put do europske prijestolnice kulture
2020. godine Rijeka je preuzela titulu Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, jednog od najvažnijih kulturnih projekata u Europi. Cilj projekta bio je transformirati grad kroz kulturu, potaknuti urbani razvoj, obnoviti industrijske prostore i ojačati kulturnu scenu. Projekt je također trebao povećati međunarodnu vidljivost Rijeke i dugoročno doprinijeti razvoju grada kao kulturnog i kreativnog središta. Međutim, realizacija projekta dogodila se u razdoblju globalne krize uzrokovane COVID-19 pandemijom, što je dovelo do otkazivanja ili izmjene velikog broja planiranih događanja.
Posebna pozornost odlazi prema bivšim industrijskim prostorima, poput kompleksa Art-kvart Benčić, koji je predstavljen kao jedan od ključnih infrastrukturnih rezultata projekta.
Danas, šest godina nakon završetka projekta, postavlja se pitanje koliko je njegov utjecaj zapravo dugoročno utjecao na grad i na njegov kulturni identitet ili je ostao samo simboličan događaj. Što je zapravo ostalo od projekta EPK u Rijeci te kako građani i sudionici kulturne scene danas gledaju na taj projekt?
Posebna pozornost odlazi prema bivšim industrijskim prostorima, poput kompleksa Art-kvart Benčić, koji je predstavljen kao jedan od ključnih infrastrukturnih rezultata projekta.
Danas, šest godina nakon završetka projekta, postavlja se pitanje koliko je njegov utjecaj zapravo dugoročno utjecao na grad i na njegov kulturni identitet ili je ostao samo simboličan događaj. Što je zapravo ostalo od projekta EPK u Rijeci te kako građani i sudionici kulturne scene danas gledaju na taj projekt?
kultura, zajednica i obnova
Projekt u sklopu kojeg je Rijeka nosila titulu Europske prijestolnice kulture, obuhvaćao je velik broj kulturnih programa, umjetničkih događanja i projekata usmjerenih na uključivanje građana u kulturni život grada. Program je povezivao umjetnike, kulturne institucije, udruge i lokalnu zajednicu kroz izložbe, kazališne predstave, koncerte, radionice i edukativne aktivnosti te je čak djelovao i izvan središta grada, uključujući i riječka susjedstva te ostatak okolice Kvarnera. Bilo je previđeno da projekt pokrije više od 150 lokacija.
Poseban naglasak stavljen je na projekte zajednice koji su poticali suradnju građana različitih generacija i društvenih skupina. Kroz brojne javne rasprave, skupove, tribine i interaktivne događaje građani su imali priliku aktivno sudjelovati u kreiranju kulturnih sadržaja i razvoju grada. Jedan od najvažnijih ciljeva projekta bila je obnova i prenamjena napuštenih industrijskih i kulturnih objekata. Renovirani su brojni prostori koji su dobili novu kulturnu i društvenu funkciju, čime je unaprijeđena gradska infrastruktura i stvoreni su uvjeti za dugoročni razvoj kulture. Takvi projekti pridonijeli su očuvanju industrijske baštine Rijeke te stvaranju novih mjesta za umjetničko stvaralaštvo i okupljanje građana.
Poseban naglasak stavljen je na projekte zajednice koji su poticali suradnju građana različitih generacija i društvenih skupina. Kroz brojne javne rasprave, skupove, tribine i interaktivne događaje građani su imali priliku aktivno sudjelovati u kreiranju kulturnih sadržaja i razvoju grada. Jedan od najvažnijih ciljeva projekta bila je obnova i prenamjena napuštenih industrijskih i kulturnih objekata. Renovirani su brojni prostori koji su dobili novu kulturnu i društvenu funkciju, čime je unaprijeđena gradska infrastruktura i stvoreni su uvjeti za dugoročni razvoj kulture. Takvi projekti pridonijeli su očuvanju industrijske baštine Rijeke te stvaranju novih mjesta za umjetničko stvaralaštvo i okupljanje građana.
svečano otvorenje epk rijeka 2020
Dana 1. veljače 2020. Rijeka je svečanim otvorenjem projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture postala središte kulturnih događanja u Europi. Tijekom cijelog dana grad je živio u znaku kulture, umjetnosti i zajedništva, a na više od 30 lokacija održano je više od 70 različitih programa. Građani i posjetitelji mogli su sudjelovati u koncertima, izložbama, performansima, predstavama i brojnim drugim sadržajima namijenjenima svim generacijama. Središnji događaj večeri bila je Opera Industriale održana u riječkoj luci, koja je na upečatljiv način prikazala industrijski i radnički identitet grada. Luka je pretvorena u veliku scensku pozornicu ispunjenu zvukovima industrijskih strojeva, bubnjeva, električnih gitara i svjetlosnih instalacija, dok su izvođači i publika zajedno stvarali jedinstvenu atmosferu. Posebnu simboliku imali su zvončari, tradicionalni simbol kvarnerskog kraja, koji su svojim nastupom označili ulazak Rijeke u novu kulturnu eru.
