Nestajući identitet Kvarnera: Čakavština pred zaboravom
Čakavština, jedno od triju glavnih narječja u Hrvatskoj, stoljećima je bila dio identiteta Kvarnera. Ovaj jezik nije samo sredstvo komunikacije, već i važan element kulturne baštine koji odražava povijest, tradiciju i način života lokalnog stanovništva. Danas, međutim, čakavština se sve rjeđe čuje u svakodnevnom govoru, osobito među mlađim generacijama.
Suvremeni način života, migracijski trendovi i utjecaj obrazovnog sustava koji potiče standardni jezik, uvelike doprinose slabljenju upotrebe čakavštine. Dok stariji stanovnici i dalje koriste čakavštinu u svom svakodnevnom govoru, mladi sve češće prelaze na standardni jezik, čime se prekida međugeneracijski prijenos ovog narječja.
Može li se čakavština sačuvati kao živi jezik ili će postati tek dio povijesne baštine?
Metuj ili leptir?
Jezik nije statičan – on se mijenja, prilagođava i razvija kroz generacije. Ovaj video na jednostavan, ali upečatljiv način prikazuje upravo tu dinamiku unutar čakavskog dijalekta. Fokus je na izgovoru riječi, ali ne na bilo kakvom izgovoru – snimljena su samo usta koja izgovaraju parove riječi, otkrivajući razlike koje se pojavljuju među generacijama govornika i unutar samog dijalekta.
|
Dok jedni koriste tradicionalne izraze, drugi imaju novije varijante, prilagođene suvremenom jeziku i načinu života. U primjeru para izraza “Va školu i u školu” možemo primjetiti i postepenu standardizaciju. Djevojčica koja izgovara izraz u školu inače je govornica čakavskog dijalekta, no ne onog kojeg poznaju starije generacije. To što djevojčica izgovara „u školu“ umjesto očekivanog „va školu“, iako je čakavska govornica, odličan je primjer kako se dijalekti mogu prilagoditi utjecajima standardnog jezika, a ujedno pokazuje i dinamiku jezičnih promjena među generacijama. Iako čakavski dijalekt ima svoje specifične fonetske i gramatičke značajke, mlađe generacije sve više usvajaju elemente standardnog jezika, bilo kroz školu, medije ili svakodnevnu komunikaciju.
U ovom slučaju, izgovaranje „u školu“ umjesto „va školu“ pokazuje utjecaj hrvatskog standardnog jezika, gdje se koristi prijedlog „u“ umjesto čakavskog „va“, koji je specifičan za dijalekt. Takva prilagodba može biti posljedica obrazovanja, socijalizacije u urbanim sredinama ili jednostavno prirodne promjene u govoru mlađih osoba koje žive u globaliziranom društvu. |
LINGVISTIČKA ŠETNJA KVARNEROM
Nastavno na videozapis o mijenjanju dijalekta kroz generacije, valja spomenuti i šarolikost čakavskog u onom geografskom smislu. Na sve tri mape prikazano je područje Kvarnera- od Grobnika do otoka Raba. Čakavski dijalekt krije bogatstvo riječi koje, iako znače isto, zvuče različito od mjesta do mjesta.
1) mapa: Riječi reka i rika odnose se na grad Rijeku. Čakavski govornici koriste i jedan i drugi izgovor, ovisno o tome radi li se o ekavici (izgovor na "e") ili ikavici (izgovor na "i"). Tako bi najbolji primjer geografske raznolikosti izgovora bilo područje oko grada Kastva i područje Grobnika.
Za Kastav je karakteristična ekavica pa domaći koriste izraz reka, dok ćete na Grobniku čuti "Homo v Riku", točnije-ikavicu.
2) mapa: Na drugoj mapi, riječ je o potpuno različitoj čakavskoj riječi s istim značenjem. U Klani, malom mjestu, sjeverozapadno od Rijeke standardna riječ strugati postaje dlabit, dakle ne možemo je baš povezati sa standardnim književnim jezikom. S druge strane, na području Grobnika glagol strugati postaje strugat što je karakteristično za čakavski u kojem se gubi završni -i. Osim skraćenja standardnog glagola,izgovor je drugačiji od onoga u standardu.
