Kliknite "Start" i pokušajte pročitati paragraf prije isteka vremena.
Timer
01:00
Foto: Facebook, Ivan Vlašić
U jednoj minuti čovjek može poslati poruku, popiti čašu vode, prošetati stotinjak metara ili pročitati ovaj paragraf do kraja. Jedna minuta često prođe gotovo neprimjetno. No kada je riječ o umjetnosti, jedna minuta obično nije ni približno dovoljna.
Ivan Vlašić umjetnik je koji svoja djela stvara kroz dugotrajan proces promišljanja, istraživanja i pažljivog rada. Iza svake slike stoje sati, dani, tjedni, a ponekad i mjeseci posvećenosti detaljima koji na kraju čine cjelinu.
Danas, u vremenu umjetne inteligencije, umjetnost može nastati u iznimno kratkom vremenu. Umjetnoj inteligenciji zadali smo jednostavan zadatak – da rekreira sliku Ivana Vlašića. Bez dugotrajnog procesa stvaranja, bez tjedana rada i dorade, rezultat je nastao u jednoj minuti.
Takav razvoj otvara pitanje što to znači za samu umjetnost i njezinu vrijednost u budućnosti. Vlašić pritom ne zauzima jednoznačan stav, već promjene promatra kroz širu povijesnu perspektivu.
„Uvijek je kod ljudi postojao strah od novih tehnologija dok se nisu integrirale u društvo i postale ‘normala’. Umjetnost je uvijek surađivala s duhom vremena, pa će tako biti i sada. Ne vjerujem da će umjetnik kao takav nestati, nego će se umjetnost proširiti u nove oblike. Tradicionalne umjetnosti neće nestati dokle god postoji ljudska strast za stvaranjem“, ističe Vlašić.
U tom kontekstu umjetnu inteligenciju ne vidi kao zamjenu, već kao alat koji može proširiti mogućnosti stvaranja. Ipak, naglašava da se promjena mora promatrati s obje strane.
„Vjerujem da umjetna inteligencija može biti koristan alat. Ako svaku novu tehnologiju gledamo kao prijetnju, ne bismo se pomaknuli s mjesta. Sa svakom novom tehnologijom čovjek postaje komotniji. Tehnologija je i žlica i vilica, i mašina za veš i avion. U umjetnosti može pomoći u razvoju ideja, varijacija i eksperimentiranju koje bi inače bilo presporo ili preskupo. Problem nastaje tek kada počne zamjenjivati umjetnika“, kaže.
Ivan Vlašić umjetnik je koji svoja djela stvara kroz dugotrajan proces promišljanja, istraživanja i pažljivog rada. Iza svake slike stoje sati, dani, tjedni, a ponekad i mjeseci posvećenosti detaljima koji na kraju čine cjelinu.
Danas, u vremenu umjetne inteligencije, umjetnost može nastati u iznimno kratkom vremenu. Umjetnoj inteligenciji zadali smo jednostavan zadatak – da rekreira sliku Ivana Vlašića. Bez dugotrajnog procesa stvaranja, bez tjedana rada i dorade, rezultat je nastao u jednoj minuti.
Takav razvoj otvara pitanje što to znači za samu umjetnost i njezinu vrijednost u budućnosti. Vlašić pritom ne zauzima jednoznačan stav, već promjene promatra kroz širu povijesnu perspektivu.
„Uvijek je kod ljudi postojao strah od novih tehnologija dok se nisu integrirale u društvo i postale ‘normala’. Umjetnost je uvijek surađivala s duhom vremena, pa će tako biti i sada. Ne vjerujem da će umjetnik kao takav nestati, nego će se umjetnost proširiti u nove oblike. Tradicionalne umjetnosti neće nestati dokle god postoji ljudska strast za stvaranjem“, ističe Vlašić.
U tom kontekstu umjetnu inteligenciju ne vidi kao zamjenu, već kao alat koji može proširiti mogućnosti stvaranja. Ipak, naglašava da se promjena mora promatrati s obje strane.
„Vjerujem da umjetna inteligencija može biti koristan alat. Ako svaku novu tehnologiju gledamo kao prijetnju, ne bismo se pomaknuli s mjesta. Sa svakom novom tehnologijom čovjek postaje komotniji. Tehnologija je i žlica i vilica, i mašina za veš i avion. U umjetnosti može pomoći u razvoju ideja, varijacija i eksperimentiranju koje bi inače bilo presporo ili preskupo. Problem nastaje tek kada počne zamjenjivati umjetnika“, kaže.
Foto: Ivan Vlašić
|
Foto: Ivan Vlašić
|
I dok se tehnologija ubrzava, njegov pogled na samu bit umjetnosti ostaje usmjeren na ono unutarnje i osobno. Umjetničko djelo, kako ga opisuje, nije samo rezultat tehnike, nego odraz unutarnjih procesa i iskustava.
