Fakultet političkih znanosti 2025
Povezanost Hrvatske s nogometom ne treba puno objašnjavati. Većina ljudi zna da je nogomet bio jedan od alata hrvatske diplomacije u ranoj povijesti hrvatske nacije, kao i da nas danas svijet, osim po turističkim lokacijama, poznaje i po vrsnim nogometašima. I dok svi znaju za probleme koje Dinamo ima s Maksimirom te za plaće koje zarađuju Luka Modrić ili Marko Livaja, rijetko tko zna kako žive nogometaši i nogometni klubovi u zemlji od 3,8 milijuna stanovnika, koja je svijetu dala Zlatnu loptu 2018. te posljednjih deset godina bila sinonim za Davida protiv Golijata.
Dopustite da vas uvedemo u priču o niželigaškom nogometu i amaterizmu u Hrvatskoj, da pokažemo koje probleme dijele s profesionalcima, da vas podsjetimo na neke bivše igrače i klubove poznate ljubiteljima HNL-a i ključno - odgovorimo na pitanja o plačama, treninzima i načinu funkcioniranja.
Dopustite da vas uvedemo u priču o niželigaškom nogometu i amaterizmu u Hrvatskoj, da pokažemo koje probleme dijele s profesionalcima, da vas podsjetimo na neke bivše igrače i klubove poznate ljubiteljima HNL-a i ključno - odgovorimo na pitanja o plačama, treninzima i načinu funkcioniranja.
NACIJA LUDA ZA NOGOMETOM
Kada je u devetom mjesecu 2023. Hrvatski nogometni savez objavio kampanju 'Generacija 111' kako bi prikazao 111 godina svoje povijest, osim što smo dobili razgovor s braćom Hrvojem i Ivanom Smolčićem dobili smo i uvid u statistiku nogometa u Hrvatskoj. Brojke kažu ovako:
Brojke obuhvaćaju cijelu Hrvatsku, na svim razinama nogometa, od juniorskog do veteranskog, od amaterskog do profesionalnog, muškog i ženskog. To su brojke koje pokazuju koliko Hrvatskoj znači nogomet, i koliko smo predani njemu.
No, iako je hrvatska reprezentacija uspješna i nogomet toliko popularan da bi se moglo reći da u Hrvatskoj 'svako selo ima svoj klub' situacija je daleko od idealne. Hrvatski klubovi, pogotovo oni u manjim sredinama se suočavaju s brojnim preprekama, od načina financiranja, infrastrukture pa da pronalaska igrača. Ispod pogledajte s kakvim se izazovima klubovi suočavaju, i prisjetite se onih koji su 'izazov izgubili'.
POZNATI NEPOZNATI
U nižim ligama nisu samo mali, seoski klubovi koji igraju na blatnjavim terenima. Tu su i "pali divovi" hrvatskog nogometa, bivši sudionici i osvajači HNL-a i Hrvatskog kupa, kao i klubovi koji su Hrvatsku predstavljali u europskim utakmicama. No ima i nekih za koje možda niste znali da su igrali u najvišem rangu hrvatskog nogometa.
"PRESTIŽI NEMA, ALI IMA POVIJESTI"
Iako većina 'velikih klubova' dolazi iz gradova, mogli smo vidjeti i da ih ima u manjim sredinama. A upravo u manjim sredinama možemo vidjeti i ostavštine nekih prijašnjih vremena. Tako je, primjerice, stadion NK Željezničara iz Moravica tik uz prugu, a stadion NK Raše tik uz nekadašnji rudnik. Upravo je rudnik, do turističkog booma, bio glavna grana industrije Raše i Labinštine, pa samim time i glavni klub Labinštine nosi spomen rudarenju i rudarima – NK Rudar Labin. Uz Rudar, tu su i drugi klubovi (šire) Labinštine koji svojim grbom ili imenom daju počast prošlosti.
Jedan od takvih klubova je i NK Potpićan-Učka 72. Klub iz Potpićna, mjesta koje je nekada bilo poznato po ugljenokopu natječe se u Prvoj županijskoj nogometnoj ligi - najvećom rangu županijskog nogometa.
Danas je Potpićan poznat po tvornici kamene vune - Rockwoolu, gdje pojedini igrači rade. I iako je Potpićan prešao u drugu industriju, rudarenje je ostalo dio identiteta kako kluba tako i mjesta, pa klub na svom grbu i dalje ima rudarski simbol čekića, a Potpićan zgrade koje su ostale nakon gašenja rudnika.
