Žene se za jednakost bore u svim društvenim sferama, a sport i sportsko novinarstvo nisu iznimke. U tipičnoj muškoj profesiji svakoga dana se na profesionalnoj razini pokušava probiti mnoštvo žena koje su suočene s brojnim nejednakostima. Njihova strana priče rijetko se čuje, a mi smo tu da je pričamo svakodnevno.
Žene bez kojih sportašice i sportaši ne mogu zamisliti svoje karijere
Nikolina Babić / Filip Ožbolt
Obje pomiču granice u svojim sportovima i postižu velike uspjehe. U godinu i pol dana koliko traje mandat Nikoline Babić na čelu Hrvatskog teniskog saveza Davis Cup reprezentacija je osvojila posljednji turnir koji je igran u starom u formatu, a muška vaterpolska reprezentacija je sa psihologinjom Barić samo u posljednje tri i pol godine osvojila olimpijsko srebro, zlato i broncu sa svjetskih prvenstava i broncu s europske smotre. U trofejnim sportskim karijerama nijednoj od njih nije uvijek teklo med i mlijeko. Nikolina Babić je tek jedna od dvije čelnice nacionalnog teniskog saveza u Europi, dok je Renati Barić jednom odbijen angažman u sportskom klubu samo zato jer što bila žena. Ova i ostala iskustva iz dosadašnjih karijera podijelile su u našem podcastu. Fran Mihaljević |
Iako u Hrvatskoj žene u profesionalnom sportu rade u podređenom položaju u odnosu na muškarce, postoji niz pozitivnih primjera žena koje su izašle iz sjene muškaraca, ali ne nužno na sportskom terenu. I ne samo to, danas bez tih žena sportašice i sportaši na jednak način ne mogu zamisliti svoje karijere. Među pozitivnim primjerima svoje su mjesto našle prva predsjednica u povijesti Hrvatskog teniskog saveza Nikolina Babić i službena psihologinja muške i ženske hrvatske vaterpolske reprezentacije Renata Barić koja uz odgovornu funkciju u Hrvatskom vaterpolskom savezu obnaša funkciju izvanrednog profesora na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Filip Ožbolt 
Renata Barić / Fran Mihaljević
|
Doktorica znanosti, velikog i malog nogometa
Tihana Nemčić/Foto: Filip Ožbolt
Tihana Nemčić bivša je nogometna i futsal reprezentativka Hrvatske. Osvajala je nacionalno prvenstvo u 'oba nogometa', a nedavno je prekinula karijeru zbog kronične ozljede koljena. Jedna je od rijetkih hrvatskih nogometašica s iskustvom igranja u inozemstvu, a posljednji klub prije nogometne mirovine bio joj je Cagliari.
Tihana u svom životopisu ima i funkcije izbornika ženskih reprezentacija do 15 i 17 godina, a uz sve navedeno u rujnu je zaslužila titulu doktora znanosti u području kineziologije sporta na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu.
Jedna je od najuspješnijih hrvatskih žena u sportu koja se cijeli život probijala u muškoj nogometnoj okolini. S 13 godina je u rodnim Križevcima nogomet počela igrati s dječacima, a prve korake u ženskom nogometu napravila je igrajući za ŽNK Dinamo. Koliko je odricanja tražio njen sportski put i koliko joj je kao djevojci bilo teže, otkrila je u radijskom intervju.
Filip Ožbolt
Gradu Zagrebu sportaši su vrjedniji od sportašica
U najvećem hrvatskom gradu vlada velika razlika u financiranju profesionalnog ženskog i muškog sporta. Iako je broj profesionalnih sportašica u Gradu Zagrebu u odnosu na sportaše za trećinu manji, Sportski savez Grada Zagreba za njih izdvaja sedminu iznosa koji izdvaja za njihove muške kolege.
Spomenuti podaci odnose se na posljednje dvije godine, a iz Gradskog ureda za sport i mlade te Sportskog saveza Grada Zagreba dobili smo odgovore kako detaljnu evidenciju o financiranju sporta prije 2017. godine nisu vodili.
Uz to, u planu raspodjele sredstava odvojeno je samo osam ženskih momčadskih sportova od muških, stoga analiza financiranja pojedinačnog ženskog sporta nije bila moguća. Sportašice su po sportovima odvojene od sportaša jedino u Registru sportaša Sportskog saveza Grada Zagreba iz kojega se može dobiti točan broj profesionalaca u pojedinom sportu.
Filip Ožbolt
Spomenuti podaci odnose se na posljednje dvije godine, a iz Gradskog ureda za sport i mlade te Sportskog saveza Grada Zagreba dobili smo odgovore kako detaljnu evidenciju o financiranju sporta prije 2017. godine nisu vodili.
Uz to, u planu raspodjele sredstava odvojeno je samo osam ženskih momčadskih sportova od muških, stoga analiza financiranja pojedinačnog ženskog sporta nije bila moguća. Sportašice su po sportovima odvojene od sportaša jedino u Registru sportaša Sportskog saveza Grada Zagreba iz kojega se može dobiti točan broj profesionalaca u pojedinom sportu.
