Godinama slušamo o održivosti – uglavnom zbog klimatskih promjena i pitanja opstanka našega planeta. S obzirom na to da je Hrvatska svoj gospodarski opstanak pronašla u turizmu, odlučile smo provjeriti kakav je hrvatski turizam i koliko je održiv sam po sebi. Ovaj put, ne toliko zbog planeta, koliko zbog budućnosti naše zemlje. Ono što smo saznale u razgovoru sa stručnjacima – nije nas iznenadilo – još od osamostaljenja naše države dokazujemo da smo zemlja ogromnog potencijala, ali kritičnoga vodstva. Dok budete čitali tekst koji slijedi, imajte prethodnu rečenicu na umu, jer realan odgovor na to zašto ne poduzimamo dovoljno kada je održivost u pitanju – nije toliko kompleksan koliko bi se na prvu moglo činiti.
Vera Kadijević, Elena Stančir, Barbara Sokić i Dora Župarić
Vera Kadijević, Elena Stančir, Barbara Sokić i Dora Župarić
„Najbolji način da predvidite budućnost jest da ju dizajnirate.“
- Buckminster Fuller
MASOVNI TURIZAM
Kada pomislimo na masovni turizam, uglavnom nam na pamet padaju velike grupe turista koje se nalaze na istom mjestu u isto vrijeme. Plaže i skijališta na vrhuncu sezone, ili nacionalni i tematski parkovi, dobri su primjeri o kolikom se broju ljudi radi i kako to izgleda u stvarnom vremenu i prostoru. Jednom riječju – krcato. Osim toga, karakteriziraju ga fokus na gradske sredine i niske cijene. Upravo zahvaljujući niskim cijenama masovni turizam generira velike količine novca, što ga automatski čini najpopularnijim turističkim oblikom – i turistima, i turističkim destinacijama.
"Masovni turizam je posljedica neplanskog razvoja turizma na svjetskoj razini, koji se počeo događati još tijekom razdoblja industrijalizacije i urbanizacije, a kojem su pogodovali i ostali čimbenici tehničkog-tehnološkog napretka."
- Izv. prof. dr. sc. Kristina Bučar,
Ekonomski fakultet u Zagrebu
MASOVNI TURIZAM NEKAD I SAD
O brzini razvoja masovnog turizma ukratko nam je ispričala dr.sc. Kristina Bučar, profesorica na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i nositeljica kolegija Upravljanje resursima u održivom razvoju turizma. Uzimajući u obzir da su, pogotovo prirodni, resursi trenutno jedan od najranjivijih dijelova turizma, prof. Bučar bila je savršen sugovornik za našu temu te nam je približila i pojednostavila problematiku hrvatskoga turizma.
Prije nego što smo prešle na pitanje domaćeg turizma, prvo je bilo bitno razumjeti kada su se stvari uopće počele mijenjati. Prof. Bučar zato je ukratko preletjela preko značajnih promjena u prošlome stoljeću, a koje su pridonijele ubrzanom razvoju turizma.
Dakle, ubrzani razvoj krenuo je još 1950-ih kada se na svjetskoj razini radilo o 25 milijuna turističkih noćenja godišnje. Ljudi su se nakon Drugog svjetskog rata osjećali slobodnije, a poboljšali su se i tehnički uvjeti putovanja te se krenulo više putovati. Tijekom ’70-ih i ’80-ih godina prošloga stoljeća turizam na svjetskoj razini počeo je rasti već po stopi 10 do 12% godišnje, čemu je zasigurno pridonio i pad cijena avionskih karata u tom razdoblju. Ako ubrzamo i premotamo na 2012. godinu, takav nas je tempo doveo do milijardu turističkih noćenja, a u manje do 10 godina, ta se brojka 2019. godine popela na milijardu i 300 milijuna.
Njezin smo sažetak pretvorile u pojednostavljenu lentu vremena, tj. timeline koji prati promjene koje su poduprle razvoj masovnoga turizma. Možete ga vidjeti ispod:
Prije nego što smo prešle na pitanje domaćeg turizma, prvo je bilo bitno razumjeti kada su se stvari uopće počele mijenjati. Prof. Bučar zato je ukratko preletjela preko značajnih promjena u prošlome stoljeću, a koje su pridonijele ubrzanom razvoju turizma.
Dakle, ubrzani razvoj krenuo je još 1950-ih kada se na svjetskoj razini radilo o 25 milijuna turističkih noćenja godišnje. Ljudi su se nakon Drugog svjetskog rata osjećali slobodnije, a poboljšali su se i tehnički uvjeti putovanja te se krenulo više putovati. Tijekom ’70-ih i ’80-ih godina prošloga stoljeća turizam na svjetskoj razini počeo je rasti već po stopi 10 do 12% godišnje, čemu je zasigurno pridonio i pad cijena avionskih karata u tom razdoblju. Ako ubrzamo i premotamo na 2012. godinu, takav nas je tempo doveo do milijardu turističkih noćenja, a u manje do 10 godina, ta se brojka 2019. godine popela na milijardu i 300 milijuna.
Njezin smo sažetak pretvorile u pojednostavljenu lentu vremena, tj. timeline koji prati promjene koje su poduprle razvoj masovnoga turizma. Možete ga vidjeti ispod:
|
Autorica: Barbara Sokić
|
TURIZAM IZ SEZONE U SEZONU
Sezonalnost podrazumijeva ponavljanje identičnog ili sličnog uzorka svake godine u isto vrijeme. Ona predstavlja privremenu neravnotežu u turističkoj aktivnosti koja se manifestira kroz broj posjetitelja, njihovu potrošnju, promet na autocestama i drugim oblicima prijevoza te kroz zaposlenost i stupanj posjećenosti atrakcija. Jedan od uzroka masovnosti našega turizma svakako je i njegova sezonalnost, ističe prof. Bučar.
