​Razvoj tehnologije, društvenih mreža, velik pritisak konkurencije, konstantno uspoređivanje mladih, težnja ka savršenom životu te niz drugih “sitnica” dovelo je do velikih problema današnjice, a jedan od
njih je i emocionalni burnout. “Kontinuirani negativni unutarnji dijalog, povlačenje iz
društva, manjak tolerancije na frustraciju samo su neki od simptoma.”- izjavila je Vesna Hude,
psihologica i psihoterapeutkinja s kojom smo razgovarali o velikom problemu današnjice.
Emocionalni burnout danas je jedan od najvećih izazova modernog društva.

​KAKO STRUČNJACI GLEDAJU NA BURNOUT I KOJI SU NJEGOVI UZROCI?

“Emocionalni burnout ili emocionalno sagorijevanje stanje je dugotrajne emocionalne iscrpljenosti, gubitka motivacije i smanjenog kapaciteta za svakodnevno suočavanje sa zahtjevima koje si postavljamo pred sebe. Taj se pojam najčešće povezuje s poslom, odnosno uz odrasle osobe, no danas se sve više govori i o njegovoj pojavi kod mladih. Sve češće prepoznaje se emocionalni burnout kod učenika osnovnih i srednjih škola, studenata te mladih sportaša.
Riječ je o mladima koji su emocionalno preopterećeni ili žive pod visokim očekivanjima i velikim pritiskom, bilo obiteljskim, školskim, društvenim ili nekim drugim. “ - izjavila je psihologica i psihoterapeutkinja Vesna. On ne nastaje odjednom, već kroz duži period vremena
u kojem smo pod kroničnim stresom i pritiskom. Naše tijelo i mozak nam šalju signale koje ako
prepoznamo na vrijeme možemo prevenirati razvitak „sagorijevanja“. Najčešći uzroci emocionalnog burnouta povezani su s prekomjernim radnim zahtjevima, nedostatkom kontrole nad vlastitim obavezama, lošim međuljudskim odnosima i stalnim pritiskom za postizanjem rezultata. Sustavni pregled znanstvenih studija objavljen u časopisu Journal of Occupational Medicine and Toxicology pokazao je da visoki radni zahtjevi i loša psihosocijalna radna okolina značajno povećavaju rizik od razvoja emocionalne iscrpljenosti.
​

---

---

U svijetu koji neprestano traži produktivnost, brzinu i dostupnost, sve je važnije prepoznati vlastite granice i ozbiljno shvatiti znakove iscrpljenosti.

​Koji su simptomi emocionalnog sagorijevanja?

 “Emocionalni simptomi uključuju kronični umor, iscrpljenost organizma, razdražljivost, nagle promjene raspoloženja, osjećaj praznine i osjećaj da ništa nema smisla. Također, može se javiti emocionalna otupljenost,
odnosno osjećaj „ne osjećam ništa“. Čest je i osjećaj preopterećenosti pa se osoba može lako rasplakati, ali i otići u drugu krajnost – emocionalnu otupljenost. “- izjavila je psihologica Vesna.

Simptomi burnouta mogu biti emocionalni, fizički i kognitivni. “Emocionalni simptomi
uključuju kronični umor, iscrpljenost organizma, razdražljivost, nagle promjene raspoloženja,
osjećaj praznine i osjećaj da ništa nema smisla. Također, može se javiti emocionalna otupljenost, odnosno osjećaj "ne osjećam ništa". Čest je i osjećaj preopterećenosti pa se osoba može lako rasplakati, ali i otići u drugu krajnost – emocionalnu otupljenost. “- izjavila je psihologica Vesna. Fizički simptomi često uključuju kronični umor, nesanicu, glavobolje, probleme s probavom i smanjeni imunitet. Kognitivni simptomi odnose se na poteškoće s koncentracijom, zaboravljivost i osjećaj mentalne iscrpljenosti. 

​

​
​

razlika između stresa i burnouta

​Razlika između stresa i burnouta vidi se u razini i duljini stresa. Iz tog razloga, važno je što ranije prepoznati simptome stresa i tada je manja šansa za razvoj u burnout. Stres je relativno
kratkotrajan, može trajati do nekoliko dana, on može biti uzrokovan stresorima ili situacijama
kao što su, primjerice periodi ispita, rokova i studentskih ili poslovnih dužnosti. S druge strane, burnout se razvija kada osjećamo da je naš rad besmislen, kada postoji nesrazmjer između onoga što želimo raditi i onoga što radimo. Iz tog razloga, mladi danas ne prepoznaju da se suočavanju s ovim problem te ne shvaćaju njegovu ozbiljnost. U potpuno razvijenom burnoutu, osoba više nije u stanju funkcionirati ni na osobnoj ni na profesionalnoj razini. Važno je naglasiti da burnout ne pogađa samo osobe koje „previše rade“. Istraživanja pokazuju da su pod najvećim rizikom često upravo ljudi koji su izrazito odgovorni, empatični i emocionalno angažirani u svom poslu. Zdravstveni djelatnici, nastavnici, socijalni radnici i osobe u pomagačkim profesijama često prijavljuju visoke razine emocionalnog sagorijevanja, ali i mladi koji su preopterećeni mislima, društvenim mrežama i poslovnim obavezama.

Dugotrajni burnout može povećati rizik za razvoj anksio-znosti,
depresije i kardio-vaskularnih bolesti.

što činiti?

​​Iako se burnout često poistovjećuje s običnim umorom, riječ je o mnogo dubljem i ozbiljnijem
stanju. Osoba koja prolazi kroz emocionalni burnout ne osjeća samo iscrpljenost, nego i emocionalnu prazninu, gubitak motivacije, smanjenu produktivnost te osjećaj otuđenosti od posla i ljudi oko sebe. Emocionalni burnout može dovezni do kronične anksioznosti, depresivnih
simptoma, gubitka motivacije i slično. U nekim slučajevima potrebna je psihoterapija ili
profesionalna pomoć kako bi osoba ponovno uspostavila emocionalnu ravnotežu. Sustavne
promjene na radnom mjestu, poput bolje organizacije posla, podrške zaposlenicima i zdravije
radne kulture, također imaju važnu ulogu u prevenciji burnouta.


“Važno je imati realna očekivanja koje mladi postavljaju pred sebe, emocionalno dostupni odasli, manja opterećenost
stresnim aktivnostima, postavljanje granica, sigurni odnosi te normalizacija grešaka”- izjavljuje
Vesna. Osim poslovnih ciljeva koji mladi danas imaju kao prioritet, važna je i briga o mentalnom
zdravlju koja nebi smjela biti luksuz, nego nužan preduvjet za kvalitetan i održiv život.
​

---

briga o mentalnom zdravlju ne bi trebaLA biti luksuz, već dio svakodnevice!