Filip Ožbolt
Odbojkašice plijene pažnju aktraktivnošću pa tek onda kvalitetom
Iako statut Hrvatskog odbojkaškog saveza ne dopušta diskriminaciju niti kršenje slobode prava čovjeka, spolna diskriminacija još uvijek je gorući problem. Ne samo da se za žensku odbojku izdvajaju znatno manja sredstva, nego postoje izražene razlike i u samoj opremi. Za razliku od svojih muških kolega, odbojkašice moraju nositi kratke, pripijene hlačice i uske dresove, pri čemu se stavlja naglasak na njihov fizički izgled. Ženski je sport još uvijek podložan seksizmu, objektifikaciji i diskriminaciji, što je vidljivo i na primjeru sportske opreme u odbojci.
Tanja Gojsilović
Tanja Gojsilović
HAOK MLADOST II/Foto: Tanja Gojsilović
OPREMA ODBOJKAŠICA - DISKRIMINACIJA ILI TRADICIJA?
|
Zdeslav Barač bio je predsjednik Hrvatskog odbojkaškog saveza, a ostavku na to mjesto podnio je 6. ožujka 2017. godine. Jedini je Hrvat koji je trenutno član Europske odbojkaške federacije. Ljubav prema odbojci razvio je nakon što je godinama posjećivao utakmice sa svojim ocem, pa je to nekako za njega bio prirodan slijed događaja. Barač je komentirao i različitu opremu za odbojkaše i odbojkašice propisane statutom Svjetske odbojkaške organizacije, ističući da tu nije riječ o diskriminaciji, ali da je to prvenstveno jedan od načina privlačenja sponzora. |
|
Barač ističe da svi sportaši i sportašice imaju različitu opremu, neovisno koji je sport u pitanju, te da je upravo iz sportskih razloga jer različitim sportovima, pokretima, vježbama odgovara različita oprema. Dodao je i da to nije ništa novo, nego da je riječ o dugogodišnjoj tradiciji koja se i danas poštuje. Njegov zaključak jest da sportska oprema naglašava fizički izgled odbojkašica, ali da to ne umanjuje njihovu kvalitetu ili sportske mogućnosti. Tanja Gojsilović |
|
Zašto vlada tolika razlika u omjeru spolova na Kineziološkom fakultetu?
Kineziološki fakultet u Zagrebu najveći je i najbrojniji fakultet koji studentima nakon završetka studija omogućava rad u profesionalnom sportu, kao trenerima i stručnjacima. Kroz infografiku, cilj je prikazati omjer studenata i studentica u aktualnoj akademskoj godini, ukazati na veliki nesrazmjer između dva spola po broju upisanih, ali i diplomiranih studenata i studentica. Također, vidljiva je i razlika u omjeru muških i ženskih predavača i nositelja sportskih praktičnih kolegija koji se nalaze na prve tri akademske godine, te su obvezni za sve studente prije izbora usmjerenja na četvrtoj godini studija.
Za kraj, četiri najpoželjnija smjera na Kineziološkom fakultetu su nogomet, košarka, tenis i kondicijska priprema sportaša, te na omjeru studenata i studentica koji su upisali navedene smjerove vidimo veliki disparitet između spolova, koji se provlači kroz sve sfere fakulteta, čime dobivamo dobar uvid zašto u većini ženskih, a pogotovo muških sportskih ekipa stručno osoblje je uglavnom muškog roda.
Fran Mihaljević
Za kraj, četiri najpoželjnija smjera na Kineziološkom fakultetu su nogomet, košarka, tenis i kondicijska priprema sportaša, te na omjeru studenata i studentica koji su upisali navedene smjerove vidimo veliki disparitet između spolova, koji se provlači kroz sve sfere fakulteta, čime dobivamo dobar uvid zašto u većini ženskih, a pogotovo muških sportskih ekipa stručno osoblje je uglavnom muškog roda.
Fran Mihaljević
Ženska košarka prati trendove: Odljev talenta najveći je problem
ŽKK Trešnjevka/Foto: Filip Ožbolt
Iako su hrvatsku košarku u većem dijelu njene slavne povijesti proslavili košarkaši, malo je poznata činjenica kako su ženske ekipe Akademskog sportskog kluba i Prvog hrvatskog građanskog sportskog kluba u Zagrebu odigrale prvu utakmicu davnog 27. siječnja 1929. godine.
Bogatu tradiciju i vrhunske rezultate ženske košarke u bivšoj Jugoslaviji i na samim počecima hrvatske neovisnosti zamijenile su apatija u sadašnjosti i ne baš pozitivna očekivanja u budućnosti. Mnoge košarkašice iz Hrvatske odlaze u svrhu kvalitetnijeg obrazovanja i boljeg sportskog razvoja koji im se u inozemstvu nudi na svakom koraku.
Sa sličnim problemima susreće se i ŽKK Trešnjevka 2009, nasljednik Industromontaže koja je 1980. godine osvojila Ronchetti Cup, do današnjeg dana jedini europski trofej hrvatskih ženskih košarkaških klubova.