"Sve navedeno uključuje negativne posljedice za okoliš, poput premašivanja
ekološkog nosivog kapaciteta turističkog odredišta u sezonskim mjesecima,
što u većini slučajeva rezultira pretjeranim zagađivanjem okoline te
narušavanjem ekološke ravnoteže flore i faune."
- Izv. prof. dr. sc. Kristina Bučar,
Ekonomski fakultet u Zagrebu
Zbog neplanskog razvoja masovnog turizma, još uvijek nikome nije jasno koje bi korake točno trebalo poduzeti da bi se turizam sveo na neku normalnu mjeru održivost, napominje prof. Bučar.
Po Cambridge Dictionaryju, održivost je:
„Ideja da se dobra i usluge trebaju proizvoditi na načine koji ne koriste resurse koji se ne mogu zamijeniti i koji ne štete okolišu.“
Ako bi održivost bila temeljno načelo kojime bismo se vodili u našim djelatnostima, to bi nam omogućilo da nastavimo s tim djelatnostima još dugi niz godina.
Autorice: Vera Kadijević, Barbara Sokić
ODRžIVI RAZVOJ TURIZMA
Održivost se danas smatra glavnim sredstvom u borbi protiv negativnog utjecaja masovnih svjetskih industrija na prirodne resurse. Nastojeći spasiti ono što nam je ostalo, iz istog razloga okrećemo joj se i u turizmu.
Više nego ikada danas se govori o održivosti, njezinim načelima i potencijalnim učincima. Sve su strategije razvoja održive, svi su planovi i aktivnosti prožeti održivošću. No, u većini slučajeva – samo u teoriji. Praksa pokazuje kako se pred nama nalazi vrijeme iskušenja u kojemu bi se taj pojam mogao svesti na ispraznu parolu, komentira dr.sc. Neven Ivandić, koji se na Institutu za turizam bavi područjem ekonomskih učinaka turizma. On nam je objasnio par stvari o tome može li si Hrvatska priuštiti održivi turizam, i kako bi takva promjena prioriteta u hrvatskom turizmu utjecala na hrvatsko gospodarstvo.
Glavne karakteristike održivog turizma, koje je potrebno objasniti prije nego li se krene raspravljati o promjenama, navedene su u nastavku.
|
|
|
Autorica: Elena Stančir
|
O tome je li „Održivi turizam – samozavaravanje, ideja ili realnost“ popričale smo s dr.sc. Izidorom Marković Vukadin, jednom od autorica istoimenoga rada. Također, u sklopu Instituta za turizam, voditeljica je projekta CROSTO koji se bavi razvojem, mjerenjem i praćenjem pokazatelja održivosti turizma na regionalnoj i lokalnoj razini. Tako se do održivosti u turizmu se može doći kroz dva spektra djelovanja:
Autorica: Vera Kadijević
Iako pojam održivog razvoja u turizmu zvuči neodoljivo, ne postoji dovoljno zemalja, ni destinacija, koje su to uspjele postići, komentira Bučar.
Ne čudi da razvijene zemlje poput Švicarske, ili bližih nam Austrije i Slovenije, ulažu više o održivi turizam.
S obzirom na svoje generalno visoke ekološke standarde, Švicarska ne dopušta gradnju novih kapaciteta te je na taj način, zahvaljujući jakoj industriji, izbjegla zamku neplanskog i brzog razvoja turizma, objašnjava Bučar. Kao uzori mogu poslužiti i Sloveniju i Austrija, koje se promiču kao zelene države, dodaje Marković Vukadin. One su primjer da turizam može biti razvijen bez oslanjanja na isključivo morski turizam te da se turistička potražnja može uspješno preusmjeriti na kontinentalni dio zemlje.
No stvar je puno dublja od samog ulaganja u održivi turizam, kod njih se radi o kompletnim javnim politikama. Bučar ističe kako se na primjerima Austrije i Njemačke pokazalo kako je potrebno do 15 godina da bi se usvojile održive navike. Dakle, to nije nešto što se događa preko noći, a još manje nešto što se može odnositi na samo jedan gospodarski sektor.
Do floskulativnosti samoga pojma održivosti dolazi i zbog njezine raznolikosti, objašnjava Marković Vukadin, jer to otežava shvaćanje njezinog područja djelovanja. Pritom je bitno uzeti u obzir i koncept samoga razvoja, koji podrazumijeva dugoročnost i stabilnost, a ne strelovit rast.
Ne čudi da razvijene zemlje poput Švicarske, ili bližih nam Austrije i Slovenije, ulažu više o održivi turizam.
S obzirom na svoje generalno visoke ekološke standarde, Švicarska ne dopušta gradnju novih kapaciteta te je na taj način, zahvaljujući jakoj industriji, izbjegla zamku neplanskog i brzog razvoja turizma, objašnjava Bučar. Kao uzori mogu poslužiti i Sloveniju i Austrija, koje se promiču kao zelene države, dodaje Marković Vukadin. One su primjer da turizam može biti razvijen bez oslanjanja na isključivo morski turizam te da se turistička potražnja može uspješno preusmjeriti na kontinentalni dio zemlje.
No stvar je puno dublja od samog ulaganja u održivi turizam, kod njih se radi o kompletnim javnim politikama. Bučar ističe kako se na primjerima Austrije i Njemačke pokazalo kako je potrebno do 15 godina da bi se usvojile održive navike. Dakle, to nije nešto što se događa preko noći, a još manje nešto što se može odnositi na samo jedan gospodarski sektor.
Do floskulativnosti samoga pojma održivosti dolazi i zbog njezine raznolikosti, objašnjava Marković Vukadin, jer to otežava shvaćanje njezinog područja djelovanja. Pritom je bitno uzeti u obzir i koncept samoga razvoja, koji podrazumijeva dugoročnost i stabilnost, a ne strelovit rast.
„Zemlja će procvjetati kad stari ljudi počnu saditi drveće znajući da se u njegovu hladu nikada neće odmarati.''
