Iako su zagrebački sportaši i sportski klubovi predvodnici kvalitete u Hrvatskoj, njihove uspjehe ne prate uvjeti u kojima se natječu i treniraju. Atletski stadioni vape za obnovom, Zagreb traži rukometni dom, a maksimirski stadion već je godinama predmet zgražanja stranih medija i nogometaša. Infrastruktura s potencijalom se ne iskorištava, a novci za održavanje iz gradske blagajne uporno stižu na račune.
ŠRC Svetice – sramota grada Zagreba
Godinama se vode polemike oko Športsko-rekreacijskog centra na Sveticama. Nekada su Svetice bile omiljeno okupljalište atletičara i atletičara, ali i rekreativaca koji su voljeli trenirati tamo. 2009. godine javlja se opcija da bi na tome mjestu trebao biti izgrađen Rukometni dom za potrebe Svjetsko rukometnog prvenstva u Hrvatskoj 2009. godine. No, sve je propalo.
Priča je prebačena na 2013. kada je gradonačelnik Zagreba Milan Bandić odlučio dati koncesiju Hrvatskom nogometnom savezu te se pričalo kako bi tamo trebalo osvanuti mali stadion, pet nogometnih terena, dvorana, teretana te ambulanta. Izvršni predsjednik HNS-a Damir Vrbanović najavio je završetak izgradnje kampa do zime 2017. kako bi se hrvatska reprezentacija mogla pripremati za Svjetsko prvenstvo u Rusiji prošle godine. No, ništa se i od toga nije obistinilo.
Danas je to jedna ruševina, ruglo, derutno stanje, a Grad Zagreb za to očito nije briga. Žalosno je vidjeti kako takva sportska zona propada. Posljednje fotografije govore kako su Svetice zaista u derutnom stanju i zahtijevaju obnovu. Atletska staza je u dosta lošem stanju, linije gotovo da se i ne vide, a ima i dosta rupa. Nema rasvjete, svlačionica, pravog WC-a, a ono što rastužuje je i nabacano smeće oko atletskog stadiona.
Antonio Prce
Priča je prebačena na 2013. kada je gradonačelnik Zagreba Milan Bandić odlučio dati koncesiju Hrvatskom nogometnom savezu te se pričalo kako bi tamo trebalo osvanuti mali stadion, pet nogometnih terena, dvorana, teretana te ambulanta. Izvršni predsjednik HNS-a Damir Vrbanović najavio je završetak izgradnje kampa do zime 2017. kako bi se hrvatska reprezentacija mogla pripremati za Svjetsko prvenstvo u Rusiji prošle godine. No, ništa se i od toga nije obistinilo.
Danas je to jedna ruševina, ruglo, derutno stanje, a Grad Zagreb za to očito nije briga. Žalosno je vidjeti kako takva sportska zona propada. Posljednje fotografije govore kako su Svetice zaista u derutnom stanju i zahtijevaju obnovu. Atletska staza je u dosta lošem stanju, linije gotovo da se i ne vide, a ima i dosta rupa. Nema rasvjete, svlačionica, pravog WC-a, a ono što rastužuje je i nabacano smeće oko atletskog stadiona.
Antonio Prce
Svetice/Foto: Antonio Prce
RUŠENJE STADIONA U KRANJČEVIĆEVOJ?
Stadion u Kranjčevićevoj kultni je zagrebački stadion izgrađen davne 1921. godine. Neke od najznačajnijih utakmica koje su na njemu odigrane su ona između Dinama i Crvene Zvezde iz 1948. godine, te ona „novija“ iz 1993. između NK Zagreba i Hajduka koja je privukla 17 000 gledatelja.
2017. godine NK Zagreb je izgubio koncesiju za korištenje stadiona i tada su određene interesne skupine počele razmišljati o rušenju. Oko stadiona se nalazi jako zanimljivo zemljište za gradnju te je time ideja dodatno dobila na značaju. Također, stadion se nalazi u narančastoj zoni, odnosno u zoni predviđenoj za izgradnju tako da ideje o izgradnji poslovno-stambenog kompleksa nisu bile bez pokrića.
2018. godine odustaje se od rušenja te je stadion obnovljen. Riječ je bila o projektu obnove stadiona koji je HNS proveo u suradnji s Europskim nogometnim savezom (UEFA). Uz promjenu podloge, obnovljene su i sanitarije, a na istočnoj tribini montirane su sjedalice, čime je povećana sigurnost gledatelja. Prvoligaški nogomet se i danas igra u Kranjčevićevoj, a domaćin je NK Lokomotiva.
Luka Matjačić
2017. godine NK Zagreb je izgubio koncesiju za korištenje stadiona i tada su određene interesne skupine počele razmišljati o rušenju. Oko stadiona se nalazi jako zanimljivo zemljište za gradnju te je time ideja dodatno dobila na značaju. Također, stadion se nalazi u narančastoj zoni, odnosno u zoni predviđenoj za izgradnju tako da ideje o izgradnji poslovno-stambenog kompleksa nisu bile bez pokrića.
2018. godine odustaje se od rušenja te je stadion obnovljen. Riječ je bila o projektu obnove stadiona koji je HNS proveo u suradnji s Europskim nogometnim savezom (UEFA). Uz promjenu podloge, obnovljene su i sanitarije, a na istočnoj tribini montirane su sjedalice, čime je povećana sigurnost gledatelja. Prvoligaški nogomet se i danas igra u Kranjčevićevoj, a domaćin je NK Lokomotiva.
Luka Matjačić
Loading...
