Marija Selak Raspudić:
Prije svega, ja sam kandidatkinja za predsjednicu, ali sam i profesorica. Nisam samo profesorica, nego sam i dijete profesora, tako da mene obrazovanje prati čitav moj život od rođenja i smatram ga izrazito važno. Što se tiče toga za što se zalažem? Kroz čitav saborski rad sam se zalagala za čitav niz promjena u sustavu obrazovanja. Mnoge od njih išle su na ruku učenicima, primjerice, da se napravi kvalitetan sustav profesionalnog usmjeravanja koji bi pratio učenički rad od početka obrazovanja pa sve do najviših stupnjeva obrazovanja, ali i kontinuirani. Da nemam onu situaciju kao sada da vi kad prelazite od četvrtog u peti razred, onda u sedmi ili ponovno srednju školu. Dolazite kao tabula rasa, da nitko ne zna tko ste vi bili dosada i koju kvalitetu nosite i na kojoj treba raditi. Dakle, to je, recimo, jedna stvar koju pametne zemlje već sada rade. Imaju učeničku mapu koja prati učenike, a kod nas se o tome uopće ne razgovara.
Smatram da treba staviti snažan fokus na to kako moderna tehnologija, kako mobiteli kao društvene mreže utječu i na obrazovni proces i na mentalno zdravlje djece i mladih, ali tu je i čitav niz drugih promjena, prije svega veća izdvajanja za sustav obrazovanja. Namjerno sam došla na prosvjed jer sve ovo što se događalo od nepravednih koeficijenata do paradoksalna sustava ocjenjivanja je izrazito štetno za nastavni proces. A kao predsjednica Republike Hrvatske stavila sam svoj program Fokus na razvoj vojne znanosti i obrazovanja na svim razinama, jer to je preduvjet kvalitetne vojske, a onda i sigurna Hrvatska.
Dolazimo u jednu situaciju gdje se obrće odnos autoriteta gdje profesori polako gube autoritet gdje ih se stalno podvrgava preispitivanju gdje ih se stalno gleda kao glavne krivce i gdje se od njih očekuje maksimalna dostupnost od 0 do 24. To je najštetnijje za same đake, jer đaci koji nemaju snažna autoriteta moraju poštivati, neće se u životu niti znati izboriti protiv njih i jednog dana izgraditi vlastiti autoritet, biti autonomna, zrela, ljudska i politička bića, i to zapravo kad mi mislimo da mi kritikom ispuštanjem profesora pomažemo đaku ili našem djetetu. Zapravo njima najviše šteti.
Prije svega, ja sam kandidatkinja za predsjednicu, ali sam i profesorica. Nisam samo profesorica, nego sam i dijete profesora, tako da mene obrazovanje prati čitav moj život od rođenja i smatram ga izrazito važno. Što se tiče toga za što se zalažem? Kroz čitav saborski rad sam se zalagala za čitav niz promjena u sustavu obrazovanja. Mnoge od njih išle su na ruku učenicima, primjerice, da se napravi kvalitetan sustav profesionalnog usmjeravanja koji bi pratio učenički rad od početka obrazovanja pa sve do najviših stupnjeva obrazovanja, ali i kontinuirani. Da nemam onu situaciju kao sada da vi kad prelazite od četvrtog u peti razred, onda u sedmi ili ponovno srednju školu. Dolazite kao tabula rasa, da nitko ne zna tko ste vi bili dosada i koju kvalitetu nosite i na kojoj treba raditi. Dakle, to je, recimo, jedna stvar koju pametne zemlje već sada rade. Imaju učeničku mapu koja prati učenike, a kod nas se o tome uopće ne razgovara.
Smatram da treba staviti snažan fokus na to kako moderna tehnologija, kako mobiteli kao društvene mreže utječu i na obrazovni proces i na mentalno zdravlje djece i mladih, ali tu je i čitav niz drugih promjena, prije svega veća izdvajanja za sustav obrazovanja. Namjerno sam došla na prosvjed jer sve ovo što se događalo od nepravednih koeficijenata do paradoksalna sustava ocjenjivanja je izrazito štetno za nastavni proces. A kao predsjednica Republike Hrvatske stavila sam svoj program Fokus na razvoj vojne znanosti i obrazovanja na svim razinama, jer to je preduvjet kvalitetne vojske, a onda i sigurna Hrvatska.
