brzo gube. Istina jest da u Hrvatskoj sustav obrazovanja, ali i rada prečesto demotivira napredne stručnjake. Mene najviše fascinira kako brojni hrvatski stručnjaci unutar jedne do dvije godine mogu iskazati svoje potencijale u inozemstvu gdje su cijenjeni i promovirani, dok su u Hrvatskoj zapostavljeni, blokirani ili jednostavno demotivirani.
'Troškovi liječenja postaju sve skuplji i postavlja se pitanje može li društvo odobravati milijunske iznose da izliječi jednu osobu dok se istim sredstvima može pomoći stotinama drugih oboljelih'
Kako tumačite činjenicu da se broj mlađe populacije s dijagnosticiranim rakom, sve više povećava? Što je tome uzrok?
S jedne strane vanjski faktori, poput stresa i nezdravog načina života uzrokuju raniju pojavu tumora, no s druge strane smo danas ipak puno uspješniji u ranijoj dijagnozi brojnih vrsta tumora. Značajno se i povećava broj izliječenih od tumora tako da su statistički podaci pozitivni jer uistinu s ranom dijagnozom, izlječenje tumora se povećava desetak puta.
U kojoj mjeri stres i neaktivan način života mogu utjecati na razvoj tumora?
Direktan utjecaj stresa je dokazan na hormonalni status tijela te na imunološki sustav. Vjeruje se da upravo negativni učinak stresa na imunološki sustav ima presudni utjecaj na širenje i razvoj tumora, jer je imunološki sustav brana pojave tumora u tijelu svake osobe. Poznato je da se tumorske stanice često pojavljuju u našem tijelu no budu brzo eliminirane imunološkim sustavom. Kada imunološki sustav oslabi, veća je vjerojatnost pojačanog rasta tumorskih stanica i pojave lokalnih tumorskih masa.
S jedne strane vanjski faktori, poput stresa i nezdravog načina života uzrokuju raniju pojavu tumora, no s druge strane smo danas ipak puno uspješniji u ranijoj dijagnozi brojnih vrsta tumora. Značajno se i povećava broj izliječenih od tumora tako da su statistički podaci pozitivni jer uistinu s ranom dijagnozom, izlječenje tumora se povećava desetak puta.
U kojoj mjeri stres i neaktivan način života mogu utjecati na razvoj tumora?
Direktan utjecaj stresa je dokazan na hormonalni status tijela te na imunološki sustav. Vjeruje se da upravo negativni učinak stresa na imunološki sustav ima presudni utjecaj na širenje i razvoj tumora, jer je imunološki sustav brana pojave tumora u tijelu svake osobe. Poznato je da se tumorske stanice često pojavljuju u našem tijelu no budu brzo eliminirane imunološkim sustavom. Kada imunološki sustav oslabi, veća je vjerojatnost pojačanog rasta tumorskih stanica i pojave lokalnih tumorskih masa.
'Vjeruje se da upravo negativni učinak stresa na imunološki sustav ima presudni utjecaj na širenje i razvoj tumora, jer je imunološki sustav brana pojave tumora u tijelu svake osobe'
S obzirom na to da je suvremena medicina sve skuplja, a novac ključan čimbenik u liječenju raka, znači li to da će većini ljudi u Hrvatskoj s nižim standardima, biti teže doći do lijekova?
To je ozbiljan izazov i za bogate zemlje jer troškovi liječenja postaju sve skuplji i postavlja se pitanje može li društvo odobravati milijunske iznose da izliječi jednu osobu dok se istim sredstvima može pomoći stotinama drugih oboljelih. Nažalost razvijene države dopustile su liberalizaciju troškova lijekova farmakološkoj industriji što dovodi do visokih troškova liječenja koji su primarno definirani utjecajem profita i marketa, a ne društvenim potrebama. Bit će neophodno uključivanje ne samo liječnika, farmakološke industrije, političara nego i udruga i građana u postavljanju određenih kriterija i limita u troškovima terapija.
Kakva je budućnost za otprilike deset godina u liječenju raka, s obzirom na napretke u medicini? Može li i Hrvatska biti dio te projekcije ili nam je u kartama da vječno zaostajemo?
