Autori: Ema Skroban, Ana Rački, Katarina Mirić
Kulturno umjetnička društva već stoljećima igraju ključnu ulogu u očuvanju kulturne baštine i identiteta Hrvatske. Osnovana s ciljem promicanja i očuvanja narodnih običaja, pjesama, plesova i nošnji, ova društva su bila i još uvijek jesu srce i duša mnogih lokalnih zajednica. Kroz svoje aktivnosti, KUD-ovi stvaraju povezanost među ljudima, prenoseći znanja i tradicije s generacije na generaciju.
Prvi KUD-ovi pojavili su se početkom 20. stoljeća, potaknuti rastom nacionalne svijesti i potrebom za očuvanjem kulturnih identiteta. U početku su djelovali u većim gradovima poput Zagreba, Splita i Dubrovnika, no ubrzo su se proširili i na manje ruralne zajednice. Svako selo, grad ili regija razvili su vlastite kulturne manifestacije, bazirane na specifičnostima svojih lokalnih običaja.
Međutim, s vremenom su se kulturno umjetnička društva suočila s brojnim izazovima koji su prijetili njihovom opstanku. Modernizacija društva, migracije stanovništva prema urbanim središtima, te ubrzani tempo života značajno su utjecali na smanjenje interesa za tradicijsku kulturu. Mnoge mlađe generacije nisu više bile zainteresirane za sudjelovanje u aktivnostima KUD-ova, što je dovelo do smanjenja broja članova i, na kraju, gašenja nekih društava.
Kulturno umjetnička društva već stoljećima igraju ključnu ulogu u očuvanju kulturne baštine i identiteta Hrvatske. Osnovana s ciljem promicanja i očuvanja narodnih običaja, pjesama, plesova i nošnji, ova društva su bila i još uvijek jesu srce i duša mnogih lokalnih zajednica. Kroz svoje aktivnosti, KUD-ovi stvaraju povezanost među ljudima, prenoseći znanja i tradicije s generacije na generaciju.
Prvi KUD-ovi pojavili su se početkom 20. stoljeća, potaknuti rastom nacionalne svijesti i potrebom za očuvanjem kulturnih identiteta. U početku su djelovali u većim gradovima poput Zagreba, Splita i Dubrovnika, no ubrzo su se proširili i na manje ruralne zajednice. Svako selo, grad ili regija razvili su vlastite kulturne manifestacije, bazirane na specifičnostima svojih lokalnih običaja.
Međutim, s vremenom su se kulturno umjetnička društva suočila s brojnim izazovima koji su prijetili njihovom opstanku. Modernizacija društva, migracije stanovništva prema urbanim središtima, te ubrzani tempo života značajno su utjecali na smanjenje interesa za tradicijsku kulturu. Mnoge mlađe generacije nisu više bile zainteresirane za sudjelovanje u aktivnostima KUD-ova, što je dovelo do smanjenja broja članova i, na kraju, gašenja nekih društava.
Izvor: Etnografski muzej
povijest kud-ova u hrvatskoj
O povijesti kulturno-umjetničkih društava u Hrvatskoj, okolnostima u kojima su nastajali i njihovoj ulozi pričali smo s etnologom, antropologom i profesorom na Akademiji likovnih umjetnosti Tomislavom Pletencom.
Kulturno-umjetnička društva, poznata kao KUD-ovi, kroz povijest su postala simbol čuvanja tradicije i identiteta. Njihova priča započinje u dvadesetim godinama prošlog stoljeća, u vremenu kada je više od 70% stanovništva Hrvatske živjelo od poljoprivrede. Ideja obnove seljačke kulture razvila se u sklopu programa Seljačke sloge i Hrvatske seljačke stranke, s vizijom modernizacije ruralnih zajednica i moralnog obogaćivanja gradskih sredina. Selo, kao simbol netaknutih međuljudskih odnosa, trebalo je oplemeniti industrijalizirane gradove, dok je urbana industrija nudila novu dinamiku za seoske zajednice. Na tom temelju, KUD-ovi su zauzeli posebno mjesto u društvenom i kulturnom životu Hrvatske.
Tijekom međuratnog razdoblja, KUD-ovi su djelovali kao ambasadori moralne snage sela. Osnivale su se folklorne sekcije i održavale smotre, među kojima je posebno mjesto zauzimala Seljačka smotra folklora. Ta tradicija, premda s povremenim prekidima, opstala je sve do danas, poznata kao Međunarodna smotra folklora u Zagrebu. Ove manifestacije postale su ključni način prikazivanja bogatstva seljačkih tradicija, koje su tada bile sastavni dio identiteta Hrvatske.
No, nakon Drugog svjetskog rata, dogodila se značajna transformacija folklornih praksi. Pod utjecajem ruskog modela, seoski plesovi i glazba dobili su potpuno novu formu – stilizirani narodni balet. Ovaj preokret donio je umjetničku eleganciju koja je privukla pažnju, ali je udaljila folklor od njegovih autentičnih korijena. Osnivanje nacionalnog ansambla Lado označilo je ovaj novi smjer, podižući folklor na razinu visoke umjetnosti. Međutim, ova stilizacija često se percipirala kao izvorna tradicija, iako je bila rezultat umjetničke rekonstrukcije.
Takva formalizacija prenesena je i u manje sredine, gdje su lokalni KUD-ovi također usvojili ovaj visoko stilizirani pristup. Iako je to paradoksalno udaljilo folklor od njegove izvorne namjene, ove su promjene istovremeno stvorile fascinantnu kulturnu dinamiku. Danas, KUD-ovi balansiraju između čuvanja tradicionalnih vrijednosti i izazova suvremenih vremena.
Kulturno-umjetnička društva, poznata kao KUD-ovi, kroz povijest su postala simbol čuvanja tradicije i identiteta. Njihova priča započinje u dvadesetim godinama prošlog stoljeća, u vremenu kada je više od 70% stanovništva Hrvatske živjelo od poljoprivrede. Ideja obnove seljačke kulture razvila se u sklopu programa Seljačke sloge i Hrvatske seljačke stranke, s vizijom modernizacije ruralnih zajednica i moralnog obogaćivanja gradskih sredina. Selo, kao simbol netaknutih međuljudskih odnosa, trebalo je oplemeniti industrijalizirane gradove, dok je urbana industrija nudila novu dinamiku za seoske zajednice. Na tom temelju, KUD-ovi su zauzeli posebno mjesto u društvenom i kulturnom životu Hrvatske.
Tijekom međuratnog razdoblja, KUD-ovi su djelovali kao ambasadori moralne snage sela. Osnivale su se folklorne sekcije i održavale smotre, među kojima je posebno mjesto zauzimala Seljačka smotra folklora. Ta tradicija, premda s povremenim prekidima, opstala je sve do danas, poznata kao Međunarodna smotra folklora u Zagrebu. Ove manifestacije postale su ključni način prikazivanja bogatstva seljačkih tradicija, koje su tada bile sastavni dio identiteta Hrvatske.
No, nakon Drugog svjetskog rata, dogodila se značajna transformacija folklornih praksi. Pod utjecajem ruskog modela, seoski plesovi i glazba dobili su potpuno novu formu – stilizirani narodni balet. Ovaj preokret donio je umjetničku eleganciju koja je privukla pažnju, ali je udaljila folklor od njegovih autentičnih korijena. Osnivanje nacionalnog ansambla Lado označilo je ovaj novi smjer, podižući folklor na razinu visoke umjetnosti. Međutim, ova stilizacija često se percipirala kao izvorna tradicija, iako je bila rezultat umjetničke rekonstrukcije.
