Nitko ne želi raditi
Stranih radnika u Hrvatskoj je svake godine sve više. I dok ih Hrvati kao narod uporno odbijaju prihvatiti, poslodavci ističu da bi bez njih tvrtke - propadale.
Naš je cilj istražiti kako se Hrvati odnose prema stranim radnicima, a posebno prema Nepalcima. U Hrvatskoj se trenutno nalazi više od 16 tisuća Nepalaca te su treći najbrojniji narod po broju stranih radnika te je upravo njih došlo najviše u posljednjih godinu dana. Zbog njihove velike kulturološke raznolikosti, često su na meti dežurnih rasista i konzervativaca. Izradio: Marko Kralj
|
"Raznolikost je snaga, a ne slabost"
|
Malo ih je, al' ih ima?
U Republiku Hrvatsku je do 30. rujna 2023. godine stiglo 16,364 državljana Nepala koji su dobili dozvolu za boravak i rad. Ta brojka Nepalce je smjestila na treće mjesto kad je u pitanju broj stranih radnika u Hrvatskoj.
Ako uzmemo u obzir da ih je krajem rujna 2022. godine u Hrvatskoj bilo 12,222 – jednostavnom računicom dolazimo do toga da ih je u samo godinu dana stiglo 4142, odnosno više od bilo kojeg drugog naroda. Nepalci, kao i ostali strani radnici uglavnom u Hrvatsku dolaze pomoću različitih agencija koje im organiziraju put i posao u Lijepoj našoj. Najčešće su to poslovi u ugostiteljstvu i turizmu 58,11 posto te u industriji i industrijskim pogonima 25,19 posto. Budući da državljani Nepala spadaju u državljane trećih zemalja (svi oni koji nisu državljani Europske unije, Kneževine Lihtenštajn, Kraljevine Norveške, Republike Island ili Švicarske Konfederacije) postoje četiri mogućnosti njihovog boravka u Hrvatskoj: kratkotrajni boravak (do 90 dana), privremeni boravak (do godine dana), dugotrajno boravište (neograničeno) i stalni boravak (neograničeno). Nepalci na temelju toga najčešće dolaze na privremeni boravak u sklopu kojeg se izdaju dozvole za boravak i rad koje traju godinu dana i ne mogu se produžiti. Dolazak u gotovo 4000 kilometara udaljenu Hrvatsku dovoljno je teška i velika odluka za donijeti, a upute na stranicama hrvatskih institucija nisu nimalo jasne i jednostavne za shvatiti, upravo zato velika većina koja se odluči uputiti u Hrvatsku, potraži pomoć agencija, koje im to naravno dodatno i masno naplate. Uvjeti u Nepalu jednostavno su ih primorali da potraže bolju budućnost van svoje zemlje. "Ako i dobijemo posao, nemamo velike plaće. Minimalna plaća u Nepalu je između 100 i 150 eura. Ne možeš ništa s plaćom od 150 eura", rekao je svojedobno za RTL Sujan Paudel, član Udruženja Nepalaca. Budući da je i najmanja plaća u Hrvatskoj znatno veća od 150 eura to im se čini kao premija. Jer kada ovdje pokriju sve troškove života, velik dio novca šalju natrag u domovinu. No, hrvatski poslodavci kao takvi, poprilično su se informirali i znaju iskoristiti nemar hrvatskih institucija i na taj način preko njihovih leđa sebi priskrbiti dodatan prihod. Uzmemo li u obzir i to da su Nepalci druge rase i da njeguju drugačiju kulturu, tu do izražaja dolazi rasizam hrvatskog naroda. |
Autor teksta i infografike: Marko Kralj
RasizamIdeologija prema kojoj među ljudskim rasama postoje nepremostive razlike i hijerarhijski odnos
|
KSEnofobijaIracionalan osjećaj tjeskobe ili straha od stranaca. Često se izražava u predrasudama, stereotipima i odbojnim stajalištima o strancima te djelatnim suprotstavljanjem njihovoj prisutnosti u zajednici
|
Mi rasisti? Ma nemoguće...
