POVIJEST ULJANIKA

Carski i kraljevski pomorski arsenal ratne mornarice. Tako se zove preteča plavog simbola grada Pule koja se nerijetko spominje i na nju gleda kao kolijevku pulskog zanata koja je iznjedrila nemali broj generacija uspješnih u izradi brodova, a to je brodogradilište Uljanik. Osnovan je 1856. godine kao glavno središte za izgradnju i izrađivanje austrougarske ratne flote, a dvije je godine kasnije prva boca šampanjca već bila razbijena o trup linijskog broda Kaiser. Tako se ovo brodogradilište uspješno razvijalo kroz godine, započelo je s drvenim konstrukcijama, pa nastavilo sa željeznima i čeličnima, a tom je snažnom industrijskom ratu došao konac kada je 1918. godine zbog posljedica Prvog svjetskog rata, Pomorski arsenal prvi put smanjio broj radnika. Nakon rata, ovo lučko središte prešlo je pod talijansku vlast, brodogradilište je stagniralo, a tijekom Drugog svjetskog rata i teže je oštećeno. ​

Novi početak i nadu u brodogradilište donijela je 1947. godina kada brodogradilište prelazi pod jugoslavensku upravu i dobiva današnje ime, a 1949. godine mu se priključuje i kopneni dio. Tada Uljanik fokus zadržava isključivo na popravcima brodova, da bi nakon ukidanja Centralne uprave brodogradnje 1953. godine započeo ponovni procvat stvarajući svoje prve nove brodove, proizvodeći vlastite dizelske motore i opreme te naposljetku proširio svoje djelovanje kako na putničke, tako i na teretne brodove. Tijekom sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća ostvareni su, u ovom plavom simbolu Pule, važni tehnološki iskoraci i izgrađeni su jedni od najvećih brodova u hrvatskoj brodogradnji. 

​Od 1992. godine Uljanik je počeo djelovati kao dioničko društvo i zadržao važnu ulogu u industriji, čak uz integraciju 2013. godine s riječkim brodogradilištem 3. maj, sve do 2018. godine kada je u Uljanik stigla velika kriza. Ta je godina označila početak nepovratnog pada Uljanika kada su u Upravu brodogradilišta stigli veliki financijski problemi koje su najviše na svojoj koži osjetili radnici Uljanika radeći dug period bez plaće. Ta je godina naposljetku rezultirala i velikim prosvjedom koji je na ulice grada doveo stotine obitelji Uljanikovaca, a i onih drugih, pa i ne čudi da taj prosvjed slovi kao jedan od pravih primjera zajedništva i sloge pulskih radnih ruku. Uljanik, naposljetku, završava u stečaju godinu dana kasnije, 2019., i od tada je pulska industrija doživjela veliki poraz u hrvatskome gospodarstvu. Ergo, nameće se pitanje što i kako brodogradilište Uljanik danas djeluje te postoji li nada za budućnost ovako velikog industrijskog igrača Pule.

​ULJANIKOVI RADNICI

​Povijest brodogradilišta Uljanik nije samo kronika izgrađenih brodova, već i priča o „maloj civilizaciji“ radnika koja je više od 160 godina oblikovala identitet Pule. Od polaganja kamena temeljca 1856. godine, kada je carica Elizabeta označila početak rada arsenala, broj zaposlenih bio je ključni indikator snage ovog industrijskog diva.