Unatoč spomenutim problemima, ŽKK Trešnjevka 2009 se uporno bori protiv vjetrenjača i rasadnik je talenta u svim dobnim kategorijama. To prate i rezultati na domaćoj razini gdje imaju jedan naslov prvaka, ali i na međunarodnoj razini jer su trenutno jedini hrvatski klub koji nastupa u regionalnoj WABA ligi.
S kojim se problemima bore i kako ih rješavaju, otkrili smo na njihovom treningu uz niz zanimljivih sugovornika.
Filip Ožbolt, Ajla Šabanac
Bogatu tradiciju i vrhunske rezultate ženske košarke u bivšoj Jugoslaviji i na samim počecima hrvatske neovisnosti zamijenile su apatija u sadašnjosti i ne baš pozitivna očekivanja u budućnosti. Mnoge košarkašice iz Hrvatske odlaze u svrhu kvalitetnijeg obrazovanja i boljeg sportskog razvoja koji im se u inozemstvu nudi na svakom koraku.
Sa sličnim problemima susreće se i ŽKK Trešnjevka 2009, nasljednik Industromontaže koja je 1980. godine osvojila Ronchetti Cup, do današnjeg dana jedini europski trofej hrvatskih ženskih košarkaških klubova.
Unatoč spomenutim problemima, ŽKK Trešnjevka 2009 se uporno bori protiv vjetrenjača i rasadnik je talenta u svim dobnim kategorijama. To prate i rezultati na domaćoj razini gdje imaju jedan naslov prvaka, ali i na međunarodnoj razini jer su trenutno jedini hrvatski klub koji nastupa u regionalnoj WABA ligi.
S kojim se problemima bore i kako ih rješavaju, otkrili smo na njihovom treningu uz niz zanimljivih sugovornika.
Filip Ožbolt, Ajla Šabanac
Tenisačice bliže jednakosti više nego ikada prije
Jednaku raspodjelu turnirskih nagrada u tenisu, barem na određenom broju turnira, tenisačice mogu zahvaliti Amerikanki Billie Jean King. Osvajačica 12 Grand Slam titula i nekada prva tenisačica svijeta je 1973. godine u Amerikancima probudila svijest o potrebi za jednakim turnirskim nagradama u muškoj i ženskoj konkurenciji. U 'borbi spolova', kako je nazvan njen teniski meč protiv tada već umirovljenog tenisača Bobbyja Riggsa, King je slavila glatko u meču igranom na tri dobivena seta (6:4, 6:3, 6:3) i uz to je kući odnijela 100.000 dolara, do tada najveću novčanu nagradu zarađenu od teniskog meča.
Ipak, ni dokaz kako tenisači nisu bolji od tenisačica u međusobnim okršajima nije bio dovoljan organizatorima US Opena, jednog od četiri Grand Slam turnira sezone, da izjednače novčane nagrade. Billie Jean King najavila je bojkot turnira, a s obzirom na to da je bila braniteljica naslova i aktualna pobjednica Wimbledona, predstavljala je najveći mamac za publiku i najveću priliku organizatorima turnira da nešto zarade od sponzorstava i prodanih TV prava. Iz tih su razloga popustili pred zahtjevima američke tenisačice i US Open je 1973. godine postao prvi turnir s jednakim novčanim nagradama za tenisačice i tenisače.
Pobjednici u pojedinačnoj konkurenciji te su godine kući odnijeli po 25.000 dolara, a u 2019. su osvajači posljednjeg Grand Slam turnira sezone za svoju turnirsku pobjedu inkasirali nevjerojatnih 3,85 milijuna dolara. Iako je u svijetu sporta, a ne samo tenisa, jednaka zarada od turnirskih nagrada za žene i muškarce predstavljala revoluciju, stvari se još dugo vremena nisu micale s mrtve točke.
Iako je prvi Grand Slam turnir sezone Australian Open 1984. godine uveo jednake novčane nagrade za tenisačice i tenisačice, iste je ubrzo ukinuo, a tek je 2001. godine pod pritiskom javnosti organizator turnira pristao trajno vratiti jednake turnirske nagrade. Tradicionalno rigidni europski Grand Slam turniri Roland Garros i Wimbledon tek su 2006. i 2007. godine izjednačili spolove po pitanju novčanih nagrada.
Ipak, ni dokaz kako tenisači nisu bolji od tenisačica u međusobnim okršajima nije bio dovoljan organizatorima US Opena, jednog od četiri Grand Slam turnira sezone, da izjednače novčane nagrade. Billie Jean King najavila je bojkot turnira, a s obzirom na to da je bila braniteljica naslova i aktualna pobjednica Wimbledona, predstavljala je najveći mamac za publiku i najveću priliku organizatorima turnira da nešto zarade od sponzorstava i prodanih TV prava. Iz tih su razloga popustili pred zahtjevima američke tenisačice i US Open je 1973. godine postao prvi turnir s jednakim novčanim nagradama za tenisačice i tenisače.
