Autor: Jure Komadina

---

- Kao netko tko uzima speed vikendom, ne zavaravam se da je to dobra stvar, ali to mi je postalo vikend "opuštanje", rekao je Ante koji je sa šesnaest probao tu dogu. Nije ga briga za one koji ga osuđuju i koji će ga osuđivati u budućnosti. Ne nameće nikom drogu i ne krade od djece, već on i nekolicina u društvu je pogođena s time.
​​
Turistički bum grada prividno je iselio drogu i narkomane iz centra, pomaknuvši ih u portune portune zgrada. Radunica-težački kvart, za koju neki kažu da je izgubila dušu zbog silne apartmanizacije, je "očišćena“ od narkomana i dice koja je već u sedmom i osmom razredu osnovne dilala travu.​

​Koliko god je turizam dao dobru masku gradu, nije iskorijenio "splitsko stanje uma“. Ništa bolje opisuje tu rečenicu nego masakr u Varošu, gdje je Filip Zavadlav. u sred bijela dana izrešetao Marina Ožića Palića, Marina Bobana i Jurigu Torlaka. Trojica dilera koji su maltretirali brata koji je odlučio uzeti stvari u svoje ruke. Jedno lucidno stanje koje savršeno opisuje pjesma Lovrinac grupe Dječaci - zapuštenost i rasulo jedne društvene stvarnosti koje su ljudi lako zaboravili.

Iako je tijekom pet godina splitska policija zabilježila samo 2,2 % maloljetnika koji su povezani s drogom te što je mladi će, bez obzira na policiju te imala novaca ili ne, pronaći način kako eksperimentirati. Bilo to snifanjem lijepila ili kupovanjem jeftinih tabletica pomiješanih s praškom za pranje odjeće.

Jer kako je Krešo Kulašin, poznatiji kao Krešo Bengalka, rekao za Nacional:
- U Splitu je teže doći do kvalitetnog povrća nego do droge.

"Nikad nisam imala probleme sa zakonom, ali kada nekad uzmem bombone u kombinaciji s alkoholom to mi se bas odrazi na kvalitetu život. Postajem usporena nakon šta učinak droge nestane, imam poremećaj spavanja, probleme s koncentracijom par dana nakon što sam uzela…", Lara, 22
​

Narko prijestolnica Hrvatske​ 20. stoljeća

Ako ne po osvojenim prvenstvima Hajduka u zadnjih dvadeset godina, Split se može pohvaliti dugom tradicijom kulture droga i mladih koja seže još u šezdesete godine dvadesetog stoljeća. U ranim godinama, ovisnost se javljala sporadično i nije bila široko rasprostranjena. Međutim, sredinom šezdesetih, s dolaskom hippie supkulture i ideologije "flower-power", uporaba droga postala je učestalija među studentima, maturantima te mladim umjetnicima. Jedno od omiljenih okupljališta bila su Peristil i kavana Luxor, gdje su se održavale zabave te kulturna i umjetnička događanja.

Uglavnom se radilo o pušenju hašiša. Tijekom sedamdesetih godina, pojavila se i uporaba "teških" droga poput opijuma, LSD-a i meskalina, što je dovelo do pojave prvih mladih ovisnika. Konzumenti tog vremena naglašavali su da je njihova motivacija bila osjećaj pripadnosti nečemu naprednom i modernom – svjetskom pokretu. Droga je za njih simbolizirala napredak i eksperimentiranje, često praćeno umjetničkim i filozofskim raspravama, za razliku od današnje mladosti koja konzumira više radi "đira“.
​
Osamdesetih godina, uz rock, punk i heavy metal supkulture, razvio se i fenomen navijačkih skupina, koje su postale važan faktor u oblikovanju mladenačke kulture u Splitu. Istraživanje o zloupotrebi droga u Splitu pokazalo je da su mladi većinom usmjereni na tzv. urbani obrazac ponašanja, koji uključuje posjećivanje kafića s rock i pop-glazbom. 