Danas je Potpićan poznat po tvornici kamene vune - Rockwoolu, gdje pojedini igrači rade. I iako je Potpićan prešao u drugu industriju, rudarenje je ostalo dio identiteta kako kluba tako i mjesta, pa klub na svom grbu i dalje ima rudarski simbol čekića, a Potpićan zgrade koje su ostale nakon gašenja rudnika.
Teren NK Potpićan-Učka 72
Sličnu priču ima i NK Iskra Vinež, klub koji je osnovan 1985. i natječe se u Prvoj županijskoj nogometnoj ligi Istarske županije. NK Iskra dolazi iz Vineža, predgrađa Labina i industrijske zone. Kao i Raša i Potpićan, nekad je bio poznat po svom rudniku, što pokazuje i njegov grb, koji i danas ima rudarsko okno i dvije iskre.
Iako na grbu Iskre piše 1955., to nije njihova godina osnutka, no takva je pojava česta u amaterskom nogometu zbog čestih financijskih problema i formalnog "gašenja" kluba. Iskra se natječe u istom rangu kao i NK Potpićan-Učka 72, a kako izgleda trenirati za takav klub, govori nam Lucijan Licul, desni bek seniora i trener U-13 kategorije u NK Iskri Vinež.
Iako na grbu Iskre piše 1955., to nije njihova godina osnutka, no takva je pojava česta u amaterskom nogometu zbog čestih financijskih problema i formalnog "gašenja" kluba. Iskra se natječe u istom rangu kao i NK Potpićan-Učka 72, a kako izgleda trenirati za takav klub, govori nam Lucijan Licul, desni bek seniora i trener U-13 kategorije u NK Iskri Vinež.
Lucijan Licul
"TEŠKO JE TRENIRATI..."
Treći primjer takvog kluba je NK Rabac koji je osnovan 23.01.1981. Klub iz istog mjesta kao Franka Batelić, smješten je 5 kilometra dalje od Labina i trenutno se nalazi u Drugoj županijskoj nogometnoj ligi, formalno sedmom rangu u sustavu natjecanja hrvatskog nogometnog sustava
U ovom rangu nema dalekih gostovanja do Splita, Bjelovara ili Čakovca, već se ide u Novigrad, Buzet ili Muntić, mjesto pokraj Pule. I dok u rangu ispod, najnižoj razini natjecanja u sustavu natjecanja - Trećoj Županijskoj nogometnoj ligi se sustav dijeli na Sjever i Jug (Istre) kako bi se još više olakšalo poslovanje nogometnim klubovima na ovoj razini, za proširiti natjecanje izvan Istarskog poluotoka trebamo otići dvije stepenice iznad u Treću nogometnu ligu Zapad (da vas ne zbuni, ovo je četvrti rang natjecanja) u kojoj se natječu klubovi iz šire Riječke regije, uključujući i najpoznatiji klub s Labinštine - Rudar Labin. Upravo je iz Rudara, kluba koji je hrvatskom nogometu dao Valentina Stepčića, Anđela Milevoja, Andreja Prskala i druge u Rabac stigao i Antonio Lazarić, popularni Toto.
Lazarić koji je najbolji strijelac NK Rapca sa 7 golova ove sezone nam objašnjava kako je on počeo trenirati sa 6 godina upravo u NK Rapcu, prije nego li je sa 7 godina prešao u Rudar. U Rudaru se zadržao 9 godina, prije povratka u svoj prvi klub u želji za većom minutažom. Lazarić navodi da je najveći problem zapravo dolazak na utakmice i trening, budući da studira na Građevinskom fakultetu u Zagrebu. Zbog toga, govori nam ponekad ne može pronaći načina za trening, no svako toliko ode na trčanje oko Jaruna i “na termin” (popularni naziv za mali nogomet ili futsal). “Kako je Rabac od Zagreba udaljen preko 200 kilometra ne stignem na svaku utakmicu, ali ja ih odradim po dvadesetak u sezoni, a klub mi pokriva putne troškove.” kaže nam Lazarić i navodi da je tih 50-ak eura mjesečno njihova “plaća”.