UBRZO KREĆE REKONSTRUKCIJA ŠALATE
Športsko-rekreacijski centar Šalata nekoć je bio jedna od omiljenih lokacija Zagrepčana, tijekom ljetne sezone zbog kupanja, a zimi zbog klizanja. Nažalost, danas je centar u vrlo lošem stanju. Već godinama se čeka obnova velikog bazena, tribine propadaju, a raspada se i fasada objekta. Lokali su uglavnom zatvoreni, a sadržaja je vrlo malo. Svega toga su svjesni i u ŠRC Šalata te procjenjuju da bi za potpunu rekonstrukciju športsko-rekreacijskog centra bilo potrebno izdvojiti između 10 i 12 milijuna kuna.
- Gotovo sve treba rekonstruirati. Za početak veliki bazen u kojem je dotrajala keramika i gdje je potrebno ugraditi novu rasvjetu. Također nam je potrebna nova kotlovnica. Tehnologija je zastarjela što dovodi do gubitka energije, čak i do zagađenja okoliša ugljikovim dioksidom. Isto tako, potrebno je obnoviti sve bazene. Gradit ćemo novi bazen za skokove u vodu i još jedan veliki za rasplivavanje. Stari bazen je iz 1931. godine, njega trebamo potpuno obnoviti, a moramo i rekonstruirati zgrade s naglaskom na gradnju koja bi bila energetski učinkovitija – navodi Zvonimir Perko, rukovoditelj ŠRC Šalata.
- Gotovo sve treba rekonstruirati. Za početak veliki bazen u kojem je dotrajala keramika i gdje je potrebno ugraditi novu rasvjetu. Također nam je potrebna nova kotlovnica. Tehnologija je zastarjela što dovodi do gubitka energije, čak i do zagađenja okoliša ugljikovim dioksidom. Isto tako, potrebno je obnoviti sve bazene. Gradit ćemo novi bazen za skokove u vodu i još jedan veliki za rasplivavanje. Stari bazen je iz 1931. godine, njega trebamo potpuno obnoviti, a moramo i rekonstruirati zgrade s naglaskom na gradnju koja bi bila energetski učinkovitija – navodi Zvonimir Perko, rukovoditelj ŠRC Šalata.
Bazeni/Foto: Luka Matjačić
U posebno lošem stanju su tribine oko klizališta koje se iz sigurnosnih razloga već godinama ne koriste.
- Obnova tribina je već duže u planu, no s obzirom da su one zaštićene od strane konzervatorskog zavoda, moramo dobiti njihovu dozvolu. Mnogi forsiraju da se tribine natkriju, ali statika postojećih tribina ne bi podnijela krov, već bi trebalo napraviti sveobuhvatan i kompliciran zahvat koji je skup, a time ne bismo puno dobili – dodaje Perko.
- Obnova tribina je već duže u planu, no s obzirom da su one zaštićene od strane konzervatorskog zavoda, moramo dobiti njihovu dozvolu. Mnogi forsiraju da se tribine natkriju, ali statika postojećih tribina ne bi podnijela krov, već bi trebalo napraviti sveobuhvatan i kompliciran zahvat koji je skup, a time ne bismo puno dobili – dodaje Perko.
Tribine oko klizališta/Foto: Luka Matjačić
Projektna dokumentacija za gradnju zatvorenog bazena i multifunkcionalne sportske dvorane spremna je već godinama. Ali, kako navode, grad uvijek odgodi gradnju jer ima „bitnijih“ stvari za graditi. Posljednja rekonstrukcija provedena je davne 1985. godine, prije Univerzijade. Nakon toga je bilo manjih obnova, to jest izgrađeno je novo rashladno postrojenje te nova pista na klizalištu.
Potrebno je osmisliti i dodatne sadržaje za posjetitelje kojih je danas vrlo malo. Nedostatak tih sadržaja jedan je od glavnih razloga zašto nema više posjetitelja. Također, mnogi građani se žale da na Šalati nema dovoljno malonogometnih i teniskih turnira, odnosno da ih je znatno manje nego prije.
- Istina, nema ih toliko puno kao prije, ali to ne ovisi o nama. Prostora ima, ali nema više toliko interesa, vjerojatno zbog smanjenja kupovne moći stanovništva. Klizalište dobro funkcionira jer je polivalentno pa se preko ljeta na njemu održavaju koncerti i druga zbivanja – kaže Perko.
Potrebno je osmisliti i dodatne sadržaje za posjetitelje kojih je danas vrlo malo. Nedostatak tih sadržaja jedan je od glavnih razloga zašto nema više posjetitelja. Također, mnogi građani se žale da na Šalati nema dovoljno malonogometnih i teniskih turnira, odnosno da ih je znatno manje nego prije.
- Istina, nema ih toliko puno kao prije, ali to ne ovisi o nama. Prostora ima, ali nema više toliko interesa, vjerojatno zbog smanjenja kupovne moći stanovništva. Klizalište dobro funkcionira jer je polivalentno pa se preko ljeta na njemu održavaju koncerti i druga zbivanja – kaže Perko.
Betonska tribina uz klizalište/Foto: Luka Matjačić
Možemo se samo nadati da će se Šalati vratiti stari sjaj, odnosno ona najbolja vremena kada je na Šalatu dolazilo više tisuća ljudi dnevno, dok se danas tijekom dana izbroji jedva stotinjak. To bi se moglo ostvariti do kraja 2025. godine jer iz Grada najavljuju da bi tada rekonstrukcija trebala biti dovršena.
Luka Matjačić
Luka Matjačić
TKO JE 'UKRAO' SVETICE?
Poznato je kako Svetice i dan danas nikoga ne zanimaju, taj kompleks koji je prvotno trebao biti namijenjen za potrebe Svetskog rukometnog prvenstva 2009. godine, na kraju je dan na korištenje Hrvatskom nogometnom savezu te se tako godinama 'baca' nekome drugome i nikako da se napravio ništa konkretno od toga.
