Kulturno umjetnička društva već stoljećima igraju ključnu ulogu u očuvanju kulturne baštine i identiteta Hrvatske. Osnovana s ciljem promicanja i očuvanja narodnih običaja, pjesama, plesova i nošnji, ova društva su bila i još uvijek jesu srce i duša mnogih lokalnih zajednica. Kroz svoje aktivnosti, KUD-ovi stvaraju povezanost među ljudima, prenoseći znanja i tradicije s generacije na generaciju.
Prvi KUD-ovi pojavili su se u drugoj polovici 19. stoljeća, potaknuti rastom nacionalne svijesti i potrebom za očuvanjem kulturnih identiteta. U početku su djelovali u većim gradovima poput Zagreba, Splita i Dubrovnika, no ubrzo su se proširili i na manje ruralne zajednice. Svako selo, grad ili regija razvili su vlastite kulturne manifestacije, bazirane na specifičnostima svojih lokalnih običaja. Međutim, s vremenom su se kulturno umjetnička društva suočila s brojnim izazovima koji su prijetili njihovom opstanku. Modernizacija društva, migracije stanovništva prema urbanim središtima, te ubrzani tempo života značajno su utjecali na smanjenje interesa za tradicijsku kulturu. Mnoge mlađe generacije nisu više bile zainteresirane za sudjelovanje u aktivnostima KUD-ova, što je dovelo do smanjenja broja članova i, na kraju, gašenja nekih društava.
Prvi KUD-ovi pojavili su se u drugoj polovici 19. stoljeća, potaknuti rastom nacionalne svijesti i potrebom za očuvanjem kulturnih identiteta. U početku su djelovali u većim gradovima poput Zagreba, Splita i Dubrovnika, no ubrzo su se proširili i na manje ruralne zajednice. Svako selo, grad ili regija razvili su vlastite kulturne manifestacije, bazirane na specifičnostima svojih lokalnih običaja. Međutim, s vremenom su se kulturno umjetnička društva suočila s brojnim izazovima koji su prijetili njihovom opstanku. Modernizacija društva, migracije stanovništva prema urbanim središtima, te ubrzani tempo života značajno su utjecali na smanjenje interesa za tradicijsku kulturu. Mnoge mlađe generacije nisu više bile zainteresirane za sudjelovanje u aktivnostima KUD-ova, što je dovelo do smanjenja broja članova i, na kraju, gašenja nekih društava.
povijest kud-ova u hrvatskoj
O povijesti kulturno-umjetničkih društava u Hrvatskoj, okolnostima u kojima su nastajali i njihovoj ulozi pričali smo s etnologom, antropologom I profesorom na Akademiji likovnih umjetnosti Tomislavom Pletencom.
Kudovi se načelno razvijaju negdje tamo dvadesetih godina 20. stoljeća, kad dolazi do neke vrste obnove seljačke kulture. To što tada KUD-ovi postaju, dio je cijelog jednog programa Seljačke sloge i Hrvatske seljačke stranke, koja je kao svoj temeljni ideološki koncept imala modernizaciju sela i moralizaciju grada. Dakle, selo je bilo smatrano mjestom gdje industrijalizam nije pokvario međuljudske odnose i ti odnosi su trebali tobože oplemeniti gradsku kulturu. Gradska kultura je pak imala kompletnu industriju koja je trebala oplemeniti seljačka društva. Tada je preko 70% stanovništva Hrvatske i bilo seljačko stanovništvo ili je živjelo od zemlje. Iz toga je bila sasvim očekivana jedna takva politička platforma koja je izgrađena. U tom cijelom procesu, između Dva svjetska rata, nastavili su onda i folklorna društva, kulturno-umjetnička društva, koja su na neki način reprezentirala tu moralnu snagu, navodnu moralnu snagu sela. To je bila ideja i na temelju toga nastale su te male folklorne sekcije u gradovima, pa je tako i na kraju nastala i Seljačka smotra folklora, koju danas znamo kao Međunarodnu smotra folklora koja se održava u Zagrebu. Dakle, gotovo da postoji, nije baš kontinuirana, ali neprekinuta tradicija te vrste prezentacije seljačkih kultura.
Naravno, nakon Drugog svjetskog rata dolazi do jedne reforme cijele te priče, koja dolazi iz Rusije zapravo, gdje se seljački ples i seljačke stilizacije pretvaraju u nešto što bi bio narodni balet i na temelju toga zapravo nastaje i Lado i drugi takvi veliki folklorni ansambli koji zapravo pretvaraju folklor u neku vrstu baleta ili visoke umjetnosti, ili pokušaja, dakle konstrukcije nečeg što bi čak zapravo bilo i kontra francuskom baletu, kao narodna umjetnost, ali u onom stiliziranom visokom smislu, što je onda zapravo zaplahnulo i manje sredine u kojima se onda preuzima taj pristup folkloru, dakle ne više u vlastitoj tradiciji, nego kao mjesto stilizacije nekakve visoke kulture. Što je onda čudno i paradoksalno, ali se tako dogodilo.
Kudovi se načelno razvijaju negdje tamo dvadesetih godina 20. stoljeća, kad dolazi do neke vrste obnove seljačke kulture. To što tada KUD-ovi postaju, dio je cijelog jednog programa Seljačke sloge i Hrvatske seljačke stranke, koja je kao svoj temeljni ideološki koncept imala modernizaciju sela i moralizaciju grada. Dakle, selo je bilo smatrano mjestom gdje industrijalizam nije pokvario međuljudske odnose i ti odnosi su trebali tobože oplemeniti gradsku kulturu. Gradska kultura je pak imala kompletnu industriju koja je trebala oplemeniti seljačka društva. Tada je preko 70% stanovništva Hrvatske i bilo seljačko stanovništvo ili je živjelo od zemlje. Iz toga je bila sasvim očekivana jedna takva politička platforma koja je izgrađena. U tom cijelom procesu, između Dva svjetska rata, nastavili su onda i folklorna društva, kulturno-umjetnička društva, koja su na neki način reprezentirala tu moralnu snagu, navodnu moralnu snagu sela. To je bila ideja i na temelju toga nastale su te male folklorne sekcije u gradovima, pa je tako i na kraju nastala i Seljačka smotra folklora, koju danas znamo kao Međunarodnu smotra folklora koja se održava u Zagrebu. Dakle, gotovo da postoji, nije baš kontinuirana, ali neprekinuta tradicija te vrste prezentacije seljačkih kultura.
