U 2022. godini, Hrvatska je postala dom za impresivan broj doseljenika, brojeći 57,972 novopridošlica. Ovaj značajan porast populacije uglavnom je rezultat dolaska stranih državljana, čiji udio čini čak 82,2 posto ukupnog doseljeničkog broja. Registrirani broj stranih radnika u Hrvatskoj premašio je 200 tisuća od početka iste godine. Zanimljivo je napomenuti da, osim radne snage iz susjednih zemalja poput Bosne i Hercegovine i Srbije, najznačajniji udio čine radnici iz Azije. Konkretno, iz Nepala je zaposleno oko 14 tisuća ljudi, iz Indije deset tisuća, Bangladeša sedam i pol tisuća, te iz Filipina šest tisuća radnika.
Ovaj demografski preokret postavlja ključna pitanja o regulaciji strane radne snage na hrvatskom tržištu rada. S jedne strane, nužno je pronaći odgovarajuće mehanizme za usklađivanje s rastućim brojem stranih radnika, dok se s druge strane, ističe hitna potreba za educiranjem tih radnika o njihovim pravima. U ovom kontekstu, otvara se pitanje koji su točno pravni okviri koji štite strane radnike i kako ih učinkovito informirati o istima. Svi navedeni podaci su temeljito provjereni kako bi pružili točan i relevantan uvid u dinamiku doseljeničke populacije i njezine izazove u suvremenoj Hrvatskoj.
Prema podacima Zavoda za zapošljavanje, najtraženija zanimanja kod stranih radnika su u području graditeljstva, zatim uslužnih djelatnosti, čistača i čistačica, sobara i sobarica i slično.
Prema podacima Zavoda za zapošljavanje, najtraženija zanimanja kod stranih radnika su u području graditeljstva, zatim uslužnih djelatnosti, čistača i čistačica, sobara i sobarica i slično.
Zaključno s kolovozom, ove je godine u Hrvatskoj zaprimljeno preko 132 tisuće zahtjeva za dozvolu za boravak i rad stranih radnika. Dozvole za boravak usko su vezane uz posao te su time u brojnim slučajevima postale mehanizam ucjene - radnicima se prijeti otkazom, čime im prijeti i deportacija te su time u izrazito lošem položaju, što su nam osim radnika, posvjedočili i u Sindikatu graditeljstva.
Većina radnika je u Hrvatsku prvi put došla upravo zbog posla, preko agencija koje su, osim poslodavaca koji su ovim priljevom dobili jeftiniju radnu snagu, vjerojatno i najviše profitirale. Prema iskustvima ljudi s kojim smo se susrele, cijena dolaska u Hrvatsku je ogromna, ali ih vodi obećanje o boljem životu i prihodima kojima će moći uzdržavati obitelj koju ostavljaju. Ipak, dok im agencije u nekim slučajevima to i osiguraju, neke od njih iznuđuju i postotak zarade i nakon početne isplate.
Većina radnika je u Hrvatsku prvi put došla upravo zbog posla, preko agencija koje su, osim poslodavaca koji su ovim priljevom dobili jeftiniju radnu snagu, vjerojatno i najviše profitirale. Prema iskustvima ljudi s kojim smo se susrele, cijena dolaska u Hrvatsku je ogromna, ali ih vodi obećanje o boljem životu i prihodima kojima će moći uzdržavati obitelj koju ostavljaju. Ipak, dok im agencije u nekim slučajevima to i osiguraju, neke od njih iznuđuju i postotak zarade i nakon početne isplate.
Video: Stella Crnobrnja
Galerija: Veronika Miloševski
Grafika: Stella Crnobrnja
Agencije pomažu radnicima s dolaskom u Hrvatsku i borbi protiv prevara
Veronika Miloševski i Ivana Paušić
Samo ove godine u Hrvatskoj je izdano više od 180.000 radnih dozvola za strane radnike, priča Manuela Vukelić iz agencije za zapošljavanje stranih radnika Job Hunter. S obzirom na to da radna dozvola traje godinu dana, velik dio broja izdanih dozvola čine radnici koji ju samo produžuju. Iz agencije Job Hunter ne izlaze s egzaktnim podacima, no kažu da je preko njih došlo tisuće radnika.