Posljednje informacije govore kako se Grad barem nešto usudio napraviti na tome zemljištu, naime oko atletskog stadiona na Sveticama maknuta je šikara sa strane, na kompleksu stoje bageri i možda je to znak da se počelo ipak nešto raditi za dobrobit Svetica.
Osnovni uvjeti za treniranje, mjesto gdje atletičari, ali i rekreativci žele se ugodno osjećati, toga nema, barem zasada na Sveticama. Što se konkretno počelo raditi, poslušajte u podcastu u kojem su nam gostovali novinar Sportskih novosti Vedran Božičević koji je jako dobro upućen u stanje spomenutog kompleksa, i Hrvoje Cik, trener AK Zagreb čiji članovi treniraju i u najgorim uvjetima.
Antonio Prce, Luka Matjačić
Novinar SN Vedran Božičević; trener u AK Zagreb, Hrvoje Cik / Foto: Antonio Prce
SPORTSKA INFRASTRUKTURA U ZAGREBU
Kvalitetna sportska infrastruktura jedan je od ključnih preduvjeta za stvaranje uspješnih sportaša. Ona je nešto što će uvijek biti predmet raznih polemika jer ljudi nikada neće u potpunosti biti zadovoljni postojećom situacijom. Međutim, to ne mijenja činjenicu da je sportska infrastruktura u Hrvatskoj u jako lošem stanju. Atletičari su primorani trenirati u nehumanim uvjetima, Dinamo nas u europskim natjecanjima predstavlja na jednom od najružnijih stadiona u ovom dijelu Europe, a opće je poznato da svaki ambiciozniji plivač napušta „Lijepu Našu“ te odlazi put inozemstva zbog vrlo loših uvjeta.
Mateja Šobak / Foto: Antonio Prce
|
U HRVATSKOJ SE ZA SPORT GODIŠNJE IZDVAJA 400 MILIJUNA KUNA ''Stanje nije idealno, ali nije baš da osnovni uvjeti za bavljenje sportom ne postoje, barem što se Zagreba tiče. Aktivnostima u njemu, po podacima Grada, bavi se više od sto tisuća ljudi, od čega je polovica baš registriranih sportaša, a još su tu programi sporta djece i mladeži, u koje je uključeno 165 tisuća klinaca. Uvjeti nisu, na primjer, idealni na Sveticama, ali ni na Šalati, u koju je zadnji put uloženo za Univerzijadu. Tu projekt i postoji, ali problem su novci jer za obnovu kompleksa treba oko 400 milijuna kuna, što ti je otprilike 50 milijuna više nego je koštao rotor. I cca 100 milijuna manje od cijene žičare. Još jedan je problem što se zna dogoditi da se ne uloži u nešto dok neki od sportaša sam, svojim trudom i treninzima drugdje ne postigne neki genijalan rezultat. Nakon uspjeha Filipa Hrgovića na Velesajmu je napravljen boksački centar, a na Mladosti će se graditi dvorana za bacačke discipline, zbog Sandre Perković", rekla je novinarka Večernjeg lista, Mateja Šobak. |
Naravno da bi bilo logično da se svi uvjeti osiguraju za sve sportove, ali u Zagrebu ima stotinjak njih kojima se ljudi bave, od pikada i plivanja, preko curlinga i golfa do konjaništva i onih "standardnih" poput nogometa, rukometa itd., i nije jednostavno da su isti uvjeti na svim dijelovima grada. Atletika na Sveticama možda jest klincima komplicirana, ali na Mladosti, na primjer, nije. U Hrvatskoj se za sport godišnje izdvaja iz državnog proračuna oko 400 milijuna kuna, a u Zagrebu oko 150 milijuna, što i nije toliko loše. U principu je to poražavajući podatak za zemlju koja je sportska velesila, ali očigledno to naše talente ne sputava, iako ne kažem da im uspon ne otežava. Ali kad se sjetiš treninga Janice i Ivice, na primjer, i u sportu vrijedi ona "u se i u svoje kljuse", unatoč tome što bi, naravno, bilo puno lakše da iza sebe imaš normalnu podršku u vidu kvalitetne infrastrukture. Jer najlakše je kasnije uspješne slaviti’’, dodala je Šobak.
Kada uzmemo u obzir sve navedeno, vanserijski uspjesi koje postižu naši sportaši doista su nevjerojatni te premalo cijenjeni. Mogli bismo naše sportaše usporediti s „Davidom“ koji se na svom sportskom putu prema uspjehu suočava s mnogim „Golijatima“.
No, čak i po pitanju sportske infrastrukture nije sve tako crno kako se na prvi dojam čini. Pozitivan primjer predstavlja prekrasna zagrebačka Arena koja je izgrađena za potrebe Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. godine. U Areni je odigran čitav niz značajnih sportskih događaja kao što su finale Davis Cupa 2016. godine, Europsko prvenstvo u košarci 2015. ili Europsko prvenstvo u rukometu za žene 2014. godine.
Kada uzmemo u obzir sve navedeno, vanserijski uspjesi koje postižu naši sportaši doista su nevjerojatni te premalo cijenjeni. Mogli bismo naše sportaše usporediti s „Davidom“ koji se na svom sportskom putu prema uspjehu suočava s mnogim „Golijatima“.