Naravno, nakon Drugog svjetskog rata dolazi do jedne reforme cijele te priče, koja dolazi iz Rusije zapravo, gdje se seljački ples i seljačke stilizacije pretvaraju u nešto što bi bio narodni balet i na temelju toga zapravo nastaje i Lado i drugi takvi veliki folklorni ansambli koji zapravo pretvaraju folklor u neku vrstu baleta ili visoke umjetnosti, ili pokušaja, dakle konstrukcije nečeg što bi čak zapravo bilo i kontra francuskom baletu, kao narodna umjetnost, ali u onom stiliziranom visokom smislu, što je onda zapravo zaplahnulo i manje sredine u kojima se onda preuzima taj pristup folkloru, dakle ne više u vlastitoj tradiciji, nego kao mjesto stilizacije nekakve visoke kulture. Što je onda čudno i paradoksalno, ali se tako dogodilo.
O utjecaju migracija i tehnologije na KUD-ove progovorio je u idućem insertu.
IZVORNOST ILI Koreografija?
Izvor: intervju autorica, Hrvatski sabor kulture, 2024.
Republika Hrvatska ima mnogo kulturno-umjetničkih društava, a samo su neka registrirane u Hrvatskom saboru kulture, krovnoj organizaciji kulturno-umjetničkog amaterizma u Hrvatskoj.
Registrirana su 364 društva koja njeguju izvorni foklor dok je čak 215 društava koji su odlučili malo doraditi izvorne napjeve i kola.
I izvorne i koreografirane skupine izvode određeni etnografski materijal na sceni, no u čemu je razlika? U koreografiranom folkloru dopuštaju se veće slobode u glazbenim obradama pjesama i skladbi. Scenski prikazi izvornih skupina sugeriraju da bi koreografska rješenja trebala biti jednostavna, što bliža nekom “izvornom” idealu koji danas naslućujemo iz opisa iz stručne literature ili arhivskih snimaka navodi Hrvaćanin (2023).
Registrirana su 364 društva koja njeguju izvorni foklor dok je čak 215 društava koji su odlučili malo doraditi izvorne napjeve i kola.
I izvorne i koreografirane skupine izvode određeni etnografski materijal na sceni, no u čemu je razlika? U koreografiranom folkloru dopuštaju se veće slobode u glazbenim obradama pjesama i skladbi. Scenski prikazi izvornih skupina sugeriraju da bi koreografska rješenja trebala biti jednostavna, što bliža nekom “izvornom” idealu koji danas naslućujemo iz opisa iz stručne literature ili arhivskih snimaka navodi Hrvaćanin (2023).
Folklor kao koreografiju prokomentirao je i profesor Tomislav Pletenac.
80e i KUD kao prozor u svijet
|
|
registriranih kulturno-umjetničkih društava
|
|
|
dječjih sekcija
|
kud "palična severin"
Severinu oko tebe voda, u tebi su cure k'o jagoda
Tekst je to poznatog bilogorskog kola pod nazivom Severinski drmeš. Ovo je kolo dobilo ime po mjestu Severinu iz kojeg je poteklo. Drmeš je neizostavan ples u nastupima KUD-a "Palična" Severin. KUD "Palična" Severin amatersko je društvo s područja Bjelovarsko-bilogorske županije. Bavi se očuvanjem tradicije sela Severin i Orovac kroz tradicijsku glazbu, pjesme i običaje.
O nastanku društva govori tajnica KUD-a "Palična" Severin Karmela Skroban:
KUD "Palična" je u svojim početcima okupljao veliki broj članova, a najveći problem im je bio kako stati na pozornicu? Tajnica Karmela se prisjeća kako se taj problem riješio.
Danas to baš i nije tako. Sve je manji broj članova KUD-a "Palična", a trend opadanja broja počeo je nakon pandemije COVID-a. Članovi su izgubili volju i otuđili su se jedni od drugih, navodi voditelj KUD-a Igor Grgić.
Igor obnaša funkciju voditelja od 2006. godine, a primjećuje kako su nove tehnologije uzele maha i utječu na motoriku te neometan rad za vrijeme plesnih proba.
Igor obnaša funkciju voditelja od 2006. godine, a primjećuje kako su nove tehnologije uzele maha i utječu na motoriku te neometan rad za vrijeme plesnih proba.
Izvorna društva ruralnih sredina nakon pandemije COVID-a 19 bilježe početak borbe sa sve manjim brojem članova dok je u gradskim društvima stanje upravo suprotno. Boris Abramović, predsjednik gradskog društva KUD "Bjelovar" Bjelovar primjećuje trend rasta broja članova.
VIDEO BORIS
VIDEO BORIS
Mladi, slušajte!
Hrvatski sabor kulture
Hrvatski je sabor kulture savez udruga i krovna organizacija kulturno-umjetničkog amaterizma u Republici Hrvatskoj. Okuplja mnoge folklorne i plesne ansamble, a osim toga i pjevačke skupine, likovne, literarne i kazališne družine, zborove, tamburaške i puhačke orkestre. O radu HSK-a pričala je Valentina Dačnik, prof. i dipl. etnologinja, stručna suradnica za plesnu kulturu u Hrvatskom saboru kulture.
suradnja kroz oči društava
HSK u svakom trenutku nastoji privući nove članove i ostvariti zajedniču suradnju u očuvanju i prezentaciji kulturno-umjetničkog amaterizma. Kakva je situacija s druge strane medalje? Koliko su društva zadovoljna s radom HSK i kako HSK doprinosi radu društava?
VIDEO BORIS
VIDEO IGOR
VIDEO BORIS
VIDEO IGOR
KUD "MARKO MAROJICA" DUBROVNIK
INTERVJU S MATEOM ČANIĆEM, VODITELJEM KUD-a "Marko marojica" dubrovnik
|
|
Možete li nam reći nešto o povijesti i tradiciji Vašeg KUD-a?
KUD Marko Marojica iz Župe dubrovačke osnovano je 1976. godine s ciljem kontinuiranog promicanja kulturnih i tradicijskih vrijednosti, prvenstveno Župe dubrovačke, ali i okolnih mjesta, plešući tradicionalne plesove dubrovačkog kraja, kao i drugih dijelova Lijepe naše. U samim početcima KUD je bio nositelj kulturnog života Župe, pa je tako pri KUD-u uz folklorni dio, djelovala i filmska sekcija, limena glazba, a u kasnije vrijeme i mažuretke.
Brojne generacije koje su prošle kroz naš KUD, među kojima i cijele familije, uspješno čuvaju i prenose na sljedeće naraštaje baštinu Župe, izuzev godina rata, već 49 godina.