Prema informacijama Pučke pravobraniteljice, u 2023. godini porastao je broj pritužbi stranih radnika na kršenje ljudskih prava te ih je bilo 30-ak.
"Najčešće su nam se javljali zbog kršenja prava vezanih uz rad – neisplatu plaće ili prekovremenog rada, rad bez dozvole za boravak i rad, prekomjerni prekovremeni rad (npr. u više restorana istog poslodavca) i slično. Pokretali smo i ispitne postupke na vlastitu inicijativu, najviše nakon medijskih objava o uvjetima smještaja", istaknuli su iz Ureda pučke pravobraniteljice na naš upit.
Državni inspektorat je u 2022. godini utvrdio kod 526 radnika državljana trećih zemalja da su radili suprotno Zakonu o strancima, odnosno nisu imali dozvolu za boravak i rad. To je porast od čak 50 posto u odnosu na godinu ranije.
Pučka pravobraniteljica tu ističe da je iznimno velika potreba poslodavaca za stranim radnicima jer je više od polovice poslodavaca (81 od 137) odlučilo platiti visoke kazne po 30 tisuća eura za svakog stranog radnika koji je radio suprotno zakonu samo kako bi mogli nastaviti raditi za njih.
"Najčešće su nam se javljali zbog kršenja prava vezanih uz rad – neisplatu plaće ili prekovremenog rada, rad bez dozvole za boravak i rad, prekomjerni prekovremeni rad (npr. u više restorana istog poslodavca) i slično. Pokretali smo i ispitne postupke na vlastitu inicijativu, najviše nakon medijskih objava o uvjetima smještaja", istaknuli su iz Ureda pučke pravobraniteljice na naš upit.
Državni inspektorat je u 2022. godini utvrdio kod 526 radnika državljana trećih zemalja da su radili suprotno Zakonu o strancima, odnosno nisu imali dozvolu za boravak i rad. To je porast od čak 50 posto u odnosu na godinu ranije.
Pučka pravobraniteljica tu ističe da je iznimno velika potreba poslodavaca za stranim radnicima jer je više od polovice poslodavaca (81 od 137) odlučilo platiti visoke kazne po 30 tisuća eura za svakog stranog radnika koji je radio suprotno zakonu samo kako bi mogli nastaviti raditi za njih.
Potreba za stranim radnicima je velika, ali osim što se susreću s pojmovima kao što su rasizam i ksenofobija zbog prirodnih različitosti na koje ne mogu utjecati, veliki problem im predstavlja i integracija u društvo.
Osnovni uvjet integracije je učenje jezika, trenutno im to omogućuju aktivnosti nekolicine udruga, a i sami plaćaju tečajeve u školama stranih jezika. Ipak, to nije dovoljno ni adekvatno, ističe Pučka pravobraniteljica.
Osnovni uvjet integracije je učenje jezika, trenutno im to omogućuju aktivnosti nekolicine udruga, a i sami plaćaju tečajeve u školama stranih jezika. Ipak, to nije dovoljno ni adekvatno, ističe Pučka pravobraniteljica.
„Učenje stranog jezika mora biti sustavno organizirano, kao dio politike integracije što je odgovornost države. Na to smo upozorili i u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2022. godinu, istaknuli da izostaju javne politike integracije stranih radnika iz trećih zemalja, da nedostaje tečajeva hrvatskog jezika, kao i informacija o tome kako mogu zaštititi svoja prava, i ona vezana uz rad, ali i druga (npr. na zdravstveno osiguranje i slično)“, naglasili su iz Ureda pučke pravobraniteljice. |
Dakle, Hrvatska bi trebala sustavno provoditi politike koje bi stranim radnicima olakšala integraciju u društvo jer to jedini pristup kojim bi se omogućila integracija u društvo svim stranim radnicima, a samim time bi im se i smanjila stigma.