No, čak i po pitanju sportske infrastrukture nije sve tako crno kako se na prvi dojam čini. Pozitivan primjer predstavlja prekrasna zagrebačka Arena koja je izgrađena za potrebe Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. godine. U Areni je odigran čitav niz značajnih sportskih događaja kao što su finale Davis Cupa 2016. godine, Europsko prvenstvo u košarci 2015. ili Europsko prvenstvo u rukometu za žene 2014. godine.
|
"NAJRUŽNIJI STADION U LIGI PRVAKA"
Nažalost, ovakvih pozitivnih primjera puno je manje od onih negativnih. Ono što se također nameće kao svjetlo na kraju tunela jest činjenica da postoje naznake da će se mnogo toga pomaknuti s mrtve točke. Za početak, u listopadu 2019. godine održan je sastanak između uprave GNK Dinamo i zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića po pitanju maksimirskog stadiona, a na kraju su obje strane zadovoljne napustile pregovore. Postignut je konsenzus o rušenju postojećeg „sablasnog zdanja“ te o gradnji novog stadiona. Podatak koji najbolje odražava nužnost gradnje stadiona reakcija je predsjednika UEFA-e Aleksandra Čeferina koji je Dinamov stadion nazvao „najružnijim stadionom u Ligi prvaka“. Zaista je poražavajuće da uz onu pozitivnu sliku nogometaša Nenada Bjelice svijetu šaljemo i ovakvu negativnu sliku. Osim toga, novinar Sport Kluba Igor Flak, vrlo je dobro upućen u izgradnju nacionalnog stadiona o kojem se toliko dugo priča,a o tome možete više čuti u videozapisu koji se nalazi ispod. |
Igor Flak / Foto: Antonio Prce
|
Drugi nogometni stadion koji vrijedi spomenuti onaj je u Kranjčevićevoj ulici. Ispadanje Nogometnog kluba Zagreb u niže lige gotovo je dovelo do rušenja ovog kultnog stadiona. Stadion se nalazi u narančastoj zoni, odnosno u zoni predviđenoj za izgradnju pa su određene interesne skupine došle do ideje o gradnji poslovno-stambenog kompleksa. Srećom za sve nogometne zaljubljenike, 2018. godine odustalo se od rušenja te je stadion obnovljen. Riječ je bila o projektu obnove koji je HNS proveo u suradnji s Europskim nogometnim savezom (UEFA). Uz promjenu podloge, obnovljene su i sanitarije, a na istočnoj tribini montirane su sjedalice, čime je povećana sigurnost gledatelja. Prvoligaški nogomet se i danas igra u Kranjčevićevoj, a domaćin je NK Lokomotiva.
SAMI POTENCIJALI, ALI I DALJE NESUGLASICE SA GRADOM
Još jedan veliki sportski potencijal nalazi se na Šalati. Športsko-rekreacijski centar Šalata nekoć je bio jedna od omiljenih lokacija Zagrepčana, tijekom ljetne sezone zbog kupanja, a zimi zbog klizanja. Nažalost, danas je centar u vrlo lošem stanju. Već godinama se čeka obnova velikog bazena, tribine propadaju, a raspada se i fasada objekta. Svega toga svjesni su i u ŠRC Šalata te procjenuju da bi za potpunu rekonstrukciju potrebno bilo izdvojiti između 10 i 12 milijuna kuna. Nadalje, projektna dokumentacija za gradnju zatvorenog bazena i multifunkcionalne sportske dvorane spremna je već godinama. Ali, zasad se još nisu usuglasili s gradom po tom pitanju.
Sportska infrastruktura u Zagrebu na nezavidnoj je razini, ali pozitivno u svemu je to što postoje planovi za rekonstrukciju gotovo svih sportskih objekata u gradu. Isto tako, zanimljivo je kako ne postoje zadovoljavajući uvjeti i infrastruktura, a hrvatski sportaši ostvaruju fenomenalne uspjehe. Upravo zato što se u katastrofalnim uvjetima razvijaju šampioni, Hrvatska se smatra svjetskim sportskim čudom.
Antonio Prce, Luka Matjačić
SAMI POTENCIJALI, ALI I DALJE NESUGLASICE SA GRADOM
Još jedan veliki sportski potencijal nalazi se na Šalati. Športsko-rekreacijski centar Šalata nekoć je bio jedna od omiljenih lokacija Zagrepčana, tijekom ljetne sezone zbog kupanja, a zimi zbog klizanja. Nažalost, danas je centar u vrlo lošem stanju. Već godinama se čeka obnova velikog bazena, tribine propadaju, a raspada se i fasada objekta. Svega toga svjesni su i u ŠRC Šalata te procjenuju da bi za potpunu rekonstrukciju potrebno bilo izdvojiti između 10 i 12 milijuna kuna. Nadalje, projektna dokumentacija za gradnju zatvorenog bazena i multifunkcionalne sportske dvorane spremna je već godinama. Ali, zasad se još nisu usuglasili s gradom po tom pitanju.
Sportska infrastruktura u Zagrebu na nezavidnoj je razini, ali pozitivno u svemu je to što postoje planovi za rekonstrukciju gotovo svih sportskih objekata u gradu. Isto tako, zanimljivo je kako ne postoje zadovoljavajući uvjeti i infrastruktura, a hrvatski sportaši ostvaruju fenomenalne uspjehe. Upravo zato što se u katastrofalnim uvjetima razvijaju šampioni, Hrvatska se smatra svjetskim sportskim čudom.
Antonio Prce, Luka Matjačić
„SITUACIJA JE ZADOVOLJAVAJUĆA, ALI UVIJEK MOŽE BOLJE“
UVOD
Odbojka je u Hrvatskoj vrlo slabo medijski popraćena, ali u inozemstvu to nije tako. Riječ je o najmasovnijem sportu na svijetu, a vrlo često se može čuti da danas „svi“ igraju odbojku. Drugim riječima, za razliku od primjerice rukometa ili vaterpola, konkurencija u odbojci jako je velika. Najbolji pokazatelj na kojem je nivou svjetska odbojka činjenica je da prvaci Europe, momčad Srbije, neće nastupiti na Olimpijskim igrama u Tokiju ove godine.