​U svom najranijem razdoblju, pod Austro-Ugarskom Monarhijom, Uljanik je služio kao glavna vojna baza i zapošljavao je 4.000 radnika, dok je uz njih bilo stacionirano i oko 8.500 vojnih osoba, što je ukupno činilo impozantnu brojku od 12.500 ljudi u krugu arsenala. Nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu, brodogradilište je moralo krenuti gotovo ispočetka. S radom je započelo u ožujku 1947. godine sa svega 168 radnika, no već do kraja iste godine taj se broj popeo na 436.
​Dinamičan poslijeratni razvoj doveo je do toga da je 1950. godine u škveru radilo 3.415 zaposlenika, a Uljanik je tada već imao više od tisuću stipendista svih profila.
Vrhunac zaposlenosti dosegnut je u zadnjim desetljećima 20. stoljeća. Izvori navode da je u to vrijeme Uljanik hranio između 8.000 i 10.000 obitelji, privlačeći radnu snagu iz cijele tadašnje Jugoslavije i Europe. Godine 1991. zabilježeno je 8.500 radnika, uz dodatne pogone u Vodnjanu i Šijani.
Novi milenij donio je drastično smanjenje brojki. Godine 2003. brodogradilište je imalo 2.000 zaposlenika uz oko 1.000 kooperanata. Neposredno prije velike krize koja je eskalirala 2018. godine, Grupa Uljanik zapošljavala je oko 4.200 radnika.
Nakon službenog proglašenja stečaja 2019. godine i gašenja stare matične tvrtke, na prostoru škvera ostala je tek nekolicina radnika koji su održavali golemi prostor nekada namijenjen za tisuće ljudi. Na samom početku rada nove tvrtke, Uljanik Brodogradnje 1856, radilo je svega 230 zaposlenih.
Danas kroz Uljanikovu kapiju svako jutro prolazi oko 500 radnika, uključujući kooperante. Iako su radnici stare tvrtke uspjeli naplatiti tek polovicu svojih potraživanja, nova uprava nastoji održati tradiciju dovršetkom projekata poput „Stočara“.
Stručnjaci upozoravaju da je gašenjem starog Uljanika nepovratno razmrvljeno „znanje o znanju“ gradnje kompleksnih brodova. Dok država traži novog vlasnika, preostali radnici, od kojih su se mnogi vratili s poslova u inozemstvu vođeni srcem, i dalje održavaju puls brodogradnje u Puli.
Važan, a često zanemaren dio ove povijesti su žene. Podaci pokazuju da je u razdoblju od 1954. do 2024. godine u Uljaniku bilo zaposleno ukupno 1.667 žena. One su obavljale širok spektar poslova – od najtežih fizičkih zadataka nekvalificiranih radnica do poslova visokospecijaliziranih stručnjakinja međunarodnog ugleda, čime su demantirale stereotipe o isključivo „muškom“ zanatu.

ULJANIK 2025. VS ULJANIK 1968.

---

ŠTO JE ULJANIK ZNAČIO U SVIJETU

,,Surađivali smo s državama od Turkmenistana preko svih zapadnoeuropskih zemalja i Amerike do zemalja s bliskog istog istoka. U Uljaniku su građeni vrhunski brodovi, mahom prototipovi koji su dobivali jako važne nagrade. Uljanik je jedan period gradio 13% svjetskih brodova za prijevoz automobila.''
Amra Pende, pravnica u Uljaniku 
​

Kaže se da je Uljanik izgradio Pulu: gradio je stanove za svoje radnike, prehranio mnoge obitelji, sportski klubovi dobivali su imena i još se danas zovu po njemu. Međutim, Uljanik nije bio značajan samo za Pulu, Hrvatsku ili nekadašnju Jugoslaviju, njegovi su brodovi plovili svjetskim morima i ostavili veliki trag u brodogradnji diljem svijeta. 
U doba Jugoslavije, Uljanik je gradio putničke brodove, tankere, riječne topovnjače, podmornice, brodove za rasute terete, linijsko teretne brodove, brodove za tekuća goriva i prijevoz vagona. Svi su ti brodovi plovili pod zastavama 20 zemalja svijeta: Brazila, Bugarske, Finske, Velike Britanije, Egipta, Čehoslovačke, Poljske, Norveške, Švedske, Kine, Indije, Irana, Meksika, Liberije, Sovjetskog Saveza i drugih. Uz brodove rasla je i proizvodnja dizelskih motora, brodskih elektrostrojeva i opreme. Mnogi predlošci koji su stvoreni u pulskom brodogradilištu obogatili su svjetsku brodogradnju novim inovativnim rješenjima.

Made in Uljanik – oznaka je koja je i u svijetu bila simbol funkcionalnosti i kvalitete

Uljanikovi brodovi plovili su i Kaspijskim morem, 1982. godine dogovorena je izgradnja osam složenih brodova za Sudoimport (Sovjetski Savez), koji su bili namijenjeni za putnička i željeznička vozila kapaciteta od 202 putnika, 28 vagona i 50 automobila. Tako je pulsko brodogradilište izgradnjom i predajom osmog broda iz te serije, ujedno obilježilo i isporuku tridesetog broda za Sudoimport iz Sovjetskog Saveza. 
​

,,Uljanik je u svijetu i dan danas prepoznatljiv brand. Na Kaspiju i danas postoji preko stotinjak brodova koji tamo prevoze.''
Samir Hadžić, direktor Uljanik Brodogradnje 1856
​

Knjiga narudžbi Uljanika iz 1985. godine, čija je ukupna vrijednost bila 213 milijuna američkih dolara sadržavala je deset složenijih tipova brodova. Tankeri za kemikalije i prerađevine ugovoreni za Panamu, Liberiju i Sovjetski Savez, bili su dokaz tehnološkog napretka brodogradilišta i njegovog uspjeha na svjetskom pomorskom tržištu.