3) mapa: Na posljednjoj mapi putujemo na kvarnerske otoke; Cres i Rab.
Riječ kalcete dolazi iz talijanskog jezika, od "calzette", što znači čarape (umanjenica od calza – čarapa, dokoljenka). Ovaj izraz ušao je u čakavske govore, posebno na Kvarneru i primorskim krajevima, zahvaljujući stoljetnim kontaktima s Venecijom i talijanskim jezičnim utjecajem.
U hrvatskim čakavskim govorima, kalcete se koriste kao sinonim za čarape, osobito na otoku Krku i dijelovima obale. Na susjednom Rabu, primjerice, koristi se domaći slavenski izraz bičve, što pokazuje zanimljivu jezičnu raznolikost čak i među bliskim područjima.
1) mapa: Riječi reka i rika odnose se na grad Rijeku. Čakavski govornici koriste i jedan i drugi izgovor, ovisno o tome radi li se o ekavici (izgovor na "e") ili ikavici (izgovor na "i"). Tako bi najbolji primjer geografske raznolikosti izgovora bilo područje oko grada Kastva i područje Grobnika.
Za Kastav je karakteristična ekavica pa domaći koriste izraz reka, dok ćete na Grobniku čuti "Homo v Riku", točnije-ikavicu.
2) mapa: Na drugoj mapi, riječ je o potpuno različitoj čakavskoj riječi s istim značenjem. U Klani, malom mjestu, sjeverozapadno od Rijeke standardna riječ strugati postaje dlabit, dakle ne možemo je baš povezati sa standardnim književnim jezikom. S druge strane, na području Grobnika glagol strugati postaje strugat što je karakteristično za čakavski u kojem se gubi završni -i. Osim skraćenja standardnog glagola,izgovor je drugačiji od onoga u standardu.
3) mapa: Na posljednjoj mapi putujemo na kvarnerske otoke; Cres i Rab.
Riječ kalcete dolazi iz talijanskog jezika, od "calzette", što znači čarape (umanjenica od calza – čarapa, dokoljenka). Ovaj izraz ušao je u čakavske govore, posebno na Kvarneru i primorskim krajevima, zahvaljujući stoljetnim kontaktima s Venecijom i talijanskim jezičnim utjecajem.
U hrvatskim čakavskim govorima, kalcete se koriste kao sinonim za čarape, osobito na otoku Krku i dijelovima obale. Na susjednom Rabu, primjerice, koristi se domaći slavenski izraz bičve, što pokazuje zanimljivu jezičnu raznolikost čak i među bliskim područjima.
SANJA ZUBČIĆ: "Mladi nose ogromnu odgovornost za očuvanje dijalekta – oni su budući nastavnici, novinari, ali i roditelji koji će prenijeti svoj jezik na sljedeće generacije."
Prof. dr. sc. Sanja Zubčić profesorica je hrvatskoga jezika i književnosti, magistrica i doktorica humanističkih znanosti, polja filologije, grane kroatistike. Danas djeluje kao redovita profesorica na Filozofskom fakultetu u Rijeci. U intervjuu, profesorica i znanstvenica Sanja Zubčić otkriva nekoliko važnih tema vezanih uz čakavski dijalekt, jezičnu baštinu i odgovornost mladih ljudi u svezi očuvanja dijalekta.
MALI ČUVARI TRADICIJE: dJEČJA FOKLORNA SKUPINA KUD-A ZVIR
|
|
" kukuriku!
|
|
|
Na kamik sela anica
|
|
|
|
Dječja folklorna skupina KUD-a Zvir zaslužna je za očuvanje tradicijskih običaja. U priloženim videozapisima vidimo isječke iz dječjih tradicijskih igrica na čakavskom dijalektu. Trenutno dječja skupina djeluje pod vodstvom studentice Jelene Juretić, a imala sam priliku razgovarati s bivšom voditeljicom dječje skupine te ujedno sadašnjom voditeljicom odrasle skupine KUD-a Zvir Martinom Mičetić.