Takva formalizacija prenesena je i u manje sredine, gdje su lokalni KUD-ovi također usvojili ovaj visoko stilizirani pristup. Iako je to paradoksalno udaljilo folklor od njegove izvorne namjene, ove su promjene istovremeno stvorile fascinantnu kulturnu dinamiku. Danas, KUD-ovi balansiraju između čuvanja tradicionalnih vrijednosti i izazova suvremenih vremena.
KUD KAO PROZOR U SVIJET
O vlastitom iskustvu 80ih unutar KUD-a nastavio nam je pričati Tomislav Pletenac
TOMISLAV PLETENAC, etnolog
Ja sam također odrastao uz kulturno umjetničko društvo, ali u mom gradu nije bilo gitarista ili bilo kojeg drugog glazbenika koji bi imao bend u osamdesetima, a da nije svirao ujedno neku tamburu u nekom od kulturno umjetničkih društva. Tako da se to međusobno preklapalo i treba još uzeti u obzir da su 80-te godine vrijeme kad je KUD bio prozor u svijetu.
Naime, ako ste bili u KUD-u, to znači da ste išli na turneje. I to ne samo po bivšoj državi, nego i prema zapadnoj Europi. Tako da je gomila ljudi i zapravo ulazila u kulturno umjetničko društvo radi druženja i putovanja. I radi shoppinga. To su bile ključne stvari.
Naravno, to je bio jedan veliki opći tulum, sedam dana kad ste išli nekud. I to su nezaboravne iskustva. Vozite se na trajektu između Oostendea i Dovera, i uzmete instrumente, dođu folklorašice, one pjevaju, vi svirate, i neko ide sa šeširom. Naravno da smo se super zabavljali u Engleskoj nakon toga, a kapetan Brodara nas je htio ostaviti da zabavljamo goste cijelu sezonu.
Naime, ako ste bili u KUD-u, to znači da ste išli na turneje. I to ne samo po bivšoj državi, nego i prema zapadnoj Europi. Tako da je gomila ljudi i zapravo ulazila u kulturno umjetničko društvo radi druženja i putovanja. I radi shoppinga. To su bile ključne stvari.
Naravno, to je bio jedan veliki opći tulum, sedam dana kad ste išli nekud. I to su nezaboravne iskustva. Vozite se na trajektu između Oostendea i Dovera, i uzmete instrumente, dođu folklorašice, one pjevaju, vi svirate, i neko ide sa šeširom. Naravno da smo se super zabavljali u Engleskoj nakon toga, a kapetan Brodara nas je htio ostaviti da zabavljamo goste cijelu sezonu.
SAMOSVIJEST IDENTITETA
Devedesete godine donijele su snažan preporod kulturnih vrijednosti u Hrvatskoj, no zajedno s tim promjenama došlo je i do značajnih transformacija unutar kulturno-umjetničkih društava (KUD-ova). Tamburaška glazba, nekoć ključni dio folklornih društava, postupno se odvojila i razvila u vlastiti žanr s posebnim festivalima, poput poznatih događanja u Požegi. Ovaj odmak omogućio je tamburi da stvori autonomnu scenu, dok je folklor ostao ukorijenjen u tradicionalnom okviru.
Unatoč ovom revivalu i ponovnom buđenju interesa za kulturnu baštinu, folklor se nije mijenjao. Ostao je vezan uz ideju očuvanja "kvazi originalnog" izraza, što ga je s vremenom udaljilo od šire publike. Dok je devedesetih godina želja za očuvanjem identiteta bila snažna, s prolaskom vremena reprezentacija tih vrijednosti pala je u drugi plan. Folklorna društva, nekad središte zajedničkih nastupa i očuvanja tradicije, postala su manje privlačna mladim generacijama.
Unatoč ovom revivalu i ponovnom buđenju interesa za kulturnu baštinu, folklor se nije mijenjao. Ostao je vezan uz ideju očuvanja "kvazi originalnog" izraza, što ga je s vremenom udaljilo od šire publike. Dok je devedesetih godina želja za očuvanjem identiteta bila snažna, s prolaskom vremena reprezentacija tih vrijednosti pala je u drugi plan. Folklorna društva, nekad središte zajedničkih nastupa i očuvanja tradicije, postala su manje privlačna mladim generacijama.
UTJECAJ MIGRACIJA I TEHNOLOGIJE
Kakva je veza između migracija, tehnologije i "izmišljanja tradicija" objasnio nam je u nastavku Tomislav Pletenac.
TOMISLAV PLETENAC, etnolog
Čim imate zapravo više promjene u društvu, bilo da su one migracijske, bilo da su ekonomske, političke, svejedno, tim ćete više imati potrebu za čuvanjem neke tradicije ili zapravo ono što Hobsbawm kaže izmišljanjem tradicija. Jer ste prisiljeni.
Svaka tradicija je izmišljena tradicija. U smislu toga da ste nešto pokupili i nešto drugo niste. Jer u tom smislu svaka tradicija je izmišljena. Dakle morate smisliti te tradicije. Znajte da se to dobro pokazuje kad su svi mijenjali nošnje, upravo tijekom 20-ih godina kad naprosto industrijsko sukno koje nije doma proizvedeno postaje jeftinije ili dovoljno jeftino i pristupačno.
Znate tko zadržava nošnje? Ne neke udaljene zabiti Hrvatske do kojih nije još došla ni struja, ni nikakva cesta, nego Šestine. Dakle, oni koji su najbliži tim promjenama, oni će se prvi identificirati kroz povratak tradiciji. Dakle, to treba također uzeti u obzir da će se tradicije konstruirati upravo u trenutku žešćih promjena.
Svaka tradicija je izmišljena tradicija. U smislu toga da ste nešto pokupili i nešto drugo niste. Jer u tom smislu svaka tradicija je izmišljena. Dakle morate smisliti te tradicije. Znajte da se to dobro pokazuje kad su svi mijenjali nošnje, upravo tijekom 20-ih godina kad naprosto industrijsko sukno koje nije doma proizvedeno postaje jeftinije ili dovoljno jeftino i pristupačno.
Znate tko zadržava nošnje? Ne neke udaljene zabiti Hrvatske do kojih nije još došla ni struja, ni nikakva cesta, nego Šestine. Dakle, oni koji su najbliži tim promjenama, oni će se prvi identificirati kroz povratak tradiciji. Dakle, to treba također uzeti u obzir da će se tradicije konstruirati upravo u trenutku žešćih promjena.
IZVORNOST ILI Koreografija?
Izvor: intervju autorica, Hrvatski sabor kulture, 2024.
Republika Hrvatska ima mnogo kulturno-umjetničkih društava, a samo su neka registrirane u Hrvatskom saboru kulture, krovnoj organizaciji kulturno-umjetničkog amaterizma u Hrvatskoj.
Registrirana su 364 društva koja njeguju izvorni foklor dok je čak 215 društava koji su odlučili malo doraditi izvorne napjeve i kola.
