Je li projekt "Rijeka 2020" dugoročno promijenio kulturni identitet Rijeke ili je ostao samo simboličan događaj s ograničenim utjecajem na svakodnevni život građana?
Rijeka je 2020. godine bila Europska prijestolnica kulture, noseći jednu od najprestižnijih europskih kulturnih titula. Iako je cilj projekta bio transformacija grada kroz kulturu, poticanje urbanog razvoja, obnova industrijskih prostora, jačanje kulturne scene, te povećanje međunarodne prepoznatljivosti, pandemija COVID-19 značajno je utjecala na njegovu realizaciju. Planirana događanja su otkazana ili izmijenjena, dok mnoga još uvijek čekaju svoju realizaciju. Danas, nekoliko godina nakon završetka projekta, postavlja se pitanje koliko je realizacija istog dugoročno djelovala na kulturnu promjenu grada, ali i što se dogodilo s velikom svotom uloženih novaca.
što je "europska prijestolnica kulture"?
Godine 1983., na prijedlog grčke ministrice kulture Meline Mercouri, osmišljena je ideja o Europskim prijestolnicama kulture. Ministrica Mercouri smatrala je kako kultura unutar europskih projekata ne dobiva jednaku pozornost kao politika ili ekonomija. Titula EPK službeno je pokrenuta 13. lipnja 1985. godine pod nazivom “Europski grad kulture”. Prvi grad koji je nosio tu titulu bila je Atena.
Godine 1991. osnovana je Mreža Europskih prijestolnica i mjeseci kulture (engl. European Cities of Culture and months of Culture Network, skraćeno ECCM) sa sjedištem u Luksemburgu. Osmišljena kao neprofitna organizacija koju su osnovali bivši organizatori nekadašnjih europskih gradova kulture, za cilj je imala razmjenu informacija, suradnju i pružanje podrške budućim nositeljima titule. Usko je surađivala s europskim institucijama, osiguravajući prijenos vrijednog znanja i iskustava iz uspješnih projekata na nove domaćine.
Cilj programa EPK bio je, tijekom razdoblja od 12 mjeseci, gradovima domaćinima dati priliku da istaknu svoje kulturno bogatstvo, potaknuti dugoročni urbani razvoj, ojačati turizam i ulagati u kulturnu infrastrukturu. Titulu su dobivali jedan ili dva europskih gradova koje je Europska unija izabrala. Ti su gradovi tijekom cijele godine, uz pomoć financija iz Europskih fondova, održavali različite i brojne kulturne manifestacije, umjetničke priredbe, ali i urbane prenamjene gradskih objekata.
Godine 1991. osnovana je Mreža Europskih prijestolnica i mjeseci kulture (engl. European Cities of Culture and months of Culture Network, skraćeno ECCM) sa sjedištem u Luksemburgu. Osmišljena kao neprofitna organizacija koju su osnovali bivši organizatori nekadašnjih europskih gradova kulture, za cilj je imala razmjenu informacija, suradnju i pružanje podrške budućim nositeljima titule. Usko je surađivala s europskim institucijama, osiguravajući prijenos vrijednog znanja i iskustava iz uspješnih projekata na nove domaćine.
Cilj programa EPK bio je, tijekom razdoblja od 12 mjeseci, gradovima domaćinima dati priliku da istaknu svoje kulturno bogatstvo, potaknuti dugoročni urbani razvoj, ojačati turizam i ulagati u kulturnu infrastrukturu. Titulu su dobivali jedan ili dva europskih gradova koje je Europska unija izabrala. Ti su gradovi tijekom cijele godine, uz pomoć financija iz Europskih fondova, održavali različite i brojne kulturne manifestacije, umjetničke priredbe, ali i urbane prenamjene gradskih objekata.
o povijesti titule Europske prijestolnice kulture
Razvoj programa kroz desetljeća može se podijeliti u četiri ključne faze.
|
1. FAZA: Europski grad kulture 1985. - 1996.
U svom izvornom obliku, program je bio zamišljen kao čisto međuvladina aktivnost bez čvrstog zakonodavnog okvira na razini Europske zajednice. Izvorni ciljevi programa bili su približavanje naroda država članica, isticanje kulturne bogatosti i raznolikost te naglašavanje zajedničke baštine. Države članice (tada njih svega 12), izmjenjivale su se u redoslijedu i same su nominirale gradove, obično etablirane kulturne centre (često s vrlo kratkim rokovima pripreme (manje od dvije godine). Od 1992. godine uveden je i kraći format, Europski mjesec kulture, namijenjen gradovima u zemljama srednje i istočne Europe koje tada nisu bile članice Eu. Najvažnija prekretnica bila je 1990. godina kada je titulu nosio grad Glasgow. Dok su rani programi bili fokusirani na tradicionalnu umjetnost i ljetne festivale, Glasgow je, po prvi put, iskoristio titulu kao moćan alat za urbanu regeneraciju i promjenu imidža grada. U svoj program EPK uveo je model kulture kao pokretača urbanog i ekonomskog oporavka. Time su trajno promijenjeni kriteriji odabira budućih gradova prijestolnica. 2. FAZA: širenje i promjena naziva 1997. - 2004. Druga faza označila je razdoblje otvaranja programa prema zemljama koje nisu članice EU, te uvođenje prvih službenih kriterija. Kultura se počela snažnije integrirati u europske politike, što je dovelo do formalizacije procesa dodjele titule EPK. Ugovor iz Maastrichta iz 1992. (članak 128.) pružio je Europskoj zajednici prvu pravnu osnovu za doprinos europskoj kulturi. Godine 1996. inicijativa je uključena u program Kaleidoscope, čime je prvi put osigurano financiranje putem programa Zajednice, iako je odluka o odabiru ostala isključivo u rukama Vijeća ministara. Odlukom iz 1999. godine, ali i ključnim zakonodavnim promjenama ( Odluka 1419/1999/EZ, kasnije 1622/2006/EZ ) manifestacija je službeno preimenovana u “Europska prijestolnica kulture”. Milenijske 2000. godine, zbog posebnog značaja, titulu EPK istovremeno je nosilo devet gradova, uključujući i zemlje koje su tek trebale pristupiti Uniji (poput Praga i Krakova). 3. FAZA: Europska prijestolnica kulture kao akcija Europske zajednice 2005. - 2019. U trećoj povijesnoj fazi titule, program EPK postaje dio Okvirnog programa EU, čime se proces izbora i praćenja gradova znatno profesionalizira. Uveden je i novi, rotacijski sustav izbora i redoslijeda država domaćina, a od 2009. godine titulu nose po dva grada; jedan iz “starih” i jedan iz “novih” članica Europske unije. Također, uvodi se obavezna suradnja s drugim europskim gradovima unutar programa. Formiran je i panel od 13 neovisnih stručnjaka koji su ocjenjivali kandidature i nadzirali pripreme. Panel se sastojao od sedam stručnjaka imenovanih od strane institucija EU i šest stručnjaka imenovanih od strane država članica. Odlukom iz 2006. uveli su se jasniji kriteriji, čime su ocjenjivanje programa podijelili na kategorije “europska dimenzija” (koja je uključivala suradnje, dijalog kultura i promociju zajedničkih europskih značajki) te kategoriju “grad i građani” (koja je podrazumijevala održivost grada, sudjelovanje lokalnog stanovništva i dugoročne učinke na grad).Jedna od glavnih promjena bilo je i uvođenje novačen nagrade Melina Mercouri u iznosu do 1,5 milijuna eura koja se dodjeljivala gradovima kada bi ispoštovali sve preuzete obaveze tijekom priprema. |
|
4. FAZA: od 2020. do 2033.
Novi zakonodavni okvir (Odluka 445/2014/EU), predložen od strane Europske komisije 2012. godine, nastojao je riješiti uočene nedostatke prethodnik faza, poput neadekvatne pripreme ili nedostatka usporedivih podataka o učincima.
Glavne inovacije bile su:
Novi zakonodavni okvir (Odluka 445/2014/EU), predložen od strane Europske komisije 2012. godine, nastojao je riješiti uočene nedostatke prethodnik faza, poput neadekvatne pripreme ili nedostatka usporedivih podataka o učincima.
Glavne inovacije bile su:
- Eksplicitni i mjerljivi kriteriji – kriteriji su podijeljeni u šest jasnih kategorija: dugoročna strategija, kapacitet za provedbu, kulturni i umjetnički sadržaj, europska dimenzija, outreach (uključivanje javnosti) i upravljanje.