Za promjene u sustavu vrijednosti ne daje konačne odgovore, ističući kako se vrijednosti kroz povijest i društvo stalno mijenjaju, bez čvrstih pravila i jedinstvenih mjerila.
Na kraju, pitanje budućnosti umjetnosti za njega ostaje otvoreno, bez potrebe za definiranjem smjera.
„Umjetnost može ići u razne smjerove i ići će. Svatko treba ići svojim putem i biti autentičan – uključivalo to umjetnu inteligenciju ili ne, to je sporedno.“
U nastavku možete usporediti originalno djelo i verziju koju je generirala umjetna inteligencija te vidjeti kako izgleda susret tradicionalnog umjetničkog stvaralaštva i suvremene tehnologije
Za promjene u sustavu vrijednosti ne daje konačne odgovore, ističući kako se vrijednosti kroz povijest i društvo stalno mijenjaju, bez čvrstih pravila i jedinstvenih mjerila.
Na kraju, pitanje budućnosti umjetnosti za njega ostaje otvoreno, bez potrebe za definiranjem smjera.
„Umjetnost može ići u razne smjerove i ići će. Svatko treba ići svojim putem i biti autentičan – uključivalo to umjetnu inteligenciju ili ne, to je sporedno.“
U nastavku možete usporediti originalno djelo i verziju koju je generirala umjetna inteligencija te vidjeti kako izgleda susret tradicionalnog umjetničkog stvaralaštva i suvremene tehnologije
Video: Screenrecord rekreacije slike Ivana Vlašića putem ChatGPT-a
o umjetnoj inteligenciji
Umjetna inteligencija više nije samo apstraktna ideja iz budućnosti, već stvarni alat koji danas aktivno stvara likovna djela, fotografije i glazbu. Moderni računalni programi poput MidJourneyja i DALL-E-a u potpunosti mijenjaju način na koji shvaćamo kreativni proces. Zbog svega toga, ubrzani razvoj ovih alata izravno utječe na svakodnevni rad umjetnika.
Kao i svaka velika tehnološka revolucija, umjetna inteligencija u umjetnosti donosi prednosti, ali i ozbiljne nedostatke. AI tehnologija nudi prilike za značajno ubrzanje samog procesa stvaranja umjetničkih djela. Uz to, ona omogućuje nove oblike suradnje između čovjeka i stroja. S druge strane, AI predstavlja izravnu prijetnju današnjim umjetnicima. Lakoća kojom strojevi generiraju sadržaj mogla bi smanjiti tržišnu vrijednost tradicionalnih umjetnina koje su nastale ljudskom rukom.
U samom središtu ove teme nalaze se složeni etički izazovi koji preispituju granice autorstva i donose velike sukobe oko autorskih prava. Glavni problem s kojim se danas suočavaju umjetnici jest kako uopće dokazati originalnost svog umjetničkog djela. Da bi AI modeli uopće znali generirati slike, oni se masovno treniraju na tuđim djelima bez ikakve dozvole autora. Tako algoritmi uče kopirati specifične stilove poznatih umjetnika što je već dovelo do velikih sudskih sporova. Zbog svega toga, doneseni su brojni novi zakoni koji bi trebali štititi autorska prava umjetnika. Primjerice, Vrhovni sud SAD-a donio je odluku prema kojoj djela stvorena isključivo uz pomoć umjetne inteligencije ne mogu biti zaštićena autorskim pravima jednostavno zato što nemaju ljudskog autora, a Europska unija je 2024. godine donijela Akt o umjetnoj inteligenciji.
Kao i svaka velika tehnološka revolucija, umjetna inteligencija u umjetnosti donosi prednosti, ali i ozbiljne nedostatke. AI tehnologija nudi prilike za značajno ubrzanje samog procesa stvaranja umjetničkih djela. Uz to, ona omogućuje nove oblike suradnje između čovjeka i stroja. S druge strane, AI predstavlja izravnu prijetnju današnjim umjetnicima. Lakoća kojom strojevi generiraju sadržaj mogla bi smanjiti tržišnu vrijednost tradicionalnih umjetnina koje su nastale ljudskom rukom.
U samom središtu ove teme nalaze se složeni etički izazovi koji preispituju granice autorstva i donose velike sukobe oko autorskih prava. Glavni problem s kojim se danas suočavaju umjetnici jest kako uopće dokazati originalnost svog umjetničkog djela. Da bi AI modeli uopće znali generirati slike, oni se masovno treniraju na tuđim djelima bez ikakve dozvole autora. Tako algoritmi uče kopirati specifične stilove poznatih umjetnika što je već dovelo do velikih sudskih sporova. Zbog svega toga, doneseni su brojni novi zakoni koji bi trebali štititi autorska prava umjetnika. Primjerice, Vrhovni sud SAD-a donio je odluku prema kojoj djela stvorena isključivo uz pomoć umjetne inteligencije ne mogu biti zaštićena autorskim pravima jednostavno zato što nemaju ljudskog autora, a Europska unija je 2024. godine donijela Akt o umjetnoj inteligenciji.