Možemo se pohvaliti brojnim nastupima i prezentiranjem tradicije našeg kraja ne samo po Hrvatskoj nego po čitavom svijetu. Od brojnih smotri folklora među kojima su sigurno najvažnije državne smotre, gdje smo redovni sudionici, pa do samostalnih koncerata širom Europe. Možda je najzvučnije gostovanje u Muchenu 2023. godine na glasovitom Oktoberfestu, ujedno i jednom od najvećih smotri folklora na svijetu, gdje po raznim kriterijima nije lako upasti.
Koje sve aktivnosti i programe Vaš KUD provodi?
KUD Marko Marojica već 49 godina uspješno baštini svu ljepotu tradicije Župskoga kraja. Od bala (Župska polka, Dueta, Čičak, Mazurka i Župska poskočica) koji su se uspjeli zadržati u izvornom obliku, baš kao u davna vremena plesnjaka, sviranja lijerice, kolendavanja, očuvanja široke robe koja je jedna od najbogatijih i najvrjednijih dijelova župske baštine.
Uz župske bale, na našem malom repertoaru također plešemo splet konavoskih plesova (potkolo, čičak i namigušu). Zatim, najpoznatiji ples našeg kraja, primorsku poskočicu, poznatiju po imenu Linđo, nazvanu po nadimku našeg župljanina Nikola Lale Linđa. Obje koreografije su djelo osnivača i dugogodišnjeg umjetničkog direktora Folklornog ansambla Linđo, Sulejmana Muratovića Sule.
Stare splitske plesove u koreografiji doajena hrvatskog folklora šjor Branka Šegovića.
Splet plesova iz Valpova, iz Slavonije, također koreografiju potpisuje gdin. Sule.
U tijeku je postavljanje i Bunjevačkih plesova, naših Hrvata Bunjevaca iz Vojvodine, a za obljetničku godinu spremamo i još jednu lijepu koreografiju Posavskih Hrvata.
Tako da će nam obljetnički koncert biti jako šarolik i bogat.
Trudimo se biti prisutni u svakidašnjem životu Župe. Naravno, zbog turističke potražnje nastupamo i više nego li bismo htjeli. Tako nas cijelo ljeto možete vidjeti na ljetnim pozornicama kako Župe, tako i Dubrovnika. Uz ljetne nastupe, također se trudimo uveseliti i uljepšati blagdanske dane naših mještana.
Za sv. Vlaha se povade iz burala sve najljepše robe pa na Stradun u đir, tako da nam revija i izložba nisu ni potrebne. Premda smo imali dvije lijepe izložbe i revije, u sklopu 45 obljetnice KUD-a. U KUD-u Marko Marojica čuvamo preko 100 kompleta nošnji raznih dijelova Lijepe naše. Najbrojniji su naravno naši Župski, od kojih neki stari i 100.njak godina. Za našu garderobu su zadužene Dragica Haičman i Jelica Crnčević koje se jako brižno odnose prema nošnji i brinu da bude uredna, čista i spremna za svaki nastup.
Inače u KUD-u djeluju 4 sekcije.
Plesna sekcija koja je podijeljena po dobnim skupinama u 3 podsekcije, tamburaška sekcija podjeljena u 2 dobne sekcije, mješovita klapa, i sekcija tradicijskih instrumenata.
Koliko članova trenutačno imate i kakva je dobna struktura?
Trenutačno u KUD-u u ove 4 sekcije uživa oko 100.njak članova. Najveći dio otpada na plesače od kojih ima oko 35 djece u dobi od 3 do 12 godina. Starija grupa broji oko 40-ak aktivnih članova u dobi od 14 do 80 godina.
Mješovita klapa uz tamburaše na našim koncertima nam dava širinu programa te tako prezentiramo i tradiciju klapske pjesme na ovim prostorima.
U tamburaškoj sekciji pod vodstvom Enesa Omerčahića svira 15- tak muzičara, od početnika u dobi od 10 godina pa do prekaljenih već izučenih svirača.
Sekcija tradicijskih instrumenata bazira se na učenju sviranja lijerice uz našeg svirača Bruna Rajiča, koji uz sebe ima 2-3 nova mlada lijeričara koji su zalog da lijera neće stati svirat u Župi. Uz lijericu zbog potrebe repertoara još se čuju zvuci i dalmatinskog mijeha kao i slavonskih gajdi, za što je zaslužan Jadran Radonić, dugogodišnji plesač i svirač solista tradicijskih instrumenata u Folklornom ansamblu Linđo.
Što Vas najviše ispunjava u radu s KUD-om?
Najviše me ispunjava rad s djecom. Njihova sreća dolaska na probe. Želja za učenjem i čuvanjem svojih običaja i baštine.
Postoji li nešto što biste željeli unaprijediti u radu KUD-a?
Pa sigurno nam je veliki problem koji traje već 49 godina naš prostor. Nažalost još uvijek smo podstanari i nemamo vlastiti dom. Mjesto gdje bi nam bio dnevni boravak. Ipak smo prije svega jedna velika obitelj koja je zbog iste stvari, ljubavi prema balu, svirci i pjevanju okupljena u KUD. Sadašnje prostorije dijelimo s još dvije udruge. Svake godine nadograđujemo naš program, a to prati i garderobijerski dio. Jako puno nošnji traži i adekvatan prostor za čuvanje svog tog blaga. Nažalost, kultura općenito pa tako i mi kao čuvari povijesti, ali i stvaratelji budućnosti nismo baš pri vrhu prioriteta društva. Adekvatni prostori kao što je nekakav kulturni centar pružaju jako brojne mogućnosti u unaprjeđivanju rada bilo kakvog društva pa tako i našega. Takva stvar bi uvelike olakšala rad i pružila beskonačne mogućnosti u osmišljavanju kulturnih programa koji bi u konačnici podigla i kulturni život Župe na višu razinu.
Kako vidite ulogu KUD-a u očuvanju dubrovačke kulturne baštine?
Kao i svi KUD-ovi prvenstvena nam je zadaća sačuvati i prenositi našu kulturnu baštinu na sljedeće generacije. U današnje digitalno vrijeme, kada je sve ubrzano i kada su profit i financije na prvom mjestu, kada su djeca preopterećena informacijama, za nogometne kanale se plaćaju pretplate, još uvijek djeca i roditelji odabiru folklor. Mislim da je to samo po sebi ogroman uspjeh.
KUD svojim radom mora biti prisutan u svakodnevnom životu ne samo u plesnom ili glazbenom dijelu, nego i s raznim drugim aktivnostima. Jedino tako društvo može i opstati, a to je preduvjet i za čuvanje kulturne baštine. Prezentiranje bala i svirke po raznim smotrama u Hrvatskoj kao i u svijetu, jedan je od načina je koji će baštinu držati živom. Zapisivanja, istraživanja i prezentiranja svega toga na sceni pred publikom jako su bitni za očuvanje baštine.