Grčka poslovica
Turizam i hrvatska
Hrvatska je gospodarski najovisnija zemlja o turizmu u Europskoj uniji, s tipičnim turističkim „sun and sea“ modelom gdje su boravci koncentrirani u obalnim područjima tijekom ljetnih mjeseci. Ponuda smještaja je nagnuta prema relativno jeftinim strukturama (kao što su privatne kuće za odmor i kampovi), a prosječna turistička potrošnja je ispod one zabilježene kod naših kolega iz EU, stoji u ekonomskom izvješću „Croatia's Tourism Industry: Beyond the Sun and Sea“ iz 2018.
Unatoč postpandemijskom padu koji je smanjio prihode turizma u BDP-u, izravni i neizravni utjecaji turizma na hrvatski BDP uvjerljivo su veći nego u ostalim zemljama mediteranske Europe.
Naravno, turizam koji nam pritom donosi ogromne prihode jest masovni, ne održivi. Naime, ukupan doprinos turizma gospodarstvu, tj. bruto domaćoj vrijednosti Hrvatske iznosi oko 17 posto, objašnjava Ivandić. A ako se promatra samo izravni utjecaj turizma na gospodarstvo, koji proizlazi iz izravnoga doticaja turista s pružateljima usluga, on iznosi oko 11 posto.
O tome koliko o turizmu ovisimo naspram drugih država govori jednostavna usporedba s Austrijom i Slovenijom.
Prema Federal Ministry Republic of Austria: Agriculture, Regions and Tourism, udio koji je turizam ostvario u austrijskom BDP-u 2019. godine iznosio je 7,5 posto - što je gotovo trostruko manje od udjela turizma u hrvatskom BDP-u iste godine. U Sloveniji se radi o 6,5 posto, navode iz slovenia.info. Tu se pokazuje kako ni Austrija, ni Slovenija nisu ni približno ovisne o turizmu toliko koliko je Hrvatska.
Unatoč postpandemijskom padu koji je smanjio prihode turizma u BDP-u, izravni i neizravni utjecaji turizma na hrvatski BDP uvjerljivo su veći nego u ostalim zemljama mediteranske Europe.
Naravno, turizam koji nam pritom donosi ogromne prihode jest masovni, ne održivi. Naime, ukupan doprinos turizma gospodarstvu, tj. bruto domaćoj vrijednosti Hrvatske iznosi oko 17 posto, objašnjava Ivandić. A ako se promatra samo izravni utjecaj turizma na gospodarstvo, koji proizlazi iz izravnoga doticaja turista s pružateljima usluga, on iznosi oko 11 posto.
O tome koliko o turizmu ovisimo naspram drugih država govori jednostavna usporedba s Austrijom i Slovenijom.
Prema Federal Ministry Republic of Austria: Agriculture, Regions and Tourism, udio koji je turizam ostvario u austrijskom BDP-u 2019. godine iznosio je 7,5 posto - što je gotovo trostruko manje od udjela turizma u hrvatskom BDP-u iste godine. U Sloveniji se radi o 6,5 posto, navode iz slovenia.info. Tu se pokazuje kako ni Austrija, ni Slovenija nisu ni približno ovisne o turizmu toliko koliko je Hrvatska.
HRVATSKA: PRIJESTOLNICA MASOVNOG TURIZMA
Dok se naši, i veliki, i mali, susjedi iz Europske unije nastoje što više i temeljitije okrenuti održivom razvoju turizma te ojačati druge gospodarske grane, mi uporno nosimo titulu gospodarski najovisnije zemlje o turizmu. Naravno, ovisni smo o masovnom – ne o održivom turizmu.
Najbolji, pokazatelj da Hrvatska još uvijek profitira na masovnom turizmu jest Satelitski račun turizma, tvrdi Marković Vukadin i naglašava da je to jedini pravi, detaljan izračun prihoda koje Hrvatska dobiva od turizma.
Najbolji, pokazatelj da Hrvatska još uvijek profitira na masovnom turizmu jest Satelitski račun turizma, tvrdi Marković Vukadin i naglašava da je to jedini pravi, detaljan izračun prihoda koje Hrvatska dobiva od turizma.
On služi procjenjivanju izravnoga ekonomskog doprinosa turizma nacionalnom gospodarstvu. Njegova je metodologija potrebna jer turizam nije djelatnost sam po sebi, nego ga definiraju svojstva potrošača, ovisno o tome jesu li turisti ujedno i potrošači, ili nisu. Postoji mnogo prednosti Satelitskog računa turizma, a one najvažnije izdvojile smo u infografici ispod teksta.
Autorica: Barbara Sokić
Pritom je bitno napomenuti da se iz perspektive ponude, turizam ne može definirati kao jedna aktivnost – nego skup djelatnosti.
Osim satelitskog računa, postoje i ekonomski pokazatelji koji tumače koliko je turistička aktivnost održiva. Prema niže navedenim ekonomskim pokazateljima, turistička aktivnost koja se u globalu odvija na našoj obali – ne može se nazvati održivom.
Osim satelitskog računa, postoje i ekonomski pokazatelji koji tumače koliko je turistička aktivnost održiva. Prema niže navedenim ekonomskim pokazateljima, turistička aktivnost koja se u globalu odvija na našoj obali – ne može se nazvati održivom.
Autorica: Barbara Sokić
Da bismo vam približili koliko je važno koristiti različite pokazatelje održivosti u pravome kontekstu, u infografici ispod teksta sažele smo primjere kojima su nam to dokazale Marković Vukadin i Bučar.
Autorica: Barbara Sokić
Hrvatska više ovisi o prihodima od turističkih djelatnosti u usporedbi sa susjednim obalnim zemljama. Prihodi od turizma u Hrvatskoj u 2019. godini iznosili su čak 19,5 posto BDP-a, a u pandemijskoj 2020. godini smanjili su se na 8,9 posto BDP-a zbog posljedica pandemije na turističku sezonu.