Razvoj umjetne inteligencije u umjetnosti može se pratiti kroz niz događaja koji su postupno mijenjali način stvaranja umjetničkih djela. Početak tog razvoja često se povezuje s djelom Illiac Suite iz 1957. godine, koje se smatra jednom od prvih računalno generiranih glazbenih kompozicija. Skladbu su razvili Lejaren Hiller i Leonard Isaacson na računalu ILLIAC I, čime je prvi put demonstrirano da računalo može sudjelovati u kreativnom procesu, a ne samo u rješavanju matematičkih zadataka.
Važan iskorak dogodio se i razvojem sustava AARON, koji je Harold Cohen započeo 1973. godine tijekom rada u Stanford AI Labu. AARON je bio jedan od prvih sustava umjetne inteligencije sposoban samostalno stvarati vizualna umjetnička djela na prema pravilima koje je Cohen ugradio u sustav. Time je umjetna inteligencija prvi put ozbiljnije ušla u područje likovne umjetnosti.
Godine 2018. veliko zanimanje izazvala je prodaja slike Edmond de Belamy, koja je na aukciji prodana za 432 500 dolara, iako je početna procjena iznosila svega 7 000 do 10 000 dolara. Djelo je izradio francuski kolektiv Obvious pomoću GAN algoritma treniranog na oko 15 000 povijesnih portreta, a njegova visoka cijena pokazala je da AI umjetnost može imati veliku vrijednost i na tržištu umjetnina.
Daljnji snažan razvoj dogodio se predstavljanjem sustava DALL-E u siječnju 2021. godine. DALL·E je omogućio generiranje slika iz tekstualnih opisa (promptova), čime je stvaranje umjetno generiranih slika postalo dostupno širokom krugu korisnika bez formalnog umjetničkog obrazovanja.
Godine 2022. predstavljen je i Googleov Imagen, koji je dodatno unaprijedio kvalitetu slika generiranih umjetnom inteligencijom, dok se iste godine pojavljuju i Midjourney te NUWA-Infinity, alati koji su dodatno popularizirali UI umjetnost među dizajnerima, ilustratorima i širokom publikom. Posebno je Midjourney postao simbol nove ere UI umjetnosti zbog jednostavnog korištenja i kvalitetnih fotografija.
S porastom popularnosti pojavili su se i ozbiljni pravni i etički problemi. Getty Images je 2023. godine pokrenuo sudski spor protiv tvrtke Stability AI tvrdeći da je bez dopuštenja koristila više od 12 milijuna zaštićenih fotografija za treniranje modela Stable Diffusion. Ovaj slučaj postao je jedan od najvažnijih primjera sukoba između autorskih prava i razvoja umjetne inteligencije.
Važan iskorak dogodio se i razvojem sustava AARON, koji je Harold Cohen započeo 1973. godine tijekom rada u Stanford AI Labu. AARON je bio jedan od prvih sustava umjetne inteligencije sposoban samostalno stvarati vizualna umjetnička djela na prema pravilima koje je Cohen ugradio u sustav. Time je umjetna inteligencija prvi put ozbiljnije ušla u područje likovne umjetnosti.
Godine 2018. veliko zanimanje izazvala je prodaja slike Edmond de Belamy, koja je na aukciji prodana za 432 500 dolara, iako je početna procjena iznosila svega 7 000 do 10 000 dolara. Djelo je izradio francuski kolektiv Obvious pomoću GAN algoritma treniranog na oko 15 000 povijesnih portreta, a njegova visoka cijena pokazala je da AI umjetnost može imati veliku vrijednost i na tržištu umjetnina.
Daljnji snažan razvoj dogodio se predstavljanjem sustava DALL-E u siječnju 2021. godine. DALL·E je omogućio generiranje slika iz tekstualnih opisa (promptova), čime je stvaranje umjetno generiranih slika postalo dostupno širokom krugu korisnika bez formalnog umjetničkog obrazovanja.
Godine 2022. predstavljen je i Googleov Imagen, koji je dodatno unaprijedio kvalitetu slika generiranih umjetnom inteligencijom, dok se iste godine pojavljuju i Midjourney te NUWA-Infinity, alati koji su dodatno popularizirali UI umjetnost među dizajnerima, ilustratorima i širokom publikom. Posebno je Midjourney postao simbol nove ere UI umjetnosti zbog jednostavnog korištenja i kvalitetnih fotografija.
S porastom popularnosti pojavili su se i ozbiljni pravni i etički problemi. Getty Images je 2023. godine pokrenuo sudski spor protiv tvrtke Stability AI tvrdeći da je bez dopuštenja koristila više od 12 milijuna zaštićenih fotografija za treniranje modela Stable Diffusion. Ovaj slučaj postao je jedan od najvažnijih primjera sukoba između autorskih prava i razvoja umjetne inteligencije.
