Lepoglava, gradić u Hrvatskom zagorju, smješten na zapadnim rubovima Varaždinske županije, a u podnožju Ivanščice i Ravne gore. Nekoć jedno od središta kulture, čipkarstva i industrije u ovom dijelu Hrvatske, danas poznat gotovo isključivo po – zatvoru. Najvećem u zemlji.
Nasreću ili nažalost, ovisi koga pitate, ali paradoksalno je da možda upravo ta zloglasna Kaznionica u Lepoglavi na neki način drži ovaj grad na životu.
Godine stagnacije, demografskog propadanja, gospodarske zapuštenosti i političkog monopola dovele su u grad osjećaj općeg nezadovoljstva i besperspektivnosti, a koja se posebice očituje među mlađom populacijom. Prošećete li u popodnevnim satima ulicama grada, mogli biste steći dojam da se nalazite u jednom od onih „gradova duhova“ na čuvenoj Route 66, a s obzirom na kronični problem prometne nepovezanosti, možda kroz iduća desetljeća to i ne bude više samo fikcija.
U idućim objavama, proći ćemo kroz nekoliko aspekata života u Lepoglavi (demografija, gospodarstvo, prometna nepovezanost, politika, sport, mladi i društveni život) te dočarati kakva je situacija na tim poljima te zbog čega stanje ubrzano bježi prema točki gdje možda povratka više neće biti.
Nasreću ili nažalost, ovisi koga pitate, ali paradoksalno je da možda upravo ta zloglasna Kaznionica u Lepoglavi na neki način drži ovaj grad na životu.
Godine stagnacije, demografskog propadanja, gospodarske zapuštenosti i političkog monopola dovele su u grad osjećaj općeg nezadovoljstva i besperspektivnosti, a koja se posebice očituje među mlađom populacijom. Prošećete li u popodnevnim satima ulicama grada, mogli biste steći dojam da se nalazite u jednom od onih „gradova duhova“ na čuvenoj Route 66, a s obzirom na kronični problem prometne nepovezanosti, možda kroz iduća desetljeća to i ne bude više samo fikcija.
U idućim objavama, proći ćemo kroz nekoliko aspekata života u Lepoglavi (demografija, gospodarstvo, prometna nepovezanost, politika, sport, mladi i društveni život) te dočarati kakva je situacija na tim poljima te zbog čega stanje ubrzano bježi prema točki gdje možda povratka više neće biti.
|
|
DEMOGRAFIJA
|
Lepoglava prema zadnjem popisu iz 2021. broji 6945 stanovnika u 14 gradskih naselja i 2136 kućanstava, a najveće je naselje Lepoglava s 3400 stanovnika.
Grad kontinuirano bilježi pad stanovnika, no najnoviji podaci iz 2021. godine govore da je taj pad najizraženiji dosad. Naime, Lepoglava je izgubila gotovo 16 posto stanovništva u jednom desetljeću, što je najviše od svih gradova u Varaždinskoj županiji, a od ukupnog broja jedinica lokalne samouprave u županiji (29), samo dvije općine bilježe veći prirodni pad stanovništva u postotku od Lepoglave. Stanovništvo je pretežito starije dobi, a iseljavaju mladi, da li samostalno ili kao obitelji. U 2021. po podacima DZS-a iz Lepoglave je iselilo 157 ljudi, a u proteklih deset godina Lepoglava je samo u odnosu doseljenici-iseljenici u minusu od 428 stanovnika. Što se pak vitalnih statistika tiče, godinama je prisutan prirodni pad, a najizraženiji je bio prošle godine kada je iznosio -78 stanovnika. Tome, doduše treba pripisati i nastalu pandemiju koronavirusa, ali trendovi su zapravo godinama jasni. U prikazanoj infografici broja upisanih u najveću lepoglavsku osnovnu školu također vidimo liniju pada broja upisane djece, uz statističku anomaliju 2017. godine. Za razdoblje od 2006.-2010. te 2010.-14. uzet je prosječni broj upisane djece zaokružen na veću decimalu. Iako gradska uprava dodjeljuje novčane potpore te subvencionira troškove vrtića, školske prehrane, prijevoza i slično, to očito nije samo po sebi dovoljno kako bi se zaustavili negativni demografski trendovi. O uzrocima koji su različite prirode više u idućim objavama. |
PROBLEM SLABE PROMETNE POVEZANOSTI
Prometna nepovezanost također je jedan od dugogodišnjih akutnih problema Lepoglave. Dobar dio lepoglavskih građana radi ili se obrazuje u drugim gradovima, poglavito u Ivancu, Varaždinu i Zagrebu. Dok se s povezanošću unutaržupanijskih linija može biti koliko toliko zadovoljan, iako i tu ima određenih poteškoća, najveći su problemi u povezanosti s glavnim gradom. Ukoliko nemate opciju osobnog automobila, putovanje prema Zagrebu bit će vam zaista ozbiljan pothvat, prije svega dugotrajan.