- Uvjetovanost nagrade Melina Mercouri – novčana nagrada više se nije isplaćivala unaprijed, već sredinom godine titule, pod uvjetom da je grad ispunio sve preuzete obaveze iz faze prijave
- Stručni nadzor i podrška - uvedeni su dodatni sastanci za praćenje, sustavni posjeti stručnog panela te razmjena najboljih praksi
- Obveza evaluacije – gradovi su postali obavezni provoditi vlastite evaluacije, čime se osiguralo prikupljanje podataka potrebnih za mjerenje stvarnog doprinosa kulture lokalnom razvoju
- Otvaranje zemljama kandidatima - predloženo je i ponovno otvaranje natječaja za zemlje kandidate svake tri godine kroz otvoreno natjecanje (npr. Skopje 2028.)
što je titula europskog mjeseca kulture?
Europski mjesec kulture bio je posebni format manifestacije sličan današnjoj tituli EPK. Trajao je znatno kraće te je bio namijenjen prvenstveno gradovima u zemljama srednje i istočne Europe koje u to vrijeme nisu bile članice Europske zajednice. Inicijativa je bila pokrenuta 1990. godine s ciljem otvaranja programa Europske kulture prema drugim zemljama koje su se temeljile na načelima demokracije, pluralizma i vladavine prava, a nisu nužno mogle realistično ispuniti nošenje titule prijestolnice kulture.
EMK se organizirao svake godine u drugom gradu kao dodatak, a ne kao konkurencija glavnom nositelju titule EPK za tu godinu. Inicijativa je službeno započela 1992. godine te je trajala sve do 2003. godine.
U prvoj fazi (1992. – 1996.) program su provodili sljedeći gradovi:
Godine 1996. Europski mjesec kulture, s programom EPK, uključen je u program Kaleidoscope, što je omogućilo njegovo financiranje kroz proračun Europske zajednice.
U drugoj fazi (1997. - 2003.) titulu Europskog mjeseca kulture ugostili su:
Prekretnica se dogodila 2000. godine, kada su prvi put gradovi iz država koje nisu bile članice (poput Praga i Krakova) izravno imenovani Europskim prijestolnicama kulture umjesto domaćinstva Mjeseca kulture. Shema Europskog mjeseca kulture službeno je ukinuta 2003. godine, nakon čega je glavni EPK program postao otvoreniji za nove države članice i zemlje kandidate.
Program Europske prijestolnice kulture transformirao se iz ljetnog festivala u sveobuhvatan cjelogodišnji projekt. Početni fokus evolvirao je u strategije za razvoj publike, poticanje kreativnih industrija i rješavanje društvenih izazova poput održivosti grada i digitalne transformacije. Do dana je titulu EPK nosilo više od 60 gradova u više od 30 zemalja.
EMK se organizirao svake godine u drugom gradu kao dodatak, a ne kao konkurencija glavnom nositelju titule EPK za tu godinu. Inicijativa je službeno započela 1992. godine te je trajala sve do 2003. godine.
U prvoj fazi (1992. – 1996.) program su provodili sljedeći gradovi:
- 1992. Krakov (Poljska)
- 1993. Graz (Austrija)
- 1994. Budimpešta (Mađarska)
- 1995. Nikozija (Cipar)
- 1996. Sankt Peterburg (Rusija).
Godine 1996. Europski mjesec kulture, s programom EPK, uključen je u program Kaleidoscope, što je omogućilo njegovo financiranje kroz proračun Europske zajednice.
U drugoj fazi (1997. - 2003.) titulu Europskog mjeseca kulture ugostili su:
- 1997. Ljubljana (Slovenija)
- 1998. Linz (Austrija) i Valletta (Malta)
- 1999. Plovdiv (Bugarska)
- 2001. Basel (Švicarska) i Riga (Latvija)
- 2003. Sankt Peterburg (Rusija).
Prekretnica se dogodila 2000. godine, kada su prvi put gradovi iz država koje nisu bile članice (poput Praga i Krakova) izravno imenovani Europskim prijestolnicama kulture umjesto domaćinstva Mjeseca kulture. Shema Europskog mjeseca kulture službeno je ukinuta 2003. godine, nakon čega je glavni EPK program postao otvoreniji za nove države članice i zemlje kandidate.
Program Europske prijestolnice kulture transformirao se iz ljetnog festivala u sveobuhvatan cjelogodišnji projekt. Početni fokus evolvirao je u strategije za razvoj publike, poticanje kreativnih industrija i rješavanje društvenih izazova poput održivosti grada i digitalne transformacije. Do dana je titulu EPK nosilo više od 60 gradova u više od 30 zemalja.
mapa napravljena u programu National Geographic MapMaker
informacije preuzete sa Designated European Capitals of Culture - Culture and Creativity
žuto - bivši EPK gradovi
bijelo - trenutni EPK gradovi
crveno - budući EPK gradovi
informacije preuzete sa Designated European Capitals of Culture - Culture and Creativity
žuto - bivši EPK gradovi
bijelo - trenutni EPK gradovi
crveno - budući EPK gradovi
PROCES NOMINACIJE I IZBORA GRADA PRIJESTOLNICE
Ujedinjeno Kraljevstvo bilo je prva zemlja koja je uvela nacionalno natjecanje te ponudila četiri godine za planiranje događaja. Prema Odluci 1419/1999/EC utvrđeno je da država članica, koja je na redu za nošenje titule, mora poslati svoje nominacije europskim institucijama četiri godine prije samog početka godine titule. Nakon što država pošalje nominaciju, neovisni panel sastavlja izvještaj. Najkasnije tri mjeseca nakon tog izvještaja, Europski parlament prosljeđuje svoje mišljenje Komisiji, a Vijeće zatim službeno imenuje grad za titulu EPK.
IZBORNI PROCES EPK 2020. U HRVATSKOJ
|
|
Proces izbora za Europsku prijestolnicu kulture (EPK) 2020. u Hrvatskoj bio je dugotrajan i strukturiran postupak koji je trajao gotovo dvije godine, a vodilo ga je Ministarstvo kulture RH sukladno Odluci br. 445/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća. Cjelokupni natječaj odvijao se u dva kruga: predodabir i konačni odabir.
PRVI KRUG Ministarstvo kulture objavilo je javni poziv za podnošenje prijava 11. lipnja 2014. godine. Do 17. travnja pristiglo je ukupno devet prijava hrvatskih gradova: Dubrovnik, Đakovo, Osijek, Pula, Rijeka, Split, Varaždin, Zadar i Zagreb. Povjerenstvo nezavisnih stručnjaka sastalo se u Zagrebu od 27. do 29. svibnja 2015. godine te su za drugi krug preporučeni četiri grada: Dubrovnik, Osijek, Pula i Rijeka. DRUGI KRUG Gradovi finalisti imali su rok do 10. veljače 2016. godine za predaju dopunjenih i dorađenih “prijavnih knjiga”. Delegacija Povjerenstva obišla je sva četiri grada finalista u razdoblju od 17. do 21. ožujka 2016. godine kako bi stekla neposredan uvid na terenu. U Zagrebu su zatim 23. i 24. ožujka 2016. održana pojedinačna 45-minutna izlaganja delegacija gradova (predvođenih gradonačelnicima) uz 75-minutno odgovaranje na pitanja Povjerenstva. Budući da Povjerenstvo nije postiglo jednoglasnost, provedeno je trajno glasovanje u kojem je Rijeka dobila natpolovičnu većinu. Predsjednik Povjerenstva Steve Green obznanio je 24. ožujka 2016. godine da će Rijeka, s programom „Luka različitosti“, ponijeti naslov Europske prijestolnice kulture 2020.. Vlada Republike Hrvatske je nakon završetka procesa službeno imenovala Rijeku za naslov EPK 2020. prihvaćanjem izvješća Povjerenstva. Nakon imenovanja, proces je ušao u fazu praćenja (monitoring) koja je trajala do same godine titule. |
RIJEKA KAO KULTURNA MREŽA CIJELOG KVARNERA
Projekt EPK RIJEKA nije bio ograničen samo na strogo središte grada. Iako je projekt EPK Rijeka trebao prvenstveno pokriti lokacije unutar riječke jezgre i raznih riječkih susjedstva, utjecaj programa postigao je regijski kulturni značaj širenjem svojeg programa na okolicu Kvarnera. Preko 270 projekata bilo je predviđeno za pokrivanje više od 150 lokacija.
|
|
|
|
SVEČANO OTVORENJE EPK RIJEKA 2020.
Službeno otvorenje Rijeke kao Europske prijestolnice kulture započelo je simboličnom primopredajom titule 11. siječnja 2020. godine u Bugarskoj. Zamjenik gradonačelnika grada Rijeke Nikola Ivaniš u ime Grada Rijeke i partnera projekta službeno je preuzeo ulogu od prethodnika, bugarskog grada Plovdiva. Sam program otvaranja u Rijeci širio se na cijeli vikend, počevši u petak, 31. siječnja 2020., otvorenjem velike izložbe Davida Maljkovića “S kolekcijom” u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti. Središnji program otvorenja započeo je 1. veljače, a građani su mogli sudjelovati i vidjeti više od 70 događanja na preko 30 lokacija u središtu grada.