I izvorne i koreografirane skupine izvode određeni etnografski materijal na sceni, no u čemu je razlika? U koreografiranom folkloru dopuštaju se veće slobode u glazbenim obradama pjesama i skladbi. Scenski prikazi izvornih skupina sugeriraju da bi koreografska rješenja trebala biti jednostavna, što bliža nekom “izvornom” idealu koji danas naslućujemo iz opisa iz stručne literature ili arhivskih snimaka navodi Hrvaćanin (2023).
Registrirana su 364 društva koja njeguju izvorni foklor dok je čak 215 društava koji su odlučili malo doraditi izvorne napjeve i kola.
I izvorne i koreografirane skupine izvode određeni etnografski materijal na sceni, no u čemu je razlika? U koreografiranom folkloru dopuštaju se veće slobode u glazbenim obradama pjesama i skladbi. Scenski prikazi izvornih skupina sugeriraju da bi koreografska rješenja trebala biti jednostavna, što bliža nekom “izvornom” idealu koji danas naslućujemo iz opisa iz stručne literature ili arhivskih snimaka navodi Hrvaćanin (2023).
Folklor kao koreografiju prokomentirao je i profesor Tomislav Pletenac.
TOMISLAV PLETENAC, etnolog
Dakle, danas zapravo gomila kulturno umjetničkih društava pleše plesove i svira uz te plesove na temelju nečijih koreografija. Trebalo je to sve na neki način predstaviti na scenu. Problem je u tome što ta prva reforma nakon Drugog svjetskog rata, nisu za njom uslijedile druge reforme.
Umjetnost se razvijala svojim putem, a folklor je ostao zdrobljen u tom ruskom formalizmu, ajmo to tako reći, u jednoj visokoj stilizaciji, od koje se odjednom počelo tvrditi da je to zapravo seljačka kultura i da je to original. Ne, to nema veze s originalom, to je zapravo neka vrsta baleta.
Međutim, svi smo ostali duboko učvršćeni u toj ideji, aha, to je original, to je tradicija, to je ono pravo. Tako da se ona više nije reformirala, nije mijenjala i nije nenormalno onda za očekivati da će se sve manje i manje ljudi pronalaziti u tome, što publike, a što zapravo na neki način i ljudi koji bi se aktivno uključili u tu vrstu scenskih izvedbi.
Umjetnost se razvijala svojim putem, a folklor je ostao zdrobljen u tom ruskom formalizmu, ajmo to tako reći, u jednoj visokoj stilizaciji, od koje se odjednom počelo tvrditi da je to zapravo seljačka kultura i da je to original. Ne, to nema veze s originalom, to je zapravo neka vrsta baleta.
Međutim, svi smo ostali duboko učvršćeni u toj ideji, aha, to je original, to je tradicija, to je ono pravo. Tako da se ona više nije reformirala, nije mijenjala i nije nenormalno onda za očekivati da će se sve manje i manje ljudi pronalaziti u tome, što publike, a što zapravo na neki način i ljudi koji bi se aktivno uključili u tu vrstu scenskih izvedbi.
Kulturno-umjetnička društva u bjelovarsko-bilogorskoj županiji
Severinu oko tebe voda, u tebi su cure k'o jagoda
Tekst je to poznatog bilogorskog kola pod nazivom Severinski drmeš. Ovo je kolo dobilo ime po mjestu Severinu iz kojeg je poteklo. Drmeš je neizostavan ples u nastupima KUD-a "Palična" Severin. KUD "Palična" Severin amatersko je društvo s područja Bjelovarsko-bilogorske županije. Bavi se očuvanjem tradicije sela Severin i Orovac kroz tradicijsku glazbu, pjesme i običaje.
O nastanku društva govori tajnica KUD-a "Palična" Severin Karmela Skroban:
KUD "Palična" je u svojim početcima okupljao veliki broj članova, a najveći problem im je bio kako stati na pozornicu? Tajnica Karmela se prisjeća kako se taj problem riješio.
KARMELA SKROBAN, tajnica KUD-a Palična
Danas to baš i nije tako. Sve je manji broj članova KUD-a "Palična", a trend opadanja broja počeo je nakon pandemije COVID-a. Članovi su izgubili volju i otuđili su se jedni od drugih, navodi voditelj KUD-a Igor Grgić.
Igor obnaša funkciju voditelja od 2006. godine, a primjećuje kako su nove tehnologije uzele maha i utječu na motoriku te neometan rad za vrijeme plesnih proba.
Igor obnaša funkciju voditelja od 2006. godine, a primjećuje kako su nove tehnologije uzele maha i utječu na motoriku te neometan rad za vrijeme plesnih proba.
veći interes za tradiciju u gradu?
Izvorna društva ruralnih sredina nakon pandemije COVID-a 19 bilježe početak borbe sa sve manjim brojem članova dok je u gradskim društvima stanje upravo suprotno. Boris Abramović, predsjednik gradskog društva KUD "Bjelovar" Bjelovar primjećuje trend rasta broja članova.
BORIS ABRAMOVIĆ, predsjednik gradskog društva KUD "Bjelovar"
Mladi, slušajte!
Hrvatski sabor kulture
Hrvatski sabor kulture je savez udruga i krovna organizacija kulturno-umjetničkog amaterizma u Republici Hrvatskoj. Okuplja mnoge folklorne i plesne ansamble, a osim toga i pjevačke skupine, likovne, literarne i kazališne družine, zborove, tamburaške i puhačke orkestre. O radu HSK-a pričala je Valentina Dačnik, prof. i dipl. etnologinja, stručna suradnica za plesnu kulturu u Hrvatskom saboru kulture.
VALENTINA DAČNIK, profesorica i diplomirana etnologinja
SURADNJA KROZ OČI DRUŠTAVA
Hrvatski sabor kulture nastoji svim društvima omogućiti približno jednake uvjete rada, a mogu reći da sa svima imaju suradnju na zavidnom nivou. Odličnu suradnju i spremnost na nove projekte potvrđuju i KUD "Palična" Severin te KUD "Bjelovar" Bjelovar.
|
"Izuzetno kvalitetno. Hrvatski sabor kulture, u tom dijelu, je naše ogledalo. Pomaže nam u različitim stavkama, pozivaju nas na radionice raznih seminara, pjevnih, plesnih, održavanja narodnog ruha, češljanja, oglavlja, od izvornih do koreografiranih skupina."
|
|
|
"Pa mogu reći da je rad jako dobar, pozitivan za sve svoje članove. Znači, pomaže svima u radu."
|
|
KUD "REČICA"
Izvor: privatna arhiva
U projektima Hrvatskog sabora kulture sudjeluje i KUD "Rečica". Kulturno umjetničko društvo “Rečica” osnovano je 1923. godine pod imenom Muški pjevački zbor “Drašković” i najstarije je na području Karlovačke županije. Tijekom godina KUD Rečica ostavio je neizbrisiv trag u očuvanju izvornih pjesama, plesova i običaja rečičkog kraja. Upravo tamo smo se i uputili jedno subotnje popodne kako bismo saznali s kojim su se sve izazovima suočili u modernom dobu. Nažalost nismo uspjeli prisustvovati probi jer je velik dio članova bio pogođen gripom, ali nam je zato mali dio društva organizirao lijepu i toplu dobrodošlicu po kojoj su KUD-ovi i poznati.