Očekujem da će unutar deset godina većina tumora biti izlječiva ili pod kontrolom kao kronične bolesti, s preživljavanjem od pet do deset godina. Vjerujem da će se situacija u Hrvatskoj značajno popraviti unapređenjem sustava i da ćemo postizati slične rezultate kao i napredne zemlje unutar EU-a.
To je ozbiljan izazov i za bogate zemlje jer troškovi liječenja postaju sve skuplji i postavlja se pitanje može li društvo odobravati milijunske iznose da izliječi jednu osobu dok se istim sredstvima može pomoći stotinama drugih oboljelih. Nažalost razvijene države dopustile su liberalizaciju troškova lijekova farmakološkoj industriji što dovodi do visokih troškova liječenja koji su primarno definirani utjecajem profita i marketa, a ne društvenim potrebama. Bit će neophodno uključivanje ne samo liječnika, farmakološke industrije, političara nego i udruga i građana u postavljanju određenih kriterija i limita u troškovima terapija.
Kakva je budućnost za otprilike deset godina u liječenju raka, s obzirom na napretke u medicini? Može li i Hrvatska biti dio te projekcije ili nam je u kartama da vječno zaostajemo?
Očekujem da će unutar deset godina većina tumora biti izlječiva ili pod kontrolom kao kronične bolesti, s preživljavanjem od pet do deset godina. Vjerujem da će se situacija u Hrvatskoj značajno popraviti unapređenjem sustava i da ćemo postizati slične rezultate kao i napredne zemlje unutar EU-a.
Božica Kopić i Domagoj Grbeš
"Nikada se nisam pitala zašto baš ja"
Nakon četiri godine borbe, studentica Melanija preboljela je leukemiju. Unatoč tome što često pomisli da bi joj se bolest mogla vratiti, Melanija živi život punim plućima. Osim studiranja, aktivno se bavi glumom i plesom, a ima i svoj YouTube kanal. Kako je uspijela pobijediti ovu zloćudnu bolest te koliko joj je za to bila važna podrška okoline, saznajte u našem prilogu.
Božica Kopić i Domagoj Grbeš
Loše organiziran sustav borbe protiv raka - vrh ledenog brijega problema hrvatskog zdravstva
Rak je značajan javnozdravstveni problem stanovništva Hrvatske. Broj novih slučajeva obolijevanja (incidencija) kao i smrtnih slučajeva od zloćudnih tumora je vrlo visok, a razlozi se mogu pripisati kasnom otkrivanju i neadekvatnom liječenju. S obzirom na to da je rak u Hrvatskoj drugi vodeći uzročnik smrtnosti iza bolesti srca i krvožilnog sustava, u usporedbi s ostatkom Europe po stopi mortaliteta pripadamo samom dnu što je vrlo zabrinjavajuć podatak.
Crne statistike
Registar za rak pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo je ustanova koja bilježi sve slučajeve raka na određenom geografskom području s ciljem definiranja javnozdravstvenih prioriteta. Zadnje podatke koje je registar objavio odnose se na 2017. godinu prema kojima je od invazivnog raka u Hrvatskoj ukupno oboljelo 24.385 osoba, od kojih je 13.229 muškaraca i 11.156 žena. Muškarci su najčešće obolijevali od raka prostate koji se uglavnom javljao kod muškaraca starijih od 40 godina. Slijede ga rak pluća, kolorektuma-debelog i završnog crijeva, mokraćnog mjehura, želuca i bubrega te melanom. S druge strane, žene su najčešće obolijevale od raka dojke (2 767), raka pluća, kolorektuma, tijela maternice, štitnjače, jajnika, jajovoda i aneksa te gušterače.
S obzirom na to da su posljednji nacionalni podaci vezani uz obolijevanje od raka iz 2017. godine, može se uočiti izostanak novijih izvještaja koji bi dali sliku trenutnog stanja. U nekim zemljama se poduzimaju aktivnosti koje uključuju značajno povećanje resursa potrebnih za funkcioniranje samih registara kako bi se omogućilo ranije publiciranje izvještaja i podataka. Tako primjerice, Ujedinjeno Kraljevstvo redovito ažurira svoje statističke podatke o obolijevanju i preživljenju raka koji se mogu lako pronaći na njihovim službenim stranicama.