Što biste rekli nekome tko razmišlja pridružiti se KUD-u, ali još nije siguran?
Dođite, vidite, podružite se s nama. Upoznajte veselo društvo, smijte se, zabavljajte se. Pokušajte zabalat, zapjevat ili zasvirat, možda Vam se svidi. Ili možda na neki drugi način možete doprinijeti radu KUD-a. Druženja i putovanja su naš najbitniji segment u KUD-u i toga Vam s nama nikad neće nedostajati.
KUD Marko Marojica iz Župe dubrovačke osnovano je 1976. godine s ciljem kontinuiranog promicanja kulturnih i tradicijskih vrijednosti, prvenstveno Župe dubrovačke, ali i okolnih mjesta, plešući tradicionalne plesove dubrovačkog kraja, kao i drugih dijelova Lijepe naše. U samim početcima KUD je bio nositelj kulturnog života Župe, pa je tako pri KUD-u uz folklorni dio, djelovala i filmska sekcija, limena glazba, a u kasnije vrijeme i mažuretke.
Brojne generacije koje su prošle kroz naš KUD, među kojima i cijele familije, uspješno čuvaju i prenose na sljedeće naraštaje baštinu Župe, izuzev godina rata, već 49 godina.
Možemo se pohvaliti brojnim nastupima i prezentiranjem tradicije našeg kraja ne samo po Hrvatskoj nego po čitavom svijetu. Od brojnih smotri folklora među kojima su sigurno najvažnije državne smotre, gdje smo redovni sudionici, pa do samostalnih koncerata širom Europe. Možda je najzvučnije gostovanje u Muchenu 2023. godine na glasovitom Oktoberfestu, ujedno i jednom od najvećih smotri folklora na svijetu, gdje po raznim kriterijima nije lako upasti.
Koje sve aktivnosti i programe Vaš KUD provodi?
KUD Marko Marojica već 49 godina uspješno baštini svu ljepotu tradicije Župskoga kraja. Od bala (Župska polka, Dueta, Čičak, Mazurka i Župska poskočica) koji su se uspjeli zadržati u izvornom obliku, baš kao u davna vremena plesnjaka, sviranja lijerice, kolendavanja, očuvanja široke robe koja je jedna od najbogatijih i najvrjednijih dijelova župske baštine.
Uz župske bale, na našem malom repertoaru također plešemo splet konavoskih plesova (potkolo, čičak i namigušu). Zatim, najpoznatiji ples našeg kraja, primorsku poskočicu, poznatiju po imenu Linđo, nazvanu po nadimku našeg župljanina Nikola Lale Linđa. Obje koreografije su djelo osnivača i dugogodišnjeg umjetničkog direktora Folklornog ansambla Linđo, Sulejmana Muratovića Sule.
Stare splitske plesove u koreografiji doajena hrvatskog folklora šjor Branka Šegovića.
Splet plesova iz Valpova, iz Slavonije, također koreografiju potpisuje gdin. Sule.
U tijeku je postavljanje i Bunjevačkih plesova, naših Hrvata Bunjevaca iz Vojvodine, a za obljetničku godinu spremamo i još jednu lijepu koreografiju Posavskih Hrvata.
Tako da će nam obljetnički koncert biti jako šarolik i bogat.
Trudimo se biti prisutni u svakidašnjem životu Župe. Naravno, zbog turističke potražnje nastupamo i više nego li bismo htjeli. Tako nas cijelo ljeto možete vidjeti na ljetnim pozornicama kako Župe, tako i Dubrovnika. Uz ljetne nastupe, također se trudimo uveseliti i uljepšati blagdanske dane naših mještana.
Za sv. Vlaha se povade iz burala sve najljepše robe pa na Stradun u đir, tako da nam revija i izložba nisu ni potrebne. Premda smo imali dvije lijepe izložbe i revije, u sklopu 45 obljetnice KUD-a. U KUD-u Marko Marojica čuvamo preko 100 kompleta nošnji raznih dijelova Lijepe naše. Najbrojniji su naravno naši Župski, od kojih neki stari i 100.njak godina. Za našu garderobu su zadužene Dragica Haičman i Jelica Crnčević koje se jako brižno odnose prema nošnji i brinu da bude uredna, čista i spremna za svaki nastup.
Inače u KUD-u djeluju 4 sekcije.
Plesna sekcija koja je podijeljena po dobnim skupinama u 3 podsekcije, tamburaška sekcija podjeljena u 2 dobne sekcije, mješovita klapa, i sekcija tradicijskih instrumenata.
Koliko članova trenutačno imate i kakva je dobna struktura?
Trenutačno u KUD-u u ove 4 sekcije uživa oko 100.njak članova. Najveći dio otpada na plesače od kojih ima oko 35 djece u dobi od 3 do 12 godina. Starija grupa broji oko 40-ak aktivnih članova u dobi od 14 do 80 godina.
Mješovita klapa uz tamburaše na našim koncertima nam dava širinu programa te tako prezentiramo i tradiciju klapske pjesme na ovim prostorima.
U tamburaškoj sekciji pod vodstvom Enesa Omerčahića svira 15- tak muzičara, od početnika u dobi od 10 godina pa do prekaljenih već izučenih svirača.
Sekcija tradicijskih instrumenata bazira se na učenju sviranja lijerice uz našeg svirača Bruna Rajiča, koji uz sebe ima 2-3 nova mlada lijeričara koji su zalog da lijera neće stati svirat u Župi. Uz lijericu zbog potrebe repertoara još se čuju zvuci i dalmatinskog mijeha kao i slavonskih gajdi, za što je zaslužan Jadran Radonić, dugogodišnji plesač i svirač solista tradicijskih instrumenata u Folklornom ansamblu Linđo.
Što Vas najviše ispunjava u radu s KUD-om?
Najviše me ispunjava rad s djecom. Njihova sreća dolaska na probe. Želja za učenjem i čuvanjem svojih običaja i baštine.
Postoji li nešto što biste željeli unaprijediti u radu KUD-a?