Društvo je kroz godine primilo brojna priznanja za svoj doprinos kulturno umjetničkom amaterizmu i obogaćivanju hrvatske kulture. Proslavili su svoj stoti rođendan velikim svečanim koncertom u Zorin domu, a povijest društva je povodom obljetnice također objedinjena u monografiji. Jedan od važnijih ciljeva je i edukacija mladih kroz radionice, predavanja i terenske aktivnosti. VIše o samom KUD-u “Rečica” rekla nam je predsjednica društva Marija Pavlović.
Društvo je kroz godine primilo brojna priznanja za svoj doprinos kulturno umjetničkom amaterizmu i obogaćivanju hrvatske kulture. Proslavili su svoj stoti rođendan velikim svečanim koncertom u Zorin domu, a povijest društva je povodom obljetnice također objedinjena u monografiji. Jedan od važnijih ciljeva je i edukacija mladih kroz radionice, predavanja i terenske aktivnosti. VIše o samom KUD-u “Rečica” rekla nam je predsjednica društva Marija Pavlović.
MARIJA PAVLOVIĆ, predsjednica KUD-a "Rečica
Naše kulturno umjetničko društvo trenutno broji 67 članova, od toga imamo dvadeset sedmero djece, ostalo su odrasli. Djelujemo u nekoliko sekcija, starija folklorna sekcija, dječja folklorna sekcija, etnografska sekcija, Rečički guci i imamo školu tambure koja djeluje već nekih desetak godina.
U nastavku nam je opisala što znači biti dio jednog od najstarijih KUD-ova na području Karlovačke županije komentirajući kako su KUD-ovi su nekad imali puno značajniju ulogu u društvu. Čuvali su baštinu, pjesmu, ples, i to je bilo jako cijenjeno. "Danas je izazovno zadržati ljude, ali svejedno se borimo."
Također pričala nam je i s kojim se izazovima danas KUD Rečica suočava, a to je smanjeni interes mladih za folklor. Slaže se da migracije i tehnologije igraju ulogu, ali naglaša da je to više stvar vremena – svi imaju druge zanimacije. Spominje da je nekima je čak neugodno obući narodnu nošnju. “Borimo se protiv toga – pokušavamo ih motivirati nastupima, putovanjima i različitim radionicama.”
Kad spominje aktivnosti KUD-a Rečica kojeg je nedavno postala predsjednica, a čija je članica 30 godina, navodi kako iako se radi o neprofitnoj organizaciji ograničenih financija, ali da je njihov rad prepoznat. Članovi sudjeluju na svim većim manifestacijama u Karlovačkoj županiji, a najmlađi – njih 27 – sudjelovali su u zadnje dvije godine na svim važnim smotrama - Vinkovačkim jesenima i Đakovačkoj smotri. "Ponosni smo na svaki nastup, bilo u Ogulinu, Karlovcu, Sarajevu ili nekim drugim mjestima. Ove godine planiramo putovanje u Ohrid, no financijski to često predstavlja problem. Pišemo projekte, tražimo sponzorstva i donacije, ali odaziv nije uvijek velik. Velik dio troškova odlazi na prijevoz, poput autobusa za putovanje. Nadamo se da ćemo uspjeti pronaći podršku kako bismo ostvarili zacrtane ciljeve. ” nadodaje Marija Pavlović.
Također pričala nam je i s kojim se izazovima danas KUD Rečica suočava, a to je smanjeni interes mladih za folklor. Slaže se da migracije i tehnologije igraju ulogu, ali naglaša da je to više stvar vremena – svi imaju druge zanimacije. Spominje da je nekima je čak neugodno obući narodnu nošnju. “Borimo se protiv toga – pokušavamo ih motivirati nastupima, putovanjima i različitim radionicama.”
Kad spominje aktivnosti KUD-a Rečica kojeg je nedavno postala predsjednica, a čija je članica 30 godina, navodi kako iako se radi o neprofitnoj organizaciji ograničenih financija, ali da je njihov rad prepoznat. Članovi sudjeluju na svim većim manifestacijama u Karlovačkoj županiji, a najmlađi – njih 27 – sudjelovali su u zadnje dvije godine na svim važnim smotrama - Vinkovačkim jesenima i Đakovačkoj smotri. "Ponosni smo na svaki nastup, bilo u Ogulinu, Karlovcu, Sarajevu ili nekim drugim mjestima. Ove godine planiramo putovanje u Ohrid, no financijski to često predstavlja problem. Pišemo projekte, tražimo sponzorstva i donacije, ali odaziv nije uvijek velik. Velik dio troškova odlazi na prijevoz, poput autobusa za putovanje. Nadamo se da ćemo uspjeti pronaći podršku kako bismo ostvarili zacrtane ciljeve. ” nadodaje Marija Pavlović.
O vlastitoj povijesti unutar KUD-a i njegovom značenju pričala nam je i dugogodišnja članica Marija Nejak.
MARIJA NEJAK, članica KUD-a Rečica
Marija Nejak, dugogodišnja članica KUD-a Rečica, simbol je duboke povezanosti s kulturnom baštinom. Njezina priča počinje u djetinjstvu, kada je kao 12-godišnja djevojčica postala članica lokalnog kulturno-umjetničkog društva. Tada je KUD bio središte zajednice, s mnoštvom različitih sekcija poput svirača, plesača i dramskih grupa, a takav način života bio je sasvim normalan.
Godine 1968. napustila je rodno mjesto kako bi školovanje nastavila u gradu. Iako je ostala povezana s društvom kroz informacije, fizička udaljenost i obveze prekinule su njezino aktivno članstvo. Kasnije, život ju je odveo u Njemačku tijekom Domovinskog rata 1991. godine, gdje je otišla s obitelji i ostala raditi i živjeti sve do odlaska u mirovinu.
"Prva pomisao je bila kad sam se 2019. godine vraćala kući: sad prvo idem u kulturno-umjetničko društvo." Ta odluka odražava koliko je KUD bio važan dio njezina života i koliko snažno simbolizira zajedništvo i tradiciju. Njeno ponovno uključivanje u društvo priča je o ljubavi prema baštini i neprekinutoj vezi s korijenima, čak i nakon toliko godina udaljenosti.
Upravo ova priča savršeno oslikava snagu zajednice i važnost očuvanja kulturnih vrijednosti za buduće generacije. Marija Nejak dokaz je kako tradicija može ostati srce identiteta, bez obzira na životne okolnosti.
Godine 1968. napustila je rodno mjesto kako bi školovanje nastavila u gradu. Iako je ostala povezana s društvom kroz informacije, fizička udaljenost i obveze prekinule su njezino aktivno članstvo. Kasnije, život ju je odveo u Njemačku tijekom Domovinskog rata 1991. godine, gdje je otišla s obitelji i ostala raditi i živjeti sve do odlaska u mirovinu.
"Prva pomisao je bila kad sam se 2019. godine vraćala kući: sad prvo idem u kulturno-umjetničko društvo." Ta odluka odražava koliko je KUD bio važan dio njezina života i koliko snažno simbolizira zajedništvo i tradiciju. Njeno ponovno uključivanje u društvo priča je o ljubavi prema baštini i neprekinutoj vezi s korijenima, čak i nakon toliko godina udaljenosti.
Upravo ova priča savršeno oslikava snagu zajednice i važnost očuvanja kulturnih vrijednosti za buduće generacije. Marija Nejak dokaz je kako tradicija može ostati srce identiteta, bez obzira na životne okolnosti.