Dodatne informacije donosi portal ECIS (European Cancer Information System) Europske komisije gdje se mogu pronaći novije procjene incidencije i mortaliteta za 2018. godinu, temeljene na podacima europskih registara za rak. Prema podacima ECIS-a, Hrvatska je po incidenciji novih slučajeva u europskoj "zlatnoj sredini" dok je po stopi smrtnosti među tri najgore članice EU-a. Veće stope smrtnosti zabilježene su samo u Mađarskoj i Slovačkoj.
Dodatne informacije donosi portal ECIS (European Cancer Information System) Europske komisije gdje se mogu pronaći novije procjene incidencije i mortaliteta za 2018. godinu, temeljene na podacima europskih registara za rak. Prema podacima ECIS-a, Hrvatska je po incidenciji novih slučajeva u europskoj "zlatnoj sredini" dok je po stopi smrtnosti među tri najgore članice EU-a. Veće stope smrtnosti zabilježene su samo u Mađarskoj i Slovačkoj.
Unatoč tome što smo prema statistikama ispod europskog prosjeka po pitanju stope smrtnosti, u razdoblju od 2000. do 2014. godine, Hrvatska je ipak postigla napredak u preživljenju od svih sijela raka. Na to nam ukazuju podaci velikog svjetskog istraživanja o preživljenju oboljelih od raka objavljenog u časopisu „The Lancet“. Istraživanje je obuhvatilo 71 zemlju te su analizirani medicinski podaci iz 322 registra za rak kako bi se usporedilo petogodišnje preživljenje od trenutka dijagnoze kod više od 37,5 milijuna bolesnika u odrasloj i dječjoj dobi za 18 vrsta raka. Iako se preživljenje raka u većini drugih zemalja s kojima se možemo usporediti poboljšava brže, hrvatski znanstvenik Ivan Đikić smatra kako će kroz desetak godina stanje u Hrvatskoj otići u pozitivnom smjeru.
„Očekujem da će unutar deset godina većina tumora biti izlječiva ili pod kontrolom kao kronične bolesti, s preživljavanjem od pet do deset godina. Vjerujem da će se situacija u Hrvatskoj značajno popraviti unapređenjem sustava i da ćemo postizati slične rezultate kao i napredne zemlje unutar EU-a“, zaključuje Đikić.
„Očekujem da će unutar deset godina većina tumora biti izlječiva ili pod kontrolom kao kronične bolesti, s preživljavanjem od pet do deset godina. Vjerujem da će se situacija u Hrvatskoj značajno popraviti unapređenjem sustava i da ćemo postizati slične rezultate kao i napredne zemlje unutar EU-a“, zaključuje Đikić.
Loše organiziran zdravstveni sustav
Navedena istraživanja i podaci, daju značajan uvid u sveukupno funkcioniranje cjelokupnog zdravstvenog sustava u našoj zemlji. Dokaz je to da u sustavu nešto ne funkcionira i da su nužne promjene. Iako je Hrvatska zemlja koja se može ponositi vrsnim stručnjacima u znanosti kojima rijetko kada nedostaje inovativnih ideja, mnogi od njih ju nažalost i napuštaju.
Samo jedan od primjera je slučaj Igora Štagljara, jednog od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika, kojemu je Ministarstvo znanosti i obrazovanja prošle godine odbilo financiranje projekta vezanog uz pronalaženje lijekova protiv najučestalije forme karcinoma pluća ne-malih stanica čiji su uzrok mutacije u K-RAS genu. Tako dok se Hrvatska dvoumi, druge zemlje ulažu. Štagljar, koji je inače profesor na Odjelu za biokemiju i medicinsku genetiku na Sveučilištu u Torontu, od kanadske vlade je iste godine dobio 3,2 milijuna dolara za novi projekt. Očito je da se izvrsnost u hrvatskoj znanosti ne potiče te da oni znanstvenici iz Hrvatske koji su uspjeli u inozemstvu, nisu dobrodošli u svojim nastojanjima da joj vrate nešto od svog bogatog znanja.