POVIJEST
1895. godine William J. Morgan izmislio je sport koji je nazvao „mintonette“, a prva utakmica odigrana je godinu dana kasnije (www.sportskivodic.com). Ono što ga je ponukalo na to velika je popularnost košarke tada, koja zbog svoje grubosti nije bila prilagođena starijim osobama. Kako bi pomogao starijim osobama te im omogućio bavljenje sportskim aktivnostima, Morgan je izmislio odbojku, odnosno „mintonette“. To je sport koji je omogućio starijim osobama rekreaciju bez fizičkog kontakta (volleyball-side-out.weebly.com). Isprva se igralo s košarkaškom loptom, ali je zbog njene prevelike težine 1900. godine izmišljena nova, specijalizirana lopta za ovaj, tada novi, sport. „Mintonette“ je bio zamišljen kao mješavina tenisa, košarke i bejzbola te je osmišljen kao sport za radničku klasu, za razliku od drugih navedenih sportova koji su prvotno bili namijenjeni bogatijim pripadnicima društva. „Mintonette“ i današnja odbojka u potpunosti se razlikuju jer je u „mintonetteu“ cilj bio držati loptu u polju, a danas se sve svodi na razorne napade s ciljem poentiranja. Poanta je ista, ali je izvedba potpuno različita (www.sportskivodic.com).
Prvi svjetski rat najzaslužniji je za to što se odbojka proširila iz SAD-a u Europu, a posebno je postala popularna u Istočnoj Europi. Međunarodna odbojkaška federacija (FIBA) osnovana je 1947. godine, a prvo svjetsko prvenstvo bilo je odigrano dvije godine kasnije, 1949. godine. U Tokiju 1964. godine odbojka postaje olimpijski sport i taj status zadržava do danas (www.sportskivodic.com).
HRVATSKA ODBOJKA
Odbojka u Hrvatskoj doživljava veliki procvat po pitanju masovnosti jer, kada je popularnost u pitanju, zauzima vodeće mjesto kod djevojčica. S druge strane, kada su rezultati u pitanju, hrvatska odbojka na niskim je granama već dugi niz godina. Financije su te koje diktiraju kvalitetu rezultata, a klubovi dobivaju vrlo malo novca od svojih gradova i sponzora.
Klub koji najviše dobiva, a ujedno je i perjanica hrvatske odbojke, je zagrebačka Mladost. Nekada velikan svjetske odbojke postao je samo prolaznik u početnim fazama europskih natjecanja. Kroz povijest je naš najtrofejniji klub postizao velike uspjehe i u muškoj i u ženskoj konkurenciji. Muškarci su trostruki doprvaci Kupa europskih prvaka (1964., 1984., 1985.), a na Final fouru istog natjecanja prisustvovali su 1997. i 1998. godine. Što se Mladostašica tiče, 1991. godine postale su prvakinje Europe. Međutim, Mladost nije jedini hrvatski klub kojem je to pošlo za rukom budući da su prvakinje Europe 1998. godine postale i igračice Odbojkaškog kluba Dubrovnik. Dubrovkinje je do povijesnog uspjeha predvodila, tada najbolja odbojkašica Europe, legendarna Barbara Jelić-Ružić.
Kada je o reprezentaciji riječ, žene još donekle i postižu zadovoljavajuće rezultate, dok kod muškaraca to nije slučaj. Iako je sadašnjost takva kakva jest, to nije oduvijek bilo tako. Zlatno doba Hrvatske odbojke period je od 1993. do 1999. godine. U tom periodu hrvatske su odbojkašice osvojile tri srebrne medalje na Europskim prvenstima i jednu zlatnu na Mediteranskim igrama u Languedoc-Roussillionu 1993. godine. Jedini noviji uspjeh vrijedan spomena osvajanje je zlatne medalje na Mediteranskim igrama u Tarragoni 2018. godine. Na posljednjem Europskom prvenstvu održanom 2019. godine, hrvatske odbojkašice pod talijanskim stručnjakom Santarellijem, završile su nastup ispadanjem od Turske u osmini finala.
INFRASTRUKTURA U HRVATSKOJ
U Hrvatskoj, a posebice u Zagrebu, postoji velik broj objekata gdje se mogu održavati odbojkaški treninzi. No, odbojkašim djelatnicima problem stvara to što se u tim dvoranama mogu održavati i treninzi mnogih drugih sportova, primjerice rukometa, košarke ili malog nogometa. Jedini odbojkaški klub koji ima besprijekorne uvjete je već spomenuta Mladost koja je jedini korisnik Doma odbojke „Bojan Stranić“. Spomenuta dvorana nekoliko puta je renovirana posljednjih godina, odnosno postavljen je novi parket te su montirane nove sjedalice. Svi ostali klubovi primorani su na improvizaciju po pitanju termina i lokacije.
Iako Zagreb obiluje sportskim dvoranama, previše je klubova korisnika istih pa često dolazi do problema po pitanju termina. S druge strane, u nekim manjim gradovima puno je lakše doći do termina. Uzmimo za primjer Vrbovec koji ima dvije fantastične dvorane, a odbojka mu je glavni ženski sport. Kao dobre primjere valja navesti i ŽOK Osijek i OK Kitro Varaždin koji treniraju u Osječkoj, odnosno Varaždinskoj areni, koje su izgrađene za potrebe Svjetskog rukometnog prvenstva 2009. godine. Odbojkašima problem znaju predstavljati i rekreativci koji iznajmljuju termine te na taj način onemogućuju trening profesionalnim sportašima.
Od dobrih dvorana u Zagrebu vrijedi izdvojiti Školsku sportsku dvoranu Trnsko, Sportsku dvoranu Peščenica te Sportsku dvoranu Sutinska vrela. Nažalost, puno više je loših primjera poput dvorane OŠ Bartol Kašić na Jarunu gdje prvoligaš Don Bosco igra svoje utakmice, a dvorana ne zadovoljava uvjete Prve lige.