Protokolarni dio otvorenja odvio se u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) Ivana pl. Zajca poslijepodne gdje je potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica uručila gradonačelniku Rijeke plaketu Europske prijestolnice kulture te plaketu Meline Mercouri koju Europska unija dodjeljuje za iznimno kvalitetnu pripremu programa.
Glavna točka programa otvorenja bila je Opera industriale koja je nastala prema glazbenom predlošku riječkog dvojca, Josipa Maršiča i Zorana Medveda. U orkestraciji skladatelja maestra Frane Đurovića, Rijeka je na upečatljivi način prikazala radnički identitet grada te svoju industrijusku baštinu grada. Građani su bili pozvani da postanu „živi instrument” koji predstavlja ljude kao najsnažniji dio identiteta grada. Kako bi se uključili u izvedbu, publici je bilo podijeljeno 3000 posebnih dizajniranih zvona. Roditelji s djecom bili su pozvani na lukobran (Molo longo) kako bi se uključili u određeni trenutak izvedbe.
U cjelodnevnom programu sudjelovalo je preko 500 izvođača svih generacija, od djece do umirovljenika. Mnogi od njih bili su članovi lokalnih zborova, plesnih skupina, rock bendova ili amaterskih umjetničkih organizacija koji su se odazvali javnom pozivu. Također, volonteri su odigrali neizostavnu ulogu u logističkoj i organizacijskoj podršci samog dana otvorenja. Na samoj svečanosti otvorenja sudjelovalo je 317 volontera koji su bili raspoređeni na različite lokacije i pozicije, odrađujući ukupno 1.963 volonterska sata u samo jednom danu.
Uz brojne domaće umjetnike, uključen i međunarodni doprinos iz Galwaya, irskog grada koji je 2020. dijelio titulu s Rijekom kroz nastup pjesnikinje Moye Cannon i harfistice Kathleen Loughnane. Tom je prigodom poema „Song of Imbolc” po prvi put izvedena uživo. Procjenjuje da je u cjelodnevnom programu sudjelovalo preko 30.000 ljudi čime je otvorenje Rijeka – EPK 2020 zapamćeno kao jedan od najvažnijih kulturnih događaja u povijesti grada Rijeke.
Protokolarni dio otvorenja odvio se u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) Ivana pl. Zajca poslijepodne gdje je potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica uručila gradonačelniku Rijeke plaketu Europske prijestolnice kulture te plaketu Meline Mercouri koju Europska unija dodjeljuje za iznimno kvalitetnu pripremu programa.
Glavna točka programa otvorenja bila je Opera industriale koja je nastala prema glazbenom predlošku riječkog dvojca, Josipa Maršiča i Zorana Medveda. U orkestraciji skladatelja maestra Frane Đurovića, Rijeka je na upečatljivi način prikazala radnički identitet grada te svoju industrijusku baštinu grada. Građani su bili pozvani da postanu „živi instrument” koji predstavlja ljude kao najsnažniji dio identiteta grada. Kako bi se uključili u izvedbu, publici je bilo podijeljeno 3000 posebnih dizajniranih zvona. Roditelji s djecom bili su pozvani na lukobran (Molo longo) kako bi se uključili u određeni trenutak izvedbe.
U cjelodnevnom programu sudjelovalo je preko 500 izvođača svih generacija, od djece do umirovljenika. Mnogi od njih bili su članovi lokalnih zborova, plesnih skupina, rock bendova ili amaterskih umjetničkih organizacija koji su se odazvali javnom pozivu. Također, volonteri su odigrali neizostavnu ulogu u logističkoj i organizacijskoj podršci samog dana otvorenja. Na samoj svečanosti otvorenja sudjelovalo je 317 volontera koji su bili raspoređeni na različite lokacije i pozicije, odrađujući ukupno 1.963 volonterska sata u samo jednom danu.
Uz brojne domaće umjetnike, uključen i međunarodni doprinos iz Galwaya, irskog grada koji je 2020. dijelio titulu s Rijekom kroz nastup pjesnikinje Moye Cannon i harfistice Kathleen Loughnane. Tom je prigodom poema „Song of Imbolc” po prvi put izvedena uživo. Procjenjuje da je u cjelodnevnom programu sudjelovalo preko 30.000 ljudi čime je otvorenje Rijeka – EPK 2020 zapamćeno kao jedan od najvažnijih kulturnih događaja u povijesti grada Rijeke.
Netransparentnost u informiranju: većina planiranih događaja "Rijeka 2020" bez službene oznake o odgodi
|
Analiza podataka s mrežnih stranica projekta "Rijeka 2020" otkriva značajan nedostatak u informiranju javnosti o statusu planiranih manifestacija. Prema dostupnom grafikonu koji prikazuje broj događaja koji su se trebali održati u odnosu na službeno označavanje odgode istih, vidljivo je da je golema većina programa ostala bez jasne informacije o promjeni statusa na samoj web stranici. Od ukupno oko 280 planiranih događaja, čak njih 266 na službenim stranicama nije imalo istaknutu oznaku da je manifestacija odgođena. S druge strane, broj događaja koji su bili jasno označeni kao odgođeni zanemariv je i iznosi okvirno deset njih. Ovakvi podaci ukazuju na to da posjetitelji i šira javnost putem središnje platforme projekta nisu dobivali potpunu sliku o otkazanim ili pomaknutim terminima, što postavlja pitanje o ažurnosti i transparentnosti digitalne komunikacije projekta "Rijeka 2020".
|
|
PROJEKT RIJEKA 2020 – EUROPSKA PRIJESTOLNICA KULTURE
Proces realizacije projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture (EPK) formalno je započeo dodjelom prestižne titule Gradu Rijeci u ožujku 2016. godine, pod krovnim programskim geslom "Luka različitosti". Za upravljanje i provedbu cjelokupnog kulturno-umjetničkog programa osnovano je trgovačko društvo RIJEKA 2020 d.o.o. Upravljačku strukturu projekta u fazi pripreme i rane realizacije činili su ključni akteri lokalne administracije i kulturnog sektora, uključujući gradonačelnika Grada Rijeke Vojka Obersnela, pročelnika Odjela za kulturu Ivana Šarara te direktoricu i programsku direktoricu društva Eminu Višnić.
Kako bi se osigurala teritorijalna raširenost programa i potpora na regionalnoj razini, u travnju 2018. godine potpisan je sporazum o suradnji s općinama i gradovima iz Primorsko-goranske županije. Taj je sporazum postavio temelj za razvoj programskog pravca pod nazivom "27 susjedstava" te omogućio decentralizaciju kulturnih sadržaja izvan urbanog središta Rijeke.
Kroz javne je pozive odabrano ukupno 55 programa različitih kulturnih udruga, umjetničkih organizacija, privatnih tvrtki i samostalnih autora, koji su sufinancirani i označeni službenom EPK oznakom. Inicijalni programski planovi bili su iznimno ambiciozni, predviđajući gotovo 300 kulturnih programa i više od 600 pojedinačnih događanja u kojima je trebalo sudjelovati preko 350 partnerskih organizacija te umjetnici iz više od 55 zemalja.
Kako bi se osigurala teritorijalna raširenost programa i potpora na regionalnoj razini, u travnju 2018. godine potpisan je sporazum o suradnji s općinama i gradovima iz Primorsko-goranske županije. Taj je sporazum postavio temelj za razvoj programskog pravca pod nazivom "27 susjedstava" te omogućio decentralizaciju kulturnih sadržaja izvan urbanog središta Rijeke.
Kroz javne je pozive odabrano ukupno 55 programa različitih kulturnih udruga, umjetničkih organizacija, privatnih tvrtki i samostalnih autora, koji su sufinancirani i označeni službenom EPK oznakom. Inicijalni programski planovi bili su iznimno ambiciozni, predviđajući gotovo 300 kulturnih programa i više od 600 pojedinačnih događanja u kojima je trebalo sudjelovati preko 350 partnerskih organizacija te umjetnici iz više od 55 zemalja.
FINANCIJSKA ARHITEKTURA I PRORAČUNSKA DINAMIKA PROJEKTA RIJEKA 2020
Operativni proračun od 26,33 milijuna eura bio je raspodijeljen tako da pokriva ne samo izravnu produkciju umjetničkih djela, već i hladni pogon te međunarodnu promociju. Za plaće zaposlenika unutar društva RIJEKA 2020 d.o.o. te opće administrativne troškove izdvojeno je 3,76 milijuna eura. Slično tome, marketinška i promotivna kampanja, ključna za međunarodnu vidljivost projekta, zahtijevala je 4,51 milijuna eura. Preostali dio sredstava bio je izravno usmjeren na realizaciju programa, što je uključivalo i prestižnu nagradu "Melina Mercouri" u iznosu od 1,5 milijuna, koju Europska komisija dodjeljuje gradovima za izvrsnost u pripremi i vođenju projekta.