"u zadnje vrijeme njegovati tradiciju i baviti se folklorom je ponovno in"
Možete li nam reći više o KUD-u Zvir i njegovoj ulozi u zajednici?
Kulturno umjetničko društvo „Zvir“ iz Jelenja, najznačajnije je i najstarije društvo te vrste na području općine Jelenje, ali i cijelom grobničkom kraju. Od osnutka, godine 1973. sve do danas društvo djeluje neprekidno. Mnogi članovi i voditelji prisutni su u društvu od njegova osnutka sve do danas. Na takvoj bogatoj tradiciji i iskustvu godinama se grade kvalitetni programi, ali i obrazuju i odgajaju mnoge generacije djece i mladih naše zajednice.
Društvo je tijekom proteklih pet desetljeća stvaranja, uspješno ostvarivalo misiju ove udruge, posebice očuvanje, njegovanje, unapređenja i promidžbe folklorne baštine grobničkog kraja i općine Jelenje. Pod folklornu baštinu ubraja se u tom smislu očuvanje i izrada narodnih nošnji, bilježenje narodnih napjeva te plesnih koreografija, edukacija u glazbenom području (pjevanje i sviranje instrumenata). Očuvanjem tog kulturnog bogastva unapređujemo kuturni dio života naše zajednice.
Kakav je odaziv djece za sudjelovanje u dječjoj grupi KUD-a Zvir?
Iz generacije u generaciju odaziv djece je vrlo dobar. Korona je malo poremetila taj slijed, trebalo je uložiti veliki trud na motivaciji novih generacija. Za sada smo na dobrom putu!
Uočavate li velike promjene u odazivu djece za sudjelovanje u KUD-u Zvir u posljednjim godinama? Mislite li da je interes za tradiciju i folklor porastao ili opao?
Kao što sam već malo prije i rekla, korona je dosta poremetila kontinuitet rada, ali polako se vraćamo na brojčano stanje grupe od prijašnjih vremena. U zadnje vrijeme njegovati tradiciju i baviti se folklorom je ponovo “in”. Međutim, uvijek je bitna motivacija! Djecu treba privući sa zanimljiv sadržajima, a u toj dobi najbolja motivacija je kroz igru, zabavu i druženje.
Kulturno umjetničko društvo „Zvir“ iz Jelenja, najznačajnije je i najstarije društvo te vrste na području općine Jelenje, ali i cijelom grobničkom kraju. Od osnutka, godine 1973. sve do danas društvo djeluje neprekidno. Mnogi članovi i voditelji prisutni su u društvu od njegova osnutka sve do danas. Na takvoj bogatoj tradiciji i iskustvu godinama se grade kvalitetni programi, ali i obrazuju i odgajaju mnoge generacije djece i mladih naše zajednice.
Društvo je tijekom proteklih pet desetljeća stvaranja, uspješno ostvarivalo misiju ove udruge, posebice očuvanje, njegovanje, unapređenja i promidžbe folklorne baštine grobničkog kraja i općine Jelenje. Pod folklornu baštinu ubraja se u tom smislu očuvanje i izrada narodnih nošnji, bilježenje narodnih napjeva te plesnih koreografija, edukacija u glazbenom području (pjevanje i sviranje instrumenata). Očuvanjem tog kulturnog bogastva unapređujemo kuturni dio života naše zajednice.
Kakav je odaziv djece za sudjelovanje u dječjoj grupi KUD-a Zvir?
Iz generacije u generaciju odaziv djece je vrlo dobar. Korona je malo poremetila taj slijed, trebalo je uložiti veliki trud na motivaciji novih generacija. Za sada smo na dobrom putu!
