Napisali: Marina Malenica, Silvestar Filić i Alen Putnik
Suludo. Tako je predsjednik udruge Prijatelji životinja Luka Oman opisao situaciju u kojoj smo se našli, kada je riječ o praksama stočarske industrije i kako one utječu na okoliš. Oko cijele te priče vrti se jako velik novac, a osim predstavnika industrije i političara ona uključuje cijeli niz dionika poput lobista, koji ne žele da se priča kako proizvodnja namirnica dobivenih od životinja utječe na klimatske promijene.
Mnogi ipak ne mogu zamisliti svoju prehranu bez mesa. Postoji li mogućnost da se ono uzgaja na ekološki prihvativ način te kakvo je stanje u svijetu, a kakvo u Hrvatskoj i zašto se baš svi slažu da ne iskorištavamo mogućnosti koje nam se pružaju? Razgovarali smo o tome sa stručnjacima, ali i farmerima.
Foto: OPG Franja/ Autor: OPG Franja
(Ne)isplativost
Vlasnik tri ekološke farme Željko Franja vrlo jednostavno nam je objasnio da se ekološki uzgoj većini uzgajivača u Hrvatskoj - ne isplati. Tako je jer proizvodnja ekoloških proizvoda ovisi o standardu građana. „Trenutno s još jednim proizvođačem sličnih gabarita mogu pokriti potrebe za ekološkim uzgojem životinjskih proizvoda cijele Hrvatske“, kazao je Franja, kojeg smo posjetili na farmi gdje ima oko 400 kokoši i 700 pilića.
Na dugoj farmi ima još 100 svinja, a bavi se i ekološkim uzgojem voća i povrća. Ekološki uzgoj zahtjeva da se pazi na mnogo detalja, a na njega se odlučio u razgovoru s projektantskim uredom. Tako su od ideje kokošinjca stvorili dodanu vrijednost.
Na dugoj farmi ima još 100 svinja, a bavi se i ekološkim uzgojem voća i povrća. Ekološki uzgoj zahtjeva da se pazi na mnogo detalja, a na njega se odlučio u razgovoru s projektantskim uredom. Tako su od ideje kokošinjca stvorili dodanu vrijednost.
Foto: Željko Franja/ Autor: Marina Malenica
Njegov „Kokošvaroš“ smješten je u Samoborskom naselju Rakov potok. „Do 1992. je bilo normalno da svatko tu na selu ima najmanje dvije krave, 20 pilića, pet pura, pet raca i pet guska, a nakon toga je sve naglo nestalo. Ja sam se u svojoj 35. godini ponovno prihvatio toga“, rekao je Franja.
Foto: Kokošvaroš/ Autor: OPG Franja
Kad je prve kokoši doveo na svoju zemlju shvatio je da se one boje zelene trave i sunca. Zapitao se koliko njihova jaja mogu biti prirodna kada sunčano nebo praktički nisu vidjele. „To je bio moj okidač da ne odustajem od ekološkog uzgoja“, rekao je Franja.
Prema normama Europske unije prije su se kokoši sa 16 tjedana dovodile na farmu. Ekološka jaja bi počele nesti u 20 tjednu. „Mojima je trebalo čak mjesec dana da se adaptiraju“, kazao je Franja.
Norme predviđaju u kakvim uvjetima životinje moraju živjeti. One u prirodi spavaju na granama drveća pa je određeno pod kojim nagibom moraju biti njihove nastambe. Bitno je i koliko natkrivenog prostora imaju, koliko gnijezda im treba za nošenje jaja i čime ih treba hraniti.
Foto: Ekološka proizvodnja jaja/ Autor: OPG Franja
„Svaka mora imati šest kvadrata prostora tako da ih na 2.500 četvornih metara možemo imati 400 i ni kokicu više“, rekao je Franja. Projektanti su EU odredbe uskladili s njegovim potrebama i iskustvom te su zajedno došli na prirodniji način koji podsjeća na „onaj istinski stari uzgoj“.
O ovom problemu također smo razgovarali s višim znanstvenim suradnikom i stručnjakom za održivi razvoj Draženom Šimlešom koji smatra da bi se sve zemlje trebale što više okrenuti potrošnji domaćih proizvoda.
Foto: dr. sc. Dražen Šimleša/ Autor: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
To ne znači da treba prekinuti globalnu trgovinu, ali svaka država bi trebala prema svojim potencijalima lokalizirati svoju proizvodnju i potrošnju. Stanje u kojem je svijet živio zadnjih 40 godina nas je dovelo do ugrožavanja našeg opstanka na planetu, smatra. To se mora promijeniti. „Apsurdno je da nam je jeftinije kupiti krumpir koji je putovao 5.000 kilometara nego od susjeda preko plota“, rekao je Šimleša.
Trend konzumacije mesa i mliječnih obroka koji se nametnuo iz SAD- a više nije održiv. Nemamo toliko plodnih površina, a stvaramo ogromne nejednakosti u svijetu i ekološki otisak koji je nemoguće ignorirati.