Pobjednici u pojedinačnoj konkurenciji te su godine kući odnijeli po 25.000 dolara, a u 2019. su osvajači posljednjeg Grand Slam turnira sezone za svoju turnirsku pobjedu inkasirali nevjerojatnih 3,85 milijuna dolara. Iako je u svijetu sporta, a ne samo tenisa, jednaka zarada od turnirskih nagrada za žene i muškarce predstavljala revoluciju, stvari se još dugo vremena nisu micale s mrtve točke.
Iako je prvi Grand Slam turnir sezone Australian Open 1984. godine uveo jednake novčane nagrade za tenisačice i tenisačice, iste je ubrzo ukinuo, a tek je 2001. godine pod pritiskom javnosti organizator turnira pristao trajno vratiti jednake turnirske nagrade. Tradicionalno rigidni europski Grand Slam turniri Roland Garros i Wimbledon tek su 2006. i 2007. godine izjednačili spolove po pitanju novčanih nagrada.
U jednom od svojih intervjua, Billie Jean King se prisjetila kako je 1968. za pobjedu u Londonu zaradila 975 dolara, dok je pobjednik u pojedinačnoj muškoj konkurenciji Rod Laver od turnirskog trijumfa zaradio 2.600 dolara. Kako bi organizatori Wimbledona konačno popustili i uveli jednake nagrade za oba spola bila je potrebna inicijativa još jedne Amerikanke Venus Williams koja je nakon dva neuspjela pokušaja 2005. i 2006. godine konačno uspjela godinu kasnije izborivši se vlastitim apelima u javnosti za jednaku zaradu. Simbolično, prva koja je ubrala plodove jednake zarade bila je upravo Williams koja je spomenute 2007. osvojila svoju četvrtu wimbledonsku titulu i s njom svotu od 1,4 milijuna dolara koliko je osvojio i pobjednik u muškoj konkurenciji, Švicarac Roger Federer.
Ipak, Grand Slam turnire i njihovu praksu nisu nastavili pratiti ostali turniri od kojih se većina u muškoj i ženskoj konkurenciji ne igra na istom mjestu. Zato su organizatori osuđeni na pojedinačne napore u potrazi za sponzorima i kupcima televizijskih prava od čega najviše profitiraju tenisači jer su njihovi mečevi još uvijek primamljiviji širokoj publici. Tako je prema dostupnim podacima tenisače na ATP Touru u 2015. godini gledalo 973 milijuna gledatelja, dok je tenisačice u istom razdoblju pratilo tek 395 milijuna gledatelja. Razlika se još uvijek ogleda i u zaradi najboljih tenisačica i tenisača na svijetu pa je tako u 2015. godini od turnirskih nagrada prva tenisačica svijeta Serena Williams zaradila 11.07 milijuna dolara manje od najboljeg tenisača na svijetu Novaka Đokovića.
Oboje su te godine osvojili po tri Grand Slama, ali se razlika stvorila na manjim turnirima. Ogledni primjer je Western & Southern Open u američkom Ohiju, jedan od rijetkih turnira uz Grand Slamove koji ugošćuje tenisačice i tenisače u istom tjednu. Na njemu je Serena Williams spomenute 2015. godine za turnirsku pobjedu dobila 495.000 dolara, dok je pobjednik u muškoj konkurenciji Roger Federer zaradio 731.000 dolara.
Turnir u Ohiju je samo stepenicu niže od Grand Slama prema razini kvalitete, a onda i novčanih nagrada. Kako se spušta razina kvalitete i turnirskih nagrada, tako se povećava i razlika u financijskim fondovima turnira, a ona je najizraženija među ženskim Premier 5 i muškim Masters 1000 turnirima. Nagradni fond na Masters 1000 turnirima u prosjeku je 2,1 milijun dolara veći u odnosu na ženske Premier 5 turnire.
U prilog nejednakosti turnirskih nagrada govori i istraživanje The Guardiana za 2018. godinu u kojemu je otkriveno kako čak 71 posto od najboljih 100 tenisača svijeta zarađuje više od tenisačica na istoj kvalitativnoj razini. Situacija se iz perspektive zarade nije promijenila ni u 2019. godini. Od 97 igrača u muškoj i ženskoj konkurenciji koliko ih je osvojilo preko milijun dolara od turnirskih nagrada, njih 53 su tenisači, a 44 tenisačice.
Ipak, Grand Slam turnire i njihovu praksu nisu nastavili pratiti ostali turniri od kojih se većina u muškoj i ženskoj konkurenciji ne igra na istom mjestu. Zato su organizatori osuđeni na pojedinačne napore u potrazi za sponzorima i kupcima televizijskih prava od čega najviše profitiraju tenisači jer su njihovi mečevi još uvijek primamljiviji širokoj publici. Tako je prema dostupnim podacima tenisače na ATP Touru u 2015. godini gledalo 973 milijuna gledatelja, dok je tenisačice u istom razdoblju pratilo tek 395 milijuna gledatelja. Razlika se još uvijek ogleda i u zaradi najboljih tenisačica i tenisača na svijetu pa je tako u 2015. godini od turnirskih nagrada prva tenisačica svijeta Serena Williams zaradila 11.07 milijuna dolara manje od najboljeg tenisača na svijetu Novaka Đokovića.