Osim Lazarića, razgovarali smo i s njegovim suigračem u NK Rapcu Rafaelom Santalezom. Santaleza studira na Geodetskom i igra na poziciji braniča, a kako on vidi nogomet na županijskoj razini poslušajte ispod:
U ovom rangu nema dalekih gostovanja do Splita, Bjelovara ili Čakovca, već se ide u Novigrad, Buzet ili Muntić, mjesto pokraj Pule. I dok u rangu ispod, najnižoj razini natjecanja u sustavu natjecanja - Trećoj Županijskoj nogometnoj ligi se sustav dijeli na Sjever i Jug (Istre) kako bi se još više olakšalo poslovanje nogometnim klubovima na ovoj razini, za proširiti natjecanje izvan Istarskog poluotoka trebamo otići dvije stepenice iznad u Treću nogometnu ligu Zapad (da vas ne zbuni, ovo je četvrti rang natjecanja) u kojoj se natječu klubovi iz šire Riječke regije, uključujući i najpoznatiji klub s Labinštine - Rudar Labin. Upravo je iz Rudara, kluba koji je hrvatskom nogometu dao Valentina Stepčića, Anđela Milevoja, Andreja Prskala i druge u Rabac stigao i Antonio Lazarić, popularni Toto.
Lazarić koji je najbolji strijelac NK Rapca sa 7 golova ove sezone nam objašnjava kako je on počeo trenirati sa 6 godina upravo u NK Rapcu, prije nego li je sa 7 godina prešao u Rudar. U Rudaru se zadržao 9 godina, prije povratka u svoj prvi klub u želji za većom minutažom. Lazarić navodi da je najveći problem zapravo dolazak na utakmice i trening, budući da studira na Građevinskom fakultetu u Zagrebu. Zbog toga, govori nam ponekad ne može pronaći načina za trening, no svako toliko ode na trčanje oko Jaruna i “na termin” (popularni naziv za mali nogomet ili futsal). “Kako je Rabac od Zagreba udaljen preko 200 kilometra ne stignem na svaku utakmicu, ali ja ih odradim po dvadesetak u sezoni, a klub mi pokriva putne troškove.” kaže nam Lazarić i navodi da je tih 50-ak eura mjesečno njihova “plaća”.
Osim Lazarića, razgovarali smo i s njegovim suigračem u NK Rapcu Rafaelom Santalezom. Santaleza studira na Geodetskom i igra na poziciji braniča, a kako on vidi nogomet na županijskoj razini poslušajte ispod:
Rafael SANTALEZA (lijevo
"BOLESNA AMBICIJA TJERA DJECU OD SPORTA"
Razgovarali smo i sa predsjednikom NK Rabca, Đanlukom Miletićem i evo što nam je on kazao:
1. Koji su najveći problemi kod vođenja jednog amaterskog kluba?
1. Koji su najveći problemi kod vođenja jednog amaterskog kluba?
- Najveći problem je pronaći ljude koji su voljni doći u upravu kluba i svoje slobodno vrijeme koristiti za razne angažmane korisne klubu. To iziskuje veliku žrtvu i ljubav prema klubu jer često puta benefit nije adekvatan uloženom trudu i vremenu.
- Financiramo se sredstvima koja dobivamo od Sportske zajednice Grada Labina. Ta sredstva pokrivaju otprilike 30 posto likvidnih sredstava potrebnih klubu, a razliku pokrivaju sponzori i donatori. Treba napomenuti da nam grad pokriva troškove prijevoza i liječničke preglede te vodi računovodstvo, što su poprilično velike stavke u proračunu.
- HNS pomaže klubovima preko Nogometnog Saveza Županije Istarske (NSŽI) tako što nam posljednjih nekoliko godina donira lopte za utakmice i treninge. Prošle godine su svim klubovima donirali medicinske torbe, a ove godine rekvizite za treninge (čunjeve, štapove, male čunjeve, markirke, dvije vreće za lopte). Od pretprošle godine NSŽI pokriva i kompletno školovanje i doškolovanje trenera.
- Otprilike 30 posto igrača dolazi iz našeg omladinskog pogona, dok ostale igrače pronalazimo sa strane (u drugim klubovima Labinštine, među ljudima koji su se doselili itd.).
- Mislim da treba riješiti krucijalne probleme kao što su nedefinirani status plaćanja trenera u klubovima. Bez sponzora teško koji amaterski klub može funkcionirati, a za to nam treba novi zakon o financiranju udruga kojim bi se donacije priznale kao 100 % porezni trošak. Smatram da je prije svega na razini države potrebno donijeti Strategiju razvoja sporta kakvu, primjerice, imaju Mađari ili Slovenci.
