Uvod
Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.“ Paul Thomas Anderson se bavi ovim drugim, nesretnim, obiteljima koje su u svojoj srži duboko prodrmane. I svaka je nesretna na svoj način.
Gotovo svaki film prikazuje ili članove obitelji kroz čiji se odrasli život vidi nedostatak temelja koje svaka zdrava obitelj može udariti, ili doslovno disfunkcionalne odnose u obitelji ili surogat obitelji. Upravo je to zanimljivo – Anderson se ne ustručava propitkivati što je obitelj i je li obitelj zaista predstavlja samo ljude od čijih smo DNK nastali. Njegovi protagonisti su individualci s kompleksnom prošlosti koja igra glavnu ulogu u njihovoj sadašnjosti. Frankov život iz „Magnolie“ je obilježio odlazak oca kada mu se majka razboljela i na kraju umrla, Freddie iz „Mastera“ i Barry iz „Punch-Drunk Love“ imaju problema s kontrolom bijesa iz različitih razloga, Reynolds iz „Phantom Threada“ još uvijek pati za preminulom majkom i oca vrlo malo spominje. U intervjuu povodom promocije svog drugog filma „Boogie Nights“ iz 1997. godine, Anderson rekao je da su „obitelji beskonačna municija za odlične priče“. Svjesno ili nesvjesno to je zadržao u bazi skoro svih svojim filmova. Iako će se sinopsisi posljednje spomenutog filma vrtjeti oko pornografske industrije, „There Will Be Blood“ oko odnosa kapitalizma i vjere, „Phantom Thread“ oko genijalnog dizajnera odjeće i njegove muze, „The Master“ oko američkog veterana, ispod površine se otkriva labirint složenih odnosa likova i cijele njihove emocionalne prtljage koja s |
|