Oboje su te godine osvojili po tri Grand Slama, ali se razlika stvorila na manjim turnirima. Ogledni primjer je Western & Southern Open u američkom Ohiju, jedan od rijetkih turnira uz Grand Slamove koji ugošćuje tenisačice i tenisače u istom tjednu. Na njemu je Serena Williams spomenute 2015. godine za turnirsku pobjedu dobila 495.000 dolara, dok je pobjednik u muškoj konkurenciji Roger Federer zaradio 731.000 dolara.
Turnir u Ohiju je samo stepenicu niže od Grand Slama prema razini kvalitete, a onda i novčanih nagrada. Kako se spušta razina kvalitete i turnirskih nagrada, tako se povećava i razlika u financijskim fondovima turnira, a ona je najizraženija među ženskim Premier 5 i muškim Masters 1000 turnirima. Nagradni fond na Masters 1000 turnirima u prosjeku je 2,1 milijun dolara veći u odnosu na ženske Premier 5 turnire.
U prilog nejednakosti turnirskih nagrada govori i istraživanje The Guardiana za 2018. godinu u kojemu je otkriveno kako čak 71 posto od najboljih 100 tenisača svijeta zarađuje više od tenisačica na istoj kvalitativnoj razini. Situacija se iz perspektive zarade nije promijenila ni u 2019. godini. Od 97 igrača u muškoj i ženskoj konkurenciji koliko ih je osvojilo preko milijun dolara od turnirskih nagrada, njih 53 su tenisači, a 44 tenisačice.
Ipak, za ženski tenis nije sve tako crno jer ga treba gledati iz perspektive pionira u borbi za prava sportašica. Sve za što se tenisačice bore nikada prije nije zabilježeno u drugim sportovima, a koliko su daleko otišle u svojoj borbi govori i činjenica kako je na Forbesovoj listi najplaćenijih sportašica u 2019. godini prvih 10 mjesta rezervirano za tenisačice. Najviše razloga za slavlje na tom planu ima Serena Williams, prva u poretku iako u 2019. nije osvojila nijedan Grand Slam turnir.
Ženska teniska asocijacija (WTA) spas u borbi za jednake turnirske nagrade u posljednje vrijeme nalazi na azijskom tržištu. Dokaz tome je i nikad zabilježeni nagradni fond (izvan okvira Grand Slama) na završnom turniru sezone u kineskom Shenzhenu koji je iznosio 14 milijuna dolara, odnosno pet više u odnosu na najizdašniji turnir u muškoj konkurenciji Indian Wells. Pobjednica Ashleigh Barty kući je odnijela novčanu nagradu od 4,75 milijuna dolara što je dosad nezabilježena turnirska nagrada u povijesti tenisa u muškoj i ženskoj konkurenciji.
Filip Ožbolt, Ajla Šabanac
Ženska teniska asocijacija (WTA) spas u borbi za jednake turnirske nagrade u posljednje vrijeme nalazi na azijskom tržištu. Dokaz tome je i nikad zabilježeni nagradni fond (izvan okvira Grand Slama) na završnom turniru sezone u kineskom Shenzhenu koji je iznosio 14 milijuna dolara, odnosno pet više u odnosu na najizdašniji turnir u muškoj konkurenciji Indian Wells. Pobjednica Ashleigh Barty kući je odnijela novčanu nagradu od 4,75 milijuna dolara što je dosad nezabilježena turnirska nagrada u povijesti tenisa u muškoj i ženskoj konkurenciji.
Filip Ožbolt, Ajla Šabanac
ANA KONJUH – Zaslužuju li tenisači i tenisačice jednaki nagradni fond
Najžešći kritičari svjetskog tenisa posljednjih godina svoju pažnju usmjerili su na izjednačene nagradne fondove. Na Grand slam turnirima uvedeni su jednaki nagradni fondovi za tenisače i tenisačice, što je jedan od rijetkih slučajeva u profesionalnom sportu gdje muškarci i žene imaju jednaka primanja za isto natjecanje. Tenis je zasad uspio odrediti jednake nagradne fondove na najvećim turnirima, dok je na turnirima serije Masters, odnosno Premier Mandatory ta brojka približna, ponegdje i prevagne na stranu WTA.
Pogledamo li druge sportove, na svjetskom nogometnom prvenstvu za muškarce održanom 2018. godine, ekipe su podijelile 400 milijuna američkih dolara nagradnih fondova, s tim da je prvak uzeo 38 milijuna. Usporedbe radi, na svjetskom prvenstvu za žene odigranome godinu dana kasnije ukupni nagradni fond je bio 30 milijuna američkih dolara, što znači da je pobjednik, reprezentacija Francuske uprihodila osam milijuna dolara više nego sve ženske reprezentacije zajedno, što je više od 20% ukupnog nagradnog fonda za žene.