Tijekom devedesetih situacija je eskalirala, a problem u dalmatinskim gradovima poprimila je razinu epidemije, Split je postao prijestolnica narkomanske Dalmacije. S pojavom techno-glazbe i rave supkulture, među mladima se proširila uporaba sintetičkih droga poput speeda i ecstasyja. Ove droge, zbog svoje pristupačne cijene i lake dostupnosti, mogle su se nabaviti u gotovo svakom disko-klubu, kafiću s takvom glazbenom orijentacijom, pa čak i u blizini škola. Prisutnost droge se toliko rascvjetao u Splitu da je predoziranjem umrlo četiri puta više ljudi u Splitsko-dalmatinskoj županiji nego Zagrebačkoj.
​
Završetak desetljeća pošasti donijela opadanje konzumacije heroina jer je ilegalna trgovina prešla na kokain, koji se pokazao isplativijim. Kokain su u većoj mjeri počeli konzumirati bogatiji mladi ljudi te pripadnici mlađe srednje generacije. Heroin se za to vrijeme preselio na otoke i seoska mjesta u okolici Splita. ​

Ni danas mladež Splita nema previše aktivnosti koje bi ih zabavile. Grad je pasivan s karakteristično praznim ulicama podsjećajući na grad duhova, a ne drugi najnaseljeniji grad Hrvatske. Znakove života pokazuje na kratko vrijeme oko Božića pa opet u stanje mirovanja do ljeta kada procvjeta s koje kakvim festivalima.

​​Pokušaji pružanja osvježenja u pogledu isprazne svakodnevice mladih Splita bilo je Domom mladih i klubom Kocka, Judinim drvom... Mjesta koja su trebala pružiti alternativu drogi kao "zabavi“ sama su postala mjesta gdje takva roba najviše kuri.

Mjesta za obavljanje trgovine drogom i konzumiranje

"Uzmem speed noć prije, nikakve babaroge još nisu došle po mene"

Što je nekad bio heroin, danas su to postale sintetičke droge. Jeftinije su, lakše za konzumirat i ne možeš dobiti nikakvu bolest što si mogao putem korištenih igala. Ipak, ni speed ili bilo koja druga NPS nije bez svojih posljedica čega je i Ante svjestan, ali on ima svoju filozofiju koje se drži.

- Reći ću samo ovo: kad je riječ o uzimanju speeda ili bilo koje druge supstance, ključno je da nemaš neriješenih problema u životu. Dokle god život ima ritam – posao, vikendi, druženja, žene ili što god tko preferira – sve je podnošljivo. Uzimam tableticu noć prije, sljedeći dan skuham ručak i nastavim dan normalno. Nikakve "babaroge" me nisu došle posjetiti. Mnogi ljudi to rade i žive svoj život. Netko to voli, netko se nađe u toj priči, netko zapne i ne može izaći, ali život ide dalje. 

Kad je krenuo u drugi srednje bio je dosta znatiželjan i počeo je eksperimentirat. Kad mu je mater našla par tabletica dok je čistila sobu, otac ga je ubio od batina što ga je odvratilo na slijedećih pet godina. 

- Koliko su te batine bile korisne pokazuje da sam opet počeo s tim kada sam krenuo na faks.

Kaže da ga alkohol, posebno žestoko ponese pa uspava.

- Ono kad kreneš po klubovima, na partije, ovo ono, ne želiš baš ići kući u jedanaest navečer jer ti se spava. Pa sam uzeo i shvatio što se sve lijepo može dogodit iza dva ujutro. Može i ružno, ali koje sve teme netko može proći na speedu i koliko rasprave mogu biti duboke to je neobjašnjivo. 

Koliko je imao dobrih uspomena s tim, toliko je imao onih koje ne želi previše pamtiti.

- Definitivno ne preporučujem kombiniranje različitih supstanci jer to samo donosi dodatne probleme. Iz svog iskustva mogu reći ovo: ako si stabilan i u dobrom mentalnom stanju, droga može proći bez većih posljedica. Ali ako si već psihički loše i život ti ne ide kako treba, droga te neće utješiti – naprotiv, kad-tad ćeš platiti cijenu kroz živce i mozak. Pogotovo ako se uz sve to doda i konzumacija bombona.