Program otvorenja htio je istaknuti vrijednosti po kojima je Rijeka prepoznatljiva, kao što je tolerancija, različitost, otvorenost i snažna povezanost s industrijskom i alternativnom kulturnom scenom. Uz događanja u luci, u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca održan je i službeni dio ceremonije na kojem je gradu uručena plaketa Europske prijestolnice kulture. Otvorenje Rijeke 2020 ostalo je zapamćeno kao jedan od najvažnijih kulturnih događaja u novijoj povijesti grada. Umjesto klasičnog glamura, Rijeka je predstavila svoj autentičan karakter, pomalo drugačiji, te na jedinstven način pokazala identitet grada i njegovih ljudi.
Program otvorenja htio je istaknuti vrijednosti po kojima je Rijeka prepoznatljiva, kao što je tolerancija, različitost, otvorenost i snažna povezanost s industrijskom i alternativnom kulturnom scenom. Uz događanja u luci, u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca održan je i službeni dio ceremonije na kojem je gradu uručena plaketa Europske prijestolnice kulture. Otvorenje Rijeke 2020 ostalo je zapamćeno kao jedan od najvažnijih kulturnih događaja u novijoj povijesti grada. Umjesto klasičnog glamura, Rijeka je predstavila svoj autentičan karakter, pomalo drugačiji, te na jedinstven način pokazala identitet grada i njegovih ljudi.
rijeka 2020 u sjeni covida
Kada je Rijeka dobila titulu Europske prijestolnice kulture, jednu od najprestižnijih europskih kulturnih titula, svijet je zahvatila pandemija. Iako je cilj projekta bila transformacija grada na bolje u kulturnom smislu te povećanje međunarodne prepoznatljivosti, COVID-19 značajno je utjecao na njegovu realizaciju. Stranice projekta ukazuju na nedostatak informiranosti o planiranim manifestacijama. Od ukupno 277 događaja, samo njih 7 ima oznaku da je manifestacija odgođena, no očito je kako se veći broj programa nije dogodio. Iz ovih podataka možemo zaključiti da javnost nije dobivala širu sliku o otkazanim ili promijenjenim terminima. Danas, nekoliko godina nakon završetka projekta, postavlja se pitanje koliko je realizacija istog dugoročno djelovala na kulturnu promjenu grada.
|
Uvođenje epidemioloških mjera dovelo je do naglog pada prihoda i zaustavljanja velikog dijela aktivnosti projekta. Zbog toga je 15. travnja 2020. donesena odluka o privremenom prestanku nekolicine radnika firme Rijeka 2020.
Otkaze je dobilo 59 od 72 zaposlenika, uglavnom zbog gospodarskih i organizacijskih problema uzrokovanih pandemijom. Dio zaposlenica bio je privremeno zaštićen zbog trudnoće ili porodiljnog dopusta, pa je odluka odmah provedena za 53 radnika. Nakon otkaza u društvu je ostao manji broj zaposlenika potreban za osnovno funkcioniranje projekta. Grad Rijeka i uprava tvrdili su da su otkazi bili nužni jer se projekt više nije mogao provoditi u planiranom opsegu. Ipak, javnost je kritizirala odluku smatrajući da se dio radnih mjesta mogao sačuvati korištenjem državnih potpora, smanjenjem plaća ili reorganizacijom poslovanja. Kasnije je dio otpuštenih radnika ponovno zaposlen na određeno vrijeme radi dovršetka pojedinih programa, pa je tijekom lipnja 2020. godine 13 radnika dobilo nove ugovore do kraja godine. |
|
Financijski okvir projekata
Dok neki projekti imaju relativno jasne i stabilne iznose, drugi se prikazuju kroz više faza ili različite vrste troškova, što stvara dojam neujednačenosti i ponekad zbunjuje javnost.