Foto: Screenshot Midjourney i DALL-E
Iste rasprave proširile su se i na područje fotografije. Veliku pažnju privukao je rad Pseudomnesia: The Electrician, koji je pobijedio na Sony World Photography Awards. Autor je kasnije otkrio da je slika nastala uz pomoć umjetne inteligencije, čime je želio pokazati koliko je teško razlikovati pravu fotografiju od umjetno generirane slike
Naposlijetku, Europska unija donijela je Akt o umjetnoj inteligenciji 2024. godine. To je prvi veliki zakon koji uređuje korištenje umjetne inteligencije i postavlja pravila za njezinu sigurnu i odgovornu upotrebu, uključujući i umjetnost.
Naposlijetku, Europska unija donijela je Akt o umjetnoj inteligenciji 2024. godine. To je prvi veliki zakon koji uređuje korištenje umjetne inteligencije i postavlja pravila za njezinu sigurnu i odgovornu upotrebu, uključujući i umjetnost.
Može li umjetna inteligencija zamijeniti umjetnika?
Iako umjetna inteligencija danas može stvarati slike, glazbu i tekstove u samo nekoliko sekundi, sve se češće postavlja pitanje može li ona u potpunosti zamijeniti čovjeka kao umjetnika. Umjetnost nije samo završni rezultat, već i emocija, iskustvo i osobna priča koja stoji iza svakog djela. Kada čovjek stvara umjetnost, u svoje djelo unosi vlastita sjećanja, osjećaje, način razmišljanja i pogled na svijet koji ga okružuje. Upravo zbog toga svako umjetničko djelo nosi određenu ljudsku vrijednost i jedinstvenost.
S druge strane, umjetna inteligencija nema svijest, osjećaje niti vlastita iskustva. Ona funkcionira analiziranjem velikih količina podataka i postojećih umjetničkih djela na temelju kojih zatim generira nove slike, tekstove ili glazbu. Zbog toga mnogi smatraju da umjetna inteligencija može vrlo uspješno imitirati određeni stil umjetnosti, ali da pritom ipak ne može stvoriti stvarnu ljudsku kreativnost i emociju koja nastaje iz osobnog iskustva umjetnika.
Unatoč brojnim raspravama i kritikama, dio umjetnika umjetnu inteligenciju ne vidi isključivo kao prijetnju, već i kao novi alat koji može pomoći u kreativnom procesu. AI tehnologija može ubrzati izradu skica, ponuditi različite ideje te omogućiti umjetnicima eksperimentiranje s novim stilovima i tehnikama koje možda sami nikada ne bi istražili. Na taj način umjetna inteligencija postaje sredstvo koje proširuje mogućnosti umjetničkog izražavanja.
Danas mnogi umjetnici koriste AI kao alat koji im omogućuje istraživanje novih oblika kreativnosti, kombinirajući ljudsku maštu s mogućnostima algoritama i strojnog učenja.
Jedan od najpoznatijih umjetnika koji koristi umjetnu inteligenciju je Refik Anadol. Riječ je o tursko-američkom medijskom umjetniku poznatom po velikim digitalnim instalacijama koje nastaju analizom ogromnih količina podataka pomoću umjetne inteligencije. Njegova djela kombiniraju umjetnost, arhitekturu i tehnologiju, a često istražuju odnos između čovjeka, sjećanja i strojeva. Posebnu pažnju privukao je projekt Machine Hallucinations, u kojem je AI analizirao milijune fotografija i stvorio potpuno nove vizualne prikaze. Njegovi radovi izlagani su u brojnim svjetskim muzejima, uključujući Museum of Modern Art u New Yorku.
S druge strane, umjetna inteligencija nema svijest, osjećaje niti vlastita iskustva. Ona funkcionira analiziranjem velikih količina podataka i postojećih umjetničkih djela na temelju kojih zatim generira nove slike, tekstove ili glazbu. Zbog toga mnogi smatraju da umjetna inteligencija može vrlo uspješno imitirati određeni stil umjetnosti, ali da pritom ipak ne može stvoriti stvarnu ljudsku kreativnost i emociju koja nastaje iz osobnog iskustva umjetnika.
Unatoč brojnim raspravama i kritikama, dio umjetnika umjetnu inteligenciju ne vidi isključivo kao prijetnju, već i kao novi alat koji može pomoći u kreativnom procesu. AI tehnologija može ubrzati izradu skica, ponuditi različite ideje te omogućiti umjetnicima eksperimentiranje s novim stilovima i tehnikama koje možda sami nikada ne bi istražili. Na taj način umjetna inteligencija postaje sredstvo koje proširuje mogućnosti umjetničkog izražavanja.
Danas mnogi umjetnici koriste AI kao alat koji im omogućuje istraživanje novih oblika kreativnosti, kombinirajući ljudsku maštu s mogućnostima algoritama i strojnog učenja.