Priča s kojima se susreću ima svakakvih. Poslodavci ponekad ne ispoštuju dogovorene uvjete. Onda radnici moraju tražiti drugi posao. Tako je Vukelić prepričala kako baš trenutno imaju jako dobrog kuhara s Filipina koji je radio u Dubaiju. S jednim zagrebačkim restoranom dogovorili su da će imati plaću od 800 eura. Kada je kuhar došao, poslodavac mu je rekao da će od dogovorenog iznosa uzeti 200 eura za smještaj. On je odbio raditi pod tim uvjetima, i sad se nalazi u Kutini, gdje je sjedište agencije. Oni mu pomažu naći novi posao.
Ako ih poslodavac prevari, ostaju na cesti
Proces dovođenja radnika traje otprilike šest mjeseci. Zna se dogoditi da se okolnosti i poslovna politika promijene dok taj radnik dođe. U Job Hunteru imali su situaciju gdje je jedna tvrtka tražila deset zavarivača te su oni pokrenuli proces dovođenja. U međuvremenu je tvrtka izgubila posao i nije više imala potrebu za deset zavarivača, a radnici su došli. Onda agencija mora tim radnicima naći novi posao. Mnoge agencije, nažalost, te ljude onda prepuste cesti.
„Ti ljudi u Hrvatsku dolaze s 10, 20 eura u džepu. Eventualno imaju za taksi, smještaj i to ti je to. I onda ako ne uspiju naići na dobrog poslodavca, ostanu na cesti. To je veliki problem“, rekla je Vukelić.
Donedavno je postojao i veliki problem s radnicima iz Nepala jer njima je jedini cilj bio doći u Hrvatsku zbog samog ulaska u Europu. Pogotovo sad kad je Hrvatska u Schengenu. Portugal je, govori Vukelić, tim ljudima odmah davao status stalnog boravka i nakon dvije godine mogli su dovesti i svoju obitelj. Sada se i to promijenilo, no to je bio najveći razlog zašto su ljudi odlazili iz Hrvatske. Neki misle na prijevaru otići u neku drugu zemlju i tamo raditi na crno.
„Imala sam situaciju, dovela sam šest radnika u Mađarsku, mi radimo i tamo. Pet ih je došlo, a šesti se nije pojavio. Da bi saznali da taj šesti nije kupio kartu za Mađarsku nego za Švedsku i tamo su ga ulovili i deportirali“, tvrdi Vukelić. Dodaje da su takvi slučajevi ipak rjeđi.
Manuela Vukelić objašnjava da se kao agencija susreću s raznim poslovima i novim izazovima. Prepričala je situaciju koja se dogodila dan prije našeg razgovora. Naime, jednoj tvrtki ustupaju deset radnika i dogodilo se da se jedna radnica razboljela te je morala liječniku.
Veronika Miloševski i Ivana Paušić
Samo ove godine u Hrvatskoj je izdano više od 180.000 radnih dozvola za strane radnike, priča Manuela Vukelić iz agencije za zapošljavanje stranih radnika Job Hunter. S obzirom na to da radna dozvola traje godinu dana, velik dio broja izdanih dozvola čine radnici koji ju samo produžuju. Iz agencije Job Hunter ne izlaze s egzaktnim podacima, no kažu da je preko njih došlo tisuće radnika.
Priča s kojima se susreću ima svakakvih. Poslodavci ponekad ne ispoštuju dogovorene uvjete. Onda radnici moraju tražiti drugi posao. Tako je Vukelić prepričala kako baš trenutno imaju jako dobrog kuhara s Filipina koji je radio u Dubaiju. S jednim zagrebačkim restoranom dogovorili su da će imati plaću od 800 eura. Kada je kuhar došao, poslodavac mu je rekao da će od dogovorenog iznosa uzeti 200 eura za smještaj. On je odbio raditi pod tim uvjetima, i sad se nalazi u Kutini, gdje je sjedište agencije. Oni mu pomažu naći novi posao.
Ako ih poslodavac prevari, ostaju na cesti
Proces dovođenja radnika traje otprilike šest mjeseci. Zna se dogoditi da se okolnosti i poslovna politika promijene dok taj radnik dođe. U Job Hunteru imali su situaciju gdje je jedna tvrtka tražila deset zavarivača te su oni pokrenuli proces dovođenja. U međuvremenu je tvrtka izgubila posao i nije više imala potrebu za deset zavarivača, a radnici su došli. Onda agencija mora tim radnicima naći novi posao. Mnoge agencije, nažalost, te ljude onda prepuste cesti.
„Ti ljudi u Hrvatsku dolaze s 10, 20 eura u džepu. Eventualno imaju za taksi, smještaj i to ti je to. I onda ako ne uspiju naići na dobrog poslodavca, ostanu na cesti. To je veliki problem“, rekla je Vukelić.