Autorica teksta i infografike: Brankica Ledinski
Sve je super, a kad se ugasi kamera...
Trbuhom za kruhom – nekima od nas poštapalica, a njima nit vodilja. Strani radnici iz trećih zemalja ne dolaze u Hrvatsku trošiti vrijeme, dolaze zaraditi za svoj kruh te najčešće i za kruh svojih obitelji koje su ostale u Nepalu, Indiji, Pakistanu, Maroku.
O brojkama smo već pisali, ali o pojedincima nismo. Dijelom da vas uvedemo u priču, ali većim dijelom jer strani radnici na koje smo mi naišli nisu htjeli stvoriti sebi ni drugima probleme.
S nekima smo razgovarali i prikupljali njihova iskustva da ih bolje razumijemo, da probamo naći koje su im dodirne točke – što ih muči i kako se mi odnosimo prema njima. Neki od njih su i pristali da ih snimimo pa smo upalili kameru i postavili im par pitanja.
Kada ste došli, odakle, gdje radite, kakvi su vam uvjeti, nadređeni, klijenti? „Sve je super, Hrvatska je divna zemlja“, odgovorila su nam dvojica na engleskom koji je dovoljan za snalaženje. A onda, kada smo ugasili kamere, još jednom postavili ista pitanja.
Ne moramo ni objašnjavati koliko su se ti razgovori i ti odgovori međusobno razlikovali. Nije u redu da mi ovdje pišemo ono što oni nisu htjeli, smjeli ili mogli iznijeti javno. Iz bilo kojeg razloga. Sama situacija šalje svojevrsnu poruku – oni se ne osjećaju sigurno ili ugodno govoriti o svojim problemima na poslu, u smještaju. Jer ono što im je najvažnije je ostati ovdje i ne izgubiti posao.
Autorica: Brankica Ledinski
O brojkama smo već pisali, ali o pojedincima nismo. Dijelom da vas uvedemo u priču, ali većim dijelom jer strani radnici na koje smo mi naišli nisu htjeli stvoriti sebi ni drugima probleme.
S nekima smo razgovarali i prikupljali njihova iskustva da ih bolje razumijemo, da probamo naći koje su im dodirne točke – što ih muči i kako se mi odnosimo prema njima. Neki od njih su i pristali da ih snimimo pa smo upalili kameru i postavili im par pitanja.
Kada ste došli, odakle, gdje radite, kakvi su vam uvjeti, nadređeni, klijenti? „Sve je super, Hrvatska je divna zemlja“, odgovorila su nam dvojica na engleskom koji je dovoljan za snalaženje. A onda, kada smo ugasili kamere, još jednom postavili ista pitanja.
Ne moramo ni objašnjavati koliko su se ti razgovori i ti odgovori međusobno razlikovali. Nije u redu da mi ovdje pišemo ono što oni nisu htjeli, smjeli ili mogli iznijeti javno. Iz bilo kojeg razloga. Sama situacija šalje svojevrsnu poruku – oni se ne osjećaju sigurno ili ugodno govoriti o svojim problemima na poslu, u smještaju. Jer ono što im je najvažnije je ostati ovdje i ne izgubiti posao.
Autorica: Brankica Ledinski
NOVA GODINA, NOVI IZLJEVI NA MREŽAMA
„Sutra će ti mudri poslodavci tražiti i potpore od vlade za zapošljavanje stranaca, drugim riječima potpore za protjerivanje domaće radne snage“
„Prvu prednost bi imali domaći radnici, a ne ovi stranci koju mafija gura lopatom u državu“.
„Treba im dati nogom u guzicu, a ne plaćati tečaj i radne dozvole! Komentiram iz vlastitog iskustva!“
Prihvaćanju stranih radnika iz trećih zemalja, ljude druge boje kože ili kultura i obilježja s kojima se ne susrećemo svakodnevno, sigurno ne doprinose društvene mreže posljednjih tjedana.