„Ne kažem da se trebamo vratiti na standarde moje bake kad se meso jelo za praznike i možda jednom tjedno, ali hranu treba učiniti raznolikijom i sezonskom“, objasnio je. Tako bi farme koje poštuju okoliš i stavljaju fokus na zdravlje tla mogle biti održive. Nakon ovakve transformacije stočarstva meso će biti izrazito kvalitetno i zdravo, ali sigurno ga nećemo konzumirati često kao danas, smatra.
Hrvatskoj je, slažu se naši sugovornici, najveća prepreka što ne koristi vlastiti potencijal. Gledajući indikator bogatstva i bioraznolikosti koji u svijetu prosječno iznosi 1.5, ona se može usporediti s nekim latinoameričkim državama. „Naš biokapacitet je gotovo duplo veći od svjetskog“, kazao je Šimleša i dodao da je nekorištenje tog bogatstva najveći nedostatak koji imamo. Uz to smatra da ako farma želi biti održiva mora paziti da nema preveliki biološki otisak.
Postoji li uopće izbor?
Iako stavovi da je ekološki uzgoj moguć postoje, Prijatelji životinja ističu da niti to nije dovoljno dobra opcija. Predsjednik udruge Luka Oman smatra da je ispravna opcija prebaciti se na biljnu prehranu. Slaže se da je utjecaj stočarske industrije prvenstveno ekološki problem i napominje da se udruge za zaštitu okoliša ne žele miješati zbog pritiska, ali i zato što ni sami nisu vegani. „To je kao da kažem da mi se još ne da razvrstavati otpad pa neću pričati o tome, a mislim da je upravo to bitno. Moramo o tome razgovarati. Licemjerno je, ali moramo od nekud početi“, rekao je Oman.
Foto: Luka Oman/ Autor: Prijatelji životinja
U ovakvom okruženju građani ne mogu napraviti informiranu odluku o svojoj prehrani. Izbor postoji, smatra Oman, jedino ako su izbori na kojima postoji jedna opcija legitimni.
Treba dodati i da je stočarstvo danas najjača agrikulturna industrija Sjedinjenih Američkih Država. Da žele ušutkati one koji su za slobodu informacija pokazao je slučaj iz 1996. godine. Tada su se uzgajivači suočili s milijunskim gubitcima nakon što je Oprah Winfrey u svojoj emisiji pričala o epidemiji kravljeg ludila. Primjer je važan jer pokazuje koliko je teško u javnosti govoriti protiv tako velike industrije.
Kravlje ludilo je tada doseglo vrhunac širenja u Velikoj Britaniji, a riječ je o bolesti koje se pojavila jer su uzgajivači svoje krave hranili neiskorištenim ostacima kravljeg mesa. Kada je gost emisije izjavio da bi bolest opasna i za ljude mogla biti prisutna u SAD- u, Winfrey je komentirala da više nikad neće jesti burgere. Uzgajivači stoke ubrzo su ju tužili za klevetu tvrdeći da je voditeljica showa iskoristila svoj utjecaj da im naudi.
Winfrey je obranila svoju slobodu govora, a kravlje meso je nekoliko godina nakon toga ponovno postalo sigurno za ljude. Međutim, istim je ostalo tretiranje muzara. Da bi što prije počele davati mlijeko ljudi ih još uvijek hrane njima neprirodnom hranom, istaknuo je Oman. Dok krava u prirodi daje najviše pet litara mlijeka za potrebe svog mladog, na farmama muzare dnevno daju 50 litara.
Foto: Luka Oman/ Autor: Prijatelji životinja
Zemlja koju zauzimaju životinje u uzgoju samo jedan je od ekoloških problema. Uzgoj stoke zauzima 80 posto površine koju svijet koristi za poljoprivredu. Pritom se svake godine na farmama ubije 10 puta više životinja nego što na Zemlji ima ljudi. Tolika količina životinja zauzima ogroman prostor, a za njihovu prehranu krči se velik broj šumskih površina. „Ljudi misle da se šume konstantno sijeku za proizvodnju namještaja, ali to se većinom ne isplati i posjećeno se zapali“, rekao je Oman.
Sa novog zemljišta životinje prvo pasu. Kad zemlja više nije dovoljno plodna sadi se soja. „Većina ove iznimne namirnice ne koristi se za sojino mlijeko ili biljno meso već za tov životinja“, kazao je Oman i dodao da se za prehranu stoke koristi preko 80 posto proizvedene soje.
Uz to, zemljište se intenzivnom poljoprivredom u potpunosti istroši, pa kad na njemu više ne uspijeva niti soja kreće se u novo krčenje. „Ovaj način je neodrživ i ako nešto ne promijenimo, na dobrom smo putu do samouništenja“, rekao je Oman.
Matematika ne laže, nastavlja. U uzgoju životinja u najboljem slučaju iskoristivo je 30 posto utrošenih resursa. Svinju treba hraniti mjesecima i utrošiti tonu hrane da bi na kraju dobili 100 kilograma. Troše se ogromne količine vode. Za svaki kilogram mesa treba 12 do 15 tisuća litara koje uglavnom odlaze na napajanje i ispašu. Na Omana se nadovezuje i Šimleša koji kaže da uzgoj stoke kakav imamo trenutno ne može opstati ako nije nafilan ogromnim subvencijama i niskim cijenama fosilnih goriva. Takvim se potezima samo vrtimo u krug daljnjeg zabijanja čavla u lijes majke prirode.