Donedavno je postojao i veliki problem s radnicima iz Nepala jer njima je jedini cilj bio doći u Hrvatsku zbog samog ulaska u Europu. Pogotovo sad kad je Hrvatska u Schengenu. Portugal je, govori Vukelić, tim ljudima odmah davao status stalnog boravka i nakon dvije godine mogli su dovesti i svoju obitelj. Sada se i to promijenilo, no to je bio najveći razlog zašto su ljudi odlazili iz Hrvatske. Neki misle na prijevaru otići u neku drugu zemlju i tamo raditi na crno.
„Imala sam situaciju, dovela sam šest radnika u Mađarsku, mi radimo i tamo. Pet ih je došlo, a šesti se nije pojavio. Da bi saznali da taj šesti nije kupio kartu za Mađarsku nego za Švedsku i tamo su ga ulovili i deportirali“, tvrdi Vukelić. Dodaje da su takvi slučajevi ipak rjeđi.
Manuela Vukelić objašnjava da se kao agencija susreću s raznim poslovima i novim izazovima. Prepričala je situaciju koja se dogodila dan prije našeg razgovora. Naime, jednoj tvrtki ustupaju deset radnika i dogodilo se da se jedna radnica razboljela te je morala liječniku.
Mirni ljudi koji ne prave probleme
„Iako je ona prijavljena, hrvatsko zdravstvo je toliko komplicirano. Nisu ljudima odobrene zdravstvene iskaznice. Meni je HZZO u Čakovcu dalo popis od 50 liječnika da ih ja zovem tko će primiti te ljude. Onda sam ja krenula redom i zvala. Kad god sam rekla da imam deset Filipinaca, neće ih niti jedan liječnik opće prakse primiti zato jer uglavnom ne znaju engleski, ili on ili medicinska sestra“, pojasnila je Vukelić. Teško je i Hrvatima naći liječnika opće prakse, a kamoli stranim radnicima.
Iz agencije Euroagency tvrde da imaju osobu koja je zadužena za rješavanje takvih problema. Strani radnici, kako su objasnili, dobiju upute za sve, pa tako i broj osobe kojoj se mogu obratiti kada osjete tu potrebu. Ta osoba bude medijator između radnika i poslodavca, a većina problema se da riješiti.
Oni im, kažu, pomažu da se asimiliraju u društvo. Objasnili su da su to mirni ljudi koji ne rade probleme. Svjesni su ipak da u društvu postoji diskriminacija i rasizam prema stranim radnicima, no u Hrvatskoj je stanje za sada ipak u redu. Komentirali su i natpise da su strani radnici potplaćeni.
"Ne bi rekli da je to tako. Oni kad ovdje dođu, na prvu je nešto niža plaća dok ne nauče posao. Farbanje i gletanje je 12 eura sat. Na razini Hrvata je. Tržište to samo izregulira. Naravno da kad ovdje tek dođu da je to nešto niža plaća. Na kraju se to nadoknadi. Uvijek imaju izbor otići kod drugog poslodavca, ako im se trenutni uvjeti ne sviđaju. Novi Zakon će im to i ubrzati, u jednom danu će moći zamijeniti poslodavca", objasnili su.
Istaknuli su i da je strani radnik sam po sebi jako skup. Agencije se trebaju brinuti o njemu, prikupiti mu sve dozvole, voditi ga doktoru kad se razboli. Problem je i to kada ne zna jezik pa je "manje produktivan". Euroagency ima svoj ured i u Dubaiju. Tamo prikupljaju radnike te se bave i ustupanjem i posredovanjem radnika.
„Iako je ona prijavljena, hrvatsko zdravstvo je toliko komplicirano. Nisu ljudima odobrene zdravstvene iskaznice. Meni je HZZO u Čakovcu dalo popis od 50 liječnika da ih ja zovem tko će primiti te ljude. Onda sam ja krenula redom i zvala. Kad god sam rekla da imam deset Filipinaca, neće ih niti jedan liječnik opće prakse primiti zato jer uglavnom ne znaju engleski, ili on ili medicinska sestra“, pojasnila je Vukelić. Teško je i Hrvatima naći liječnika opće prakse, a kamoli stranim radnicima.
Iz agencije Euroagency tvrde da imaju osobu koja je zadužena za rješavanje takvih problema. Strani radnici, kako su objasnili, dobiju upute za sve, pa tako i broj osobe kojoj se mogu obratiti kada osjete tu potrebu. Ta osoba bude medijator između radnika i poslodavca, a većina problema se da riješiti.
