Za većinu studenata kraj ljeta ne znači samo opraštanje od mora i sunca. U studentskom svijetu, kraj ljeta je vrijeme kada tisuće mladih nestrpljivo osvježavaju stranice Studentskog centra kako bi saznali jednu jedinu informaciju: jesu li ostvarili pravo na smještaj? I tako, dok jedni slave jer su si osigurali krov nad glavom, drugi su prepušteni snalaženju u zadnji tren.
Zagreb, najveće akademsko središte Hrvatske, godinama pati od iste boljke. Broj studenata raste, a broj dostupnih kreveta u domovima stoji na mjestu (dok se priče o povećanju kapaciteta vrte u krug iz godine u godinu). U gradu gdje su cijene najma stanova odletjele u nebo i pronalazak pristojnog smještaja čini se kao nemoguća misija, studentima se nudi pravi „spas" iz sjene.
Radi se o najpoznatijoj javnoj tajni zagrebačkog sveučilišnog života.
Naime, prije samog početka akademske godine, studentske Facebook grupe žive više nego ikada. Među objavama u kojima se traže cimeri ili savjeti o ispitima, kriju se i one treće; oglasi za prodaju studentskih soba. Dok službeni sustav bodovanja pokušava pravedno raspodijeliti nedostatan broj kreveta, crno tržište ispisuje vlastita pravila. Tamo ne postoji socijalna pravda i bodovne liste. Na crnom tržištu dom dobiva onaj tko prvi pošalje poruku u Inbox i onaj koji može platiti stotine eura za tuđi ključ. To je siva zona u koju kamere Studentskog centra ne vide i o kojoj se rijetko javno govori.
Vrijeme je da zavirimo iza zatvorenih vrata zagrebačkih studentskih domova...
Zagreb, najveće akademsko središte Hrvatske, godinama pati od iste boljke. Broj studenata raste, a broj dostupnih kreveta u domovima stoji na mjestu (dok se priče o povećanju kapaciteta vrte u krug iz godine u godinu). U gradu gdje su cijene najma stanova odletjele u nebo i pronalazak pristojnog smještaja čini se kao nemoguća misija, studentima se nudi pravi „spas" iz sjene.
Radi se o najpoznatijoj javnoj tajni zagrebačkog sveučilišnog života.
Naime, prije samog početka akademske godine, studentske Facebook grupe žive više nego ikada. Među objavama u kojima se traže cimeri ili savjeti o ispitima, kriju se i one treće; oglasi za prodaju studentskih soba. Dok službeni sustav bodovanja pokušava pravedno raspodijeliti nedostatan broj kreveta, crno tržište ispisuje vlastita pravila. Tamo ne postoji socijalna pravda i bodovne liste. Na crnom tržištu dom dobiva onaj tko prvi pošalje poruku u Inbox i onaj koji može platiti stotine eura za tuđi ključ. To je siva zona u koju kamere Studentskog centra ne vide i o kojoj se rijetko javno govori.
Vrijeme je da zavirimo iza zatvorenih vrata zagrebačkih studentskih domova...
Kako funkcionira crno tržište prodaja soba?
Uz službeni model dodjele studentskih domova, među studentima godinama postoji i paralelni način dolaska do soba o kojem se rijetko javno govori. Mehanizam crnog tržišta studentskih soba zapravo je iznenađujuće jednostavan. Student koji je ostvario pravo na smještaj, ali iz različitih razloga ne planira živjeti u domu bilo da već ima stan, odlazi na razmjenu ili jednostavno ne želi koristiti dodijeljeno mjesto - početna je točka neformalnog lanca.
Umjesto da se soba vrati u sustav, ona dobiva novu vrijednost na paralelnom tržištu. U digitalnom prostoru, najčešće unutar zatvorenih studentskih grupa na društvenim mrežama, pojavljuju se oglasi. Formulacije su često prikrivene, neizravne, ali dovoljno jasne onima koji znaju što traže. Interes se mjeri brzinom ponekad su dovoljne minute da se javi više potencijalnih “kupaca”.
Jedan od studenata koji se susreo s ovakvim načinom pronalaska smještaja pristao je govoriti za ovaj tekst pod uvjetom anonimnosti. Riječ je o 23-godišnjem studentu koji je u Zagreb na studij došao iz Šibenika, a danas je četvrta godina fakulteta. S paralelnim tržištem studentskih soba prvi se put susreo još na početku studija, prije otprilike tri i pol godine, kada je kao brucoš pokušavao pronaći financijski pristupačan smještaj u Zagrebu.