Javno mnijenje, poglavito vođeno baš tim komentarima i mišljenjima pojedinaca koji su „imali nešto za reći“, ispalo je jako negativno nastrojeno prema stranim radnicima. Svjesni smo da rade u Hrvatskoj, viđamo ih u pekarnicama, trgovinama, grade nam ceste, zidaju zgrade, kuhaju i dostavljaju hranu.
Nemoguće je da nismo svjesni da su strani radnici u Hrvatskoj u velikom broju. Ali ipak, kada ih na jednom mjestu vidimo nekoliko tisuća, onda to postaje problem.
Jer nemaju se oni što okupljati, nemaju oni što slaviti s nama doček Nove godine. Nemaju oni što provoditi svoje slobodno vrijeme u našem krugu. Oni bi se trebali sakriti u mišju rupu i nikako ne izlaziti u grupama – makar su jedni drugima jedini prijatelji – točno takvo mišljenje možete dobiti onoga trena kada pogledate komentare ispod bilo kojih objava upravo o tim stranim radnicima.
I eto, da demonstriramo kako to izgleda, nekoliko smo vam ih i prepisali. Onako autentične i originalne kako su i napisani.
Kako virtualni svijet nije stvarni svijet, kopirali smo još nekoliko komentara, isprintali ih, ugasili društvene mreže i otišli među živuće ljude.
Pitali smo njih – kako tretiramo strance, a onda im i dali da pročitaju neki od komentara. Jesu li primjereni? Većina bi rekla – da nisu.
Novinar: Marko Kralj
Snimateljica i montažerka: Brankica Ledinski
Javno mnijenje, poglavito vođeno baš tim komentarima i mišljenjima pojedinaca koji su „imali nešto za reći“, ispalo je jako negativno nastrojeno prema stranim radnicima. Svjesni smo da rade u Hrvatskoj, viđamo ih u pekarnicama, trgovinama, grade nam ceste, zidaju zgrade, kuhaju i dostavljaju hranu.
Nemoguće je da nismo svjesni da su strani radnici u Hrvatskoj u velikom broju. Ali ipak, kada ih na jednom mjestu vidimo nekoliko tisuća, onda to postaje problem.
Jer nemaju se oni što okupljati, nemaju oni što slaviti s nama doček Nove godine. Nemaju oni što provoditi svoje slobodno vrijeme u našem krugu. Oni bi se trebali sakriti u mišju rupu i nikako ne izlaziti u grupama – makar su jedni drugima jedini prijatelji – točno takvo mišljenje možete dobiti onoga trena kada pogledate komentare ispod bilo kojih objava upravo o tim stranim radnicima.
I eto, da demonstriramo kako to izgleda, nekoliko smo vam ih i prepisali. Onako autentične i originalne kako su i napisani.
Kako virtualni svijet nije stvarni svijet, kopirali smo još nekoliko komentara, isprintali ih, ugasili društvene mreže i otišli među živuće ljude.
Pitali smo njih – kako tretiramo strance, a onda im i dali da pročitaju neki od komentara. Jesu li primjereni? Većina bi rekla – da nisu.
Novinar: Marko Kralj
Snimateljica i montažerka: Brankica Ledinski
MLADI JESU, A OTVORENI?
Kako mladi vide strane radnike, jesu li puni predrasuda, kakva su njihova stajališta i još mnoge druge stvari pokušali smo saznati anketom koju smo proširili po mladenačkim grupama na društvenim mrežama.
Ciljana skupina bili su nam mladi ljudi od 15 do 30 godina, a anketu je ispunilo ukupno ispunilo 148 ljudi, od kojih je 108 (73 posto) bilo žena te preostalih 40 (27 posto) muškaraca.