Pa sigurno nam je veliki problem koji traje već 49 godina naš prostor. Nažalost još uvijek smo podstanari i nemamo vlastiti dom. Mjesto gdje bi nam bio dnevni boravak. Ipak smo prije svega jedna velika obitelj koja je zbog iste stvari, ljubavi prema balu, svirci i pjevanju okupljena u KUD. Sadašnje prostorije dijelimo s još dvije udruge. Svake godine nadograđujemo naš program, a to prati i garderobijerski dio. Jako puno nošnji traži i adekvatan prostor za čuvanje svog tog blaga. Nažalost, kultura općenito pa tako i mi kao čuvari povijesti, ali i stvaratelji budućnosti nismo baš pri vrhu prioriteta društva. Adekvatni prostori kao što je nekakav kulturni centar pružaju jako brojne mogućnosti u unaprjeđivanju rada bilo kakvog društva pa tako i našega. Takva stvar bi uvelike olakšala rad i pružila beskonačne mogućnosti u osmišljavanju kulturnih programa koji bi u konačnici podigla i kulturni život Župe na višu razinu.
Kako vidite ulogu KUD-a u očuvanju dubrovačke kulturne baštine?
Kao i svi KUD-ovi prvenstvena nam je zadaća sačuvati i prenositi našu kulturnu baštinu na sljedeće generacije. U današnje digitalno vrijeme, kada je sve ubrzano i kada su profit i financije na prvom mjestu, kada su djeca preopterećena informacijama, za nogometne kanale se plaćaju pretplate, još uvijek djeca i roditelji odabiru folklor. Mislim da je to samo po sebi ogroman uspjeh.
KUD svojim radom mora biti prisutan u svakodnevnom životu ne samo u plesnom ili glazbenom dijelu, nego i s raznim drugim aktivnostima. Jedino tako društvo može i opstati, a to je preduvjet i za čuvanje kulturne baštine. Prezentiranje bala i svirke po raznim smotrama u Hrvatskoj kao i u svijetu, jedan je od načina je koji će baštinu držati živom. Zapisivanja, istraživanja i prezentiranja svega toga na sceni pred publikom jako su bitni za očuvanje baštine.
Što biste rekli nekome tko razmišlja pridružiti se KUD-u, ali još nije siguran?
Dođite, vidite, podružite se s nama. Upoznajte veselo društvo, smijte se, zabavljajte se. Pokušajte zabalat, zapjevat ili zasvirat, možda Vam se svidi. Ili možda na neki drugi način možete doprinijeti radu KUD-a. Druženja i putovanja su naš najbitniji segment u KUD-u i toga Vam s nama nikad neće nedostajati.
FOLKLORNO DRUŠTVO "CICILJONA" BRAČ
INTERVJU S VODITELJICOM FOLKLORNOG DRUŠTVA „CICILJONA“ BRAČ ĐURĐICOM KOVAČIĆ
Dobar dan i dobrodošli.
Dobar dan i još bolje nas našli.
Evo recite nam za početak nešto o povijesti vašeg društva.
Folklorno društvo Ciciljona osnovano je 2009. godine negdje na proljeće uz pomoć gospođe Gite Dragičević, šjor Branka Šegovića, Ivice Cvitanića koji je tada bio direktor Turističke zajednice i mnogih entuzijasta koji su željeli osnovati bračko folklorno društvo, odnosno sačuvati tradiciju plesova otoka Brača. Tijekom ljeta i jeseni su se održavale probe i prvi službeni nastup Bračko folklorno društvo imao je 2010. godine na otvaranju Supetarskog ljeta.
Koliko društvo trenutačno ima članova i koja skupina je zapravo najzastupljenija?
Folklorno društvo trenutačno ima oko 20 članova, mada je vrlo teško skupiti za nastupe određeni broj i za sada je samo jedna skupina. To su seniori ili veterani s obzirom na godine koji se redovito okupljaju, održavamo probe i nastupe.
Zanimljivo je da ste po struci, zapravo učiteljica razredne nastave, pa koliko je teško koordinirati, je li uopće teško koordinirati školske obveze i ove privatne koje se tiču naravno društva?
Pa nije mi teško koordinirati jer probe su obično u večernjim satima, nastupi također. Iskustvo rada s djecom jako mi dobro dođe u radu s odraslima jer to je skoro pa slično.
Smatrate li da bi se trebalo više sadržaja u školama uvesti vezano za kulturnu baštinu, tradiciju, općenito i slično?
Mislim da treba, mada rad s djecom i kulturna baštinu i tradicija ovisi o svakom nastavniku ponaosob. To imamo kroz glazbeni odgoj, kroz tjelesno-zdravstvenu kulturu, ali sve ovisi i o afinitetu učitelja koji podučava djecu, mada bi se naravno moglo i više toga raditi u školama na očuvanju tradicije kulturne baštine bilo kojeg zavičaja.
Iz vaše perspektive koliko su mladi zainteresirani danas za folklor, za kulturnu baštinu?
Pa što se tiče mog iskustva s otokom Bračom i mladima u našim mjestima, nisu baš zainteresirani. Sve nekako do desete, dvanaeste godine se može s njima raditi, oni žele, zainteresirani su, ali čim prijeđu u više razrede, u starije skupine, počinje ruganje, izrugivanje. Djeca odustaju i neki drugi su prioriteti važniji od očuvanja baštine i folklora i tradicije, bilo kakve glazbene tradicije.
Kako po vama probuditi interes kod mladih?
Pa pravo da vam kažem, ne znam. Pokušavali smo na razne načine; putovanjima, nastupima, nošnjama, različitim načinima pokušavali smo privući tu djecu. Dođu pa se smješkaju, pa im je to nije toliko atraktivno. Netko pokuša pa vrlo brzo odustane, tako da ne znam na koji bi se način ta mladost ili ta djeca privukla u folklorno društvo.
Evo, kako vaše društvo Ciciljona pridonosi održavanju kulturne baštine tradicije baš otoka Brača?
Pa tako što nastojimo, odnosno, uvježbali smo nekoliko plesova tradicijskih otoka Brača i to nastojimo sačuvati od zaborava. Dali smo napraviti nošnje, mada Brač kao otok nema neku specifičnu nošnju, kao što to recimo imaju mjesta ili sela Slavonije, Zagorja. Isključivo je to neka građanska odjeća, ali eto, nastojimo uraditi sve da bi sačuvali tu svoju tradiciju. Koliko smo uspješni, za sada jesmo, imali smo brojne nastupe, a što će biti u budućnosti pokazat će vrijeme.
Podržava li lokalna zajednica vaše folklorno društvo?
Lokalna zajednica podržava naše lokalno društvo. Osobito moram tu naglasiti Turističku zajednicu grada Supetra i grad Supetar. A mislim da, s obzirom na to da u folklornom društvu ima i članica i članova koji nisu samo iz Supetra, znači da bi se mogle i ostale općine i ostala mjesta bolje možda podržati Bračko folklorno društvo.