“Čim sredinom osmog mjeseca izađu privremeni rezultati za domove, po fejsu i Redditu odmah krenu iskakati oglasi. Tad se pojavljuju i upiti za prodaju i kupovinu mjesta, i doslovno svako malo iskaču nove objave.”
Umjesto da se soba vrati u sustav, ona dobiva novu vrijednost na paralelnom tržištu. U digitalnom prostoru, najčešće unutar zatvorenih studentskih grupa na društvenim mrežama, pojavljuju se oglasi. Formulacije su često prikrivene, neizravne, ali dovoljno jasne onima koji znaju što traže. Interes se mjeri brzinom ponekad su dovoljne minute da se javi više potencijalnih “kupaca”.
Jedan od studenata koji se susreo s ovakvim načinom pronalaska smještaja pristao je govoriti za ovaj tekst pod uvjetom anonimnosti. Riječ je o 23-godišnjem studentu koji je u Zagreb na studij došao iz Šibenika, a danas je četvrta godina fakulteta. S paralelnim tržištem studentskih soba prvi se put susreo još na početku studija, prije otprilike tri i pol godine, kada je kao brucoš pokušavao pronaći financijski pristupačan smještaj u Zagrebu.
“Čim sredinom osmog mjeseca izađu privremeni rezultati za domove, po fejsu i Redditu odmah krenu iskakati oglasi. Tad se pojavljuju i upiti za prodaju i kupovinu mjesta, i doslovno svako malo iskaču nove objave.”
Oglasi su, nadodaje, često formulirani prikriveno, no ponekad se i vrlo otvoreno navodi da netko “prodaje mjesto u domu” ili traži osobu koja bi preuzela sobu.
“Nekad to napišu dosta neizravno, ali zna se na što misle. A nekad doslovno napišu da prodaju mjesto u domu ili traže nekoga tko bi uselio umjesto njih. Tko je u tim grupama, odmah razumije o čemu se radi”, objašnjava sugovornik.
Sudjelovanjem u studentskim grupama na društvenim mrežama, moguće je primijetiti kako se takve objave pojavljuju kontinuirano iz godine u godinu.
“Nekad to napišu dosta neizravno, ali zna se na što misle. A nekad doslovno napišu da prodaju mjesto u domu ili traže nekoga tko bi uselio umjesto njih. Tko je u tim grupama, odmah razumije o čemu se radi”, objašnjava sugovornik.
Sudjelovanjem u studentskim grupama na društvenim mrežama, moguće je primijetiti kako se takve objave pojavljuju kontinuirano iz godine u godinu.
Izvor: Facebook grupa SD Stjepan Radić
Velik dio takvih oglasa danas je teško pronaći jer se najčešće vrlo brzo brišu ili ostaju zaključani i nedostupni korisnicima koji nisu sudjelovali u komunikaciji od samog početka. No, da su oni uistinu prisutni, uz iskustva samih studenata potvrđuju i ranije objavljeni medijski članci koji sadrže screenshotove objava iz studentskih grupa.
Izvor: Srednja.hr
Nakon početnog kontakta putem društvenih mreža, komunikacija se u pravilu vrlo brzo prebacuje u privatne poruke, gdje se dogovaraju detalji oko preuzimanja sobe i financijske naknade. Javna objava pritom služi tek kao početna točka kontakta, dok se konkretni dogovori odvijaju izvan javnog prostora i službenog nadzora.
“Javiš se osobi u inbox, pitaš je li mjesto još dostupno i razgovor odmah ide prema cijeni i uvjetima. Sve funkcionira slično kao kod traženja stana.”
Iza privatnih dogovora tako nastaje sustav koji formalno ne postoji, ali među studentima funkcionira godinama. Student kojemu je mjesto službeno dodijeljeno često ostaje evidentiran kao korisnik sobe, dok u prostoru boravi druga osoba koja u sustavu formalno ne postoji. Novac pritom cirkulira izvan službenih kanala, bez ikakve institucionalne kontrole, čime studentski domovi postupno postaju dio paralelnog i nereguliranog tržišta smještaja. Sugovornik ističe kako velik broj studenata u ovakve aranžmane ne ulazi iz želje za zaobilaženjem pravila, nego zbog nedostatka realnih alternativa.
“Znao sam da to nije legalno, ali kad vidiš cijene stanova i koliko je teško pronaći smještaj u Zagrebu, shvatiš zašto ljudi pristaju na takve dogovore.”
Iskustvo ovog 23 godišnjeg studenta upućuje na širi problema studentskog smještaja u Zagrebu. Dok interes iz godine u godinu raste, broj dostupnih mjesta i dalje ne prati stvarne potrebe studenata. Samim time, paralelni sustav smještaja sve se više ukorjenjuje kao neformalni način dolaska do sobe, gdje jedni pokušavaju pronaći smještaj, a drugi zaraditi na mjestu koje ne planiraju koristiti.