Anketu su iz ispunili mladi iz svake županije u Hrvatskoj, a najviše ispitanika (32,4 posto) bilo je iz Grada Zagreba, dok je gotovo 60 posto ispitanih starosti između 20 i 24 godine. Zanimljivo je da je većina (77,7 posto) ispitanika završilo fakultet, odnosno visokog su obrazovanja, što je izrazito važan faktor i pokazatelj.
Sljedeći set pitanja, ispitanicima smo postavili kako bismo dobili jasniji uvid kako se osjećaju kad strani radnici iz trećih zemalja obavljaju određene poslove.
Na pitanje "Biste li odbili vožnju taksijem ako vidite da je vaš vozač strani radnik iz trećih zemalja?", s DA je odgovorilo 23 (15,5 posto) ispitanika.
Na pitanje „Biste li odbili dostavu hrane ako vidite da je vaš vozač strani radnik iz trećih zemalja?“, s da je odgovorilo 7 (4,7 posto) ispitanika.
Na pitanje „Biste li kupovali u trgovini u kojoj na blagajni radi radnik iz trećih zemalja?“, 141 (95,3 posto) ispitanik je rekao da bi kupovao u trgovini u kojoj je blagajnik radnik iz trećih zemalja.
S druge strane, na pitanje „U potrebi traženja cimera, biste li uzeli u obzir stranog radnika iz trećih zemalja?“, čak 122 (82,4 posto) ispitanika su negativno odgovorila.
Ciljana skupina bili su nam mladi ljudi od 15 do 30 godina, a anketu je ispunilo ukupno ispunilo 148 ljudi, od kojih je 108 (73 posto) bilo žena te preostalih 40 (27 posto) muškaraca.
Anketu su iz ispunili mladi iz svake županije u Hrvatskoj, a najviše ispitanika (32,4 posto) bilo je iz Grada Zagreba, dok je gotovo 60 posto ispitanih starosti između 20 i 24 godine. Zanimljivo je da je većina (77,7 posto) ispitanika završilo fakultet, odnosno visokog su obrazovanja, što je izrazito važan faktor i pokazatelj.
Sljedeći set pitanja, ispitanicima smo postavili kako bismo dobili jasniji uvid kako se osjećaju kad strani radnici iz trećih zemalja obavljaju određene poslove.
Na pitanje "Biste li odbili vožnju taksijem ako vidite da je vaš vozač strani radnik iz trećih zemalja?", s DA je odgovorilo 23 (15,5 posto) ispitanika.
Na pitanje „Biste li odbili dostavu hrane ako vidite da je vaš vozač strani radnik iz trećih zemalja?“, s da je odgovorilo 7 (4,7 posto) ispitanika.
Na pitanje „Biste li kupovali u trgovini u kojoj na blagajni radi radnik iz trećih zemalja?“, 141 (95,3 posto) ispitanik je rekao da bi kupovao u trgovini u kojoj je blagajnik radnik iz trećih zemalja.
S druge strane, na pitanje „U potrebi traženja cimera, biste li uzeli u obzir stranog radnika iz trećih zemalja?“, čak 122 (82,4 posto) ispitanika su negativno odgovorila.
U posljednjem setu pitanja, ispitanicima smo ponudili imaginarne situacije u kojima bi strani radnici obavljali određene poslove za njih te smo pokušali saznati kako bi se naši ispitanici osjećali u tim situacijama. Naši se ispitanici najugodnije osjećaju kada im strani radnici iz trećih zemalja poslužuju hranu, a ako neugodnije im je, primjerice, ako pripremaju hranu. Dalje na razini neugodnosti predstavlja im ako je vozač taksija radnik iz stranih zemalja, a još nelagoda je otprilike jednaka kada je taj strani radnik vozač u javnom prijevozu.
Dakako najveću neugodu izaziva pomisao da im u dom dolaze strani radnici obaviti uslugu čišćenja. U tom su se primjeru najviše povisili stupci "neugodno" i "jako neugodno".