- Smatram da mladi danas prerano počinju s natjecateljskim sportskim aktivnostima i tu roditelji griješe jer djeca do 12 godina ne bi trebala biti uključena u ozbiljnija natjecanja, budući da njihov mentalni i tjelesni sklop nije spreman za takve izazove. Baviti se sportom - da, ali s naglaskom na zabavu i socijalizaciju. Svjedoci smo da djeca već s 15 godina odustaju od sporta jer im je svega preko glave (bolesnih ambicija roditelja i trenera).
- Društvene mreže i mediji tu nisu puno pomogli, dapače, odmogli su jer šalju krivu sliku da svi mogu biti Maradone ili Messiji. Uloga roditelja tu je najveća. Po meni, roditelj mora biti prisutan u osjetljivoj fazi života svog djeteta, tj. da provodi vrijeme zajedno u različitim aktivnostima uz puno razgovora i zezancije. Nakon roditelja, jako je bitan trener koji mora biti dobar psiholog i motivator.
Teren NK Rapca
Slične stavove dijeli i predsjednik kluba na drugoj strani Labina. Do Rapca smo se vozili 5 kilometara istočno, a 6 kilometara zapadno se nalazi Sveta Nedelja ili Nedešćina, ovisno kako koga pitate. Ondje na samom ulazu u općinu nogomet igra NK Jedinstvo Omladinac, klub koji je nastao 2003. spajanjem Jedinstva iz Nedešćine i Omladinca iz Martinskog (Sveti Martin). Od tada je klub igrao u raznim natjecanjima s više ili manje uspjeha, a kroz većinu toga u klubu je bio Nenad Peršić. Peršić, koji je u klub stigao 2009., 13 godina bio je trener raznih kategorije omladinskog pogona Jedinstva Omladinca, pa i seniora te je sada predsjednik kluba. Peršić je na čelo predsjednika došao nakon financijske zamrzlame zbog koje je klub zamalo otišao u stečaj. Naime, u pauzi između sezone 2021./22. i 2022./23. klub je ostao bez dijela planiranih financiranja te su ga zbog toga napustili velik broj igrača seniorske momčadi i uprava. Kroz sezonu 2022./23. u klubu su ostali jedino veterani, a kako klubovi na nižim razinama i inače imaju problema s igračima (kako u mlađim kategorijama, tako i u seniorima) klub je odlučio uzeti godinu dana pauze od natjecanja te se stabilizirati. U tom stabilizacijskom procesu klub je nabavio nove sponzore, pozabavio se terenom koji je bio u lošijem stanju, sanirao klupe te pronašao igrače za novu natjecateljsku sezonu. U sezoni 2023./24. u klub se vraćaju neki od seniora koji su 2022. napustili klub te neki bivši juniori. Iako je u omladinskom pogonu tada bilo premalo djece za natjecanja oni su trenirali, a seniori su (uz pomoć pokojeg veterana) izgurali sezonu.
Svlačionica
|
Službene prostorije kluba
|
Da se trud isplatio potvrđuje Peršić, objašnjavajući kako danas osim seniora i veterana u klubu ima i osamnaestero djece, od čega su skoro polovica njih djevojčice. One u takvima sredinama zbog manjka djece i prilika igraju s dječacima jer ne postoji odvojena kategorija. "Upravo su one i razlog zbog kojega U-11 selekcija može igrati natjecateljske utakmice” ističe Peršić.
Danas je klub financijski stabilan, financira se od strane lokalne samouprave i raznih javnih i anonimnih sponzora koji plaćaju dresove, trenirke, kopačke i ostale potrepštine kluba. Peršić nam objašnjava kako je blagodat imati sponzore, na koje može računati, ali ističe i važnost povjerenja koje sponzori imaju u klub da ih se neće iskorištavati.
Osim što je treniranje u klubu besplatno, klub svojim igračima osigurava i svu opremu, a često organizira i druženja među igračima kako bi se stvorila ugodna atmosfera. Peršić napominje kako je ideja kluba da se djecu ne gura (osobito onu mlađu) u natjecateljstvo prerano, već da ih se treba motivirati na trening i usaditi im ljubav prema sportu. Upravo zbog toga je Jedinstvo Omladinac toliko investiralo u razvoj mladih, ali i u lokalnu zajednicu. Tako je klub početkom ove školske godine donirao majice za tjelesni osnovnoj školi u Nedešćini, stoga ne čudi da su ljudi investirani u zaštitu kluba koji danas ima 24 seniora, 18 djece i ekipu veterana.