Osim stroge kontrole ekološke proizvodnje te Fondom za ruralni razvoj, Europska unija ovaj problem pokušava riješiti i razvojem kultiviranog mesa uzgojenog u laboratorijima. Vide potencijal u proizvodnji mesa i ribe koja bi mogla pridonijeti okolišu, ekonomiji i ljudskom zdravlju, no tek nakon detaljne analize mogućih pogodnosti i rizika.
|
Tjedan dana kao vegetarijanac :
|
|
I. Dnevnik
Meso. Sastavni dio života svakog pravog balkanca. Neizostavni dio svakog okupljanja, zabave, krštenja, svatova i zdrave i uravnotežene prehrane. Namirnica na koju se većina ljudi sa ovih prostora i šire naviknula kao nešto što se podrazumijeva, a što se izbjegava i svjesno uklanja iz prehrane samo nekoliko puta godišnje, većinom potaknuti od strane majke ili bake kao dio poštivanja katoličkih blagdana. Takozvani post strah je i trepet naših ljudi, a tako i vašeg autora, to je riječ koja izaziva drhtanje i stravu u rangu sa neuhvatljivim tihim ubojicom propuhom, te najvećom nejasnom ekonomskom pošasti - inflacijom.
Neka istraživanja tvrde da Hrvati na godišnjoj bazi u prosjeku pojedu oko 70 kila mesa, dok se na globalnoj razini, barem prema podatcima dostupnima na stranici the world counts, pojede oko 350 milijuna tona raznovrsnih mesnatih proizvoda. Kultura mesožderstva na brdovitom balkanu gleda se kroz prizmu normalnosti, slično kao i ispijanje alkohola na socijalnim okupljanjima, ili pušenje i konzumiranje duhanskih proizvoda. Vegetarijance, odnosno ljude koji ne konzumiraju meso, gleda se posprdno, ispod oka:
“ on ti je oni Vegatarijanac!” - kazat će stari ljudi, s istim tonom osude kao da govore o sotonistima.
Meso. Sastavni dio života svakog pravog balkanca. Neizostavni dio svakog okupljanja, zabave, krštenja, svatova i zdrave i uravnotežene prehrane. Namirnica na koju se većina ljudi sa ovih prostora i šire naviknula kao nešto što se podrazumijeva, a što se izbjegava i svjesno uklanja iz prehrane samo nekoliko puta godišnje, većinom potaknuti od strane majke ili bake kao dio poštivanja katoličkih blagdana. Takozvani post strah je i trepet naših ljudi, a tako i vašeg autora, to je riječ koja izaziva drhtanje i stravu u rangu sa neuhvatljivim tihim ubojicom propuhom, te najvećom nejasnom ekonomskom pošasti - inflacijom.
Neka istraživanja tvrde da Hrvati na godišnjoj bazi u prosjeku pojedu oko 70 kila mesa, dok se na globalnoj razini, barem prema podatcima dostupnima na stranici the world counts, pojede oko 350 milijuna tona raznovrsnih mesnatih proizvoda. Kultura mesožderstva na brdovitom balkanu gleda se kroz prizmu normalnosti, slično kao i ispijanje alkohola na socijalnim okupljanjima, ili pušenje i konzumiranje duhanskih proizvoda. Vegetarijance, odnosno ljude koji ne konzumiraju meso, gleda se posprdno, ispod oka:
“ on ti je oni Vegatarijanac!” - kazat će stari ljudi, s istim tonom osude kao da govore o sotonistima.
Šalu i javnu osudu na stranu, vegetarijanstvo, veganstvo i općenito izbjegavanje mesa u prehrani u velikom je porastu diljem zapadnog svijeta. Smatra se da je u SAD-u oko 10 milijuna ljudi vegetarijanac, a da još dodatnih 10% istih vodi veganski način života. Portugal je od 2007. do 2014. doživio četverostruki porast svoje vegetarijanske populacije, a slične brojke bilježi i Velika Britanija. Podatci za Hrvatsku su nejasni i nepotpuni, 2007 godine, u ispitivanju javnog mijenja, smatralo se da je oko 3.7% stanovništva vegetarijanci, ako je ta brojka istinita, danas je s obzirom na sve veći sentiment oko zaštite životinja i okoliša zasigurno porasla.
Sintetičko meso u 2020. godini našlo se na policama singapurskih supermarketa, a u Europi su povećane investicije u razvoj. Najviše je postignula Nizozemska čija je vlada prošle godine uložila 60 milijuna eura u razvoj kultiviranog mesa. Vjeruju da će razvojem srodne tehnologije do 2050. godine moći smanjiti emisije CO2 za oko 1.8 milijuna tona godišnje.
Ovakav uzgoj mesa naišao je na socijalne te kulturne izazove. Dok je gotovo pola milijuna Europljana potpisalo peticiju da se subvencioniranje stočarstva preusmjeri na razvoj biljnog i kultiviranog mesa, vlada Italije je odobrila nacrt zabrane za proizvodnju sintetičkog mesa.