Tako dolazi do raskoraka između službenih evidencija i stvarnog stanja u studentskim domovima. Pravo na sobu formalno se vodi na jednoj osobi, dok u prostoru često boravi netko drugi, a novac cirkulira izvan službenih kanala i bez institucionalnog nadzora. Iako se o nedostatku studentskog smještaja i potrebi povećanja kapaciteta govori već neko vrijeme, isti obrasci ponavljaju se na početku gotovo svake akademske godine Visok broj prijava u odnosu na ograničen broj mjesta, uz kontinuirani rast cijena privatnog najma, stvara uvjete u kojima se dio potražnje prirodno preusmjerava prema alternativnim i neslužbenim kanalima.
“Javiš se osobi u inbox, pitaš je li mjesto još dostupno i razgovor odmah ide prema cijeni i uvjetima. Sve funkcionira slično kao kod traženja stana.”
Iza privatnih dogovora tako nastaje sustav koji formalno ne postoji, ali među studentima funkcionira godinama. Student kojemu je mjesto službeno dodijeljeno često ostaje evidentiran kao korisnik sobe, dok u prostoru boravi druga osoba koja u sustavu formalno ne postoji. Novac pritom cirkulira izvan službenih kanala, bez ikakve institucionalne kontrole, čime studentski domovi postupno postaju dio paralelnog i nereguliranog tržišta smještaja. Sugovornik ističe kako velik broj studenata u ovakve aranžmane ne ulazi iz želje za zaobilaženjem pravila, nego zbog nedostatka realnih alternativa.
“Znao sam da to nije legalno, ali kad vidiš cijene stanova i koliko je teško pronaći smještaj u Zagrebu, shvatiš zašto ljudi pristaju na takve dogovore.”
Iskustvo ovog 23 godišnjeg studenta upućuje na širi problema studentskog smještaja u Zagrebu. Dok interes iz godine u godinu raste, broj dostupnih mjesta i dalje ne prati stvarne potrebe studenata. Samim time, paralelni sustav smještaja sve se više ukorjenjuje kao neformalni način dolaska do sobe, gdje jedni pokušavaju pronaći smještaj, a drugi zaraditi na mjestu koje ne planiraju koristiti.
Tako dolazi do raskoraka između službenih evidencija i stvarnog stanja u studentskim domovima. Pravo na sobu formalno se vodi na jednoj osobi, dok u prostoru često boravi netko drugi, a novac cirkulira izvan službenih kanala i bez institucionalnog nadzora. Iako se o nedostatku studentskog smještaja i potrebi povećanja kapaciteta govori već neko vrijeme, isti obrasci ponavljaju se na početku gotovo svake akademske godine Visok broj prijava u odnosu na ograničen broj mjesta, uz kontinuirani rast cijena privatnog najma, stvara uvjete u kojima se dio potražnje prirodno preusmjerava prema alternativnim i neslužbenim kanalima.
Raskorak između administrativnih pravila i realnog stanja pokazuje kako službene kontrole teško mogu pratiti situaciju na terenu sve dok postoji manjak smještajnih kapaciteta. Crno tržište studentskih soba ne pojavljuje se kao izolirani incident, nego kao posljedica dugotrajnog disbalansa između ponude i stvarnih potreba. Sve dok taj problem ostane neriješen, ono što je formalno zabranjeno vjerojatno će nastaviti funkcionirati kao neformalna (gotovo normalizirana i prihvaćena) alternativa službenom modelu.
iskustvo studentice koja je kupila mjesto u domu
Kupovina sobe na crnom tržištu studentskih domova sa sobom nosi specifičan stil života (često obilježen strahom i prilagođavanjem). Iako zbog osjetljivosti teme i očitih razloga želi ostati potpuno anonimna, naša sugovornica objašnjava kako u praksi izgleda trenutak kojeg se svi "ilegalci" pribojavaju - dolazak inspekcije na vrata.
Među studentima, kaže, postoji vrlo jasno pravilo ponašanja i obrane:
„Ako dođu prvi put i sve je u redu, više se ne vraćaju. Ako te pak zateknu unutra, jednostavno kažeš da si došla prespavati kod cimerice. Nakon toga te više ne smiju zateći u sobi ako se vrate. Ako te uhvate i drugi put, tada i ti i osoba od koje kupuješ sobu dobivate trajnu zabranu boravka u domu.“
Život pod stalnim rizikom od izbacivanja prirodno sa sobom nosi i psihološki pritisak. Sugovornica priznaje da je osjećala konstantan strah, ali samo do jednog ključnog trenutka – dok prva službena kontrola nije prošla.
