Sunce, Riva, Marjan, Dioklecijanova palača, lipote centra Splita koje privlače gomilu turista svake godine, a lokalnima izliku da rade nešto umjesto da se uvate konkretnog posla. Hedonizam je dominantna filozofija u gradu, samo se u ovom stoljeću drugačije prakticira, odnosno bez robe zbog koje je Splitu dobio nadimak "Đavolji poluotok“. Ta roba je ništa drugo nego droga.
​
Turistički bum grada prividno je iselio drogu i narkomane iz grada, pomaknuvši ih u portune zgrada. Radunica, težački kvart za koju neki kažu da je izgubila dušu zbog silne apartmanizacije, je „očišćena“ od narkomana i dice koja je već u sedmom i osmom razredu osnovne dilala travu.​

​Koliko god je turizam dao dobru masku gradu, nije iskorijenio "splitsko stanje uma“. Ništa bolje opisuje tu rečenicu nego masakr u Varošu, gdje je Filip Zavadlav. u sred bijela dana izrešetao Marina Ožića Palića, Marina Bobana i Jurigu Torlaka. Trojica dilera koji su maltretirali brata koji je odlučio uzeti stvari u svoje ruke. Jedno lucidno stanje koje savršeno opisuje pjesma Lovrinac grupe Dječaci - zapuštenost i rasulo jedne društvene stvarnosti koje su ljudi lako zaboravili.

Iako je tijekom pet godina splitska policija zabilježila samo 2,2% maloljetnika koji su povezani s drogom te što je  Mlađarija bez obzira na policiju te imala novaca ili ne, će naći načina za eksperimentiranje, bilo to snifanjem lijepila ili kupovanjem jeftinih tabletica pomiješanih s praškom za pranje odjeće. Jer kako je Krešo Kulašin, poznatiji kao Krešo Bengalka, rekao za Nacional:
- U Splitu je teže doći do kvalitetnog povrća nego do droge.

narkomanska prijestolnica hrvatske

​Ako ne po osvojenim prvenstvima Hajduka u zadnjih dvadeset godina, Split se može pohvaliti dugom tradicijom kulture droga i mladih koja seže još u šezdesete godine dvadesetog stoljeća. U ranim godinama, ovisnost se javljala sporadično i nije bila široko rasprostranjena. Međutim, sredinom šezdesetih, s dolaskom hippie supkulture i ideologije "flower-power", uporaba droga postala je učestalija među studentima, maturantima te mladim umjetnicima. Jedno od omiljenih okupljališta bila su Peristil i kavana Luxor, gdje su se održavale zabave te kulturna i umjetnička događanja.

Uglavnom se radilo o pušenju hašiša. Tijekom sedamdesetih godina, pojavila se i uporaba "teških" droga poput opijuma, LSD-a i meskalina, što je dovelo do pojave prvih mladih ovisnika. Konzumenti tog vremena naglašavali su da je njihova motivacija bila osjećaj pripadnosti nečemu naprednom i modernom – svjetskom pokretu. Droga je za njih simbolizirala napredak i eksperimentiranje, često praćeno umjetničkim i filozofskim raspravama, za razliku od današnje mladosti koja konzumira više radi "đira“.
​
Osamdesetih godina, uz rock, punk i heavy metal supkulture, razvio se i fenomen navijačkih skupina, koje su postale važan faktor u oblikovanju mladenačke kulture u Splitu. Istraživanje o zloupotrebi droga u Splitu pokazalo je da su mladi većinom usmjereni na tzv. urbani obrazac ponašanja, koji uključuje posjećivanje kafića s rock i pop-glazbom. Odnosno, kako Lalić i Nazor objašnjavaju u knjizi Narkomani: smrtopisi ​manje su bili skloni elitnom obrascu (poput posjeta kazalištima i izložbama) ili ruralnom obrascu (slušanje narodne glazbe i sudjelovanje u igrama na sreću).

Tijekom devedesetih  situacija je eskalirala, a problem u dalmatinskim gradovima poprimila je razinu epidemije, a Split je postao prijestolnica narkomanske Dalmacije. S pojavom techno-glazbe i rave supkulture, među mladima se proširila uporaba sintetičkih droga poput speeda i ecstasyja. Ove droge, zbog svoje pristupačne cijene i lake dostupnosti, mogle su se nabaviti u gotovo svakom disko-klubu, kafiću s takvom glazbenom orijentacijom, pa čak i u blizini škola. Prisutnost droge se toliko rascvjetao u Splitu da je predoziranjem umrlo četiri puta više ljudi u Splitsko dalmatinskoj županiji nego Zagrebačkoj.
​
Završetak desetljeća pošasti donijela opadanje konzumacije heroina jer je ilegalna trgovina prešla na kokain, koji se pokazao isplativijim. Kokain su u većoj mjeri počeli konzumirati bogatiji mladi ljudi te pripadnici mlađe srednje generacije. Heroin se za to vrijeme preselio na otoke i seoska mjesta u okolici Splita. ​

Utjecaj pandemije Covida-19 na tržište droga

Pandemija COVIDA-19 je doslovno paralizirala gospodarstvo noćnoga života što je rezultiralo padom potražnje droga. Ograničeno kretanje opstruiralo je balkansku rutu heroina kao i pomorsku rutu preko koje kokain iz Kolumbije preko Španjolske dolazi u Sjevernu luku Split. Čak su i tradicionalna mjesta za proizvodnju kanabisa u Maroku i Albanije privremeno obustavljena.
​
Pandemijska blokada je bila kratkog životnog vijeka, jer se ubrzo zamijećen brzi ponovni uzlet ponude i konzumacije droga. Društvene mreže, poput Instagrama, potaknule su digitalizaciju tržišta kao i šifriranje usluga koje omogućuju kupovine droga. Osim inovacije na trgovinskoj razini, nisu kaskali novi načini konzumacije što najbolje pokazuje analiza 250 šprica pronađenih na ulicama Splita u kojima su pronađeni tragovi kokaina koji se počeo konzumirati venski.