Oni im, kažu, pomažu da se asimiliraju u društvo. Objasnili su da su to mirni ljudi koji ne rade probleme. Svjesni su ipak da u društvu postoji diskriminacija i rasizam prema stranim radnicima, no u Hrvatskoj je stanje za sada ipak u redu. Komentirali su i natpise da su strani radnici potplaćeni.
"Ne bi rekli da je to tako. Oni kad ovdje dođu, na prvu je nešto niža plaća dok ne nauče posao. Farbanje i gletanje je 12 eura sat. Na razini Hrvata je. Tržište to samo izregulira. Naravno da kad ovdje tek dođu da je to nešto niža plaća. Na kraju se to nadoknadi. Uvijek imaju izbor otići kod drugog poslodavca, ako im se trenutni uvjeti ne sviđaju. Novi Zakon će im to i ubrzati, u jednom danu će moći zamijeniti poslodavca", objasnili su.
Istaknuli su i da je strani radnik sam po sebi jako skup. Agencije se trebaju brinuti o njemu, prikupiti mu sve dozvole, voditi ga doktoru kad se razboli. Problem je i to kada ne zna jezik pa je "manje produktivan". Euroagency ima svoj ured i u Dubaiju. Tamo prikupljaju radnike te se bave i ustupanjem i posredovanjem radnika.
Slika: Veronika Miloševski
Agencije nitko ne regulira?
Vukelić iz Job Huntera objasnila je ta dva oblika posla koji rade agencije. Kod posredovanja agencija samo posreduje između radnika i poslodavca, odnosno spaja ih. Poslodavac u toj situaciji postavlja uvjete, a agencija onda prema tome traži radnike po svijetu. Kad agencija pronađe adekvatnu osobu, šalje njezin životopis poslodavcu. Ako je sve u redu, agencija organizira zoom sastanak radnika i poslodavca. Agenti nadgledaju razgovor i zapisuju dogovorene uvjete. Kad obeje strane daju pristanak, radi se ugovor o radu i agencija rješava kompletnu papirologiju. Ono što je najbitnije, kad radnik dođe u Hrvatsku on je zaposlenik poslodavca te agencija nema više ništa s njim. I nakon neka dva tjedna probnog rada, ako je radnik u redu, poslodavac isplaćuje agenciji jednokratnu naknadu i njezin je posao tu završen.
Drugi oblik kojim se bave agencije je ustupanje radnika. Vukelić smatra da će taj oblik u Hrvatskoj tek zaživjeti. Postupak je isti, samo je razlika što će tada taj radnik biti zaposlenik njezine agencije, a radit će kod nekog drugog poslodavca. Agencija je ta koja će mu isplaćivati plaću, naći smještaj i voditi brigu o njemu. Na kraju mjeseca poslodavcu će ispostaviti fakturu, odnosno radnikovu bruto plaću i proviziju agencije. U ovom slučaju ključan je dogovor između poslodavca i agencije i postoje raznorazne varijante što je čija obaveza.
Dotakla se i problema agencije. Naime, kako kaže, njih u Hrvatskoj nitko ne regulira.
„U Hrvatskoj možda imaš deset agencija koje rade ozbiljno, a možeš pronaći popis agencija za ustupanje i posredovanje, ima nas negdje 650. Ako želiš raditi pošteno i korektno, onda nema toliko velikog novca kao što se priča. Često me pitaju za savjet jer žele otvoriti agenciju za zapošljavanje, a ne znaju ništa o tome, samo da se može dobro zaraditi“, prepričala je Vukelić.
Navela je primjer Srbije gdje se za otvaranje agencije za zapošljavanje moraju položiti određeni ispiti i naučiti zakoni. Također se mora posjedovati i uredski prostor.
„Kod nas u Hrvatskoj ne moraš ništa. Evo ti sutra odeš na zavod, za deset eura ćeš otvoriti agenciju za zapošljavanje i ti ćeš dovoditi ljude u Hrvatsku. Kod nas ne moraš ništa, možeš otvoriti agenciju za zapošljavanje u dnevnoj sobi. Tu se nismo baš pokazali“, ustvrdila je Vukelić.