U javnosti su se ubrzo pojavile sumnje i kontroverze oko stvarnog iznosa povučenih sredstava iz fondova Europske unije. Najznačajniji proračunski potres u ranoj fazi bio je drastičan pad prihoda s regionalne razine. Očekivani financijski doprinos Primorsko-goranske županije pao je na svega jednu trećinu iznosa koji je prvotno bio definiran u kandidacijskoj knjizi. Uprava projekta morala je hitno reagirati primjenom dviju paralelnih strategija ublažavanja rizika: smanjen je ukupan broj planiranih programa na području regije, a preostali projekti u "susjedstvima" sufinancirani su izravnim uplatama uključenih lokalnih gradova i općina.
Paralelno s time, plan privlačenja privatnih sponzorstava doživio je neuspjeh. Inicijalne projekcije predviđale su prikupljanje čak 2,3 milijuna eura od privatnih sponzora. Međutim, do trećeg monitoring sastanka s predstavnicima Europske komisije krajem 2019. godine, osigurano je tek 20% od tog planiranog iznosa. Pokušaji prevladavanja ovog nedostatka uključivali su redefiniranje sponzorskih paketa i uvođenje inovativnih koncepata poput integracije sponzora kao "korporativnih umjetnika", no ti napori nisu donijeli očekivani financijski preokret prije nego što je nastupila opća gospodarska kriza. Što se tiče izravnog privlačenja EU fondova, evaluacije su pokazale da su početni planovi bili pretjerano ambiciozni i neusklađeni sa stvarnim natječajnim procedurama.
Paralelno s time, plan privlačenja privatnih sponzorstava doživio je neuspjeh. Inicijalne projekcije predviđale su prikupljanje čak 2,3 milijuna eura od privatnih sponzora. Međutim, do trećeg monitoring sastanka s predstavnicima Europske komisije krajem 2019. godine, osigurano je tek 20% od tog planiranog iznosa. Pokušaji prevladavanja ovog nedostatka uključivali su redefiniranje sponzorskih paketa i uvođenje inovativnih koncepata poput integracije sponzora kao "korporativnih umjetnika", no ti napori nisu donijeli očekivani financijski preokret prije nego što je nastupila opća gospodarska kriza. Što se tiče izravnog privlačenja EU fondova, evaluacije su pokazale da su početni planovi bili pretjerano ambiciozni i neusklađeni sa stvarnim natječajnim procedurama.
UTJECAJ PANDEMIJE COVID-19
Svečano otvorenje manifestacije 1. veljače 2020. godine, obilježeno izvedbom "Opere Industriale" u riječkoj luci, privuklo je veliku pozornost europske javnosti i označilo službeni početak godine naslova. Međutim, samo nekoliko tjedana kasnije, širenje pandemije bolesti COVID-19 u potpunosti je onemogućilo izvedbu programa prema planiranom rasporedu. Pandemija je imala toliko razoran utjecaj na organizacijske, upravljačke i financijske aspekte da su ključni financijeri do kraja travnja 2020. godine drastično smanjili svoje financijske doprinose, s obzirom na to da su njihovi vlastiti proračuni bili pod pritiskom nepredviđenih troškova sanacije zdravstvene i gospodarske krize. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske najdrastičnije je smanjilo svoja izdvajanja, s ranije planiranih 3.318.070 eura na svega 1.327.228 eura, što je predstavljalo pad od čak 60%. Grad Rijeka je rebalansom potvrdio izdvajanje od 2.919.908 eura za operativne potrebe u 2020. godini, dok je Primorsko-goranska županija pristala na konačni iznos od 371.624 eura. Kako bi premostilo akutnu krizu i isplatilo dospjele obveze prema ugovorenim partnerima, društvo RIJEKA 2020 d.o.o. realiziralo je zaduženje kod komercijalne banke u iznosu od 398.168 eura.
U ovim okolnostima, uprava društva RIJEKA 2020 d.o.o. razradila je četiri potencijalna scenarija: potpunu obustavu projekta, nastavak po starom planu, hibernaciju ili preobrazbu. Izabran je scenarij preobrazbe, koji je podrazumijevao radikalnu redukciju programa, otkazivanje masovnih okupljanja i prenamjenu sredstava. Najteža posljedica ovog scenarija bila je odluka donesena 15. travnja 2020. o privremenoj obustavi većeg dijela djelatnosti društva.
Kako bi se omogućio dovršetak barem dijela redefiniranog programa, Europska komisija je predložila, a Europski parlament i Vijeće EU potvrdili Odlukom (EU) 2020/2229, produljenje trajanja naslova EPK do 30. travnja 2021. Godine. To je omogućilo da se u proljeće 2021. održi finale programa.
U ovim okolnostima, uprava društva RIJEKA 2020 d.o.o. razradila je četiri potencijalna scenarija: potpunu obustavu projekta, nastavak po starom planu, hibernaciju ili preobrazbu. Izabran je scenarij preobrazbe, koji je podrazumijevao radikalnu redukciju programa, otkazivanje masovnih okupljanja i prenamjenu sredstava. Najteža posljedica ovog scenarija bila je odluka donesena 15. travnja 2020. o privremenoj obustavi većeg dijela djelatnosti društva.
Kako bi se omogućio dovršetak barem dijela redefiniranog programa, Europska komisija je predložila, a Europski parlament i Vijeće EU potvrdili Odlukom (EU) 2020/2229, produljenje trajanja naslova EPK do 30. travnja 2021. Godine. To je omogućilo da se u proljeće 2021. održi finale programa.
POSLJEDICE ZA KULTURNI SEKTOR
Broj zaposlenih u trgovačkom društvu RIJEKA 2020 d.o.o. kontinuirano je rastao od samog početka 2020. godine, dosegnuvši vrhunac od 72 zaposlenika u ožujku.
Međutim, pandemija je dovela do radikalnih rezova. Dana 15. travnja 2020. donesena je odluka o privremenoj obustavi većeg dijela djelatnosti, što je rezultiralo prekidom radnog odnosa s čak 59 od ukupno 72 zaposlenika. Za obavljanje nužnih poslova i rad na izmijenjenom programu ostalo je svega 11 djelatnika.
Tek u lipnju 2020., sa slabljenjem mjera i usvajanjem revidiranog financijskog i programskog plana, dio zaposlenika ponovno je zaposlen radi realizacije finala programa.
U jeku krize došlo je i do promjena u upravi. Emina Višnić razriješena je dužnosti na vlastiti zahtjev, a Irena Kregar Šegota imenovana je novom direktoricom društva.
Međutim, pandemija je dovela do radikalnih rezova. Dana 15. travnja 2020. donesena je odluka o privremenoj obustavi većeg dijela djelatnosti, što je rezultiralo prekidom radnog odnosa s čak 59 od ukupno 72 zaposlenika. Za obavljanje nužnih poslova i rad na izmijenjenom programu ostalo je svega 11 djelatnika.
Tek u lipnju 2020., sa slabljenjem mjera i usvajanjem revidiranog financijskog i programskog plana, dio zaposlenika ponovno je zaposlen radi realizacije finala programa.
U jeku krize došlo je i do promjena u upravi. Emina Višnić razriješena je dužnosti na vlastiti zahtjev, a Irena Kregar Šegota imenovana je novom direktoricom društva.
Prikazani podaci ukazuju na to da je društvo u prve dvije godine funkcioniralo s manje od petnaest zaposlenika, dok je tijekom 2018. i 2019. godine broj zaposlenih više nego učetverostručen kako bi se adekvatno odgovorilo na zahtjeve produkcije.[6] Nagli pad zaposlenosti potkraj 2020. godine (smanjenje s 74 na svega 22 djelatnika) izravna je posljedica epidemiološkog zatvaranja i nužnog redefiniranja cjelokupnog proračunskog i programskog okvira.
NAJVAŽNIJI PROJEKTI PROGRAMA RIJEKA 2020.
Za razliku od operativnog dijela proračuna koji se suočavao s restrikcijama, proračun namijenjen investicijama u trajnu kulturnu infrastrukturu znatno je premašio početna očekivanja. Ukupna ulaganja u infrastrukturu premašila su 40 milijuna eura. Ova sredstva nisu bila dio operativnog proračuna društva RIJEKA 2020 d.o.o., već su predstavljala izravne kapitalne projekte Grada Rijeke, primarno financirane kroz namjenske strukturne fondove Europske unije.
Ipak, postojala je značajna razlika između planiranih troškova i onih ostvarenih do završetka radova, pri čemu su svi ključni projekti zabilježili povećanje troškova.
Ipak, postojala je značajna razlika između planiranih troškova i onih ostvarenih do završetka radova, pri čemu su svi ključni projekti zabilježili povećanje troškova.