Danas je klub financijski stabilan, financira se od strane lokalne samouprave i raznih javnih i anonimnih sponzora koji plaćaju dresove, trenirke, kopačke i ostale potrepštine kluba. Peršić nam objašnjava kako je blagodat imati sponzore, na koje može računati, ali ističe i važnost povjerenja koje sponzori imaju u klub da ih se neće iskorištavati.
Osim što je treniranje u klubu besplatno, klub svojim igračima osigurava i svu opremu, a često organizira i druženja među igračima kako bi se stvorila ugodna atmosfera. Peršić napominje kako je ideja kluba da se djecu ne gura (osobito onu mlađu) u natjecateljstvo prerano, već da ih se treba motivirati na trening i usaditi im ljubav prema sportu. Upravo zbog toga je Jedinstvo Omladinac toliko investiralo u razvoj mladih, ali i u lokalnu zajednicu. Tako je klub početkom ove školske godine donirao majice za tjelesni osnovnoj školi u Nedešćini, stoga ne čudi da su ljudi investirani u zaštitu kluba koji danas ima 24 seniora, 18 djece i ekipu veterana.
Teren NK Jedinstvo Omladinac
"UMJESTO NA NOGOMET FOKUSIRAJU SE NA NEŠTO DRUGO..."
Manjak financija nije pojava samo u Istri. Slična situacija je i u drugim sredinama. David Milošević, student novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, opisuje kako je dolaskom na fakultet shvatio da se ne može posvetiti nogometu u onoj mjeri koju zahtijeva Mladost iz njegove Petrinje, pa se zato transferirao u Slogu iz Hrastovice. Navodi da je u Slogi posljednje dvije i pol sezone te da je igrao u Prvoj i Drugoj županijskoj nogometnoj ligi Sisačko-moslavačke županije. Ističe i da se igra dobar nogomet, bez obzira na rang natjecanja.
HŠK Sloga Hrastovica
"Treba reći kako je bilo i onih utakmica koje nisu obilovale ljepotom nogometa ni prijateljskom atmosferom," govori nam David i navodi kako "momčadi, zbog loših uvjeta, igranja bez novčane naknade i manjka motivacije, ne treniraju previše te se često, umjesto na nogomet, fokusiraju na provociranje protivnika, grubu igru, suca koji se pogubi zbog stalnih provokacija i isprekidane igre te na domaću publiku koja potpaljuje vatru i povicima inicira sukob." Upravo je publika najveći problem, ako se pita Davida. "Problem je i u tome što su većina stadiona tek igrališta, nema nikakve regulacije jer ju je teško provesti, a na ogradu tik do terena znaju doći 'manijaci' koji, pod navodnicima, navijaju za nekoga, ali im je od početka cilj jedino izazvati svađu i kaos".
David kaže kako za primjer takvog ponašanja može navesti dvije anegdote:
"Prva je s utakmice koju smo igrali prošlog proljeća u Sunji, gdje je više puta došlo do verbalnog obračuna našeg kapetana s domaćom publikom. Prijetnje su uključivale spominjanje članova obitelji, proklinjanje i obostrano nadvikivanje tko će kome učiniti nešto ružnije. Nakon utakmice jedan od naših igrača zaletio se kraj terena na domaćeg dečka iz publike, koji je nastavljao s provokacijama, ali su igrači obiju momčadi spriječili da dođe do fizičkog obračuna i smirili situaciju" ispričao nam je David, te odmah počeo govoriti i o utakmici u Voloderu. Ondje je u sudačkoj nadoknadi stoper Sloge gurnuo domaćeg igrača.
"U sekundi su se svi igrači sjatili na taj dio terena uz aut-liniju, te je nastala velika gužva. Naš stoper, koji je prvi započeo sukob, dobio je udarac u glavu, a najgore je prošao naš igrač, koji je od 50. minute bio isključen i promatrao utakmicu s tribine. On je, nakon incidenta, skočio s tog balkona i uletio u gužvu, ali su ga presrela dva navijača Volodera, koji su ga počeli udarati. Nakon toga se dao u bijeg prema cesti, no dvojac ga je nastavio naganjati, srušio na travu i počeo udarati dok je ležao na zemlji. U sveopćoj gužvi samo su dva naša igrača i predsjednik kluba primijetili divljačko ponašanje domaćih navijača te su krenuli prema njima. Sukob je trajao desetak minuta dok se utakmica napokon nije nastavila. Epilog je bio izravan crveni karton za našeg stopera, dva crvena kartona za igrače Volodera te po tri utakmice suspenzije za sve isključene igrače, uključujući našeg nesretnog veznog, koji je bio iscipelaren kraj terena. Isprva, nakon utakmice, naš igrač kojeg su šutali nestao je – nitko nije primijetio kamo je otišao. Kasnije se javio i rekao da se odmah nakon što se pridigao udaljio s prijateljem iz publike, kako, zdravorazumski gledano, ne bi primio još batina od domaćih navijača. NK Voloder je, zbog nereda koji su se dogodili, novčano kažnjen te je savezu morao platiti 150 eura," ispričao nam je David onu ružniju stranu nogometa.