Analizirao, izradio anketu, infografike: Marko Kralj
Dakako najveću neugodu izaziva pomisao da im u dom dolaze strani radnici obaviti uslugu čišćenja. U tom su se primjeru najviše povisili stupci "neugodno" i "jako neugodno".
Analizirao, izradio anketu, infografike: Marko Kralj
"HEJ, CRNAC, VRATI SE U SVOJU ZEMLJU"
Razgovarali smo s Marokancem u srednjim godinama koji živi i radi u Hrvatskoj od 2017. godine. U Hrvatsku je došao kako bi njegova kćer, koju je dobio s Hrvaticom, odrasla uz oba roditelja. Od onda je radio svakakve poslove da prehrani sebe, ali i nju.
Na prvom poslu radio je 6 dana u tjednu po 8 do 10 sati za svega 2300 kuna. Prošao je poslove na kojima su ga iskorištavali za novac puno manji od minimalca, radio je svakakve poslove, a imao je i neugodna iskustva s Hrvatima.
Ipak, govori nam, nisu svi ljudi dobri, a nisu ni svi loši. Ima nas svakakvih – i on je to prihvatio. Zato stranim radnicima koji dolaze u Hrvatskoj preporuča da pronađu prijatelje iz Hrvatske, da uče jezik i rade, štede i na taj način osiguraju sebi bolji život.
Problemi, naglašava, ne smiju nikoga zastaviti da imaju bolji život. U intervjuu poslušajte i kako se naš sugovornik iz Maroka snalazi u hrvatskom jeziku.
Novinar: Marko Kralj
Snimateljica i montažerka: Brankica Ledinski
Na prvom poslu radio je 6 dana u tjednu po 8 do 10 sati za svega 2300 kuna. Prošao je poslove na kojima su ga iskorištavali za novac puno manji od minimalca, radio je svakakve poslove, a imao je i neugodna iskustva s Hrvatima.
Ipak, govori nam, nisu svi ljudi dobri, a nisu ni svi loši. Ima nas svakakvih – i on je to prihvatio. Zato stranim radnicima koji dolaze u Hrvatskoj preporuča da pronađu prijatelje iz Hrvatske, da uče jezik i rade, štede i na taj način osiguraju sebi bolji život.
Problemi, naglašava, ne smiju nikoga zastaviti da imaju bolji život. U intervjuu poslušajte i kako se naš sugovornik iz Maroka snalazi u hrvatskom jeziku.
Novinar: Marko Kralj
Snimateljica i montažerka: Brankica Ledinski
Izradila: Brankica Ledinski
JESMO LI PAMETNIJI?
Malo jesmo, i to nakon razgovora s doc. dr. sc. Vedrana Baričević, profesoricom na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu koja se bavi istraživanjima na temu rasizma, diskriminacije i ranjivim skupinama.
Tek smo poćeli prihvaćati manjine koje u Hrvatskoj žive desetljećima, a sada smo se susreli s novom populacijom koja je podosta različita od nas - i kulturološki i prema vizualnim karakteristikama.
"Dakle, ono što možemo očekivati je navikavanje. Ali sad u kojem smjeru će ići? Da li će politički i medijski diskurs se zaoštriti pa će biti još lošije? Ili će ostati kakav je pa će se možda desiti navika? Ili će se ublažiti? To ne možemo sad reći, tek treba istraživati novo.
"Je li to možda nekakva percepcija da su te osobe drugačije kulture, pa se možda ne mogu prilagoditi. Postoje velike predrasude da se ljudi neće integrirati, što naravno uopće ne mora imati veze s istinom, ali to su percepcije. A na kraju krajeva to je do jedne mjere i politički diskurs, a i medijski diskurs. Tako da sam vam sigurno preslikava na javnost", objašnjava Baričević.
Nama su mladi u anketi pokazali da nisu toliko otvoreni koliko smo očekivali, ali Baričević bi s rezultatima bila oprezna.