- Revitalizacija kompleksa Benčić (Dječja kuća, Gradska knjižnica i MMSU)
Od cigara do tvornice znanja – projekt Gradska knjižnica Rijeka
Gradska knjižnica Rijeka, čija bogata povijest seže do osnutka Narodne čitaonice riečke 1849. godine, svoj novi dom dobila je u T-objektu kompleksa Benčić. Građevina s kraja 19. stoljeća, koja je od 1867. služila kao pogon za proizvodnju cigara Virginia, rekonstruirana je na površini od 5.825 m². Projekt arhitekta Saše Randića, vrijedan 68,5 milijuna kuna za građevinske radove te dodatnih 15 milijuna kuna za opremanje, dio je šireg EU projekta obnove kompleksa Benčić sufinanciranog iz Europskog fonda za regionalni razvoj.
Ugovorna vrijednost ovog projekta porasla je s 68,5 milijuna kuna na 101 milijun kuna, što je označilo porast od čak 47,5%. Ukupni troškovi rekonstrukcije iznosili su 13,41 milijun eura (5,1 milijun € iz EU-a), uz dodatnih 2,03 milijuna eura za opremanje koje je u potpunosti financirao Grad Rijeka.
Ugovorna vrijednost ovog projekta porasla je s 68,5 milijuna kuna na 101 milijun kuna, što je označilo porast od čak 47,5%. Ukupni troškovi rekonstrukcije iznosili su 13,41 milijun eura (5,1 milijun € iz EU-a), uz dodatnih 2,03 milijuna eura za opremanje koje je u potpunosti financirao Grad Rijeka.
Ciglena zgrada u kojoj mašta nema granica – projekt Dječja kuća
Dječja kuća, prva takve vrste u Hrvatskoj, smjestila se u nekadašnjoj „Ciglenoj zgradi” kompleksa Benčić. Izvorno je bila izgrađena 1889. godine kao sušionica duhana. Projekt obnove, vrijedan 42,3 milijuna kuna (uz dodatnih 8,2 milijuna za opremanje), dio je šire obnove kompleksa sufinancirane sredstvima EU, a arhitektonski ga potpisuje Saša Randić. Na gotovo 2000 kvadratnih metara djeca od 0 do 12 godina dobila su jedinstven prostor za kreativnost koji uključuje filmske i glazbene studije, radionice za 3D printanje, krovni amfiteatar te novi dom dječjeg odjela knjižnice Stribor.
Vrijednost radova porasla je od okvirnih 43 milijuna na 46,7 milijuna kuna, što je označilo povećanje troškova od 11,8%. Ukupna investicija (uključujući opremanje od 1,22 milijuna € iz proračuna Grada) iznosila je oko 7,25 milijuna eura, od čega je 3,88 milijuna eura sufinancirano iz EU fondova.
Vrijednost radova porasla je od okvirnih 43 milijuna na 46,7 milijuna kuna, što je označilo povećanje troškova od 11,8%. Ukupna investicija (uključujući opremanje od 1,22 milijuna € iz proračuna Grada) iznosila je oko 7,25 milijuna eura, od čega je 3,88 milijuna eura sufinancirano iz EU fondova.
Moderna umjetnost u industrijskom objektu – projekt Muzej moderne i suvremene umjetnosti
Riječki Muzej moderne i suvremene umjetnosti (MMSU), institucija koja postoji još od 1948. godine, doživio je svoju veliku transformaciju preseljenjem u industrijski kompleks bivše tvornice Rikard Benčić. Muzej je uselio u tzv. H-objekt, povijesnu pogonsku zgradu nekadašnje Šećerane i Tvornice duhana, čime je započela obnova ovog dijela grada u moderni art kvart. Za projekt obnove prostora od 1550 m², u koji je Grad Rijeka uložio 9,2 milijuna kuna, arhitekt Dinko Peračić nagrađen je prestižnim priznanjem „Bernardo Bernardi“. Njegovo je uređenje financirano izravno sredstvima iz proračuna Grada Rijeke.
Muzej baroknog stila u srcu Rijeke – projekt Muzej grada Rijeke
Muzej grada Rijeke svoju je novu adresu pronašao u reprezentativnoj Palači šećera. Time se Muzej, s korijenima u Gradskom muzeju iz 1893. godine, preselio u samo srce art kvarta Benčić. Palača Šećera ujedno je predstavljala zaštićeno kulturno dobro i najkvalitetniju baroknu palaču na istočnoj jadranskoj obali. Izgrađena 1752. godine kao upravna zgrada Šećerane, kasnije je udomila Tvornicu duhana i pogon „Rikard Benčić“. Projekt obnove, vrijedan 48,5 milijuna kuna, bio je dio šireg EU pothvata sufinanciranog sa 68,9 milijuna bespovratnih sredstava, kojim se oživljava riječka industrijska baština. Pod stručnim vodstvom glavne projektantice dr.sc. Irme Hujić i nagrađivane dizajnerice stalnog postava Nikoline Jelavić Mitrović, prostor od 4.272 m² transformiran je u moderan muzej s raskošnim baroknim interijerima.
Također, obnova Palače Šećera bila je, s rekonstrukcijom broda Galeba, dio integriranog projekta "Turistička valorizacija Rijeke”. Planirani troškovi iznosili su 39.114.194,00 kuna, dok su ostvareni troškovi predstavljali povećanje od 68,3% u iznosu od 65.839.194,00 kuna. Sami radovi i rasvjeta iznosili su 7,58 milijuna eura, dok je opremanje koštalo 715.125 eura.
Također, obnova Palače Šećera bila je, s rekonstrukcijom broda Galeba, dio integriranog projekta "Turistička valorizacija Rijeke”. Planirani troškovi iznosili su 39.114.194,00 kuna, dok su ostvareni troškovi predstavljali povećanje od 68,3% u iznosu od 65.839.194,00 kuna. Sami radovi i rasvjeta iznosili su 7,58 milijuna eura, dok je opremanje koštalo 715.125 eura.
2. Projekti izvan kompleksa Benčić
Izvan samog kompleksa Benčić, kapitalni programi uključivali su i iznimno kompleksnu i financijski zahtjevnu obnovu broda Galeb, s ciljem pretvaranja u brod-muzej s trajnim postavom o povijesti broda i Josipa Broza Tita, kao i prenamjenu zgrade u Ulici Ivana Grohovca 1/a u RiHub tj. centar informiranja o projektu, te prenamjenu prostora Exportdrva na Delti u prostor za razna kulturna događanja, izložbe i koncerte.
Izvan samog kompleksa Benčić, kapitalni programi uključivali su i iznimno kompleksnu i financijski zahtjevnu obnovu broda Galeb, s ciljem pretvaranja u brod-muzej s trajnim postavom o povijesti broda i Josipa Broza Tita, kao i prenamjenu zgrade u Ulici Ivana Grohovca 1/a u RiHub tj. centar informiranja o projektu, te prenamjenu prostora Exportdrva na Delti u prostor za razna kulturna događanja, izložbe i koncerte.
Sirova industrija kao pozornica suvremene kulture – projekt Exportdrva
Hala Exportdrvo, smještena na samom rubu morske obale na Delti, transformirana je 2020. godine u sklopu projekta Europska prijestolnica kulture u prostor namijenjen za velike izložbe, koncerte i festivale. Izgrađena 1961. godine prema projektu zagrebačkog arhitektonskog biroa „Novak“ kao tada najsuvremenije skladište za drvne proizvode, ova hala od 5.400 m² dobila je ime po svom izvornom investitoru, poduzeću za izvoz drva. Radove na uređenju provela je Lučka uprava Rijeka. Iako je izvorno bila opremljena željezničkim kolosijecima i kranovima za potrebe luke, hala je u svojoj novoj funkciji postala ključno kulturno čvorište koje uspješno spaja sirovu industrijsku baštinu sa suvremenom umjetničkom produkcijom.
Vlada RH dodijelila je Gradu petogodišnju koncesiju (2020. – 2025.) uz simboličnu godišnju naknadu od 724 eura (0,13 €/m²). Hala Exportdrva na Delti poslužila je kao primjer učinkovitog korištenja lokacije bez ogromnih početnih ulaganja Grada u samu infrastrukturu.
Vlada RH dodijelila je Gradu petogodišnju koncesiju (2020. – 2025.) uz simboličnu godišnju naknadu od 724 eura (0,13 €/m²). Hala Exportdrva na Delti poslužila je kao primjer učinkovitog korištenja lokacije bez ogromnih početnih ulaganja Grada u samu infrastrukturu.
Srce kulture grada Rijeke – projekt RiHub
RiHub, otvoren u rujnu 2018. godine u Grohovčevoj ulici, postao je središnja informativna i društvena točka projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture. Smješten je u zgradi iz 1916. godine koja je izvorno izgrađena za potrebe prvog riječkog dječjeg vrtića, a kasnije desetljećima služila kao poznati trgovački prostor (Bernardi, Domus). Ovaj objekt od 1007 m² transformiran je u suvremeno čvorište kulture i zajedništva. Projekt uređenja financirao je isključivo Grad Rijeka prema zamisli arhitektica Ane Boljar i Ide Križaj Leko. Troškovi uređenja iznosili su 583.980 eura.