Iako je cestovna udaljenost svega 80-ak kilometara, putovanje autobilom trajat će minimalno sat i pol, prvenstveno zbog sporih i loših državnih i županijskih cesta. Do izlaska na autoput ili brzu cestu kod Sv. Križa u susjednoj županiji, trebat će vam barem pola sata.
No, automobil je kao što rekoh najmanji problem. Javni prijevoz je zaista ispod svake razine. Jedina direktna linija prema Zagrebu vozi preko Krapinsko-zagorske županije i to isključivo lokalnim cestama, a traje više od 2 sata. Presjedanje preko Varaždina rijetko je poželjna opcija jer ćete vrlo vjerojatno putovati 2-3 sata, a potrošit ćete i ozbiljan novac na autobusnu kartu.
Najgore je ipak, vidi iznenađenja, putovanje Hrvatskim željeznicama. Izravne linije prema Zagrebu nema, dostupno je jedino opet presjedanje preko Varaždina, a koje će u najboljem slučaju trajati 3-4 sata u jednom smjeru.
Građani godinama apeliraju prema gradskoj upravi, no iz grada odgovaraju kako oni čine sve kako bi se situacija poboljšala te navode državne i županijske projekte poput brze ceste ili nove brze pruge, no ti projekti već su godinama na čekanju. Objetkivno je reći kako je teško od čelnih ljudi grada očekivati da sami izguraju ovakve projekte, no ljuti činjenica što se nije pokazala volja da se građanima olakša kroz mehanizme kojima grad raspolaže, poput subvencija zaposlenim građanima i studentima, razgovora s autobusnim prijevoznicima i slično.
Ovakvo stanje dugoročno šteti i demografskoj slici Lepoglave, jer bez mobilnosti radnika i građana kojima je kvaliteta i priuštivost svakodnevnog prijevoza od iznimne važnosti, teško je očekivati njihov dugoročni ostanak u Lepoglavi. Pogotovo uzevši u obzir činjenicu kako su mogućnosti zaposlenja i pronalaska zadovoljavajućeg radnog mjesta u Lepoglavi iz godine u godinu sve manje, a o tome više u nastavku.
Iako je cestovna udaljenost svega 80-ak kilometara, putovanje autobilom trajat će minimalno sat i pol, prvenstveno zbog sporih i loših državnih i županijskih cesta. Do izlaska na autoput ili brzu cestu kod Sv. Križa u susjednoj županiji, trebat će vam barem pola sata.
No, automobil je kao što rekoh najmanji problem. Javni prijevoz je zaista ispod svake razine. Jedina direktna linija prema Zagrebu vozi preko Krapinsko-zagorske županije i to isključivo lokalnim cestama, a traje više od 2 sata. Presjedanje preko Varaždina rijetko je poželjna opcija jer ćete vrlo vjerojatno putovati 2-3 sata, a potrošit ćete i ozbiljan novac na autobusnu kartu.
Najgore je ipak, vidi iznenađenja, putovanje Hrvatskim željeznicama. Izravne linije prema Zagrebu nema, dostupno je jedino opet presjedanje preko Varaždina, a koje će u najboljem slučaju trajati 3-4 sata u jednom smjeru.
Građani godinama apeliraju prema gradskoj upravi, no iz grada odgovaraju kako oni čine sve kako bi se situacija poboljšala te navode državne i županijske projekte poput brze ceste ili nove brze pruge, no ti projekti već su godinama na čekanju. Objetkivno je reći kako je teško od čelnih ljudi grada očekivati da sami izguraju ovakve projekte, no ljuti činjenica što se nije pokazala volja da se građanima olakša kroz mehanizme kojima grad raspolaže, poput subvencija zaposlenim građanima i studentima, razgovora s autobusnim prijevoznicima i slično.