Nakon porinuća prvog broda Kaiser 1858. godine, za austrougarsku ratnu mornaricu izgrađena je flota od 55 do 65 brodova. Do 1918. godine izgrađeni su: jedan linijski brod, tri oklopnjače, četiri lake krstarice, tri topovnjače, dva torpedna čamca, 42 torpiljarke, četiri podmornice i jedan minopolagač uz niz manjih plovila. Od 1947. godine do polovice 2000. godine Uljanik je isporučio 201 brod kupcima sa svih kontinenta svijeta. Prema navodima iz Hrvatske tehničke enciklopedije, Uljanik je u razdoblju od 1951. do 2015. izgradio više od 350 različitih brodova. Brodogradilište Uljanik iskazalo se i u ratnom razdoblju kada je u periodu od 1991. do 1995. isporučilo ukupno 14 brodova. Osim samih brodova, Uljanik je bio značajan i po proizvodnji brodske opreme, pa je tako od 1956. do 2012. proizveo 391 brodski motor. Danas ova tvrtka kći nastoji dovršiti preostale projekte uključujući "Stočara" (Gradnja 526) te ribaricu za naručitelje iz Norveške. ​

​,,Danci su po tražene komade brodova znali odlaziti u Kinu i kad bi došli kod njih na montažni stroj, vratili bi ga u Hrvatsku, u Uljanik da ga mi popravimo jer smo mi bili točniji od Kineza.''
​Sergio Peruško, nekadašnji radnik Uljanika

Click to set custom HTML

TOP 10 BRODOVA KOJE JE ULJANIK IZNJEDRIO

PODJELA POSLOVA U ULJANIKU

Uljanik okuplja velik broj različitih zanimanja koja zajedno sudjeluju u projektiranju, izgradnji i opremanju broda. Iako svaki radnik ima svoju specifičnu ulogu, važno je da tijekom izgradnje jednog broda međusobno surađuju sve struke. Tako recimo, inženjeri i projektanti izrađuju nacrte, planove i tehničku dokumentaciju. Dok varioci, bravari, cjevari i brodomonteri te planove pretvaraju u stvarne konstrukcije, a električari i mehaničari kasnije ugrađuju električne instalacije i sustave za rad samog broda. Važnu ulogu imaju i djelatnici logistike, nabave i administracije koji kontroliraju i koordiniraju procese te nabavljaju sav potreban materijal za rad. Shodno tome, svako zanimanje predstavlja važan dio cjeline jer bez međusobne suradnje teško mogu funkcionirati. Iz razgovora s bivšim i sadašnjim radnicima vidljivo je da je upravo ta suradnja svih mogućih struka bila jedna od najvećih vrijednosti Uljanika.

„Svaki čovjek je ovdje imao svoje mjesto, to je bio jedan vrlo pravedan i veliki sustav koji je omogućavao ljudima da razvijaju svoje vještine, svoja znanja, da se školuju i da napreduju.“
Amra Pende, pravnica u Uljaniku.

Znanje se prenosilo s iskusnih radnika na mlađe generacije i uspjeh pojedinca ovisio je o radu cijelog tima. 

Upute za korištenje: kako bi umna mapa bila interaktivna, potrebno je stisnuti na ikonicu televizora (gore desno), nakon toga se grane mogu pomicati i smanjivati. Cijela mapa se može pomicati u bilo koju stranu.

 „Meni od Uljanika najviše fali ta ekipa s kojom si mogao o svakakvim temama pričat. Imao si ljude od srca. Nisu bili svi za sve, to je bilo uvijek tako, ali s ovim starijim kolegama si pričao i o poslu i sistemu kako nešto napravit, kako je najlakše. Jer uvijek su oni nama prenosili ideje, prenosili njihovu pamet, da što lakše mi odradimo.“
Sergio Peruško, nekadašnji radnik Uljanika.

​Mnogi od njih istaknuli su da iz Uljanika najviše pamte međusobna druženja i razmjenu znanja, kao i osjećaj ponosa prilikom porinuća koje je predstavljalo rezultat rada stotine ljudi. ​