Osim znanja, jedan od osnovnih resursa u borbi protiv raka je i moderna tehnologija, osobito u radio-onkologiji. Hrvatska onkološka zajednica jedinstvena tvrdi da je u Hrvatskoj upravo radioterapijska oprema nedostatna i izuzetno zastarjela, te da se zrači upola manje bolesnika nego u razvijenom svijetu. Podaci HZZO-a pokazuju da zdravstveni sustav raspolaže s 21 radiološkim uređajem, od čega je 16 linearnih akceleratora, čiji je prosjek starosti 10 godina. Hrvatska je mala zemlja, a uređaji su izuzetno skupi. Osim nabave, postavlja se i pitanje održavanja, amortizacije i educiranosti liječnika. Često skupi uređaji nikada nisu bili ni stavljeni u funkciju, iz niza razloga, a jedan od najčešćih je nedostatak stručnog kadra i visoka cijena održavanja. Prema procjeni Hrvatskog onkološkog društva trenutno Hrvatskoj nedostaje 15 linearnih akceleratora i 50 posto ostale opreme nužne za borbu protiv raka dok je procijenjena vrijednost takve investicije 120 milijuna eura.
Rupe u zdravstvu tu nestaju. Kroz razgovor s našim uglednim znanstvenikom te svjetski poznatim istraživačem tumora, Ivanom Đikićem doznali smo se kako je vrlo važno imati dobro organiziran sustav borbe protiv tumora. No u Hrvatskoj je on, kako tvrdi, kao i mnoge aktivnosti društva pod snažnim političkim utjecajima. Loše statistike u liječenju tumora objašnjava i nedostatkom kvalitetne komunikacije između bolnica.
"Ako tome dodate da imamo dobro educirane liječnike i sestre, odlične znanstvenike i talentirane mlade stručnjake, odlične kirurge, onda se treba ozbiljno zapitati zašto je liječenje tumora u Hrvatskoj na tako niskim granama. Čini mi se da je odgovor u loše organiziranom zdravstvenom sustavu, sistemskim problemima u komunikaciji i povezanosti bolnica u liječenju tumora", smatra Đikić.
Mario Šekerija, specijalist epidemiologije i voditelj Registra za rak nam je objasnio kako su dva razloga za niske razine preživljenja, odnosno velike stope smrtnosti od raka u Hrvatskoj, kasno otkrivanje raka i neadekvatno liječenje. No problem je što ne postoje konkretni podaci prema kojima bi se moglo razlučiti je li zbog jednog ili drugog. Šekerija tvrdi da potencijal za napredak i poboljšanje statistika može postojati ako se onkološka skrb standardizira na razini države. Događa se da neke osobe dobivaju adekvatnu skrb jer žive blizu velikih centara dok je mnogima ona uskraćena.
"Za razliku od dostupnosti lijekova i terapija u čemu Hrvatska ne zaostaje toliko za zapadnim razvijenijim zemljama, puno veći zaostatak je izražen u načinu organizacije onkološke skrbi. Potrebno je imati nacionalnu onkološku mrežu kako bi se znalo koji su indikatori kvalitete, koje bolnice liječe određenu bolest te koji liječnici za to imaju dovoljno iskustva", govori Šekerija.
Dodatan problem su i liste čekanja zbog kojih preventivni pregledi često nisu lako ni dostupni pacijentima. Kako trenutno stoji na stranicama HZZO-a, za MR abdomena najviše se čeka u KBC-u Split - 484 dana, a za MR mozga najduže na KB-u Sveti Duh - 412 dana. Za ultrazvuk dojki najduža lista čekanja je u KBC-u Split - 641 dan, za RTG srca i pluća u KB-u Dubrava čeka se čak 570 dana dok se za kolonoskopiju najduže čeka u KB-u Dubrava - 252 dana. Kako bi se smanjile liste čekanja, HZZO je u prosincu 2019. uveo nov način naručivanja za ključne dijagnostičko-terapijske postupke (MR, CT, EKG, ergometriju, holter, UZV dojke, štitnjače i srca te operaciju katarakte) za koje su liste i najveće. Izmjene imaju cilj povezati bolničke informatičke sustave u jedinstveni kalendar naručivanja koji će biti transparentan svim razinama zdravstvene zaštite.