Autorica: Dora Župarić
Ako ih se stavi u različit kontekst, ti će pokazatelji imati više smisla i preko njih će se moći saznati više nego kada se njihove brojke koriste same za sebe, zaključuje Marković Vukadin.
Komponente turizma by Dora Župarić
Autorica: Dora Župarić
Podrucja turizma by Dora Župarić
Autorica: Dora Župarić
„Turistička noćenja u Hrvatskoj čine ukupno 2% europskih turističkih noćenja, što bi se moglo činiti zanemarivo, ali za malu zemlju poput naše…“
- Izv. prof. dr. sc. Kristina Bučar,
Ekonomski fakultet u Zagrebu
NEODRŽIVOST OSLANJANJA NA TURIZAM
Takvo pretjerano oslanjanje na turizam neodrživo je iz više perspektiva:
1. EKOLOŠKA:
Bučar napominje da naša turistička sezona traje samo četiri mjeseca, pri čemu se 90% nje odvija samo u primorskoj Hrvatskoj. Taj kratak period i sužen prostor na kojemu se odvija turistička aktivnost čini veliko fizičko opterećenje za okoliš.
1. EKOLOŠKA:
Bučar napominje da naša turistička sezona traje samo četiri mjeseca, pri čemu se 90% nje odvija samo u primorskoj Hrvatskoj. Taj kratak period i sužen prostor na kojemu se odvija turistička aktivnost čini veliko fizičko opterećenje za okoliš.
„U četiri mjeseca turizam stvara devet posto otpada u Hrvatskoj, i to samo u tom uskom obalnom prostoru.“
- Izv. prof. dr. sc. Kristina Bučar,
Ekonomski fakultet u Zagrebu
Posljedice oslanjanja na masovni turizam su brojne. Najvažnije su navedene u kratkom videu u nastavku. Svima je zajedničko jedno, a to je da utječu na klimatski faktor, tj. modifikacije klime koje oslanjanjem na masovni turizam pojačavaju intenzitet klimatskih elemenata.
EKOLOŠKE POSLJEDICE OSLANJANJA NA TURIZAM, autor: Elena Stancir
Autorica: Elena Stančir
TURIZAM I KLIMATSKE PROMJENE
Autorica: Barbara Sokić
2. socio-ekonomska
Kada govorimo o socio-ekonomskim utjecajima masovnog turizma, pokazalo se da masovni turizam radi pritisak na obrazovanje:
“U destinacijama/u općinama gdje je turizam postao primarni izvor prihoda imamo sve manje mladih koji se obrazuju, idu na fakultete - nemaju potrebe za tim. Tu se stvara jedna demografska sliku koja nije poželjna dugoročno.”
- Dr.sc. Izidora Marković Vukadin
Također, povisuje i cijene nekretnina:
„Onemogućuje lokalnoj zajednici, tj. onima koji nisu posjednici apartmana, da imaju vlastitu nekretninu. Ljudi sve izbacuju 20.5. i onda se počinje sa turizmom. Znači netko tko nema vlastitu nekretninu, nego mora ić u najam, ne može živjeti uopće u gradovima tokom sezone“
- Dr.sc. Izidora Marković Vukadin
Sada smo osvijestili da trenutne prihode kakve imamo dugujemo masovnome turizmu, ali i da trenutni tempo masovne turističke aktivnosti narušava kvalitetu naših prostora i naše prirodne resurse – ujedno najveće kvalitete hrvatskoga turizma – te kvalitetu života našeg lokalnog stanovništva.
To nas dovodi do pitanja – zašto Hrvatska još uvijek nije ni približno dovoljno zaplivala u održive turističke vode? Što stvarno ta održivost nama znači, i jesmo smo li spremni biti održivi?
To nas dovodi do pitanja – zašto Hrvatska još uvijek nije ni približno dovoljno zaplivala u održive turističke vode? Što stvarno ta održivost nama znači, i jesmo smo li spremni biti održivi?
gdje je zapelo?
Naime, Hrvatska nema sve pokazatelje adekvatne turističke aktivnosti te se zbog toga može reći i da turistička politika nije usmjerena prema stvarnom osiguranju održivosti, pojašnjava Ivandić. Dakle, Hrvatska, ne optimizira u potpunosti turističku politiku upravljanja turističkom aktivnosti. To se vidi iz različitih pojavnosti pretjeranoga turizma. Dovoljno je pogledati našu obalu, pogotovo u srednje razvijenim općinama, gradovima, jedinicama lokalne samouprave na moru – golema izgradnja i prodaja apartmana, kuća i stanova za odmor – takav rast kapaciteta nikako se ne može smatrati optimalnim. Taj podivljali nekretninski biznis donekle narušava našu kvalitetu i supstancu, smatra dr. sc. Neven Ivandić.
Također, naš turizam više nije u poziciji da treba razgovarati o rastu, tj. o tome da trebamo imati više turista. Mi moramo razgovarati o razvoju, o većoj kvaliteti, o boljem korištenju, odnosno o kretanju – razlikujući koncept rasta od razvoja, nadodaje Ivandić. Praktički, razvoj u turizmu onda će značiti i razvoj održivog turizma. Po nekima su održivost i razvoj istoznačnice, komentira Marković Vukadin.
Također, naš turizam više nije u poziciji da treba razgovarati o rastu, tj. o tome da trebamo imati više turista. Mi moramo razgovarati o razvoju, o većoj kvaliteti, o boljem korištenju, odnosno o kretanju – razlikujući koncept rasta od razvoja, nadodaje Ivandić. Praktički, razvoj u turizmu onda će značiti i razvoj održivog turizma. Po nekima su održivost i razvoj istoznačnice, komentira Marković Vukadin.