Jedan od najpoznatijih umjetnika koji koristi umjetnu inteligenciju je Refik Anadol. Riječ je o tursko-američkom medijskom umjetniku poznatom po velikim digitalnim instalacijama koje nastaju analizom ogromnih količina podataka pomoću umjetne inteligencije. Njegova djela kombiniraju umjetnost, arhitekturu i tehnologiju, a često istražuju odnos između čovjeka, sjećanja i strojeva. Posebnu pažnju privukao je projekt Machine Hallucinations, u kojem je AI analizirao milijune fotografija i stvorio potpuno nove vizualne prikaze. Njegovi radovi izlagani su u brojnim svjetskim muzejima, uključujući Museum of Modern Art u New Yorku.
Važno ime u području AI umjetnosti je i Sougwen Chung, umjetnica i istraživačica koja kombinira crtanje, robotiku i umjetnu inteligenciju. Chung je poznata po projektima u kojima zajedno s robotskim sustavima stvara umjetnička djela. Umjetna inteligencija u njezinim radovima uči prepoznavati njezin stil crtanja te zatim sudjeluje u procesu stvaranja novih linija i oblika. Na taj način njezina djela istražuju mogućnost suradnje između čovjeka i stroja, umjesto potpune zamjene umjetnika tehnologijom. Njezini radovi izlagani su u brojnim galerijama i muzejima, a dio njezina rada nalazi se i u zbirci londonskog Victoria and Albert Museum.
Među pionirima AI umjetnosti često se spominje i Mario Klingemann, njemački umjetnik poznat po korištenju neuronskih mreža i algoritama u stvaranju digitalne umjetnosti. Njegovi radovi istražuju granice između ljudske kreativnosti i rada strojeva, a posebno je poznat po djelu Memories of Passersby I, koje pomoću umjetne inteligencije neprestano generira nove portrete u stvarnom vremenu. To djelo postalo je jedno od prvih AI umjetničkih radova prodanih na velikoj aukciji kuće Sotheby’s, čime je umjetnost stvorena uz pomoć umjetne inteligencije dobila dodatnu pažnju javnosti i umjetničkog tržišta.
Umjetna inteligencija i suvremena umjetnost u Hrvatskoj
Razvoj umjetne inteligencije i digitalnih tehnologija posljednjih je godina značajno utjecao i na hrvatsku umjetničku scenu. Iako je AI umjetnost u Hrvatskoj još uvijek u razvoju, sve više umjetnika, dizajnera i multimedijalnih autora koristi umjetnu inteligenciju kao alat za stvaranje novih oblika umjetničkog izražavanja.
Jedan od važnijih hrvatskih umjetnika koji se povezuje s digitalnom i tehnološkom umjetnošću je Darko Fritz. Fritz se već desetljećima bavi odnosom umjetnosti i tehnologije te se smatra jednim od pionira medijske i digitalne umjetnosti u Hrvatskoj. Njegovi radovi uključuju video umjetnost, računalno generirane instalacije, internet umjetnost i multimedijske projekte koji istražuju utjecaj tehnologije na društvo i svakodnevni život. Posebno je poznat po istraživanju povijesti rane digitalne umjetnosti u Hrvatskoj i projektu Digitalna umjetnost u Hrvatskoj 1968.–1984., koji prikazuje kako su hrvatski umjetnici još krajem 1960-ih eksperimentirali s računalima i algoritmima u umjetnosti.
Hrvatska ima dugu tradiciju eksperimentiranja s tehnologijom u umjetnosti, posebno kroz međunarodni umjetnički pokret Nove tendencije, koji je djelovao u Zagrebu tijekom 1960-ih i 1970-ih godina. Umjetnici okupljeni oko tog pokreta istraživali su mogućnosti kompjutorske i kinetičke umjetnosti te su među prvima u Europi povezivali umjetnost, matematiku i tehnologiju. Upravo zbog toga mnogi smatraju da korijeni današnje AI umjetnosti u Hrvatskoj zapravo sežu mnogo dalje u prošlost nego što se često misli.
Razvoj umjetne inteligencije i digitalnih tehnologija posljednjih je godina značajno utjecao i na hrvatsku umjetničku scenu. Iako je AI umjetnost u Hrvatskoj još uvijek u razvoju, sve više umjetnika, dizajnera i multimedijalnih autora koristi umjetnu inteligenciju kao alat za stvaranje novih oblika umjetničkog izražavanja.
Jedan od važnijih hrvatskih umjetnika koji se povezuje s digitalnom i tehnološkom umjetnošću je Darko Fritz. Fritz se već desetljećima bavi odnosom umjetnosti i tehnologije te se smatra jednim od pionira medijske i digitalne umjetnosti u Hrvatskoj. Njegovi radovi uključuju video umjetnost, računalno generirane instalacije, internet umjetnost i multimedijske projekte koji istražuju utjecaj tehnologije na društvo i svakodnevni život. Posebno je poznat po istraživanju povijesti rane digitalne umjetnosti u Hrvatskoj i projektu Digitalna umjetnost u Hrvatskoj 1968.–1984., koji prikazuje kako su hrvatski umjetnici još krajem 1960-ih eksperimentirali s računalima i algoritmima u umjetnosti.