S obzirom na to da je boravila u domu u kojem inspekcije inače nisu bile toliko česte, nakon obavljene provjere uslijedilo je golemo olakšanje jer je znala da je sigurna do kraja akademske godine.
Unatoč tom stresu, na pitanje bi li danas ponovila istu stvar odgovara:
„Danas bih ponovno kupila sobu, ali ih više nitko ne prodaje tako lako, upravo zbog tih pojačanih kontrola u zadnje vrijeme.“ Ipak, masovni oglasi na Facebook grupama nerijetko pokazuju suprotno.
Zanimljivo je da je njezina cimerica za cijelu situaciju saznala tek uživo, u trenutku useljenja. Ipak, reakcija je bila pozitivna, što potvrđuje nepisano pravilo o domskoj solidarnosti. Ipak, ta solidarnost ima svoje jasne granice i uvjete.
Opstanak na crno kupljenom krevetu uvelike ovisi o tome kakva ste osoba i kako se ponašate prema okolini:
„Ako si okej osoba, poštuješ cimericu i normalno se slažete, nema nikakvih problema i nitko te neće cinkati. Naravno, da sam tamo došla raditi probleme, mislim da bi odmah otišla i prijavila me“, zaključuje naša sugovornica.
„Ako dođu prvi put i sve je u redu, više se ne vraćaju. Ako te pak zateknu unutra, jednostavno kažeš da si došla prespavati kod cimerice. Nakon toga te više ne smiju zateći u sobi ako se vrate. Ako te uhvate i drugi put, tada i ti i osoba od koje kupuješ sobu dobivate trajnu zabranu boravka u domu.“
Život pod stalnim rizikom od izbacivanja prirodno sa sobom nosi i psihološki pritisak. Sugovornica priznaje da je osjećala konstantan strah, ali samo do jednog ključnog trenutka – dok prva službena kontrola nije prošla.
S obzirom na to da je boravila u domu u kojem inspekcije inače nisu bile toliko česte, nakon obavljene provjere uslijedilo je golemo olakšanje jer je znala da je sigurna do kraja akademske godine.
Unatoč tom stresu, na pitanje bi li danas ponovila istu stvar odgovara:
„Danas bih ponovno kupila sobu, ali ih više nitko ne prodaje tako lako, upravo zbog tih pojačanih kontrola u zadnje vrijeme.“ Ipak, masovni oglasi na Facebook grupama nerijetko pokazuju suprotno.
Zanimljivo je da je njezina cimerica za cijelu situaciju saznala tek uživo, u trenutku useljenja. Ipak, reakcija je bila pozitivna, što potvrđuje nepisano pravilo o domskoj solidarnosti. Ipak, ta solidarnost ima svoje jasne granice i uvjete.
Opstanak na crno kupljenom krevetu uvelike ovisi o tome kakva ste osoba i kako se ponašate prema okolini:
„Ako si okej osoba, poštuješ cimericu i normalno se slažete, nema nikakvih problema i nitko te neće cinkati. Naravno, da sam tamo došla raditi probleme, mislim da bi odmah otišla i prijavila me“, zaključuje naša sugovornica.
Iskustvo studenta koji je prodavao svoje mjesto u domu
Kupcima soba nije uvijek lako nositi se sa stresom života u ilegali, ali za drugu stranu ovog procesa to je prvenstveno prilika za laganu zaradu. To nam pokazuje iskustvo studenta, koji je zbog očitih razloga i straha od sankcija (također) htio ostati potpuno anoniman.
„Prodavao sam sobu za 900 eura, što je zapravo jeftino kada uspoređuješ s drugim ljudima koji to isto rade“, izjava je kojom nam je potvrdio kako cijene na crnom tržištu dosežu puno više od toga.
Kada je postavio oglas, bilo je potrebno samo petnaest minuta da mu krenu stizati prvi upiti u inbox. A što je s rizicima prodaje i strahom? Izgleda da straha nije bilo. Kako i on sam kaže, u realnosti to uopće ne funkcionira tako da te netko tek tako cinka.
„Sobu sam prodao osobi koja je već dvije godine prije bila ilegalac u domovima, tako da sam imao povjerenja u njega. Mislim da je kontrola došla jednom, ali njega u tom trenutku nije bilo u sobi, tako da smo se oboje izvukli.“
Njegova strana priče samo pokazuje da stroga pravila i kontrole Studentskog centra nemaju preveliki utjecaj na ekonomiju crnog tržišta (koja i dalje funkcionira). Sve dok je potražnja za smještajem visoka i rizik završava minimalnim ishodom, ilegalna prodaja soba će se vrlo vjerojatno nastaviti.