No, kako danas mladi gledaju na aktivnosti u KUD-ovima i kako ih zainteresirati.
MARIJA PAVLOVIĆ, predsjednica KUD-a "Rečica
Smišljamo različite načine da ih zainteresiramo. Stalno idemo na smotre, nastupe... Jedanput godišnje smo odlučili da bismo trebali naše članove odvesti u inozemstvo. Promicanje nematerijalne kulturne baštine, pokazivanje naših prekrasnih nošnji, sve to stoji, ali mislim da je najvažnije zabavit se malo.
|
Mlađi članovi KUD-a Gabrijel Kozlović i Mihael Pavlović obožavaju svirati i sudjelovati u aktivnostima društva pa su izveli svoju najdražu pjesmu"Rečica" u instrumentalnoj verziji.
|
GABRIJEL KOZLOVIĆ I MIHAEL PAVLOVIĆ
|
KULTURA NA RASKRIŽJU: IZAZOVI OČUVANJA BAŠTINE U SUVREMENOM DRUŠTVU
U vremenu u kojem globalizacija neprestano mijenja prioritete društva, očuvanje kulturne baštine sve više postaje izazov. No, upravo na tim izazovima grade se priče pojedinaca i zajednica koji svojim radom spajaju prošlost i sadašnjost. Tradiciju i suvremenost. Hrvatska je bogata folklornim društvima, a s druge strane, mladi sve manje prepoznaju vrijednost tradicije te nezainteresiranost prijeti opstanku mnogih društava.
Dok folklorna društva nastavljaju održavati probe i nastupe, jasno je da su ljubav, volja, želja glavno gorivo uz pomoć kojih ples i pjesma nadilaze sve izazove. To je ring, borba za očuvanje identiteta u svijetu koji se suviše brzo mijenja. Folklor nije samo prošlost- on je alat kojim se gradi budućnost, u kojoj se običaji i tradicija isprepliću u neprekidnom plesu. Ples u kojem jedan partner o ovisi o drugom.
Postavlja se pitanje kako privući mlade. Informacije današnjim generacijama dostupne su jednim treptajem oka, a pažnja je sve više usmjerena na globalne trendove. Htjeli ili ne htjeli, tradicijske vrijednosti, unatoč svoj ljepoti i dubokom značenju, ostaju u sjeni.
Očuvanje tradicije nije samo pitanje nostalgije, nekih davnih i prošlih vremena, već i pitanje opstanka. Folklor i kulturna baština su svjetionici koji nas podsjećaju na zajedništvo, sinergiju i pripadnost na koje često zaboravljamo u jurnjavi za nečim uzvišenijim.
OTOČANI U POTRAZI ZA MLADIM NASLJEDNICIMA BRAČKE TRADICIJE
Na kišovitom i burom okruženom otoku Braču, u galeriji koja se tijekom tjedna transformira u mjesto za umjetnička okupljanja, svakog četvrtka navečer može se čuti ritam koraka i smijeh članova Folklornog društva “Ciciljona”.
Skupina entuzijasta, koja se davne 2009. godine odlučila na plemenit, ali ujedno i težak zadatak- očuvanje plesova i običaja otoka Brača. Tijekom ljeta i jeseni održavale su se probe i prvi službeni nastup Bračko folklorno društvo imao je 2010. godine na otvaranju Supetarskog ljeta.
Folklorno društvo “Ciciljona” iz Supetra već godinama nastoji očuvati tradicijske plesove otoka Brača, unatoč izazovima s kojima se suočavaju. Društvo trenutačno broji oko 20 članova te je okupljanje dovoljnog broja ljudi za nastupe često zahtjevan zadatak. Trenutačno postoji samo jedna aktivna skupina, sastavljena uglavnom od seniora i veterana, koji se redovito okupljaju na probama i nastupima.
Dok folklorna društva nastavljaju održavati probe i nastupe, jasno je da su ljubav, volja, želja glavno gorivo uz pomoć kojih ples i pjesma nadilaze sve izazove. To je ring, borba za očuvanje identiteta u svijetu koji se suviše brzo mijenja. Folklor nije samo prošlost- on je alat kojim se gradi budućnost, u kojoj se običaji i tradicija isprepliću u neprekidnom plesu. Ples u kojem jedan partner o ovisi o drugom.
Postavlja se pitanje kako privući mlade. Informacije današnjim generacijama dostupne su jednim treptajem oka, a pažnja je sve više usmjerena na globalne trendove. Htjeli ili ne htjeli, tradicijske vrijednosti, unatoč svoj ljepoti i dubokom značenju, ostaju u sjeni.
Očuvanje tradicije nije samo pitanje nostalgije, nekih davnih i prošlih vremena, već i pitanje opstanka. Folklor i kulturna baština su svjetionici koji nas podsjećaju na zajedništvo, sinergiju i pripadnost na koje često zaboravljamo u jurnjavi za nečim uzvišenijim.
OTOČANI U POTRAZI ZA MLADIM NASLJEDNICIMA BRAČKE TRADICIJE
Na kišovitom i burom okruženom otoku Braču, u galeriji koja se tijekom tjedna transformira u mjesto za umjetnička okupljanja, svakog četvrtka navečer može se čuti ritam koraka i smijeh članova Folklornog društva “Ciciljona”.
Skupina entuzijasta, koja se davne 2009. godine odlučila na plemenit, ali ujedno i težak zadatak- očuvanje plesova i običaja otoka Brača. Tijekom ljeta i jeseni održavale su se probe i prvi službeni nastup Bračko folklorno društvo imao je 2010. godine na otvaranju Supetarskog ljeta.
Folklorno društvo “Ciciljona” iz Supetra već godinama nastoji očuvati tradicijske plesove otoka Brača, unatoč izazovima s kojima se suočavaju. Društvo trenutačno broji oko 20 članova te je okupljanje dovoljnog broja ljudi za nastupe često zahtjevan zadatak. Trenutačno postoji samo jedna aktivna skupina, sastavljena uglavnom od seniora i veterana, koji se redovito okupljaju na probama i nastupima.
Foto: Bfd Ciciljona Supetar
Tijekom razgovora s Đurđicom Kovačić, voditeljicom Folklornog društva “Ciciljona”, otkrila je više o izazovima s kojima se bore kako bi očuvali kulturnu baštinu otoka Brača.
Đurđica je ujedno i učiteljica razredne nastave koja vješto balansira između školskih obveza i folklornih aktivnosti. Kako kaže, probe i nastupi uglavnom se održavaju u večernjim satima, što joj omogućuje lakšu organizaciju vremena.
“Iskustvo rada s djecom jako mi dobro dođe u radu s odraslima, jer je to skoro pa slično.”, objašnjava kroz smijeh.
Pitanje očuvanja kulturne baštine u školskom sustavu izaziva različita mišljenja, no ona smatra da bi se više sadržaja posvećenih tradiciji moglo uključiti u obrazovni program. Iako su elementi kulturne baštine prisutni kroz glazbeni odgoj i tjelesnu kulturu, konačna realizacija ovisi o afinitetima samih nastavnika.
“Naravno da bi se moglo i više raditi na očuvanju tradicije kulturne baštine, ne samo otoka Brača, već i drugih krajeva Hrvatske”, ističe.
