Sanatorij Brestovac
Sanatorij Brestovac, autor: Karla Lemaic
Izvor: Medvednica.info
Izvori slike: Pixsell
Autorica: Karla Lemaić
Izvori slike: Pixsell
Autorica: Karla Lemaić
Početkom 20. stoljeća zbog loših higijenskih uvjeta i nerazvijenog zdravstvenog sustava, Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom vladala je sušica (tuberkuloza). Nakon što je poznata zagrebačka glumica koja je glasila i kao najljepša žena u zemlji preminula od bolesti, njezin ljubavnik- ugledni književnik, liječnik, novinar i urednik lista "Obzor"- inicirao je izgradnju lječilišta. Sanatorij Brestovac smješten na sjevernoj strani Medvednice na visini od 840 metara, prvih četrdesetero pacijenata primio je 22. svibnja 1909. Radio je gotovo punih 60 godina i bio je jedino specijalizirano lječilište u ovom dijelu Europe za plućne bolesti. Zbog promjena u zdravstvenom sustavu, zatvara se 1968. i od tada stoji potpuno zapušten i propada.
Vila rebar
Proces gradnje Vile Rebar započet je 1932. godine pod vodstvom poznatog zagrebačkog arhitekta Ivana Zemljaka, jednog od protagonista moderne arhitekture između dva svjetska rata. Svoj završni oblik Vila dobiva nakon Drugog svjetskog rata, a tijekom rata pripadala je ustaškom poglavniku Ante Paveliću, zbog kojeg je i Vila dobila na popularnosti. Pavelić, koji je Vilu Rebar koristio kao privatnu rezidenciju, ispod objekta izgradio je tajne hodnike i bunkere koji su služili njegovo vojsci za vrijeme rata. Poslije Drugog svjetskog rata, služi kao dječje odmaralište i planinarski dom, a krajem 50-ih godina, objekt prelazi u vlasništvo ugostiteljstva „Risnjak“. Godine 1979.,Vila stradava u požaru i gubi svoj prvotni oblik, a jedino što je ostalo je kamena konstrukcija koja se nije mijenjala sve do danas. Devedesetih godina održavana su popularna rave događanja i koncerti, a početkom 2000-ih godina Vila Rebar gubi bilo kakav oblik života, bez ikakve prenamjene ili planova za obnovom.
Danas je vlasnik objekta Gradsko poglavarstvo, vlasnik zemljišta su Hrvatske šume, a objekt i zemljište su pod nadzorom Parka prirode Medvednica.
Danas je vlasnik objekta Gradsko poglavarstvo, vlasnik zemljišta su Hrvatske šume, a objekt i zemljište su pod nadzorom Parka prirode Medvednica.
Tunel sljeme
Tunel Sljeme, autor: Karla Lemaic
Izvori: Medvednica.info, Večernji list, PIXSELL, Canva
Autor: Karla Lemaić
Tunel Sljeme najveći je projekt Grada Zagreba čiji je cilj povezati obje strane Medvednice. To bi se postiglo tunelom čija je dužina trebala doseći i do 6 km. Time bi bio i najduži tunel u Hrvatskoj.
Zamršena povijest
Tunel su počeli graditi ratni zarobljenici u II. sv. ratu u periodu između 1947. i 1952. Ideja je bila spojiti Zagreb u točki kod mjesta Gračani sa Zagorjem kod Pila, no sve je propalo kada su se zaoštrili odnosi između Jugoslavije i SSSR-a koji je zbog toga obustavio slanje strojeva potrebnih za gradnju tunela.
Za tunel su postojale tri različite ideje od najsloženije do najjednostavnije. Najsloženija je tunel u tri cijevi, odnosno dvije jednostrane cijevi s dvije trake i jedna cijev za šinska vozila. Iznos ovog modela bio bi skoro 3 mlrd. kuna. Druga opcija je model s dvije cijevi, jednom cestovnom u dva smjera i jednom za šinska vozila. Trošak ovog modela bio bi jednak trošku Pelješkog mosta- otprilike 2,60 mlrd. kuna. Treći model je ujedno i najjeftiniji, ali na internetu nema točnog podatka o cijeni, a sadržavao bi jednu cestovnu cijev. Zagorska strana je, prema riječima pokojnog gradonačelnika Bandića, zahtijevala jednu cijev za obostrani promet i jednu tramvajsku liniju koja povezuje Zagorje, Trg bana Josipa Jelačića te zračnu luku.