Kada je postavio oglas, bilo je potrebno samo petnaest minuta da mu krenu stizati prvi upiti u inbox. A što je s rizicima prodaje i strahom? Izgleda da straha nije bilo. Kako i on sam kaže, u realnosti to uopće ne funkcionira tako da te netko tek tako cinka.
„Sobu sam prodao osobi koja je već dvije godine prije bila ilegalac u domovima, tako da sam imao povjerenja u njega. Mislim da je kontrola došla jednom, ali njega u tom trenutku nije bilo u sobi, tako da smo se oboje izvukli.“
Njegova strana priče samo pokazuje da stroga pravila i kontrole Studentskog centra nemaju preveliki utjecaj na ekonomiju crnog tržišta (koja i dalje funkcionira). Sve dok je potražnja za smještajem visoka i rizik završava minimalnim ishodom, ilegalna prodaja soba će se vrlo vjerojatno nastaviti.
Rizici i posljedice ilegalne kupoprodaje studentskih soba
Lov na “ilegalce” u studentskim domovima posljednjih godina postao je sve češća praksa, ali intenzitet takvih kontrola i dalje ovisi o tome u kojem gradu studenti žive. Dok pojedini studentski centri redovitim provjerama pokušavaju spriječiti ilegalno ustupanje soba, iz riječkog i osječkog Studentskog centra navode kako prošle akademske godine nisu zabilježili slučajeve ilegalnog smještaja. Time se otvara pitanje provode li se kontrole u svim studentskim centrima jednako strogo. Bez obzira na to je li riječ o stvarnom redu ili slabijem nadzoru, pravila su za sve jasna i ista. Studenti koji prodaju ili kupuju mjesto u domu riskiraju izbacivanje, disciplinske mjere ili potencijalnu kaznenu odgovornost.
Kontrole se provode redovno i izvanredno, a djelatnici Studentskog centra imaju pravo provjeriti identitet stanara i utvrditi odgovara li prijavljeni korisnik stvarnoj osobi koja boravi u sobi. U Splitu su iz Studentskog centra upozorili kako se kontrole provode jednom mjesečno te da studenti moraju predočiti identifikaciju na zahtjev djelatnika. Ako se tijekom kontrole utvrdi da u sobi boravi osoba koja nije službeni korisnik smještaja, studenti mogu biti izbačeni iz doma te izgubiti pravo prijave na buduće natječaje.
Kupoprodaja doma smatra se teškim disciplinskim prijestupom, zbog kojeg studenti mogu izgubiti pravo na smještaj na jednu akademsku godinu ili, u težim slučajevima, trajno tijekom studiranja. Osim disciplinskih sankcija, studenti riskiraju i kaznenu prijavu. Budući da je studentski smještaj subvencioniran državnim sredstvima, ilegalna prodaja ili ustupanje mjesta može se tretirati kao subvencijska prijevara. Kazneni zakon Republike Hrvatske za takvo djelo predviđa kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Da se pravila doista provode, pokazuju i podatci iz Studentskog centra u Zagrebu, u kojem je tijekom prošle, 2025. godine, odrađeno 28 redovnih kontrola uz niz izvanrednih akcija. Ulovljeno je 15 ilegalnih stanara što ukazuje na to da kontrole u domovima više nisu samo formalnost ili upozorenje na papiru. Za one koji se ipak, unatoč potencijalnim sankcijama odluče na kupoprodaju mjesta u domu, rizik više nije samo mogućnost da budu otkriveni, već i suočavanje s konkretnim disciplinskim i zakonskim posljedicama.
Da se pravila doista provode, pokazuju i podatci iz Studentskog centra u Zagrebu, u kojem je tijekom prošle, 2025. godine, odrađeno 28 redovnih kontrola uz niz izvanrednih akcija. Ulovljeno je 15 ilegalnih stanara što ukazuje na to da kontrole u domovima više nisu samo formalnost ili upozorenje na papiru. Za one koji se ipak, unatoč potencijalnim sankcijama odluče na kupoprodaju mjesta u domu, rizik više nije samo mogućnost da budu otkriveni, već i suočavanje s konkretnim disciplinskim i zakonskim posljedicama.