Problem dostupnosti i uporabe droga u Splitu pandemija nije usporila, već evoluirala na neki način. Slična situacija je i s brojem korisnika gdje su restrikcijske mjere protiv zaraze minorno utjecale na broj koji su se odlučili na liječenje zbog droga. Od osoba koje su liječene u službama za prevenciju ovisnosti i izvanbolničko liječenje zavoda za javno zdravstvo, najviše ih je bilo u Nastavnom zavodu za javno Splitsko-dalmatinske županije. Zbog zemljopisne razvedenosti splitsko-dalmatinska služba funkcionira kao „mala županijska mreža“ pa je shodno toj potrebi osnovano više jedinica za liječenje. Tako jedinice djeluju osim u Splitu još i u Omišu, Hvaru, Makarskoj, Sinju, otoku Braču, Visu i Vrgorcu. Osim toga, njihovi djelatnici surađuju i s njima najbližim terapijskim zajednicama.

Skelin: "Nema smisla govoriti da je droga loša, kada svi to znaju"

Potreba za uzbuđenjem, pritisak vršnjaka, spoznaja i samospoznaja, bijeg od stvarnosti, od poteškoća i izazova su često razlozi koji mladi koriste kako bi odraslima, bilo roditeljima ili onima koji će ih saslušati, objasnili početak eksperimentiranja s drogom. Adolescencija je vrijeme kada mladi prolaze kroz velike promjene u svim aspektima života. Suočeni s novi očekivanjima, većim zahtjevima, prihvaćanjem novog identiteta i pronalaskom svog mjesta u svijetu. Sve navedeno stvara pritisak na mlade koji, zbog manjka iskustva i znanja, donosne rizične odluke koje većinom idu u neželjenom smjeru.
​
Tijana Skelin, koordinatorica udruge HELP, duboko je upoznata u problematiku mladih koji se upuštaju u takve porive.

foto: Udruga HELP

- Mi nismo klasična udruga za pomoć ovisnicima. Ne bilježimo broj osoba koje trebaju pomoć ili kada dođu zamijeniti igle. Tako da nama nije toliko cilj prevencija ovisnosti koliko edukacija i organiziranje radionica kako bi bili što sigurniji i da paze na ono što uzimaju jer djeca su već u sedmom i osmom razredu osnovne škole upoznata s nekom vrstom droge. Tako da nema smisla govoriti da je droga loša kada su, ovo preuveličavam, svi jednom dosad probali drogu.

Onda je cilj promjena pogleda na problematiku?​
​
- Želimo prikazati, odnosno razbiti sliku narkomana kao starih i prljavih ljudi koji se bodu špricama heroina. Mladi sebe gledaju drugačije od toga kada uzimaju drogu, pogotovo speed koji je jeftin i sveprisutan, koji je i gori od heroina jer uništava osobu kognitivno i fizički. Oni to gledaju kao zabavu, nešto što nema tolike posljedice. Nakon jednog izlaska gdje se uzme poveća količina te droge nastupa nesanica, nekom uništava koncentraciju što kulminira jednim stanjem psihoze. Nakon toga prelazi u teže stanje i poseže za još gorim stvarima poput metadona.

Surađujete li s školama u Splitu pošto ste spomenuli da se djeca rano upoznaju s drogom?

- Surađujemo s školama koliko možemo posebno s privatnom gimnazijom Kraljica Jelena i gimnazijom Vladimir Nadzor. Većinom su te radionice namijenjene za prve i druge razrede jer se učenici trećih i četvrtih razreda duboko upoznati s tim temama. 

Prepreke u radu?
​
- Kao i za sve, najveća prepreka je u novcu i nemogućnošću održavanja svih projekata koje zamislimo u jednoj godini. Specifični rokovi za natječaj su isto problem, gdje nama ostaje samo pola školske godine za obavimo sve što smo zacrtali, a djecu u školama ne možemo natjerati da u šestom mjesecu sjede u klupama i slušaju nas. Dobijemo novce od Grada Splita i Županije, ove godine nismo od grada dobili, ali to je nekih 6800 eura što nije dovoljno.

Što se može učiniti kako bi se smanjila stigma mladih ovisnika?

- Kako bi se smanjila stigmatizacija oko ovog narativa treba što ranije početi pričati o toj problematici. Jer kada mlada osoba u svom životu ili grada nema vanjsku aktivnost, dosadno joj je ili ne zna što će sa sobom u životu naravno da će probati drogu. Međutim, ne možemo ih tretirati s nekom preuveličanom slikom narkomana u glavi kada se susretnemo s njima. Isto tako trebamo skinuti stigmu s komuna kao ustanova nakon koje nema budućnosti za osobe koje su bili dio jedne. Možemo ih gledati kao neku vrstu studentskog centra.
​
Onda obitelj igra veliku ulogu?
​
- Naravno da je lakše kada imate cijelu obitelj koja vas podupire jer to je pravi tim. Ipak tu postoji više faktora koji utječu, U jednom scenariju vi možete biti potpuno predani i pravilno odgojiti dijete, ići na izlete, igrati se s njim, a dijete svejedno uđe u porive droge. Tako da ne možemo stavljati preveliki teret na obitelj.