No, glavni teniski kamen spoticanja kod navijača je činjenica da se muški dio Grand slam turnira igra na tri dobivena seta u odnosu na dva u ženskoj konkurenciji, te da muški tenis privlači više navijača i televizijskih gledatelja, a samim time i sponzora što WTA koristi kako bi se „prikrpali“ za vrijeme trajanja turnira ATP-u.
Kakvo je viđenje cijele situacije, tko je u pravu, a tko u krivu, pitanje je koje je zanimalo i nas. Tako smo odlučili saznati mišljenje o navedenoj temi od osobe koja je dio cijele priče, te se nalazi na kritiziranoj strani. Ana Konjuh, nekada 20. igračica svijeta, danas u fazi oporavka od ozljede, podijelila je s nama svoje viđenje situacije.
Fran Mihaljević
Pogledamo li druge sportove, na svjetskom nogometnom prvenstvu za muškarce održanom 2018. godine, ekipe su podijelile 400 milijuna američkih dolara nagradnih fondova, s tim da je prvak uzeo 38 milijuna. Usporedbe radi, na svjetskom prvenstvu za žene odigranome godinu dana kasnije ukupni nagradni fond je bio 30 milijuna američkih dolara, što znači da je pobjednik, reprezentacija Francuske uprihodila osam milijuna dolara više nego sve ženske reprezentacije zajedno, što je više od 20% ukupnog nagradnog fonda za žene.
No, glavni teniski kamen spoticanja kod navijača je činjenica da se muški dio Grand slam turnira igra na tri dobivena seta u odnosu na dva u ženskoj konkurenciji, te da muški tenis privlači više navijača i televizijskih gledatelja, a samim time i sponzora što WTA koristi kako bi se „prikrpali“ za vrijeme trajanja turnira ATP-u.
Kakvo je viđenje cijele situacije, tko je u pravu, a tko u krivu, pitanje je koje je zanimalo i nas. Tako smo odlučili saznati mišljenje o navedenoj temi od osobe koja je dio cijele priče, te se nalazi na kritiziranoj strani. Ana Konjuh, nekada 20. igračica svijeta, danas u fazi oporavka od ozljede, podijelila je s nama svoje viđenje situacije.
Fran Mihaljević
ANA-MARIJA VUKOVIĆ – PRVO LICE SPORTA NOVE TV
Ana-Marija Vuković, poznato lice s malih ekrana zaštitno je lice sportskog dijela Nove TV. Jedna je od rijetkih žena na poziciji glavne urednice sporta u hrvatskim medijima, samim time predstavlja iznimno zanimljivu sugovornicu.
Kako je počeo njezin televizijski put? Zašto se odlučila na prelazak na Novu TV? Susreće li se s predrasudama tijekom obavljanja posla? Odgovore na sva pitanja i još puno toga pogledajte i poslušajte u našem podcastu.
Fran Mihaljević, Tanja Gojsilović
SPORTSKE NOVINARKE U REDAKCIJAMA NAJVEĆIH HRVATSKIH TV KUĆA
Od pojave profesionalnog sporta, to se područje smatralo muškim. Dugo vremena kroz povijest sport je bio područje muške dominacije. Pojavom sportskog novinarstva otvorila se još jedna grana u kojoj su također prvotno prevladavali muškarci.
S pojavom prvih Olimpijskih igara, ženama je bio zabranjen pristup i kao promatračima, a kamoli kao natjecateljicama. Pokreti za jednaka prava žena donijeli su mnoge promjene, pa tako i u području sporta. U današnjem modernom svijetu vlada misao da žene mogu sve što i njihove muški kolege.
Društveni razvoj omogućio je jednaka prava za sudjelovanje i ženama i muškarcima pa tako danas žena može biti i sportašica i sportska novinarka. Zabranjena je spolna diskriminacija, ali jednim dijelom to je tako samo u teoriji. Stvarnost je i danas ipak malo drugačija.
U Hrvatskoj postoje tri velike televizijske kuće, dvije komercijalne i jedna javna: Nova TV, RTL i HTV. Kako bi istražili kakav je položaj žena u sportskim redakcijama danas, odlučili smo provjeriti kakva je situacija na ove tri televizije. Zanimalo nas je koliko je žena zaposleno u sportskim redakcijama, koje su njihove zadaće i funkcije, kakav je njihov odnos s muškim kolegama te kakav je bio njihov karijerni put. Rezultati nisu pretjerano obećavajući.
HRT je jedini javni medijski servis u Hrvatskoj, a u sportskoj redakciji HTV-a zaposlena je samo jedna žena, Mirna Zidarić. Zidarić je od 1994. godine djelovala kao vanjska suradnica u Sportskom programu HRT-a, a od 1996. godine je u radnom odnosu. Ima bogatu karijeru, izvještavala je s Olimpijskih igara u Ateni, Pekingu i Londonu, uređivala je i vodila studijske emisije o Olimpijskim igrama u Torinu i Vancouveru, svjetska i europska košarkaška prvenstva, teniske turnire u Umagu i Zagrebu, susrete Davis cupa i svjetske skijaške kupove, među njima i Snježnu kraljicu u Zagrebu. Od 2002. godine uređuje i vodi sportske vijesti u Dnevniku HTV-a.