Pacijente od sada mogu naručivati njihovi obiteljski liječnici dok za postupke poput MR, CT, kataraktu i gastroskopiju, rezervaciju termina raditi liječnici specijalisti, odnosno administratori u bolnici. Kalendar naručivanja bi trebao spriječiti višestruko naručivanje pacijenta po bolnicama što trenutno nerealno povećava liste čekanja, a naručivanje prema OIB-u automatski onemogućuje naručivanje iste osobe u drugoj ustanovi. Na taj bi način zdravstveni sustav trebao očistiti dio lista čekanja, stvoriti realniji i pravedniji sustav te u bitnome rasteretiti pacijente.
Samo jedan od primjera je slučaj Igora Štagljara, jednog od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika, kojemu je Ministarstvo znanosti i obrazovanja prošle godine odbilo financiranje projekta vezanog uz pronalaženje lijekova protiv najučestalije forme karcinoma pluća ne-malih stanica čiji su uzrok mutacije u K-RAS genu. Tako dok se Hrvatska dvoumi, druge zemlje ulažu. Štagljar, koji je inače profesor na Odjelu za biokemiju i medicinsku genetiku na Sveučilištu u Torontu, od kanadske vlade je iste godine dobio 3,2 milijuna dolara za novi projekt. Očito je da se izvrsnost u hrvatskoj znanosti ne potiče te da oni znanstvenici iz Hrvatske koji su uspjeli u inozemstvu, nisu dobrodošli u svojim nastojanjima da joj vrate nešto od svog bogatog znanja.
Osim znanja, jedan od osnovnih resursa u borbi protiv raka je i moderna tehnologija, osobito u radio-onkologiji. Hrvatska onkološka zajednica jedinstvena tvrdi da je u Hrvatskoj upravo radioterapijska oprema nedostatna i izuzetno zastarjela, te da se zrači upola manje bolesnika nego u razvijenom svijetu. Podaci HZZO-a pokazuju da zdravstveni sustav raspolaže s 21 radiološkim uređajem, od čega je 16 linearnih akceleratora, čiji je prosjek starosti 10 godina. Hrvatska je mala zemlja, a uređaji su izuzetno skupi. Osim nabave, postavlja se i pitanje održavanja, amortizacije i educiranosti liječnika. Često skupi uređaji nikada nisu bili ni stavljeni u funkciju, iz niza razloga, a jedan od najčešćih je nedostatak stručnog kadra i visoka cijena održavanja. Prema procjeni Hrvatskog onkološkog društva trenutno Hrvatskoj nedostaje 15 linearnih akceleratora i 50 posto ostale opreme nužne za borbu protiv raka dok je procijenjena vrijednost takve investicije 120 milijuna eura.
Rupe u zdravstvu tu nestaju. Kroz razgovor s našim uglednim znanstvenikom te svjetski poznatim istraživačem tumora, Ivanom Đikićem doznali smo se kako je vrlo važno imati dobro organiziran sustav borbe protiv tumora. No u Hrvatskoj je on, kako tvrdi, kao i mnoge aktivnosti društva pod snažnim političkim utjecajima. Loše statistike u liječenju tumora objašnjava i nedostatkom kvalitetne komunikacije između bolnica.
"Ako tome dodate da imamo dobro educirane liječnike i sestre, odlične znanstvenike i talentirane mlade stručnjake, odlične kirurge, onda se treba ozbiljno zapitati zašto je liječenje tumora u Hrvatskoj na tako niskim granama. Čini mi se da je odgovor u loše organiziranom zdravstvenom sustavu, sistemskim problemima u komunikaciji i povezanosti bolnica u liječenju tumora", smatra Đikić.
Mario Šekerija, specijalist epidemiologije i voditelj Registra za rak nam je objasnio kako su dva razloga za niske razine preživljenja, odnosno velike stope smrtnosti od raka u Hrvatskoj, kasno otkrivanje raka i neadekvatno liječenje. No problem je što ne postoje konkretni podaci prema kojima bi se moglo razlučiti je li zbog jednog ili drugog. Šekerija tvrdi da potencijal za napredak i poboljšanje statistika može postojati ako se onkološka skrb standardizira na razini države. Događa se da neke osobe dobivaju adekvatnu skrb jer žive blizu velikih centara dok je mnogima ona uskraćena.