Vukelić iz Job Huntera objasnila je ta dva oblika posla koji rade agencije. Kod posredovanja agencija samo posreduje između radnika i poslodavca, odnosno spaja ih. Poslodavac u toj situaciji postavlja uvjete, a agencija onda prema tome traži radnike po svijetu. Kad agencija pronađe adekvatnu osobu, šalje njezin životopis poslodavcu. Ako je sve u redu, agencija organizira zoom sastanak radnika i poslodavca. Agenti nadgledaju razgovor i zapisuju dogovorene uvjete. Kad obeje strane daju pristanak, radi se ugovor o radu i agencija rješava kompletnu papirologiju. Ono što je najbitnije, kad radnik dođe u Hrvatsku on je zaposlenik poslodavca te agencija nema više ništa s njim. I nakon neka dva tjedna probnog rada, ako je radnik u redu, poslodavac isplaćuje agenciji jednokratnu naknadu i njezin je posao tu završen.
Drugi oblik kojim se bave agencije je ustupanje radnika. Vukelić smatra da će taj oblik u Hrvatskoj tek zaživjeti. Postupak je isti, samo je razlika što će tada taj radnik biti zaposlenik njezine agencije, a radit će kod nekog drugog poslodavca. Agencija je ta koja će mu isplaćivati plaću, naći smještaj i voditi brigu o njemu. Na kraju mjeseca poslodavcu će ispostaviti fakturu, odnosno radnikovu bruto plaću i proviziju agencije. U ovom slučaju ključan je dogovor između poslodavca i agencije i postoje raznorazne varijante što je čija obaveza.
Dotakla se i problema agencije. Naime, kako kaže, njih u Hrvatskoj nitko ne regulira.
„U Hrvatskoj možda imaš deset agencija koje rade ozbiljno, a možeš pronaći popis agencija za ustupanje i posredovanje, ima nas negdje 650. Ako želiš raditi pošteno i korektno, onda nema toliko velikog novca kao što se priča. Često me pitaju za savjet jer žele otvoriti agenciju za zapošljavanje, a ne znaju ništa o tome, samo da se može dobro zaraditi“, prepričala je Vukelić.
Navela je primjer Srbije gdje se za otvaranje agencije za zapošljavanje moraju položiti određeni ispiti i naučiti zakoni. Također se mora posjedovati i uredski prostor.
„Kod nas u Hrvatskoj ne moraš ništa. Evo ti sutra odeš na zavod, za deset eura ćeš otvoriti agenciju za zapošljavanje i ti ćeš dovoditi ljude u Hrvatsku. Kod nas ne moraš ništa, možeš otvoriti agenciju za zapošljavanje u dnevnoj sobi. Tu se nismo baš pokazali“, ustvrdila je Vukelić.
(Kršenje) Prava radnika
Dolazak dodatne radne snage otvorio je prostor i za negativne strane: izrabljivanje i iskorištavanje radnika, posebno onih koji ne govore hrvatskim (ili srodnim) jezikom. Drugačija kultura i zakonodavstvo otežava im prilagodbu, kao i manjak mehanizama asimilacije. Jako je malo tečajeva kojima mogu pristupiti, a svjedočimo i porastu rasizma i govora mržnje prema strancima, što je eskaliralo i u više fizičkih napada u Zagrebu.
Video: Ivana Paušić
Uz brojne organizacije, pučka pravobraniteljica je u izvještaju za prošlu godinu izrazila zabrinutost za strane radnike te uputila smjernice za rješavanje problema.
Video: Josipa Mandurić
hrvatski san?
Josipa Mandurić
Sunil Bam (35) dopredsjednik je Udruge Nepalaca u Zagrebu, po struci je učitelj, a u Hrvatsku je stigao prije nešto više od tri godine. Rekao je da su Hrvati uvijek bili prijateljski nastrojeni i spremni pomoći. Znali su s njim razgovarati i o Nepalu te je uvijek bio zadovoljan s odnosom. Mnogi od njih postali su mu i prijatelji, te je uvijek, kako je rekao, bio otvoren i za razgovore s novinarima i članovima nevladinih organizacija.
Video: Josipa Mandurić
Ipak, nedostaje mu i obitelj koju nije vidio preko tri godine te se zbog toga kroz organizaciju trudi zbližiti Nepalce u Hrvatskoj. Zajedno proslavljaju tradicionalne festivale, kao što su Diwali, Holi, Dan Everesta, a čak i Božić. Idu i na nogomet ili košarku te si, uz druženje, pomažu i kod problema na poslu ili birokracije. Ispričao je i kako je od njegovog dolaska u Hrvatsku, umrlo sedam njegovih sunarodnjaka te se organizacija pobrinula i za pogreb te se pobrinula za njihove obitelji u Nepalu. Pomogli su i prilikom nedavnog potresa u zemlji te se trude održati komunikaciju s njihovim domaćim organizacijama.