Također, nastoje rekonstruirati i sačuvati izvorne nošnje, iako Brač, za razliku od Slavonije ili Zagorja, nema specifičnu narodnu nošnju.
“Riječ je uglavnom o građanskoj odjeći, no mi činimo sve što možemo kako bismo sačuvali našu tradiciju”, kaže voditeljica Društva.
Unatoč naporima, mladi na otoku Braču nisu pretjerano zainteresirani za folklor.
“Do desete ili dvanaeste godine djeca još pokazuju interes, ali čim prijeđu u više razrede, folklor im postaje neatraktivan. Počinju izrugivanja, a drugi prioriteti postaju važniji od očuvanja baštine i tradicije”,objašnjava
Društvo je kroz godine pokušavalo raznim metodama privući mlađe članove-organizacijom putovanja, nošnjama, nastupima- no odaziv je i dalje slab.
“Dođu, pogledaju, nasmiju se, ali im to nije dovoljno atraktivno. Ne znam kako bismo ih mogli zainteresirati”, priznaje Đurđica.
Ipak, podrška lokalne zajednice postoji. Grad Supetar i Turistička zajednica Supetra pružaju potporu društvu, no članovi smatraju da bi i druge općine otoka mogle više ulagati u očuvanje bračke kulturne baštine.
Budućnost folklora na otoku Braču i dalje je neizvjesna, no članovi Društva “Ciciljona” ne odustaju od svoje misije. Nastavljaju prenositi tradiciju kroz ples i pjesmu, nadajući se da će ipak uspjeti zainteresirati mlađe generacije i sačuvati bogatstvo baštine za budućnost..
Tijekom razgovora s Đurđicom Kovačić, voditeljicom Folklornog društva “Ciciljona”, otkrila je više o izazovima s kojima se bore kako bi očuvali kulturnu baštinu otoka Brača.
Đurđica je ujedno i učiteljica razredne nastave koja vješto balansira između školskih obveza i folklornih aktivnosti. Kako kaže, probe i nastupi uglavnom se održavaju u večernjim satima, što joj omogućuje lakšu organizaciju vremena.
“Iskustvo rada s djecom jako mi dobro dođe u radu s odraslima, jer je to skoro pa slično.”, objašnjava kroz smijeh.
Pitanje očuvanja kulturne baštine u školskom sustavu izaziva različita mišljenja, no ona smatra da bi se više sadržaja posvećenih tradiciji moglo uključiti u obrazovni program. Iako su elementi kulturne baštine prisutni kroz glazbeni odgoj i tjelesnu kulturu, konačna realizacija ovisi o afinitetima samih nastavnika.
“Naravno da bi se moglo i više raditi na očuvanju tradicije kulturne baštine, ne samo otoka Brača, već i drugih krajeva Hrvatske”, ističe.
Također, nastoje rekonstruirati i sačuvati izvorne nošnje, iako Brač, za razliku od Slavonije ili Zagorja, nema specifičnu narodnu nošnju.
“Riječ je uglavnom o građanskoj odjeći, no mi činimo sve što možemo kako bismo sačuvali našu tradiciju”, kaže voditeljica Društva.
Unatoč naporima, mladi na otoku Braču nisu pretjerano zainteresirani za folklor.
“Do desete ili dvanaeste godine djeca još pokazuju interes, ali čim prijeđu u više razrede, folklor im postaje neatraktivan. Počinju izrugivanja, a drugi prioriteti postaju važniji od očuvanja baštine i tradicije”,objašnjava
Društvo je kroz godine pokušavalo raznim metodama privući mlađe članove-organizacijom putovanja, nošnjama, nastupima- no odaziv je i dalje slab.
“Dođu, pogledaju, nasmiju se, ali im to nije dovoljno atraktivno. Ne znam kako bismo ih mogli zainteresirati”, priznaje Đurđica.
Ipak, podrška lokalne zajednice postoji. Grad Supetar i Turistička zajednica Supetra pružaju potporu društvu, no članovi smatraju da bi i druge općine otoka mogle više ulagati u očuvanje bračke kulturne baštine.
Budućnost folklora na otoku Braču i dalje je neizvjesna, no članovi Društva “Ciciljona” ne odustaju od svoje misije. Nastavljaju prenositi tradiciju kroz ples i pjesmu, nadajući se da će ipak uspjeti zainteresirati mlađe generacije i sačuvati bogatstvo baštine za budućnost..
Foto: Bfd Ciciljona Supetar
KUD MARKO MAROJICA: ČUVARI TRADICIJE DUBROVNIKA I ŽUPSKOG KRAJA
Problem nezainteresiranosti mladih ističe se i u radu drugih folklornih društava. U Dubrovniku, KUD „Marko Marojica“ već gotovo pola stoljeća njeguje tradiciju Župe dubrovačke, ali se suočava s istim izazovima. Djeca danas imaju previše mogućnosti i lako se usmjere na druge aktivnosti, svjestan je Mateo Čanić, voditelj plesnog sastava.
KUD Marko Marojica iz Župe dubrovačke osnovano je 1976. godine s ciljem kontinuiranog promicanja kulturnih i tradicijskih vrijednosti, prvenstveno Župe dubrovačke, ali i okolnih mjesta, plešući tradicionalne plesove dubrovačkog kraja, kao i drugih dijelova Lijepe naše. U samim početcima KUD je bio nositelj kulturnog života Župe, pa je tako pri KUD-u uz folklorni dio, djelovala i filmska sekcija, limena glazba, a u kasnije vrijeme i mažuretke.
Mogu se pohvaliti brojnim nastupima i prezentiranjem tradicije ne samo po Hrvatskoj nego po čitavom svijetu. Od brojnih smotri folklora među kojima su sigurno najvažnije državne smotre, gdje su redovni sudionici, pa do samostalnih koncerata širom Europe. Možda je najzvučnije gostovanje u Muchenu 2023. godine na glasovitom Oktoberfestu, ujedno i jednom od najvećih smotri folklora na svijetu, gdje po raznim kriterijima nije lako "upasti".
Kulturno- umjetničko društvo Marko Marojica već 49 godina s ponosom njeguje bogatu tradiciju Župe dubrovačke. Njihov repertoar obuhvaća izvorne plesove ovog kraja, od balâ poput Župske polke, Dueta, Čička, Mazurke i Župske poskočice, pa sve do neizostavnog Linđa, najpoznatijeg plesa dubrovačkog primorja. Osim plesne baštine, KUD aktivno sudjeluje u očuvanju kolendavnja, sviranja lijerice te nošenja široke župske robe, jednog od najvrijednijih dijelova kulturne baštine.
Uz izvorne župske plesove, članovi ovog društva izvode i konavoske plesove poput Potkola, Čička, Namiguše, a trenutačno rade na postavljanju Bunjevačkih plesova, čime povezuju tradiciju s Hrvatima Bunjevcima iz Vojvodine. Posebno za nadolazeću obljetnicu pripremaju i novu koreografiju inspiriranu plesovima Posavskih Hrvata.
No, KUD Marko Marojica ne čuva tradiciju samo kroz ples i glazbu- njegovi članovi aktivno sudjeluju u svakodnevnom životu Župe. Tijekom ljeta redovito nastupaju na pozornicama Župe i Dubrovnik, a svojim nastupima u blagdansko vrijeme dodatno obogaćuju svečanosti i okupljanja mještana.