Kada se govori o zaokretu prema održivom razvoju, više nije u pitanju možemo li to napraviti ili ne, vrijeme u kojemu se nalazimo nalaže odgovor – moramo:
Zašto se moramo okrenuti održivosti? by održivi turizam
Autorica: Dora Župarić
No takav zaokret nije nimalo jednostavan jer se radi o višedimenzionalnim promjenama.
TKO TREBA POKRENUTI PROMJENU?
Naravno da opće usmjerenje na održivi turizam jest važno, ali osim što imamo usmjerenje na nacionalnoj razini, mi se moramo pobrinuti, s jedne strane, da imamo organizacijsku strukturu koja će ta usmjerenja provoditi s nacionalne razine prema dolje. Ali, napominje Ivandić, jednako tako, mi moramo se početi mijenjati i na razini samih turističkih destinacija, jer su i turističke zajednice izuzetno važne za kvalitetu turizma.
Autorica: Dora Župarić
Dakle, koliko su u pitanju različiti aspekti zakonskih okvira, toliko su bitne i odluke na razini određene turističke destinacije.
Strategija postoji, no izgleda da javni sektor na održivom razvoju inzistira samo taksativno, tj. samo riječima, smatra Bučar nadodajući kako državni sektor ne zna kako bi teoriju proveo u praksu zbog same kompleksnosti odvijanja turizma. Pritom objašnjava da je u turizam uključeno i integrirano toliko različitih gospodarskih aktivnosti i djelatnosti – od prometa, trgovine, građevine, policije, vatrogasaca, itd. – do turističkog dijela – hotelijeri, privatni smještaj, kampovi, tour operatori, lokalno stanovništvo… sve njih trebalo bi koordinirati i svi bi oni trebali imati zajedničke viziju i cilj. Zbog tog uključenog velikog broja ljudi, različitih dionika, segmenata u turizam, mnogi od njih nisu ni svjesni da ustvari rade za turizam.
Sve spomenute dionike koji su uključeni u gospodarske djelatnosti turizma ilustrirale smo ispod:
Strategija postoji, no izgleda da javni sektor na održivom razvoju inzistira samo taksativno, tj. samo riječima, smatra Bučar nadodajući kako državni sektor ne zna kako bi teoriju proveo u praksu zbog same kompleksnosti odvijanja turizma. Pritom objašnjava da je u turizam uključeno i integrirano toliko različitih gospodarskih aktivnosti i djelatnosti – od prometa, trgovine, građevine, policije, vatrogasaca, itd. – do turističkog dijela – hotelijeri, privatni smještaj, kampovi, tour operatori, lokalno stanovništvo… sve njih trebalo bi koordinirati i svi bi oni trebali imati zajedničke viziju i cilj. Zbog tog uključenog velikog broja ljudi, različitih dionika, segmenata u turizam, mnogi od njih nisu ni svjesni da ustvari rade za turizam.
Sve spomenute dionike koji su uključeni u gospodarske djelatnosti turizma ilustrirale smo ispod:
Autorica: Dora Župarić
„Primjerice, kroz poticaje – da poticaje dobivaju poduzeća koja imaju 80 posto
i više lokalnih proizvoda koje poslužuju; da dobivaju poticaje poduzeća koja su odlučila napraviti kompletnu novu ovojnicu hotela koja će biti energetski gotovo održiva i slično.
Znači treba kroz nekakve financijske poticaje, ne mora nužno biti bespovratno, kroz beskamatne kredite i sl. poticati da ponuda krene malo intenzivnije sa tim različitim aspektima održivosti, i onda će i potražnja to prepoznavati.“
- Dr.sc. Izidora Marković Vukadin
U svakom slučaju, vidi se da je tendencija financijske pomoći sve istaknutija, što je dijelom diktirano od strane EU, i pozitivan učinak trebao bi se vidjeti u idućih 3-5 godina, zaključuje Marković Vukadin
Međutim, jako je bitno da mi sami, pojedinci i destinacije, počnemo razmišljati o tome kako osigurati optimalno upravljanje destinacijom koje bi tim destinacijama pružilo dugoročnu opstojnost, nadodaje Ivandić. Hitno se treba početi razgovarati i o konceptu turističke nosivosti destinacije. Dakle, na razini destinacije treba se početi propitivati što je svim akterima u destinaciji dovoljno da zadovolje svoja financijska očekivanja i kvalitetu života, a da isto tako vide dugoročnost u tom čime se bave.
Međutim, jako je bitno da mi sami, pojedinci i destinacije, počnemo razmišljati o tome kako osigurati optimalno upravljanje destinacijom koje bi tim destinacijama pružilo dugoročnu opstojnost, nadodaje Ivandić. Hitno se treba početi razgovarati i o konceptu turističke nosivosti destinacije. Dakle, na razini destinacije treba se početi propitivati što je svim akterima u destinaciji dovoljno da zadovolje svoja financijska očekivanja i kvalitetu života, a da isto tako vide dugoročnost u tom čime se bave.
Pritom, bitno je i široj javnosti komunicirati važnost samoga koncepta održivosti i njegovih načela. To je također dio edukacije, koji bi trebao rezultirati većom podrškom, a samim time i lakšim provođenjem zacrtanih planova, smatra Bučar:
Dakle, kreator održive promjene u turizmu može biti:
„Svatko tko na neki način sudjeluje u turizmu. Čak ne mora biti direktno, može indirektno, na neki način utjecati – od nacionalne razine do lokalne razine – ali, isto tako, privatni i javni sektor, i nevladin sektor, naravno, kroz različite aktivnosti.
Vlada i ministarstvo – mogu kroz kreiranje politika, privatnici, tj. privatni poduzetnici – kroz implementaciju tih politika kroz svoje održivo poslovanje, ozelenjivanje itd.. Nevladine udruge – kroz pritisak i primjere dobre prakse koje će prezentirati javno i stalno to potencirati, itd..