Po uzoru na svjetske istraživače i znanstvenike, autor ove kritičke studije odlučio je na vlastitoj koži iskušati život vegetarijanca. Punih sedam dana, od ponedjeljka do ponedjeljka odričem se mesa. Ovu zelenu odiseju pomno ću dokumentirati, opisujući svoje dojmove, zapažanja i psihofizičko stanje tijekom dana koje sljede. Usput ćemo i neupućenim čitateljima objasniti pravila i razloge vegetarijanstva, potencijalne benefite ali tako i loše strane, ako ih ima naravno. U ovo istraživanje ulazim u potpunosti objektivnog uma, koliko je to naravno moguće od čovjeka koji je prošao cijeloživotnu mesojednu indoktrinaciju od strane svoje obitelji i društva i koji je probao skoro svaku vrstu mesa poznatu čovjeku.
Trenutno je nedjelja, 19. ožujka, 23:12. Upravo samo kao dio psihološke i tijelesne pripreme pojeo džambo juneći kebab bez povrća. Sredio sam svoju oporuku, pozdravio se sa familijom, a babu zadužio da svakodnevno moli krunicu u moje ime. Neka mi Bog pomogne!
Trenutno je nedjelja, 19. ožujka, 23:12. Upravo samo kao dio psihološke i tijelesne pripreme pojeo džambo juneći kebab bez povrća. Sredio sam svoju oporuku, pozdravio se sa familijom, a babu zadužio da svakodnevno moli krunicu u moje ime. Neka mi Bog pomogne!
PONEDJELJAK, 20. OŽUJAK
Započeo je moj vegetarijanski život. Zasad nema nikakvih problema, stanje uma mi je čisto i budno, tjelesno se osjećam na vrhuncu svojih snaga.
Uspješno sam proveo svoje dnevne obveze. Svjestan sam da, ako će i biti poteškoća i provedbi ove studije, da će one nastupiti kroz nekoliko dana, kada moje tijelo isfiltrira posljednje ostatke mesa u sustavu.
Kao pripremu za svoj vegetarijanski život otišao sam na Dolac, nakupovao raznih vrsta povrća, od kojih neke nisam nikada niti vidio, a kamoli probao. Uz to sam, iz straha od gladi koja će možda uslijediti, uzeo i 30 jaja, za koja planiram da mi postanu temeljni dio moje prehrane. Kupio sam još tu i rižu, raznih voćki, teglicu meda, orašastih plodova, pakiranje grčkog jogurta, Nesquik pahuljice, nutellu, čokolino, 4 litre mlijeka i nekoliko avokada. S obzirom da sam u potpunosti neupućen u kuhanje, a pogotovo u vrstu koja ne uključuje meso, danas ću se posvetiti istraživanju vegetarijanskih opcija i recepta na internetu, te nutritivne vrijednosti koju takva vrsta prehrane nosi.
Ručao sam četvrt kruha, 4 jaja i kisele paprike, za večeru sam otišao do obližnje pekare i uzeo sirnicu. Zasad je sve u redu, nemam nikakvih posljedica, iako negdje u kutku mog uma imam blagi strah od gladi ,kojem ne mogu locirati ishodište, s obzirom da u životu mi nije prošlo više od 7 sati između obroka, to je razlog zašto sam toliko napunio frižider.
Kraj zapisa.
Započeo je moj vegetarijanski život. Zasad nema nikakvih problema, stanje uma mi je čisto i budno, tjelesno se osjećam na vrhuncu svojih snaga.
Uspješno sam proveo svoje dnevne obveze. Svjestan sam da, ako će i biti poteškoća i provedbi ove studije, da će one nastupiti kroz nekoliko dana, kada moje tijelo isfiltrira posljednje ostatke mesa u sustavu.
Kao pripremu za svoj vegetarijanski život otišao sam na Dolac, nakupovao raznih vrsta povrća, od kojih neke nisam nikada niti vidio, a kamoli probao. Uz to sam, iz straha od gladi koja će možda uslijediti, uzeo i 30 jaja, za koja planiram da mi postanu temeljni dio moje prehrane. Kupio sam još tu i rižu, raznih voćki, teglicu meda, orašastih plodova, pakiranje grčkog jogurta, Nesquik pahuljice, nutellu, čokolino, 4 litre mlijeka i nekoliko avokada. S obzirom da sam u potpunosti neupućen u kuhanje, a pogotovo u vrstu koja ne uključuje meso, danas ću se posvetiti istraživanju vegetarijanskih opcija i recepta na internetu, te nutritivne vrijednosti koju takva vrsta prehrane nosi.
Ručao sam četvrt kruha, 4 jaja i kisele paprike, za večeru sam otišao do obližnje pekare i uzeo sirnicu. Zasad je sve u redu, nemam nikakvih posljedica, iako negdje u kutku mog uma imam blagi strah od gladi ,kojem ne mogu locirati ishodište, s obzirom da u životu mi nije prošlo više od 7 sati između obroka, to je razlog zašto sam toliko napunio frižider.
Kraj zapisa.