Društvo trenutačno broji oko stotinu članova raspoređenih u četiri sekcije. Najmlađi plesači, njih 35, imaju od 3 do 12 godina, dok starija skupina okuplja 40-ak aktivnih članova u dobi od 14 do 80 godina. Spoj generacija, ljubav prema folkloru i predanost očuvanju kulturne baštine čine KUD Marko Marojica nezaobilaznim čuvarima ovog kraja.
"Najveći problem je prostor. Nemamo vlastiti dom, mjesto gdje bi se naši članovi mogli okupljati i čuvati vrijedne nošnje i instrumente", iskren je voditelj KUD-a.
KUD svojim radom mora biti prisutan u svakodnevnom životu ne samo u plesnom ili glazbenom dijelu, nego i s raznim drugim aktivnostima. Jedino tako društvo može i opstati, a to je preduvjet i za čuvanje kulturne baštine. Prezentiranje bala i svirke po raznim smotrama u Hrvatskoj kao i u svijetu, jedan je od načina je koji će baštinu držati živom. Zapisivanja, istraživanja i prezentiranja svega toga na sceni pred publikom jako su bitni za očuvanje baštine, zaključuje Čanić.
KUD MARKO MAROJICA: ČUVARI TRADICIJE DUBROVNIKA I ŽUPSKOG KRAJA
Problem nezainteresiranosti mladih ističe se i u radu drugih folklornih društava. U Dubrovniku, KUD „Marko Marojica“ već gotovo pola stoljeća njeguje tradiciju Župe dubrovačke, ali se suočava s istim izazovima. Djeca danas imaju previše mogućnosti i lako se usmjere na druge aktivnosti, svjestan je Mateo Čanić, voditelj plesnog sastava.
KUD Marko Marojica iz Župe dubrovačke osnovano je 1976. godine s ciljem kontinuiranog promicanja kulturnih i tradicijskih vrijednosti, prvenstveno Župe dubrovačke, ali i okolnih mjesta, plešući tradicionalne plesove dubrovačkog kraja, kao i drugih dijelova Lijepe naše. U samim početcima KUD je bio nositelj kulturnog života Župe, pa je tako pri KUD-u uz folklorni dio, djelovala i filmska sekcija, limena glazba, a u kasnije vrijeme i mažuretke.
Mogu se pohvaliti brojnim nastupima i prezentiranjem tradicije ne samo po Hrvatskoj nego po čitavom svijetu. Od brojnih smotri folklora među kojima su sigurno najvažnije državne smotre, gdje su redovni sudionici, pa do samostalnih koncerata širom Europe. Možda je najzvučnije gostovanje u Muchenu 2023. godine na glasovitom Oktoberfestu, ujedno i jednom od najvećih smotri folklora na svijetu, gdje po raznim kriterijima nije lako "upasti".
Kulturno- umjetničko društvo Marko Marojica već 49 godina s ponosom njeguje bogatu tradiciju Župe dubrovačke. Njihov repertoar obuhvaća izvorne plesove ovog kraja, od balâ poput Župske polke, Dueta, Čička, Mazurke i Župske poskočice, pa sve do neizostavnog Linđa, najpoznatijeg plesa dubrovačkog primorja. Osim plesne baštine, KUD aktivno sudjeluje u očuvanju kolendavnja, sviranja lijerice te nošenja široke župske robe, jednog od najvrijednijih dijelova kulturne baštine.
Uz izvorne župske plesove, članovi ovog društva izvode i konavoske plesove poput Potkola, Čička, Namiguše, a trenutačno rade na postavljanju Bunjevačkih plesova, čime povezuju tradiciju s Hrvatima Bunjevcima iz Vojvodine. Posebno za nadolazeću obljetnicu pripremaju i novu koreografiju inspiriranu plesovima Posavskih Hrvata.
No, KUD Marko Marojica ne čuva tradiciju samo kroz ples i glazbu- njegovi članovi aktivno sudjeluju u svakodnevnom životu Župe. Tijekom ljeta redovito nastupaju na pozornicama Župe i Dubrovnik, a svojim nastupima u blagdansko vrijeme dodatno obogaćuju svečanosti i okupljanja mještana.
Društvo trenutačno broji oko stotinu članova raspoređenih u četiri sekcije. Najmlađi plesači, njih 35, imaju od 3 do 12 godina, dok starija skupina okuplja 40-ak aktivnih članova u dobi od 14 do 80 godina. Spoj generacija, ljubav prema folkloru i predanost očuvanju kulturne baštine čine KUD Marko Marojica nezaobilaznim čuvarima ovog kraja.
"Najveći problem je prostor. Nemamo vlastiti dom, mjesto gdje bi se naši članovi mogli okupljati i čuvati vrijedne nošnje i instrumente", iskren je voditelj KUD-a.
KUD svojim radom mora biti prisutan u svakodnevnom životu ne samo u plesnom ili glazbenom dijelu, nego i s raznim drugim aktivnostima. Jedino tako društvo može i opstati, a to je preduvjet i za čuvanje kulturne baštine. Prezentiranje bala i svirke po raznim smotrama u Hrvatskoj kao i u svijetu, jedan je od načina je koji će baštinu držati živom. Zapisivanja, istraživanja i prezentiranja svega toga na sceni pred publikom jako su bitni za očuvanje baštine, zaključuje Čanić.
Video: KUD "Marko Marojica"- Župa Dubrovačka
FOLKLOR- VIŠE OD PLESA: KAKO OČUVATI TRADICIJU U MODERNOM DOBU?
Folklor je za mene tradicija, druženje i prijateljstvo, poručuje Mario Derado, dugogodišnji član “Ciciljone”.
Riječi su ovo koje predstavljaju univerzalnu istinu. Svaki ples, svaka nošnja i svaka pjesma dio su mozaika identiteta koji nas povezuje s korijenima, ali i priprema za budućnost, kakvagod ona bila. Folklor nije samo ples, pjesma i narodna nošnja- on je način života, oblik zajedništva i čuvar kulturne baštine. Za mnoge članove folklornih društava, on predstavlja nešto što ih je obogatilo na više razina. Tako i Mario ističe kako mu je folklor dao iskustva i prijateljstva koja bez njega možda nikada ne bi stekao.
“Folklor mi je jako puno dao u životu. Ne mislim pritom samo na putovanja ili nastupe, već na zajedništvo I prijateljstva koja su se izgradila među članovima”, ističe.
No, unatoč svim prednostima koje donosi, folklorna društva danas se suočavaju s velikim izazovima, a najveći je- manjak članova.
“Ljudi koji su od početka u društvu često ostaju dugi niz godina, ali s vremenom ih fizička ograničenja sprječavaju u aktivnom sudjelovanju. S druge strane, mladi danas nisu toliko zainteresirani za folklor kao nekada. Imaju druge prioritete i više mogućnosti za zabavu, što ih odvlači od tradicionalnih aktivnosti poput folklora”, objašnjava sugovornik.
Postavlja se pitanje- je li folklor, a time i kulturna baština, danas dovoljno cijenjen i prepoznat? Derado smatra da nije problem u nedostatku podrške, jer lokalna zajednica često stoji iza folklornih društava, već u promjenama koje donosi moderno doba.