Posjetili smo ga baš za vrijeme proslave Diwalija, na dan kad bi mu prema tradiciji sestra trebala udijeliti blagoslov. Kako je tisućama kilometara udaljen od obitelji, u Zagrebu mu je blagoslov i poklone udijelila prijateljica koja je došla nedugo nakon njega. Sretni su jer mogu zajedno slaviti, ali i zbog trgovine azijskim namirnicma bez koje ne bi mogli pripremiti proslavu.
Posjetili smo ga baš za vrijeme proslave Diwalija, na dan kad bi mu prema tradiciji sestra trebala udijeliti blagoslov. Kako je tisućama kilometara udaljen od obitelji, u Zagrebu mu je blagoslov i poklone udijelila prijateljica koja je došla nedugo nakon njega. Sretni su jer mogu zajedno slaviti, ali i zbog trgovine azijskim namirnicma bez koje ne bi mogli pripremiti proslavu.
Galerija: Josipa Mandurić
Iako brojke svjedoče o velikom broju stranih radnika u Hrvatskoj, Sunil je bio jedan od rijetkih koji su nam se povjerili. Jednostavno, boje se. Boje se reakcije poslodavca, agencije, kolega s posla.. Boje se da će, ako progovore o svojim problemima kojih, kako se slažu od pučke pravobraniteljice do sindikata, kojima i sami svjedočimo, ako ne osobno, onda putem medija, prokockati sve za što su se toliko trudili.
Suman je oduševljeno pristao na razgovor, ali smo ipak željeli zaštiti njegov potpuni identitet jer, kako je i sam rekao, sve ono dobro se može izgubiti preko noći.
Suman je sa svojih 25 godina radio u stričevom poduzeću. Diplomirao je ekonomiju i želio je pokrenuti svoje poduzeće, ali zbog političke situacije u Nepalu nije mogao. Prijatelj mu je rekao za Hrvatsku te su uskoro, preko agencija, pronašli posao. Prvo su brali jabuke u Moslavini, a danas rade u dućanu.
"Cijene u agenciji bile su previsoke, ali nisam imao izbora. Prikupio sam potrebnu dokumentaciju i nakon par mjeseci stigao u Hrvatsku. Nikad ranije nisam napustio domovinu i bio sam u isto vrijeme jako nervozan i uzbuđen. Osjećao sam je jako usamljeno, ali mi se sreća osmjehnula i pronašao sam novi posao, koji mi je više odgovarao", ispričao nam je.
Suman je oduševljeno pristao na razgovor, ali smo ipak željeli zaštiti njegov potpuni identitet jer, kako je i sam rekao, sve ono dobro se može izgubiti preko noći.
Suman je sa svojih 25 godina radio u stričevom poduzeću. Diplomirao je ekonomiju i želio je pokrenuti svoje poduzeće, ali zbog političke situacije u Nepalu nije mogao. Prijatelj mu je rekao za Hrvatsku te su uskoro, preko agencija, pronašli posao. Prvo su brali jabuke u Moslavini, a danas rade u dućanu.
"Cijene u agenciji bile su previsoke, ali nisam imao izbora. Prikupio sam potrebnu dokumentaciju i nakon par mjeseci stigao u Hrvatsku. Nikad ranije nisam napustio domovinu i bio sam u isto vrijeme jako nervozan i uzbuđen. Osjećao sam je jako usamljeno, ali mi se sreća osmjehnula i pronašao sam novi posao, koji mi je više odgovarao", ispričao nam je.
Slika: Veronika Miloševski
Rekao je da je jako teško naći posao i smještaj pa su strani radnici prisiljeni "raditi bilo što" uz jako niske plaće, koje im ponekad ne pokriju ni dnevne troškove. Otkrio je i da djevojke ponekad u agencijama prisiljavaju na seksualne odnose u zamjenu za posao ili smještaj.
"Ako izgubimo posao, gubimo i dozvolu za boravak u Hrvatskoj. Imamo određeni period, oko dva tjedna za pronalaženje novog posla i prijave za boravak, ako ne uspijemo, deportiraju nas nazad u zemlju iz koje smo došli ili neku drugu zemlju, uz ponovni rok od dva tjedna", objasnio je.