Znači vrlo šarolik spektar, i mislim da je nužno da cijeli spektar bude uključen da bi to stvarno štimalo.“
- Dr.sc. Izidora Marković Vukadin
Zato možemo reći da su za trenutne probleme u održivom razvoju turističkih destinacija odgovorni svi dionici hrvatskoga turizma - od javne vlasti koja, i ako ima dobre zakone, ne provodi ih dovoljno, preko privatnih investitora koji često ignoriraju način na koji bi trebali upravljati svojim vlasništvom, a samim time i destinacijom, pa do lokalnog stanovništva koje često nije dovoljno briga da bi promijenili svoje ponašanje, zaključuje Marković Vukadin.
MINUSI HRVATSKOG TURIZMA
Autorica: Elena Stančir
U svakom slučaju, bitno je napraviti taj prvi korak, bez obzira koliko se malim on mogao činiti. Naravno da nećemo moći ispuniti sve preduvjete održivog razvoja odjednom, ali Bučar ima ideju otkuda krenuti:
Naime, po anketama koje provodi Institut za turizam, turisti nam najviše zamjeraju nerazvrstavanje otpada i neugodne mirise. I možemo li reći da je to začuđujuće? Većinu naših turista, čak 2/3 njih, čine građani Zapadne Europe naviknuti na standard koji Hrvatska ne dostiže. Čak i ako imamo adekvatne kante za odvajanje otpada, navikli smo na scenarij u kojemu komunalne službe prazne sadržaj tih kanti u iste kamione. Istraživanja pokazuju kako je potrebno otprilike 15 godina kako bi se usvojila navika odvajanja otpada, a domaći primjer koji potvrđuje te nalaze jest Krk. Na Krku se razvrstava gotovo 70 posto otpada, no oni su s tom praksom krenuli još 2005./2006. godine. Bučar naglašava kako bi cijela Hrvatska s trenutnom tehnologijom i proizvodnjom mogla razvrstavati i reciklirati 80 posto otpada, u pitanju nije kompleksan problem, ali je problem koji zahtijeva vrijeme.
Naime, po anketama koje provodi Institut za turizam, turisti nam najviše zamjeraju nerazvrstavanje otpada i neugodne mirise. I možemo li reći da je to začuđujuće? Većinu naših turista, čak 2/3 njih, čine građani Zapadne Europe naviknuti na standard koji Hrvatska ne dostiže. Čak i ako imamo adekvatne kante za odvajanje otpada, navikli smo na scenarij u kojemu komunalne službe prazne sadržaj tih kanti u iste kamione. Istraživanja pokazuju kako je potrebno otprilike 15 godina kako bi se usvojila navika odvajanja otpada, a domaći primjer koji potvrđuje te nalaze jest Krk. Na Krku se razvrstava gotovo 70 posto otpada, no oni su s tom praksom krenuli još 2005./2006. godine. Bučar naglašava kako bi cijela Hrvatska s trenutnom tehnologijom i proizvodnjom mogla razvrstavati i reciklirati 80 posto otpada, u pitanju nije kompleksan problem, ali je problem koji zahtijeva vrijeme.
U Njemačkoj i Austriji problem nerazvrstavanja otpada riješen je kaznama. Bučar kazne spominje kao zadnje sredstvo za kojim se poseže ako nema pomoći. Što se tiče prihvaćanja promjena, studente marketinga uči se kako postoji 10 posto ljudi koji će odmah prihvatiti promjenu, dok će njih 80% trebati vremena za prilagodbu, a onih posljednjih 10 posto ljudi nikako neće htjeti prihvatiti promjenu. Upravo zbog ovih posljednjih nastupaju kazne.
Osim toga, pretjerana apartmanizacija uzrokuje vizualnu degradaciju i dugoročne posljedice za okoliš koje se javljaju zbog neprimjerene infrastrukture, nadodaje Marković Vukadin. Apartmani bi, naravno, trebali bi biti na najprivlačnijim mogućim pozicijama da bi privukli potražnju koja je pružateljima usluge nužna, ali istovremeno izuzimamo kvalitetu najčešće tog priobalnog prostora gdje, gradnja apartmana nije problem ako se nalazi u zoni za mješovitu gradnju, već je problem što je apartmanizacija često neprikladnog oblikovanja – ne razmišlja se o estetici prostora, o krajobraznoj valorizaciji prostora, itd. Također, ti su prostori najčešće gradovi duhova 9-10 mjeseci, kako gdje, i kao takvi uništavaju prostor i čine nesklad u kojemu živi lokalna zajednica. Zauzvrat nam ostaju jako velika, nenastanjena urbana područja.
Također, postoji i problem ponude turističkih aktivnosti. Bučar ističe kako u Istri ljubaznošću i ponudom turistima bez problema uzimamo novac, i ponudom ih pridobivamo da vide i žele trošiti više. No problem je Dalmacija u kojoj, i kada bi htjeli trošiti više, turisti nemaju na što. Toliko sladoleda koliko se nudi, nitko ne može pojesti, napominje Bučar i gura u smjeru razvijanja (ne)postojeće turističke ponude u Dalmaciji. Pritom treba imati na umu i da se danas teško diferencirati u smislu održivosti, kaže Marković Vukadin, jer trenutno svi pokušavaju uhvatiti korak s tim trendom. Ali, ostaje činjenica da mi imamo već dobar dio međunarodne potražnje privučen putem turizma na Jadranu pa bismo trebali razmišljati kako dio te potražnje pretočiti u kontinentalnu Hrvatsku i održive turističke proizvode.