Hrvatska ima dugu tradiciju eksperimentiranja s tehnologijom u umjetnosti, posebno kroz međunarodni umjetnički pokret Nove tendencije, koji je djelovao u Zagrebu tijekom 1960-ih i 1970-ih godina. Umjetnici okupljeni oko tog pokreta istraživali su mogućnosti kompjutorske i kinetičke umjetnosti te su među prvima u Europi povezivali umjetnost, matematiku i tehnologiju. Upravo zbog toga mnogi smatraju da korijeni današnje AI umjetnosti u Hrvatskoj zapravo sežu mnogo dalje u prošlost nego što se često misli.
Osim profesionalnih umjetnika, umjetna inteligencija danas je sve prisutnija i među mlađim hrvatskim autorima, posebno u području grafičkog dizajna, fotografije i digitalnih medija. Alati poput Midjourney, DALL-E i Stable Diffusion omogućili su velikom broju ljudi stvaranje vizuala bez klasičnog umjetničkog obrazovanja. Zbog toga su se u Hrvatskoj, kao i u ostatku svijeta, otvorile brojne rasprave o tome predstavlja li AI pomoć umjetnicima ili prijetnju tradicionalnoj umjetnosti.
Može li umjetna inteligencija zamijeniti ljudsku umjetnost?
JE LI SAVRŠENSTVO ISTO ŠTO I UMJETNOST?
|
Razvojem umjetne inteligencije granica između umjetnosti koju stvara čovjek i sadržaja generiranog algoritmima postaje sve manje vidljiva. Nekada je umjetnost bila isključivo rezultat ljudskog rada, kreativnosti i dugotrajnog procesa stvaranja, dok danas umjetna inteligencija može generirati slike u svega nekoliko sekundi. Upravo zbog toga ljudima je sve teže razlikovati umjetnička djela nastala ljudskom rukom od onih koje je stvorio algoritam.
Kroz povijest umjetnosti savršenstvo nikada nije bilo jedino mjerilo vrijednosti umjetničkog djela. Mnogi poznati umjetnici ostali su zapamćeni upravo po svojim nesavršenostima, specifičnom stilu i načinu izražavanja. Primjerice, impresionisti poput Claudea Moneta često nisu težili savršenoj preciznosti, već prikazivanju trenutka, atmosfere i emocije. Slično tome, Vincent van Gogh svojim je grubim potezima kista i intenzivnim bojama stvarao djela koja nisu bila tehnički savršena, ali su prenosila snažne osjećaje i osobni pogled na svijet. S druge strane, umjetna inteligencija danas može stvarati vizualno vrlo precizne i estetski impresivne slike bez vidljivih pogrešaka ili nepravilnosti. AI modeli analiziraju milijune postojećih umjetničkih djela i na temelju tih podataka stvaraju nove kombinacije stilova, boja i oblika. Takve slike često izgledaju gotovo savršeno, no pritom se postavlja pitanje postoji li iza njih stvarno iskustvo, emocija ili osobna priča. Upravo zbog toga posljednjih godina sve češće dolazi do rasprava o tome što umjetnost zapravo čini vrijednom. Je li umjetnost samo konačan vizualni rezultat ili je važan i sam proces stvaranja? Može li umjetničko djelo imati jednaku vrijednost ako iza njega ne stoji čovjek, nego algoritam koji obrađuje podatke i prepoznaje obrasce? |
Foto: Matica Hrvatska, Claude Monet
Foto: ChatGPT
|
Foto: Wikipedia, Vincent Van Gogh
|
Foto: ChatGPT
|
U nastavku možete rješiti mali kviz o tome "Što mislite koja je slika nastala umjetnom inteligencijom?"
TKO JE DANAS ZAPRAVO UMJETNIK?
Foto: Wikimedia, Boris Eldagsen
Razvoj umjetne inteligencije promijenio je ne samo način stvaranja umjetnosti, nego i samo značenje pojma umjetnika. Nekada se umjetnikom smatrao čovjek koji vlastitim znanjem, tehnikom i kreativnošću stvara umjetničko djelo. Za nastanak jedne slike često su bili potrebni mjeseci, pa čak i godine rada, brojne skice, proučavanje svjetlosti, boja i kompozicije te veliko iskustvo koje su umjetnici razvijali godinama. Danas, pojavom AI alata poput Midjourneyja i DALL-E-a, dovoljno je napisati nekoliko riječi kako bi algoritam u svega nekoliko sekundi generirao potpuno novu sliku. Upravo zbog toga sve se češće postavlja pitanje što danas zapravo znači biti umjetnik. Je li umjetnik osoba koja osmišljava ideju i piše prompt, programer koji je razvio umjetnu inteligenciju ili algoritam koji generira sliku? Razlika između tradicionalnog stvaranja umjetnosti i umjetne inteligencije posebno se vidi u samom procesu rada. Dok umjetnici godinama razvijaju vlastiti stil i tehniku, AI modeli stvaraju slike analizirajući ogromne količine već postojećih umjetničkih djela i fotografija.