Složio se da je porasla i netrpeljivost prema strancima u Zagrebu, ali je ipak istaknuo prijatelje, posebno studente, koji su mu jako pomogli.
"Hrvati su najčešće dobri, prijateljski raspoloženi, ali s nekima se jako teško nositi, nedavno su mi pretukli prijatelja i zbog takvih se ljudi ovdje osjećamo jako nelagodno. No, prijatelji iz Hrvatske nam pomognu riješiti problem i žele da se osjećamo kao kod kuće. Što je lijepo jer nam dom svima jako nedostaje", dodao je Suman.
Nada se da je teži period iza njega i da će jednog dana ostvariti želju o vlastitom poduzeću.
"Ako izgubimo posao, gubimo i dozvolu za boravak u Hrvatskoj. Imamo određeni period, oko dva tjedna za pronalaženje novog posla i prijave za boravak, ako ne uspijemo, deportiraju nas nazad u zemlju iz koje smo došli ili neku drugu zemlju, uz ponovni rok od dva tjedna", objasnio je.
Složio se da je porasla i netrpeljivost prema strancima u Zagrebu, ali je ipak istaknuo prijatelje, posebno studente, koji su mu jako pomogli.
"Hrvati su najčešće dobri, prijateljski raspoloženi, ali s nekima se jako teško nositi, nedavno su mi pretukli prijatelja i zbog takvih se ljudi ovdje osjećamo jako nelagodno. No, prijatelji iz Hrvatske nam pomognu riješiti problem i žele da se osjećamo kao kod kuće. Što je lijepo jer nam dom svima jako nedostaje", dodao je Suman.
Nada se da je teži period iza njega i da će jednog dana ostvariti želju o vlastitom poduzeću.
Graditeljstvo: zakon nije predvidio probleme
Stella Crnobrnja i Josipa Mandurić
Sindikat graditeljstva Hrvatske posljednjih se godina posebno posvetio implementaciji kolektivnog ugovora u sektoru graditeljstva, a dolaskom sve većeg broj stranih radnika, aktivnosti su im se proširile. Kako su ranije spomenuli, gotovo polovica svih radnika sektora nije iz Hrvatske, prema podacima ih najviše dolazi iz BiH, a otkrili su nam da danas ipak gotovo i da nema razlike u brojnosti između njih i radnika iz Indije i Nepala. Predsjednica Sindikata Jasenka Vukšić i pravna povjerenica Matea Majurec objasnile su kako institucije nisu na vrijeme reagirale te su se dogodili zakonski propusti. Uz to, većina radnika ne samo da nije upoznata sa svojim pravima, već niti ne govori engleski, što dodatno otežava cijelu situaciju. U posljednjih par godina posjetili su gradilišta diljem Hrvatske te informirali preko 430 radnika. No, rijetko su ih dočekali raširenih ruku.
Video: Martina Vidaić
„Da bi strani radnik došao u Hrvatsku, potrebna mu je radna dozvola koja se veže isključivo za poslodavca koji ga zapošljava. Ako kasnije želi pronaći drugi posao, odnosno poslodavca, prvi će pokrenuti postupak ukidanja radne dozvole. Zakon o strancima nije to dobro predvidio da osoba između prekida radnih odnosa može biti legalno u zemlji - gubitkom posla gube i pravo na boravak", ispričali su nam i dodali da su saznali i da se jako puno radnika zadužilo u svojim zemljama da bi uopće došli u Hrvatsku.
„Agencije naplaćuju ljudima posredovanje, riječ je o jako velikim iznosima, a to ne bi smjeli raditi. Otplaćuju to kao vrstu kredita, dok se agencije bogate jer im poslodavci također plaćaju za dovođenje radnika. Neki od njih su čak dio plaće vraćali agenciji, kao ucjenu bi im čak oduzeli i dokumente", dodala je Vukšić.
„Agencije naplaćuju ljudima posredovanje, riječ je o jako velikim iznosima, a to ne bi smjeli raditi. Otplaćuju to kao vrstu kredita, dok se agencije bogate jer im poslodavci također plaćaju za dovođenje radnika. Neki od njih su čak dio plaće vraćali agenciji, kao ucjenu bi im čak oduzeli i dokumente", dodala je Vukšić.
U sklopu europskog projekta su prije dvije godine krenuli s posjetama gradilištima gdje su na sastancima dijelili edukativne letke. Kolektivnim ugovorom koji već 30 godina kontinuirano izmjenjuju i nadopunjuju ugovaraju plaće, materijalna neoporeziva prava te odnos poslodavaca i sindikata. Nakon potvrde Ministarstva kolektivni ugovor primjenjuje se na sve radnike u građevini, bilo da su bili potpisnici ili ne, strani ili domaći radnici.