Jedan od najboljih primjera je brod Galeb, čija se ukupna vrijednost kroz različite izvore kreće od približno 5,11 milijuna eura u početnim procjenama, preko 6,21 milijuna eura ugovorenih radova, pa sve do oko 7,76 milijuna eura kada se uključe sve faze rekonstrukcije i opremanja. Ova razlika proizlazi iz dugotrajnog procesa obnove i naknadnih troškova koji nisu bili uključeni u početne procjene, što Galeb čini financijski najnestabilnijim projektom u javnoj percepciji. Uz razgovor s novinarom Davorom Mandićem, koji se u to vrijeme bavio samim projektom, te građanima, saznali smo da ljudi imaju podijeljeno mišljenje u vezi broda, no sve se svodi na to kada se sam projekt broda privede kraju, prihodi programa neće nadoknaditi sav novac koji je uložen u njegovu obnovu.
Sličan, ali manje izražen obrazac vidljiv je kod Dječje kuće u kompleksu Benčić. Osnovni građevinski radovi procjenjuju se na oko 5,44 do 5 milijuna eura, dok završna vrijednost izgradnje doseže približno 6,03 milijuna eura. Kada se tome doda opremanje od oko 1,22 milijuna eura, ukupni trošak penje se na približno 7,17 do 7,30 milijuna eura. No, činjenica da je Dječja kuća dio šireg Benčić kompleksa čija ukupna vrijednost iznosi oko 21,50 milijuna eura, često dovodi do miješanja pojedinačnih i ukupnih iznosa. Ipak, građani dijele sličan stav o Dječjoj kući, smatrajući da je ona "najoriginalniji projekt" u Hrvatskoj te je osobito draga roditeljima.
Za Muzej grada Rijeke, smješten u obnovljenoj Palači šećerane, postoji jasniji financijski okvir. Obnova zgrade procjenjuje se na oko 7,46 milijuna eura, što predstavlja jednu od stabilnijih i konzistentnije prikazanih investicija u okviru EPK. Iako je dio šireg Benčić sustava, ovaj projekt ima relativno jasno definiranu investicijsku vrijednost u većini izvora.
Muzej moderne i suvremene umjetnosti (MMSU) ima znatno kompleksniji financijski prikaz. Umjesto jedne konačne brojke, troškovi se pojavljuju kroz različite faze, uključujući ranije iznose od oko pola milijuna eura za početne zahvate te kasnije troškove povezane s preseljenjem i uklapanjem u Benčić kompleks. Zbog toga MMSU nema jednu jasno definiranu ukupnu EPK investiciju, nego se financije raspršuju kroz više faza i konteksta.
Exportdrvo se financijski razlikuje od ostalih infrastrukturnih projekata jer se ne radi o potpunoj izgradnji ili rekonstrukciji, nego o adaptaciji industrijskog prostora za privremenu kulturnu uporabu, koju je grad dobio na korištenje. Jedini jasno navedeni infrastrukturni trošak iznosi oko 600 tisuća eura, dok se ostali troškovi vode kroz programske i operativne budžete EPK-a, što otežava prikaz jedinstvene investicijske vrijednosti.
RiHub je najtransparentniji među promatranim projektima, s jasno definiranim iznosom od oko 580 d0 600 tisuća eura za adaptaciju prostora i uspostavu informacijskog i produkcijskog centra. Za razliku od velikih infrastrukturnih zahvata, RiHub ima stabilan i lako usporediv financijski okvir bez velikih promjena u različitim izvorima.
Uspoređujući "najveće" projekte EPK-a, odnosno one u koje je uložen najveći dio fondova, doznajemo kako razlike u brojkama ne proizlaze nužno iz nepreciznosti, nego iz različitih načina prikaza troškova, radi same gradnje, opremanja i uključivanja u razne programe. Zbog takve složenosti, teško je usporediti projekte, ali navodi nas na razmišljanje o tome koliko su financijski izvještaji zapravo transparentni te na koji način javne investicije komuniciraju.
Jedan od najboljih primjera je brod Galeb, čija se ukupna vrijednost kroz različite izvore kreće od približno 5,11 milijuna eura u početnim procjenama, preko 6,21 milijuna eura ugovorenih radova, pa sve do oko 7,76 milijuna eura kada se uključe sve faze rekonstrukcije i opremanja. Ova razlika proizlazi iz dugotrajnog procesa obnove i naknadnih troškova koji nisu bili uključeni u početne procjene, što Galeb čini financijski najnestabilnijim projektom u javnoj percepciji. Uz razgovor s novinarom Davorom Mandićem, koji se u to vrijeme bavio samim projektom, te građanima, saznali smo da ljudi imaju podijeljeno mišljenje u vezi broda, no sve se svodi na to kada se sam projekt broda privede kraju, prihodi programa neće nadoknaditi sav novac koji je uložen u njegovu obnovu.