Posebne rasprave pojavile su se nakon što su AI radovi počeli pobjeđivati na umjetničkim natjecanjima i fotografskim izložbama. Jedan od najpoznatijih primjera dogodio se 2022. godine kada je slika nastala pomoću Midjourneyja osvojila prvo mjesto na natjecanju Colorado State Fair u kategoriji digitalne umjetnosti. Taj događaj izazvao je brojne reakcije umjetnika koji su smatrali da AI generirani radovi ne bi trebali konkurirati djelima nastalim ljudskim radom.
Slične rasprave pojavile su se i u svijetu fotografije. Njemački umjetnik Boris Eldagsen odbio je 2023. godine nagradu Sony World Photography Awards nakon što je otkrio da je njegova fotografija Pseudomnesia: The Electrician nastala uz pomoć umjetne inteligencije. Eldagsen je kasnije izjavio kako je namjerno prijavio AI rad na natjecanje kako bi provjerio hoće li organizatori i publika uopće primijetiti razliku između stvarne fotografije i umjetno generirane slike. Njegov postupak izazvao je veliku raspravu u svijetu fotografije i otvorio pitanje treba li AI umjetnost imati zasebne kategorije na umjetničkim natjecanjima. U intervjuima nakon događaja Eldagsen je naglasio da umjetna inteligencija nije samo novi alat, nego tehnologija koja potpuno mijenja način na koji promatramo fotografiju i umjetnost. Upravo zbog toga danas više nije glavno pitanje može li AI stvarati umjetnost, nego kako će se u budućnosti mijenjati uloga čovjeka u samom kreativnom procesu.
Posebne rasprave pojavile su se nakon što su AI radovi počeli pobjeđivati na umjetničkim natjecanjima i fotografskim izložbama. Jedan od najpoznatijih primjera dogodio se 2022. godine kada je slika nastala pomoću Midjourneyja osvojila prvo mjesto na natjecanju Colorado State Fair u kategoriji digitalne umjetnosti. Taj događaj izazvao je brojne reakcije umjetnika koji su smatrali da AI generirani radovi ne bi trebali konkurirati djelima nastalim ljudskim radom.
Slične rasprave pojavile su se i u svijetu fotografije. Njemački umjetnik Boris Eldagsen odbio je 2023. godine nagradu Sony World Photography Awards nakon što je otkrio da je njegova fotografija Pseudomnesia: The Electrician nastala uz pomoć umjetne inteligencije. Eldagsen je kasnije izjavio kako je namjerno prijavio AI rad na natjecanje kako bi provjerio hoće li organizatori i publika uopće primijetiti razliku između stvarne fotografije i umjetno generirane slike. Njegov postupak izazvao je veliku raspravu u svijetu fotografije i otvorio pitanje treba li AI umjetnost imati zasebne kategorije na umjetničkim natjecanjima. U intervjuima nakon događaja Eldagsen je naglasio da umjetna inteligencija nije samo novi alat, nego tehnologija koja potpuno mijenja način na koji promatramo fotografiju i umjetnost. Upravo zbog toga danas više nije glavno pitanje može li AI stvarati umjetnost, nego kako će se u budućnosti mijenjati uloga čovjeka u samom kreativnom procesu.
UMJETNOST KROZ NAŠE OČI
Svaki čovjek drugačije promatra svijet oko sebe, primjećuje različite detalje i na drugačiji način doživljava emocije, trenutke i ljude. Upravo zbog toga umjetnost nikada ne može biti potpuno jednaka jer iza svakog rada stoji osobni pogled osobe koja ga stvara. Ista fotografija, slika ili pjesma kod različitih će ljudi izazvati različite osjećaje i značenja. Netko će u umjetnosti vidjeti ljepotu, netko nostalgiju, a netko sasvim drugačiju priču. Upravo ta mogućnost različitog doživljaja umjetnost čini toliko posebnom i osobnom.
Kako bismo prikazali razliku između ljudskog pogleda na umjetnost i načina na koji umjetna inteligencija “vidi” svijet, usporedili smo stvarne trenutke zabilježene kamerom s prikazima koje generira AI. Dok čovjek kroz fotografiju i video bilježi emociju, atmosferu i vlastiti doživljaj trenutka, umjetna inteligencija isti svijet interpretira kroz podatke, obrasce i algoritme. Upravo ta razlika pokazuje koliko se ljudska perspektiva razlikuje od načina na koji umjetna inteligencija stvara sadržaj.