"Prvo što bi napomenulo da istraživanja pokazuju da mladi mogu biti otvoreni, ali također imamo istraživanje koje pokazuju da mladi mogu biti i više skloni diskriminaciji. S jedne strane, da, mladi su tolerantni, a s druge strane, istraživanje, djelanje svijeta pokazuju da su mladi izuzetno pod utjecajem na to da su otvoreni. To je jedna medija i političkih diskursa. Kasnije, naravno, očekujemo da će izrasti, će biti informirani, pa će se to smanjiti", dodala je naša sugovornica.
Kada smo ispitali kako diše starije populacija u Zagrebu, nismo ni tu naišli na otvorenost i objeručke prihvaćanje. Odgovora je bilo svakakvih, ali netrpeljivost prema radnicima iz trećih zemalja se osjetila.
"To je nešto što vidimo kroz velik broj istraživanja u zemljama, emigracijskim zemljama, recimo Zapadne Evrope i šire. Vrlo vjerojatno dio tih stavova dolazi do nas. Tamo su recimo u nekim kvalitativnim istraživanjima ispitanici se upravo referirali na ta pod navodnicima zapadna iskustva, da nešto čitaju u medijima i kažu vidite kako je u Francusku, vidite kako je u Njemačku, vidite kako je u Italiji. To smo pročitali za tamo, ili tetka u Njemačkoj mi rekli da je to tamo tako, i onda se to uzima zdravo za gotovo. I mi sad imamo takav diskurs koji javnost receptira, a da malo zna o onome što se stvarno zbiva na terenu", naglasila je Baričević.
Glavno pitanje glasi - Možemo li spriječiti rasizam?
"Sad se opet vraćamo na pitanje političke volje i političke... Prva stvar je naravno kakvu poruku šalju političke elite i mediji, s time da su oni međuovisni. Drugo su integracijske politike: od tečajeva jezika do zaštite prava radnika itd. Međutim, problem je što to sve podrazumijeva političku volju. U Hrvatskoj i šire radna snaga je netko koga trebamo. Koristimo ih, ne trebamo ih zato da bi ih zaštitili. Jeftina radna snaga je profitabilna za poslodavca i državu. Tako da, neki pušt, da li će doći od politike, te kako neke političke opcije prepoznaju da je interesantno boriti se za te skupine, možda zbog mišljenja svojih birača. To mora mora doći i iz horizontalnih razina, što je naravno uvijek teže", zaključuje Baričević.
Novinarka: Brankica Ledinski
Snimatelj: Marko Kralj
"Dakle, ono što možemo očekivati je navikavanje. Ali sad u kojem smjeru će ići? Da li će politički i medijski diskurs se zaoštriti pa će biti još lošije? Ili će ostati kakav je pa će se možda desiti navika? Ili će se ublažiti? To ne možemo sad reći, tek treba istraživati novo.
"Je li to možda nekakva percepcija da su te osobe drugačije kulture, pa se možda ne mogu prilagoditi. Postoje velike predrasude da se ljudi neće integrirati, što naravno uopće ne mora imati veze s istinom, ali to su percepcije. A na kraju krajeva to je do jedne mjere i politički diskurs, a i medijski diskurs. Tako da sam vam sigurno preslikava na javnost", objašnjava Baričević.
Nama su mladi u anketi pokazali da nisu toliko otvoreni koliko smo očekivali, ali Baričević bi s rezultatima bila oprezna.
"Prvo što bi napomenulo da istraživanja pokazuju da mladi mogu biti otvoreni, ali također imamo istraživanje koje pokazuju da mladi mogu biti i više skloni diskriminaciji. S jedne strane, da, mladi su tolerantni, a s druge strane, istraživanje, djelanje svijeta pokazuju da su mladi izuzetno pod utjecajem na to da su otvoreni. To je jedna medija i političkih diskursa. Kasnije, naravno, očekujemo da će izrasti, će biti informirani, pa će se to smanjiti", dodala je naša sugovornica.