Online reakcije: Reddit rasprave o studentskim domovima
Da ova problematika već odavno nadilazi zatvorene studentske grupe i predstavlja goruću društvenu temu, dokazuju i rasprave na platformama poput Reddita. Pokretanje teme o kupoprodaji domova redovito privuče reakcija građana. Korisnici u raspravama otvoreno progovaraju o nevjerojatnim smicalicama i rupama u sustavu koje pojedinci godinama nekažnjeno iskorištavaju.
Najveći bijes javnosti izaziva činjenica da Studentski centar, prema riječima studenata, već desetljećima ne poduzima ništa konkretno. Korisnici u raspravama ističu apsurdnost takozvanih „kontrola“. Još veći problem predstavljaju same iksice – mini fotografije na dokumentima toliko su neprepoznatljive da kontrolori fizički ne mogu utvrditi boravi li u sobi stvarni vlasnik ili osoba koja je svoje mjesto platila.
STUDENTSKI DOMOVI U ZAGREBU
U Zagrebu se nalaze četiri glavna studentska doma pod upravom Studentskog centra. Svaki od njih ima specifičan ugled, različitu razinu opremljenosti i posve drugačiju atmosferu, ovisno o dijelu grada u kojem se nalazi.
Najveći i najdinamičniji je SD Stjepan Radić, među studentima poznat kao Sava, koji se nalazi na Jarunu i predstavlja središte društvenih događanja. Nešto moderniji smještaj s visokim standardom opremljenosti nudi SD Cvjetno naselje, smješteno uz Savsku cestu, dok se u neposrednoj blizini nalazi i SD Ante Starčević, popularno zvan Šara, koji je zbog svoje pozicije omiljen među studentima tehničkih i društvenih fakulteta u tom kvartu. Na istočnom dijelu grada, u blizini park-šume Maksimir, smješten je SD Lašćina, koja se izdvaja kao najmirniji dom okružen zelenilom, idealan za one koji traže tiši ambijent za učenje.
U Zagrebu se nalaze četiri glavna studentska doma pod upravom Studentskog centra. Svaki od njih ima specifičan ugled, različitu razinu opremljenosti i posve drugačiju atmosferu, ovisno o dijelu grada u kojem se nalazi.
Najveći i najdinamičniji je SD Stjepan Radić, među studentima poznat kao Sava, koji se nalazi na Jarunu i predstavlja središte društvenih događanja. Nešto moderniji smještaj s visokim standardom opremljenosti nudi SD Cvjetno naselje, smješteno uz Savsku cestu, dok se u neposrednoj blizini nalazi i SD Ante Starčević, popularno zvan Šara, koji je zbog svoje pozicije omiljen među studentima tehničkih i društvenih fakulteta u tom kvartu. Na istočnom dijelu grada, u blizini park-šume Maksimir, smješten je SD Lašćina, koja se izdvaja kao najmirniji dom okružen zelenilom, idealan za one koji traže tiši ambijent za učenje.
KAPACITET STUDENTSKIH DOMOVA
Ukupni kapacitet studentskih domova u Zagrebu je 7.490 ležajeva, dok se studentima putem natječaja dodjeljuje 6.880 mjesta. Ostali ležajevi rezervirani su za studente na Erasmusu te za one koji ostvare pravo na smještaj preko posebnih odluka Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Na prošlogodišnjem natječaju prijavilo se 9.756 studenata, a pravo na smještaj ostvarilo je 6.515 studenata. To znači da je više od 3.000 studenata ostalo bez studentske sobe i bilo primorano tražiti privatni smještaj. Jedna od opcija jest i učenički dom. Prijava se odvija također preko studentskog centra, uz dostavu sve potrebne dokumentacije, a onda slijedi čekanje rezultata. Iako su učenički domovi u prvom redu namijenjeni učenicima, slobodna se mjesta ustupaju studentima.
Za one koji ne ostvare pravo ni u jednom domu, jedina preostala opcija je privatni najam, čije su cijene u Zagrebu posljednjih godina drastično porasle. Prosječna cijena najma garsonijere ili manjeg stana rijetko je niža od 450 do 550 eura bez režija, što je višestruko skuplje od domskog smještaja. Mnogi se stoga odlučuju na dijeljenje stanova s kolegama, pri čemu se cijena sobe u prosjeku kreće između 250 i 350 eura.
Zbog takvog nerazmjera u cijeni, borba za bodove na natječaju ostaje ključna za studentski standard, jer privatni smještaj za mnoge predstavlja prevelik financijski teret koji se ne može pokriti bez stalnog rada uz studij ili značajne roditeljske potpore.