Foto: Privatni album - speed

Utjecaj pandemije Covida-19 na tržište droga

Pandemija COVIDA-19 doslovno je paralizirala gospodarstvo noćnoga života, što je prirodno rezultiralo padom potražnje droga. Ograničeno kretanje opstruiralo je balkansku rutu heroina te pomorsku rutu preko koje kokain iz Kolumbije preko Španjolske dolazi u Sjevernu luku Split. Čak su i tradicionalna mjesta za proizvodnju kanabisa u Maroku i Albanije privremeno obustavljena.
​
Pandemijska blokada je bila kratkog životnog vijeka, jer ubrzo je zamijećen brzi, ponovni uzlet ponude i konzumacije droga. Društvene mreže, poput Instagrama, potaknule su digitalizaciju tržišta kao i šifriranje usluga koje omogućuju kupovine droga. Osim inovacije na trgovinskoj razini, nisu kaskali novi načini konzumacije što najbolje pokazuje analiza 250 šprica pronađenih na ulicama Splita u kojima su pronađeni tragovi kokaina koji se počeo konzumirati venski.

Balkanska ruta kojom heroin stiže u Hrvatsku

Sjeverna luka Split

---

Problem dostupnosti i uporabe droga u Splitu pandemija nije usporila, već evoluirala na neki način. Slična situacija je i s brojem korisnika gdje su restrikcijske mjere protiv zaraze minorno utjecale na broj koji su se odlučili na liječenje zbog droga. Od osoba koje su liječene u službama za prevenciju ovisnosti i izvanbolničko liječenje zavoda za javno zdravstvo, najviše ih je bilo u Nastavnom zavodu za javno Splitsko-dalmatinske županije. 
​
Zbog zemljopisne razvedenosti splitsko-dalmatinska služba funkcionira kao „mala županijska mreža“ pa je shodno potrebi osnovano više jedinica za liječenje. Tako jedinice djeluju, osim u Splitu, još i u Omišu, Hvaru, Makarskoj, Sinju, otoku Braču, Visu i Vrgorcu. Osim toga, njihovi djelatnici surađuju i s njima najbližim terapijskim zajednicama.

"Imala sam negativno iskustvo gdje sam bila mentalno nestabilna i u takvom stanju sam zapalila joint koji mi je ubrzao otkucaj srca i pogoršao situaciju. To mi stvarno nije trebalo, Marija, 21

"Nema smisla govoriti da je droga loša, kada svi to znaju"

Foto: Udruga HELP - Tijana Skelin (lijevo)

Potreba za uzbuđenjem, pritisak vršnjaka, samospoznaja, bijeg od stvarnosti često su razlozi koji mladi koriste kako bi odraslima objasnili početak konzumacije droge. Adolescencija je vrijeme kada mladi prolaze kroz velike promjene u svim aspektima života.

​Suočeni s novim očekivanjima, većim zahtjevima, prihvaćanjem novog identiteta i pronalaskom svog mjesta u svijetu. Sve navedeno stvara pritisak na mlade koji, zbog manjka iskustva i znanja, donosne rizične odluke koje većinom idu u neželjenom smjeru.
​
Tijana Skelin, koordinatorica udruge HELP, duboko je upoznata u problematiku mladih koji se upuštaju u takve porive.