"Za razliku od dostupnosti lijekova i terapija u čemu Hrvatska ne zaostaje toliko za zapadnim razvijenijim zemljama, puno veći zaostatak je izražen u načinu organizacije onkološke skrbi. Potrebno je imati nacionalnu onkološku mrežu kako bi se znalo koji su indikatori kvalitete, koje bolnice liječe određenu bolest te koji liječnici za to imaju dovoljno iskustva", govori Šekerija.
Dodatan problem su i liste čekanja zbog kojih preventivni pregledi često nisu lako ni dostupni pacijentima. Kako trenutno stoji na stranicama HZZO-a, za MR abdomena najviše se čeka u KBC-u Split - 484 dana, a za MR mozga najduže na KB-u Sveti Duh - 412 dana. Za ultrazvuk dojki najduža lista čekanja je u KBC-u Split - 641 dan, za RTG srca i pluća u KB-u Dubrava čeka se čak 570 dana dok se za kolonoskopiju najduže čeka u KB-u Dubrava - 252 dana. Kako bi se smanjile liste čekanja, HZZO je u prosincu 2019. uveo nov način naručivanja za ključne dijagnostičko-terapijske postupke (MR, CT, EKG, ergometriju, holter, UZV dojke, štitnjače i srca te operaciju katarakte) za koje su liste i najveće. Izmjene imaju cilj povezati bolničke informatičke sustave u jedinstveni kalendar naručivanja koji će biti transparentan svim razinama zdravstvene zaštite.
Pacijente od sada mogu naručivati njihovi obiteljski liječnici dok za postupke poput MR, CT, kataraktu i gastroskopiju, rezervaciju termina raditi liječnici specijalisti, odnosno administratori u bolnici. Kalendar naručivanja bi trebao spriječiti višestruko naručivanje pacijenta po bolnicama što trenutno nerealno povećava liste čekanja, a naručivanje prema OIB-u automatski onemogućuje naručivanje iste osobe u drugoj ustanovi. Na taj bi način zdravstveni sustav trebao očistiti dio lista čekanja, stvoriti realniji i pravedniji sustav te u bitnome rasteretiti pacijente.
Osvijesti se - preveniraj rak na vrijeme!
Prostora za napredak u otkrivanju i liječenju raka itekako ima, međutim ono što najviše zabrinjava jest činjenica da se Hrvati premalo odazivaju na preventivne javnozdravstvene preglede. O tome svjedoče i podaci Svjetske lige protiv raka koja svake godine šalje poruku o važnosti ranog otkrivanja raka i odaziva na nacionalne preventivne preglede kako bi se većina karcinoma dijagnosticirala na vrijeme, tj. u ranom stadiju. Prošlogodišnja poruka ove organizacije glasila je: 'Ja jesam. Ja hoću.' Ovakvom porukom želi se ukazati na važnosti mjera prevencije, ranog otkrivanja raka i pravovremene terapije. Procjene kažu kako se rak razvije u tijelu svake šeste žene i svakog petog muškarca. U Hrvatskoj se provode nacionalni programi ranog otkrivanja raka dojke, raka debelog crijeva i raka vrata maternice. Odaziv na sve preventivne preglede nije zadovoljavajući.
Jedan od takvih projekata održava se već tradicionalno u studenom, a riječ je o Movemberu, u znak borbe protiv raka testisa, raka prostate i ostalih muških bolesti. Cilj projekta je potaknuti muškarce na važnost samopregleda i preventivno liječenje koje može spasiti život. Inače, naziv projekta označava puštanje brkova tijekom cijelog mjeseca studenog. Prema podacima Hrvatske lige protiv raka, rak prostate po učestalosti drugi je najčešći zloćudni tumor u Hrvatskoj. Osim redovitih pregleda, cilj ovoga projekta je i da se do 2030. godine smanji stopa smrtnosti kod muškaraca za 25%. Poseban naglasak je na redovitim samopregledima koji su prvi korak u dijagnosticiranju bolesti.