Zamke i Centralni zagrebački prometni prsten
Posljednji projekt napravljen je prije 13 godina, no utvrđeno je da je Medvednica pretrusno područje za gradnju. Iako, priča se da je gradnja tunela počela te da je taj dio potopljen i razrušen.
Osim trusnog područja problem su i prometne gužve koje bi nastale na ulazima tunela. Naime, ulazi bi se nalazili u malim mjestima koji nemaju široke i kvalitetno napravljene ceste. Stoga bi stvarna veličina trase bila otprilike 30 km. Povezali bi se prometni pravci od Mihaljevca do Avenije Gojka Šuška, preko Borongaja do Avenije Grada Gospića te preko Radničke ceste i Save do Vatikanske aleje i Dugava. Produžena Vatikanska aleje išla bi, pak, skroz do Remetinca pa planiranim Jarunskim mostom do Fallerovog šetališta. Nakon toga, prema tom planu, išlo bi se prema Črnomercu, te kroz Müllerov brijeg i Bijenik do Dedića, odakle bi se novim tunelom išlo do Mihaljevca. Sve to činilo bi Centralni zagrebački prometni prsten, a ova zamisao stajala bi 327. mil. eura.
Autor: Karla Lemaić
Tunel Sljeme najveći je projekt Grada Zagreba čiji je cilj povezati obje strane Medvednice. To bi se postiglo tunelom čija je dužina trebala doseći i do 6 km. Time bi bio i najduži tunel u Hrvatskoj.
Zamršena povijest
Tunel su počeli graditi ratni zarobljenici u II. sv. ratu u periodu između 1947. i 1952. Ideja je bila spojiti Zagreb u točki kod mjesta Gračani sa Zagorjem kod Pila, no sve je propalo kada su se zaoštrili odnosi između Jugoslavije i SSSR-a koji je zbog toga obustavio slanje strojeva potrebnih za gradnju tunela.
Za tunel su postojale tri različite ideje od najsloženije do najjednostavnije. Najsloženija je tunel u tri cijevi, odnosno dvije jednostrane cijevi s dvije trake i jedna cijev za šinska vozila. Iznos ovog modela bio bi skoro 3 mlrd. kuna. Druga opcija je model s dvije cijevi, jednom cestovnom u dva smjera i jednom za šinska vozila. Trošak ovog modela bio bi jednak trošku Pelješkog mosta- otprilike 2,60 mlrd. kuna. Treći model je ujedno i najjeftiniji, ali na internetu nema točnog podatka o cijeni, a sadržavao bi jednu cestovnu cijev. Zagorska strana je, prema riječima pokojnog gradonačelnika Bandića, zahtijevala jednu cijev za obostrani promet i jednu tramvajsku liniju koja povezuje Zagorje, Trg bana Josipa Jelačića te zračnu luku.
Zamke i Centralni zagrebački prometni prsten
Posljednji projekt napravljen je prije 13 godina, no utvrđeno je da je Medvednica pretrusno područje za gradnju. Iako, priča se da je gradnja tunela počela te da je taj dio potopljen i razrušen.
Osim trusnog područja problem su i prometne gužve koje bi nastale na ulazima tunela. Naime, ulazi bi se nalazili u malim mjestima koji nemaju široke i kvalitetno napravljene ceste. Stoga bi stvarna veličina trase bila otprilike 30 km. Povezali bi se prometni pravci od Mihaljevca do Avenije Gojka Šuška, preko Borongaja do Avenije Grada Gospića te preko Radničke ceste i Save do Vatikanske aleje i Dugava. Produžena Vatikanska aleje išla bi, pak, skroz do Remetinca pa planiranim Jarunskim mostom do Fallerovog šetališta. Nakon toga, prema tom planu, išlo bi se prema Črnomercu, te kroz Müllerov brijeg i Bijenik do Dedića, odakle bi se novim tunelom išlo do Mihaljevca. Sve to činilo bi Centralni zagrebački prometni prsten, a ova zamisao stajala bi 327. mil. eura.
Vlasništvo pojedinih objekata
Sanatorij Brestovac
|
Medvedgrad
|
Vila Rebar
|
Tunel Sljeme
|