Odbojka je u Hrvatskoj vrlo slabo medijski popraćena, ali u inozemstvu to nije tako. Riječ je o najmasovnijem sportu na svijetu, a vrlo često se može čuti da danas „svi“ igraju odbojku. Drugim riječima, za razliku od primjerice rukometa ili vaterpola, konkurencija u odbojci jako je velika. Najbolji pokazatelj na kojem je nivou svjetska odbojka činjenica je da prvaci Europe, momčad Srbije, neće nastupiti na Olimpijskim igrama u Tokiju ove godine.
POVIJEST
1895. godine William J. Morgan izmislio je sport koji je nazvao „mintonette“, a prva utakmica odigrana je godinu dana kasnije (www.sportskivodic.com). Ono što ga je ponukalo na to velika je popularnost košarke tada, koja zbog svoje grubosti nije bila prilagođena starijim osobama. Kako bi pomogao starijim osobama te im omogućio bavljenje sportskim aktivnostima, Morgan je izmislio odbojku, odnosno „mintonette“. To je sport koji je omogućio starijim osobama rekreaciju bez fizičkog kontakta (volleyball-side-out.weebly.com). Isprva se igralo s košarkaškom loptom, ali je zbog njene prevelike težine 1900. godine izmišljena nova, specijalizirana lopta za ovaj, tada novi, sport. „Mintonette“ je bio zamišljen kao mješavina tenisa, košarke i bejzbola te je osmišljen kao sport za radničku klasu, za razliku od drugih navedenih sportova koji su prvotno bili namijenjeni bogatijim pripadnicima društva. „Mintonette“ i današnja odbojka u potpunosti se razlikuju jer je u „mintonetteu“ cilj bio držati loptu u polju, a danas se sve svodi na razorne napade s ciljem poentiranja. Poanta je ista, ali je izvedba potpuno različita (www.sportskivodic.com).
Prvi svjetski rat najzaslužniji je za to što se odbojka proširila iz SAD-a u Europu, a posebno je postala popularna u Istočnoj Europi. Međunarodna odbojkaška federacija (FIBA) osnovana je 1947. godine, a prvo svjetsko prvenstvo bilo je odigrano dvije godine kasnije, 1949. godine. U Tokiju 1964. godine odbojka postaje olimpijski sport i taj status zadržava do danas (www.sportskivodic.com).
HRVATSKA ODBOJKA
Odbojka u Hrvatskoj doživljava veliki procvat po pitanju masovnosti jer, kada je popularnost u pitanju, zauzima vodeće mjesto kod djevojčica. S druge strane, kada su rezultati u pitanju, hrvatska odbojka na niskim je granama već dugi niz godina. Financije su te koje diktiraju kvalitetu rezultata, a klubovi dobivaju vrlo malo novca od svojih gradova i sponzora.
Klub koji najviše dobiva, a ujedno je i perjanica hrvatske odbojke, je zagrebačka Mladost. Nekada velikan svjetske odbojke postao je samo prolaznik u početnim fazama europskih natjecanja. Kroz povijest je naš najtrofejniji klub postizao velike uspjehe i u muškoj i u ženskoj konkurenciji. Muškarci su trostruki doprvaci Kupa europskih prvaka (1964., 1984., 1985.), a na Final fouru istog natjecanja prisustvovali su 1997. i 1998. godine. Što se Mladostašica tiče, 1991. godine postale su prvakinje Europe. Međutim, Mladost nije jedini hrvatski klub kojem je to pošlo za rukom budući da su prvakinje Europe 1998. godine postale i igračice Odbojkaškog kluba Dubrovnik. Dubrovkinje je do povijesnog uspjeha predvodila, tada najbolja odbojkašica Europe, legendarna Barbara Jelić-Ružić.
Kada je o reprezentaciji riječ, žene još donekle i postižu zadovoljavajuće rezultate, dok kod muškaraca to nije slučaj. Iako je sadašnjost takva kakva jest, to nije oduvijek bilo tako. Zlatno doba Hrvatske odbojke period je od 1993. do 1999. godine. U tom periodu hrvatske su odbojkašice osvojile tri srebrne medalje na Europskim prvenstima i jednu zlatnu na Mediteranskim igrama u Languedoc-Roussillionu 1993. godine. Jedini noviji uspjeh vrijedan spomena osvajanje je zlatne medalje na Mediteranskim igrama u Tarragoni 2018. godine. Na posljednjem Europskom prvenstvu održanom 2019. godine, hrvatske odbojkašice pod talijanskim stručnjakom Santarellijem, završile su nastup ispadanjem od Turske u osmini finala.
INFRASTRUKTURA U HRVATSKOJ
U Hrvatskoj, a posebice u Zagrebu, postoji velik broj objekata gdje se mogu održavati odbojkaški treninzi. No, odbojkašim djelatnicima problem stvara to što se u tim dvoranama mogu održavati i treninzi mnogih drugih sportova, primjerice rukometa, košarke ili malog nogometa. Jedini odbojkaški klub koji ima besprijekorne uvjete je već spomenuta Mladost koja je jedini korisnik Doma odbojke „Bojan Stranić“. Spomenuta dvorana nekoliko puta je renovirana posljednjih godina, odnosno postavljen je novi parket te su montirane nove sjedalice. Svi ostali klubovi primorani su na improvizaciju po pitanju termina i lokacije.
Iako Zagreb obiluje sportskim dvoranama, previše je klubova korisnika istih pa često dolazi do problema po pitanju termina. S druge strane, u nekim manjim gradovima puno je lakše doći do termina. Uzmimo za primjer Vrbovec koji ima dvije fantastične dvorane, a odbojka mu je glavni ženski sport. Kao dobre primjere valja navesti i ŽOK Osijek i OK Kitro Varaždin koji treniraju u Osječkoj, odnosno Varaždinskoj areni, koje su izgrađene za potrebe Svjetskog rukometnog prvenstva 2009. godine. Odbojkašima problem znaju predstavljati i rekreativci koji iznajmljuju termine te na taj način onemogućuju trening profesionalnim sportašima.