Osim toga, pretjerana apartmanizacija uzrokuje vizualnu degradaciju i dugoročne posljedice za okoliš koje se javljaju zbog neprimjerene infrastrukture, nadodaje Marković Vukadin. Apartmani bi, naravno, trebali bi biti na najprivlačnijim mogućim pozicijama da bi privukli potražnju koja je pružateljima usluge nužna, ali istovremeno izuzimamo kvalitetu najčešće tog priobalnog prostora gdje, gradnja apartmana nije problem ako se nalazi u zoni za mješovitu gradnju, već je problem što je apartmanizacija često neprikladnog oblikovanja – ne razmišlja se o estetici prostora, o krajobraznoj valorizaciji prostora, itd. Također, ti su prostori najčešće gradovi duhova 9-10 mjeseci, kako gdje, i kao takvi uništavaju prostor i čine nesklad u kojemu živi lokalna zajednica. Zauzvrat nam ostaju jako velika, nenastanjena urbana područja.
Također, postoji i problem ponude turističkih aktivnosti. Bučar ističe kako u Istri ljubaznošću i ponudom turistima bez problema uzimamo novac, i ponudom ih pridobivamo da vide i žele trošiti više. No problem je Dalmacija u kojoj, i kada bi htjeli trošiti više, turisti nemaju na što. Toliko sladoleda koliko se nudi, nitko ne može pojesti, napominje Bučar i gura u smjeru razvijanja (ne)postojeće turističke ponude u Dalmaciji. Pritom treba imati na umu i da se danas teško diferencirati u smislu održivosti, kaže Marković Vukadin, jer trenutno svi pokušavaju uhvatiti korak s tim trendom. Ali, ostaje činjenica da mi imamo već dobar dio međunarodne potražnje privučen putem turizma na Jadranu pa bismo trebali razmišljati kako dio te potražnje pretočiti u kontinentalnu Hrvatsku i održive turističke proizvode.
„Turizam je jedna od stvari gdje Hrvatska ima komparativne prednosti, no te komparativne prednosti koje proizlaze iz kvalitete tih resursa treba transformirati u konkurentske održive prednosti, koje će Hrvatskoj dugoročno pružati kvalitetne uvjete za razvoj, ne samo turizma, nego i drugih djelatnosti.“
- Dr.sc. Neven Ivandić
PRILIKE ZA NAPREDAK
Ako strahujemo da bi održivi razvoj na neki način mogao prouzročiti pad u prihodima koje masovni turizam trenutno generira hrvatskome gospodarstvu:
Turizam koji razumije potrebe potrošača, koji na adekvatan način odgovara potrošaču i promjenama njegovih očekivanja, a koji isto tako štiti lokalnu zajednicu i ono što je najvrjednije, ne samo da bi mogao generirati isto, nego možda čak i više, smatra Ivandić te napominje da, iako bi takav zaokret prema održivosti pretpostavljao različite promjene u načinu plasmana proizvoda i sl., održivost bi dodatno povećala učinak za gospodarstvo. Pritom treba imati na umu kako i održivost mora generirati profit svim ponuđačima, jer ako netko nije profitabilan, on ne može poslovati u tržišnim uvjetima. I održiva aktivnost mora biti profitabilna, da nije profitabilna, ne bi bila održiva, ali mora tražiti sklad u odnosu na druge aspekte života.
Također, Marković Vukadin objašnjava da bi se održivim bi se turizmom išlo na cjelogodišnji turizam, ili barem višesezonski te bi disperzija turizma cijelom Hrvatskom trebala producirati i veće financijske učinke na BDP.
Također dodaje da je sada potrebno implementirati aktivnosti koje možda neće imat kratkoročan produkt i koje će činiti kao puno potrošenoga novca, ali će dugoročno imati pozitivan utjecaj za zajednicu, samo ga treba dočekati. Uvijek postoji strah u proračunskom trošenju novca jer nastojanje da se okrenemo održivosti zahtijeva puno veće ljudske resurse, a u konačnici i financijske, u tim početnim fazama uhodavanja. Sukladno tome, naravno da bismo si stvorili troškove, zaključuje Marković Vukadin.
Turizam koji razumije potrebe potrošača, koji na adekvatan način odgovara potrošaču i promjenama njegovih očekivanja, a koji isto tako štiti lokalnu zajednicu i ono što je najvrjednije, ne samo da bi mogao generirati isto, nego možda čak i više, smatra Ivandić te napominje da, iako bi takav zaokret prema održivosti pretpostavljao različite promjene u načinu plasmana proizvoda i sl., održivost bi dodatno povećala učinak za gospodarstvo. Pritom treba imati na umu kako i održivost mora generirati profit svim ponuđačima, jer ako netko nije profitabilan, on ne može poslovati u tržišnim uvjetima. I održiva aktivnost mora biti profitabilna, da nije profitabilna, ne bi bila održiva, ali mora tražiti sklad u odnosu na druge aspekte života.
Također, Marković Vukadin objašnjava da bi se održivim bi se turizmom išlo na cjelogodišnji turizam, ili barem višesezonski te bi disperzija turizma cijelom Hrvatskom trebala producirati i veće financijske učinke na BDP.
Također dodaje da je sada potrebno implementirati aktivnosti koje možda neće imat kratkoročan produkt i koje će činiti kao puno potrošenoga novca, ali će dugoročno imati pozitivan utjecaj za zajednicu, samo ga treba dočekati. Uvijek postoji strah u proračunskom trošenju novca jer nastojanje da se okrenemo održivosti zahtijeva puno veće ljudske resurse, a u konačnici i financijske, u tim početnim fazama uhodavanja. Sukladno tome, naravno da bismo si stvorili troškove, zaključuje Marković Vukadin.
Održivost se isplati by Vera Kadijevic
Održivost se isplati by Vera Kadijevic
Autorica: Vera Kadijević
Upravo zato javne politike nekada trebaju pokazati zube, jer će se potražnja prilagoditi ako je toliko interesantna destinacija u pitanju, zaključuje Marković Vukadin.
Autorica: Vera Kadijević
„Ako će nam turizam nastaviti u ovome smjeru, dobivat ćemo turiste manje platežne moći, koji si neće moći priuštiti odletjeti bilo gdje, a onda je to dodatan problem.“
- Izv. prof. dr. sc. Kristina Bučar,
Ekonomski fakultet u Zagrebu
KADA I KAKO KRENUTI U SMJERU ODRŽIVOG RAZVOJA U TURIZMU?