UTORAK, 21, OŽUJAK.
Dan je drugi.
Primjećujem nešto što je možda prva nuspojava, razmišljam o svojoj prehrani, dok sam prije dva nepuna dana sve uzimao zdravo za gotovo, sad mozgam o hranjivosti svake namirnice koju ću unijeti.
Postoje razne podjele i klasifikacije vegetarijanaca i njihovog načina prehrane. Neki od tih su ovovegeterijanci, koji u svojoj prehrani koriste i jaja; lakovegeterijanci, koji u svojoj prehrani koriste i mlijeko i mliječne proizvode; ja koji koristim i jedno i drugo; vegani, koji konzumiraju isključivo biljnu hranu te nikakve namirnice koje su došle od životinja ne dolaze u obzir; te pesketarijanci, koji tvrde da su vegetarijanci ali zato bešćutno jedu ribe, ( njih autor ovog teksta najmanje poštuje zbog nepoštivanja stare narodne poslovice : nemoš s jednom guzicom na dvije stolice.)
Za ručak si pravim neku vrstu sataraša s rižom, ukratko pečena paprika, rajčica, luk i začini svih vrsta. Jedem dosta kruha da me održi sitim. Za večeru jedem kajganu, poslije tog uzimam mali obrok banana i badema. Mislim da mi meso zapravo neće puno faliti.
Kraj zapisa.
Dan je drugi.
Primjećujem nešto što je možda prva nuspojava, razmišljam o svojoj prehrani, dok sam prije dva nepuna dana sve uzimao zdravo za gotovo, sad mozgam o hranjivosti svake namirnice koju ću unijeti.
Postoje razne podjele i klasifikacije vegetarijanaca i njihovog načina prehrane. Neki od tih su ovovegeterijanci, koji u svojoj prehrani koriste i jaja; lakovegeterijanci, koji u svojoj prehrani koriste i mlijeko i mliječne proizvode; ja koji koristim i jedno i drugo; vegani, koji konzumiraju isključivo biljnu hranu te nikakve namirnice koje su došle od životinja ne dolaze u obzir; te pesketarijanci, koji tvrde da su vegetarijanci ali zato bešćutno jedu ribe, ( njih autor ovog teksta najmanje poštuje zbog nepoštivanja stare narodne poslovice : nemoš s jednom guzicom na dvije stolice.)
Za ručak si pravim neku vrstu sataraša s rižom, ukratko pečena paprika, rajčica, luk i začini svih vrsta. Jedem dosta kruha da me održi sitim. Za večeru jedem kajganu, poslije tog uzimam mali obrok banana i badema. Mislim da mi meso zapravo neće puno faliti.
Kraj zapisa.
SRIJEDA, 22. OŽUJAK.
Meso mi strašno fali. Nedostaje mi kao izgubljena ljubav. Osjećam se sve gladnije i gladnije, jaja su mi se nažalost dosad zgadila. Odlučujem se danas dan obogatiti ribom, kupujem pastrvu koja me uspijeva malo zasititi. Potajno se divim vegetarijancima koje sam dosad ako smijem priznati gledao pomalo s visoka, smatrajući da ne čine veliku žrtvu. Žrtva je sad uviđam, ogromna. Moram priznati da sam više puta tijekom dana razmišljao da prekinem svoj samovoljni mesni celibat i u obližnoj čevabdžinici žestoko podebljam dnevni promet. Dan završava sa 3 šnite kruha sa najboljim njemačkim čokoladnim namazom i malo mlijeka. Noć je duga.
Kraj zapisa.
Meso mi strašno fali. Nedostaje mi kao izgubljena ljubav. Osjećam se sve gladnije i gladnije, jaja su mi se nažalost dosad zgadila. Odlučujem se danas dan obogatiti ribom, kupujem pastrvu koja me uspijeva malo zasititi. Potajno se divim vegetarijancima koje sam dosad ako smijem priznati gledao pomalo s visoka, smatrajući da ne čine veliku žrtvu. Žrtva je sad uviđam, ogromna. Moram priznati da sam više puta tijekom dana razmišljao da prekinem svoj samovoljni mesni celibat i u obližnoj čevabdžinici žestoko podebljam dnevni promet. Dan završava sa 3 šnite kruha sa najboljim njemačkim čokoladnim namazom i malo mlijeka. Noć je duga.
Kraj zapisa.
ČETVRTAK,23. OŽUJAK
Noć je bila duga i besana. Snovi su bili zrcalni košmari krvavih komada mesa. Hamburgeri su mi pričali snovite bajke na glavom trgu dok se svud oko mene širila magla roštiljskog dima. Probudio sam se okupan hladnim vegetarijanskim znojem.
Razmišljao sam malo tijekom dana o moralnoj perspektivi mesožderstva. Koliko može biti ispravno masovno utamničenje i svakodnevno klanje živih bića, samo iz razloga što se nalaze ispod prosjeka na nekoj imaginarnoj ljestvici inteligencije koju smo sami postavili. Po mom mišljenju, davno smo obrisali granicu moralne ispravnosti i pravednosti koju smo prije dok se stoka uzgajala po kućanstvima za osobne potrebe možda i imali opravdan razlog, u ovom trenutnom bešćutnom stanju mesne industrije, gdje se milijuni grla stoke ubijaju svakog dana, u potpunosti smo izgubili doticaj sa umjerenošću.