Ovakvo stanje dugoročno šteti i demografskoj slici Lepoglave, jer bez mobilnosti radnika i građana kojima je kvaliteta i priuštivost svakodnevnog prijevoza od iznimne važnosti, teško je očekivati njihov dugoročni ostanak u Lepoglavi. Pogotovo uzevši u obzir činjenicu kako su mogućnosti zaposlenja i pronalaska zadovoljavajućeg radnog mjesta u Lepoglavi iz godine u godinu sve manje, a o tome više u nastavku.
|
|
Izvor fotografija: http://www.vlaki.com/index.php?/category/2930, vlastita arhiva
GOSPODARSTVO ili kako pronaći posao u lepoglavi?
Gospodarstvo u Lepoglavi zapravo već godinama stagnira ili nazaduje. Primjetan je umjereni porast uslužnih djelatnosti poput trgovina, frizerskih salona, kladionica ili pokojeg restorana, no kada govorimo o industriji i proizvodnji, ona je gotovo nepostojeća. Uzgred budi rečeno, nedavno je zatvoren i jedan jedini kiosk koji je radio u gradu, pa tako oko 7 tisuća Lepoglavčana po tu uslugu moraju u – Ivanec.
No, vratimo se na industriju. Kao što je bio slučaj s mnogim drugim gradovima i mjestima u Hrvatskoj, 90-ih se u sklopu pretvorbe i privatizacije zatvarao i odlazio u stečaj veliki broj tvornica, pa tako i u Lepoglavi. Od predratnih 15-ak tvornica koje su redovno poslovale i zapošljavale tisuće ljudi, danas u samoj Lepoglavi postoji njih petero. Često su to industrije stranih vlasnika, poput asfaltne baze ili tvornice stiropora, koje ničime zapravo ne doprinose lepoglavskom gospodarstvu ili građanima u smislu poboljšanja ili olakšavanja svakodnevnih života. Najporaznija statistika je zapravo ta što u svim tim tvornicama zajedno ne radi više od 50-ak ljudi, a njihove nadnice su sramotno niske, često na samom minimalcu ili neznatno više od toga.
To sve naravno ne ostavlja veliku perspektivu mladim ljudima koji tek stupaju u svijet rada i koji planiraju zasnivati obitelj ili možda živjeti u svom rodnom mjestu. Vrlo jednostavno, čak i ukoliko uspiju u pronalasku posla, plaće koje bi im bile ponuđene su jednostavno premale za normalan život u njihovim očima, a spomenute demografske mjere koje Grad dodjeljuje nisu same po sebi dovoljne.
S time dolazimo do pitanja ovisnosti Lepoglave o instituciji po kojoj je i najpoznatija među običnim ljudima, a to je Kaznionica. Ovisnosti zato što je u ovoj, moglo bi se reći najvećoj lepoglavskoj „firmi“, zaposleno preko 300 ljudi, velikom većinom s lepoglavskog područja. Kaznionica u Lepoglavi, osim što zapošljava toliki broj radnika, istovremeno i posjeduje znatan dio državnog zemljišta diljem Lepoglave, što proširuje njezin utjecaj, a nerijetko stvara i probleme u funkcioniranju udruga i drugih djelatnosti na području grada.
Uzevši u obzir činjenicu da Kaznionica obavlja širi broj djelatnosti osim samog zatvorskog sustava (ugostiteljstvo, smještaj, proizvodni odjeli, vinogradarstvo, poljoprivreda i slično), priliku za zaposlenje ovdje traže ljudi iz Lepoglave i to svakakvih zanimanja i obrazovanja. Kaznionica je svojevrsno utočište za Lepoglavčane koji ne mogu pronaći posao u struci, a s druge strane iz raznih razloga nisu voljni ili u mogućnosti potražiti posao u nekoj drugoj sredini.
Ipak se i ta situacija posljednjih godinama mijenja. Kako nam kaže jedna od zaposlenica Kaznionice koja je za ovu prigodu željela ostati anonimna, zbog relativno niskih plaća za početnike te poprilično stresnih uvjeta rada (rad sa zatvorenicima), ni zaposlenje u lepoglavskoj kaznionici nije više toliko poželjno kao nekad. Odlascima u mirovinu starijih zaposlenika njihova se mjesta ne popunjavaju ravnomjerno, pa tako i u ovoj instituciji broj zaposlenih godinama pada.