Kakva je trenutno situacija u sportskoj redakciji HTV-a, poslušajte iz prve ruke.
Zidarić smatra da žene imaju jednaka prava kao i muške kolege i da bi trebala postojati ravnopravnost. Ističe da bi svi trebali imati mogućnost baviti se željenim zanimanjem, bez obzira prevladava li mišljenje da je to muško ili žensko zanimanje. Navodi da je izabrala ovo zanimanje jer smatra da ima jednaka prava i mogućnosti kao i muški kolege i danas se trudi to dokazivati.
Zidarić je jedna od najuspješnijih i najpoznatijih sportskih novinarki u Hrvatskoj i ima brojne uspjehe iza sebe, ali unatoč tome što svoj posao odrađuje profesionalno, ističe da je znala imati neugodno situacije sa svojim muškim kolega. To su bile situacije u kojima je u prvom planu bilo to što je žensko, a ne njene mogućnosti i sposobnosti. No, takve je situacije nisu pokolebale i stoga još uvijek prati svoj san i obavlja posao koji voli.
Svakako je potrebno napomenuti da je bilo još novinarki koje su bile dio sportske redakcije na HTV-u, ali one se nisu dugo zadržale. Mirna Zidarić provela je gotovo cijelu svoju karijeru na HRT-u te je s vremenom i radom postala i urednica u sportskoj redakciji.
A kakva je situacija na komercijalnim televizijama u Hrvatskoj? Nova TV je prva hrvatska komercijalna televizija s nacionalnom koncesijom, a s emitiranjem je počela u svibnju 2000. godine. Sportska redakcija informativnog programa Nove TV svakodnevno donosi aktualna zbivanja, analize, intervjue i reportaže iz svijeta sporta. U 2018. godini Nova TV preuzela je prijenose svih utakmica Hrvatske nogometne reprezentacije, a osigurala je i prava za prijenos UEFA Lige Nacija te kvalifikacija za Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru 2022. godine.
Kako izgleda sportska redakcija ove televizije?
Nova TV dijeli jednu stvar s HTV-om po ovom pitanju: jednu od glavnih uloga na obje televizije igra žena. Ana-Marija Vuković je prvo lice sporta na Novoj TV. Više od 15 godina dio je tima Nove TV.
Sportska redakcija Nove TV ima šest članova, a to su: Ana-Marija Vuković, Anita Kajtazi Roth, Saša Lugonjić, Milan Stjelja, Stipe Sladoljev i Vlado Boban. Dakle, od ukupno šest članova dvije su žene u sportskoj redakciji Nove TV što je minimalni napredak u usporedbi s HTV-om.
RTL je hrvatska komercijalna televizija koja je s emitiranjem započela u travnju 2004. godine. Sportsku redakciju na RTL-u, koju predvodi urednik Antonio Vuksanović, čine iskusni reporteri, voditelji i komentatori – Ines Goda, Ivona Hemen, Ana Strizić, Filip Brkić, Boris Jovičić i Marko Vargek. Dakle, izuzmemo li urednika, možemo reći da RTL ima najbolje rezultate, jer 50 % sportskog tima čine žene, a jednak je i broj muškaraca. Ipak, na HTV-u i Novoj TV urednice su žene, a upravo urednici imaju najveću odgovornost i zadaću tako da možemo reći da se situacija svakako popravlja.
Hrvatski zbor sportskih novinara imao je 170 članova u razdoblju 2018. i 2019. godine. Od toga je samo 7 % žena bilo, odnosno svega 12 novinarki. Među njima je i legendarna Milka Babović.
Milka Babović poznata je hrvatska sportska novinarka i komentatorica. Najveći trag u sportskom novinarstvu ostavila je radom na Hrvatskoj televiziji. Novinarstvom se počela baviti još 1949. godine, a bila je i jedna od osnivačica i dugogodišnja urednica sportske redakcije tadašnje TV Zagreb. Milka Babović tri puta je u anketi Sportskih novosti (ranije Narodni sport) proglašena najboljom hrvatskom sportašicom(1952.-1955.), a 1953. i 1955. godine izabrana je za najbolju jugoslavensku sportašicu.
Novinarskim poslom počela se baviti 1949. u zagrebačkom Narodnom sportu (kasnije Sportske novosti), a od 1951. postala je član Društva novinara Hrvatske. U njenim novinarskim počecima uzor joj je bio Hrvoje Macanović, tada poznati sportaš i novinar. Uređivala je i vrlo gledanu emisiju Telesport te rubrike o sportu i tjelesnom odgoju u dječjem listu SMIB (Smilje i bosilje, 1972.–1981.), a bila je suradnica i u drugim časopisima i novinama, primjerice Povijest sporta i Tempood.