Razmišljanje o mesu na način svakodnevne patnje milijuna životinja malo mi je utišalo apetit za hamburgerima i drugim mesnim proizvodima. Prema vikendu idem odlučniji i snažniji.
Noć je bila duga i besana. Snovi su bili zrcalni košmari krvavih komada mesa. Hamburgeri su mi pričali snovite bajke na glavom trgu dok se svud oko mene širila magla roštiljskog dima. Probudio sam se okupan hladnim vegetarijanskim znojem.
Razmišljao sam malo tijekom dana o moralnoj perspektivi mesožderstva. Koliko može biti ispravno masovno utamničenje i svakodnevno klanje živih bića, samo iz razloga što se nalaze ispod prosjeka na nekoj imaginarnoj ljestvici inteligencije koju smo sami postavili. Po mom mišljenju, davno smo obrisali granicu moralne ispravnosti i pravednosti koju smo prije dok se stoka uzgajala po kućanstvima za osobne potrebe možda i imali opravdan razlog, u ovom trenutnom bešćutnom stanju mesne industrije, gdje se milijuni grla stoke ubijaju svakog dana, u potpunosti smo izgubili doticaj sa umjerenošću.
Razmišljanje o mesu na način svakodnevne patnje milijuna životinja malo mi je utišalo apetit za hamburgerima i drugim mesnim proizvodima. Prema vikendu idem odlučniji i snažniji.
PETAK, 24. OŽUJAK.
Danas sam zbog obveza morao ustati veoma rano, pa neću imati luksuz preskakanja doručka kao jučer, a nisam imao niti vremena pripreme kod kuće
Odlazim u Dubravicu, ugodno sam začuđen raznim vege opcijama koje imaju u ponudi, zapravo više stvari nema mesa u sebi nego što ima. Odabirem sendvič od tunjevine, dok tijekom predavanja već polako pripremam plan za daljnje obroke.
Želja za mesom me polako napušta, kao da mi tijelo napokon shvača da nam nije potreban adrenalin i strah od gladi u svakom danu bez mesa. Prehrana od povrća, riže tjestenine, jaja i morskih plodova je i više nego dostatna. Pravim tjesteninu s gamberima, večeram zdjelu raznog voća i grčkog jogurta.
Kraj zapisa.
Danas sam zbog obveza morao ustati veoma rano, pa neću imati luksuz preskakanja doručka kao jučer, a nisam imao niti vremena pripreme kod kuće
Odlazim u Dubravicu, ugodno sam začuđen raznim vege opcijama koje imaju u ponudi, zapravo više stvari nema mesa u sebi nego što ima. Odabirem sendvič od tunjevine, dok tijekom predavanja već polako pripremam plan za daljnje obroke.
Želja za mesom me polako napušta, kao da mi tijelo napokon shvača da nam nije potreban adrenalin i strah od gladi u svakom danu bez mesa. Prehrana od povrća, riže tjestenine, jaja i morskih plodova je i više nego dostatna. Pravim tjesteninu s gamberima, večeram zdjelu raznog voća i grčkog jogurta.
Kraj zapisa.
SUBOTA, 25, OŽUJAK
Sve do ovog eksperimenta nisam shvaćao koji utjecaj meso ima na moj život. Kako se od hrane pretvorio u nešto što podrazumijevam pod nužnost, i što zahtijevam svaki dan. Isti takav utjecaj meso i mesna industrija ima i na društvo. Smatra se da je 14,5 svih stakleničkih plinova uzrokovano od strane ljudske ruke, odnosno uzgoja stoke, ispuštanjem ugljikovog dioksida. U vrijeme kada se klimatski armagedon u isto vrijeme ne ispušta iz javne rasprave, a opet svesrdno ignorira, ne bi bilo loše za širu javnost razmisliti o nekim detaljima koje bi bilo moguće popraviti, nešto što bi pomoglo i nama i drugima.
Sve do ovog eksperimenta nisam shvaćao koji utjecaj meso ima na moj život. Kako se od hrane pretvorio u nešto što podrazumijevam pod nužnost, i što zahtijevam svaki dan. Isti takav utjecaj meso i mesna industrija ima i na društvo. Smatra se da je 14,5 svih stakleničkih plinova uzrokovano od strane ljudske ruke, odnosno uzgoja stoke, ispuštanjem ugljikovog dioksida. U vrijeme kada se klimatski armagedon u isto vrijeme ne ispušta iz javne rasprave, a opet svesrdno ignorira, ne bi bilo loše za širu javnost razmisliti o nekim detaljima koje bi bilo moguće popraviti, nešto što bi pomoglo i nama i drugima.