Lepoglavsko gospodarstvo definitivno nije u zadovoljavajućoj situaciji, a mogućnosti zaposlenja sve su manje. Problem je to koji ponajviše ima utjecaj na demografiju te na samu opstojnost ovog mjesta u budućnosti, pa se stoga jedino možemo nadati kako će u idućim godinama takve prilike ipak biti povoljnije.
No, vratimo se na industriju. Kao što je bio slučaj s mnogim drugim gradovima i mjestima u Hrvatskoj, 90-ih se u sklopu pretvorbe i privatizacije zatvarao i odlazio u stečaj veliki broj tvornica, pa tako i u Lepoglavi. Od predratnih 15-ak tvornica koje su redovno poslovale i zapošljavale tisuće ljudi, danas u samoj Lepoglavi postoji njih petero. Često su to industrije stranih vlasnika, poput asfaltne baze ili tvornice stiropora, koje ničime zapravo ne doprinose lepoglavskom gospodarstvu ili građanima u smislu poboljšanja ili olakšavanja svakodnevnih života. Najporaznija statistika je zapravo ta što u svim tim tvornicama zajedno ne radi više od 50-ak ljudi, a njihove nadnice su sramotno niske, često na samom minimalcu ili neznatno više od toga.
To sve naravno ne ostavlja veliku perspektivu mladim ljudima koji tek stupaju u svijet rada i koji planiraju zasnivati obitelj ili možda živjeti u svom rodnom mjestu. Vrlo jednostavno, čak i ukoliko uspiju u pronalasku posla, plaće koje bi im bile ponuđene su jednostavno premale za normalan život u njihovim očima, a spomenute demografske mjere koje Grad dodjeljuje nisu same po sebi dovoljne.
S time dolazimo do pitanja ovisnosti Lepoglave o instituciji po kojoj je i najpoznatija među običnim ljudima, a to je Kaznionica. Ovisnosti zato što je u ovoj, moglo bi se reći najvećoj lepoglavskoj „firmi“, zaposleno preko 300 ljudi, velikom većinom s lepoglavskog područja. Kaznionica u Lepoglavi, osim što zapošljava toliki broj radnika, istovremeno i posjeduje znatan dio državnog zemljišta diljem Lepoglave, što proširuje njezin utjecaj, a nerijetko stvara i probleme u funkcioniranju udruga i drugih djelatnosti na području grada.
Uzevši u obzir činjenicu da Kaznionica obavlja širi broj djelatnosti osim samog zatvorskog sustava (ugostiteljstvo, smještaj, proizvodni odjeli, vinogradarstvo, poljoprivreda i slično), priliku za zaposlenje ovdje traže ljudi iz Lepoglave i to svakakvih zanimanja i obrazovanja. Kaznionica je svojevrsno utočište za Lepoglavčane koji ne mogu pronaći posao u struci, a s druge strane iz raznih razloga nisu voljni ili u mogućnosti potražiti posao u nekoj drugoj sredini.
Ipak se i ta situacija posljednjih godinama mijenja. Kako nam kaže jedna od zaposlenica Kaznionice koja je za ovu prigodu željela ostati anonimna, zbog relativno niskih plaća za početnike te poprilično stresnih uvjeta rada (rad sa zatvorenicima), ni zaposlenje u lepoglavskoj kaznionici nije više toliko poželjno kao nekad. Odlascima u mirovinu starijih zaposlenika njihova se mjesta ne popunjavaju ravnomjerno, pa tako i u ovoj instituciji broj zaposlenih godinama pada.
Lepoglavsko gospodarstvo definitivno nije u zadovoljavajućoj situaciji, a mogućnosti zaposlenja sve su manje. Problem je to koji ponajviše ima utjecaj na demografiju te na samu opstojnost ovog mjesta u budućnosti, pa se stoga jedino možemo nadati kako će u idućim godinama takve prilike ipak biti povoljnije.
POLITIKA: INTERVJU S OPORBENIM VIJEĆNIKOM
Lepoglava je status grada dobila 1997. godine, a od tada je promijenila samo tri gradonačelnika. Nakon kratkih mandata Milana Žulića i Nade Zver, od 2005. pa sve do danas gradonačelnik je inženjer drvne industrije Marijan Škvarić (HNS). Trenutno obnaša peti uzastopni mandat na čelu grada, a mišljenja o njemu svakojaka su ako pitate građane. Kritičari mu zamjeraju dugogodišnju stagnaciju i devastaciju grada, demografsko propadanje, uhljebljivanje, korištenje javnih institucija za svoju političku korist, širenje svoje klike na gotovo sva područja društvenog života itd. Oni koji mu daju za pravo kažu da Lepoglava nikada nije izgledala ljepše, da je to grad za primjer drugima te grad po mjeri čovjeka.