Tijekom pripremnih godina prostor je koristilo preko 200 korisnika s ostvarenih preko 2.700 radnih sati i preko 50 javnih događanja. U veljači 2021. Prostor je predan Odjelu za poduzetništvo i postao je dom Startup inkubatora Rijeka. Danas RiHub funkcionira kao dinamičan „coworking“ prostor, sjedište Press centra te baza za brojne edukativne programe poput „Učionice“ i građanske inicijative.
Tijekom pripremnih godina prostor je koristilo preko 200 korisnika s ostvarenih preko 2.700 radnih sati i preko 50 javnih događanja. U veljači 2021. Prostor je predan Odjelu za poduzetništvo i postao je dom Startup inkubatora Rijeka. Danas RiHub funkcionira kao dinamičan „coworking“ prostor, sjedište Press centra te baza za brojne edukativne programe poput „Učionice“ i građanske inicijative.
Simbol povijesti na vezu neizvjesnosti – projekt brod Galeb
Brod Galeb, nekadašnja ploveća rezidencija Josipa Broza Tita i zaštićeno kulturno dobro od 2006. godine, trenutačno prolazi kroz najkompleksniju fazu svoje povijesti; transformaciju u prvi hrvatski brod-muzej. Iako je obnova u brodogradilištu Dalmont započela još 2019. godine u sklopu projekta Europske prijestolnice kulture, radovi na brodu još uvijek nisu privedeni kraju te on ostaje jedini neotvoreni objekt iz velikog ciklusa obnove kulturne baštine s drastičnim probijanjem troškova realizacije.
Brod Galeb izgrađen je 1938. godine u Genovi pod imenom RAMB III za prijevoz tropskog voća, no tijekom Drugog svjetskog rata služio je kao prateća krstarica, a potom kao njemački minopolagač Kiebitz dok nije potopljen u riječkoj luci 1944. godine. Nakon što je 1948. izvučen iz mora i rekonstruiran u školski brod, postao je poznat kao ploveća rezidencija Josipa Broza Tita i simbol Pokreta nesvrstanih, ugostivši više od 100 svjetskih državnika. Iako je nakon raspada Jugoslavije bio zapušten, Grad Rijeka ga je kupio 2001. godine te je 2006. proglašen zaštićenim kulturnim dobrom. Premda se brod premjestio na vez na Molo Longu, završetak rekonstrukcije ovog zahtjevnog industrijskog spomenika i njegovo otvaranje za javnost još se uvijek iščekuju.
Brod Galeb izgrađen je 1938. godine u Genovi pod imenom RAMB III za prijevoz tropskog voća, no tijekom Drugog svjetskog rata služio je kao prateća krstarica, a potom kao njemački minopolagač Kiebitz dok nije potopljen u riječkoj luci 1944. godine. Nakon što je 1948. izvučen iz mora i rekonstruiran u školski brod, postao je poznat kao ploveća rezidencija Josipa Broza Tita i simbol Pokreta nesvrstanih, ugostivši više od 100 svjetskih državnika. Iako je nakon raspada Jugoslavije bio zapušten, Grad Rijeka ga je kupio 2001. godine te je 2006. proglašen zaštićenim kulturnim dobrom. Premda se brod premjestio na vez na Molo Longu, završetak rekonstrukcije ovog zahtjevnog industrijskog spomenika i njegovo otvaranje za javnost još se uvijek iščekuju.
|
graf prikazuje neke od troškova projekta brod Galeb u omjeru od miilijun kuna
|
Planirani troškovi kretali su se oko 38,5 milijuna kuna s PDV-om, a do kraja 2023. utrošeno je 76 milijuna kuna, što je označilo porast od 97.2%. Za završetak radova i opremanje u 2024. godini bilo je planirano dodatnih 3.3 milijuna eura.
Financije broda Galeb dio su šireg integriranog projekta „Turistička valorizacija reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine“, koji obuhvaća i Palaču Šećerane. Projekt je primarno financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj (85 % prihvatljivih troškova), proračuna Grada Rijeke te komercijalnih kredita. Zbog kašnjenja u izvođenju radova i neplanirane dinamike korištenja kredita, Grad je za cijeli integrirani projekt platio 5.261.492,00 milijuna kuna kamata. Osim same rekonstrukcije, Grad je snosio i troškove hladnog pogona i posade broda od trenutka kupnje. Rijeka je utrošila 11.172.331,00 kuna za kupnju broda, plaće posade, tekuće održavanje i naknade za vez. Tijekom obnove od 2016. do 2023. ostvareni su rashodi od 241.472,00 kuna za posadu koji nisu bili uključeni u izravne troškove obnove. |
Glavni razlozi za razliku između planiranih i današnjih troškova su dodatni radovi, izmjene projekata, tržišni poremećaji i kamate. Mnogi radovi nisu bili predviđeni početnim troškovima, dok su promjene morale biti rađene zbog dodatnih tehničkih zahtjeva ili nepredvidljivih situacija. Došlo je i do značajnog povećanja cijena građevinskog materijala. Također, projekt se suočio s nizom prepreka koje su uzrokovale višegodišnja kašnjenja i financijsku nestabilnost.
Prvi postupak nabave za radove u 2018. godini poništen je jer je jedina pristigla ponuda bila 80,6 % viša od procijenjene vrijednosti. Tijekom obnove potpisano je deset dodataka ugovoru za rekonstrukciju i osam dodataka za radove. Razlog su bili dodatni radovi koji nisu bili predviđeni projektnom dokumentacijom te složenost rekonstrukcije interijera. Radovi su također bili usporeni zbog otežane nabave i poremećaja na tržištu građevinskog materijala. U srpnju 2023. proveden je natječaj za koncesiju komercijalnog dijela broda (hotel, ugostiteljstvo), ali nije pristigla niti jedna ponuda.
Državni ured za reviziju također je naveo i značajan sudski spor s fizičkom osobom koji se tiče ekoloških i tehničkih problema vezanih uz brod. Grad Rijeka se suočio s postupkom ovrhe radi naplate penala za otklanjanje uzroka štetnih emisija na nekretnini Grada, u blizini broda Galeb, u vrijednosti od 2.164.000,00 kuna.
Nekadašnji Titov brod Galeb, koji je privezan uz riječki lukobran, također je nastradao u veljači 2026. kada se brod Deniz Akay zabio u njega dok je isplovljavalo uz riječke luke. Brodu galeb učinjena je šteta od procijenjenih 182.000 eura.
Prvi postupak nabave za radove u 2018. godini poništen je jer je jedina pristigla ponuda bila 80,6 % viša od procijenjene vrijednosti. Tijekom obnove potpisano je deset dodataka ugovoru za rekonstrukciju i osam dodataka za radove. Razlog su bili dodatni radovi koji nisu bili predviđeni projektnom dokumentacijom te složenost rekonstrukcije interijera. Radovi su također bili usporeni zbog otežane nabave i poremećaja na tržištu građevinskog materijala. U srpnju 2023. proveden je natječaj za koncesiju komercijalnog dijela broda (hotel, ugostiteljstvo), ali nije pristigla niti jedna ponuda.
Državni ured za reviziju također je naveo i značajan sudski spor s fizičkom osobom koji se tiče ekoloških i tehničkih problema vezanih uz brod. Grad Rijeka se suočio s postupkom ovrhe radi naplate penala za otklanjanje uzroka štetnih emisija na nekretnini Grada, u blizini broda Galeb, u vrijednosti od 2.164.000,00 kuna.
Nekadašnji Titov brod Galeb, koji je privezan uz riječki lukobran, također je nastradao u veljači 2026. kada se brod Deniz Akay zabio u njega dok je isplovljavalo uz riječke luke. Brodu galeb učinjena je šteta od procijenjenih 182.000 eura.
Radovi i rekonstrukcija trebali su završiti do kraja kolovoza 2024., dok se potpuno muzejsko opremanje iščekivalo do kraja iste godine. Cilj projekta također je bilo zapošljavanje 68 osoba u turističkom sektoru te 47 osoba u drugim sektorima, no to još nije ostvareno jer brod galeb još uvijek nije u funkciji.
Financijska konstrukcija i realizacija broda Galeb, kao dijela kapitalnog projekta “Turistička valorizacija reprezentativnih spomenika riječke industrije”, obilježena je drastičnim porastom troškova, višegodišnjim kašnjenjima i kompleksnim pravnim sporovima.
Ova infrastrukturna ulaganja, s programima sanacije fasada u urbanom središtu i obnovom grobnih mjesta na grobljima Kozala i Trsat, ostaju trajno materijalno nasljeđe projekta.