Autorica: Barbara Sokić
„Održivi razvoj turizma – on bi značio da smanjimo kapacitete, da poboljšamo turističku ponudu, dignemo cijene – dolazit će nam manje turista, a više će plaćat. To čak ne mora biti elitni turizam. U tom smjeru idu Istra, Lošinj, Krk…“
- Izv. prof. dr. sc. Kristina Bučar,
Ekonomski fakultet u Zagrebu
Dakle, evo kako bi trebao izgledati turizam u Hrvatskoj da bismo mogli govoriti o održivom razvoju:
„Manje turista, smanjiti smještajne kapacitete, ali u privatnom smještaju, poboljšati turističku ponudu – to bi nam dalo alibi i pravo da podignemo cijene, a kad poboljšamo i dignemo standard smještaja, ponude, dodatnih sadržaja, izleta, svega, budemo jako ljubazni što sad baš nismo, onda mi možemo imati manje turista, a veće prihode.
A to je cilj.
Znači to se zove manja turistička valorizacija, a veća ekonomska – znači manje turista, više prihoda. Treba ići u tom smjeru.“
- Izv. prof. dr. sc. Kristina Bučar,
Ekonomski fakultet u Zagrebu
Pritom treba imati na umu da ne treba očekivati transformaciju samo zato što je ona potrebna, jer to tako ne ide. Prvo moramo biti na nekakvom vrhuncu, tj. imati višak novca, financijskih sredstava, koja će se onda moći uložiti u promjenu. To je nekakav očekivani slijed koji će se dogoditi, napominje Marković Vukadin. Zato je dobra vijest to što je generalni turistički sektor dobio pravo na 2,2 milijarde eura iz plana za obnovu te će ministarstvo uskoro raspisati natječaj gdje će 60% sredstava biti dodijeljeno privatnicima, privatnim poduzećima za različite aktivnosti koje su usmjerene na ozelenjivanje turističke ponude, digitalizaciju, i sl., nadodaje.
|
Tajna uspjeha leži na Otoku vitalnosti by Vera Kadijevic
|
Kako je Lošinju pošlo za rukom? by Vera Kadijevic
|
Autorica: Vera Kadijević
Nakon svega, Hrvatska kao turistička destinacija ima potencijal postati održivi brend, smatra Marković Vukadin, a to se pogotovo odnosi na kontinentalnu Hrvatsku:
„Imamo cijelo područje, ne samo kontinentalne Hrvatske nego i gorske Hrvatske, zaleđa, gdje imamo puno nižu razinu turističke razvijenosti, gdje imamo priliku početi od početka, na pravi način zapravo razvojem proizvoda i sadržaja koji će bit održivi. Pri čemu mislim small scale turizam koji će nuditi jedan personalizirani, individualizirani doživljaj koji će imati pozitivan utjecaj na samog turista ali i na okoliš i na zajednicu.“
- Dr.sc. Izidora Marković Vukadin
Hrvatska ne da si može priuštiti održivi razvoj turizma, nego mora – krajnje je vrijeme, smatra Ivandić, a s njime se slažu i Bučar, i Marković Vukadin. A koliko će nam vremenski trebati da bismo to postigli?
“Orijentacija prema održivosti sasvim je sigurno jedna dugoročna orijentacija.
Nema kraja. Mi moramo hitno početi, i odmah sada, što prije, na različitim aspektima – stvar je višedimenzionalna – od same kvalitete života lokalnih stanovnika u destinaciji, koja je s jedne strane podržana i povećana samom turističkom aktivnosti, ali ima i mnoge negativne strane, do osiguranja ekološke održivosti, a prije svega zaštite resursa na kojima se cijeli taj turizam i zasniva.
Prema tome, ja sada ne bi govorio o tome da je to, 3 godine, 5 godina, nego bih rekao – sada treba početi, orijentacija je dugoročna, budući da mi u turizmu zaista govorimo o nekim dugoročnim trendovima.”
Dr.sc. Neven Ivandić
„UČINI ONO ŠTO MOŽEŠ, S ONIM ŠTO IMAŠ, TAMO GDJE JESI“
Na kraju, konkretan razlog zašto održivi razvoj u turizmu još uvijek nije prioritet – ne postoji. U pitanju je nerazdvojiva kombinacija raznih faktora poput nedovoljne strogoće javnoga sektora, straha od proračunske potrošnje, nekoordiniranosti turističkih dionika te nedovoljne osviještenosti lokalnoga stanovništva o šteti trenutnih turističkih aktivnosti, kako za njih same, tako i za njihovu okolinu.
Ono što trenutno poduzimamo i brzina kojom to činimo, nije dovoljno da bismo mogli govoriti o sustavnoj održivosti hrvatskog turizma.
Troškove koji znače poboljšanje životnih uvjeta, ne samo naših, nego i prirode kojoj taj život dugujemo, trebamo shvatiti kao nužnost na kojoj će nam naša budućnost zahvaliti. Dok god ih promatramo kao nešto sporedno i lako odgodivo, glavni oslonac našeg gospodarstva sve se kritičnije savija, a njegovo skoro pucanje – neizbježno je.
Ono što trenutno poduzimamo i brzina kojom to činimo, nije dovoljno da bismo mogli govoriti o sustavnoj održivosti hrvatskog turizma.
Troškove koji znače poboljšanje životnih uvjeta, ne samo naših, nego i prirode kojoj taj život dugujemo, trebamo shvatiti kao nužnost na kojoj će nam naša budućnost zahvaliti. Dok god ih promatramo kao nešto sporedno i lako odgodivo, glavni oslonac našeg gospodarstva sve se kritičnije savija, a njegovo skoro pucanje – neizbježno je.