Sličan, ali manje izražen obrazac vidljiv je kod Dječje kuće u kompleksu Benčić. Osnovni građevinski radovi procjenjuju se na oko 5,44 do 5 milijuna eura, dok završna vrijednost izgradnje doseže približno 6,03 milijuna eura. Kada se tome doda opremanje od oko 1,22 milijuna eura, ukupni trošak penje se na približno 7,17 do 7,30 milijuna eura. No, činjenica da je Dječja kuća dio šireg Benčić kompleksa čija ukupna vrijednost iznosi oko 21,50 milijuna eura, često dovodi do miješanja pojedinačnih i ukupnih iznosa. Ipak, građani dijele sličan stav o Dječjoj kući, smatrajući da je ona "najoriginalniji projekt" u Hrvatskoj te je osobito draga roditeljima.
Za Muzej grada Rijeke, smješten u obnovljenoj Palači šećerane, postoji jasniji financijski okvir. Obnova zgrade procjenjuje se na oko 7,46 milijuna eura, što predstavlja jednu od stabilnijih i konzistentnije prikazanih investicija u okviru EPK. Iako je dio šireg Benčić sustava, ovaj projekt ima relativno jasno definiranu investicijsku vrijednost u većini izvora.
Muzej moderne i suvremene umjetnosti (MMSU) ima znatno kompleksniji financijski prikaz. Umjesto jedne konačne brojke, troškovi se pojavljuju kroz različite faze, uključujući ranije iznose od oko pola milijuna eura za početne zahvate te kasnije troškove povezane s preseljenjem i uklapanjem u Benčić kompleks. Zbog toga MMSU nema jednu jasno definiranu ukupnu EPK investiciju, nego se financije raspršuju kroz više faza i konteksta.
Exportdrvo se financijski razlikuje od ostalih infrastrukturnih projekata jer se ne radi o potpunoj izgradnji ili rekonstrukciji, nego o adaptaciji industrijskog prostora za privremenu kulturnu uporabu, koju je grad dobio na korištenje. Jedini jasno navedeni infrastrukturni trošak iznosi oko 600 tisuća eura, dok se ostali troškovi vode kroz programske i operativne budžete EPK-a, što otežava prikaz jedinstvene investicijske vrijednosti.
RiHub je najtransparentniji među promatranim projektima, s jasno definiranim iznosom od oko 580 d0 600 tisuća eura za adaptaciju prostora i uspostavu informacijskog i produkcijskog centra. Za razliku od velikih infrastrukturnih zahvata, RiHub ima stabilan i lako usporediv financijski okvir bez velikih promjena u različitim izvorima.
Uspoređujući "najveće" projekte EPK-a, odnosno one u koje je uložen najveći dio fondova, doznajemo kako razlike u brojkama ne proizlaze nužno iz nepreciznosti, nego iz različitih načina prikaza troškova, radi same gradnje, opremanja i uključivanja u razne programe. Zbog takve složenosti, teško je usporediti projekte, ali navodi nas na razmišljanje o tome koliko su financijski izvještaji zapravo transparentni te na koji način javne investicije komuniciraju.
govore li financijski podaci istinu?
Nakon analiziranja svih dostupnih financija projekta Rijeka 2020, unatoč velikoj količini službene dokumentacije, teško je dobiti potpuno jasnu i jedinstvenu sliku o stvarnoj i konačnoj raspodjeli sredstava. Razlike između proračunskih izvještaja i podataka nađenih iz izvora europskih financija, samo otežavaju usporedbu i praćenje ukupnih troškova projekta. Dodatni izazov predstavlja i pandemija, koja je uzrokovala brojne izmjene planova tijekom provedbe, zbog čega ostaje nejasno koliki je dio planiranih europskih sredstava u potpunosti iskorišten za predviđene aktivnosti. Tako da najveći problem nije samo u odstupanjima među brojkama, već u nedostatku transparentnog i lako usporedivog završnog financijskog pregleda koji bi omogućio potpun uvid u korištenje javnog i europskog novca.
A NASLJEĐE SAMOG PROJEKTA JE?
Glavni voditelj strateških komunikacija, Edi Jurković je odlučio podijeliti s nama kako bi opisao samo nasljeđe projekta čak u dvije riječi - "Bella Ciao".
Dok je pisac i bivši novinar, Davor Mandić, htio sažeti cijeli projekt u jednoj rečenici - "Dobili smo zgrade za koje se nadamo da ćemo ih znati ispuniti."
Dok je pisac i bivši novinar, Davor Mandić, htio sažeti cijeli projekt u jednoj rečenici - "Dobili smo zgrade za koje se nadamo da ćemo ih znati ispuniti."