Financijska konstrukcija i realizacija broda Galeb, kao dijela kapitalnog projekta “Turistička valorizacija reprezentativnih spomenika riječke industrije”, obilježena je drastičnim porastom troškova, višegodišnjim kašnjenjima i kompleksnim pravnim sporovima.
Ova infrastrukturna ulaganja, s programima sanacije fasada u urbanom središtu i obnovom grobnih mjesta na grobljima Kozala i Trsat, ostaju trajno materijalno nasljeđe projekta.
GALWAY – EUROPSKA PRIJESTOLNICA KULTURE 2020.
Uz Rijeku, godine 2020. titulu EPK nosio je i irski grad Galway. Projekt je bio osmišljen kao ambiciozan, cjelogodišnji kulturni program pod nazivom “Making Waves”. Vizija projekta, kao i sami program, temeljio se na tri glavne teme koje su predstavljale identitet grada; jezik (Galway je dvojezičan grad), krajolik (spajanje građana i ruralnog, morskog okružja) te migracije (povijest iseljavanja). Okosnicu projekta činili su volonteri nazvani Wave Makers. Program je okupio više od 800 prijavljenih volontera iz 70 različitih zemalja, koji su djelovali kao ambasadori kulture i podrška u organizaciji događaja.
SURADNJA S RIJEKOM 2020.
Program je također isticao vezu s Rijekom, hrvatskom partnericom u tituli za 2020. godinu, s kojom je Galway dijelio ciljeve promicanja europskog građanstva i kulturne raznolikosti. Galwayev program "Small Towns Big Ideas" i Riječki program "27 susjedstava" izravno su surađivali kako bi razmijenili iskustva i prakse u uključivanju lokalnih zajednica u kulturne projekte. Projekt "Hear Our Voice" (dio programa Small Towns Big Ideas) istaknut je kao primjer gdje su sudionici imali priliku surađivati i upoznati ljude iz oba grada, razvijajući snažne međunarodne odnose.
UTJECAJ PANDEMIJE NA PROJEKT GALWAY 2020.
Pandemija je značajno izmijenila projekt. Većina planiranih međunarodnih gostovanja je otkazana, a program je privremeno prekinut u ožujku 2020.. Projekt je kasnije „ponovno zamišljen“ te je produžen do 30. travnja 2021.. Mnogi su se događaji preselili u digitalni format ili su pretvoreni u filmove i online instalacije, što je omogućilo pristup široj, globalnoj publici.
Iako su mnogi projekti realizirani, program je morao biti značajno "ponovno zamišljen” zbog pandemije COVID-19. Pandemija je promijenila projekt Galway 2020, prisilivši organizatore na brzu i opsežnu digitalnu transformaciju koja je program učinila dostupnim globalnoj publici, ali i trajno osnažila tehnološke vještine lokalnog kulturnog sektora. U početnoj fazi planiranja i prijave za titulu, bilo je predviđeno ukupno 154 projekta. Ti su projekti trebali obuhvatiti više od 1.900 pojedinačnih događanja tijekom cijele godine. Unatoč velikim izazovima, projekt je uspio isporučiti značajan dio programa. Od ukupno 154 projekta, prema evaluacijskom izvješću, ukupno su provedena 122 projekta. Realizirano je više od 1.285 događanja i aktivnosti. Od tog broja, preko 500 aktivnosti isporučeno je u službenom razdoblju od veljače 2020. do travnja 2021. godine. Svi međunarodni projekti koji su zahtijevali putovanja su otkazani, a većina programa prebačena je u digitalni format.
Prema evaluacijskom izvješću, ostvareni projekti bili su producirani i organizirani:
Iako su mnogi projekti realizirani, program je morao biti značajno "ponovno zamišljen” zbog pandemije COVID-19. Pandemija je promijenila projekt Galway 2020, prisilivši organizatore na brzu i opsežnu digitalnu transformaciju koja je program učinila dostupnim globalnoj publici, ali i trajno osnažila tehnološke vještine lokalnog kulturnog sektora. U početnoj fazi planiranja i prijave za titulu, bilo je predviđeno ukupno 154 projekta. Ti su projekti trebali obuhvatiti više od 1.900 pojedinačnih događanja tijekom cijele godine. Unatoč velikim izazovima, projekt je uspio isporučiti značajan dio programa. Od ukupno 154 projekta, prema evaluacijskom izvješću, ukupno su provedena 122 projekta. Realizirano je više od 1.285 događanja i aktivnosti. Od tog broja, preko 500 aktivnosti isporučeno je u službenom razdoblju od veljače 2020. do travnja 2021. godine. Svi međunarodni projekti koji su zahtijevali putovanja su otkazani, a većina programa prebačena je u digitalni format.
Prema evaluacijskom izvješću, ostvareni projekti bili su producirani i organizirani:
GALWAY 2020. U NOVČANIM BROJKAMA
Ukupni osigurani prihodi iznosili su 23.689.886 €. Najveći doprinos dala je nacionalna vlada (15 milijuna €), dok su ostatak činili doprinosi grada, okruga, Europske unije i privatnih sponzora. Ukupna potrošnja iznosila je 22.682.461 €, od čega je 66% utrošeno izravno na kulturni program. Preostala sredstva (oko 1 milijun €) bila su namijenjena inicijativama za naslijeđe nakon 2021. godine.
Najveći izazov za projekt bila je ogromna razlika između ambicija zapisanih u knjizi kandidature i stvarnih prihoda. U knjizi kandidature (Bid Book II) planiran je čak ambiciozan budžet od 45,75 milijuna €, no stvarni ukupni prihod projekta iznosio je svega 23,69 milijuna eura, što je gotovo upola manje od planiranog. Najveći podbačaj dogodio se u privatnom sektoru, gdje se očekivalo 6,8 milijuna eura, ali je ostvareno samo 1,1 milijun eura.
Kulturni partneri izražavali su razočaranje jer su u ranim fazama (2017. – 2018.) poticani na veliku ambiciju, da bi kasnije saznali da dostupna sredstva neće pratiti te planove. Također, zbog zastoja uzrokovanog pandemijom u ožujku 2020., organizacija je bila prisiljena provesti program zbrinjavanja viška zaposlenika, čime je broj osoblja drastično smanjen. Pandemija je uzrokovala i otkazivanje mnogih događaja, što je rezultiralo povratom sredstava za prodane ulaznice u iznosu od oko 58.000 eura, ostavljajući projekt s neto prihodom od ulaznica od tek 36.000 eura. Zbog neuspjeha u prikupljanju sredstava iz drugih izvora, projekt je postao izrazito ovisan o nacionalnoj vladi, koja je osigurala 59% ukupnih prihoda (14 milijuna eura).
Najveći izazov za projekt bila je ogromna razlika između ambicija zapisanih u knjizi kandidature i stvarnih prihoda. U knjizi kandidature (Bid Book II) planiran je čak ambiciozan budžet od 45,75 milijuna €, no stvarni ukupni prihod projekta iznosio je svega 23,69 milijuna eura, što je gotovo upola manje od planiranog. Najveći podbačaj dogodio se u privatnom sektoru, gdje se očekivalo 6,8 milijuna eura, ali je ostvareno samo 1,1 milijun eura.
Kulturni partneri izražavali su razočaranje jer su u ranim fazama (2017. – 2018.) poticani na veliku ambiciju, da bi kasnije saznali da dostupna sredstva neće pratiti te planove. Također, zbog zastoja uzrokovanog pandemijom u ožujku 2020., organizacija je bila prisiljena provesti program zbrinjavanja viška zaposlenika, čime je broj osoblja drastično smanjen. Pandemija je uzrokovala i otkazivanje mnogih događaja, što je rezultiralo povratom sredstava za prodane ulaznice u iznosu od oko 58.000 eura, ostavljajući projekt s neto prihodom od ulaznica od tek 36.000 eura. Zbog neuspjeha u prikupljanju sredstava iz drugih izvora, projekt je postao izrazito ovisan o nacionalnoj vladi, koja je osigurala 59% ukupnih prihoda (14 milijuna eura).
veliki rezovi U KULTURNOM SEKTORU
Financijska nestabilnost, dodatno pogoršana lockdownom u ožujku 2020., dovela je do neizbježnog smanjenja broja zaposlenih. U svibnju 2020. uprava je donijela odluku da organizacija više ne može funkcionirati u tadašnjem obliku, što je rezultiralo otpuštanjem više od polovice osoblja. Broj zaposlenika smanjen je s prosječnih 26 u 2019. godini na samo 11 članova osnovnog tima (mnogi na pola radnog vremena) u svibnju 2020., da bi se do srpnja 2021. taj broj dodatno smanjio na 6 osoba.