Možemo zaključiti da se situacija u ovom području značajno promijenila u odnosu na same početke sportskog novinarstva. No, sportske novinarke se i danas susreću s omalovažavanjem i predrasudama te je potrebno iskorijeniti takve stvari kako bi stručnost i profesionalnost bili na prvom mjestu, bez obzira je li u pitanju muškarac ili žena.
Tanja Gojsilović, Fran Mihaljević
Zidarić je jedna od najuspješnijih i najpoznatijih sportskih novinarki u Hrvatskoj i ima brojne uspjehe iza sebe, ali unatoč tome što svoj posao odrađuje profesionalno, ističe da je znala imati neugodno situacije sa svojim muškim kolega. To su bile situacije u kojima je u prvom planu bilo to što je žensko, a ne njene mogućnosti i sposobnosti. No, takve je situacije nisu pokolebale i stoga još uvijek prati svoj san i obavlja posao koji voli.
Svakako je potrebno napomenuti da je bilo još novinarki koje su bile dio sportske redakcije na HTV-u, ali one se nisu dugo zadržale. Mirna Zidarić provela je gotovo cijelu svoju karijeru na HRT-u te je s vremenom i radom postala i urednica u sportskoj redakciji.
A kakva je situacija na komercijalnim televizijama u Hrvatskoj? Nova TV je prva hrvatska komercijalna televizija s nacionalnom koncesijom, a s emitiranjem je počela u svibnju 2000. godine. Sportska redakcija informativnog programa Nove TV svakodnevno donosi aktualna zbivanja, analize, intervjue i reportaže iz svijeta sporta. U 2018. godini Nova TV preuzela je prijenose svih utakmica Hrvatske nogometne reprezentacije, a osigurala je i prava za prijenos UEFA Lige Nacija te kvalifikacija za Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru 2022. godine.
Kako izgleda sportska redakcija ove televizije?
Nova TV dijeli jednu stvar s HTV-om po ovom pitanju: jednu od glavnih uloga na obje televizije igra žena. Ana-Marija Vuković je prvo lice sporta na Novoj TV. Više od 15 godina dio je tima Nove TV.
Sportska redakcija Nove TV ima šest članova, a to su: Ana-Marija Vuković, Anita Kajtazi Roth, Saša Lugonjić, Milan Stjelja, Stipe Sladoljev i Vlado Boban. Dakle, od ukupno šest članova dvije su žene u sportskoj redakciji Nove TV što je minimalni napredak u usporedbi s HTV-om.
RTL je hrvatska komercijalna televizija koja je s emitiranjem započela u travnju 2004. godine. Sportsku redakciju na RTL-u, koju predvodi urednik Antonio Vuksanović, čine iskusni reporteri, voditelji i komentatori – Ines Goda, Ivona Hemen, Ana Strizić, Filip Brkić, Boris Jovičić i Marko Vargek. Dakle, izuzmemo li urednika, možemo reći da RTL ima najbolje rezultate, jer 50 % sportskog tima čine žene, a jednak je i broj muškaraca. Ipak, na HTV-u i Novoj TV urednice su žene, a upravo urednici imaju najveću odgovornost i zadaću tako da možemo reći da se situacija svakako popravlja.
Hrvatski zbor sportskih novinara imao je 170 članova u razdoblju 2018. i 2019. godine. Od toga je samo 7 % žena bilo, odnosno svega 12 novinarki. Među njima je i legendarna Milka Babović.
Milka Babović poznata je hrvatska sportska novinarka i komentatorica. Najveći trag u sportskom novinarstvu ostavila je radom na Hrvatskoj televiziji. Novinarstvom se počela baviti još 1949. godine, a bila je i jedna od osnivačica i dugogodišnja urednica sportske redakcije tadašnje TV Zagreb. Milka Babović tri puta je u anketi Sportskih novosti (ranije Narodni sport) proglašena najboljom hrvatskom sportašicom(1952.-1955.), a 1953. i 1955. godine izabrana je za najbolju jugoslavensku sportašicu.
Novinarskim poslom počela se baviti 1949. u zagrebačkom Narodnom sportu (kasnije Sportske novosti), a od 1951. postala je član Društva novinara Hrvatske. U njenim novinarskim počecima uzor joj je bio Hrvoje Macanović, tada poznati sportaš i novinar. Uređivala je i vrlo gledanu emisiju Telesport te rubrike o sportu i tjelesnom odgoju u dječjem listu SMIB (Smilje i bosilje, 1972.–1981.), a bila je suradnica i u drugim časopisima i novinama, primjerice Povijest sporta i Tempood.
Možemo zaključiti da se situacija u ovom području značajno promijenila u odnosu na same početke sportskog novinarstva. No, sportske novinarke se i danas susreću s omalovažavanjem i predrasudama te je potrebno iskorijeniti takve stvari kako bi stručnost i profesionalnost bili na prvom mjestu, bez obzira je li u pitanju muškarac ili žena.
Tanja Gojsilović, Fran Mihaljević