Kada smo ispitali kako diše starije populacija u Zagrebu, nismo ni tu naišli na otvorenost i objeručke prihvaćanje. Odgovora je bilo svakakvih, ali netrpeljivost prema radnicima iz trećih zemalja se osjetila.
"To je nešto što vidimo kroz velik broj istraživanja u zemljama, emigracijskim zemljama, recimo Zapadne Evrope i šire. Vrlo vjerojatno dio tih stavova dolazi do nas. Tamo su recimo u nekim kvalitativnim istraživanjima ispitanici se upravo referirali na ta pod navodnicima zapadna iskustva, da nešto čitaju u medijima i kažu vidite kako je u Francusku, vidite kako je u Njemačku, vidite kako je u Italiji. To smo pročitali za tamo, ili tetka u Njemačkoj mi rekli da je to tamo tako, i onda se to uzima zdravo za gotovo. I mi sad imamo takav diskurs koji javnost receptira, a da malo zna o onome što se stvarno zbiva na terenu", naglasila je Baričević.
Glavno pitanje glasi - Možemo li spriječiti rasizam?
"Sad se opet vraćamo na pitanje političke volje i političke... Prva stvar je naravno kakvu poruku šalju političke elite i mediji, s time da su oni međuovisni. Drugo su integracijske politike: od tečajeva jezika do zaštite prava radnika itd. Međutim, problem je što to sve podrazumijeva političku volju. U Hrvatskoj i šire radna snaga je netko koga trebamo. Koristimo ih, ne trebamo ih zato da bi ih zaštitili. Jeftina radna snaga je profitabilna za poslodavca i državu. Tako da, neki pušt, da li će doći od politike, te kako neke političke opcije prepoznaju da je interesantno boriti se za te skupine, možda zbog mišljenja svojih birača. To mora mora doći i iz horizontalnih razina, što je naravno uvijek teže", zaključuje Baričević.
Novinarka: Brankica Ledinski
Snimatelj: Marko Kralj
hRVATSKA SE BUDI
Dakle, problema je više, a ni mi sami ih nismo svjesni. Država, s druge strane, barem prividno postaje svjesnija.
Izmjenom Zakona o stranim radnicima najavljuju se neke radikalne mjere kako bi se oni zaštitili, a poslodavci koji ih iskorištavaju kaznili.
"Oni koji budu kršili taj zakon koji imaju potpuno neprijavljenog radnika oni će biti na šest godina isključeni iz sustava uvoza strane radne snage i morat će platiti zaista visoke kazne", rekao je Ivan Vidiš, državni tajnik u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike na Gospodarskom socijalnom vijeću 30. siječnja.
Novim izmjenama trebala bi se poticati inkluzija, učenje stranog jezika, a prijedlog je i da se radne dozvole izdaju na tri godine umjesto na jendu. Što će se izglasati i kako će taj zakon u konačnici izgledati, tek ćemo vidjeti.
Napisala: Brankica Ledinski
Izmjenom Zakona o stranim radnicima najavljuju se neke radikalne mjere kako bi se oni zaštitili, a poslodavci koji ih iskorištavaju kaznili.
"Oni koji budu kršili taj zakon koji imaju potpuno neprijavljenog radnika oni će biti na šest godina isključeni iz sustava uvoza strane radne snage i morat će platiti zaista visoke kazne", rekao je Ivan Vidiš, državni tajnik u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike na Gospodarskom socijalnom vijeću 30. siječnja.
Novim izmjenama trebala bi se poticati inkluzija, učenje stranog jezika, a prijedlog je i da se radne dozvole izdaju na tri godine umjesto na jendu. Što će se izglasati i kako će taj zakon u konačnici izgledati, tek ćemo vidjeti.
Napisala: Brankica Ledinski