Imate li nekakvu poruku za sve mlade koji se možda razmišljaju da pristupe folklornom društvu, da krenu u sve to?
Pa, neka dođu. Mi ćemo ih vrlo rado primiti. Otvorena srca, svaki četvrtak u galeriji u 8 ipo' - 9 sati navečer. S radošću, veseljem, ne znam s čime. Prihvaćamo sve koji žele i koji se dvoume da dođu u bračko folklorno društvo. Mjesta ima za svih.
Evo jedna lijepa poruka za kraj. Hvala Vam na razgovoru.
Hvala i Vama.
Dobar dan i još bolje nas našli.
Evo recite nam za početak nešto o povijesti vašeg društva.
Folklorno društvo Ciciljona osnovano je 2009. godine negdje na proljeće uz pomoć gospođe Gite Dragičević, šjor Branka Šegovića, Ivice Cvitanića koji je tada bio direktor Turističke zajednice i mnogih entuzijasta koji su željeli osnovati bračko folklorno društvo, odnosno sačuvati tradiciju plesova otoka Brača. Tijekom ljeta i jeseni su se održavale probe i prvi službeni nastup Bračko folklorno društvo imao je 2010. godine na otvaranju Supetarskog ljeta.
Koliko društvo trenutačno ima članova i koja skupina je zapravo najzastupljenija?
Folklorno društvo trenutačno ima oko 20 članova, mada je vrlo teško skupiti za nastupe određeni broj i za sada je samo jedna skupina. To su seniori ili veterani s obzirom na godine koji se redovito okupljaju, održavamo probe i nastupe.
Zanimljivo je da ste po struci, zapravo učiteljica razredne nastave, pa koliko je teško koordinirati, je li uopće teško koordinirati školske obveze i ove privatne koje se tiču naravno društva?
Pa nije mi teško koordinirati jer probe su obično u večernjim satima, nastupi također. Iskustvo rada s djecom jako mi dobro dođe u radu s odraslima jer to je skoro pa slično.
Smatrate li da bi se trebalo više sadržaja u školama uvesti vezano za kulturnu baštinu, tradiciju, općenito i slično?
Mislim da treba, mada rad s djecom i kulturna baštinu i tradicija ovisi o svakom nastavniku ponaosob. To imamo kroz glazbeni odgoj, kroz tjelesno-zdravstvenu kulturu, ali sve ovisi i o afinitetu učitelja koji podučava djecu, mada bi se naravno moglo i više toga raditi u školama na očuvanju tradicije kulturne baštine bilo kojeg zavičaja.
Iz vaše perspektive koliko su mladi zainteresirani danas za folklor, za kulturnu baštinu?
Pa što se tiče mog iskustva s otokom Bračom i mladima u našim mjestima, nisu baš zainteresirani. Sve nekako do desete, dvanaeste godine se može s njima raditi, oni žele, zainteresirani su, ali čim prijeđu u više razrede, u starije skupine, počinje ruganje, izrugivanje. Djeca odustaju i neki drugi su prioriteti važniji od očuvanja baštine i folklora i tradicije, bilo kakve glazbene tradicije.
Kako po vama probuditi interes kod mladih?
Pa pravo da vam kažem, ne znam. Pokušavali smo na razne načine; putovanjima, nastupima, nošnjama, različitim načinima pokušavali smo privući tu djecu. Dođu pa se smješkaju, pa im je to nije toliko atraktivno. Netko pokuša pa vrlo brzo odustane, tako da ne znam na koji bi se način ta mladost ili ta djeca privukla u folklorno društvo.
Evo, kako vaše društvo Ciciljona pridonosi održavanju kulturne baštine tradicije baš otoka Brača?
Pa tako što nastojimo, odnosno, uvježbali smo nekoliko plesova tradicijskih otoka Brača i to nastojimo sačuvati od zaborava. Dali smo napraviti nošnje, mada Brač kao otok nema neku specifičnu nošnju, kao što to recimo imaju mjesta ili sela Slavonije, Zagorja. Isključivo je to neka građanska odjeća, ali eto, nastojimo uraditi sve da bi sačuvali tu svoju tradiciju. Koliko smo uspješni, za sada jesmo, imali smo brojne nastupe, a što će biti u budućnosti pokazat će vrijeme.
Podržava li lokalna zajednica vaše folklorno društvo?
Lokalna zajednica podržava naše lokalno društvo. Osobito moram tu naglasiti Turističku zajednicu grada Supetra i grad Supetar. A mislim da, s obzirom na to da u folklornom društvu ima i članica i članova koji nisu samo iz Supetra, znači da bi se mogle i ostale općine i ostala mjesta bolje možda podržati Bračko folklorno društvo.
Imate li nekakvu poruku za sve mlade koji se možda razmišljaju da pristupe folklornom društvu, da krenu u sve to?
Pa, neka dođu. Mi ćemo ih vrlo rado primiti. Otvorena srca, svaki četvrtak u galeriji u 8 ipo' - 9 sati navečer. S radošću, veseljem, ne znam s čime. Prihvaćamo sve koji žele i koji se dvoume da dođu u bračko folklorno društvo. Mjesta ima za svih.
Evo jedna lijepa poruka za kraj. Hvala Vam na razgovoru.
Hvala i Vama.
INTERVJU S ČLANOM FOLKLORNOG DRUŠTVA „CIICLJONA“ BRAČ MARIOM
DERADOM
Dobar dan i dobrodošli.
Dobar dan i dobro Vas našli. Hvala na pozivu.
Evo, recite, kako ste se odlučili pridružiti društvu Cicilijona?
Pa, inače, ja sam u mladosti volio plesati. Mislim, i sad sam mlad. I kad je krenula inicijativa 2009. godine, tu se po Supetru razglasilo. Došao sam na prvu probu, na prvi sastanak i pridružio se društvu od početka do danas.
Koliko dugo ste već član i i kako su, ako se sjećate, izgledali vaši prvi koraci?
Član sam sad već više od 15 godina, skoro 16. A prvi koraci su izgledali kao i svima nama. Mislim, makar smo mi voljeli plesati i znali plesati. Mislim da smo znali plesati. To nam je bilo nešto novo, neobično. Jer jedna stvar je ono što mi uobičajeno gledamo, ples u zabavi, a folklor je druga stvar.
Što za Vas predstavlja folklor?
Ako ćemo u tri riječi; tradiciju, druženje, prijateljstvo. To je najviše od svega. Folklor je prvenstveno od čuvanja tradicije, ali veliki dio toga folklora, znači društva, je druženje i prijateljstvo, koje se tada sklopili možda nenadana. Ali, evo, već dugi niz godina se još uvijek održavaju na jako visoko nivou. Ne samo unutar druženja, unutar društva i probi, nego već i vani, večere, zabave i sve tako što ide s tim.