Dolazimo u jednu situaciju gdje se obrće odnos autoriteta gdje profesori polako gube autoritet gdje ih se stalno podvrgava preispitivanju gdje ih se stalno gleda kao glavne krivce i gdje se od njih očekuje maksimalna dostupnost od 0 do 24. To je najštetnijje za same đake, jer đaci koji nemaju snažna autoriteta moraju poštivati, neće se u životu niti znati izboriti protiv njih i jednog dana izgraditi vlastiti autoritet, biti autonomna, zrela, ljudska i politička bića, i to zapravo kad mi mislimo da mi kritikom ispuštanjem profesora pomažemo đaku ili našem djetetu. Zapravo njima najviše šteti.
Janko, profesor povijesti:
Koliko već dugo radite u školi: Već dvanaest godina.
Bi li rekli da primjećujete nekakvu negativnu promjenu? Prije 12 godina, kako se i učenici i roditelji učenika odnose prema vama kao profesorima.
Ima je, ali ne bih mogao reći da je negativna promjena. Možda je od učenika promjena da imaju manje koncentracije, a možda manje čitaju da se vide. Možda je malo veći pritisak u smislu da su očekivanja od ocjenjivanja veća. I tko zna, možda nekad između roditelja i učitelja dolaziti do nekakvih, možda malo manje željenih situacija. I tako.
Mislite li da je sve manje mladih zainteresirano da uopće rade u prosvjeti? Da ja mogu sve to ne znam? Ne bih to mogao procijeniti. Naša škola je relativno mlad mlađi kadar. Imamo i dosta mlađih kolega i kolegica. Mislite, ali nezadovoljstvo je. Postoji nezadovoljstvo i tako da ovoga.
Speaker1: Najviše zbog koeficijenata. Speaker2: Tako je kod pacijenata ta relativno niskih plaća i veoma sporih i slabih promjena, što se po tom pitanju događa. Speaker1: Pa što mislite, što je prvo što bi se trebalo učiniti? Koja promjena je trenutno najvažnija? Speaker2: Pa sad? Ovo je novi zakon koji je došao. Imamo to ocjenjivanje od strane ravnatelja i smatramo da je to u potpunosti pogrešno i promašeno. Što se tiče koeficijenata i to je ta uredba koja je stavljena. Također, smatramo da su oni preniske za za naše ovoga za naš posao i za naš rad, trud i da smatramo da bi se trebali povećati. Općenito Speaker2: e taj zakon dosta nespretno napravljen i loš i ovoga. Zato smo tu. Zato smo tu da se borimo. Speaker1: A kako komentirate to što su Vlada sebi podigla plaće za 80% odjednom, a vi se borite za? Speaker2: Nama se otišlo, recimo, 10 do 15 posto. Kako kome? Evo što reći na to? Evo što reći na to? Smatramo da je to katastrofa i mi se. Speaker1: Susrećemo negdje. Speaker2: U najmanju ruku nije fer i demotivirajuće. Speaker1: I tu je došlo s njim. Hvala vam.
Koliko već dugo radite u školi: Već dvanaest godina.
Bi li rekli da primjećujete nekakvu negativnu promjenu? Prije 12 godina, kako se i učenici i roditelji učenika odnose prema vama kao profesorima.
Ima je, ali ne bih mogao reći da je negativna promjena. Možda je od učenika promjena da imaju manje koncentracije, a možda manje čitaju da se vide. Možda je malo veći pritisak u smislu da su očekivanja od ocjenjivanja veća. I tko zna, možda nekad između roditelja i učitelja dolaziti do nekakvih, možda malo manje željenih situacija. I tako.
Mislite li da je sve manje mladih zainteresirano da uopće rade u prosvjeti? Da ja mogu sve to ne znam? Ne bih to mogao procijeniti. Naša škola je relativno mlad mlađi kadar. Imamo i dosta mlađih kolega i kolegica. Mislite, ali nezadovoljstvo je. Postoji nezadovoljstvo i tako da ovoga.
Speaker1: Najviše zbog koeficijenata. Speaker2: Tako je kod pacijenata ta relativno niskih plaća i veoma sporih i slabih promjena, što se po tom pitanju događa. Speaker1: Pa što mislite, što je prvo što bi se trebalo učiniti? Koja promjena je trenutno najvažnija? Speaker2: Pa sad? Ovo je novi zakon koji je došao. Imamo to ocjenjivanje od strane ravnatelja i smatramo da je to u potpunosti pogrešno i promašeno. Što se tiče koeficijenata i to je ta uredba koja je stavljena. Također, smatramo da su oni preniske za za naše ovoga za naš posao i za naš rad, trud i da smatramo da bi se trebali povećati. Općenito Speaker2: e taj zakon dosta nespretno napravljen i loš i ovoga. Zato smo tu. Zato smo tu da se borimo. Speaker1: A kako komentirate to što su Vlada sebi podigla plaće za 80% odjednom, a vi se borite za? Speaker2: Nama se otišlo, recimo, 10 do 15 posto. Kako kome? Evo što reći na to? Evo što reći na to? Smatramo da je to katastrofa i mi se. Speaker1: Susrećemo negdje. Speaker2: U najmanju ruku nije fer i demotivirajuće. Speaker1: I tu je došlo s njim. Hvala vam.