Jedan od takvih projekata održava se već tradicionalno u studenom, a riječ je o Movemberu, u znak borbe protiv raka testisa, raka prostate i ostalih muških bolesti. Cilj projekta je potaknuti muškarce na važnost samopregleda i preventivno liječenje koje može spasiti život. Inače, naziv projekta označava puštanje brkova tijekom cijelog mjeseca studenog. Prema podacima Hrvatske lige protiv raka, rak prostate po učestalosti drugi je najčešći zloćudni tumor u Hrvatskoj. Osim redovitih pregleda, cilj ovoga projekta je i da se do 2030. godine smanji stopa smrtnosti kod muškaraca za 25%. Poseban naglasak je na redovitim samopregledima koji su prvi korak u dijagnosticiranju bolesti.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj svake godine od virusa HPV-a oboli oko 300 žena, a više od 100 žena umre. Cijepljenje protiv ove bolesti nije obavezno, no ono se preporučuje radi smanjenja rizika od HPV infekcije i razvoja karcinoma. Cjepivo protiv HPV-a je inače neobavezno i besplatno za sve osnovnoškolce, ali kampanjom 'Budi mRAK – izbjegni RAK' želi se potaknuti mlade ljude do 25. godine života na mogućnost besplatnog cjepiva! HPV je naziv za skupinu virusa koji inficiraju kožu i sluznice, a može uzrokovati šest vrsta raka – rak grlića maternice, anusa, rodnice, muškog spolovila, stidnice te usne šupljine i ždrijela. Lijek protiv HPV-a danas ne postoji, no cijepljenje je njegova učinkovita prevencija. Hrvatska je jedna od sedam zemalja u svijetu koje su osigurale besplatno cjepivo protiv HPV-a. Nažalost, još uvijek se mali broj mladih ljudi odlučuje otići i primiti cjepivo. Besplatno cjepivo. Projekt 'Budi mRAK – izbjegni RAK' pokrenuli su bivši studenti medicine, a današnji liječnici koji se bore protiv predrasuda i neznanja informirajući mlade u srednjim školama o sigurnoj i besplatnoj prevenciji raka koji može nastati kao posljedica HPV infekcije. Projekt je predviđao besplatno cjepivo za mlade do 25. godine života i to do kraja godine, ali je rok produžen do kraja srpnja 2020. godine.
Da je važnost samopregleda bitna govori i sljedeća činjenica. U Hrvatskoj od raka dojke godišnje oboli oko 2500 žena, a dnevno umru dvije. Kako bi suzbili ovu poražavajuću statistiku, liječnici predlažu da žene između 45. i 54. godine trebaju odlaziti na mamografiju svake godine dok se onima preko 55. godine savjetuje odlazak svake druge. Nažalost, statistika pokazuje da se na preglede mamografije odazove tek polovica žena. Stoga, kako bi se podignula razina svijesti o važnosti ovoga pregleda i njegovoj prevenciji, pokrenuta je kampanja 'Make a #pinkypromiss.' Cilj kampanje je sklopiti pinkypromiss obećanje s prijateljicom u kojemu će si jedna drugoj obećati kako će obaviti pregled. Nakon što sklope obećanje i prijave se na web stranice, svaki mjesec dobivat će automatske e-mail podsjetnike koji će ih podsjećati na preglede. O važnosti prevencije, progovorila je i Ida Prester, inače glavna ambasadorica ove kampanje. U najavi kampanje, poznata hrvatska voditeljica i pjevačica se skinula i demonstrirala kako napraviti samopregled. Kampanju su podržale i brojne udruge među kojima su udruga Sve za nju, Nismo same i Europa Donna. Projekt je podržala i Klinika za tumore Grada Zagreba.
U suradnji sa Zakladom Hrvatska kuća disanja i Hrvatskim torakalnim društvom, Ministarstvo zdravstva pokrenulo je kampanju 'Udahni za život'. Cilj kampanje je prevencija i izlječenje raka pluća. Uspjeh kampanje mogu potvrditi brojna sudjelovanja poznatih osoba, kao i količina promidžbenih plakata koji se mogu uočiti po čitavom Zagrebu. Osim plakatima, kampanja se promovira i reklamama na televizijskim programima u kojima poznate osobe govore o svojim iskustvima u borbi s rakom.