DIGITALNA TRANSFORMACIJA PROJEKTA GALWAY 2020.
|
Pandemija COVID-19 iz temelja je promijenila projekt Galway 2020, prisilivši organizatore na brzu i opsežnu digitalnu transformaciju. Nakon prekida aktivnosti u ožujku 2020., program je naglasak stavio na hibridne modele i isključivo online isporuku od listopada 2020. nadalje.
Iako je pandemija onemogućila planirani turistički procvat, digitalni zaokret ostavio je trajan arhiv radova dostupnih za online konzumaciju u budućnosti. Galway 2020 je postao jedinstven primjer velikog događaja isporučenog kroz pandemiju, ukazujući na nove, održivije modele rada koji se oslanjaju na tehnologiju kao ključni alat za povezivanje lokalne zajednice s ostatkom svijeta. Od ukupno realiziranih projekata, 30 % programa isporučeno je i konzumirano isključivo digitalno. Dodatnih 26 % programa činila je kombinacija digitalnih elemenata i događanja uživo. Iako je izvorno planirano 154 projekta, pandemija je uzrokovala privremenu odgodu cijelog programa, a nakon restrukturiranja realizirana su 122 projekta, od kojih je više od polovice (56 %) koristilo digitalne platforme za isporuku sadržaja. |
graf prikazuje postotak održanih programa
|
USPOREDBA RIJEKA 2020 I GALWAY 2020.
Rijeka i Galway podijelili su 2020. godine titulu Europske prijestolnice kulture, pri čemu su oba grada, zbog nepredviđenih okolnosti pandemije COVID-19, dobila produžetak naslova do 30. travnja 2021. godine. Dok je Rijeka pod geslom "Luka različitosti" naglašavala svoj radnički identitet i industrijsku baštinu kroz velike infrastrukturne zahvate, Galway se s programom "Making Waves" primarno fokusirao na teme jezika, krajolika i migracija.
|
|
Oba su projekta pretrpjela značajne financijske poteškoće i neuspjehe u privlačenju privatnih sponzora. Rijeka je do kraja 2019. osigurala tek 20% planiranih sredstava od sponzora, dok je Galway od ambicioznih 6,8 milijuna eura ostvario svega 1,1 milijun. Pandemija je uzrokovala i drastična otpuštanja. U Rijeci je u travnju 2020. raskinut radni odnos s 59 od 72 zaposlenika, a Galway je svoj tim smanjio na tek 11 članova. Ključna razlika očitovala se u digitalnoj transformaciji i komunikaciji. Galway je uspješno i bez odgode isporučio 56% programa putem digitalnih platformi, dok je Rijeka netransparentno obavještavala o odgodama projekta. Također, nije se uspjela snaći u digitalnoj transformaciji projekata na istoj razini kao što je to učinio irski grad.
|
Što se tiče materijalnog nasljeđa, Rijeka je stavila ogroman naglasak na trajnu infrastrukturu u koju je uloženo preko 40 milijuna eura (uključujući kompleks Benčić i kontroverznu obnovu broda Galeb čiji su troškovi narasli za 97,2%), dok je Galway većinu svojih sredstava (66%) usmjerio izravno na kulturni program.
Unatoč krizi, gradovi su ostvarili izravnu suradnju kroz povezivanje projekata "27 susjedstava" i "Small Towns Big Ideas", čime su razmijenili iskustva u uključivanju lokalnih zajednica.
Unatoč krizi, gradovi su ostvarili izravnu suradnju kroz povezivanje projekata "27 susjedstava" i "Small Towns Big Ideas", čime su razmijenili iskustva u uključivanju lokalnih zajednica.
ZAKLJUČAK PROJEKTA
Financijski i organizacijski slom riječkog projekta mora se promatrati u širem nacionalnom kontekstu, u kojem je pandemija nanijela nezapamćene štete kulturnom sektoru. Prema nacionalnom istraživanju provedenom u travnju 2021. godine na uzorku od 1050 organizacija, čak 83% ispitanika izvijestilo je o izrazito visokom negativnom utjecaju pandemije na realizaciju programa. Na razini cijele Hrvatske, u 2020. godini zabilježen je prosječni pad realiziranih kulturnih aktivnosti od 55% u odnosu na 2019. godinu, pri čemu je privatni sektor u kulturi pretrpio najveći udar s padom od 70%, dok su civilni i javni sektor zabilježili pad od 50%, odnosno 54%. Otkazivanje programa bilo je čak šest puta češće od odgoda, što je najteže pogodilo vanjske suradnike i honorarne umjetnike, a ukupna kulturna publika smanjila se za 63%.
Unatoč ovakvom okruženju, u Rijeci je tijekom pandemijske godine ipak održano oko 500 kulturnih događanja prilagođenih epidemiološkim mjerama, uključujući festivale poput "Tobogana" i "Porto Etna". Ipak, završetak projekta i smjena upravljačkog društva nisu u potpunosti zatvorili financijska i pravna pitanja. Izvješće Državnog ureda za reviziju o obavljenoj financijskoj reviziji Grada Rijeke otkrilo je dodatne pravne i proračunske sporove koji vuku korijene upravo iz krizne 2020. godine.
Najopipljiviji uspjeh projekta je rekonstrukcija kompleksa Benčić, koji je od napuštenog industrijskog prostora postao novi kulturni kvart grada. Otvaranje Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, Palače šećera, Dječje kuće i Gradske knjižnice osiguralo je Rijeci suvremene prostore za kulturu koji nadilaze samu godinu titule. Ipak, ovo nasljeđe opterećeno je značajnim probijanjem troškova, posebno kod projekta broda Galeb, čiji su troškovi narasli za gotovo 100%, dok sam brod-muzej još uvijek nije u funkciji.
Analiza pokazuje da su početni planovi bili pretjerano optimistični, osobito u pogledu privatnih sponzorstava, gdje je u oba grada (Rijeci i Galwayu) ostvaren tek mali dio očekivanih prihoda. Također, utvrđen je nedostatak transparentnosti u komunikaciji s javnošću; na službenim stranicama projekta velika većina događaja (čak 266 od 280) nije imala jasnu oznaku o statusu odgode ili otkazivanja.
U usporedbi s Galwayem, Rijeka je stavila veći naglasak na trajnu fizičku infrastrukturu (preko 40 milijuna eura ulaganja), dok je irski grad bio uspješniji u digitalnoj transformaciji programa i usmjeravanju sredstava izravno u kulturni sadržaj.
Projekt Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, vođen pod sloganom „Luka različitosti“, predstavljao je jedan od najambicioznijih kulturnih pothvata u povijesti Hrvatske, čiji se konačni dojam kreće između iznimnog infrastrukturnog nasljeđa i teških organizacijsko-financijskih izazova uzrokovanih pandemijom.
Unatoč ovakvom okruženju, u Rijeci je tijekom pandemijske godine ipak održano oko 500 kulturnih događanja prilagođenih epidemiološkim mjerama, uključujući festivale poput "Tobogana" i "Porto Etna". Ipak, završetak projekta i smjena upravljačkog društva nisu u potpunosti zatvorili financijska i pravna pitanja. Izvješće Državnog ureda za reviziju o obavljenoj financijskoj reviziji Grada Rijeke otkrilo je dodatne pravne i proračunske sporove koji vuku korijene upravo iz krizne 2020. godine.
Najopipljiviji uspjeh projekta je rekonstrukcija kompleksa Benčić, koji je od napuštenog industrijskog prostora postao novi kulturni kvart grada. Otvaranje Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, Palače šećera, Dječje kuće i Gradske knjižnice osiguralo je Rijeci suvremene prostore za kulturu koji nadilaze samu godinu titule. Ipak, ovo nasljeđe opterećeno je značajnim probijanjem troškova, posebno kod projekta broda Galeb, čiji su troškovi narasli za gotovo 100%, dok sam brod-muzej još uvijek nije u funkciji.
Analiza pokazuje da su početni planovi bili pretjerano optimistični, osobito u pogledu privatnih sponzorstava, gdje je u oba grada (Rijeci i Galwayu) ostvaren tek mali dio očekivanih prihoda. Također, utvrđen je nedostatak transparentnosti u komunikaciji s javnošću; na službenim stranicama projekta velika većina događaja (čak 266 od 280) nije imala jasnu oznaku o statusu odgode ili otkazivanja.
U usporedbi s Galwayem, Rijeka je stavila veći naglasak na trajnu fizičku infrastrukturu (preko 40 milijuna eura ulaganja), dok je irski grad bio uspješniji u digitalnoj transformaciji programa i usmjeravanju sredstava izravno u kulturni sadržaj.
Projekt Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, vođen pod sloganom „Luka različitosti“, predstavljao je jedan od najambicioznijih kulturnih pothvata u povijesti Hrvatske, čiji se konačni dojam kreće između iznimnog infrastrukturnog nasljeđa i teških organizacijsko-financijskih izazova uzrokovanih pandemijom.