David kaže kako za primjer takvog ponašanja može navesti dvije anegdote:
"Prva je s utakmice koju smo igrali prošlog proljeća u Sunji, gdje je više puta došlo do verbalnog obračuna našeg kapetana s domaćom publikom. Prijetnje su uključivale spominjanje članova obitelji, proklinjanje i obostrano nadvikivanje tko će kome učiniti nešto ružnije. Nakon utakmice jedan od naših igrača zaletio se kraj terena na domaćeg dečka iz publike, koji je nastavljao s provokacijama, ali su igrači obiju momčadi spriječili da dođe do fizičkog obračuna i smirili situaciju" ispričao nam je David, te odmah počeo govoriti i o utakmici u Voloderu. Ondje je u sudačkoj nadoknadi stoper Sloge gurnuo domaćeg igrača.
"U sekundi su se svi igrači sjatili na taj dio terena uz aut-liniju, te je nastala velika gužva. Naš stoper, koji je prvi započeo sukob, dobio je udarac u glavu, a najgore je prošao naš igrač, koji je od 50. minute bio isključen i promatrao utakmicu s tribine. On je, nakon incidenta, skočio s tog balkona i uletio u gužvu, ali su ga presrela dva navijača Volodera, koji su ga počeli udarati. Nakon toga se dao u bijeg prema cesti, no dvojac ga je nastavio naganjati, srušio na travu i počeo udarati dok je ležao na zemlji. U sveopćoj gužvi samo su dva naša igrača i predsjednik kluba primijetili divljačko ponašanje domaćih navijača te su krenuli prema njima. Sukob je trajao desetak minuta dok se utakmica napokon nije nastavila. Epilog je bio izravan crveni karton za našeg stopera, dva crvena kartona za igrače Volodera te po tri utakmice suspenzije za sve isključene igrače, uključujući našeg nesretnog veznog, koji je bio iscipelaren kraj terena. Isprva, nakon utakmice, naš igrač kojeg su šutali nestao je – nitko nije primijetio kamo je otišao. Kasnije se javio i rekao da se odmah nakon što se pridigao udaljio s prijateljem iz publike, kako, zdravorazumski gledano, ne bi primio još batina od domaćih navijača. NK Voloder je, zbog nereda koji su se dogodili, novčano kažnjen te je savezu morao platiti 150 eura," ispričao nam je David onu ružniju stranu nogometa.
UVJETI U AMATERSKOM NOGOMETU
"razlika je velika, pogotovo u infrastrukturi"
Za kraj smo razgovarali s Patrikom Gujićem, bivšim golmanom Hajduka, Dinama i mlade reprezentacije. Danas radi kao stručnjak za razvoj projekata, studira politologiju na Fakultetu političkih znanosti i igra za NK Ravnice. Zanimalo nas je kako, kao osoba koja je igrala na ozbiljnoj razini, vidi razliku između profesionalnog i amaterskog nogometa. Što je rekao, poslušajte u nastavku:
1. Igrao si u Dinamu, Hajduku, Cibaliji i Hrvatskom Dragovoljcu, bio si i u SAD-u, a sada igraš za Ravnice u Zagrebu. Koja je glavna razlika između tako etabliranih klubova i Ravnica?
2. Kako si, kao bivši igrač tako velikih klubova, došao u Ravnice?
3. Jesi li (i koliko) plaćen u Ravnicama?
4. Kako treniraš i kako uspijevaš pohvatati treninge, faks i posao?
Iako smo vidjeli da ima mnogo problema u nižim ligama te niti oni poznatiji klubovi nisu sigurni, svi se slažu s jednim. Nogomet je emocija, pa makar i ne bili plaćeni.