Stevo Đurašković:
Znaš, naš premijer se čudim svim prosvjedima ko pura dreku jer misli da automatski rejting kreditnih agencija kad skoči, a da se to odražava na svakodnevni život. Ljudi ne odražava se. Pogledajte prosvjed Poštara prije neki dan, Pošta je u potpunom kako bi se to reklo u potpunom rasulu. Preuzeli su distribuciju ovih paketa za London i bave ju. Na to dižu dobar profit ne dižu. Poštar, ima plaće, zatvaraju poštanske urede, ljudi odlaze iz pošte, zapošljavaju se po paru i po Lidlu. Znam iz svojih priča jer u pošti imao nikakvu plaću, ali još gore i još gore od plaće očajne radne uvjete. Mislite li da će vas Plenković natjerati da odete iz svoje profesije u Spar Ili? Speaker1: Neće mene Plenković nikad natjerati? Ja uvijek ostajem na braniku profesije, ali Plenković mora shvatiti da kreditni rejtinzi tih standarda. Ovaj standard & Poor's Merrill & Fitch ne odražavaju stvarni život ljudi. Naravno, naravno. Uostalom, ako hoćete, elaborirati i komentar o tome možete pitati profesora Jurčića, Ljubu s Ekonomskog fakulteta. Prije neki dan je pola sata elaborirao s ove stručne. Strane s koje ja ne mogu. A još samo jedno pitanje. Nemoj mi sad baš sve dobro rekao i onda je biti profesor u Hrvatskoj. Speaker1: Meni je super, ali meni je super. Ja radim posao koji volim. Za plaću koja mi je OK, ne težim tome voziti Mercedes ili ne znam ti i rock il nešto. Briga me za to. I meni je fin. Meni je fin, ali brojnim ljudima koji su srednje stručne spreme i čistačicama nije fajt. Eto, i zato sam tu. Ne zbog sebe, nego zbog njih. Ja osobno.
Saša Ceci -
Zrinka Tomić -
Znaš, naš premijer se čudim svim prosvjedima ko pura dreku jer misli da automatski rejting kreditnih agencija kad skoči, a da se to odražava na svakodnevni život. Ljudi ne odražava se. Pogledajte prosvjed Poštara prije neki dan, Pošta je u potpunom kako bi se to reklo u potpunom rasulu. Preuzeli su distribuciju ovih paketa za London i bave ju. Na to dižu dobar profit ne dižu. Poštar, ima plaće, zatvaraju poštanske urede, ljudi odlaze iz pošte, zapošljavaju se po paru i po Lidlu. Znam iz svojih priča jer u pošti imao nikakvu plaću, ali još gore i još gore od plaće očajne radne uvjete. Mislite li da će vas Plenković natjerati da odete iz svoje profesije u Spar Ili? Speaker1: Neće mene Plenković nikad natjerati? Ja uvijek ostajem na braniku profesije, ali Plenković mora shvatiti da kreditni rejtinzi tih standarda. Ovaj standard & Poor's Merrill & Fitch ne odražavaju stvarni život ljudi. Naravno, naravno. Uostalom, ako hoćete, elaborirati i komentar o tome možete pitati profesora Jurčića, Ljubu s Ekonomskog fakulteta. Prije neki dan je pola sata elaborirao s ove stručne. Strane s koje ja ne mogu. A još samo jedno pitanje. Nemoj mi sad baš sve dobro rekao i onda je biti profesor u Hrvatskoj. Speaker1: Meni je super, ali meni je super. Ja radim posao koji volim. Za plaću koja mi je OK, ne težim tome voziti Mercedes ili ne znam ti i rock il nešto. Briga me za to. I meni je fin. Meni je fin, ali brojnim ljudima koji su srednje stručne spreme i čistačicama nije fajt. Eto, i zato sam tu. Ne zbog sebe, nego zbog njih. Ja osobno.
Saša Ceci -
Zrinka Tomić -