Ukupni kapacitet studentskih domova u Zagrebu je 7.490 ležajeva, dok se studentima putem natječaja dodjeljuje 6.880 mjesta. Ostali ležajevi rezervirani su za studente na Erasmusu te za one koji ostvare pravo na smještaj preko posebnih odluka Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Na prošlogodišnjem natječaju prijavilo se 9.756 studenata, a pravo na smještaj ostvarilo je 6.515 studenata. To znači da je više od 3.000 studenata ostalo bez studentske sobe i bilo primorano tražiti privatni smještaj. Jedna od opcija jest i učenički dom. Prijava se odvija također preko studentskog centra, uz dostavu sve potrebne dokumentacije, a onda slijedi čekanje rezultata. Iako su učenički domovi u prvom redu namijenjeni učenicima, slobodna se mjesta ustupaju studentima.
Za one koji ne ostvare pravo ni u jednom domu, jedina preostala opcija je privatni najam, čije su cijene u Zagrebu posljednjih godina drastično porasle. Prosječna cijena najma garsonijere ili manjeg stana rijetko je niža od 450 do 550 eura bez režija, što je višestruko skuplje od domskog smještaja. Mnogi se stoga odlučuju na dijeljenje stanova s kolegama, pri čemu se cijena sobe u prosjeku kreće između 250 i 350 eura.
Zbog takvog nerazmjera u cijeni, borba za bodove na natječaju ostaje ključna za studentski standard, jer privatni smještaj za mnoge predstavlja prevelik financijski teret koji se ne može pokriti bez stalnog rada uz studij ili značajne roditeljske potpore.
Na temelju službenog cjenika za akademsku godinu 2025./2026., cijene subvencioniranog smještaja u zagrebačkim studentskim domovima variraju ovisno o naselju i kategoriji paviljona.
Najvišu cijenu plaćaju studenti u najmodernijim objektima, poput 11. i 12. paviljona u SD Stjepan Radić, gdje jednokrevetna soba stoji 120,00 eura, a dvokrevetna 99,00 eura. U istom domu, boravak u paviljonima od 1. do 4. te od 7. do 9. iznosi 62,00 eura, dok su 5. i 6. paviljon najpovoljniji s cijenom od 40,00 eura.
SD Cvjetno naselje nudi jednokrevetne sobe po cijeni od 102,00 eura i dvokrevetne za 77,00 eura, dok se u SD Ante Starčević cijene kreću od 50,00 eura za dvokrevetnu do 72,00 eura za jednokrevetnu sobu.
Najjeftinija opcija i dalje je SD Lašćina, gdje prvi paviljon stoji 45,00 eura, a svi ostali paviljoni tek 35,00 eura mjesečno.
Specifične cijene određene su i za sobe prilagođene studentima s invaliditetom, koje u SD Stjepan Radić i SD Cvjetno naselje iznose 80,00 eura, a u SD Ante Starčević 65,00 eura.
Najvišu cijenu plaćaju studenti u najmodernijim objektima, poput 11. i 12. paviljona u SD Stjepan Radić, gdje jednokrevetna soba stoji 120,00 eura, a dvokrevetna 99,00 eura. U istom domu, boravak u paviljonima od 1. do 4. te od 7. do 9. iznosi 62,00 eura, dok su 5. i 6. paviljon najpovoljniji s cijenom od 40,00 eura.
SD Cvjetno naselje nudi jednokrevetne sobe po cijeni od 102,00 eura i dvokrevetne za 77,00 eura, dok se u SD Ante Starčević cijene kreću od 50,00 eura za dvokrevetnu do 72,00 eura za jednokrevetnu sobu.
Najjeftinija opcija i dalje je SD Lašćina, gdje prvi paviljon stoji 45,00 eura, a svi ostali paviljoni tek 35,00 eura mjesečno.
Specifične cijene određene su i za sobe prilagođene studentima s invaliditetom, koje u SD Stjepan Radić i SD Cvjetno naselje iznose 80,00 eura, a u SD Ante Starčević 65,00 eura.
OBNOVA 5. I 6. PAVILJONA U SD STJEPAN RADIĆ
Subvencioniranih smještajnih kapaciteta u Zagrebu, pokazuju brojke, znatno nedostaje. A iako je situacija već sada loša, sljedeće akademske godine studenti ostaju bez još 862 kreveta. Naime, kreće dugo očekivana obnova 5. i 6. paviljona u SD Stjepan Radić. Izgrađeni su 1977. i godine, a posljednja obnova dogodila se prije gotovo 40 godina - netom prije Univerzijade 1987. godine.
Rekonstrukcija i obnova obuhvaćaju kompletnu zamjenu namještaja, sanitarnih čvorova, instalacija, stolarije i fasade. Predviđeni rok za početak radova je srpanj, odnosno kraj akademske godine, a očekuje se da bi studenti u obnovljene paviljone mogli useliti već na proljeće 2027.