Od dobrih dvorana u Zagrebu vrijedi izdvojiti Školsku sportsku dvoranu Trnsko, Sportsku dvoranu Peščenica te Sportsku dvoranu Sutinska vrela. Nažalost, puno više je loših primjera poput dvorane OŠ Bartol Kašić na Jarunu gdje prvoligaš Don Bosco igra svoje utakmice, a dvorana ne zadovoljava uvjete Prve lige.
Tajnik OK Dinamo, Goran Blažić / Foto: OK Dinamo
ODBOJKAŠKI KLUB DINAMO
Odbojkaški klub Dinamo reaktivirani je klub prvenstveno za žensku populaciju svih uzrasta, ali u klubu djeluje i sekcija dječaka u dobi od deset do dvanaest godina. Klub djeluje u nekoliko kvartova u Zagrebu (Voltino, Vrbani, Špansko, Dubrava, Sloboština, Maksimir, Centar, Malešnica, Svetice, Ljubljanica, Kajzerica, Peščenica i Središće).
U pet godina funkcioniranja registrirali su tisuću tristo članova i time su postali jedan od najbrojnijih klubova na ovim prostorima. Igračice i igrači raspoređeni su u trideset osam natjecateljskih ekipa koje se natječu u Nacionalnoj 1.A i 1.B ligi za seniorke, u 3. Međužupanijskoj ligi, te na prvenstvima Zagreba i Hrvatske za mlađe kategorije. Kako sami navode, „ideja kluba je omogućiti što većem broju djece da se bave ovim lijepim sportom, pa u skladu s time svake godine šire školu odbojke u što je više kvartova moguće“.
OK Dinamo prvotno je osnovan 2006. godine, ali je u međuvremenu ugašen. Ponovno je aktiviran 2015. godine te je tada nastupao u trećoj ligi, a danas je vodeća momčad Prve lige i moralo bi se dogoditi pravo čudo da se ne plasira u najviši rang natjecanja – Superligu. Predsjednik kluba bivši je hrvatski izbornik Nino Matjačić koji navodi da su premašili OK Olimpik te da su sada drugi zagrebački klub po kvaliteti, odmah iza Mladosti. Klub surađuje s GNK Dinamo kroz različite marketinške projekte, a planira i potpisivanje ugovora o sportskom partnerstvu. Na taj način bi se udružili sportski resursi što bi dovelo do podizanja kvalitete u svim segmentima.
Ono čime je jedini uz bok Mladosti, ako ne i bolji od njih, rad je s mlađim kategorijama. Između ostalog, mlade „Lavice“ aktualne su pobjednice državnog prvenstva u mini odbojci održanog u svibnju 2019. godine. Maskota kluba je lavica kojoj se tek treba nadjenuti ime, a njen tvorac je Roland Gambiroža koji je ilustrirao i lava Plavka, maskotu GNK Dinamo. OK Dinamo jedinstven je po tome što je jedini klub u Hrvatskoj koji održava turnire za najmlađe (šest do osam godina) u super mini odbojci, a riječ je o kombinaciji graničara i odbojke.
Prema riječima tajnika kluba, Gorana Blažića, cilj kluba je postati stabilan Superligaš koji će staviti naglasak na omladinski pogon.
OK DINAMO – INFRASTRUKTURA
Odbojkaški klub Dinamo koristi čak dvadeset dvorana diljem Zagreba, a seniorska ekipa svoje utakmice igra u dvorani na Peščenici. Ostalih devetnaest su dvorane osnovnih škola. Predsjednik Nino Matjačić najveći probem vidi u, kako on to kaže, stalnom „seljakanju“ klupskih selekcija po gradu. Isto tako, veliki problem predstavljaju im termini. Prvoplasirani klub Prve lige igra svoje utakmice u dvorani na Peščenici, a iako su čelnici kluba zadovoljni samom dvoranom, nisu u potpunosti zadovoljni odnosom prema njima. Točnije, iako su oni stalni korisnici dvorane te imaju velik broj članova, i dalje ne mogu dobiti ured u dvorani, dok urede imaju razne udruge s puno manje članova od njih.
Ono čime je jedini uz bok Mladosti, ako ne i bolji od njih, rad je s mlađim kategorijama. Između ostalog, mlade „Lavice“ aktualne su pobjednice državnog prvenstva u mini odbojci održanog u svibnju 2019. godine. Maskota kluba je lavica kojoj se tek treba nadjenuti ime, a njen tvorac je Roland Gambiroža koji je ilustrirao i lava Plavka, maskotu GNK Dinamo. OK Dinamo jedinstven je po tome što je jedini klub u Hrvatskoj koji održava turnire za najmlađe (šest do osam godina) u super mini odbojci, a riječ je o kombinaciji graničara i odbojke.
Prema riječima tajnika kluba, Gorana Blažića, cilj kluba je postati stabilan Superligaš koji će staviti naglasak na omladinski pogon.
- Ono čemu dugoročno težimo je postati stabilan prvoligaš koji nikada neće doći u opasnost od ispadanja iz Superlige. Temelj će nam biti rad s mlađim kategorijama. Mogli bismo reći da želimo postati ono što je Lokomotiva u nogometu – navodi Blažić.
- Čak i da zauzmemo jedno od prvih mjesta, otkazali bismo nastup u europskim natjecanjima. Sjetimo se samo primjera kada je MOK Zagreb bio prvak Hrvatske. Ždrijeb im je donio daleka gostovanja u Portugalu i Norveškoj, a to nisu mogli financijski podnijeti te su ubrzo nakon toga doživjeli financijski krah – dodaje tajnik OK Dinamo.