Možemo li onda reći da vam je zapravo folklor jako puno dao u životu?
Da, folklor mi je jako puno dao u životu, dao mi je neke stvari koje bez njega ne bi prepoznao ili ne bi možda doživio. Ne mislim pri tome na putovanja u nekakvo inozemstvo ili nekakvo o drugo gostovanje, mislim pri tome na nekakav oblik druženja i prijateljstva među članova.
Kako izgledaju vaše probe, vaše pripreme, nastupi u vašem folklornom društvu Ciciljona?
Pa prvenstveno naša proba počinje od okupljanja koje traje oko 10 minuta, bar dok ne dođemo svi na vrijeme, a onda nakon toga ide zagrijavanje, što je praktički obavezno unutar folklora jer tu možda izgleda malo čudno, ali pri folkloru se jako puno opterečuje organizam i mišići i puno dijelova tijela, izrazito je bitno da se pripremi čovjek na nešto tako. Probe traju nekih sat do sat ipo' povremeno s nekakvom pauzom između, obično desetak minuta. Otprilike jednako se svede i na gostovanje, na nastupe, čak i u nekom žešćem obliku jer praktički u nastupima mi izvodimo više plesova. Uz tradicionalne plesove, plesove otoka Brača, plešemo i korčulanske plesove, trogirske plesove, splitske plesove, pa si puno puta prisiljen na to da praktički nekih deset minuta plešeš koreografiju i onda trčiš u pet minuta, presvlačiš se iz jedne u drugu nošnju i ponovo se vračaš u ples i tako po tri-četiri puta u jednoj večeri. Program od nekih sat- sat ipo', jedno, tri-četiri puta se dešava presvlačenje.
Dođe li nekad do zamora?
A naravno da dođe, mislim dođe do zamora i fizičkoga, pa i onoga mentalnoga, kojeg u svakom društvu i odnosima imaš između ljudi, pa i onih zategnutih momenta, ako se porječkamo, posvađamo, eksplodiramo, ali to se obično jako brzo smiri.
Kada izađete na pozornicu, kakav je osjećaj kada znate da predstavljate vaš otok?
Pa to je jedan lijepi osjećaj, definitivno, ali općenito, neovisno tome koju koreografiju izvodimo, da li samo bračke, koje su u biti prva i naša osnova, čak i druge plesovi, u onom momentu kada izađete na pozornicu, praktički se isključite iz onoga svega oko sebe i mi koji plešemo folklor, plešemo to s uživanjem. Imamo užitak u tome i više ne mislimo da smo na pozornici, nego mislimo na to što plešemo i kako ćemo to izvesti, bar nastojimo izvesti točno što više možemo.
Postoji li neki nastup koji vam je posebno ostao u osjećanju?
Pa da, ostao mi je posebno u osjećanju jedan nastup, bili smo još relativno mladi, što bi rekli, friški članovi društva. Tada nas je vodio pokojni gospodin Branko Ševinović koji je bio naš prvi i dugogodišnji voditelj i izveli smo nastup u Supetru na Rivi. Plesala se koreografija šest bračkih plesova, ispred osnovne škole. Bio je malo kos teren, malo grubi nagib i nismo imali naše točke orijentacije na koje smo mi naučili u galeriji Ivana Rendića, gdje vršimo probe i jedna famozna naša dijagonala je završila. Izgledala je svakako osim dijagonale, bila je kao slovo V. Znam da je pokojni Ševinović bio u jednom trenutku eksplodirao na nas, ali to su nekakvi momenti, ne znam jesu li smiješni ili tragični, ali rekao bi da su više smiješni nego išta drugo.
Kada smo već kod toga, što smatrate najvećim izazovima s kojima se susreću danas folklorna društva?
Nažalost, nedostatak članova. Ljudi koji su od početka u folklornom društvu, u nekim drugim društvima su puno više godina nego mi u ovih 15. Ljudi dolaze u godine kad više nisu možda fizički sposobni, želja ih vuče, ali fizičko zdravlje možda ne dopušta veći broj nastupa, a mladi u današnje vrijeme jednostavno nisu zainteresirani za to. Imaju nekakva druge prvenstva što bi izabrali, imaju nekakve druge stvari koje ih više zanimaju nego sami folklori.
Mislite li da je onda kulturna baština i tradicija nedovoljno cijenjena i prepoznata?
Mislim da čak nije u tome problem. Nas lokalna zajednica stvarno podržava u svim stvarima koje mi pokušavamo provesti. Međutim, mislim da je došlo takvo vrijeme da mladima nije to toliko interesantno kao što je bilo. Imaju puno više mogućnosti, puno više su medijski povezani sa svijetom nego što mi ili neki prije nas bili u tome. Folklor je bio na neki način oblik druženja ljudi u ono malo slobodno vremena što su imali. A danas mladost ima puno više šansi. Em što su povezani sa Splitom, gdje grad pruža puno veće mogućnosti, izbora. Em što imaju YouTube, internet. Usmjeravaju svoje želje na nekakvu drugu zanimaciju.
Evo što bi vi preporučili, dali nekakav savjet svim mladima koji razmišljaju doći u folklorno društvo?
Rekao bi da ne razmišljaju puno nego da dođu. Definitivno, možda ponekad folklor izgleda malo smiješno. Ali folklor je prvenstveno druženje, prijateljstva, putovanja i sve ostalo što ide s time. Ako mogu plesati u nekakvim klubovima i plaćati da ih se nauči plesati salsu, valcer, polku, tango. Zašto to ne bi mogli sve ovdje kad se pojedini oblici, dijelovi takvih plesova uče i u folkloru? I to potpuno besplatno. Izgleda kao da današnja mladost smatra da je vrjednije ono što plate, nego ono što postignu s nekakvim druženjem i dobiju na neki način besplatno.
Hvala Vam na razgovoru.
Hvala i Vama.
Dobar dan i dobro Vas našli. Hvala na pozivu.
Evo, recite, kako ste se odlučili pridružiti društvu Cicilijona?
Pa, inače, ja sam u mladosti volio plesati. Mislim, i sad sam mlad. I kad je krenula inicijativa 2009. godine, tu se po Supetru razglasilo. Došao sam na prvu probu, na prvi sastanak i pridružio se društvu od početka do danas.
Koliko dugo ste već član i i kako su, ako se sjećate, izgledali vaši prvi koraci?