Kako bismo prikazali razliku između ljudskog pogleda na umjetnost i načina na koji umjetna inteligencija “vidi” svijet, usporedili smo stvarne trenutke zabilježene kamerom s prikazima koje generira AI. Dok čovjek kroz fotografiju i video bilježi emociju, atmosferu i vlastiti doživljaj trenutka, umjetna inteligencija isti svijet interpretira kroz podatke, obrasce i algoritme. Upravo ta razlika pokazuje koliko se ljudska perspektiva razlikuje od načina na koji umjetna inteligencija stvara sadržaj.
|
|
|
Video: Marta Hruška Video: Pixabay, Shayea Kimide
 Foto: Marta Hruška
|
Foto: ChatGPT
|
Umjetna inteligencija i autorska prava
Foto: OU Stefn Martinić
Brzo stvaranje slika, tekstova i drugih radova pomoću umjetne inteligencije otvorilo je ozbiljna pravna pitanja. Postojeći zakoni još uvijek ne prate ovu tehnologiju, zbog čega umjetnici imaju sve više problema sa zaštitom svojih djela. Može li običan „prompt" nekoga učiniti autorom i tko zapravo posjeduje umjetnost koju je stvorio algoritam?
O ovim pravnim problemima razgovarali smo sa Stefanom Martinićem, pravnim stručnjakom za intelektualno vlasništvo i autorsko pravo, a njegove savjete možete pročitati i poslušati u nastavku.
O ovim pravnim problemima razgovarali smo sa Stefanom Martinićem, pravnim stručnjakom za intelektualno vlasništvo i autorsko pravo, a njegove savjete možete pročitati i poslušati u nastavku.
BUDUĆNOST UMJETNE INTELIGENCIJE U UMJETNOSTI
Na kraju, pred nama ostaje ono najvažnije pitanje: gubi li umjetnost na vrijednosti ako iza nje ne stoji ljudski trud, nego niz nula i jedinica? Pravna regulacija, poput Akta o umjetnoj inteligenciji, donijet će prijeko potreban red oko zaštite intelektualnog vlasništva. Međutim, zakon nikada neće moći odrediti što nas u umjetnosti impresionira i ispunjava zadovoljstvom. AI može replicirati stil, a pravnici mogu zaštititi kod, no dožviljaj i dalje ostaje u čovjeku. Možda umjetna inteligencija definira novu eru kreativnosti, ali čovjek je taj koji joj na kraju daje smisao.
Kada maknemo pravne okvire i tehničke definicije, dolazimo do srži: umjetnost nikada nije bila samo finalni proizvod, ona je primarno komunikacija. Povijest umjetnosti zapravo je povijest ljudskog iskustva. Kada promatramo neko djelo, mi podsvjesno tražimo poveznicu s autorom, želimo osjetiti trud, namjeru i dio nečije duše utkan u platno, stih ili melodiju. Algoritam nema prošlost, ne poznaje bol i ne stvara iz unutarnje potrebe, nego iz unesenog programa.
Zato nas čeka zanimljiv paradoks: u svijetu u kojem AI može stvoriti tehnički savršeno djelo u nekoliko sekundi, ljudska će nesavršenost postati najveći luksuz. Vrijednost će se vjerojatno preseliti na ono što je stroju nemoguće replicirati, na autentičnu pogrešku, emociju i samu priču o tome kako je djelo nastalo. Tehnologija će bez sumnje promijeniti ulogu umjetnika, pretvarajući ga iz tradicionalnog stvaratelja u neku vrstu kritičara.
Umjetna inteligencija može preplaviti svijet estetski privlačnim sadržajem, ali estetika nije isto što i umjetnička dubina. Zakon će uspješno odrediti pitanje vlasništva, a tehnologija broj piksela, ali zadnju riječ o tome što nas uistinu pokreće i što će preživjeti test vremena i dalje drži isključivo ljudsko oko.
Kada maknemo pravne okvire i tehničke definicije, dolazimo do srži: umjetnost nikada nije bila samo finalni proizvod, ona je primarno komunikacija. Povijest umjetnosti zapravo je povijest ljudskog iskustva. Kada promatramo neko djelo, mi podsvjesno tražimo poveznicu s autorom, želimo osjetiti trud, namjeru i dio nečije duše utkan u platno, stih ili melodiju. Algoritam nema prošlost, ne poznaje bol i ne stvara iz unutarnje potrebe, nego iz unesenog programa.
Zato nas čeka zanimljiv paradoks: u svijetu u kojem AI može stvoriti tehnički savršeno djelo u nekoliko sekundi, ljudska će nesavršenost postati najveći luksuz. Vrijednost će se vjerojatno preseliti na ono što je stroju nemoguće replicirati, na autentičnu pogrešku, emociju i samu priču o tome kako je djelo nastalo. Tehnologija će bez sumnje promijeniti ulogu umjetnika, pretvarajući ga iz tradicionalnog stvaratelja u neku vrstu kritičara.
Umjetna inteligencija može preplaviti svijet estetski privlačnim sadržajem, ali estetika nije isto što i umjetnička dubina. Zakon će uspješno odrediti pitanje vlasništva, a tehnologija broj piksela, ali zadnju riječ o tome što nas uistinu pokreće i što će preživjeti test vremena i dalje drži isključivo ljudsko oko.