NEDJELJA, 26.OŽUJAK
Iako je došao kraj mog puta i polako brojim sate do isteka 7 dana, uzbuđen kao da čekam ljubav svog života da izađe iz aviona nakon dugog putovanja ;nije mi žao ovog vegetarijanskog iskustva. Nažalost moram priznati da mi uz sve loše strane mesa i mesne industrije, i dalje ne pada napamet postati vegetarijanac, bez obzira na zdraviji i moralniji način koji ta prehrana nosi. Vjerujem da se pravi put kao i u većini ljudskih nastojanja nalazi u umjerenosti i smanjenju konzumacije mesa. Pokušat ću svoju tjednu konzumaciju srezati za pola i barem s takvim sitnim trudom pomoći i sebi i drugima.
Iako je došao kraj mog puta i polako brojim sate do isteka 7 dana, uzbuđen kao da čekam ljubav svog života da izađe iz aviona nakon dugog putovanja ;nije mi žao ovog vegetarijanskog iskustva. Nažalost moram priznati da mi uz sve loše strane mesa i mesne industrije, i dalje ne pada napamet postati vegetarijanac, bez obzira na zdraviji i moralniji način koji ta prehrana nosi. Vjerujem da se pravi put kao i u većini ljudskih nastojanja nalazi u umjerenosti i smanjenju konzumacije mesa. Pokušat ću svoju tjednu konzumaciju srezati za pola i barem s takvim sitnim trudom pomoći i sebi i drugima.
II. Dnevnik
Cjeloživotna „ovisnost“ o mesu na kratko je došla kraju u periodu između 20. ožujka i 27. ožujka 2023. godine u sklopu teme „Tjedan dana kao vegetarijanac“. Moram priznati, da mi je bilo tko, ikad rekao da ću preživjeti gotovo 170 sati bez mesa, teško da bih mu povjerovao. Dosad su mi probleme predstavljali postovi kojih se držim jednom ili dvaput godišnje. Osjećaj praznine i gladi i iščekivanje da prođe ponoć kako bih mogao ponovno okusiti meso i to bez obzira što taj dan najvjerojatnije guštam u ribi i morskim plodovima čiji sam veliki ljubitelj. Odrastanje i život na selu u Zagorju nisu me isključivo ograničili na mesnu ishranu, budući da su roditelji oduvijek pazili raznolikosti i raznovrsnosti onoga što je na stolu. S obzirom na sve „klasno-prehrambene“ deklaracije ljudi koje su sve popularnije, a sve intenzivnije se vežu se uz ideološka shvaćanja određenih pojedinaca ili skupina, sam sebe ponosno mogu nazvati svejedom, što god to danas predstavljalo.
Cjeloživotna „ovisnost“ o mesu na kratko je došla kraju u periodu između 20. ožujka i 27. ožujka 2023. godine u sklopu teme „Tjedan dana kao vegetarijanac“. Moram priznati, da mi je bilo tko, ikad rekao da ću preživjeti gotovo 170 sati bez mesa, teško da bih mu povjerovao. Dosad su mi probleme predstavljali postovi kojih se držim jednom ili dvaput godišnje. Osjećaj praznine i gladi i iščekivanje da prođe ponoć kako bih mogao ponovno okusiti meso i to bez obzira što taj dan najvjerojatnije guštam u ribi i morskim plodovima čiji sam veliki ljubitelj. Odrastanje i život na selu u Zagorju nisu me isključivo ograničili na mesnu ishranu, budući da su roditelji oduvijek pazili raznolikosti i raznovrsnosti onoga što je na stolu. S obzirom na sve „klasno-prehrambene“ deklaracije ljudi koje su sve popularnije, a sve intenzivnije se vežu se uz ideološka shvaćanja određenih pojedinaca ili skupina, sam sebe ponosno mogu nazvati svejedom, što god to danas predstavljalo.
Ne mogu reći da nikad u životu nisam razmišljao o svim negativnim stvarima mesne i generalno prehrambene industrije, užasnim uvjetima i tretmanima životinja prije nego što dođu u trgovačke lance, mesnice, a na kraju i na naše stolove, međutim fizičku potrebu za mesom sam oduvijek smatrao genetskom potrebom, koja nije određena ideološkim okvirima. Kod mene u selu, prvenstveno moj djed, uvijek se vodio uzrečicom „nema tice do prasice“, odnosno u izboru između piletine i svinjetine, svinjetina uvijek pobjeđuje. Zapravo, u igri ili-ili, jedini izbori po njemu barem što se hrane tiče , jest meso. Za njega pak vjerujem da se nikad nije susreo s osobom koja se „deklarira“ i jede vegetarijansku hranu.
Što reći osim da ljudi sa sela izbjegavaju moderne ideologije, ali ipak one starohrvatske političke stvari nikog nisu zaobišle, tako da su sukobi na relaciji Hdz- Sdp sasvim dovoljni te mogu pokriti daleku budućnost bez uplitanja hrane u to. Odnosno ako to želimo slikovito prikazati: Hdz-ovac vegeterijanac i Sdp-ovac mesojed, vjerojatno su najveći neprijatelji na svijetu, dok s druge strane postoje velike šanse da ćemo Sdp i Hdz mesojeda u nekom trenutku zateći zajedno kako skidaju janje s ražnja. Vjerujem da takav prizor može natjerati čovjeka na razmišljanje. Šalu na stranu, želio sam reći kako sam se prije upuštanja u svoj „vege“ tjedan pokušao ne baviti krivim temama i razmišljanjima. Pokušao sam to prihvatiti kao izazov i spojiti tjedan „detoksikacije“, u punom smislu. Godine na fakultetu uvele su me u neke loše navike poput pušenja cigareta, brze i nekvalitetne prehrane te na kraju i udaljavanje od bilo kakvih aktivnosti te prepuštanje sjedilačkom načinu života.