"Prije su mladi folklor doživljavali kao način druženja, dok danas imaju puno više izbora. Povezani su sa svijetom putem interneta i društvenih mreža, a gradovi poput Splita nude im brojne mogućnosti. Folklor im često nije na vrhu liste interesa. Prije su mladi folklor doživljavali kao način druženja, dok danas imaju puno više izbora. Povezani su sa svijetom putem interneta i društvenih mreža, a gradovi poput Splita nude im brojne mogućnosti. Folklor im često nije na vrhu liste interesa”, smatra.
Ipak, iako izazovi postoje, ljubitelji tradicije ne odustaju. Folklorna društva i dalje njeguju kulturnu baštinu, trudeći se pronaći nove načine kako bi je približili mladim generacijama I očuvali njezinu važnost. Jer, folklor nije samo prošlost- on je živa priča koju treba nastaviti pričati.
FOLKLOR- VIŠE OD PLESA: KAKO OČUVATI TRADICIJU U MODERNOM DOBU?
Folklor je za mene tradicija, druženje i prijateljstvo, poručuje Mario Derado, dugogodišnji član “Ciciljone”.
Riječi su ovo koje predstavljaju univerzalnu istinu. Svaki ples, svaka nošnja i svaka pjesma dio su mozaika identiteta koji nas povezuje s korijenima, ali i priprema za budućnost, kakvagod ona bila. Folklor nije samo ples, pjesma i narodna nošnja- on je način života, oblik zajedništva i čuvar kulturne baštine. Za mnoge članove folklornih društava, on predstavlja nešto što ih je obogatilo na više razina. Tako i Mario ističe kako mu je folklor dao iskustva i prijateljstva koja bez njega možda nikada ne bi stekao.
“Folklor mi je jako puno dao u životu. Ne mislim pritom samo na putovanja ili nastupe, već na zajedništvo I prijateljstva koja su se izgradila među članovima”, ističe.
No, unatoč svim prednostima koje donosi, folklorna društva danas se suočavaju s velikim izazovima, a najveći je- manjak članova.
“Ljudi koji su od početka u društvu često ostaju dugi niz godina, ali s vremenom ih fizička ograničenja sprječavaju u aktivnom sudjelovanju. S druge strane, mladi danas nisu toliko zainteresirani za folklor kao nekada. Imaju druge prioritete i više mogućnosti za zabavu, što ih odvlači od tradicionalnih aktivnosti poput folklora”, objašnjava sugovornik.
Postavlja se pitanje- je li folklor, a time i kulturna baština, danas dovoljno cijenjen i prepoznat? Derado smatra da nije problem u nedostatku podrške, jer lokalna zajednica često stoji iza folklornih društava, već u promjenama koje donosi moderno doba.
"Prije su mladi folklor doživljavali kao način druženja, dok danas imaju puno više izbora. Povezani su sa svijetom putem interneta i društvenih mreža, a gradovi poput Splita nude im brojne mogućnosti. Folklor im često nije na vrhu liste interesa. Prije su mladi folklor doživljavali kao način druženja, dok danas imaju puno više izbora. Povezani su sa svijetom putem interneta i društvenih mreža, a gradovi poput Splita nude im brojne mogućnosti. Folklor im često nije na vrhu liste interesa”, smatra.
Ipak, iako izazovi postoje, ljubitelji tradicije ne odustaju. Folklorna društva i dalje njeguju kulturnu baštinu, trudeći se pronaći nove načine kako bi je približili mladim generacijama I očuvali njezinu važnost. Jer, folklor nije samo prošlost- on je živa priča koju treba nastaviti pričati.
|
|
Foto: Bfd Ciciljona Supetar
Predstavljanje vlastitog otoka na pozornici poseban je osjećaj, ističe član Folklornog društva “Ciciljona”. Bez obzira na koreografiju, onaj trenutak kada se reflektori upale, sve ostalo postaje nevažno- ostaje samo ples, ritam i strast prema tradiciji.
“Kad izađemo na pozornicu, isključimo se iz svega oko sebe. Mi koji plešemo folklor, plešemo s uživanjem. U tom trenutku više ne mislimo da smo na sceni, već se prepuštamo plesu, nastojeći ga izvesti što preciznije”, kaže s osmijehom.
No folklor nije samo ples- to je iskustvo koje povezuje, gradi prijateljstva i otvara vrata putovanjima. Na pitanje što bi poručio mladima koji razmišljaju o pridruživanju folklornim društvima, odgovor je jasan:
"Ne razmišljajte previše, samo dođite!"
Dodaje kako folklor možda na prvi pogled nekima djeluje zastarjelo, ali je u svojoj srži spoj tradicije, druženja i nezaboravnih trenutaka.
“Danas mladi plaćaju sate plesa kako bi naučili salsu, valcer, polku ili tango, a u folkloru mogu savladati slične pokrete- i to potpuno besplatno! Čini se da današnja generacija više cijeni ono za što mora izdvojiti novac, nego ono što dolazi kroz zajedništvo i nesebično dijeljenje znanja”, zaključuje Mario Derado.
Predstavljanje vlastitog otoka na pozornici poseban je osjećaj, ističe član Folklornog društva “Ciciljona”. Bez obzira na koreografiju, onaj trenutak kada se reflektori upale, sve ostalo postaje nevažno- ostaje samo ples, ritam i strast prema tradiciji.
“Kad izađemo na pozornicu, isključimo se iz svega oko sebe. Mi koji plešemo folklor, plešemo s uživanjem. U tom trenutku više ne mislimo da smo na sceni, već se prepuštamo plesu, nastojeći ga izvesti što preciznije”, kaže s osmijehom.
No folklor nije samo ples- to je iskustvo koje povezuje, gradi prijateljstva i otvara vrata putovanjima. Na pitanje što bi poručio mladima koji razmišljaju o pridruživanju folklornim društvima, odgovor je jasan:
"Ne razmišljajte previše, samo dođite!"
Dodaje kako folklor možda na prvi pogled nekima djeluje zastarjelo, ali je u svojoj srži spoj tradicije, druženja i nezaboravnih trenutaka.
“Danas mladi plaćaju sate plesa kako bi naučili salsu, valcer, polku ili tango, a u folkloru mogu savladati slične pokrete- i to potpuno besplatno! Čini se da današnja generacija više cijeni ono za što mora izdvojiti novac, nego ono što dolazi kroz zajedništvo i nesebično dijeljenje znanja”, zaključuje Mario Derado.
KUD(A)?
Tradicija, čak i kada se mijenja, ostaje temelj identiteta. KUD-ovi nisu samo čuvari prošlosti, već i platforme za stvaranje novih veza između generacija. Oni su mjesto gdje se ples, pjesma i priče pretvaraju u mostove – ne samo između prošlog i sadašnjeg, već i između ljudi. Njihova budućnost leži u inovaciji i hrabrosti da se eksperimentira, bilo kroz nove scenske formate, poput folklornih opera, ili kroz povezivanje s modernim medijima i tehnologijama.
Kulturno-umjetnička društva možda se bore s opstankom, ali i dalje ostaju simbol otpornosti kulture. Njihov opstanak ovisit će o sposobnosti prilagodbe i kreativnosti, ali i o zajednici koja prepoznaje njihovu vrijednost. U vremenu promjena, KUD-ovi nas podsjećaju da tradicija nije statična, već živa i fleksibilna – čuvarica prošlosti i inspiracija za budućnost.