Kroz dosadašnje objave objašnjavali smo i opisivali stanje u gradu, a vidljivo će to biti i u idućim nastavcima pa stoga nema potrebe da se sami osvrćemo na rad i politiku gradonačelnika, podaci su ipak puno egzaktniji i govore više. Stoga smo porazgovarali s oporbenim gradskim vijećnikom HSS-a, Željkom Šoštarićem, dugogodišnjim kritičarom gradonačelnika Škvarića te njegovim glavnim protukandidatom na proteklim dvama izborima, na kojima je oba puta tijesno poražen.
Gospodine Šoštarić, hvala vam na izdvojenom vremenu i za početak, kako biste vi opisali trenutno stanje u Lepoglavi?
Prije svega, Lepoglava je nažalost već dugo vremena u dubokoj krizi na svim razinama, propadamo i demografski i gospodarski i društveno. Mladi odlaze, stari umiru i taj osjećaj da u ovom gradu više nema perspektive je nažalost sve jači.
Zbog čega to mislite i koji su uzroci tome?
To pokazuje zdravi razum i svi relevantni podaci. Definitivno, sadašnji gradonačelnik je najslabija karika. Treba mijenjati vlast i to što prije. Ostanak na vlasti sadašnje garniture znači samo produžetak ove agonije koja nas je dovela do toga da je Lepoglava pretvorena u depresivno mjesto u kojemu se vidi da gospodarski tokovi uopće ne kolaju. To je prestrašno za naš grad.
Ipak, taj gradonačelnik je pet puta zaredom osvajao mandat, a posljednja dva puta upravo protiv vas. Kako to objašnjavate, kao i svoj poraz u dva navrata?
Nažalost, kada ste toliko dugo na vlasti, izgubite pojam s realnošću. Hobotnica i korijenje koje je gospodin Škvarić pustio toliko su duboki i jaki da je vrlo teško poraziti jednog takvog političara. Nije to samo specifičnost Lepoglave, već i drugih gradova i općina u Hrvatskoj. Zagreb je najbolji primjer, a što se tiče mojeg poraza, kao legalist prihvaćam izbornu volju građana i to je sve što imam za reći.
Koji su ključni problemi koji tište ovaj grad?
Kao što sam već rekao, odlazak mladih i politika koja razara ovo mjesto. Primjer je i slučaj s pitkom vodom i VARKOM-om, gdje imate slučaj da gradonačelnik doslovno pristaje da se privatnoj firmi prepuste svi naši lokalni vodovodi , a koji bi u pitanje mogao dovesti opskrbu i kvalitetu pitke vode koju Lepoglavačani koriste. Imate i primjer TKIC-a, kroz sve protekle godine naši su vijećnici na sjednicama Gradskog vijeća Lepoglave puno puta upozoravali da nije prihvatljiva politika aktualnog gradonačelnika koji već niz godina iz gradskog proračuna „upumpava“ ogromna financijska sredstva za rad TKIC-a. Kad se sve zbroji, riječ je o silnim novcima građana koji omogućuju eliti na čelu s direktorom da ubire velike plaće za rad čiji je i kvaliteta i kvantiteta i više nego upitna. Imate i pitanje sportske infrastrukure te sportskih klubova koji propadaju, a opet zbog jednih te istih ljudi koji godinama vladaju poput voždova, kojima nitko ništa ne može. Puno je tu problema.
Na koji način je uopće moguće zadržati mlade u Lepoglavi?
Pa prije svega kroz politiku zapošljavanja. Ona nije jednostavna, ali je ostvariva i temelji se na razvoju gospodarskih prilika, koje su trenutno nepostojeće. Moje osobno mišljenje je da razlog stagnacije nije od jučer. On traje već 16 godina, točno onoliko koliko je sadašnji gradonačelnik na vlasti. A zašto? Zato jer je gradskim razvojnim planom razvoj Lepoglave od samog početka postavljen krivo. Dakle, da pojasnim. Sadašnji gradonačelnik sa svojim suradnicima zacrtao je da će se razvoj Lepoglave temeljiti na turizmu. To je bila katastrofalna pogreška. Svoj razvoj na turizmu mogu bazirati jedan Dubrovnik, Split, Pula, primorski gradovi, jedne Varaždinske Toplice koje imaju lječilište, ali Lepoglava – ne može. Za razvoj turizma nije dovoljna čipka i posjet crkvi i pavlinskom samostanu. To ne može biti glavni razvojni pravac, to može biti nešto što je dobrodošlo i što je dodana vrijednost, ali nikako ne može biti glavno. Glavni razvojni pravac Lepoglave treba biti razvoj malog i srednjeg poduzetništva. Tu treba baciti sve svoje snage, kapacitete i resurse. Od poduzetništva, zapošljavanja, otvaranja novih radnih mjesta – otuda sve polazi. Sve drugo potpuno je pogrešno i zato i jesmo tu gdje jesmo.