Tako da mogu reći nakon gotovo 5 godina, upravo „zdravija“ prehrana potaknula na male promjene. S obzirom na studentski budžet i mogućnosti, moja se vege prehrana temeljila se na voću, povrću, tjestenini te jajima koje sam kupovao na Branimirovoj tržnici, a ponekad u trenucima slabosti, neki slanac ili kifla iz pekare bili su kao najsočniji komad mesa i cheat meal, najčešće ako bi ujutro išao na faks ili posao. Iako sam rekao da ću pokušati odraditi tjedan i bez ribe(iako je naravno, dozvoljena), nažalost, uz svu želju, nisam uspio odoljeti. Bio sam u posjeti u Požegi pa sam imao priliku tek po drugi put u životu kušati šarana(nisam fan slatkovodnih riba), a s obzirom da sam ga prvi put jeo kao dječak, mogu reći da mi se svidio, ne znam je li tome doprinijelo moje psihološke stanje tog tjedna, u kojem kao što sam već rekao, sve što je kaloričnije od voća i povrća izgledalo kao pravo blago.
A kod smo kod tog voća koje već spominjem kukajući, moram priznati da sam zaboravio koliko je sočno i osvježavajuće i koliko sam ga uz svu standardnu prehranu zaboravio jesti. Doduše primijetili su moji ukućani pa sam u zadnje vrijeme kad bih došao kući za vikend i „ubijao“ sve što je na tanjuru i frižideru znao čuti mamine opaske: „Dečec pa ti niš voća ne jedeš, ne znam kad sam te zadnji put vidla da si voćku del h zube“. I stvarno, gotovo da sam zaboravio okus Kivija, naranča, a i počeo sam uživati u ovim ranim, kiselim, vjerojatno milijun puta špricanim jagodama. Ipak, najvažnije točke ove vegetarijanske ekskurzije počivale su na onome što sam ranije spomenuo, a to je proces detoksikacije. Dermatitis me prati od rođenja, crvenilo u obrazima, vratu, leđima, pregibima ruku i nogu, a upravo zadnji savjeti od liječnika bili su smanjiti crveno meso. Iskreno, takve savjete sam smatrao smiješnim, više me zanimala priča o tome kako zdravija hrana može utjecati na zdraviji mindset pa mogu reći da mi je to koliko god fizički bilo teško, doista olakšalo stvari. Plus, sama činjenica da je i kolega s faksa bio u istom „problemu“ i na svoj način proživljavao te dane. Izašli smo na večeru, ni manje ni više nego na vege burger na čiji bi se spomen tjedan dana ranije pogrdno nasmijao misleći o njemu kao „kvazi“ proizvodu koja ne može ni na koji način zamijeniti onaj pravi mesni burger, kralja američkog fast fooda.
Moram priznati kako smo oboje ostali ugodno iznenađeni, a zanimljivo je kako nam je samo fizički oblik burgera izazvao placebo efekt jedenja mesa. Sama forma i oblik, ne sadržaj, jer ako uzmemo u obzir što se sve prodaje pod „meso“ i „mesne prerađevine“, mogli bismo reći da smo u životu vjerojatno jeli i đon od cipela. U razgovoru s kolegom, složili smo se oko osjećaja neke pozitivne životne snage i volje, jer smo osim zdrave prehrane, pili puno vode te imali zdrav san. Tako se povezala ona cjelokupna željena slika i efekt koji smo htjeli postići. Upisao sam i teretanu da se dodatno posvetim ovom eksperimentu. Nju ću nastavljati pohađati, a vježbanje mi je pomoglo točno u onim trenucima gdje sam osjetio slabost i da bi mogao pojesti pokoji kilogram mesa. Također, taj vikend odlučio sam ne izlaziti kako ne bi ostao budan do ranojutarnjih sati i poslušao mračni glas koji bi me, siguran sam, uputio u neku pekaru ili kebab na Savskom mostu koji bi značio neuspjeh. Vjerujem da ne bi žalio u tom trenutku gladi i pijanstva, ali to bi značila pobjedu onih nagona, protiv kojih sam se tjedan dana pokušao boriti.
Na kraju se uspjelo, bez nekih znanstvenih teza i proučavanja, osjetio sam što barem otprilike znači biti vegetarijanac. Prvo, za sve one s predrasudama i one koji su ih imali, uključujući mene koji su se pitali „Kako ti ljudi žive“, odgovor glasi jednostavno, baš kao i svi mi „mesožderi“. Izbor je ono što nas svaki dan vodi kroz dan, a tko će što izabrati, vjerujem da je prije svega osobno pitanje svakog od nas pa tek onda svih ostalih. Barem bi tako trebalo biti.