Da je važnost samopregleda bitna govori i sljedeća činjenica. U Hrvatskoj od raka dojke godišnje oboli oko 2500 žena, a dnevno umru dvije. Kako bi suzbili ovu poražavajuću statistiku, liječnici predlažu da žene između 45. i 54. godine trebaju odlaziti na mamografiju svake godine dok se onima preko 55. godine savjetuje odlazak svake druge. Nažalost, statistika pokazuje da se na preglede mamografije odazove tek polovica žena. Stoga, kako bi se podignula razina svijesti o važnosti ovoga pregleda i njegovoj prevenciji, pokrenuta je kampanja 'Make a #pinkypromiss.' Cilj kampanje je sklopiti pinkypromiss obećanje s prijateljicom u kojemu će si jedna drugoj obećati kako će obaviti pregled. Nakon što sklope obećanje i prijave se na web stranice, svaki mjesec dobivat će automatske e-mail podsjetnike koji će ih podsjećati na preglede. O važnosti prevencije, progovorila je i Ida Prester, inače glavna ambasadorica ove kampanje. U najavi kampanje, poznata hrvatska voditeljica i pjevačica se skinula i demonstrirala kako napraviti samopregled. Kampanju su podržale i brojne udruge među kojima su udruga Sve za nju, Nismo same i Europa Donna. Projekt je podržala i Klinika za tumore Grada Zagreba.
U suradnji sa Zakladom Hrvatska kuća disanja i Hrvatskim torakalnim društvom, Ministarstvo zdravstva pokrenulo je kampanju 'Udahni za život'. Cilj kampanje je prevencija i izlječenje raka pluća. Uspjeh kampanje mogu potvrditi brojna sudjelovanja poznatih osoba, kao i količina promidžbenih plakata koji se mogu uočiti po čitavom Zagrebu. Osim plakatima, kampanja se promovira i reklamama na televizijskim programima u kojima poznate osobe govore o svojim iskustvima u borbi s rakom.
(Foto: Domagoj Grbeš, Božica Kopić)
Voditelj registra za rak, Mario Šekerija, tvrdi da je rizik oboljenja od raka debelog crijeva kod mlađe populacije dva do četiri puta veći nego prijašnjih godina.
„To se pripisuje promjenama u načinu života, prehrane i problemu pretilosti“, govori Šekerija.
Također, tvrdi da su procjene pokazale da se čak 40% svih karcinoma može spriječiti samo promjenom životnih navika.
Međunarodna agencija za istraživanje raka donijela je Europski kodeks protiv raka koji propisuje 12 načina kako svatko od nas može smanjiti rizik od raka. On uključuje nepušenje, izbjegavanje duhanskog dima, održavanje tjelesne težine, obveznu tjelesnu aktivnost, zdravu i uravnoteženu prehranu (uz ograničenje unosa crvenog mesa i dosta voća i povrća) te izbjegavanje prekomjernog izlaganja suncu. Šekerija smatra da je u ovom slučaju jako važna i uloga društva koje mora ljudima osigurati uvjete za takav zdrav način života.
„Na kraju priče dosta toga je na nama“, tvrdi Šekerija.
„To se pripisuje promjenama u načinu života, prehrane i problemu pretilosti“, govori Šekerija.
Također, tvrdi da su procjene pokazale da se čak 40% svih karcinoma može spriječiti samo promjenom životnih navika.
Međunarodna agencija za istraživanje raka donijela je Europski kodeks protiv raka koji propisuje 12 načina kako svatko od nas može smanjiti rizik od raka. On uključuje nepušenje, izbjegavanje duhanskog dima, održavanje tjelesne težine, obveznu tjelesnu aktivnost, zdravu i uravnoteženu prehranu (uz ograničenje unosa crvenog mesa i dosta voća i povrća) te izbjegavanje prekomjernog izlaganja suncu. Šekerija smatra da je u ovom slučaju jako važna i uloga društva koje mora ljudima osigurati uvjete za takav zdrav način života.
„Na kraju priče dosta toga je na nama“, tvrdi Šekerija.
Matea Jurina, Božica Kopić, Domagoj Grbeš i Kristina Komljenović