Kritični ste i prema modelu funkcioniranja TKIC-a (Turističko-kulturni informativni centar)?
Tako je. TKIC je sada rashod i trošak, a može postati prihod, tj. može postati profitabilan. TKIC se mora kvalitetno kadrovski ekipirati i mora biti na raspolaganju domaćim poduzetnicima, da za njih kreira i kandidira projekte na razne natječaje na unapređenje poslovanja koji se raspisuju na razini EU i nacionalnih fondova.
Mislite li da građani dijele vaša razmišljanja?
Nadam se, jer ovo stanje više nije moguće održavati. Treba nam svima skupa malo hrabrosti, ja još uvijek vjerujem da Lepoglava ima budućnost, ali neke stvari se moraju početi mijenjati.
DRUŠTVENI ŽIVOT I TURISTIČKI POTENCIJAL
Ako bi danas pitali generacije naših roditelja o društvenom životu u Lepoglavi, dobili biste odgovor u obliku uzdaha ispunjenog nostalgijom. Jer Lepoglava je u 80-im, pa i u 90-im godinama prošlog stoljeća bila jedan od centara dobrih provoda i zabava u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, uz često organizirane zabave i ispunjene disko klubove.
Danas pak Lepoglava ima svega dva kafića koja rade poslije ponoći, a oba su vrlo malenog prostora i rijetko ćete tamo vidjeti mlade ljude vikendima. Unatoč bogatim otvorenim prostorima, zelenim površinama, parkovima i igralištima, ni ljeti ponuda nije pretjerano atraktivna. Ipak, uz kratku manifestaciju Lepoglavski dani koja više sliči nekoj seoskoj zabavi, mladi iz udruge NUM (Nezavisna udruga mladih) posljednjih se godina brinu da Lepoglava ima barem jedan zanimljiv i privlačan događaj ljeti, a to je Jailhouse festival koji organiziraju gotovo sami, uz skromnu potporu grada. O samoj udruzi nešto kasnije.
Lepoglava posjeduje i veliki turistički potencijal, koji je ipak samo djelomično iskorišten. Lepoglavska čipka (festival čipke u rujnu), crkva i pavlinski samostan, Gaveznica (nalazište dragog kamena ahata). Sportske aktivnosti su također dostupne, no sama infrastruktura je u vrlo lošem stanju i gotovo se ne obnavlja, makar sportaši već godinama apeliraju na rješavanje tog problema.
Smještajni kapaciteti poprilično su skromni i zahtijevaju povećanje, čime Lepoglava, unatoč ogromnim turističkim kapacitetima (položaj, kultura, aktivni odmor) zapravo kaska za ostalim mjestima u ovom dijelu zemlje.
Danas pak Lepoglava ima svega dva kafića koja rade poslije ponoći, a oba su vrlo malenog prostora i rijetko ćete tamo vidjeti mlade ljude vikendima. Unatoč bogatim otvorenim prostorima, zelenim površinama, parkovima i igralištima, ni ljeti ponuda nije pretjerano atraktivna. Ipak, uz kratku manifestaciju Lepoglavski dani koja više sliči nekoj seoskoj zabavi, mladi iz udruge NUM (Nezavisna udruga mladih) posljednjih se godina brinu da Lepoglava ima barem jedan zanimljiv i privlačan događaj ljeti, a to je Jailhouse festival koji organiziraju gotovo sami, uz skromnu potporu grada. O samoj udruzi nešto kasnije.
Lepoglava posjeduje i veliki turistički potencijal, koji je ipak samo djelomično iskorišten. Lepoglavska čipka (festival čipke u rujnu), crkva i pavlinski samostan, Gaveznica (nalazište dragog kamena ahata). Sportske aktivnosti su također dostupne, no sama infrastruktura je u vrlo lošem stanju i gotovo se ne obnavlja, makar sportaši već godinama apeliraju na rješavanje tog problema.