Član sam sad već više od 15 godina, skoro 16. A prvi koraci su izgledali kao i svima nama. Mislim, makar smo mi voljeli plesati i znali plesati. Mislim da smo znali plesati. To nam je bilo nešto novo, neobično. Jer jedna stvar je ono što mi uobičajeno gledamo, ples u zabavi, a folklor je druga stvar.
Što za Vas predstavlja folklor?
Ako ćemo u tri riječi; tradiciju, druženje, prijateljstvo. To je najviše od svega. Folklor je prvenstveno od čuvanja tradicije, ali veliki dio toga folklora, znači društva, je druženje i prijateljstvo, koje se tada sklopili možda nenadana. Ali, evo, već dugi niz godina se još uvijek održavaju na jako visoko nivou. Ne samo unutar druženja, unutar društva i probi, nego već i vani, večere, zabave i sve tako što ide s tim.
Možemo li onda reći da vam je zapravo folklor jako puno dao u životu?
Da, folklor mi je jako puno dao u životu, dao mi je neke stvari koje bez njega ne bi prepoznao ili ne bi možda doživio. Ne mislim pri tome na putovanja u nekakvo inozemstvo ili nekakvo o drugo gostovanje, mislim pri tome na nekakav oblik druženja i prijateljstva među članova.
Kako izgledaju vaše probe, vaše pripreme, nastupi u vašem folklornom društvu Ciciljona?
Pa prvenstveno naša proba počinje od okupljanja koje traje oko 10 minuta, bar dok ne dođemo svi na vrijeme, a onda nakon toga ide zagrijavanje, što je praktički obavezno unutar folklora jer tu možda izgleda malo čudno, ali pri folkloru se jako puno opterečuje organizam i mišići i puno dijelova tijela, izrazito je bitno da se pripremi čovjek na nešto tako. Probe traju nekih sat do sat ipo' povremeno s nekakvom pauzom između, obično desetak minuta. Otprilike jednako se svede i na gostovanje, na nastupe, čak i u nekom žešćem obliku jer praktički u nastupima mi izvodimo više plesova. Uz tradicionalne plesove, plesove otoka Brača, plešemo i korčulanske plesove, trogirske plesove, splitske plesove, pa si puno puta prisiljen na to da praktički nekih deset minuta plešeš koreografiju i onda trčiš u pet minuta, presvlačiš se iz jedne u drugu nošnju i ponovo se vračaš u ples i tako po tri-četiri puta u jednoj večeri. Program od nekih sat- sat ipo', jedno, tri-četiri puta se dešava presvlačenje.
Dođe li nekad do zamora?
A naravno da dođe, mislim dođe do zamora i fizičkoga, pa i onoga mentalnoga, kojeg u svakom društvu i odnosima imaš između ljudi, pa i onih zategnutih momenta, ako se porječkamo, posvađamo, eksplodiramo, ali to se obično jako brzo smiri.
Kada izađete na pozornicu, kakav je osjećaj kada znate da predstavljate vaš otok?
Pa to je jedan lijepi osjećaj, definitivno, ali općenito, neovisno tome koju koreografiju izvodimo, da li samo bračke, koje su u biti prva i naša osnova, čak i druge plesovi, u onom momentu kada izađete na pozornicu, praktički se isključite iz onoga svega oko sebe i mi koji plešemo folklor, plešemo to s uživanjem. Imamo užitak u tome i više ne mislimo da smo na pozornici, nego mislimo na to što plešemo i kako ćemo to izvesti, bar nastojimo izvesti točno što više možemo.
Postoji li neki nastup koji vam je posebno ostao u osjećanju?
Pa da, ostao mi je posebno u osjećanju jedan nastup, bili smo još relativno mladi, što bi rekli, friški članovi društva. Tada nas je vodio pokojni gospodin Branko Ševinović koji je bio naš prvi i dugogodišnji voditelj i izveli smo nastup u Supetru na Rivi. Plesala se koreografija šest bračkih plesova, ispred osnovne škole. Bio je malo kos teren, malo grubi nagib i nismo imali naše točke orijentacije na koje smo mi naučili u galeriji Ivana Rendića, gdje vršimo probe i jedna famozna naša dijagonala je završila. Izgledala je svakako osim dijagonale, bila je kao slovo V. Znam da je pokojni Ševinović bio u jednom trenutku eksplodirao na nas, ali to su nekakvi momenti, ne znam jesu li smiješni ili tragični, ali rekao bi da su više smiješni nego išta drugo.
Kada smo već kod toga, što smatrate najvećim izazovima s kojima se susreću danas folklorna društva?
Nažalost, nedostatak članova. Ljudi koji su od početka u folklornom društvu, u nekim drugim društvima su puno više godina nego mi u ovih 15. Ljudi dolaze u godine kad više nisu možda fizički sposobni, želja ih vuče, ali fizičko zdravlje možda ne dopušta veći broj nastupa, a mladi u današnje vrijeme jednostavno nisu zainteresirani za to. Imaju nekakva druge prvenstva što bi izabrali, imaju nekakve druge stvari koje ih više zanimaju nego sami folklori.
Mislite li da je onda kulturna baština i tradicija nedovoljno cijenjena i prepoznata?
Mislim da čak nije u tome problem. Nas lokalna zajednica stvarno podržava u svim stvarima koje mi pokušavamo provesti. Međutim, mislim da je došlo takvo vrijeme da mladima nije to toliko interesantno kao što je bilo. Imaju puno više mogućnosti, puno više su medijski povezani sa svijetom nego što mi ili neki prije nas bili u tome. Folklor je bio na neki način oblik druženja ljudi u ono malo slobodno vremena što su imali. A danas mladost ima puno više šansi. Em što su povezani sa Splitom, gdje grad pruža puno veće mogućnosti, izbora. Em što imaju YouTube, internet. Usmjeravaju svoje želje na nekakvu drugu zanimaciju.
Evo što bi vi preporučili, dali nekakav savjet svim mladima koji razmišljaju doći u folklorno društvo?
Rekao bi da ne razmišljaju puno nego da dođu. Definitivno, možda ponekad folklor izgleda malo smiješno. Ali folklor je prvenstveno druženje, prijateljstva, putovanja i sve ostalo što ide s time. Ako mogu plesati u nekakvim klubovima i plaćati da ih se nauči plesati salsu, valcer, polku, tango. Zašto to ne bi mogli sve ovdje kad se pojedini oblici, dijelovi takvih plesova uče i u folkloru? I to potpuno besplatno. Izgleda kao da današnja mladost smatra da je vrjednije ono što plate, nego ono što postignu s nekakvim druženjem i dobiju na neki način besplatno.
Hvala Vam na razgovoru.
Hvala i Vama.