OK DINAMO – INFRASTRUKTURA
Odbojkaški klub Dinamo koristi čak dvadeset dvorana diljem Zagreba, a seniorska ekipa svoje utakmice igra u dvorani na Peščenici. Ostalih devetnaest su dvorane osnovnih škola. Predsjednik Nino Matjačić najveći probem vidi u, kako on to kaže, stalnom „seljakanju“ klupskih selekcija po gradu. Isto tako, veliki problem predstavljaju im termini. Prvoplasirani klub Prve lige igra svoje utakmice u dvorani na Peščenici, a iako su čelnici kluba zadovoljni samom dvoranom, nisu u potpunosti zadovoljni odnosom prema njima. Točnije, iako su oni stalni korisnici dvorane te imaju velik broj članova, i dalje ne mogu dobiti ured u dvorani, dok urede imaju razne udruge s puno manje članova od njih.
|
- Dvorana je po našoj mjeri, uredna je, a kapacitet joj je sedamsto ljudi što je optimalno za naš klub. Kako postižemo sve bolje rezultate, tako dobivamo i više termina. Veće probleme predstavljaju nam termini mlađih kategorija – rekao je Nino Matjačić. |
Predsjednik OK Dinamo, Nino Matjačić / Foto: OK Dinamo
|
USPOREDBA INFRASTRUKTURE U SVIJETU I HRVATSKOJ
Infrastruktura, kao i rezultati, prvenstveno ovisi o financijama. Neke od zemalja na koje bismo se trebali ugledati po pitanju ulaganja u sport, odnosno u infrastrukturu, su Italija, Njemačka, Poljska, Turska, Rusija te Sjedinjene Američke Države koje predstavljaju poseban primjer. Tamo su uvjeti vrhunski, ali nevjerojatno zvuči podatak da oni nemaju profesionalnu ligu, već samo studentsku. Veća ulaganja dovode do većeg broja bogatih klubova te bolje infrastrukture. Ako povučemo paralelu sa susjednim zemljama, situacija po pitanju infrastrukture nije bolja. Ono što je bolje u Srbiji i Sloveniji su puno veća ulaganja u klubove.
Infrastruktura, kao i rezultati, prvenstveno ovisi o financijama. Neke od zemalja na koje bismo se trebali ugledati po pitanju ulaganja u sport, odnosno u infrastrukturu, su Italija, Njemačka, Poljska, Turska, Rusija te Sjedinjene Američke Države koje predstavljaju poseban primjer. Tamo su uvjeti vrhunski, ali nevjerojatno zvuči podatak da oni nemaju profesionalnu ligu, već samo studentsku. Veća ulaganja dovode do većeg broja bogatih klubova te bolje infrastrukture. Ako povučemo paralelu sa susjednim zemljama, situacija po pitanju infrastrukture nije bolja. Ono što je bolje u Srbiji i Sloveniji su puno veća ulaganja u klubove.
|
Po mnogima najbolji hrvatski odbojkaš svih vremena, Igor Omrčen, proveo je većinu svoje karijere u inozemstvu. Tridesetdevetogodišnjak i dalje aktivno igra, a njegov Split zauzima treće (3.) mjesto u Superligi.
|
Igor Omrčen / Izvor: Instagram
|
ZAKLJUČAK
Stanje u hrvatskoj odbojci nije bajno, ali svega toga svjesni su u Hrvatskom odbojkaškom savezu (HOS). Kako sam predsjednik saveza, Ante Baković, kaže, stanje je daleko od idealnog, ali svakodnevno se radi na poboljšanju, bilo da je riječ o infrastrukturi, bilo o kvaliteti odbojke. Najbolja stvar koja nam se dogodila po pitanju infrastrukture domaćinstvo je Svjetskog rukometnog prvenstva 2009. godine. Tada su izgrađene arene u Zagrebu, Varaždinu, Osijeku, Splitu i Poreču, a upravo te arene predstavljaju veliki boljitak hrvatske sportske infrastrukture. Uz to, nedavno je renoviran Dom odbojke „Bojan Stranić“ koji sada izgleda odlično. Naravno, uz sve pozitivne stvari i dalje prednjače one negativne, ali vjerujemo da će ih narednih godina biti sve manje.
LITERATURA
1. Belić, N., Odbojka, http://www.sportskivodic.com/Odbojka/Odbojka-o-sportu-1.html (17.2.2020.)
2. What is Mintonette?, http://volleyball-side-out.weebly.com/what-is-mintonette.html (18.2.2020.)
Stanje u hrvatskoj odbojci nije bajno, ali svega toga svjesni su u Hrvatskom odbojkaškom savezu (HOS). Kako sam predsjednik saveza, Ante Baković, kaže, stanje je daleko od idealnog, ali svakodnevno se radi na poboljšanju, bilo da je riječ o infrastrukturi, bilo o kvaliteti odbojke. Najbolja stvar koja nam se dogodila po pitanju infrastrukture domaćinstvo je Svjetskog rukometnog prvenstva 2009. godine. Tada su izgrađene arene u Zagrebu, Varaždinu, Osijeku, Splitu i Poreču, a upravo te arene predstavljaju veliki boljitak hrvatske sportske infrastrukture. Uz to, nedavno je renoviran Dom odbojke „Bojan Stranić“ koji sada izgleda odlično. Naravno, uz sve pozitivne stvari i dalje prednjače one negativne, ali vjerujemo da će ih narednih godina biti sve manje.
LITERATURA
1. Belić, N., Odbojka, http://www.sportskivodic.com/Odbojka/Odbojka-o-sportu-1.html (17.2.2020.)
2. What is Mintonette?, http://volleyball-side-out.weebly.com/what-is-mintonette.html (18.2.2020.)
Stručna tajnica Zagrebačkog odbojkaškog saveza Ana Marija Sabljić o infrastrukturi za odbojku u Zagrebu i o budućnosti hrvatske odbojke
Loading...