Smještajni kapaciteti poprilično su skromni i zahtijevaju povećanje, čime Lepoglava, unatoč ogromnim turističkim kapacitetima (položaj, kultura, aktivni odmor) zapravo kaska za ostalim mjestima u ovom dijelu zemlje.
VOX POPULI
Naš sugovornik Vjekoslav zakoračio je u deveto desetljeće života, a pravi je svjedok vremena kada pričamo o povijesti Lepoglave. Umirovljeni je medicinski tehničar, a njegovo djelovanje na području Lepoglave impresivno je. Jedan je od osnivača udruge dobrovoljnih darivatelja krvi, sudjelovao je u osnivanju nogometnog kluba, limene glazbe, raznih društvenih udruga i slično. Počasni je predsjednik Nogometnog kluba Lepoglava te dobitnik gradske nagrade za životno djelo.
Smatra kako je današnji problem Lepoglave nedostatak sinergije između gradskih vlasti, kaznionice i industrijskog sektora, što je kako kaže u njegovo vrijeme bio najvažniji faktor razvoja i života Lepoglave.“S obzirom da je Lepoglava prepuna zemljišta kaznionice, ona je bila središte kulturnog i društvenog života, no za razliku od danas, upravi je tada bilo stalo do prosperiteta grada, a danas su svi u svađi pa tako imate zapuštena zemljišta i tvornice.“ Gradska vlast izgleda nema baš sluha za probleme građana.
Žao mu je zbog toga, jer ističe da je Lepoglava grad bogate i slavne povijesti te je nekad bila cijenjena u cijeloj sjeverozapadnoj Hrvatskoj zbog svoje raznovrsnosti, mada je još od kraja 19. stoljeća do danas, bila najpoznatija po zatvoru. Opet ističe kako to nije nužno negativna stvar, kao što je bilo vidljivo u prošlosti.
S posebnom pak emocijom priča o osnivanju i povijesti nogometnoga kluba kao nekad centralnog mjesta okupljanja, čiji je jedan od osnivača, a danas počasni predsjednik. „Jezgro novoosnovanog Kluba činili su radnici Lepe čiji je pogon bio u blizini igrališta na kojem klub i danas igra svoje utakmice. Igrači su se presvlači u prostorijama tvornice Lepe, još jednog bisera koji je danas na izdahu. Kad je bila neka važnija utakmica, direktor Lepe naredio je radnicima da idu na utakmicu i navijaju tako da je tada na utakmicama bilo puno publike koja je i inače u većem broju nego danas pratila domaće utakmice. Aut linija bila je nekad uz samu “štreku” (tračnice). Igralište se nije imalo kamo širiti pa je pomaknuto korito rijeke Bednje koje je nekad prolazilo područjem gdje se danas nalazi asfaltirano igralište, a kako bi se dobio potreban prostor. Na pomicanju korita radili su zatvorenici iz Kaznionice u Lepoglavi, a koji su itekako zaslužni da Lepoglava ima i sportski centar, koji nije u baš najboljem stanju i treba mu remont.“
Nije jedan od onih koji kažu „da je prije sve bilo bolje“, no sa sjetom se prisjeća svojim mladenačkih dana i smatra kako Lepoglavi danas najviše nedostaje – života. „Prije bilo puno više ljudi ovdje, na ulici, po cesti, na igralištima more djece, pune tvornice radnika, mladi su uživali, stariji su radili, ali mogu reći da je sve bilo nekako puno bezbrižnije.“
Lepoglavu danas ne doživljava previše katastrofično, no naglašava da se može bolje. „Mislim da gradonačelnik radi koliko može, ali sigurno da bi bilo bolje da mladi ne odlaze, da se mogu zaposliti doma, da je atmosfera ljepša. No, ja sam sretan što živim ovdje.“
Smatra kako je današnji problem Lepoglave nedostatak sinergije između gradskih vlasti, kaznionice i industrijskog sektora, što je kako kaže u njegovo vrijeme bio najvažniji faktor razvoja i života Lepoglave.“S obzirom da je Lepoglava prepuna zemljišta kaznionice, ona je bila središte kulturnog i društvenog života, no za razliku od danas, upravi je tada bilo stalo do prosperiteta grada, a danas su svi u svađi pa tako imate zapuštena zemljišta i tvornice.“ Gradska vlast izgleda nema baš sluha za probleme građana.