Vrijednost cjelokupne investicije procjenjuje se na približno 20 milijuna eura, a financiranje je osigurano bespovratnim sredstvima iz EU fondova.
Subvencioniranih smještajnih kapaciteta u Zagrebu, pokazuju brojke, znatno nedostaje. A iako je situacija već sada loša, sljedeće akademske godine studenti ostaju bez još 862 kreveta. Naime, kreće dugo očekivana obnova 5. i 6. paviljona u SD Stjepan Radić. Izgrađeni su 1977. i godine, a posljednja obnova dogodila se prije gotovo 40 godina - netom prije Univerzijade 1987. godine.
Rekonstrukcija i obnova obuhvaćaju kompletnu zamjenu namještaja, sanitarnih čvorova, instalacija, stolarije i fasade. Predviđeni rok za početak radova je srpanj, odnosno kraj akademske godine, a očekuje se da bi studenti u obnovljene paviljone mogli useliti već na proljeće 2027.
Vrijednost cjelokupne investicije procjenjuje se na približno 20 milijuna eura, a financiranje je osigurano bespovratnim sredstvima iz EU fondova.
Stanje 5. i 6. paviljona
SUBVENCIONIRANO PODSTANARSTVO
Iako je obnova 5. i 6. paviljona prijeko potrebna, dodatan manjak smještajnih kapaciteta brine mnoge studente koji će morati potražiti privatan smještaj na prezasićenom tržištu nekretnina.
Iz Studentskog centra u Zagrebu rekli su nam da će kvote za smještajne kapacitete uskladiti s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih, a u planu je i podizanje iznosa subvencioniranog podstanarstva.
“Prijedlog iznosa za subvencionirano podstanarstvo, za navedenih 862 kreveta, poslan je Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih, koje odobrava iznos sukladno svojem proračunu. Nadamo se iznosu od 150 – 160 eura mjesečno”, odgovorili su iz SC-a. O iznosu subvencioniranog podstanarstva upitali smo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja, ali do zaključenja ovog teksta nismo dobili odgovor.
Što se tiče obnove ostalih smještajnih kapaciteta, iz SC-a nam odgovaraju kako bi “apsolutno željeli napraviti rekonstrukciju i obnovu studentskog doma Lašćina, kao što planiramo i izgradnju još jednog paviljona u studentskom domu Dr. Ante Starčević”.
Ističu ipak da nisu na riznici te da, bez svog osnivača - Sveučilišta u Zagrebu i Ministarstava znanosti, nisu u mogućnosti financirati takve projekte.
Iako je obnova 5. i 6. paviljona prijeko potrebna, dodatan manjak smještajnih kapaciteta brine mnoge studente koji će morati potražiti privatan smještaj na prezasićenom tržištu nekretnina.
Iz Studentskog centra u Zagrebu rekli su nam da će kvote za smještajne kapacitete uskladiti s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih, a u planu je i podizanje iznosa subvencioniranog podstanarstva.
“Prijedlog iznosa za subvencionirano podstanarstvo, za navedenih 862 kreveta, poslan je Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih, koje odobrava iznos sukladno svojem proračunu. Nadamo se iznosu od 150 – 160 eura mjesečno”, odgovorili su iz SC-a. O iznosu subvencioniranog podstanarstva upitali smo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja, ali do zaključenja ovog teksta nismo dobili odgovor.
Što se tiče obnove ostalih smještajnih kapaciteta, iz SC-a nam odgovaraju kako bi “apsolutno željeli napraviti rekonstrukciju i obnovu studentskog doma Lašćina, kao što planiramo i izgradnju još jednog paviljona u studentskom domu Dr. Ante Starčević”.
Ističu ipak da nisu na riznici te da, bez svog osnivača - Sveučilišta u Zagrebu i Ministarstava znanosti, nisu u mogućnosti financirati takve projekte.
OSTALI STUDENTSKI DOMOVI U HRVATSKOJ
S problemom manjka smještanih kapaciteta za studente susreću se i ostali gradovi. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je prošle godine upisano nešto manje od 150.000 studenata.
Za sve njih u cijeloj su državi 24 studentska doma s kapacitetom od oko 14.000 kreveta.
S problemom manjka smještanih kapaciteta za studente susreću se i ostali gradovi. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je prošle godine upisano nešto manje od 150.000 studenata.
Za sve njih u cijeloj su državi 24 studentska doma s kapacitetom od oko 14.000 kreveta.
Izvor: Studentski Centar u Zagrebu