Uočavate li velike promjene u odazivu djece za sudjelovanje u KUD-u Zvir u posljednjim godinama? Mislite li da je interes za tradiciju i folklor porastao ili opao?
Kao što sam već malo prije i rekla, korona je dosta poremetila kontinuitet rada, ali polako se vraćamo na brojčano stanje grupe od prijašnjih vremena. U zadnje vrijeme njegovati tradiciju i baviti se folklorom je ponovo “in”. Međutim, uvijek je bitna motivacija! Djecu treba privući sa zanimljiv sadržajima, a u toj dobi najbolja motivacija je kroz igru, zabavu i druženje.
|
Što smatrate najvećim izazovima u očuvanju tradicijskih običaja među mladima?
Najveći izazov je privući mlade i zadržati ih u društvu. Kroz koje aktivnosti u KUD-u djeca najviše dolaze u kontakt s tradicijskim običajima? Kroz sve naše aktivnosti, koncerte, projekte naši najmlađi su uključeni u rad i realizaciju istih i na taj način dolaze u direktni kontakt s tradicijskim običajima.. Počevši od očuvanja dječjih tradicijskih igrica, pa sve do plesova, napjeva i scenskih prikaza običaja. |
Foto: Martina Mičetić
(privatna arhiva)
|
O OČUVANJU ČAKAVSKOG DIJALEKTA...
Na koji način djeca mogu naučiti i zadržati čakavski dijalekt? Koje metode i aktivnosti koristite kako biste djeci približili čakavski dijalekt i potaknuli ih da ga aktivno koriste u svakodnevnom životu?
Mi se nalazimo na čakavskom govornom prostoru i svakako bi nam prioritet trebao biti očuvanje i njegovanje našeg čakavskog govora, s tim više što je Grobnička čakavština proglašena zaštićenim kulturnim dobrom Republike Hrvatske!
Metoda je jednostavna i to ona neizbježna metoda razgovora koja bi trebala biti prvenstveno prisutna u obiteljima, a nakon toga bi ju mi voditelji, učitelji trebali još dodatno poticati da se djeca bez straha koriste čakavskim govorom u svom svakodnevnom komuniciranju.
Postoji li neka pjesma, izreka ili običaj na čakavskom dijalektu koji smatrate posebno važnim za očuvanje?
Ima ih puno, ali evo izdvojila bi jednu često spominjanu i danas korištenu rečenicu Ivana Brdara Grobničkog, a glasi "Ne hjustajmo va tujinu,leh čuvajmo svoj koren, ime i starinu."
Kakva je, po vašem mišljenju, uloga škole i izvanškolskih aktivnosti kao što je KUD u očuvanju dijalekta?
Kao učitelj smatram da je uloga škole vrlo važna, jer se djeca u odgojno obrazovnoj ustanovi ustručavaju koristiti govor na dijalektu, naravno, naš stardni jezik treba se poštovati, ali djeci treba omogućiti i dati prostora da se izražavaju na čakavštini usmenim ili pismenim putem. Zato su važne izvannastavne aktivnosti i razna natjecanja koja će djeci unutar škole omogućiti istraživanje, izražavanje i stvaralaštvo na dijalektu, koje će u izvanškolkim aktivnostima onda još dodatno razvijati i oplemeniti.
Na koji način djeca mogu naučiti i zadržati čakavski dijalekt? Koje metode i aktivnosti koristite kako biste djeci približili čakavski dijalekt i potaknuli ih da ga aktivno koriste u svakodnevnom životu?
Mi se nalazimo na čakavskom govornom prostoru i svakako bi nam prioritet trebao biti očuvanje i njegovanje našeg čakavskog govora, s tim više što je Grobnička čakavština proglašena zaštićenim kulturnim dobrom Republike Hrvatske!
Metoda je jednostavna i to ona neizbježna metoda razgovora koja bi trebala biti prvenstveno prisutna u obiteljima, a nakon toga bi ju mi voditelji, učitelji trebali još dodatno poticati da se djeca bez straha koriste čakavskim govorom u svom svakodnevnom komuniciranju.