Žao mu je zbog toga, jer ističe da je Lepoglava grad bogate i slavne povijesti te je nekad bila cijenjena u cijeloj sjeverozapadnoj Hrvatskoj zbog svoje raznovrsnosti, mada je još od kraja 19. stoljeća do danas, bila najpoznatija po zatvoru. Opet ističe kako to nije nužno negativna stvar, kao što je bilo vidljivo u prošlosti.
S posebnom pak emocijom priča o osnivanju i povijesti nogometnoga kluba kao nekad centralnog mjesta okupljanja, čiji je jedan od osnivača, a danas počasni predsjednik. „Jezgro novoosnovanog Kluba činili su radnici Lepe čiji je pogon bio u blizini igrališta na kojem klub i danas igra svoje utakmice. Igrači su se presvlači u prostorijama tvornice Lepe, još jednog bisera koji je danas na izdahu. Kad je bila neka važnija utakmica, direktor Lepe naredio je radnicima da idu na utakmicu i navijaju tako da je tada na utakmicama bilo puno publike koja je i inače u većem broju nego danas pratila domaće utakmice. Aut linija bila je nekad uz samu “štreku” (tračnice). Igralište se nije imalo kamo širiti pa je pomaknuto korito rijeke Bednje koje je nekad prolazilo područjem gdje se danas nalazi asfaltirano igralište, a kako bi se dobio potreban prostor. Na pomicanju korita radili su zatvorenici iz Kaznionice u Lepoglavi, a koji su itekako zaslužni da Lepoglava ima i sportski centar, koji nije u baš najboljem stanju i treba mu remont.“
Nije jedan od onih koji kažu „da je prije sve bilo bolje“, no sa sjetom se prisjeća svojim mladenačkih dana i smatra kako Lepoglavi danas najviše nedostaje – života. „Prije bilo puno više ljudi ovdje, na ulici, po cesti, na igralištima more djece, pune tvornice radnika, mladi su uživali, stariji su radili, ali mogu reći da je sve bilo nekako puno bezbrižnije.“
Lepoglavu danas ne doživljava previše katastrofično, no naglašava da se može bolje. „Mislim da gradonačelnik radi koliko može, ali sigurno da bi bilo bolje da mladi ne odlaze, da se mogu zaposliti doma, da je atmosfera ljepša. No, ja sam sretan što živim ovdje.“
POZITIVNA PRIČA: NUM
Jedan od najpozitivnijih aspekata Lepoglave je Nezavisna udruga mladih, koja već godinama okuplja mlade sa šireg područja grada te se trudi da, usprkos čestoj nezainteresiranosti gradskih vlasti, bude na korist mladoj populaciji kroz organizaciju različitih društvenih događanja, festivala, kvizova, edukacija i slično. Program i rad udruge predstavila nam je predsjednica NUM-a, Tanja Mravlinčić:
„Ideja o osnivanju udruge (odnosno organizacije) koja bi omogućila mladima da se bave samim sobom i rješavanjem svojih problema krenula je još 2002., kako bi se poboljšali uvjeti života mladih ljudi na području grada Lepoglave. Vodimo se vrijednostima transparentnosti, timskog rada, zajedništva, aktivizma, uključenosti i ravnopravnost. Slušamo mlade, njihove potrebe i probleme, njihove prijedloge i ideje na temelju kojih radimo za njihovu dobrobit, razvoj i ostvarenje njihovih potencijala, aktivni angažman u zajednici, poticanje pozitivnih promjena u zajednici te održivost zajednice i društva kojega su temelj. I ono što je ključno, kroz naš centralni događaj, a to je Jailhouse festival u kolovozu svake godine, pružamo priliku svima koji nas posjete da kvalitetno provedu djelić kolovoza inspiriran kulturom, zabavom, sportom i svime onime što mlade potiče na aktivizam i kvalitetno provođenje slobodnog vremena.“
I iako se većina Lepoglavčana može složiti sa činjenicom da Lepoglava svakim danom sve više nazaduje, da mladi odlaze, a života je sve manje, ono što daje nadu u bolje sutra su upravo njezini ljudi. Mladi koji se bore protiv ovakvog stanja i pojedinci koji se na svoju ruku te unatoč tromom sustavu trude kako bi odluka o ostanku i životu u Lepoglavi ipak imala smisla.