Grafika: Stella Crnobrnja
„Išli smo na gradilišta uz najavu poslodavcima i tražili sastanak od 10 do 15 minuta s radnicima, bilo u vrijeme pauze ili nakon radnog vremena, kako bismo ih informirali o njihovim pravima i mogućnost učlanjivanja u sindikat, uz naravno povratne informacije. Kad bismo došli, ako bi nas poslodavac primio, imali bismo mali sastanak, objasnili tko smo i njihova prava, dijelili letke i pristupnicu. Jako je velik problem što malo njih govori engleski, od njih preko 400, svega dvadesetak, i to ne bi bio dobar engleski, već osnovne riječi. Kasnije bi se javili na WhatsApp ili bismo razgovarali uz pomoć prevoditelja", rekla nam je Majurec.
Iskustva na gradilištima i sastancima im nisu uvijek bila ugodna, ali kako su nam ispričale, ne planiraju odustati. Imaju i prijedloge za različita rješenja: trenutno rade na zakonu koji bi omogućio Sindikatu uvid u isplate radnicima, odnosno u potencijalne nepravilnosti kod istih.
"Kod osnovnih plaća ugovorili smo 11 grupa stožernosti poslova i radnike koji spadaju u tu grupu te kolika bi im trebala biti osnovna plaća. Dakle, bez ijednog dodatka, za redovan rad. I kad se na primjer zapošljava radnik, ako je on građevinski radnik, primjerice zidar je ili tesar, onda on ne može biti zaposlen u prvoj grupi nego mora biti minimalno u trećoj grupi. Ako mu onda plaća nije u skladu s tim, poslodavac je u prekršaju. Inspekcija i porezna su je nadležne za kontrolu, ali je sve previše birokratski te tražimo dodatnu kontrolu Sindikata", objasnile su.
Time bi se mogli kontrolirati i poslodavci, odnosno ponuditi potvrdu da su poslove obavljali regularno.
Ipak, unatoč priljevu radnika koji država očito nije u stanju kontrolirati, iz Sindikata su posebno pohvalili rad Zavoda za zapošljavanje. Svakog poslodavca, kako su nam isrpičale, pregledaju i potvrde da su uvjeti prihvatljivi te tek onda izdaju dozvole za rad. Istaknule su i važnost suradnje svih institucija jer svi oni imaju zajednički cilj - poboljšati prava radnika, ne samo onih stranih, već, naravno, i domaćih.
"Ne ide na bolje. Slogan jedne naše akcije bio je 'Kad se borimo za stranca, borimo se i za našeg radnika', što je pravi opis, borimo se za sve. I njih pokušavamo uvjeriti u to i nastavljamo s našim akcijama", zaključila je Vukšić.
"Kod osnovnih plaća ugovorili smo 11 grupa stožernosti poslova i radnike koji spadaju u tu grupu te kolika bi im trebala biti osnovna plaća. Dakle, bez ijednog dodatka, za redovan rad. I kad se na primjer zapošljava radnik, ako je on građevinski radnik, primjerice zidar je ili tesar, onda on ne može biti zaposlen u prvoj grupi nego mora biti minimalno u trećoj grupi. Ako mu onda plaća nije u skladu s tim, poslodavac je u prekršaju. Inspekcija i porezna su je nadležne za kontrolu, ali je sve previše birokratski te tražimo dodatnu kontrolu Sindikata", objasnile su.
Time bi se mogli kontrolirati i poslodavci, odnosno ponuditi potvrdu da su poslove obavljali regularno.
Ipak, unatoč priljevu radnika koji država očito nije u stanju kontrolirati, iz Sindikata su posebno pohvalili rad Zavoda za zapošljavanje. Svakog poslodavca, kako su nam isrpičale, pregledaju i potvrde da su uvjeti prihvatljivi te tek onda izdaju dozvole za rad. Istaknule su i važnost suradnje svih institucija jer svi oni imaju zajednički cilj - poboljšati prava radnika, ne samo onih stranih, već, naravno, i domaćih.
"Ne ide na bolje. Slogan jedne naše akcije bio je 'Kad se borimo za stranca, borimo se i za našeg radnika', što je pravi opis, borimo se za sve. I njih pokušavamo uvjeriti u to i nastavljamo s našim akcijama", zaključila je Vukšić.