- Mi nismo klasična udruga za pomoć ovisnicima. Ne bilježimo broj osoba koje trebaju pomoć ili kada dođu zamijeniti igle. Tako da nama nije toliko cilj prevencija ovisnosti koliko edukacija i organiziranje radionica kako bi bili što sigurniji i da paze na ono što uzimaju jer djeca su već u sedmom i osmom razredu osnovne škole upoznata s nekom vrstom droge. Tako da nema smisla govoriti da je droga loša kada su, ovo preuveličavam, svi jednom dosad probali drogu.
​

Onda je cilj promjena pogleda na problematiku?​
​
- Želimo prikazati, odnosno razbiti sliku narkomana kao starih i prljavih ljudi koji se bodu špricama heroina. Mladi sebe gledaju drugačije od toga kada uzimaju drogu, pogotovo speed koji je jeftin i sveprisutan, koji je i gori od heroina jer uništava osobu kognitivno i fizički. Oni to gledaju kao zabavu, nešto što nema tolike posljedice. Nakon jednog izlaska gdje se uzme poveća količina te droge nastupa nesanica, nekom uništava koncentraciju što kulminira jednim stanjem psihoze. Nakon toga prelazi u teže stanje i poseže za još gorim stvarima poput metadona.

Surađujete li sa školama u Splitu pošto ste spomenuli da se djeca rano upoznaju s drogom?

- Surađujemo sa školama koliko možemo posebno s privatnom gimnazijom Kraljica Jelena i gimnazijom Vladimir Nadzor. Većinom su te radionice namijenjene za prve i druge razrede jer se učenici trećih i četvrtih razreda duboko upoznati s tim temama. 

Foto: Udruga HELP - testovi za HIV

Foto: Udruga HELP - zamjena igala za konzumiranje heroina

Prepreke u radu?
​
- Kao i za sve, najveća prepreka je u novcu i nemogućnošću održavanja svih projekata koje zamislimo u jednoj godini. Specifični rokovi za natječaj su isto problem, gdje nama ostaje samo pola školske godine za obavimo sve što smo zacrtali, a djecu u školama ne možemo natjerati da u šestom mjesecu sjede u klupama i slušaju nas. Dobijemo novce od Grada Splita i Županije, ove godine nismo od grada dobili, ali to je nekih 6800 eura što nije dovoljno.

Što se može učiniti kako bi se smanjila stigma mladih ovisnika?

- Kako bi se smanjila stigmatizacija oko ovog narativa treba što ranije početi pričati o toj problematici. Jer kada mlada osoba u svom životu ili grada nema vanjsku aktivnost, dosadno joj je ili ne zna što će sa sobom u životu naravno da će probati drogu. Međutim, ne možemo ih tretirati s nekom preuveličanom slikom narkomana u glavi kada se susretnemo s njima. Isto tako trebamo skinuti stigmu s komuna kao ustanova nakon koje nema budućnosti za osobe koje su bili dio jedne. Možemo ih gledati kao neku vrstu studentskog centra.
​
Onda obitelj igra veliku ulogu?
​
- Naravno da je lakše kada imate cijelu obitelj koja vas podupire jer to je pravi tim. Ipak tu postoji više faktora koji utječu, U jednom scenariju vi možete biti potpuno predani i pravilno odgojiti dijete, ići na izlete, igrati se s njim, a dijete svejedno uđe u porive droge. Tako da ne možemo stavljati preveliki teret na obitelj.

Promjena POGLEDA za "svjetliju" budućnost

Droga, kako izgleda, još uvijek ima mjesta u životima mladih Splićana i Splićanki. Bez obzira koliko nove droge bile štetne, oni su toga svjesni pa ih svejedno koriste za opuštanje. Vrijeme je da se promijeni diskurs oko onih koji konzumiraju, a ne da to bude Sizifov posao totalne prevencije. 

Označavanje droge kao nečeg opasnog očigledno ne funkcionira. Osim što djeca o tome slušaju u osnovnim i srednjim školama, također im roditelji prepričavaju doživljaje svoje mladosti kada si "u portunu zgrade uvik moga nać dva-tri narkomana koji se bodu u žilu“. Trebalo bi staviti fokus na što se stavlja u sebe, a ne da su te tvari neki tabu.

Stigma je naravno potrebna oko droga općenito, ali također ovisi o pojedinačnom mentalnom stanju, samokontroli i razlogu konzumacije. Ako se neko uništava s bilo kojom vrstom droge to je njegov izbor. Onaj tko je dobro upoznat što unosi u sebe i ne visiš stalno na njoj je ekvivalent čašici viskija uvečer.