Postoji li neka pjesma, izreka ili običaj na čakavskom dijalektu koji smatrate posebno važnim za očuvanje?
Ima ih puno, ali evo izdvojila bi jednu često spominjanu i danas korištenu rečenicu Ivana Brdara Grobničkog, a glasi "Ne hjustajmo va tujinu,leh čuvajmo svoj koren, ime i starinu."
Kakva je, po vašem mišljenju, uloga škole i izvanškolskih aktivnosti kao što je KUD u očuvanju dijalekta?
Kao učitelj smatram da je uloga škole vrlo važna, jer se djeca u odgojno obrazovnoj ustanovi ustručavaju koristiti govor na dijalektu, naravno, naš stardni jezik treba se poštovati, ali djeci treba omogućiti i dati prostora da se izražavaju na čakavštini usmenim ili pismenim putem. Zato su važne izvannastavne aktivnosti i razna natjecanja koja će djeci unutar škole omogućiti istraživanje, izražavanje i stvaralaštvo na dijalektu, koje će u izvanškolkim aktivnostima onda još dodatno razvijati i oplemeniti.
KOLIKO POZNAJETE ČAKAVŠTINU?
Kao što nam je profesorica i znanstvenica Sanja Zubčić otkrila, kada osobe govore uz standardni književni jezik i nekim dijalektom, radi se o dvojezičnosti. Dakle, zasigurno nije lako baratati s dva jezika, no upravo ta sposobnost donosi brojne prednosti.
Čakavština, kao jedan od dijalekata hrvatskog jezika, nosi sa sobom bogatu povijest i jedinstveni izraz. No, koliko je zapravo poznajemo? Koliko riječi možemo prepoznati i razumjeti?
Vrijeme je za izazov! Testirajte svoje znanje u kvizu i otkrijte koliko ste vješti u čakavskom govoru.
Čakavština, kao jedan od dijalekata hrvatskog jezika, nosi sa sobom bogatu povijest i jedinstveni izraz. No, koliko je zapravo poznajemo? Koliko riječi možemo prepoznati i razumjeti?
Vrijeme je za izazov! Testirajte svoje znanje u kvizu i otkrijte koliko ste vješti u čakavskom govoru.
"Ne hjustajmo va tujinu,leh čuvajmo svoj koren, ime i starinu."
Dijalekti su puno više od samog načina govora – oni su odraz identiteta, povijesti i kulture jednog naroda. Kroz njih se prenose vrijednosti i posebnosti pojedinih krajeva.
Njihovo očuvanje nije odgovornost samo lingvista i kulturnih institucija, već i svakog pojedinca. Korištenjem dijalekta u svakodnevnom životu, prenošenjem na mlađe generacije i sviješću o njegovoj vrijednosti, pomažemo da ne ostane samo uspomena, već živi dio naše komunikacije. Jer dijalekt nije samo jezik prošlosti – on je i jezik budućnosti, onoliko koliko ga odlučimo sačuvati.
Pa ča nami ostaje od našega ča? Ostaje tradicija, priče naših starih i kultura. Ostaje va folkloru, plesu i igri, a najvažnije ostaje va nami.
Njihovo očuvanje nije odgovornost samo lingvista i kulturnih institucija, već i svakog pojedinca. Korištenjem dijalekta u svakodnevnom životu, prenošenjem na mlađe generacije i sviješću o njegovoj vrijednosti, pomažemo da ne ostane samo uspomena, već živi dio naše komunikacije. Jer dijalekt nije samo jezik prošlosti – on je i jezik budućnosti, onoliko koliko ga odlučimo sačuvati.
Pa ča nami ostaje od našega ča? Ostaje tradicija, priče naših starih i kultura. Ostaje va folkloru, plesu i igri, a najvažnije ostaje va nami.
Pink and Blue Collage Scrapbook Data Infographic, autor: Lina Crgol